Via Lucis Put svitlosti - FARA STINJAKIsvitlosti+za+internet.pdf · U molitvi i u goristanju smo i ... Dvoboj žitka i smrti čudnovito završi; ... Reci nam Marija, putem ča si

Via Lucis Put svitlosti

Dragi Stinjaki, dragi vjerniki,

jur ljeta dugo premišljavam, ča bi mogli činiti, da se lipa stinjačka navada, moliti „štacije za pokojnu/oga“ ne zgubi. Pogibel postoji, ča se u korizmi ne molu štacije za jednoga pokojnoga. Pokojni tako mora „čekati“ na vazmeno vrime. A u vazmenom vrimenu ćutimo, da „Križni put“ pravo ne odgovara, ar korizma je za nami.

„Put svitlosti“ – „Štacije Goristaloga“ sam dijelom prevodio, molitve dodao i za skupnu pobožnost priredio.

Izvan toga smo dali namoljati kopije kipov u veličini stinjačkih štacijov. Tako se moru zaista i u vazmenom vrimenu moliti „štacije“- štacije Goristaloga za naše drage pokojne.

U molitvi i u goristanju smo i ćemo biti s njimi uvijek povezani. Vaš farnik

Via Lucis Put svitlosti

PRIPRAVNA MOLITVA (Vazmena sekvencija) Slavu dajte, kršćeniki, Aldovu vazmenomu. Agnjac ovce otkupi: Kristuš s Ocem pomiri nekrivo odsudjen nas grišnike. Dvoboj žitka i smrti čudnovito završi; Kralj mrtav - života smrt nadvlada. Reci nam Marija, putem ča si vidila? Grob prazan Krista živoga i slavu Goristaloga. Andjeoske svidoke, platno i ovoje. Stao se j’ Kristuš, ufanje mi, preteć će vas v Galileji. Znamo, da se j’ Kristuš stao od mrtvih zaista: Smiluj nam se, slavni Kralj! Amen. Aleluja.

1. štacija: Jezuš se je od mrtvih goristao

P: Mi tebe molimo i dičimo, o Jezuše Kristuše. S: Ar si svojim svetim goristanjem svit otkupio.

„Znam, da išćete Jezuša križevanoga. Nij ga ovde, ar se je goristao, kot je rekao; hod’te i poglejte mjesto, kade je Gospodin ležao.“ (Mt 28,5-6)

Tužne žene, ke su rano jutro došle k grobu Jezuševomu, zagledaju skrovno lice: andjela, poslanika Božjega, ki otkriva veličanstvo onoga, ki je prekoraknuo granicu smrti. Otvoreni grob kaže nebo, u kom Kristuš, Goristali, živi na vijeke i nas čeka. Gospodine Bože, pretvori našu tugu u radost * i daj nam spoznati tvojega Sina, * ki je prekoraknuo granicu smrti. * Otvori jednoč i naš grob * i nam pokaži nebo tvojega veličanstva. Amen. Oče naš ili/i Zdrava Marija P: Po goristanju Sina tvojega Jezuša S: sačuvaj nas u svitlosti, o Mati Kristuševa.

2. štacija: Učeniki najdu prazan grob


Onda je dakle nutarstupio i drugi učenik, ki je bio prvi došao k grobu, i vidio je i vjerovao je. (Iv 20,8)

Petar i on drugi učenik, koga je Jezuš ljubio, bižali su skupa k grobu. On, ki je prvi došao k grobu, prignuo se je i vidio je položeno platno i ručnik. Svojimi očima vidi i svojim srcem vjeruje: „Vidio je i vjerovao“ u Gospodina, pobjednika smrti. Njegov pogled je pogled vjere: kroz sva vrimena i ča do kraja zemlje. Gospodine Bože, daj nam pravi pogled srca i pravu vjeru, * a u priznanju goristanja tvojega Sina, * daj da pretečemo jedan drugoga. Amen.

Oče naš ili/i Zdrava Marija

P: Po goristanju Sina tvojega Jezuša S: sačuvaj nas u svitlosti, o Mati Kristuševa.

3. štacija: Goristali se skaže Mariji Magdaleni


Reče joj Jezuš: „Marija!“ Ona se je obrnula i rekla hebrejski: „Rabboni!“ to zlamenuje: „Učitelj!“ (Iv 20,16)

Marija Magdalena, ka je mnogokrat slušala riči Jezuševe i vidila, kako njegove ruke vraču betežnike, nij ga prepoznala na Vazmeno jutro. Zvati imenom, otvori oči vjere, ki vidu, ča je človičjemu oku i razumu sakrito.

