VLADA CRNE GORE · 2018-12-06 · „Dužnost komedije je da popravlja ljude tako što će ih zabaviti“. • Fransis Ford Kopola ... Tekst: Branislav Nušić ... Prelić, Dragana

Opština Nikšić

VLADA CRNE GORE Ministarstvo kulture 2

3

27.11.2018. MEĐUNARODNI FESTIVAL GLUMCA - NIKŠIĆ 2018

… Ko je ko na Festivalu…

Savjet Festivala

Sonja Nikčević, predsjednicaDragica Milić, članGoran Bulajić, član

Bojka Đukanović, članVojislav Krivokapić, član

Zoran Bulajić, članMilan Korać, član

Tim za selekciju

Vojislav Krivokapić, predsjednikDragan B. Perović, član

Zoran Bulajić, član

Žiri Festivala

Blagota Eraković, predsjednikAna Vujošević, član

Nikola Vasiljević, član

ModeratorGoran Bulajić

Grafički dizajnZdravko Beli Delibašić

Nagrade Festivala

Grand Prix za najbolju mušku uloguGrand Prix za najbolju žensku ulogu

Grand Prix za najbolju epizodnu mušku uloguGrand Prix za najbolju epizodnu žensku ulogu

Grand Prix za najbolji partnerski odnos na sceni

Organizator i producentJU Nikšićko pozorište

PokroviteljiVlada Crne Gore / Ministarstvo kulture i Opština Nikšić

Prodaja karataBiletarnica Nikšićkog pozorišta, od 10.00 do 20.00 h

Tel: 040/ 213 566; 068/ 461 310;

4


...Rekli su o pozorištu...

Demokrit (oko 470 – oko 360.st.e.):„Svijet je pozornica, a život dolazak na nju: dođeš, vidiš, odeš“.

• Christopher Eccleston (1964.), engleski režiser:„Dužnost komedije je da popravlja ljude tako što će ih zabaviti“.

• Fransis Ford Kopola (1939), američki režiser, scenarista i producent: „Bitan element svake umjetnosti je rizik. Ako ne rizikuješ kako ćeš onda napraviti nešto stvarno prlijepo što nije viđeno ranije“.

Anton Pavlovič Čehov (29.01.1860. – 15.07.1904.): „Da bi čovek bio kultran nije dovoljno da čita popuplarne romane i posećuje pozorište. On mora neprestano, danonoćno da radi na sebi, da čita, uči, trudi se… i da odmah od-baci sujetu, jer se svaki izgubljeni sat računa“.

• Džordž Bernard Šo (26.07.1856. – 02.11.1950.):„Pozorište je u modernom građanskom životu u kojem se, zahvaljujući religiji, zakonima, moralnosti, običajima, navici, stidljivosti i tako dalje, sputava veoma tijesnim granicama značajna i u neku ruku neobična ustanova“.

Nepoznati autor:„Pozorište je kovanica nastala od dvije riječi: pozor = pažnja i ište = traži. Pozorište je prema tome nešto što izaziva našu pažnju. U svakodnevici pozorište je svuda oko nas.Voljno ili nevoljno i sami smo, ponekad, akteri skretanja pažnje na sopstvene postupke“.

5


Program Festivala

26.11. (ponedjeljak)

Nikšićko pozorište, 20. 00 h

Svečano otvaranje XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“Pozdravna riječ predsjednika Skupštine opštine Nikšić Radivoja Lale Nikčevića

„KAKO MISLIŠ MENE NEMA“(Teatar Exit, Zagreb)

Režija: Autorka projekta, režije i scene: Ivica BobanDramaturška saradnica i asistentica režije: Olja LozicaKostimografija: Doris KristićMuzički saradnik: Nebojša Paunković

Uloge: Filip Juričić i Amar Bukvić

Off program:Razgovor o predstavi (22. 00 h) / press sala (desni foaje Nikšićkog pozorišta)

27.11. (utorak)


„PENELOPIJADA”(Centar za kulturu Tivat i April production iz Toronta)

Tekst: Margaret AtwoodPrevod: Bojana VujinRežija: Dragana VaragićScenografija: Kathleen IrwinKostimografija: Jelisaveta Tatić ČuturiloKompozitor: Aleksandar GajićKoreografija: Slavka Nelević

Uloge: Dubravka Drakić, Tanja Bošković, Branka Femić Šćekić, Ivana Mrvaljević, Kristina Stevović Obradović, Jelena Simić, Smiljana Martinović i Vesna Vujošević


6


28.11. (srijeda)


„NARODNI POSLANIK“(Narodno pozorište Užice)

Tekst: Branislav NušićAdaptacija i režija: Slavenko SaletovićScenografija: Tamara BuškovićKostimografija: Snežana KovačevićKompozitor: Aleksandar MilekićScenski pokret: Ferid Karajica

Uloge: Slobodan Ljubičić, Divna Marić, Tijana Karaičić, Goran Šmakić, Biljana Zdravković, Vahidin Prelić, Dragana Vranjanac, Igor Borojević, Nikola Penezić, Momčilo Murić i Branislav Ljubičić


29.11. (četvrtak)


„LJUBAVNE POZE ISTORIJE (Teatar „Vojdan Černodrinski“, Prilep)

Tekst: Goran Stefanovski Režija: Nataša PoplavskaScenografija: Emil PetrovKostimografija: Roza Trajčeska RistovskaDramaturgija: Lidija Mitoska GjorgievskaMuzika: Gorazd Čapovski

Uloge: Dimitar Gjorgievski, Daniela Ivanoska, Igor Trpčeski, Jasmina Micovska Stankoska, Dimitar Crcoroski, Angela Naumoska, Ilija Volčeski, Katerina Čakmakoska Klinčeska, Mihajlo Milenkoski, Nataša Naumoska i Zoran Ivanoski


