Veraja Hrv.kat.Pokret Neuspio

325

HRVATSKI KATOLIKI POKRET POTPUNO ZAKAZAO I NEUSPIO?

Fabijan Veraja, Rim

UDK: 267 (497.5) 1920/1941Izvorni znanstveni rad

Primljeno 5/2005.

Saetak

Hrvatski katoliki pokret je jedna od najznaajnijih pojava u hrvatskom katolicizmu u prvoj polovici XX. stoljea i upravo je neshvatljivo da je katoliki intelektualac mogao ustvrditi kako je taj Pokret potpuno zakazao i neuspio. Autor ovoga lanka eli podsjetiti na okolnosti koje su uvjetovale taj Pokret i na ideale koji su inspirirali prvu generaciju hrvatskih katolikih organiziranih laika: radilo se, naime, o tome da se spase kranske vrijednosti u hrvatskom narodu koje je ugroavao nasrtljivi liberalizam na svim podrujima javnoga ivota. Bilo je normalno da se katoliki laikat angaira i na politikom planu u obrani i promociji tih vrednota, no na skliskom terenu politike dolo je do razilaenja u katolikim redovima. Dok su Petar Rogulja i njegova struja u katolikom Senioratu upravo od politikog rada oekivali najvee rezultate, bilo je i onih koji su u tome vidjeli opasnu politizaciju Katolikog pokreta. To je dovelo do rascjepa u samom Pokretu. Velika je zasluga Ivana Merza da je dolo do afirmacije izvanstranake Katolike Akcije, u obliku Orlovstva, gdje je naglasak ponovno stavljen na duhovnu formaciju lanova. To je bilo od presudne vanosti za sljedee razdoblje katolicizma u Hrvatskoj.

Pred koju je godinu objavljen zanimljivi spis pjesnika Ive Lendia (1908.-1982.), u izdanju splitskog nakladnika LAUS (2001.), pod naslovom Boji kotai, a sadri Otvoreno pismo msgr. Augustinu Juretiu, to ga je Lendi pisao od 5. travnja do 10. svibnja 1947. godine, dok je kao bolesnik boravio u rimskoj bolnici San Giacomo. Na 200 stranica ovaj hrvatski pjesnik i angairani katoliki intelektualac, duboki vjernik i iskreni rodoljub, iznosi svoj pogled na razliite aspekte hrvatske stvarnosti izmeu dva svjetska rata, osvrui se kritiki i na politika zbivanja onoga doba kao i na neka pitanja crkvenog ivota, posebno u vezi s radom katolikih organizacija (Domagoja, Orlova, Kriara, Katolike akcije). Svojim razmiljanjima i o pogrjekama prolosti Lendi je oito elio pridonijeti tome da se one ne bi opetovale

-

326

u budunosti kad jednom nestane komunistikog reima; samo nije predvidio da e taj reim potrajati 45 godina, pa su tako i neki njegovi konkretni prijedlozi ostali u podruju matanja. Ipak, tko god eli uiti iz prolosti, ima to nauiti i iz ovog otvorenog pisma Ive Lendia.

To ne znai da se na temelju ovoga spisa moe dobiti i priblino ispravna predodba o Hrvatskom katolikom pokretu kao takvom. Simptomatino je, npr., da Lendi uope ne spominje Ivana Merza iako govori o Orlovima, kojih je Merz bio dua. Sam taj propust bio bi dovoljan razlog da se Lendiev spis podvrgne kritinoj analizi. Meutim, on nije ni kanio dati povijesni pregled Hrvatskoga katolikog pokreta, pa se stoga na temelju njegovih razmiljanja i ne mogu stvarati openiti zakljuci. A to je upravo uinio prof. eljko Mardei u Pogovoru to ga je dodao Lendievim Bojim kotaima. Izdvajajui, naime, neka najvanija razmiljanja pisca, prof. Mardei na str. 220. pie:

Drugo razmiljanje odnosilo se na stanje u Hrvatskom katolikom pokretu od njegova osnutka (?) pa sve do vremena kad je Ivo Lendi pisao svoje pismo. Iako je na pjesnik bio osvjedoenim domagojcem, nije se libio pisati vrlo otvoreno o sukobima koji su razdirali katolicizam (?) u hrvatskom drutvu. Oni koji su idealizirali (?) taj pokret, sada imaju podastrijete nepobitne dokaze o burnim previranjima meu katolicima koji su bili sve doli idilini. Koliko se moe razabrati, ni s radom nove Katolike Akcije, koju je pokrenuo Alojzije Stepinac, ini se da Ivo Lendi nije bio zadovoljan. No ono to je prijeko potrebno istaknuti, jest njegova ocjena da je Hrvatski katoliki pokret potpuno zakazao i neuspio pa je bolje za nas vjernike to ga je komunizam dokinuo (?). Korisnije je, naime, nita nego svaanje meu katolicima (?). Druga njegova izjava odnosi se na politizaciju katolika (?) koja je bila jako tetna za vjeru. On smatra da je ta politizacija vie prodrla u redove vjernika nego su vjernici pozitivno utjecali na politiku. U tom smislu on e jako napasti kriarske disidente i njihova predvodnika Ivana Orania. Tako je ono to je ponajbolji kroniar (?) hrvatskog katolikog pokreta Bonifacije Perovi u svojoj knjizi iz 1976. godine preutio (?), Ivo Lendi sada otkrio: da je poticaj tom pokretu prije svega dolazio iz politike, tek onda iz kranstva (?). Zato se, uostalom, sam Lendi odrekao politike, naravno one na hrvatski nain, traei uporite u kulturi kao putu za ostvarenje katolikih naela u drutvu.1

Ako je prof. Mardei htio saeti misao Ive Lendia, morao je paljivije prouiti njegov spis; tako ne bi upao u pogrjeku da svoje

1 Kurziv u tekstu je F. V.

Fabijan Veraja, Hrvatski katoliki pokret potpuno zakazao i neuspio?

327

subjektivne vizije i sudove pripisuje Lendiu. Naime, Lendievo se kritiko razmiljanje ne odnosi na stanje u Hrvatskom katolikom pokretu od njegova osnutka pa sve do vremena kad je pisao svoje pismo (tj. od godine 1903/4. do 1947.), nego gotovo iskljuivo na razdoblje posljednjih desetak godina prije Drugoga svjetskog rata, odnosno na vrijeme Katolike akcije novoga tipa, tj. nakon 1934. godine (v. str. 80-84). Zatim, ocjena da je Hrv. katoliki pokret (onaj od osnutka do kraja) potpuno zakazao i neuspio, nije Lendieva, nego ocjena prof. Mardeia, koji misli da je bolje za nas vjernike to ga je komunizam dokinuo. Isto tako, niti je Bonifacije Perovi (koji uope nije kroniar Kat. pokreta, nego pisac uspomena po sjeanju) preutio, niti je Lendi otkrio, da je poticaj tom pokretu prije svega dolazio iz politike, tek onda iz kranstva.

Budui da sam, pripremajui slubenu Positio super vita virtutibus et fama sanctitatis sluge Bojega Ivana Merza, u vidu njegove beatifikacije, morao na temelju povijesne (drugima dijelom nepristupane) dokumentacije osvijetliti i njegovu ulogu u Hrv. katolikom pokretu, imao sam prilike dublje upoznati i povijest samoga pokreta. To mi omoguuje da o ovoj znaajnoj pojavi u hrvatskom katolicizmu u prvoj polovici XX. stoljea dadem drukiju ocjenu.2 Istina, ono to se u katolikim redovima dogaalo nakon smrti Ivana Merza, nije bilo predmetom moga posebnog studija; ipak, i za povijest toga razdoblja mogu ponuditi pokoji toniji podatak. Uostalom, to je razdoblje mojih gimnazijskih (prije rata) i teolokih (za vrijeme rata) studija, pa mi nije tua atmosfera ondanjeg katolicizma; a ta okolnost nije nevana kad se radi o interpretaciji, odnosno razumijevanju povijesnih vrela koja se odnose na ono razdoblje.3

Svaka prosudba o prolosti pretpostavlja poznavanje povijesnih injenica i njihova konteksta, a taj nam najbolje mogu predoiti oni koji su bili neposredni i mjerodavni svjedoci dogaaja. Tako e se lako vidjeti koji su bili poticajni motivi i koji ciljevi onoga to se podrazumijeva pod Hrvatskim katolikim pokretom, i samo u svjetlu

2 Usp. Fabijan Veraja, Ivan Merz. Pioniere dellAzione Cattolica in Croazia (1896-1928), Libreria Editrice Vaticana, 1998., str. 1104. Dok ne doe do hrvatskog izdanja ovoga djela, nuno je citirati talijanski original. O Hrv. katolikom pokretu do 1919. v. Cap. II (str. 46-90), a za razdoblje od 1919. do 1929. v. Cap. X-XIII (str. 493- 744).

3 Generacija (mislim ovdje na katolike) koja je kolovana u komunistikom sistemu, ne samo to je esto tabula rasa u poznavanju ljudi i dogaaja u katolikom ivotu prije Drugoga svjetskog rata, nego i oni koji piu o tom razdoblju ne uspijevaju uvijek ispravno ocijeniti sadraj nekog teksta (dokumenta) jer su uvjetovani odgojem koji su dobili u drugim povijesnim okolnostima.

Crkva u svijetu, 40 (2005), br. 3, 325-355

328

tih ciljeva moe se govoriti o tome je li ili, eventualno, u kojoj je mjeri taj pokret zakazao i neuspio.

OKOLNOSTI U KOJIMA JE NASTAO HRVATSKI KATOLIKI POKRET

Dne 4. travnja 1904. godine, na poziv krkoga biskupa Antuna Mahnia, sastala se u Rijeci skupina katolikih sveenika i laika sa svrhom da izmijene misli o stanju katolicizma u Hrvatskoj i trae naina kako se suprotstaviti sve jaem nadiranju liberalizma u hrvatsko drutvo. Prisutan je bio i Velimir Deeli otac, koji nam je ostavio zapis o sastanku.4 Veliko je zlo, od kojega boluje dananjica, to su se sve grane javne djelatnosti odmetnule od kranskih naela, rekao je, meu ostalim, Mahni nazonima. Iako je stanje u Hrvatskoj, ako se usporedi s drugim zemljama, jo dobro, ipak, nastavio je biskup, alosne su i sve alosnije prilike vjernika neukih, obrazovanih, a aliboe i u crkvenim krugovima. U nepunih sedam godina odselilo se u Ameriku sto tisua Hrvata, a na njihove se zemlje naseljavaju Maari i Nijemci, pa u iroke slojeve naroda unose tuintinu, protestantizam, nehaj vjerski i rodoljubni, te udorednu labavost. Inteligencija je ve otprije zadojena modernistikim liberalizmom, a novo pokoljenje, koje se vraa iz tuih univerza, sistematski zabacuje svaki historizam i tradicionalizam, i unato zamamnih krupnih parola stvara odvie cinika, zlobnika, trebera i kruhoboraca. Moderni realisti, naprednjaci otuuju od kranskih naela umjetnost, znanost, sociologiju, politiku i sve to ovjek misli, eli i ini. Oni ulaze u sve grane javnoga ivota, a javnim ivotom upravljaju danas svjetovnjaci; zato su katoliki svjetovnjaci zvani da preuzmu zadau popravka, obnove i kristijanizacije javnih prilika u Hrvatskoj... Znatan je ve broj naih inteligenata koji se ne ustruavaju pokazati svoje protukransko miljenje; premnogo je takvih koji su u dui jo krani, ali su im ui navikle sluati bezbona nauavanja novovjekih proroka i ne odvauju se rei rije, a kamoli braniti svoje uvjerenje. Uvjereni katolici ne smiju utjeti! Rekoh: vie nego ikada Hrvatska treba sudjelovanje katolikih svjetovnjaka u javnom ivotu. To je za nas ivotno pitanje! A svjetovnjaci imaju i razloga da ne prepuste obranu kranskog naziranja jedino crkvenim ljudima, jer su u pitanju probici njihovih vlastitih obitelji, djece i unuadi.