Gospodine Bože, u krstu zvao si nas našim imenom. * Daj, da te i dan danas prepoznamo u našem bližnjemu * i ti služimo u svojoj braći. Amen.



4. štacija: Jezuš se sastane s učeniki na putu u Emaus


„Nij li morao Kristuš sve to pretrpiti i tako nutarpojti u slavu svoju ?“ I počevši od Mojzeša i od svih prorokov razložio im je, ča je za njega pisao u svem Pismu. (Lk 24,26-27)

Dva učeniki otpravili su se na put iz Jeruzalema u Emaus, ali i ta nepoznati putnik. Njegove riči nisu svakidanje, sadržuju tajni smisao, koga svit do sada još nij otkrio i koga samo on sâm razjasniti more. Njegove riči ražaru srce, da ufanje i povjerenje procvate.

Gospodine Bože, ražari i naša srca s tvojom ljubavom, * ar va te se ufamo i na te gradimo. * Budi nam ti smisao i skala u današnjem prominljivom vrimenu. * Rasviti nas riču tvojega Sina, * da puni ufanja i povjerenja idemo svoj put * i ga do konca idemo. Amen. Oče naš ili/i Zdrava Marija P: Po goristanju Sina tvojega Jezuša S: sačuvaj nas u svitlosti, o Mati Kristuševa.

5. štacija: Goristali lomi i dili kruh


„I kad je sidio s njimi za stolom, zeo je kruh, blagoslovio i dao im ga. I otprli su im se oči i upoznali su ga.“ (Lk 24,30-31)

Večer je nastao. Učeniki i tajnoviti putnik, ki im je putem razlagao Pismo sidu pri stolu. Po njegovom govoru slijedu znaki lamanja kruha, kot pri Zadnjoj večeri. Najednoč prepoznaju lice. Jezuš – Zadnje večere, ki daje svoje tijelo i svoju krv u kruhu i vinu: Hrana za život svita. Gospodine Bože, daj i nam razumiti tvoju veličinu u svitu * i te prepoznati u svakom biću. * U Oltarskom Sakramentu, * koga je postavio tvoj Sin pri Zadnjoj večeri * nam je blizu pod kipom kruha i vina. * U lamanju kruha neka On i nas pretvori, * da budemo hrana za svit. Amen. Oče naš ili/i Zdrava Marija P: Po goristanju Sina tvojega Jezuša S: sačuvaj nas u svitlosti, o Mati Kristuševa.

6. štacija: Goristali se skaže učenikom


„Ča se strašite i zač dvojite u srci vaši? Poglejte ruke i noge moje, da sam ovo ja sâm.“ (Lk 24,38-39)

Dvojenje, viditi sablast je velika. Nij li Jezuš mučen, raspet i pokopan? A ipak je ovde, pred svojimi učeniki, prebodjenimi rukami i nogami, ali u punini žitka. Ov novi žitak sprogna svu žukoću, svu žalost i sve dvojenje. Ov novi žitak preoblada mučanje smrti. Gospodine Bože, prebodjene ruke i noge tvojega Sina nas spominjaju na muku i smrt, * na nevolju i tugu ovoga svita. * A njegovo goristanje nas neka spominja na puninu žitka, * ka odstrani žukoću, dvojenje i žalost, * i ka nam da gledati dalje od granice smrti. Amen. Oče naš ili/i Zdrava Marija P: Po goristanju Sina tvojega Jezuša S: sačuvaj nas u svitlosti, o Mati Kristuševa.

7. štacija: Goristali daruje moć oprostiti grihe


Rekavši ovo dahnuo je na nje i rekao im: „Primite Duha Svetoga, kim oprostite grihe, onim hte biti oprošćeni“ (Iv 20,22-23)

Jezuš dahne na svoje učenike, ki stoju okolo njega i se čudu. Nadahnjenje je simbol žitka, je drugačije nego njihov dah iz ust. To je preporodjenje, ko more prouzrokovati samo Duh, kad ispelja človika iz smrti griha u novi žitak istine i pravice. Crikva je puna Božjega nadahnjenja, ko človika obnovi i posveti. Gospodine Bože, tvoj Duh oživljuje i je znak preporodjenja. * On daruje, da moremo iz griha dospiti u novi žitak istine i pravičnosti. * Hodi, Duh Sveti, napuni naša srca i važgi u nami oganj tvoje ljubavi. Amen. Oče naš ili/i Zdrava Marija P: Po goristanju Sina tvojega Jezuša S: sačuvaj nas u svitlosti, o Mati Kristuševa.