7


30.11 (petak)


„KRALJ LEAR“(Narodno pozorište Sarajevo i Festival MESS)

Tekst: William ShakespeareAdaptacija i režija: Diego de BreaScenografija: Diego de BreaKostimografija: Blagoj MicevskiDramaturškinja: Džejna Avdić

Uloge: Izudin Bajrović, Sanela Pepeljak, Mediha Musliović, Slaven Vidak, Vedran Đekić i Elma Ju-ković


01.11 (subota)


„KONSTELACIJE“(Atelje 212, Beograd)

Tekst: Nik PejnPrevod: Maja MaletkovićRežija: Aleksandra Milavić DejvisAsistent režije: Marko JovičićScenografija: Marija JeftićIzbor kostima: Aleksandra Milavić DejvisKompozitor: Božidar Obradinović

Uloge: Uroš Jakovljević i Ana Mandić Off program:Razgovor o predstavi (22. 00 h) / press sala (desni foaje Nikšićkog pozorišta)

8


02.11. (nedjelja)

Nikšićko pozorište, 20.00 hDodjela nagrada i svečano zatvaranje XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“

Van zvanične konkurencije, u čast nagrađenih„CRNA KUTIJA“(Nikšićko pozorište)

Tekst: Ana ĐorđevićRežija: Goran BulajićScenografija: Anka GardaševićKostimografija: Olivera ErakovićMuzika: Dino Kapetanović (Bend „Autogeni trening“)

Uloge: Simo Trebješanin, Gordana Mićunović, Jovan Krivokapić, Anja Drljević, Omar Bajramspa-hić, Marija Đurić i Nikola Vasiljević

9


Centar za kulturu Tivat formiran je 1970. godine. Od osnivanja do aktuelnog trenutka, ta usta-nova je prolazila je kroz različite organizacione forme, ali je prepoznatljivo njeno nastojanje da se, na što je moguće racionalniji i operativniji način, na jednom institucionalnom mjestu objedine tekovine i tradicije kulturnog razvoja, prostorne, tehničke i fi-nansijske mogućnosti zajednice. Na tom postulatu se prepoznaju i karakteristične faze u razvoju ove usta-nove.

Centar za kulturu Tivat, danas objedinjuje: Narodnu biblioteku i čitaonicu, Galeriju i Muzej-sku zbirku, produkciju pozorišnih i dokumentarno filmskih ostvarenja, Festivala mediteranskog te-atra „Purgatorije“, izdavačku i redovnu programs-ko-repertoarsku djelatnost koja podrazumijeva; muzičke koncerte, književna dešavan-ja, prijem i organizaciju gos-tujućih programa, promocije i pružanje tehničkih usluga i podrške brojnim korisnicima prostornih kapaciteta usta-nove i grada Tivta. Treća, ak-tuelna faza u razvoju tivatsk-og Centra za kulturu datira iz polovine devedesetih godina XX vijeka, obnovom objeka-ta Radničkog doma i Velike sale Centra za Kulturu, Ljetnje pozornice (2001. godine) i opredjeljenjem upravljačkih struktura, ka profesionalnoj pozorišnoj produkciji, koja je od 2000. godine do danas rezulti-rala uspješnom realizacijom devetnaest projekata, od čega šesnaest premijernih i tri obnovljene predstave.

Promišljenom programskom koncepcijom, takozvanim teatrom mediteranskog karaktera, sa prevashodno bokeljskim temama i praizvedbama tekstova u „domaćem miljeu“, brojnim gostovanji-ma (od Beča do Skoplja), učešćem na najznačajnijim regionalnim festivalima i ostvarenim priznanjima (pored ostalog i 13 Sterijinih nagrada), pozorišna pro-dukcija Centra za kulturu Tivat postala je svojevrsni brend, kojeg je dodatno upotpunilo trinaestogodišnje iskustvo u realizaciji takođe, uspostavljenog Festiva-la mediteranskog teatra - „Purgatorija“. U takmičar-skom dijelu Festivala u Tivtu do sada je nastupalo na desetine pozorišta, sa blizu stotinu predstava.

Pored ostalog, Centar je producirao i šest do-

kumentarnih filmova, a tehnički resursi i kadar sve su podređeniji najzahtjevnijim potrebama profesio-nalne produkcije.

„Problem statusa, iako konačno definisan za-konskim odredbama, samo je jedan od izazova sa kojim se sreće producentsko pozorište, kao primar-na ili jedna od ’inih‘ specifičnosti realizacije po-zorišnog djela u uslovima kada baš niko, počev od državnih institucija, vladinog, ali i nevladinog sek-tora, preduzeća i ustanova nema „obavezu“ prema finansiranju zamišljenog projekta. Dakle, čak i u slučaju kada ideja proističe iz jedne Javne ustanove, ali ne i pozorišta, ubjeđivanje donatora u korist i potrebu finansiranja nekog projekta, prapočetak je bilo kakvog bitisanja ’na daskama koje život znače‘,

tim prije što eventualno ulože-ni novac u konkretnom sluča-ju podrazumijeva adekvatan, odnosno više nego odgovoran odnos prema kvalitetu nasta-log kulturnog proizvoda, kao opravdanu i objektivno jedi-no moguću satisfakciju onih koji su uložili sredstva i ugled u ’preporučenu‘ produkciju. A, to je tek početak, jer nje-no trajanje u postprodukciji , život oslonjen na blagajnu i

interes publike, samo zaokružuje izazove (unapri-jed poznate) koji očekuju svako planiranje novog projekta. Tako da su producentska pozorišta - orga-nizatori koji su stalno i iznova na početku. Minule zasluge, baš kao ni prethodna finansijska potpora, ne postoje.