4 U uspomenama dr. Velimira Deelia sina, Kakvi smo bili? Zapisi mojoj unuadi (strojopis).


329

U nastavku svoga izlaganja Mahni je rekao: Jadna je sadanjost, a jo e jadnija biti budunost Hrvatske, uz mlade slobodnog udorea bez utvrenih naela. Od presudne je vanosti da se odmah provede u ivot rezolucija prvog hrvatskog katolikog sastanka u Zagrebu i prijedlog vrlog katolika, sveuilinog profesora dra. Koste Vojnovia: omladinu visokih sveuilinih nauka valja okupiti u katolika udruenja i saveze.5

Rijeki je sastanak, u stvari, znaio poetak Hrvatskog katolikoga pokreta. Pristupilo se organiziranju sveuilitaraca i ake omladine. Ve je pola godine ranije krki sveenik Ivan Butkovi osnovao u Beu Katoliki akademski klub Hrvatska, koji je u poetku brojio samo pet lanova (od kojih samo dva laika). Godine 1905. ovaj klub pokree asopis Lu, kojemu je urednik student filozofije Ljubomir Marakovi. U kolovozu 1906. odrava se prvi susret katolikih studenata na Trsatu; iste godine osnovan je u Zagrebu akademski Domagoj.6 Po

5 Za ilustraciju Mahnievih rijei moe posluiti i svjedoanstvo dr. Velimira Deelia oca, kako nai stari volterijanci, liberalci, darvinisti nisu javno ispoljavali svoje areligioznosti, pae su je krili, po potrebi se ak prikazivali vjernicima Tek novo pokoljenje, studenti i apsolventi stranih univerza (naroito praki uenici Tomaa Masaryka) koji su relegirani sa zagrebakog sveuilita, jer su spalili maarsku zastavu, ta omladina to se naziva naprednom, stala je ruiti stare hrvatske svetinje: historizam i tradicionalizam. A to se pod tim podrazumijevalo da ne bude nikakve sumnje, napisao je njihov Prohaska u svome Pregledu hrvatske savremene knjievnosti (strana 177), to je: hrvatska nekadanja drava i katolika crkva. Deeli nastavlja: Kada je osnovana nova Hrvatska napredna stranka dr. Ivan Lorkovi je izloio program te stranke i meu ostalim otvoreno rekao: na polju duevnog ivota eka novu stranku glavna zadaa da od naroda naega odvrati upliv klerikalizma. Naprednjaci su stali izdavati vie asopisa: Mladu Hrvatsku, Jadran, Hrvatsku misao, ivot, Pokret Svojski im je pomagao Fran Supilo u rijekom Novom Listu, a simpatizirao s njima Obzor Obzor je na primjer pisao ovako: Polako e skoro rimokatolitvo nestati, ono je ve mumija bez due. Tresiev Jadran je katoliku vjeru nazvao gnjilim okovima srednjeg vijeka, a biskupe i sveenike najmizernijim figurama. Mlada Hrvatska je u jednoj pripovijesti donijela blasfemiju o Misi i Euharistiji: kako popovi diu nad masne tonzure komadi blijeda tijesta kao pare mrtvake koe. Deeli dalje donosi prizor iz svoga iskustva: U Zagreb je stigao pjesnik Silvije Kranjevi s gospoom Elom. Pozvao sam ih na crnu kavu i s njima pjesnika Mihovila Nikolia i predsjednika Drutva hrvatskih knjievnika Ljubu Babia alskoga. On se ve pribliavao mladima, a oni su ga primili, jer je bio najslavljeniji od hrvatskih knjievnika. Ugledavi nad mojim pisaim stolom Csikosovu uljenu sliku raspeta Krista, podigao je prst protiv slike: Ja mrzim toga crvenokosog idova! to ga ima tu?. (V. Deeli sin, Kakvi smo bili?, III, 200).

6 U rukopisnom zapisniku Domagoja student filozofije Mato Radovanovi ovako je opisao osnutak drutva: Vjerski nehaj od prije nekoliko godina preao je u posvemanje bezvjerstvo i ovo nije vie bilo nehajno i hladno. Na sveuilitu su slobodoumni i napredni poeli studente katolikog uvjerenja izvrgavati ruglu i


330

drugim gradovima osnivaju se ake organizacije, a u kolovozu 1909. organiziran je sastanak katolikog atva u Splitu, na kojem sudjeluje 800 uenika. Na Butkoviev prijedlog, pokree se asopis Krijes za srednjokolce, a urednik mu je Velimir Deeli sin.

Kad se pojavio i prvi katoliki dnevnik Hrvatstvo, te osobito nakon osnutka Domagoja, sa svih su strana poeli otri napadaji na katolike kao klerikalce, papiste, ultramontane, crne sjene Lojoline. No nakon samih pet godina od prvih koraka katolikoga gibanja Ivan Butkovi moe napisati: Val katolikog pokreta preduboko je ve zahvatio u srca hrvatske mladei, a da bi ga mogla kakva sila unititi.7

U rujnu 1909. esnaest hrvatskih sveuilitaraca meu njima Petar Rogulja, Rudolf Eckert, Velimir Deeli mlai, Petar Grgec gosti su slovenskog sociologa i politiara dr. Janeza Kreka, pod ijim se utjecajem oduevljavaju za socijalni rad u narodu. Od poetka akademske godine 1910./11. Lu posveuje posebnu rubriku sociologiji i nacionalnoj ekonomiji, a urednik joj je Rudolf Eckert.

Paralelno s time, Eckert uoava potrebu da se poradi na dubljem duhovnom ivotu lanova katolikih organizacija. U Lui od prosinca 1910. pie: Dosada smo krili put i osnivali organizaciju za organizacijom, nastojali smo i radili, da katolika naela budu mjerilo, po kojem se ima urediti i javni i privatni ivot. Sada dolazi jo tei posao trebamo usavriti pojedince, da budu potpuni ljudi, snani individualiteti, moderni i napredni u pravom smislu rijei, a proeti duhom starih krana. Smatram znakom napretka to se ova misao skoro odasvuda iz naih organizacija javlja, pa u ponoviti samo one rijei, to ih je jedan od osnivaa katolike ake organizacije drug Butkovi napisao: Nije li za nas zahtjev razuma, da esto idemo

sprdnji. Napadaji su bivali na univerzitetskim hodnicima i u menzi, u Potpornom drutvu, pa onda u predavaonicama, u biblioteci, auli i ak na ulici i po javnim lokalima. Dakako da je to boljelo one koji su jo ostali vjerni idealima vjere i crkve, i bili uvjereni da je bezvjerstvo pogibeljno, jer u duama ostavlja prazninu; ovjeka ne uzdie nad materiju i nad strasti najpogubnije je ono za mlade, napose za onu koja postaje slobodnim graanima, sveuilitarcima. Poeli smo pomiljati na ustuk bezvjerskoj struji i da stvorimo ognjite za sveuilitarce Hrvate katolike. Prvi hrvatski aki sastanak na Trsatu, odran dne 21. i 22. kolovoza 1906. bio je za nas odluan poticaj. Iskrenost i bratska susretljivost kojom su nai zagrebaki studenti bili primljeni od kolega iz Bea i Graza, dali su nam jaku pobudu za rad. im smo doli u Zagreb, priali smo o gorljivosti tih akademiara i presaivali ono njihovo i nae oduevljenje na prijatelje, i tako je dolo do osnutka Domagoja. (Deeli, III, 199). Osobite je zasluge za to imao Ivan Butkovi koji je u tu svrhu doao iz Bea u Zagreb.

7 Jure Krito, Preuena povijest. Katolika crkva u hrvatskoj politici 1850.-1918., Zagreb, 1994., str. 283.


331

onamo, gdje nas neprijatelji ne ele, da se hranimo Hljebom ivim, tim zalogom mira i vjenoga blaenstva? Blie izvoru! Da, to e nam dati snage i uvrstiti znaaj. Geslo nam je obnoviti Hrvatsku u Kristu, a kako da to bolje uinimo nego u to uoj zajednici s Njim, izvorom istine i ljubavi, snage i ivota.8

Kad je pokrenut katoliki dnevnik Hrvatstvo, nakana je osnivaa, biskupa Mahnia i prvih urednika (Plevnjaka i Szlavika), bila da novine budu izvan i iznad politikih stranaka i struja, no poslije su se njegovi nakladnici i vlasnici priklonili Frankovoj stranci prava, te na posljetku predali svoje pretplatnike Hrvatskom pravu. Katolika ih omladina nije htjela slijediti na tom putu, nego su predsjednici akademskih drutava Hrvatske, Domagoja, Pavlinovia (za Dalmaciju), Dobrile (Istra), Martia (BiH), te urednici Lui Juraj Prstec i Rudolf Eckert dali izjavu: Hrvatsko katoliko narodno drutvo je grupa isto kulturnoga karaktera, koja ima zadau svoje lanove odgojiti u kranskom i hrvatskom duhu, obrazovati ih i pripraviti za gospodarski i prosvjetni rad da mogu jednom kao karakterni muevi pruiti svome narodu realnim radom potrebnu pomo, pa prema tomu razvoj javnih politikih prilika i njihova promjena ne moe initi nikakvih promjena u naim redovima Svakom pak potenom hrvatskom katolikom aku su uvijek otvorena vrata, i svi ga pozdravljamo veselo i od srca u naim redovima.

Nije potrebno idealizirati Hrvatski katoliki pokret; dostatni su navedeni podatci da se vidi koji su bili ideali organizirane katolike omladine. Radilo se o tome da se spase kranske vrednote u hrvatskom narodu. To je po naravi stvari zahtijevalo angairanost katolika na svim podrujima, pa i na politikom planu, ukoliko se pod politikom podrazumijeva rad za ope dobro. I ako je ita uistinu pozitivna bilo u hrvatskom drutvu u razdoblju prije Prvoga svjetskog rata, bio je to novi pokret katolike omladine, koji je ve poeo donositi prve plodove u stasanju jedne nove generacije, koja je trebala biti kvasac tog drutva.

Prigodom desete godinjice Katolikog pokreta aki vjesnik, prilog Lui, u broju 1-2 od 5. XI. 1913. dao je u uvodniku Na pragu drugoga decenija sljedee podatke:

Prije deset godina sastalo se u jednoj maloj akoj sobi u Beu pet sveuilitaraca i odluie da osnuju jedno drutvo i list, kojemu e biti zadaa da provede rekristijanizaciju hrvatskog atva. To je bio poetak katolikog omladinskog pokreta. Danas iza deset

8 Petar Grgec, Dr. Rudolf Eckert, Rijeka, 1995., str. 140.


332

godina broje pristae njihovih ideja: etiri akademska drutva i dva sveuilina kluba sa 150 lanova, 10 bogoslovskih zborova s 300 lanova, 41 kongregaciju na srednjim kolama s oko 3000 lanova, te 60 omladinskih seljakih drutava sa 3000 lanova u svim hrvatskim krajevima. Na elu te vojske stoji 150 seniora, vrsto i solidno organiziranih. Ta velika organizacija ima danas 1 dnevnik, 5 tjednika, 3 polumjesenika, 14 mjesenika i 1 dvomjesenik, a utjee na pisanje jo 5 dnevnika, 5 tjednika i 7 mjesenika, te 1 lista neredovita izlaenja. Mo je koju katolika organizacija u tampi vri, koncentrirana ponajvie u Pijevu drutvu. Jakost te katolike i katolikim idejama blize tampe gotovo je jednaka snazi liberalnog novinstva, dok su puki katoliki asopisi oko 5 puta jai nego liberalni. Katolika je ideja danas u hrvatskim zemljama mo, koju vie ne moe unititi nitko to je rezultat gornje bilance!

A Petar Grgec je o omladini onoga doba napisao: Velika je dua bila u hrvatske katolike omladine za vrijeme Cuvajeva komesarijata. S tim sveuilitarcima i srednjokolcima mogao je dobar odgojitelj vriti herojska djela. Oni su bili spremni da se dadu fiziki satrti za svoju Crkvu i hrvatski narod.9

Jedna od najistaknutijih figura te generacije bio je zacijelo dr. Rudolf Eckert, ovjek izvanrednih intelektualnih i moralnih kvaliteta, uzor vjernika, rodoljuba i javnog radnika. Njegov ivotopis, to ga je napisao Petar Grgec, donekle je i kratka povijest prve faze Hrv. katolikog pokreta.10

ORGANIZIRANI KATOLICI I HRVATSKA POLITIKA. POJAVA IVANA MERZA

Uoi Prvoga svjetskog rata seniori Hrv. katolikog pokreta poeli su ve ulaziti u javni ivot, i bilo je prirodno da se i na podruju

9 Petar Grgec, nav. dj., str. 177-178.10 Iako je Eckert umro s tek navrenih 26 godina, on je svakako jedna od najkomple-

tnijih figura hrvatske inteligencije XX. stoljea. To to mu nema spomena u Hrvatskom leksikonu iz 1996./7. godine, ukazuje samo na velike propuste Leksikona. (Ondje nema ni Milana Pavelia, ni dr. Avelina epulia, Merzova suradnika, ni biskupa Bonefaia i Puia, ni istaknutih isusovaca Poglajena, Foretia, Kozelja!) Petar Grgec je kanio izraditi opirni ivotopis Rudolfa Eckerta i u tu je svrhu sakupio mnogo materijala, no itav jedan sanduk Eckertovih i Roguljinih rukopisa bio je uniten kad su komunisti uhapsili Grgeca i knjigoveu Jerolima Malinara (P. Grgec, nav. dj., str. 308).