8. štacija: Goristali jača vjeru Tomaša


Zatim je rekao Tomašu: „Ne budi nevjeran, nego vjeran!“ Odgovori Tomaš i reče mu: „Gospodine moj i Bože moj!“ (Iv 20,27-28)

Dvojenje gnjavi srce učenika. Spominja se na Jezuša i na njegove riči i kako je mnoga zlamenja činio Božjom rukom, dokle je boravio na zemlji. A sada stoji sâm Goristali pred njim, pred njegovimi očima, realan i konkretan. Učenik najde opet k svitlu i osvidočenjem valuje: „Gospodine moj i Bože moj!“ Gospodine Bože, mnogokrat dvojimo, da nam je tvoj Sin blizu, * ar ga našimi očima ne vidimo. * Daj nam nepotresljivo valovati tvoju rič: * „Blaženi su oni, ki nisu vidili, a vjeruju!“ Amen. Oče naš ili/i Zdrava Marija P: Po goristanju Sina tvojega Jezuša S: sačuvaj nas u svitlosti, o Mati Kristuševa.

9. štacija: Goristali se skaže na Tiberijadskom jezeru


Onda on učenik, koga je Jezuš ljubio, reče Petru: „To je Gospodin!“ I pristupi Jezuš i zame kruh i da im ga. (Iv 21,7.13)

Rano jutro čeka jedan muž na ubrovi Tiberijadskoga jezera. Učeniki vratili su se svojemu prvašnjemu zvanju i su svojimi plavčicami pri ribolovu. Učenik, koga je Jezuš ljubio, vidi tudjinca na ubrovi i reče prestrašen: „To je Gospodin!“ Jezuš nje čeka na ubrovi, pripravan izmučenomu i zdvojnomu človiku darovati kruh svoje nazočnosti. Gospodine Bože, tvoj Sin nas je učio: * „Čagod ste učinili jednomu od ovih mojih najmanjih bratov, * meni ste učinili.“ * Daj, da prepoznamo tvojega Sina u licu svakoga človika * i u lamanju kruha. Amen.

Oče naš ili/i Zdrava Marija P: Po goristanju Sina tvojega Jezuša S: sačuvaj nas u svitlosti, o Mati Kristuševa.

10. štacija: Goristali predaje Petru ključe kraljevstva nebeskoga

P Mi tebe molimo i dičimo, o Jezuše Kristuše. S: Ar si svojim svetim goristanjem svit otkupio.

„Simone, sin Ivana, ljubiš li me već nego ovi?“ Odgovori mu: „Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim!“ Reče mu: „Pasi janjce moje!“ (Iv 21,15)

Troja pitanja - tri odgovori. To je glavni sadržaj Jezuševoga razgovora s Petrom na ubrovi Tiberijadskoga jezera. Učenik, ki ga je trikrat zatajao, trikrat ponovi svoje priznanje prema Kristušu. Nato mu Jezuš predaje pastirsku službu; on neka pelja črijedu njegovu kroz sva vrimena. Kristuš pelja i nadalje svoju Crikvu riču, rukom i osobom Petra.

Gospodine Bože, svetoga Petra je tvoj Sin trikrat pitao, da li ga ljubi. * Daj, da po goristanju njegovom * i mi njega sve već i već ljubimo * i pripravni budemo nositi odgovornost za svoju braću. Amen. Oče naš ili/i Zdrava Marija


11. štacija: Goristali šalje svoje učenike po svem svitu


„Pojte dakle i učite sve narode, krstite je u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I nut ja sam s vami sve dane ča do konca svita!“ (Mt 28,19-20)

Na brigu u Galileji pozdravi goristali Gospodin svoje učenike. I ako dan danas nij tjelovno nazoči, ipak je ovde. On djeluje i redi poslanstvo Crikve, ka njegovo evandjelje nazvišćuje i ka krstom u Duhu Svetom daruje novi i vječni žitak. Gospodine Bože, po tvojem goristalom Sinu dobili su njegovi učeniki nalog * nazvišćavati evandjelje svemu svitu. * Daj, da budemo i mi svidoki tvojega evandjelja, * ljubitelji tvoje riči * i graditelji tvoje Crikve. Amen. Oče naš ili/i Zdrava Marija P: Po goristanju Sina tvojega Jezuša S: sačuvaj nas u svitlosti, o Mati Kristuševa.