Postoje, međutim i prednosti. Producents-ko pozorište, za razliku od repertoarskih, nema ograničenja u izboru teksta, reditelja i ostalih sarad-nika na projektu. Nema prethodno ostvarenih, ili preuzetih „obaveza“. U ovakvom teatru, ansambl ne „diktira“ repertoar, već obrnuto, repertoar bira ansambl. Kao i u svim komotnijim situacijama, troškovi po definiciji mogu, ali i ne moraju biti veći od uobičajenih. Konačno, bilo je i može biti godi-na, kada nema ni produkcije. U posljednje vrijeme ’spas‘ i opstanak se traže u koprodukcijama sa dru-gim pozorišnim kućama“, izjavio je Neven Staničić direktor Centra za kulturu, redakciji Biltena.

...Umjesto predgovora večerašnjem programu Festivala...Centar za kulturu Tivat ili pozorište institucije koja nije Pozorište

Originalna pozorišna adresa

10


Predstava „Penelopijada“, po tekstu kanadske spisateljke Margaret Atvud, u režiji Dragane Varagić i produkciji Centra za kulturu Tivat i „April production“ iz Toronta, večeras je na repertoaru XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“. Scenografiju potpisuje: Kathleen Irwin, kostimografiju Jelisaveta Tatić Čuturilo, a muzika je djelo kompozitora Aleksandra Gajića. Koreografiju je uradila Slavka Nelević, a uloge tumače: Dubravka Drakić, Tanja Bošković, Branka Femić Šćekić, Ivana Mrvaljević, Kristina Stevović Obradović, Jelena Simić, Smiljana Martinović i Vesna Vujošević.

Komad je premijerno izveden u julu, 2012.godine. na maloj sceni Atrija ljetnikovca Buća. Ko-mad je rađen po motivima Homerovog epa „Odise-ja“, a pitanje odgovornosti i sakrivanje istine koja nikome ne odgovara, su teme koje dominiraju „Pe-nelopijadom“, koja stalno postavlja pitanje: Da li postoji iko „ko nema krvi na rukama“ ili bar neki sakriveni stari „kostur u ormaru“?

Predstava na moderan način obrađuje pitanje odgovornosti Penelope u svemu što ju je snašlo na-kon Odisejevog odlaska u Troju i povratka kući na-kon dvadeset godina. Da li je vjerna Penelopa mogla da spriječi Odiseja da pobije njene vjerne sluškin-je i družbenice, ključna je tema od koje rediteljka Varagić polazi, postavljajući pitanje svima nama i našoj odgovornosti. Varagić ističe da je ovaj komad zapravo jedna borba da se kaže istina koju bi najradi-je svi zaboravili.

„Istina je ljekovita. Pitanje istine je pitanje identiteta. Biće muzike i koreografije u ovom sveženskom komadu, gdje nam Penelopa i njene sluškinje, koje igraju mnoge uloge, nude reviziju

poznatog Homerovog spjeva. One nam, iz svoje perspektive, nude rekonstrukciju događaja iz ‘Odiseje’ koji je od žrtava napravio krivce i kome Homer posvećuje vrlo malo prostora zadovoljan stereotipnim objašnjenjem i ne upuštajući se u pobliže rasvjetljavanje možda jedne kompleksnije priče koja se krije u pozadini“, pojasnila je rediteljka Varagić, svoj rukopis.

Komad je, prema njenim riječima, neka vrs-ta pobune protiv Homera i vjerodostojnosti njegove priče.

„I ne samo njegove, ni Penelopa nam ne kaže baš sve boreći se sa istinom koju bi najradije

zaboravila. Za mene je Penelopa savreme-na žena, koja je vladala Itakom dvadeset godina i napravila je mnogo boljom nego što je ikad bila. Ona je i majka koja ima sina tinejdžera i muža koji nikad nije kod kuće, a opstanak zavisi od nje. A onda je u trenutku koji je obećavao da će donijeti razrješenje napravila grešku, veliku“, na-glasila je Varagić.

Rediteljka je istakla da je zanima taj trenutak slabosti, koji nije zbog pritiska i nevolje, već nade da će neko drugi donijeti razrješenje.

„Baš zbog vremena u kome živimo mene ne zanima samo situacija koja je jača od nje i limitiranost njenog izbora. Mene zanima i njena lična odgovornost. A i nju, ja bih rekla. Ona to ne kaže, samo me pušta da mogu i tako da zaključim“, dodala je Varagić.

Izdvajamo i riječ kritike Maje Mrđenović, koja je objavljena u podgoričkom dnevniku „Pobje-da“:

„U idejnom pogledu, u predstavi Dragane Varagić za nijansu su naglašenije teme rodne i klasne potlačenosti, nego relativnosti svake istine u zavisnosti od tačke gledišta, čime je ona vjero-vatno učinjena veoma prijemčivom i onima koji ne poznaju primarni mitski materijal. (...). Sa for-malne strane, predstava je stilski eklektična, ko-riste se elementi antičke grčke drame (poput nara-tora i hora), ali i elementi kabarea, monodrame, mjuzikla, dok osnovni ton varira od ironičnog i parodičnog, do ozbiljnog i tragičnog“, zaključuje Mrđenović.

S.M.

...Večeras na programu Festivala...

„Penelopijada“ u borbi za istinu

11


Čast mi je da mogu sve da vas pozdravim i iskažem zadovoljstvo što smo večeras ovdje da zajedno ozvaničimo početak jubilarnog XV

„Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“, sedmodnevne teatarske svetkovine, koja je po mno-go čemu jedinstvena u regionu.