333

politike uje njihova rije. No, upravo na skliskom terenu politike dolo je do razilaenja u katolikim redovima. Bilo je to uvjetovano povijesnim okolnostima onoga doba, u prvom redu razliitou pogleda nekih vodeih ljudi Katolikog pokreta o mogunostima rjeenja hrvatskoga nacionalnog pitanja. Do jaih je suprotstavljanja dolo nakon objavljivanja lanka Pred zoru (Almanah Lui 1916./17., str. 125-144), u kojem je Petar Rogulja podijelio katolike angairane u javnom ivotu u dvije kategorije: nacionalce i integralce. Ovdje ne moemo ulaziti u pojedinosti kontroverzije koja je nastala izmeu akovakog seniorata i Roguljine skupine oko Novina u Zagrebu. Treba samo spomenuti da je ve onom prilikom Grgur Galovi u Vjesniku biskupije akovake iznio sumnju da je nekome katoliki pokret trebao posluiti u politike svrhe.

Uspostavom Jugoslavije, Roguljin se politiki ideal ostvario, no stvarnost se pokazala drukijom nego su on i njegovi sumiljenici oekivali. Rogulja je ubrzo umro (19. II. 1920.), a njegova Hrvatska puka stranka, pod neslubenim vodstvom Seniorata, postala je de facto glavnom granom Katolikog pokreta. Takva e impostacija Katolikog pokreta, dvadesetih godina, dovesti do unutarnjih podjela u samom Pokretu.

U tom kontekstu valja sagledati i ulogu Ivana Merza. Jo koncem 1916., proitavi Roguljin lanak Pred zoru, mladi je Merz spontano reagirao na njegovo pisanje, i to iz principijelnih razloga. Dok je bio u vojsci, u oekivanju da bude upuen na frontu, u dopisnici od 8. prosinca 1916. pita Ljubomira Marakovia: to mislite o onom stranom Roguljinom lanku?, na to mu Marakovi odgovara, 19. prosinca: Onaj Roguljin lanak izazvat e jo dosta muka. Dr. Dujmui e nainiti u Vrhbosni anketu o tome i ja u o tome kratko pisati; sakupit e i miljenja drugih odlinih ljudi. Bojati se je da e to pokrenuti pitanje, no ne moe se vie utjeti.

U ljeto 1917. Marakovi je u Zagrebu imao razne sastanke s domagojcima i razgovarao o sukobu unutar katolikih redova, posebno u vezi s polemikom Glasnika biskupije akovake i zagrebakih Novina. Nakon toga je zabiljeio u dnevnik: Za mene to nije vie katoliki pokret A u pismu Stjepanu Markulinu od 18. veljae 1918. pie: moram iskreno kazati, da mi uvrtenje (u Lu) lanaka kao to su Pred zoru i (u manjoj mjeri) Sunce na smiraju, bez ijedne rijei urednitva, kojom bi zauzelo stanovite, ne otvaraju nikako volju, da aljem svoje priloge uporedo s njima. Apstrahirajui od toga, to se ja sa svoje strane ni sa sadrajem tih lanaka nikako ne mogu sloiti, nazirui u njegovoj (Roguljinoj) podjeli katolikih redova postupak, koji ne mogu drukije nazvati no pestis


334

perniciosissima, apstrahirajui dakle od toga miljenja, sve kad bi se i slagao s njim, ja ne mogu nikako odobriti, da se ovakve stvari uope iznose u publikacijama, koje su dodue namijenjene i visokokolskim krugovima, ali kojih je, kako svi dobro znamo, golema veina itaa meu srednjokolskim atvom. Ne kao patentirani dravni pedagog i profesor, nego kao odgojitelj po zvanju i po Boijem daru, gdje bio i kakvo mjesto zauzimao, ja proti ovakvom postupku odluno prosvjedujem i to to nisam uinio ili ne inim javno, razlog je jedino taj, to ne u da inim isto, to je pisac onih lanaka inio raskol i javnu sablazan da stvaram na raun onih, koji vjeruju u dobru volju i iskreno nastojanje ljudi kao g. Andria (koji) ute sed non consentiuntur (!), riskirajui time dakako, da budu na pouzdanim i prijateljskim sastancima izigrani i ismijani, kao to se je i desilo. Ovu veoma gorku i veoma alosnu stranu naega pokreta, koji je samo u toliko na, to jedna strana nas mora utjeti, a druga ini, to ju je volja treba barem u privatnom saobraaju jasno i otvoreno istaknuti Ako netko hoe, da iznosi prijeporna pitanja, neka ih iznosi ondje, gdje se moe o njima voditi ozbiljna debata, a ne ondje, gdje drugi moraju utjeti, da se zlo samo ne uvea. Ne govorim ovo uzalud; iz ove objave u Novinama i opet vidim, da se neoprezno nainje i drugo pitanje narodnog ujedinjenja, u ime kojega se poziva na suradnju Nepokolebivo uvjerenje o eminentno katolikom poslanju hrvatskoga naroda za mene rjeava stvar jasno i bistro, ali dakako ni kojoj politikoj stranci ni nastojanju u prilog; pa ni ovdje ne govorim ni kojoj strani na korist ili na tetu nego u smislu principa, na kojima bi se imao osnivati rad razlikujui ljude i krugove, meu kojima se radi i za koje se radi.11

Rogulja je u narodnom ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca vidio providencijalnu priliku za ostvarenje jedinstva Crkava i stvaranje jedinstvene kranske kulture Junih Slavena. Nije bio jedini zanesen takvim snovima, no bilo je i onih koji su u jugoslavenskoj ideologiji vidjeli opasnost koja bi hrvatski narod mogla dovesti do katastrofe.12 Znamo kako su stvari pole nakon Prvoga svjetskog rata i kako je jugoslavenska utopija zavrila. No ne moe se sumnjati u idealizam Petra Rogulje i njegovih sumiljenika, koji su smatrali da se treba i na politikom polju boriti za ostvarenje kranskih naela u drutvu, te su 1919. osnovali Hrvatsku puku stranku, koja meutim u hrvatskom narodu nije naila na onaj prijem kakav je

11 Marakoviev Dnevnik, rukopis u Arhivu I. Merza.12 S. Vueti, Znaaj jugoslavenske propagande, u: Hrvatska, 1918., br. 2084, str. 1.


335

po svom kulturno-socijalnom programu mogla oekivati, a to najvie zbog njezine jugoslavenske orijentacije.

A sada jo o stavu Ivana Merza koji, nakon gotovo dvije godine provedene na talijanskoj fronti, u Banjoj Luci 1918. doivljava svretak rata i stvaranje Jugoslavije; nastavlja zatim studij u Beu (1919.-1920.) i u Parizu (1920.-1922.) da bi potom bio namjeten kao profesor na Nadbiskupskoj klasinoj gimnaziji u Zagrebu, posveujui sve svoje slobodno vrijeme hrvatskoj katolikoj mladei.

Stav Ivana Merza o novoj politikoj tvorevini moe se vidjeti iz njegova Dnevnika: veseli se slobodi (2. XI. 1918.), no radije bi vidio novu dravu kao republiku nego kao kraljevinu (27. XI.). Nakon najnovijih iskustava 29. XI. 1918. biljei kako su intelektualci opijeni postignutom slobodom, ali kako narod tu slobodu ne shvaa: Hrvati katolici su svi utueni, jer se osjeaju manje slobodni nego prije. Ako Petar (Karaorevi) uzme vlast i Srbi htjednu sve podloiti silom, stvorit e se opozicija koja e unititi Karaorevie. Ovako je Merz pisao dva dana prije ujedinjenja!

Vrativi se na studij u Be, Merz s prijateljem Avelinom epuliem ponovno pokree rad Akademskog kluba Hrvatska. U nizu konferencija koje se u klubu odravaju, posebnu pozornost pobuuje Merzovo predavanje pod naslovom Novo doba (objavljeno potom u Zora-Lu 1918./19., br. IX-X, str. 210-214), u kojem analizira stanje u Hrvatskome katolikom pokretu. On konstatira podjelu unutar katolikih redova prouzroenu politikim opredjeljenjima; razlikuje dvije struje, odnosno - kako on veli - dvije generacije: onu religioznu, koja je prola kroz ratne kunje i radila na svojoj duhovnoj formaciji, te drugu, koju naziva nacionalno-intelektualnom, kojoj je vjera postala sredstvom nacionalizma. Mi nismo i ne smijemo biti katolici da bismo pomogli narodu, nego mi emo pomoi narodu jer smo katolici. Katolicizam je na cilj, a ne sredstvo. Treba se radikalno vratiti vjeri, ona mora proimati sav na ivot.

Vrijedno je spomenuti i Merzovo reagiranje na jedan dopis iz Praga objavljen u Lui 1920., br. 12-13, str. 102, gdje dopisnik Dujmovi u euforinom tonu pie o aktivnosti Akademskog kluba Krek. Ovdje mi upravo sremo Jugoslavizam, ne znamo vie to su Slovenci, Srbi, Hrvati, to pripada povijesti. U prosvjednom pismu to ga je uputio uredniku Lui Miki Galkovskom zbog objavljivanja navedenog dopisa, Merz kritizira pokuaj da se katolicima nametne jugoslavizam na tetu hrvatske nacionalne svijesti, to bi bilo i na tetu katolicizma. Oduzeti ljudima iz srca hrvatsku nacionalnu svijest, znailo bi stvoriti anarhiju u masama; uostalom ve je jugoslavenstvo odvelo mnoge u komunistiki tabor! No ono to najvie zabrinjava


336

Merza jest izvrtanje vrijednosti: biti katolik, ne smije biti podreeno hrvatstvu ili jugoslavenstvu, niti jugoslavenstvo smije biti forsirano u Katolikom pokretu.

Nakon povratka iz Pariza u ljeto 1922. Merz se aktivno ukljuuje u Katoliki pokret i u prosincu biva izabran za privremenog pred-sjednika novoosnovanoga Hrvatskoga katolikog omladinskog saveza, kojemu je svrha ujediniti sve omladinske prosvjetne organizacije i sav rad oko omladinskog pokreta. Dopisnik Katolikog lista, br. 50, str. 606, najavljuje kako za omladinski pokret nastaje novo doba.

ZA IZVANSTRANAKU KATOLIKU AKCIJU

Desetljee 1919.-1928. moe se okarakterizirati nadasve kao razdoblje borbe za izvanstranaku Katoliku akciju. U toj je borbi dolo i do neugodnih situacija, no treba naglasiti da se, u ovom sluaju, nije radilo o sukobima koji bi razdirali katolicizam u hrvatskom drutvu; nije, naime, bila u pitanju ni katolika nauka ni crkvena disciplina, a i veina vjernika vjerojatno nije imala pojma o svaanjima meu katolicima. Ustvari su dole u sukob dvije koncepcije o angamanu organiziranih katolika u svrhu rekristijanizacije drutva. S jedne je strane bila Roguljina koncepcija koja je prevladala u Senioratu i koja je najvie oekivala od rada na politikom polju (HPS), vjerujui da e se samo na taj nain uspjeno izboriti za ostvarenje kranskih naela u drutvu. Ne treba previdjeti ni to da su u toj skupini bili i neki od najistaknutijih javnih katolikih radnika, kojima se zacijelo nije moglo spoitnuti da nisu katolici. Ta je koncepcija, meutim, od poetka naila na neodobravanje pa i oporbu unutar katolikih redova, i to iz principijelnih razloga.

O nastojanjima Ivana Merza da se uvede izvanstranaka Katolika akcija kakvu je elio papa Pio XI., sve je reeno u gore spomenutoj Positio; u njoj, razumljivo, nije bilo mjesta za ono to se ni na koji nain ne odnosi na Merza. Ima, meutim, pitanja koja bi mogla biti predmetom posebnih studija. To svakako vrijedi za ulogu dr. Dragutina Kniewalda u borbi za izvanstranaku Katoliku akciju. Kniewald je, naime, prvi u Hrvatskoj (1919.), u ake organizacije uveo Orlovstvo nastojei od poetka da ono bude neovisno o politikoj stranci. A poslije je, na istoj liniji, suraivao s Merzom, koji se pri stvaranju Hrvatskog orlovskog saveza bio zauzeo da ovaj bude organiziran na naelima Katolike akcije, pod izravnom nadlenosti biskupa. Kniewaldov Dnevnik dragocjeni je izvor podataka za razumijevanje


337

13 Kniewaldovi autobiografski zapisi nemaju naslova. Prvi dio (podatci o djetinjstvu i obitelji, o studijima u Zagrebu i Rimu, o prvim sveenikim godinama u Senju) ima karakter autobiografije (pisane prije 1920.), a od 1920. naznaeni su (ne uvijek) datumi pisanja, te se moe govoriti o dnevniku. Sve je pisano na pisaem stroju, kao to je i inae Kniewald, zbog bolesnih oiju, sve pisao na stroju, s mnogo tipkarskih pogrjeaka, koje veinom nije ispravljao.