12. štacija: Goristali stupi u nebesa


„Muži, Galilejci! Ča stojite gledajući na nebo? Ov Jezuš, ki je od vas u nebo gori-zet, dojt će opet tako, kako ste ga vidili projti u nebo.“ (Čn 1,11)

Uljev brig postane znakom sastanka neba i zemlje, sastanak, koga stvara goristali Gospodin. U njegovom unebostupljenju vrati se u vječno veličanstvo, kade čeka spašeno človičanstvo. Vjerniki u svitu sugradjivaju kraljevstvo Božje i očekivaju ponovni dolazak Kristuša: Onda „ćemo svagda s Gospodinom biti.“ (1 Tes 4,17)

Gospodine Bože, tvoj Sin je prišao na Uljevom brigu, * na kom se je predao tvojoj volji, * i na kom su njega učeniki zaostavili, * u tvoju nebesku slavu, * da nam pripravi prebivališće. * Daj, da iskrenim srcem valujemo: * Tvoju smrt, Gospodine, nazvišćujemo, * tvoje goristanje slavimo, * tvoj slavni dolazak iščekujemo. Amen.



13. štacija: S Marijom iščekivati Duha Svetoga


Svi ovi bišu složni u stalnoj molitvi s ženami i Marijom, majkom Jezuševom, i s braćom njegovom. (Čn 1,14)

U vjeri, stalnoj molitvi i ljubavi je Crikva s Marijom skupljena. Apoštoli i svi vjerniki, muži i žene, jaču zajedno hvalospjeve Gospodinu Bogu. Vjeru u goristaloga Gospodina, ki im je postao zviranjkom novoga života, posvidoču čini ljubavi prema bližnjemu. Oni čekaju, da će se spuniti rič Jezuševa: „I ja ću prositi Oca, i on će vam dati drugoga Batritelja, da ostane s vami na sve vijeke.“ (Iv 14,16)

Gospodine Bože, daj, da i mi s Majkom tvojega Sina * u zajednici Crikve tebe molimo i dičimo. * Naša molitva i naši čini ljubavi * neka budu peldodavni drugim za vjeru u goristanje tvojega Sina. Amen.



14. štacija: Goristali šalje Duha Svetoga


I nastao je najednoč s neba šum, kot kad puše silan vjetar, i napunio je svu hižu, kade su sidili. I skazali su im se kot ognjeni, razdiljeni jeziki i spustili se na svakoga od njih, i napunili su se svi Duhom Svetim. (Čn 2,2-4)

Dvorana Zadnje večere napuni se Duhom Božjim, ki se razlije na sve učenike Jezuševe. On važge oganj ljubavi, ki tepli srce vjernikov i je pelja po svitu, da svidoču za žitak, svitlost i ljubav Božju. Crikva svih jezikov, kulturov i narodov ima svoj koren u Jeruzalemu, a zviranjak u Duhu Svetom. Gospodine Bože, onde, kade se je izlijala ljubav tvojega Sina pod kipom kruha i vina, * izlijao se je i Duh Sveti na apoštole. * Neka i nas upućuje ov isti Duh, ki združuje sve u jedinosti vjere, * da budemo svidoki žitka, svitlosti i ljubavi. Amen.



MARIJANSKA ANTIFONA i ZAVRŠNA MOLITVA

1. Kraljica neba i zemlje aleluja, * tebi se vas svit raduje. Aleluja. 2. Veseli se, o Marija! Aleluja, * koga si vridno nosila. Aleluja. 3. Kot je rekao, gori se j` stao, aleluja, * na vijeke bude kraljevao. Aleluja. 4. Moli svagdar za nas Boga, aleluja, * Sinka tvoga predragoga. Aleluja. P: Raduj se i veseli se, Divica Marija. Aleluja! S: Ar se j` Gospodin zaistinu goristao. Aleluja! (ili: ako se Marijanska antifona ne jači: P: Kristuš se je goristao, aleluja. S: Zaista se je Gospodin goristao, aleluja.) P: Molimo. S: Bože, ki si po goristanju Sina tvojega Jezuša

Kristuša svit razveselio * dopusti, * prosimo te,

* da po njegovoj Materi, Divici Mariji *

dostignemo radosti vječnoga života. * Po istom

Kristušu Gospodinu našem. Amen.

Originalne ikone moljala je časna sestra Anna Maria Di Domeniko. Ikone visu u crikvi sv. p. Pija, u San Giovanni Rotondo. Kopije moljala je Višnja Pletikapić. Štacije napravio je Štefan Kirišić (Kolarov). Tekste prevodio, napisao i sastavio je farnik Ignac Ivančić. Tiskara: Farbschnelldruck Punitz, 7540 Punitz-Punice 141. Tiskano s crikvenom dozvolom Biškupskoga ordinarijata Željezno, br.: 405-2009. Originalnu knjižicu „Via Lucis“ , „Der Lichtweg“, izdala je naklada Schnell+Steiner.

Documents

Via Lucis Put svitlosti - FARA STINJAKIsvitlosti+za+internet.pdf · U molitvi i u goristanju smo i ... Dvoboj žitka i smrti čudnovito završi; ... Reci nam Marija, putem ča si