Ovo su tradicionalno dani kada se u Nikšiću živi i slavi pozorište. Jubilarno XV izdanje ovog renomiranog Festivala nameće obavezu da se prisjetimo vremena kada je nastao Festival koji je kroz trajanje, mijenjajući različite forme, tragao za svojom prepoznatljivošću. Nastao je kao „Festival monodrame“, potom „Festival jednog glumca“, da bi kao „Međunarodni festival glumca“ bio utemeljen 2000. godine. U vremenima nimalo naklonjenim umjetnosti i umjetničkom izrazu, mi smo vjerovali u ovaj Festival i njegovo trajanje. Zato danas imamo respektabilnu manifestaciju koja okuplja teatarske kuće iz čitavog regiona i kojoj se podjenako raduju i pozorišni stvaraoci i publika.

Ne samo probirljiva nikšićka publika, već i publika iz drugih crnogorskih gradova imaće priliku da, iz večeri u veče, uživa u glumačkim

kreacijama pozorišnih ansambala iz: Hrvatske, Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Uvjeren sam da je osnovni kriterijum, kojim se rukovo-dio selektorski tim, prili-kom odabira predstava, bio isključivo njihov kvalitet, što će zasigurno prepoznati i publika i stručni žiri. U proteklih četrnaest izdanja „Međunarodni fes-tival glumca“ ugostio je najveća glumačka imena EX –YU prostora i na taj način predstavio svu raskoš glumačkih bravura. Upravo naš Festival slavi i slaviće glumca kao nosioca pozo-rišnog iskaza. Festival glumca, kao i ostali festivali koji se or-ganizuju u gradu pod Tre-bjesom profilisali su Nikšić ne samo kao grad festivala, već i kao svojevrsni kultur-ni centar Crne Gore.

Imajući u vidu, više-decenijsku tradiciju pozorišnog djelovanja u našem gradu, siguran sam da ćemo i ove godine biti dobri domaćini i sa uspjehom organizovati i ovogodišn-ju smotru glume koju su svesrdno podržali Opština Nikšić i Ministarstvo kulture. Učesnicima Festivala želim puno uspjeha, a posjetiocima dobar pozorišni ugođaj. Proglašavam otvorenim XV „Međunarodi festival glumca – Nikšić 2018“.

...Riječ više: predsjednik Skupštine opštine Nikšić, Radivoje Lala Nikčević otvorio Festival...

Nikšić živi i slavi pozorište

Predsjednik SO Nikšić, Radivoje Lala Nikčević, otvorio Festival

12


Dvostruku titulu najbolje tržišne marke Hr-vatske, zagrebački Teatr EXIT opravdao je i sinoć u Nikšiću, kada je na XV „Međunarodnom festivalu glumca“ pokazao da je pozorište koje je reprezent osobene teatarske estetike, koju ta produkcija već godinama njeguje, pod upravom poznatog reditelja Matka Raguža.

Predstava „Kako misliš mene nema?!“, u izvedbi glumačkog dvojca Filipa Juričića i Ama-ra Bukvića oduševila je festivalsku publiku. Opšti

je utisak dobrih poznavalaca dramske umjetnosti, među kojima je bilo i pozorišnih poslenika, da je ovaj zagrebački komad na najbolji mogući način otvorio ovogodišnju festivalsku priču, koja je koncepcijski utemeljena na glumačkoj igri i umjeću.

Ovaj komad je dokaz da se u teatru dešava nevjerovatna razmjena energije glumaca i publike, što je uz očigledni glumački talenat, rezultat i du-gogodišnje izvedbe, odnosno uigranosti priče koja u centar postavlja obične, tzv. male ljude iz svakodnev-nog života.

Nastala u koautorstvu glumaca sa njihovih studentskih improvizacija, te nešto kasnije rediteljske postavke Ivice Boban i dramaturške obrade Olje Lozice, ova zanimljiva priča otvara niz asocijacija, koja gledaoca mami teatarskom gradacijom.

Predstava u prvi plan stavlja glumački talenat, ali i njegov zanat. Scenografija je svedena

na minum, tako da brojni monolozi i dijalozi desetak likova u kontinuitetu drže pažnju gledaoca. Iako na prvi pogled, komad podsjeća na improvizacije, on je sušta suprotnost tom blic utisku. Na sceni konstant-no dominiraju dramski zapleti i neizvjestna sudbina njenih junaka. Muzika Nebojše Paunkovića, na mo-mente najavljuje dramatičnost, ili komičnost priče, koja je u pojedinim segmentima obojena i video projekcijom. No, bez obzira na sve te bitne scenske elemente, komad „Kako misliš mene nema?!“ se suš-

tinski oslanja isključivo na glumački artizam, u punom značenju te ri-ječi.

Dva sata nevje-rovatne glumačke igre isprepletene bujicom dijaloga i monologa, kroz sekundarnu trans-formaciju glumaca u desetak likova, dokaz je glumačke dominantnos-ti na sceni, što je rezul-tat ne samo sofisticirane pozorišne produkcije, već i uigranosti komada, budući da on na sceni živi već dvanaest godi-na.

Gledalac ni u jednom momentu ne osta-

je nijemi posmatrač, jer tetarska gradacija mu u kon-tinuitetu drži pažnju. Erupcija emocija prisutna je kod svih likova i njihovih životnih sudbina, koje nijesu piščev produkt, već su nastale iz glumačkih, odnosno studentskih improvizacija Juričića i Bukvića, koje su kasnije kroz produkciju Tetra EXIT, scenski upako-vani u cjelovitu priču, koju publika dugo pamti i pre-pričava. Zbog toga ne čudi podatak da se glumačkom duetu i njihoj izvedbi ovog komada, publika često vraća u teatar i to po nekoliko puta. U tome je poseb-na vrijednost ovog projekta, koji počiva isključivo na glumačkom izrazu, energiji i talentu.

S.Marojević

Filip Juričić i Amar Bukvić na nikšićkom Festivalu glumca

...Sa festivalskog repertoara...