14 Kniewald je u Dnevniku, str. 81, zabiljeio: Ja ga vie nisam vidio, kako sam se preselio u Zagreb. Umro je u krajnjoj bijedi, usred posla, kad je doivio pobjedu svoje politike misli raspadom monarhije i osnutkom drave SHS, a ujedno i oivotvorenje svojih nastojanja u katolikom pokretu osnutkom seniorata i Puke Stranke. Sad e ove institucje morati ivjeti i djelovati bez njega. Vjerojatno e u stopu slijediti ono, to je on jednom rekao, ali ne vidim nikoga, tko bi bio kadar

nekih pojava u katolikim redovima onoga doba, nadasve za ono to se dogaalo iza kulisa Katolikog pokreta.13 Ovdje u se ograniiti uglavnom na idejna razilaenja u samom pokretu.

Dragutin Kniewald, Orlovstvo i Seniorat

Dragutin Kniewald je, nakon zavrenih filozofsko-teolokih studija u Rimu (1908.-1915.), bio imenovan tajnikom senjskog biskupa Maruia, a 1916. profesorom moralke i pastorala na senjskoj bogosloviji te prefektom u konviktu Oegoviianum. Poto je u ljetu 1919. prisustvovao sastanku katolikog narodnog atva u Zagrebu (u dvorani Vijenac), odluio je i u Senju osnovati muku i ensku organizaciju katolikog atva. Od politike bit emo daleko, to nije moj posao ni podruje moga rada. Nastojat emo raditi religiozno i prosvjetno, zabiljeio je u dnevnik, str. 74. Na istome mjestu biljei kako je ta njegova odluka dobila novih snanih pobuda na teaju, to su ga, inicijativom dr. Petra Rogulje, slovenski seniori priredili za hrvatske seniore na Homcu, gdje je imao prilike upoznati i slovenske Orlove te je svoju odluku o osnivanju organi-zacije katolikog atva u Senju proirio i produbio odlukom da osnuje i orlovsku i orliku sekciju u buduoj organizaciji. To je one jeseni i uinio, a mogao se sav posvetiti srednjokolcima jer je senjski biskup odluio svoje bogoslove privremeno poslati na studij u Zagreb. No, i Kniewaldovi su se horizonti nakon boravka u Zagrebu proirili. U kontaktima sa seniorima sazrela je ideja da u Zagrebu atvo treba jednog sveenika, koji e biti kopa izmeu atva i seniorata. Biskup Marui je pristao da se Kniewald do opoziva preseli u Zagreb i stavi na raspolaganje Senioratu, to je on, na brzojavni poziv Petra Rogulje, uinio polovicom veljae 1920. Rogulja je, meutim, 19. istoga mjeseca umro u Sarajevu.14


338

Kniewaldu je Seniorat povjerio referat za atvo, a doskora i referat za orlovstvo, kad je, uz potporu Pavla Jesiha, poeo naglaavati da je potrebno da se orlovska ideja i organizacija unese i u hrvatsku omladinu.

Poetkom kolovoza 1920. godine imao se u Mariboru odrati orlovski tabor, uz sudjelovanje ekih i slovakih orlova, a tom je prigodom i Jugoslavenska aka liga imala odrati svoja zborovanja. U vidu toga Kniewaldu je bilo povjereno da najprije obie glavna seniorska i aka sredita u Hrvatskoj i Slavoniji te u Bosni i Hercegovini, kako bi dobio opi pregled o stanju seniorata, pokreta i atva te pripravio teren za odlazak u Maribor. Na povratku s puta on je izvijestio Seniorat o pojedinim sreditima (Brod na Savi, Poega, Vinkovci, Ilok, Vukovar, Sarajevo, Mostar te Karlovac, Ogulin, Kripolje, Liki Osik, Gospi). Moj referat senioratu o rezultatima tog dugakog puta nije bio primljen s oduevljenjem, vjerojatno zato, jer je njegov ton bio realistiki. Nisam govorio o uspjesima, gdje ih nema, ni o naroitom zalaganju, gdje ga nisam vidio. Istaknuo sam gdje bi trebalo vie uprijeti. Nisam preutio, da se uglavnom zalau pojedinci, a ne seniorski zborovi kao cjelina. Ligine bi organizacije trebale vie anima, vie ivota, vie poticaja, vie kontakta s Ligom. Nema vie onog oduevljenja, koje je bilo karakteristika akih organizacija prije rata. Ja to nisam doivio, ali sam uo pripovijedati i itao sam izvjetaje. Moda bi i Orlovstvo moglo unijeti jednu ivlju notu u ake redove. Seniori se daleko vie bave politikom, nego atvom i akim pitanjima. U drugu ruku seniori ine jedan uzak, kao zaarani krug, separirani su od ostalih vjernika, moda radi politikih razloga? - Sve je to dosta hladno sasluano, gotovo bez debate. Moda zato, jer su izvjetaji politiara bili znatno drugaiji: sastanci, skuptine, domjenci, sve dobro posjeeno, Puka Stranka napreduje i otima teren Radiu To je bio ton politikih izvjetaja u senioratu. Moj se izvjetaj veoma razlikovao od ovakvih prikaza. Moda su neki mislili, da sam pesimista Moda je nekima bilo krivo, to nisam naroito uznosito hvalio rad akih organizacija i seniorata, jer su sebi na temelju Liginih izvjetaja stvorili drugu sliku. Moda je gdjekomu bilo udno i neprilino da se istie orlovska ideja kao neto, to bi pomladilo i oivjelo Ligine organizacije, dalo im

unositi novu orientaciju u novim prilikama, koje nastaju. Poput svih epigona ravnat e se vjerojatno uprava seniorata i Puke Stranke Roguljinih direktiva, koje su dane nekad, u drugaijim okolnostima, kao da su one vjene i kao da ivot ne ide dalje. S Roguljom se ovjek nije mogao u svemu sloiti, ali svaki je morao priznati njegovu golemu radinost, portvovnost i nesebinost.


339

15 Kniewald, Dnevnik, str. 102-103.16 Isto, str. 103-104, 107-110, gdje su zabiljeene zanimljive pojedinosti o maribor-

skom zborovanju.

novi ivot, a moda i novi smjer uo sam gdjekoju primjedbu, da je orlovstvo za omladince, a ne za ake. Dr. imrak mi je rekao, da ne razumije kako se mogu baviti tom balavadijom mislio je na ake kad ima toliko drugih, vanijih problema i zadataka. A ja sam mislio da je atvo jedan od najvanijih zadataka i da poslijeratno atvo treba uz religioznu, literarnu i socijalnu dobiti i orlovsku orientaciju, koja e ga povezati sa ivotom, prirodom i seljakom i radnikom omladinom. Sa sjednice seniorata, u kojoj sam podnio svoj izvjetaj, otiao sam nezadovoljan. ini mi se, da su isto tako nezadovoljni bili i neki drugi seniori.15

Slijedile su pripreme za ako zborovanje u Mariboru i za hrvatsko sudjelovanje na orlovskom sletu.16 Nakon zborovanja, za skupinu hrvatskih sudionika i, napose, sudionica odran je orlovski teaj koji je (uz pomo Slovenaca) organizirao Kniewald, a financirao Seniorat, no za koji nisu pokazali zanimanje ni predsjednik Lige Nikola Kolarek ni prof. Ljubomir Marakovi. Pri kraju teaja uesnici su osnovali Savez gimnastikih odsjeka (SGO), a teajke Svezu gimnastikih Odsjeka (SaGO). To je klica budueg hrvatskog Orlovstva, biljei Kniewald nakon povratka u Zagreb. Sad su to jo deki i djevojice, ali za 3 ili 4 godine bit e maturanti i maturantice, a za 5-6 godina akademiari i akademiarke. U drugu ruku injenica je i to, da se Ligini funkcionari nesamo nisu angairali za ako orlovstvo, nego su, po svemu sudei, poduzeli to su mogli, da do orlovstva u Ligi ne doe. Preostaje dakle ili borba unutar Lige, ili orlovstvo praktiki izvan Lige. Ja sam to sebi drugaije zamiljao, ali ta emo, kad ja nisam ni jedini ni glavni inilac u Ligi. Kniewald odluuje ostaviti Ligu, neka ona ide svojim intelektualnim i literarnim putem, i posvetiti se orlovstvu, uvjeren da upravo gradskoj omladini, upravo atvu, treba kretnje, etnje, zraka, svijetla sunca, discipline i borbenosti. To se unosi u atvo orlovstvom. Pojaat emo i religiozni ivot. Ne emo se ni u kojem sluaju ograniiti samo na gimnastiku. To bi bilo fatalno. Ni na parade Moda emo se idui tim putem poneto diferencirati od slovenskog orlovstva, od kojega emo se svakako razlikovati ve time, to ne emo biti ni paradna ni udarna grupa nijedne politike stranke, pa ni HPS. Hrvatski orlovi ne e biti podmladak HPS, kao to su slovenski orlovi praktiki podmladak SLS. Kniewald je svoj stav iznio u senioratu i, poto je ustrajao na ostavci na referatu za Ligu, ovu je funkciju preuzeo dr. Ljubomir Marakovi, a on je ostao samo referent za Orlovstvo i blagajnik seniorata.


340

Ve u rujnu 1920. proradilo je oko 30 to orlovskih, to orlikih odsjeka u srednjokolskim organizacijama i u omladinskim drutvima. To je unijelo novi polet u katolike ake redove. Budui da Liga nije zadovoljila ni mogla zadovoljiti potrebe velikog broja srednjokolskih organizacija, Ligini su funkcionari, zajedno s referentom seniorata za atvo, nastojali da se gimnastiki odsjeci, kad ve postoje, bave samo tjelovjebom unutar samih organizacija, pod vodstvom Lige. No sada to nisu htjeli ni aci, ni SGO i SaGO, ni Kniewald kao referent za Orlovstvo.17

Iz dosad navedenoga ve se nasluuje ono to e poslije postati sredinjim pitanjem u kontroverziji izmeu Lige i HOS-a, tj. hoe li cjelokupno katoliko atvo biti pod vodstvom Lige, odnosno Seniorata, ili e se moi opredijeliti i za Orlovstvo, neovisno o Senioratu. To je pitanje, meutim, postalo aktualno ve 1921., o njemu se stalno raspravljalo, ali bez rezultata. Dogodilo se onda i to da je Kniewald, koji je u meuvremenu imenovan docentom na Bogoslovnom fakultetu, istupio iz Seniorata. To je, kako biljei u Dnevniku, uinio nakon to je Pavao Jesih, tajnik Seniorata i Puke stranke, ne obavijestivi ga, zabranio da se aka orlovska drutva koriste dvoranom Djetikog doma. Pokuaj biskupa Njaradija da, preko Janka Oberkoga, djeluje na Kniewalda da se vrati u Seniorat, nije uspio.18 Meutim, odnosi izmeu Kniewalda i nekih vodeih seniora ve su prije bili ohladnjeli.19

17 Isto, str. 114-115.18 Rekao sam dru Oberkom, pie Kniewald, str. 140, da imam svoga posla dosta

i da se ne elim vraati na staro. Razloio sam mu, kako sam shvaao seniorat jednom drugarski-solidarnom centralom, koja sve ureuje sporazumno, i naela i taktiku i rad. Da je Jesih elio, mogao je davno stvar urediti. Ja ne u prijeiti seniorata u njegovu radu, ne u se uope uplitati u taj rad, imam ovdje veliko podruje rada, koji me potpuno apsorbira. Ali pod ovim okolnostima ne mogu natrag u seniorat, jer ne elim da u mom poslu, koji je meni povjeren, budem stavljan pred gotove injenice, kako je to bilo opetovano puta. Otiao je tvrda lica. ini mi se, da su svi mostovi spaljeni izmeu mene i seniorata. Bilo je i naelnih pitanja u kojima se Kniewald nije slagao s nekim vodeim seniorima. To je pitanje Liga-Orlovstvo, pitanje koedukacije, da ga tako nazovem, pitanje supremacije politike stranke nad svim akcijama.

19 Bilo je to pred korizmu 1921. Nekoliko sam puta govorio senioru Stjepanu Bariu, jednom od najglavnijih u senioratu, da bi unutar seniorata, pa i unutar odbora seniorata, trebalo stvoriti jedan ui odbor u cilju koordinacije svih akcija seniorata. Htio sam to predloiti u odboru seniorata, ali sam prije razgovarao s nekim glavnim odbornicima u senioratu. Tada je Bari nas nekolicinu pozvao k sebi na veeru. Kod veere se razgovaralo o svemu i svaemu, samo ne o onome, to je mene zanimalo. Konano, kad su oko 11 sati doli na red vrui utipci, zapodjeo sam razgovor o tom aktivistiko-koordinatornom i ideolokom


341

uem odboru. Bari me prekinuo: Da, da, evo za to smo se i sastali, da sve to uglavimo, ali ne pred odborom seniorata, niti pred plenumom, to se tako ne moe, nego ovdje, nas nekolicina sve to moe urediti i onda nam se ni u odboru ni u plenumu nitko ne e moi suprotstaviti. - ???- udio sam se i naglasio sam, da bih elio da sve to bude legalno unutar seniorata, a ne ilegalno. Ah, ta, legalno ili ilegalno, glavno je uspjeh!. Ali ja nisam elio u to se uputati i tako je taj dogovor svrio bez rezultata. Ili bolje: rezultat je tog dogovora bio, da sam vidio, da takova neka grupa, koja vodi seniorat nelegalno u stvari ve postoji i da je sve to bio samo pokuaj da se i mene privue unutra. Ali ja nisam htio. I od tada, rekao bih, ohladnjenje nekih prema meni. Tko je u tom ilegalnom uem odboru, da ga tako nazovem, koji stvarno sve dirigira u senioratu? Drim, da su to dr. imrak, Stjepan Bari, Pero Grgec, dr. Marakovi, Pavao Jesih Dnevnik, str. 141s.

20 Proitao sam ovu knjigu na duak, uza sve svoje slabe oi. Zatim sam je itao opet i opet, potcrtavao neke odlomke, pravio biljeke Bila je to prva komunistika knjiga, koju sam itao. Po onomu, to sam uo, smatrao sam komunizam nekom neozbiljnom pojavom, koju ne treba ozbiljno uzimati. Potaknut trajkom eljezniara poeo sam se potanje zanimati za komunizam kod nas. Upozorie me na Zaklinievu knjiaru. Tamo je otvoreno bila na prodaju itava komunistika literatura na hrvatskom, srpskom i slovenakom jeziku. Evo popisa komunistike tampe 1920.: (navodi 14 naslova). Poeo sam stalno pratiti Crvenu Zastavu i Budunost, organe komunistike omladine i djece. Doskora sam uvidio, da to nisu puki fantaste, da je sve to vrlo realistiki zamiljeno. Pomalo sam poeo drugim oima gledati i na aka vijea po srednjim kolama iza prevrata. U svjetlu ove literature poeo sam gledati dublje i realnije na razvitak prilika kod nas. Kniewald dalje primjeuje kako i usred bijelog Zagreba, hrvatske metropole, usred srca i mozga katolikog pokreta, kako su nazivali seniorat, malo se ljudi bavi ovim pitanjem. Veinu uglavnom zanima momentana situacija. Kad je trajk eljezniara slomljen, opet se sva panja skrenula na nutranja politika pitanja i na Puku Stranku. Rad za Puku Stranku dominirao je u seniorskim krugovima i u Zagrebu i na terenu, jer se Puka Stranka smatrala najboljim garantom pozicija Katolike Crkve. ee sam o tim pitanjima razgovarao s Ferdom Roiem. Znade, da sam u senioratu i da radim u senioratu, ali znade i to, da se ne elim politiki eksponirati za Puku Stranku niti svoj rad povezati uz nju, kako to drugi ine. On je lan Narodnoga kluba i protivnik Puke Stranke, jer ona cijepa hrvatske redove i jer ovisi o Slovencima Dnevnik, str. 99.

Ovdje treba naglasiti da je Kniewald bio jedan od najaktivnijih lanova Seniorata; radio je do iznemoglosti. Sve drugo nego romantik, nastojao je realistiki gledati na drutvene i crkvene probleme svoga doba. Na odgojnom planu, prvi je svojom brourom Kulturna naela Sokolstva (1921.) upozorio na pogibelji kojima je, u duhovnom pogledu, bila izloena hrvatska omladina u jugoslavenskom Sokolu, koji je ministarstvo prosvjete forsiralo u svim kolama. Borio se, s uspjehom, za slobodno djelovanje Marijinih Kongregacija u srednjim kolama. Bio je jedan od rijetkih koji je u ono vrijeme shvatio opasnost komunistike propagande meu kolskom omladinom, i to nakon to je temeljito prouio Buharinovu knjigu Program komunista, u srpskom prijevodu (Beograd, 1920.).20 Bio je pokreta liturgijske


342

obnove u Hrvatskoj. Jo kao student imao je u planu prirediti hrvatski prijevod Rimskog misala, to je ostvario 1921. Prije toga je nagovorio Milana Pavelia da pone prevoditi crkvene himne.21

Nakon istupa iz Seniorata, prestao je biti i referent za orlovstvo. U Dnevniku, str. 149, pita se: Jesam li pravo uinio? Ili sam se trebao boriti. Unutar seniorata boriti se? Ili izvan seniorata? Da, koji put mi se namee pitanje: je li seniorat uope legalni vrhovni forum katolikog pokreta, kako to odreuju njegova pravila? Od koga su ta pravila odobrena? Stupila su na snagu jednostavno, im ih je usvojila veina seniorata i nisu predloena na odobrenje ni dravnim ni crkvenim vlastima. To mi je sada palo na um, kad ovo piem. Kako god bilo, Kniewald izvan Seniorata bio je praktiki i izvan javnoga rada; posvetio se uglavnom studiju. Javna je zbivanja u katolikom ivotu pratio preko tiska. Tako je doznao i za osnutak Hrv. katolikog omladinskog saveza, s Ivanom Merzom kao privremenim predsjednikom. Posebnu su Kniewaldovu pozornost privukli i razni Merzovi lanci. Jednoga je dana doao k njemu, nenajavljen, sam Merz i zamolio ga da odri jednu konferenciju o liturgiji, to je Kniewald i uinio. Konano je Kniewald saznao i za osnivanje Hrvatskog orlovskog saveza (HOS) i za Zlatnu knjigu. I ne znajui kakva je bila uloga Ivana Merza u tome, on je uoio novi duh na pomolu. Ja sam poloio organizacijske temelje u Mariboru, akovu i kasnije, ali ovaj zaokret, ovaj duh, nisam bio kadar provesti. Da li to sada provodi dr. Merz? ta kae na to seniorat? I ta vele Slovenci? Benedicat Deus!

Ivan Merz, Orlovstvo i Seniorat

Merz, koji je dobro poznavao doktrinu pape Pija XI. o Katolikoj akciji kao sudjelovanju laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve, zaloio se da Omladinski savez bude impostiran na naelima Katolike akcije, tj. da bude pod crkvenom hijerarhijom, koju predstavlja duhovni savjetnik, kojega treba imati svaka organizacija. Kad je 16. prosinca 1923. dolo do ujedinjenja Omladinskog saveza s Orlovskim podsavezom u jedinstvenu organizaciju pod imenom Hrvatski orlovski savez (HOS), od Orlovstva je nova organizacija zadrala tehniku stranu (gimnastiku), ali tako da je stavljen naglasak

21 Kniewald je bio jedan od najsolidnijih kulturnih radnika u Crkvi u Hrvata XX. stoljea. Stoga bi uinio uslugu hrvatskoj kulturi tko bi o njemu napisao temeljitu monografiju; a materijala za to ima mnogo.


343

22 Kad je Zlatna knjiga ve bila sloena u tiskari, neki su seniori (prema prianju pok. Lava Znidaria bili su to Ivo Protulipac i Petar Grgec) izbacili iz nje Merzov Predgovor i neka mjesta gdje se istie poslunost, ljubav, odanost hrvatskih orlova prema papi i mjesnim biskupima.

na duhovnu formaciju Orlova, koji su u hrvatskom izdanju Zlatne knjige, to ga je priredio Merz, dobili svojevrsni vademecum, kojemu je na prvoj stranici bio moto: rtva Euharistija Apostolat. Kad je Kniewald prouio Zlatnu knjigu, napisao je: To je program katolike hrvatske mladei za itav XX. vijek.

Meutim, impostacija Orlovstva na principima Katolike akcije naila je na otpor u redovima katolikog Seniorata jo prije nego je tiskana Zlatna knjiga,22 a poslije je dolo do kontroverzije izmeu Lige (Seniorata) i HOS-a. Razlog je bio uvijek isti kao i u poetcima Orlovstva, tj. Seniorat je htio imati izravno pod sobom ake organizacije Katolikog pokreta, iz kojih je trebao dolaziti podmladak Pukoj stranci. Ispoetka se protivio uvoenju Katolike akcije (KA), jer da mi ve imamo Katoliki pokret; a kad su biskupi odredili da se posvuda uvede KA, te da se i statuti Seniorata revi-diraju u smislu da Seniorat postane jedna grana KA, nevezana uz politiku stranku, vodstvo Seniorata formalno je pristalo, ali je onda pokualo osigurati sebi poloaj vrhovnog foruma u KA i neutralizirati utjecaj vodstva HOS-a na pojedine orlovske organizacije (kad ve nisu uspjeli smijeniti vodstvo). No, vodstvo je HOS-a uspjelo to sprijeiti i tako sauvati svoju neovisnost.

Impostacija Orlovstva na principima Katolike akcije znaila je i drukiji odnos sveenika prema laikim katolikim organizacijama. Hrvatski katoliki pokret nastao je, istina, pod pokroviteljstvom biskupa Mahnia, ali uz malu ili nikakvu podrku ostalih biskupa. Bio je, dakle, laiki pokret, u kojem su imali mjesta i sveenici, no samo kao jednakopravni laicima. Kad je 1919. osnovana Hrvatska puka stranka, koja je pod stvarnim vodstvom Seniorata, postala glavnom granom Katolikog pokreta, sveenici seniori su se nali vezani uz odreenu politiku stranku. To je ponegdje imalo negativnih posljedica i na pastoralnom polju. U hrvatskim Orlovima (za razliku od slovenskih Orlova), naprotiv, sveenik nije mogao biti lan drutva, nego samo duhovnik, predstavnik dijecezanskog biskupa. Drutva, neovisna o Senioratu, bila su pod izravnom nadlenou biskupa.

Posve drugo je bilo pitanje hoe li se katolici angairati u nekoj politikoj stranci (dakako ne nuno u okviru Puke stranke, kako je to traio Seniorat). Borba za izvanstrananost Katolike akcije


344

nije znaila negiranje - niti je to tko negirao - potrebe da se katolici angairaju i na politikom polju, nego se trailo da KA ne bude vezana uz politiku stranku. To je bilo neprihvatljivo vodstvu Seniorata, koje je u tome vidjelo kako se poslije imputiralo Merzu - cijepanje jedinstvenog pokreta. Svi su eljeli jedinstvo, samo to je za Seniorat jedinstvo znailo okupljanje svih organiziranih katolika pod vodstvom Seniorata, dok je za Merza veza slonog rada u korist Crkve trebala biti jedino poslunost Apostolskoj Stolici i mjesnim biskupima.

U sukobu dviju koncepcija, seniorske i orlovske, dolo je do neumjesnih napadaja seniorske tampe na orlovsko vodstvo, no posebno je postao predmetom novinske kampanje dr. Dragutin Kniewald, nakon to je u Vrhbosni od 20. svibnja 1927. objavljen njegov lanak o Hrvatskom katolikom pokretu. Ponovno upuujem na svoju ve spomenutu knjigu, gdje je to pitanje opirno obraeno. Nije mi poznato da je netko drugi o tome pisao s poznavanjem dokumentacije koja se nalazi u arhivu Ivana Merza i u arhivu Dragutina Kniewalda, a bez ove nije mogue dobiti objektivnu sliku o kontroverzijama onoga doba.