Predstava „Kako misliš mene nema?!“ oduševila festivalsku publiku

13


Akcenti okruglog stola ktitike na izvedbu predstave „Kako misliš mene nema?!“, zagrebačkog Teatra EXIT, potvrdio je atmosferu iz pozorišne sale, koju su glumci Filip Juričić i Amar Bukvić, kreirali u dvosatnoj igri na sceni, ostavljajući publiku „bez daha“ u dinamičnoj, komičnoj i dramatičnoj priči iz naše svakodnevice.

Medijator okruglog stola kritika o predstava-ma na XV „Međunarodnom festivalu glumca“, Go-ran Bulajić, poznati crnogorski reditelj, nije krio zadovoljstvo utiskom koji je na njega ostavio ovaj komad, u kojem dominira glumački artizam.

„Iako ne želim da donosim eksplicitne su-dove, ne mogu da ne podijelim utiske da je XV ’Međunarodni festival glumca Nikšić 2018‘ počeo

onako kako treba – glumački, predstavom koja je apsolutna prezentacija glumačke igre u svim seg-mentima. Ona predstavlja prezentaciju moći ovih mladih glumaca, njihove dobre energije i prije sve-ga, dobrog zanata, koji su nam demonstrirali. Ovo je pametno sklopljena priča koja ostavlja niz asoci-jacija. Uigrana priča koja po jednom zrelom pro-fesionalnom, pozorišnom sistemu, uvlači gledaoca velikom pozorišnom gradacijom, u kojoj pored svih, nazovi improvizacija, očigledno ništa nije slučaj-

no“, kazao je Bulajić. On je podsjetio da je Teatar EXIT, kroz izvedbu nekolika naslova na izdanjima nikšićkog Festivala, potvrdio da je pravi reprezent estetike koju to Pozorište njeguje. Prema njegovoj ocjeni, taj Teatar ima jedan sofisticirani pozorišni pristup i publici i suštini pozorišne umjetnosti.

Objašnjavajući apsolutni glumački angažman, glumac Amar Bukvić je pojasnio definiciju tog elemta u jednom dramskom naslovu.

„Predstava je na repertoaru dvanaest go-dina, ali je puno ranije nastao njen prvi segment. To se desilo na Akademiji dramskih umjetnosti, dok smo Filip i ja, prijatelji iz djetinjstva, studirali glumu. Sasvim je prirodno, što je ta improvizacija rezultat našeg zajedničkog rada na ispitu. Onda

nas je Matko Raguž vidio i nakon toga smo počeli raditi predstavu. To jeste neka naša priča, jer smo nas dvojica odrasli zajedno, roditelji nam se zna-ju, tako da u predstavi imamo slike jednog dijela Zagreba, koji je imao takvu sudbinu kakvu je imao za vrijeme tih ‘crnih godina‘ devedesetih i dvije hil-jaditih. Iz tog našeg kraja smo crpili priču, pa je u tom smislu, ovaj komad na neki način naš autorski projekat. No, bez energije i vjerovanja u te likove i njihovu sudbinu, ne bi bilo to moguće uspješno iz-

...Akcenti razgovora o predstavi „Kako misliš mene nema?!“Glumački artizam dominirao scenom

Detalj sa okruglog stola kritike, predstave „Kako misliš mene nema?!“

14


vesti. Nin i Blaž, koji su protagonisti, su likovi kojih ’nema‘ jer su na margini društva i koji pokušavaju naći svoju sreću. Oni u ljudima probude emociju i simpatije prema njima, tako da kroz njih vučemo priču. Tekst fizički ne postoji, ali u našim glavama je tačna svaka replika, tako da na izvedbama nema improvizacija. Mi je nekada rifrešamo na političku situaciju, pa ubacimo neke stvari, ali je u suštini uvijek tačna priča, onako kako smo je dogovorili “, pojasnio je Bukvić, koautorstvo na predstavi „Kako misliš mene nema?!“.

Njegov kolega Filip Juričić govorio je o atip-ičnosti teatarskog postupka ove predstave koja nema teksta.

„Sa ovom predstavom ne možemo doći klasično u pozorište i prelistati tekst. No, on je istovremeno, jak, čvrst, jer mi znamo dobro šta kažemo u svakom udahu. Mi znamo i danas da se raspravljamo, nakon četiri stotine izvođenja i jedan drugom znamo da kažemo: Ej, tu si brz, to ćemo sljedeći put popraviti i tome slično. Atipičan je komad i zbog toga što nije nastao za neka dva mjeseca rada i pripreme. Mi smo jedno četiri mjeseca stvarali jako puno likova i situacija, da bi se onda sve to sušilo, kako bi Ivica Boban, koliko god da je ona kraći period boravila sa nama, preuzela naslov. Ona je bila i te kako potrebna da iz tog našeg nereda, kojeg smo stvorili, napravi jedan red i da ga potom dramaturški povežemo u jednu čvrstu strukruru. Kada god smo išli na varijantu da smanjimo predstavu, da je štrihujemo, shvatili smo da kada nešto maknemo, to nam kasnije fali, jer se jednostavno urušava priča. Ona je dakle, nastala iz glume, iz naših priča, tako da je ovo pravi glumački postupak. Glumac je taj koji stvara cijelu ovu priču i predstava ima sve aspekte i komedije i drame“, kazao je Juričić.

Medijator Bulajić je naglasio da kompletnom utisku nije smetao nedostatak rekvizita i da je muzika u nekim segmentima, eto dobrodošla. Bulajić je oci-jenio da se predstava mogla odigrati i bez četiri sto-lice, na ogoljenoj glumačkoj energiji i lucidnosti. On smatra da bi predstava disala intezivnije i bez video projekcije, koja je ilustracija. Na njegovu primjed-bu da su glumci ovog komada, crnogorskoj publici poznati po aktuelnim serijama, uslijedilo je i pitanje: Da li je ova pozorišna priča njihov kreativni ventil?

Bukvić je naglasio da on i Jurkić pripadaju generaciji koja je stvarala u pozorištu prije nego što su se pojavile „bum“ serije. Za njega jeste pozorište, kao i angažman u ovom naslovu, kreativni ventil, jer glumcu, kaže, paše kada ih na ulici ljudi prepoznaju po ulogama u predstavi.

„Publika u Zagrebu zna da dolazi po deset puta da nas gleda. Dolaze generacije iz škola, zato je ona dugo na repertoaru i to je nešto što nas glumce vadi iz depresije i predstavlja nam venti,l gdje se možemo ispuhati i osjetiti publiku“, bio je decidan Bukvić. Filip Juričić, takođe je pojasnio da dugo godina radi na sceni, ali angažman pred kamerama donosi veću popularnost, u smislu broja gledalaca. Na sceni se glumac, prema njegovom doživljaju, više daje i ona je uzbudljivija, a serije i filmovi daruju popularnost među širom publikom. Obojica glumaca su stalno angažovani u teatru i ističu da su nekada, ne tako davno, festivali bili pravi susreti, gdje su po-zorišni djelatnici mogli da ostanu duže i da se druže. Danas, to, kažu oni, nije slučaj. Dođe se na Festival, odigra se predstava i ekipa ide odmah, što prema nji-hovoj ocjeni nije dobro, ni za glumce, ni za produ-cente.

Matko Raguž, umjetnički direktor Teatra EXIT, govoreći o producentskoj politici te pozo-rišne ustanove, u prvi plan ističe značaj posvećenos-ti dramskoj umjetnosti u ovom poslu. On naglašava da uspjeh jednog teatra i njegove produkcije počiva na opredjeljenju da se producentski njeguje suština dramske umjetnosti, koja ima pozorišni pristup liter-aturi i kompletnom scenskom izrazu i publici, zbog koje teatar i postoji. Njegovo Pozorište ima trenutno osam stalno zaposlenih i dva povremeno angažova-na lica, a ugovorom su vezani sa više desetina pozo-rišnih stvaraoca, počev od: glumaca, reditelja, dra-maturga, scenografa, kostimografa, kompozitora...

„Prvo isplatimo honorare glumcima i dru-gim angažovanim umjetnicima, pa tek onda isplaću-jemo zarade stalno zaposlenima u našem Pozorištu. Posljednji na spisku za mjesečna primanja sam ja, kao umjetnički direktor“, kazao je Raguž, objašn-javajući kako funkcioniše taj Teatar, koji je dobitnik mnogobrojnih esnafskih i društvenih nagrada.

S. Marojević

15


Narodno pozorište Užice predstaviće se sa komadom „Narodni poslanik“ na XV „Međunarodnom festivalu glumca Nikšić 2018“, trećeg dana (28.novembra) takmičarskog programa ove smotre glume. Ovo poznato djelo Branislava Nušića, adaptirao je i rediteljski postavio profesor Slavenko Saletović. Scenografija je djelo Tamare Bušković, a kostimografija Snežane Kovačević. Kompozitor je Aleksandar Milekić, a scenski pokret potpisuje Ferid Karajica. Uloge su povjerene: Slobodanu Ljubičiću, Divni Marić, Tijani Karaičić, Goranu Šmakiću, Biljani Zdravković, Vahidinu Preliću, Dragani Vranjanac, Igoru Borojeviću, Nikoli Peneziću, Momčilu Muriću

i Branislavu Ljubičiću. Predstava je premijerno izvedena 22.aprila, 2012.godine, kada je pozorište uz Užica, obilježilo 35 godina profesionalnog bavljenja glumom i 25 godina igre na užičkoj sceni glumca Slobodana Ljubičića, koji tumači naslovnu ulogu, Jevrema Prokića, u Nušićevom „Narodnom poslaniku“.

Festivalska publika u Nikšiću imaće priliku da vidi dobu predstavu, koja donosi anticipatorsko, dubinski slojevito i vizionarsko Nušićevo poznavan-je mentaliteta. Ono što je Ben Akiba napisao 1883. godine surovo je smiješno i danas. Kao što je pozna-to, komedija „Narodni poslanik“ je posebna među ostalim djelima velikog srpskog komediografa, zato što ju je Nušić napisao kada je imao samo 19 godina. To je ujedno i njegov prvi komediografski naslov, sa kojim je skrenuo pažnju javnosti na sebe i svoj rad i jasno stavio do znanja da je riječ o velikom piscu. Međutim, zbog teme koju u njoj obrađuje, pisac se vrlo brzo našao na udaru vlasti. Pretpostavlja se da

je zato ova njegova komedija čekala na izvođenje u pozorištu, mnogo godina nakon objavljivanja.

Glumac Slobodan Ljubičić kaže da je Nušić, na žalost, naš savremenik i problemi koji se pojavl-juju u djelu „Narodni poslanik“ i danas se pojavljuju. „Na žalost, iste stvari nam se događaju toliko godi-na“,cijeni glumac Ljubičić. Režiser Slavenko Sale-tović u predstavi je promijenio kraj, tako da u ovoj verziji Nušićeve poznate komedije, niko ne pobjeđu-je na izborima. Kod Nušića, kao što je poznato, gaz-da Jevrem Prokić je poražen od advokata Ivkovića, koji je postao narodni poslanik.

„Teško je pred vaše gledanje ’Narodnog po-slanika‘, Branislava Nušića u izvodjenju ansamb-

la Narodnog pozorišta Užice, odoljeti obećanju da ćete vidjeti dobru pred-stavu.Puno uticaja stavljanja repertoara dramskog teksta najboljeg srpskog komedografa ne bi se trebalo gubiti.