Javna kampanja, kakvoj dotad nije bilo jednake u hrvatskoj katolikoj javnosti, ponukala je dr. fra Kreimira Pandia da se pismom od 4. lipnja 1927. iz irokog Brijega obrati prijatelju Merzu za informacije o pravom stanju stvari, o najdubljim motivima i ciljevima kontroverzije izmeu seniorata i HOS-a, o razlozima tolikih napadaja na Kniewalda. Pandi je razgovarao s predsjednikom akademskog Domagoja Stankom arcem, i ne razumije animoznost na seniorskoj strani koja hoe protivnike unititi ili barem prisiliti u Canossu. arac mu je rekao da se oni (seniori) razlikuju od HOS-a i u nacionalnom pogledu. S druge strane, Pandi misli da su seniori jedini barem donekle spremni da vode Kat. akciju; ni na jednoj ni na drugoj strani nije u pitanju privrenost katolicizmu i Crkvi. Ostaje ipak pitanje odnosa seniorata i episkopata kad se radi o konkretnim inicijativama. Na Pandievo pismo Merz je odgovorio 10. lipnja 1927.:

Dragi Kreo!23

Pisao bih Ti ve prije sam, da nijesam bio bolestan i veoma zaokupljen. Sam me upozorava, da e biti diskretan, pa u Ti stoga kao bratu pisati, to mislim o sadanjim trzavicama. Znaj da Ti sada

23 Pismo je pisano na stroju, bez ispravaka, samo je jedna reenica dodana rukom. Radi bolje preglednosti, naslove novina i asopisa stavio sam u navodnike, a naslove lanaka u kurziv.


345

ne govori lan iz Predsjednitva HOS-a, ve privatno lice, koje je u sve detalje upueno i proivljava na licu mjesta (o)ve borbe. S mojim se navodima moe posluiti, samo nemoj rei odakle Ti dolaze.

Moje je miljenje, da je sva ova novinska kampanja jedna velika mistifikacija katolike javnosti. Tvrdi se, da je Vrhbosna napala linu ast Rogulje i Mahnia. To je puka kleveta! Dokazano je samo, da su ideje Roguljine bile krive i u najoitijem protuslovlju s Mahniem. itao sam pismo Mahnia dru. ivkoviu, koje je i posebno otisnuto u izvjetaju slavonskog Seniorata, da je Rogulja tabula rasa u filozofiji i teologiji, da nije potkovan u crkvenoj povijesti.24 Protiv Rogulje bio je, kad je napisao Pred zoru, skoro sav kler: treba samo itati Strau, Vrhbosnu i dr. Interkonfesionalno stajalite i Klnska struja znai nakon enciklike Singulari quadam (1912.) zabludu, a Rogulja se jo usudio javno isticati, da je uz Klnsku struju i da se tu radi o dvjema slobodnim strujama u katolikom pokretu.25 Stoga se ne mogu dosta nauditi, da se polemika svrnula od stvarnih argumenata na line i poelo operirati u tampi takvim uvredama, koje su nepoznate u katolikoj javnosti. Moglo se istaknuti, da nijesu svi zakljuci toni, ili da nije oportuno takvo to tiskati, kao to misli presvijetli Akamovi, jer veli to mi sve i onako ve znamo.26 (On naime znade, kao uope svi djakovani, koji su ustali proti Roguljinim idejama). aljem Ti na uvid neke dokumente; kada ih proita poalji mi ih natrag; moe si ih i prepisati. Moda je Providnost htjela, da se na sve ove napadaje ne moe braniti, budui [da] je Episkopat zabranio polemiku, koje se zabrane dri

24 Petar Grgec je poslije naglaavao da je Mahni povukao svoje tvrdnje o Rogulji, to je samo djelomino istina, i to samo ukoliko je priznao Rogulji bonam fidem (koju mu je u prvi mah bio zanijekao), ali nije povukao i tvrdnje o Roguljinom nepoznavanju filozofije i teologije pa i crkvene povijesti.

25 U sporu koji je bio meu njemakim katolicima, Klnska struja je za radnike strukovne organizacije traila interconfesionalizam, tj. da u njima katolici i protestanti mogu biti ravnopravni lanovi, dok je berlinska struja traila da i na ekonomsko-socijalnom polju katolici osnivaju isto katolike konfesionalne organizacije, a da s protestantima surauju samo u formi kartela. Papa Pio X. rijeio je spor u prilog berlinskoj struji, doputajui privremeno biskupima da u svojim biskupijama mogu tolerirati postojee interkonfesionalne strukovne organizacije, ali pod uvjetom da svaki katoliki radnik takve organizacije bude istodobno u jednom katolikom prosvjetnom udruenju.

26 I sam je Merz, iako jo nije bio proitao Kniewaldov elaborat nego je samo o njemu uo, imao osjeaj da sadri definitivnu osudu Seniorata obzirom na njegova naela te da ga ne bi bilo uputno objavljivati prije auktoritativnog suda biskupa. Budui da je morao otputovati iz Zagreba, to je svoje miljenje iznio Kniewaldu u pismu od 11.V.1927. (Arhiv I. Merz: F2/18).


346

tek napadnuta strana. Ali to ne smeta; tko vjeruje u mo kranstva znade, da naela pobjedjuju unato teroriziranja javnog mnijenja.

Ne udi se, da sam tako otar. Vjeruj mi, da sam danas plakao, kada sam itao napadaj Seljakih novina na Preuzvienog aria (1. VI., Hijene i vampiri). Napisao ga je, kako me uvjeravaju, g. S. Bari. I znam: takvi su napadaji u timungu seniorskih sjednica u Zagrebu, gdje se na preuzv. aria napadalo, kada je izdao brouru o Katolikoj Akciji. Na tim se seniorskim sjednicama govorilo, kada se radilo o tom, da se prenesu smrtni ostaci biskupa Mahnia, da tu stvar ne treba predati biskupima, ve seniorima, jer bi se, kada bi to biskupi preuzeli, Mahnieve kosti u grobu okrenule budui [da] su biskupi bili proti Mahniu.

Ti se svemu tomu udi. To je zagrebaki seniorat doputao. Ne udi se stoga, to je borba HOS-a proti zagrebakom senioratu znala zauzeti tako otre forme; uvjeren sam, kada bi seniori u pokrajini znali, to se deavalo u Zagrebu, da ne bi imali povjerenja u svoje vodstvo.

Ne poriem nikome ortodoksnost, niti iskrenost. No facta pokazuju kako se Seniorat strahovito borio proti Katolikoj Akciji. Mislim uvijek na zagrebaki. Kada sam poeo publicirati dokumente Sv. Stolice u Za vjeru i dom o Katolikoj Akciji, zabranilo mi se; kada sam prigodom jednog predavanja g. Ujevia u Domagoju o katolikom pokretu iznio emu preuzv. aria, gdje distingviram Katoliku Akciju od katolikog pokreta, bio sam odbijen: jer mi ne trebamo Katoliku Akciju; imamo katoliki pokret, koji je neto drugo i daje jedinstvenu nacionalno-politiko-ekonomsku orientaciju svim lanovima. A u Seniorskim zapisnicima jo mora da stoji, kako kod nas nema Katolike Akcije. Upravo mi je udno u zadnje vrijeme toliko oitovanje lojalnosti biskupima kaem da ne sumnjam u subjektivno dobro uvjerenje mnogih seniora u Zagrebu , ali stvarno se katoliki pokret i dalje vodi u starom smjeru: politizovano; kao da se katolika preporodna akcija mora da vee uz jedan stranaki politiki smjer; kao da ne moe biti dobar i savremen katolik, koji nije puka. Ne shvaaju, da je Crkva savreno drutvo, koja je sebi dostatna i koja svojim specifinim sredstvima je u stanju, da unese kranstvo u sav drutveni ivot. I obzirom na spor Liga-HOS Biskupska konferencija odredila je, da Liga mora da primi u svoj odbor delegate Djakog Orlovskog Okruja, a Liga to sve do danas odbija. Nepojmljivo je to! Nepojmljivo je, ali tu su injenice. Biskupska konferencija brani polemiku, a Narodna politika napada dr. Kniewalda, Orlovski Savez (Faizam u Orlovstvu); Katoliki List pie kao seniorsko glasilo puke stranke, Jadran javlja da


347

27 Kralj Orlova je naslov Merzova predavanja namijenjena orlovskim drutvima, o sadraju enciklike Pija XI. Quas primas, od 11. XII. 1925., o Kristu Kralju. Na napadaj Jadrana od 31. XII. 1926. (str. 2) HOS je reagirao cirkularom od 7. sijenja 1927. upravljenom Urednitvima svih kat. tjednika, mjesenika itd., predsjednitvima svih organizacija Kat. Akcije , Hrv. Kat. Starjeinstvu, istiui da Jadran nije samo povrijedio ugled jedne katolike organizacije nego se ogrijeio i o dunu poslunost prema Biskupima koji su zabranili pisati o sporovima u katolikim redovima. Odlika katol. rada mora da je ljubav i sloga, a ne medjusobna borba. Veza slonog rada na korist Crkve jedino je poslunost prema Apostolskoj Stolici i mjesnim biskupima.

je predavanje Kralj Orlova krivovjerno.27 Lu donosi lanak fra Rude Mikulia, gdje iznosi tezu, koja je posve protivna zakljuku Biskupske konferencije (Taj zakljuak otisnut je u Strai), pae i sama inae nama mila Nova Revija donosi lanak Orelovskog, koji je u protuslovlju s Biskupskom konferencijom. Pa da su navodi Orelovskog tani, ipak je nerazumljivo, da se nakon Biskupske konferencije tako to moe publicirati. I Lu danas opet donosi, unato ponovne zabrane preuzv. nadbiskupa, napadaj na HOS (Neuspjeh).

To su samo neki detalji. Ne velim, da je s nae strane sve suho zlato, ali ako se apstrahira od linih i akcidentalnih razlika, mislim, da nije teko vidjeti, da se radi o velikim naelnim razlikama.

I ja drim, da su seniori kod nas jedini agilni i sposobni za javni katoliki rad. Nije borba proti seniorima i njihovim sposobnostima i subjektivno crkvenom stanovitu, borba je, da oni i objektivno rade u duhu Crkve; da ne samo formalno provedu distinkciju politike i Katolike Akcije, ve da se ova distinkcija provede u njihovu mentalitetu, te onda organizatorno. U radu mora biti prvi kriterij spas dua, dobro sv. Crkve, i to onako kako si to zamilja Sv. Stolica. Ova misao na Sv. Stolicu i nadlenog Ordinarija mora u tom radu biti glavna norma. Radi se o tome, da Kristu pridobijemo to vie dua, a ne da ih radi jednog politikog programa (gdje smo svi pogrjeivi) odbijemo od jedinog potrebnog. Stoga mislim: u svim biskupijama kler valja izvui iz Seniorata, koji je lajiko udruenje, jer kako veli Pio X. sveenika vojska mora biti iznad lajikih drutava, pa makar ona bila najbolja. Sveenici neka se sastaju i rade u svojim zborovima duhovnika Katolike Akcije. Kod nas su sveenici podijeljeni u dva neprijateljska tabora: sveenike-seniore i sveenike-neseniore. Sveenstvo treba svoju organizaciju pod vodstvom Ordinarija i prema lajicima u pitanjima katolikog preporoda moraju nastupati jedinstveno i autoritativno. To se nee nikako postii dok bude sveenika-seniora i sveenika-neseniora.