Ponovo isticati toliko važnu potrebu da se gledalac, bar za kratko vrijeme otrgne od turobne i depresivne stvarnosti i ozari smijehom koji vodi ka komedijskoj katarzi radosti igre, takod-je da je deplasirano. Možda bi trebalo samo podvući anticipatorski, dubinski slojevito i vizionarsko Nušićevo pozna-

vanje našeg mentaliteta, karakternih osobina i iz toga sledujućih odnosa. Ostrašćeni, ambiciozni i beskrupulozni u našim surovo ozbil-jnim nastojanjima da prigrabe vlast, moć, bogatstvo i dominaciju nad drugim ljudima, bili smo smiješni i nedorasli i 1883.godine kada je poštovani Ben Akiba napisao ’Narodnog poslanika‘, surovo smo smiješni i danas, a smijeh nas čeka u budućnosti...

U teatarskim kućama koje dobro promišljaju repertoarske poteze, takozvani ’grandiozni‘ likovi iz dramske literature se stavljaju na repertoar samo ako u dotičnom pozorištu postoji akter koji može da se izbori sa gabaritom i složenošću fabuloznog lika.

U jednačini Narodnog pozorišta Užice nema nepoznanica:

’Narodni poslanik‘ + Jevrem = Slobodan Ljubičić“, pojasnio je svoj rukopis prof. Slavenko Saletović.

S.M.

...Najava programa za srijedu, 28.novembar...„Narodni poslanik“ – slojevita, vizionarska priča mentaliteta

Detalj iz predstave „Narodni poslanik“ / Narodno pozorište Užice

16


U ovom hramu su samo nekiOd magičnika sad dalekihMnogoliko su mogli i smjeliSve što su od njih poželjeli...(Izvod iz knjige „Crnogorci na sceni“: Kriptoep-igram II, akademika Sretena Perovića, str.341, 342)

Drago Malović (14.08.1924. – 12.05.2014.)Drago Malović, istaknuti crnogorski glumac,

doživotni član Crnogorskog narodnog pozorišta, član Udruženja dramskih umjetnika Crne Gore, počeo je karijeru kao amater i prvi put se popeo na scenu 1. marta 1949.godine, bez i jednog dana glumačke

škole. On je prvi crnogorski glumac koji je dostigao opštenarodnu popularnost širom nekadašnje Jugo-slavije i postao simbol crnogorske televizije.

Malovićev scenski angažman vezuje se za nikšićko Kulturno-umetničko društvo „Zahumlje“, da bi u prvoj profesionalnoj predstavi Narodnog pozorišta, davne 1949. godine, prvi put bio angažo-van kao profesionalni glumac. Iz tog perioda, gdje je morao da igra i mlade ljubavnike i mlade hero-je, radeći sa tada vrhunskim rediteljima bivše Ju-goslavije, Malović je utemeljio svoj put u crnogor-skoj dramskoj produkciji, posebno u Crnogorskom

narodnom pozorištu.U svom aktivnom glumačkom djelovanju, za

punih 60 godina, koliko je trajao na sceni, (Narodno pozorište u Nikšiću, Kragujevačko pozorište, Tito-gradsko, današnje Crnogorsko narodno pozorište) i filmu, odigrao je oko dvije stotine uloga u pozorištu, filmu i televiziji. Skoro da je odigrao sve glavne uloge u Nušićevim djelima, a za ulogu Čovjeka sa nogom u „Putu oko sveta“, pozorišna kritika proglasila ga je kao najboljeg tumača tog lika u Jugoslaviji. Za ostale uspješno odigrane Nušićeve uloge okarakterisala ga je kao pravog „Nušićevog tipa“.

Pamte se njegove uloge: Mrkoja Mrkoje-vića u „Ognjištu“, Žarka Komanina, Agatona u „Ožalošćenoj porodici“, Mijata u „Zlom sudištu“

Gruja u „Danima mržnje“, Serdara - popa Andrije Đuraškovića u „Šćepanu Malom“, Radosava u TV seriji „Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo“, Tatomira u TV seriji „Oriđinali“, uloge Đeda u TV drami „Viljuška se drži u lijevu ruku“, … Stekao je ogromnu popularnost igrajući Nikoletinu Bursaća, Vuka Bubala, te igrajući likove u tada modernim dra-mama, koje su tek prodirale na jugoslovensku scenu, iz drama: Judžina O’ Nila, Šona O’Kejsija, Džordža Bernarda Šoa…

Kada je Pozorište u Nikšiću ugašeno, ovaj istaknuti glumac Narodnog pozorišta je angažovan u

...Kultura sjećanja...

Dugo se pamte Malovićeve uloge

Kruna Malovićeve karijere je uloga Radosava u serijalu „Đekna“

17


Titogradskom narodnom pozorištu (današnje CNP-e) i tu počinje njegova blistava glumačka karijera. Vrhunac njegove pozorišne karijere bila je uloga oca u drami „Ognjište“, Žarka Komanina, kojom je na Sterijinom pozorju zadivio jugoslovensku pozorišnu javnost, tako da je proslavljeni pozorišni kritičar javno postavio pitanje: Kako da jedan tako briljantan glumac ne dobije Sterijinu nagradu, suprotstavljajući ga jednom od tada najpopularnijih jugoslovenskih glumaca koji je dobio ovo priznanje.

Kruna njegove glumačke karijere bila je uloga Radosava u legendarnom serijalu „ Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo“ , velikog crnogorsk-og reditelja Živka Nikolića. Malović je glumio u ne-koliko Nikolićevih filmova, uglavnom epizodne, ali upečatljive uloge.

Nikšićko pozorište je 2006. godine, glumcu Dragu Maloviću uručilo Nagradu “Vel-jko Mandić”, za izuzetan doprinos pozorišnom st-varalaštvu.