348

Zatim to vie sveenika izvui iz politike, jer time strada pastva, a on (=sveenik) bi daleko trajnije uspjehe postigao, kada bi svoje energije utroene u agitaciju uloio u drutva Katolike Akcije. Isto kod lajika valja pod svaku cijenu provesti diobu rada: vaniji je rad u Katolikoj Akciji negoli u stranci, jer taj rad vri bitan posao. Dok ne bude lajika, koji se budu posve posvetili Katolikoj Akciji i sve gledali u ovom vidu sveenikih pomonika (spasavanja i posveivanja dua) dotle ne emo moi snanije naprijed. Primjeuje se: malo je ljudi. Dobro! Ako je malo ljudi, onda najprije valja initi vaniji posao, a to je uzgoj savjesti. Od Crkve je osudjeno naelo: politique dabord, ve ona naglauje: religion dabord. Stoga je Crkva u Italiji isticala: priprava za politiku u apstinenciji. Katolikom Akcijom se u Italiji stvorila Puka stranka, koja je kod prvih izbora dobila preko 100 zastupnika. Stoga se ne slaem s lankom vl. Juretia u Seljakim novinama Katolici na okup, gdje se istie, da je politiki rad najprei.28 Nijesu ni Klodvig, ni Karlo Veliki, ni Ljudevit Sveti uinili svijet kranskim, ve su kranstvo irili apostoli i njihovi nasljednici. Tako je u svim dobama (!). Traimo li kraljevstvo Boje i pravdu njegovu, sve e nam se nadodati.

to se tie vl. g. dra. Kniewalda ovo je moj sud o njemu: drim, da spada medju najinteligentnije i najnaobraenije katolike sveenike nae domovine. Po naravi je veoma temperamentan i neki mi rekoe, da je prije dok ga jo nijesam poznavao u linom saobraaju znao biti mnogima nepodnosiv. Onda je bio teko ivano bolestan. No sada, kako znam, on je u linom saobraaju veoma fin i miran i znadem mnogo omladine, koja bi za njim u vatru. Naprotiv, imade seniora, koji ga iva ne mogu da vide, koji im ga opaze tako rei ponu da se pjene od bijesa i ne mogu svoju mrnju da ustave. Ja sam uvjeren, da je njegov mozak tako logino i rimsko (=rimski) formiran, da on najsitniju pogrjeku u tom pogledu opazi. Moda je njegova pogrjeka, to nema strpljenja i hoe da se smjesta provede

28 Kad je Merz umro, splitski je Jadran od 16. V. 1928. donio po Kniewaldu (Dnevnik, str. 202) objektivni, ali prilino hladni nekrolog. Nije udo. U uvodniku Slom jedne teorije istie dr. Jureti da je doivjela slom teorija nekih katolika koji zahtijevaju departizaciju katolika i depolitizaciju klera. To se odnosi u prvom redu upravo na pokojnika, koji, dakako, kao ni nitko drugi, nije traio ono to dr. J. napada i stavlja nam u usta, nego departizaciju K. A., a to nije jedno te isto. U lanku Sveenik i politika, str. 4/5 istie dr. J.: Sveenik moe i esto mora da se bavi politikom jer to zahtijeva njegovo zvanje, njegov poloaj i njegova dunost prema Bogu i narodu. Dr. Jureti je onaj isti kojemu je Lendi uputio svoje Otvoreno pismo 1947. godine. Ne znam je li dr. Jureti 1947. mislio onako kako je pisao 1928.


349

ono najtonije i ne miruje dok ne pokae svu neloginost necrkvenog stanovita. Njemu moda fali prudentia, ali poricati mu lou [itaj: dobru] nakanu, mislim, da nije pravo. Imade gvozdenu logiku, protivnika pogodi u srce i mislim, da ga stoga mrze (jer ovi protest i lanci o Vrhbosni su dokaz mrnje, jer ga se boje). Ja ga lino veoma cijenim i volim iako dobro poznajem i njegove nedostatke.

Ne zamjeri mi, ako ti istresoh svoje srce. Uvjeren sam, da e molitve vie koristiti dobroj stvari negoli svi nai argumenti. Stoga se molimo jedan za drugoga i da se Crkva Boja proslavi u naemu narodu.

In Christo Rege! I. Merz.

Ovo pismo, koje nije bilo namijenjeno javnosti, bolje od drugih javnih nastupa s jedne i s druge strane ukazuje na pozadinu spora izmeu Orlovstva i vodeih ljudi zagrebakog Seniorata. Hrvatska katolika javnost onoga vremena, a i kasnije, nije imala mogunosti upoznati pravi status quaestionis. Jedno, jer je glavna katolika tampa bila u rukama seniora, i nain pisanja npr. Stjepana Bakia i Janka imraka o kontroverznim pitanjima (u vezi s Kat. akcijom i politikom) nije pridonosio bistrenju pojmova; s druge strane, nadbiskup Bauer i Biskupska konferencija zabranjivali su pisanje o razmiricama unutar katolikih redova, ega se je kako veli Merz drala samo jedna strana. Tako su i biografi Ivana Merza (Kniewald 1932. i Vrbanek 1943.) morali preutjeti ovo poglavlje. Kniewald je, dapae, iz ivotopisa Ivana Merza, koji je ve bio sloen u tiskari, na zahtjev cenzora morao ukloniti stranicu na kojoj je bio dio navedenoga Merzova pisma o Senioratu.

Tko paljivo proita ovo pismo, lako e primijetiti da u njemu nema nita osobnoga, dapae, i ovdje dolazi do izraaja poznata Merzova tendencija da ispria drugoga i onda kad smatra da objektivno ima krivo, priznajui mu subjektivno dobru nakanu.29 Merz je opetovano isticao kako treba sauvati ljubav prema seniorima

29 Dr. uro Graanin je zabiljeio kako je u Zagrebu, u doba kad se razvila velika borba oko naela Kat. Akcije i kad su i ponajbolji znali izgubiti ravnoteu, imao razgovor s Merzom, koji je bio predmetom napadaja. Govorili smo o onima, koji su njega najee napadali, koji su ga, po prianju, crnili s dosta mrnje i kad sam ja iznenaen svim tim pripovijedanjem prekinuo ga i rekao mu: Kako, zar je to na katolicizam? Kakvi su to oni? Pa dobri su odgovori mirno Merz. Idu oni i na ispovijed i na priest Samo ne uviaju neke stvari. I ostao je pri toj tvrdnji, uporno htijui da blago sudi o onima, koji ga nisu volili. (Moje uspomene na linost dr. Ivana Merza, Sarajevo, 1933, str. 12).


350

kao pojedincima, ali se odluno suprotstavio ideologiji seniorskog vodstva.30 On je uviao bit problema, ali nije bio shvaen od protivne strane. Radilo se o dva svijeta, i zato je elio da Episkopat odlui u kontroverziji. No i njegov priziv na Episkopat bio mu je upisan u grijeh. Ipak je u pismu fra Kreimiru Pandiu od 3. prosinca 1927. mogao sa zadovoljstvom konstatirati kako je u teoriji ideja Katolike akcije konano pobijedila, ali je nadodao kako e se obilniji plodovi moi osjetiti kad nae generacije ne bude meu ivima. Istie, zatim, kako u radu nije iao za nekim politikim ciljem, pa ni nacionalni motivi (jugoslavenstvo hrvatstvo) nisu bili razlogom razilaenja sa Senioratom, nego jedino elja da se ostvare direktive Sv. Stolice i na taj nain udovolji vjerskim potrebama, tj. da se odgoje apostoli koji e initi vie od onog minimuma to su kao krani duni initi. Merz je zadovoljan to nema vie polemike u novinama i to se Orlovstvo lijepo razvija.

Meutim, 10. svibnja 1928. Merz je umro, a u prosincu 1929., pod pritiskom beogradske vlade i na savjet biskupa, Orlovi su zakljuili da se raziu. Tada je, na prijedlog upravitelja Apostolata molitve, o. Josipa Vrbaneka, osnovana nova organizacija, po uzoru na francuske Kriare, u koju su listom pristupili bivi Orlovi, a i brojni novi lanovi, pa je tako bio spaen najidealniji pokret mladei, to ga je Hrvatski narod ikad imao.31

Bez obzira na sud o. Josipa Vrbaneka o Orlovstvu kao hrvatskom najidealnijem pokretu mladei, na temelju vlastitog prouavanja usuujem se ustvrditi da je upravo to razdoblje koje je najdublje oznaila pojava Ivana Merza i njegova borba za Katoliku Akciju, bila duhovno najplodnija za Crkvu u Hrvata u prvoj polovici XX. stoljea.

30 Na jednom listiu (u arhivu Ivana Merza: F 3811) Merz je formulirao svoj pogled na spor sa Senioratom ovako: Najdublji razlog spora u katolikim redovima kod nas jest, to seniorima manjka dovoljna katolika izobrazba uma. Katolici su po srcu, a obzirom na ivot, socijalno pitanje, estetiku itd. imadu bona fide (jer su tako uzgojeni) liberalne nazore. Spor je radi bojazni pred Senioratom, koji je organizac. oslon liberalnog katolicizma u Hrvatskoj. Orlovsku organizaciju brino valja uvati pred tim utjecajem, provesti separaciju. Iz te organizacije prave ideje iriti i kada prava naela budu primljena posvuda, nestat e povod sporu pae bit e moda i suvino posebno organizirano ako Orlovstvo. Spor valja lijeiti u korjenu katoliki (skolastiki) formirajui inteligenciju (srednokolce i akademiare) i potpuno katoliki formirajui kat. javno miljenje. Trebamo kat. sveuilite, trebamo filozofsko-apologetske teajeve za akademiare i inteligenciju, trebamo filozofsko-apologetske ferijalne kongrese (Opera dei Congressi), trebamo reviju koja donosi dokumente Sv. Stolice i druge lanke tono orientirane, trebamo dnevnik Katolike Akcije za ire slojeve.

31 Josip Vrbanek, Vitez Kristov, Zagreb, 1943., str. 158.


351

Treba samo imati u vidu teku duhovnu situaciju u kojoj su se nalazili i hrvatski narod i Crkva u njemu neposredno nakon Prvoga svjetskog rata; bilo je to vrijeme koje je Petar Grgec, dvadeset godina kasnije (1938.), oznaio kao razdoblje najdublje hrvatske depresije.32 I dok su stanoviti katoliki intelektualci okupljeni u Senioratu (poglavito zagrebakom) oekivali da e svojim angamanom na politikom polju (HPS) najbolje pridonijeti rekristijanizaciji drutva, Ivan Merz je shvatio da je potrebno najprije raditi na duhovnoj izgradnji pojedinaca, koji e onda biti apostoli svetosti (!).33 On je uzeo doslovno Isusove rijei: Traite najprije kraljevstvo Boje i pravdu njegovu, i sve e vam se ostalo dodati. U program sebi, a onda i svima onima koji se angairaju u apostolatu, stavio je na prvo mjesto unutarnji ivot: molitvu, Euharistiju, ljubav prema Crkvi i djelatnu povezanost s hijerarhijom u spasavanju dua. Organizacijske forme i vanjske manifestacije bile su mu sekundarne; za njega je bilo bitno da lanovi katolikih organizacija ive ivotom milosti, bez tekoga grijeha.34 Taj je program bio saet u Merzovoj redakciji Zlatne knjige hrvatskih Orlova. Tisue hrvatske mladosti, muke i enske, bile su odgajane u ovom duhu u orlovskim drutvima dvadesetih godina. Govoriti pak o tome koliko je takav odgoj imao uspjeha, ima smisla koliko i govoriti o konkretnoj realizaciji evanelja: kranstvo u svom povijesnom ostvarenju uvijek iznova poinje sa svakim pojedincem koji prihvati Kristovu poruku spasenja. U kojoj e mjeri uskladiti svoj ivot s evaneljem, ovisi o osobnom zalaganju i suradnji s Bojom milou. Meutim, neosporna je injenica da je i u hrvatskom katolicizmu kao cjelini prije Drugoga svjetskog rata dolo postupno do znatnog pomaka na bolje u odnosu na stanje kakvo je bilo dvadeset godina

32 Petar Grgec, Sveta Hrvatska, reprint, Zagreb, 1989., str. 224.33 U tome je Merz bio na istoj valnoj duini s Rudolfom Eckertom, koji je jo 1910.

inzistirao da se u Pokretu poradi na dubljem duhovnom ivotu lanova, usavrujui pojedince koji e u to uoj zajednici s Njim (Isusom u Euharistiji), izvorom istine i ljubavi, snage i ivota raditi na duhovnoj obnovi Hrvatske (v. gore).

34 Mjesec dana prije smrti, 11. travnja 1928., Merz je pisao fra Kreimiru Pandiu: Uvjeren sam, da je Orlovstvu osiguran siguran i velik uspjeh u naemu narodu, ako se bude i dalje polagala prava i najvea panja na duhovne i vrhunaravne vrednote, pri uzgoju lanstva i javnom radu. Ne bude li se to inilo, bolje je da propadne. Stoga smo mi ovdje unato velikih napora, zapreka i svega to sa sobom donosi svaki apostolat, puni optimizma i radimo s najveim mirom i pouzdanjem bojei se samo grijeha i ni jedne druge sile na tom svijetu. Borbe zadnjih godina dovoljno su nas uvjerile, da nema te sile na svijetu, koja bi nam mogla nakoditi, tako dugo dok se budemo utjecali SAMO, i to SAMO u pomo Gospodina. A da e i dalje biti krieva, to je zakon, jer nema spasavanja i posveivanja dua bez trpljenja po uzoru Uiteljevom.


352

ranije. Openito, stvorio se jedan novi mentalitet, zahvaljujui upravo duhu koji je Ivan Merz, sa svojim suradnicima, unio u hrvatske katolike redove. Taj se nadasve oitovao u veoj crkvenosti i klera i katolikih laika, u ljubavi prema Kristovu Namjesniku i u uvaavanju njegovih direktiva.35 Davalo se vie vanosti sakramentalnomu ivotu katolike omladine, to nije bilo bez utjecaja i na porast duhovnih zvanja.36 I kvaliteta odgoja sveenikih kandidata bila je bolja. Sve je to pridonijelo jaanju hrvatskog katolicizma, koji je tako postao spremniji da doeka navalu komunistikog bezbotva i progona Crkve.