Segmenti intervjua Draga Malovića, objavljeni u rubrici Sjećanja, monografije „Magija traje“

Eto, tako smo i igrali predstave...

Prvi put sam se susreo sa glumom još dok sam bio đak osnovne škole. Tada je, valjda, bilo skupo plaćati prenoćišta, pa je u komšiluku mome stanovao jedan glumac, markantna ličnost iz cetinjskog pozorišta. E, vazda ću se toga sjećati… Imao je one, kao švraka cipele, bijele i crne, sa kamašnama, koje su išle ispod đona. A mi đeca gledamo i čudimo se, jer on je – glumac! Pa, ili sa leptir mašnom, ili sa kravatom. Eto, tada sam prvi put osjetio dah pozorišta… U to vrijeme u Nikšiću je živio i profesor Stojan Cerović,najbolja ličnost koja je krakala nikšićkim ulicama i koju je svako poželio viđeti. Vlasnik štamparije „Slobodna misao“. Sorbonski đak... Na glavi polucilindar, a nosio je crnu bradu, crne brkove, pa u crnoj kabanici. I mlad, tada je mlad bio. Svakog jutra je prolazio pored moje kuće, koja je bila na sto metara od njegove štamparije. Čak sam ja, kao dječak, okretao točak u toj štampariji, točak visok do plafona. Po dvojica, nas dječaka. Želja nam bila samo da uđemo tamo. Onda bi nam oni radnici dali po jedan list, ili po olovno slovo... Inače, moj zet, Pavle Vukićević koji je kasnije iznio štampariju iz okupiranog Nikšića, bio je glavni štampar... ... Iz partizana sam došao tek 1947. i prikl-jučio se Zahumlju. Odma’ su me Nikšićani moji dali u dramsku sekciju. ...

Moja prva predstava,(....) Rahmanjinova -„Duboki su korjeni“... Zaboravio sam, bogami. Uglavnom, sve je to bilo prije Rezolucije. Onda je zatvoren upravnik našeg pozorišta, Šakotić, kojega su poslije rehabilitovali. Na Golom otoku bio je i Niko Pavić, prvi ministar za kulturu u Vladi Crne Gore. Pa kad se vratio, postavili su ga za upravnika pozorišta u Nikšiću... Ali, igrali smo predstave, igrali. Osim toga, Gruban Gojkić je bio organizovao školu improvizacija, gdje su ocjenjivali ali, i držali predavanja, čuveni profesori Vlado Mijušković, Vukoman Džaković, Mirko Stanišić i drugi stalni članovi i spoljni saradnici pozorišnog savjeta... Nema sela u okolini Nikšića, ili radničke menze, po barakama, gdje nijesmo igrali... Predstave su se igrale i po trgovima, učionicama, fiskulturnim salama, zemljoradničkim zadrugama, branama, rudnicima, i svuda đe nas je čekala publika. Prevozili smo se isključivo sa kamionima... Kamionima, a okle, nije bilo autobusa. Njih smo na-jčešće dobijali od Rudnika... Pamtim tu petnaestod-nevnu turneju po sjeveru Crne Gore. Dobili smo ka-mion sa prikolicom, metalnom, đe smo smjestili sav dekor, dok smo se mi glumci i članovi grupe vozili u kabini. Tako smo danima putovali iz mjesta u mjesto, izloženi suncu, vjetru, kiši i snijegu. Ali, putovanje nije samo zbog toga bilo opasno... Kad smo došli u Pljevlja, opkolila nas je policija, uperila puške u nas i pitala ko smo. Onda su nas pitali jesmo li primali kakve putnike. Rekoše nam da siđemo sa kamiona, radi provjere. Poskakasmo sa kabine k’o jarad, prašnjavi od makadamskog puta i boksitne rude. Tek kasnije doznali smo da su tragali za dvojicom što su se bili odmetnuli u šumu i napada-li putnike... ... a publika je bila žedna tih predstava... jer, mi smo u početku igrali lake komade, komedije... ...Publika su, zapravo, bili i radnici, od svak-le, pa i naši ljudi sa sela. Bilo ih je neobrazovanih, šta će, tako je vrijeme bilo. Pucnjava na predstava-ma nije rijetka pojava bila. Posvađa se jedna grupa radnika sa drugom, pa zapucaju...

... A osvjetljavanje, znaš kako je bilo? Bilo je struje, ali je elektrana isključivala oko 11 uveče. Onda, gas – lampa. Pa kad gas dogorijeva, deko-rateri, kojih je vazda po pet – šest, brže – bolje su dolivali. Ili su nam iz Rudnika davali one lampe, što nose rudari na šljemovima, garbitne lampe. Ili one koje nose u rukama, isto garbitne, sa čarapicom. Ta je osvjetljavala mnogo bolje nego gas – lampa. Eto, tako smo i igrali predstave...

18


JU „Nikšićko pozorište“

Trg Save Kovačevića br 5

Tel.040/ 213-566e-mail: [email protected]

Web sajt: www.niksickopozoriste.me

Redakcija biltena

Tekstove piše i bilten uređuje: Slavojka Marojeviće-mail redakcije biltena: [email protected]

Dizajn korica: Zdravko Beli Delibašić

Grafički prelom i dizajn strana: Milinko ŽižićTehnička priprema tekstova: Vesna Vukićević i Anka Tomić

Štampa:PRINT GLOBAL

CIP - Каталогизација у публикацијиНационална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISSN 2661-2534 = Međunarodni festival glumca (Bilten festivala)COBISS.CG-ID 37070864

Opština Nikšić

VLADA CRNE GORE Ministarstvo kulture 2

Documents

VLADA CRNE GORE · 2018-12-06 · „Dužnost komedije je da popravlja ljude tako što će ih zabaviti“. • Fransis Ford Kopola ... Tekst: Branislav Nušić ... Prelić, Dragana