Unato velikim zaslugama Ivana Merza za Crkvu u Hrvata, Ivo Lendi nije osjetio potrebu da mu ime spomene. Teko je vjerovati da on nije znao za ivotopis Ivana Merza, to ga je 1932. godine u Zagrebu izdao dr. Dragutin Kniewald; drugo je pitanje je li ga proitao. I tako u Lendievim Bojim kotaima ima lijepih sugestija to bi sve trebalo i kako bi trebalo raditi na polju katolike akcije, no radi se zapravo o neemu to je dvadesetak godina ranije Merz nastojao provesti, pa dijelom i uspio. Da, ali Merz je bio iskljuen iz Seniorata jer se borio za izvanstranaku Katoliku akciju, pa je i nakon iznenadne smrti, iako openito potivan zbog krjeposna ivota, ostao u sjeni kod onih na drugoj strani.37 Tako se moe razumjeti da i Ivo Lendi, koji je

35 Merz je dao ideju da se svake godine slavi Papin dan. (Sjeam se kako je Papin dan 1941. sveano proslavljen u Splitu ak i akademijom u kazalitu, a prigodno je predavanje odrao direktor dravne klasine gimnazije, prof. Ivo Juras.) Studirale su se papine enciklike i, po svjedoanstvu mjerodavnih suvremenika, ugled je papin (to je pridonosilo i veem ugledu biskupa) puno vie znaio u hrvatskom katolicizmu tridesetih godina i kasnije nego je to bio sluaj neposredno nakon Prvoga svjetskog rata.

36 U Zlatnoj knjizi hrvatskih Orlova trailo se da lanovi barem svakog mjeseca pristupe sakramentima pokore i priesti. A to se tie duhovnih zvanja, dovoljno je spomenuti da je Zagrebaka nadbiskupija 1923/24. imala samo 15 bogoslova u sva etiri teaja, od kojih samo 2 mladomisnika: najmanje od postanka sjemenita, tj. od 1549. godine! I u 1922. i 1926. su bila samo dva zagrebaka mladomisnika. (Usp. Curriculum vitae dr. Janka Penia, u arhivu Zavoda Sv. Jeronima u Rimu). Godine 1938. bilo je 126 bogoslova Zagrebake nadbiskupije (v. Opi ematizam Kat. crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939., str. 30).

37 Dragutin Kniewald u svom Dnevniku biljei kako je na sprovodu Ivana Merza uo kako je jedan sveenik rekao: Evo tako rei cijeli katoliki Zagreb prati Merza, samo nema onih koji su ga iskljuili iz svoje sredine. Ne znam tko je to bio, ali je tono da nije bilo ni dra Marakovia, koji je sve do nedavna toliko isticao svoga nekadanjeg djaka Merza i njime se ponosio, ni drugog nekog vidjenijeg seniora, osim dra Markulina, koji se uvijek drao po strani od tih trzavica. Ne znam da li je uope jo koji senior bio prisutan. Kniewald dalje biljei: Kako mi je god teko moram ipak zabiljeiti to mi je rekao Nikola Kresnik, sjemenini vratar i kroja, Orao od poetka. Kad se proulo da je dr. Merz umro zazvonilo je na katedrali veliko zvono. To se deava samo kad umre kanonik ili nadbiskup. Ljudi su izali


353

doao na studij u Zagreb potkraj 1926., u domagojskom krugu oito nije imao prilike dobiti objektivnu sliku o Ivanu Merzu i njegovoj ulozi duhovnog skretniara u Katolikom pokretu, i to upravo u smislu onakve Katolike akcije kakvu je on sam godine 1947. zamiljao.38

Danas Crkva slavi Ivana Merza kao blaenika, i to zbog njegove svetosti;39 a njegova je herojska krjepost dola do izraaja osobito u njegovu apostolskom radu za dobro hrvatske katolike mladei. Za razliku od brojnih katolikih javnih radnika koji su svoje energije troili uglavnom na izvanjski rad, Merz je imao evaneosku viziju apostolata. Jo 18. listopada 1921. pisao je iz Pariza svom bolesnom prijatelju ing. Draganu Maroeviu: Jesi li ikada na to pomiljao da ti trpi za na Pokret? Jesi li svoje muke prikazao Gospodinu Kristu za Pokret? Katolicizam se nee iriti u nas ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon u irenju Kraljevstva Bojega na zemlji. Na Pokret je stvorio dosada samo prvi tip (Radnika) i mi

iz svojih kurija i iz sjemenita da vide tko je umro. Pred katedralom sastali su se Nikola Kresnik i vl. X [Kniewald navodi prezime!]. Saznavi da je umro dr. Merz, rekao je vl. X [senior] Kresniku: Tako e Gospodin Bog svakoga smaknuti (ili neku rije istoga smisla) tko je protiv nas. A kad je Kniewald 1932. godine izdao Merzov ivotopis, za koji je dr. Milan Beluhan napisao da je prava fotografija Ivanova, i to od onoga intimnog prijatelja, s kojim je esto dijelio svoje osnove, svoje boli, kojemu se vema otkrivao, seniorska Hrvatska Straa je nastojala obezvrijediti knjigu. Dolo je do polemike: tri puta je Kniewald slao ispravak na pisanje HS i svaki put je HS, po zakonu o tampi, donijela ispravak (3. 5. i 10. V. 1932.), ali i svoje primjedbe, koje su u krajnjoj liniji imale, kako biljei Kniewald u Dnevniku, str. 214, obeskrijepiti i onemoguiti knjigu. Kad je Kniewald 10. V. poslao urednitvu HS preko suda (radi zakonskih posljedica) etvrti ispravak, dobio je od nadbiskupa Bauera kratki dopis u kojem mu priopuje da je zabranio svaku daljnju polemiku u predmetu biografije o pok. Merzu i da prema tome ne dozvoljava da se moj ispravak od 10. V. o. g. objelodani u HS. Dakle, oni su smjeli onako napasti, a ja se ne smijem braniti!

38 Usp. Boji kotai, str. 58-86. U Lendievu tekstu ima jedan detalj koji e jedva tko razumjeti, a odnosi se na navodne napadaje na pok. Petra Rogulju. Na str. 150. naime pie: Rogulji ni mrtvome nisu dali mira! To je jeka kampanje koju je vodstvo Seniorata podiglo protiv anonimnog pisca lanka Hrvatski katoliki pokret, objavljenog u Vrhbosni od 20. svibnja 1927., optuujui ga da je napao biskupa Mahnia i Petra Rogulju. Svi su znali da je pisac dr. Dragutin Kniewald, a tko proita njegov lanak, nikako se ne moe uvjeriti o utemeljenosti optube. Tu su nedolinu kampanju osudili i nadbiskup ari i Ivan Merz (v. F. Veraja, nav. dj., str. 586-587), no u seniorskim se redovima nastavilo i dalje priati o napadajima na mrtvoga Rogulju, te je to opetovao i I. B. (Ivo Bogdan?) u Lui za sijeanj-veljau 1935. Kniewald u Dnevniku, str. 272, prepisuje dotini odlomak toga lanka, izraava sumnju da je I. B. uope proitao ono to je objavila Vrhbosna, te dodaje: valjda je pod dojmom one galame koja se i dalje podrava.

39 O tom argumentu v. F. Veraja, Postupak za kanonizaciju Sluge Bojega Ivana Merza, u: Crkva u svijetu, 37 (2002), 4, str. 474-486.


354

smo si stvorili u naim duama ideal Radnika za Katoliki pokret. Molili smo se manje, a trpjeli smo kada smo morali. Zadnji tip je svakako vrhunac - imitacija potpune rtve Spasiteljeve na Kriu. I vidim u naem pokretu ve prilian broj patnika. Poto sluaja nema, to drim da je plan Providnosti upravo u tome da spoznamo ovaj misterij Njegova ivota: trpjeti za druge.40 Merz je u svom kratkom ivotu ostvario ovaj ideal katolikog apostolata: bio je ne samo neumorni radnik na polju katolike akcije, nego prije svega ovjek duboke duhovnosti, molitvom uronjen u Boga, ali i veliki patnik koji je, iz ljubavi prema Spasitelju i duama, prihvaao trpljenje kao sredstvo apostolata. Takav apostol nije mogao proi zemljom a da ne ostavi traga u duama svojih suvremenika, a Crkva ga je nala dostojnim da bude javno tovan kao blaenik i ostane trajnim uzorom za budue narataje.

Merz se, takorei, identificirao s Hrvatskim katolikim pokretom. Kao student bio je ponosan to mu pripada, a po povratku u Zagreb u duhovnim je vjebama 1923. odluio posvetiti se, kao svjetovnjak, katolikim organizacijama: Sluit u Bogu kao korektiv u katolikim organizacijama, jer spoznajem permanentne odstupe od pravih doktrina (Sen[iorat], Orl[ovstvo], Domag[oj]). Raprezentant idealizma Kat[olike] Akcije u sjemenitu.41 On je uistinu izvrio svoju misiju korektora u Katolikom pokretu, pridonijevi najvie da se Pokret ne poistovjeuje s jednom politikom strankom. Ustvari, on je ponovno i u jaoj mjeri stavio naglasak na ideale kojima se Pokret vodio od svog osnutka. A za Pokret, koji je u svojim prvim redovima imao ljude poput Rudolfa Eckerta i Ivana Merza, zbilja je nerazlono ustvrditi da je potpuno zakazao i neuspio.42

40 Original u Arhivu I. Merza (v. F. Veraja, nav. dj., str. 465).41 Dnevnik, studeni 1923.42 U ovom lanku nisam uvijek citirao sve izvore na kojima se temelje neke tvrdnje;

za potpuniju informaciju potrebno je posegnuti za navedenom mojom knjigom, gdje je sve dokumentirano. Jure Krito u svojoj knjizi Hrvatski katoliki pokret, Zagreb, 2004., moju knjigu uope ne navodi u Bibliografiji, ali je spominje u nekoliko biljeaka, i to samo naslov, bez navoenja stranica. Oito je nije prouio, inae bi drukije pisao o nekim stvarima. Ovdje ne ulazim u pojedinosti, samo opetujem, to sam ve gore naglasio, da je nemogue objektivno pisati o kontroverzijama u katolikim redovima dvadesetih godina na temelju novinskih lanaka, bez poznavanja arhiva Ivana Merza i Dragutina Kniewalda. Kritina knjiga moe posluiti da itatelj dobije openit pogled na Katoliki pokret i da sazna za tolike hrvatske javne radnike ija su imena u vrijeme komunizma otila u zaborav.


355

Ona takoer omoguuje itatelju da lake doe do samih izvora autorovih informacija. Bilo bi korisno za budue povjesniare kad bi se stvorio arhiv Kat. pokreta, gdje bi se sakupilo sve (u fotokopijama ili i na CD) to se odnosi na ovaj predmet.

N. B. Katolika Akcija nakon smrti Ivana Merza trebala bi biti predmetom posebnog lanka, ako ga dospijem napisati.

IL MOVIMENTO CATTOLICO CROATO MALRIUSCITO E PIENAMENTE FALLITO?

Sommario

Il Movimento Cattolico Croato stato di fondamentale importan-za per il cattolicesimo nelle terre croate nella prima met del secolo XX. Pertanto difficile comprendere come un intellettuale cattolico abbia potuto affermare, che tale Movimento era pienamente fallito. Lautore del presente articolo ritiene opportuno richiamare in memo-ria le difficili condizioni in cui sorse il predetto Movimento e gli ideali che ispirarono la prima generazione del laicato cattolico croato or-ganizzato: si trattava, infatti, di salvare i valori cristiani nella societ croata che erano gravemente minacciati dal liberalismo che stava in-vadendo tutti i settori della vita pubblica. In tali circostanze era nor-male che i laici cattolici simpegnassero anche sul piano politico, ma proprio su questo terreno avvenne la rottura dellunit del Movimento cattolico. Mentre Petar Rogulja e il Seniorato Cattolico Croato davano la precedenza al lavoro nellambito del Partito Popolare Croato, non mancarono quelli che in questorientamento vedevano il pericolo del-la politicizzazione del Movimento stesso. Fu soprattutto per il merito di Ivan Merz che si arriv allaffermazione dellAzione Cattolica non partitica, quale la volle papa Pio XI, nellorganizzazione delle Aquile Croate; cosi fu di nuovo messo laccento sulla formazione spirituale della giovent, il che fu di grande importanza per il periodo successi-vo del cattolicesimo in Croazia.


Documents

Veraja Hrv.kat.Pokret Neuspio