Vrste obveznica

U zavisnosti od polaznog kriterijuma obveznice se mogu podeliti u više vrsta.

I Prema tipu emtenata obveznice mogu biti: Državne obveznice, Obveznice lokalnih organa vlasti (opštinsko-komunalne, municipalne obveznice) i Korporativne obveznice.

II Prema načinu obezbeđenja (osiguranja), odnosno u zavisnosti od toga da li se emisija obveznica obezbeđuje određenim sredstvima ili ne, obveznice mogu biti: Obezbeđene (imovinom emitenta, po pravilu, to je oprema i druge nekretnine), Neobezbeđene (iza kojih stoji samo ugled, odnosno mesto kompanije na rejting listi). Za

kratkoročne neosigurane hartije od vrednosti koristi se pojam – note, a dugoročne neosigurane obveznice često se nazivaju pojmom – debenture.

Refundirane (isplata se garantuje iz naredne emisije obveznica, njih emituju obično kompanije koje se nalaze na visokom mestu na rejting listi) i

Hipotekarne obveznice (emisija je obezbeđena i pokrivena hipotekom).III Prema načinu plaćanja kamate obveznice mogu biti:

Obveznice sa fiksnom kamatnom stopom, Obveznice sa promenljivom kamatnom stopom, koja se menja u zavisnosti od utvrđenog

finansijskog indeksa i Obveznice sa odloženim plaćanjem kamatne stope, koja se plaća u neodređenom roku ili u

drugim obveznicama.IV Postoje i:

Participativne obveznice, koj imaocu, osim kamate, daju pravo i na deo dobiti izdavaoca obveznice, kao i

Obveznice s pravom učešća u dohotku (prihodne obveznice), kod kojih kamate nisu fiksne, već zavise od postojanja i veličine ostvarenog dohotka.

V Prema načinu izmiravanja obaveza emitenta obveznica, razlikujemo: Obveznice bez kupona (jednokratno isplative obveznice, obveznice sa nultim kuponom,

diskontovane obveznice) – su takve obveznice kod kojih je izdavalac dužan da izvrši svoju obavezu u celosti, određenog dana. Kamata se isplaćuje odjednom, posle određenog roka, ili se, u momentu vraćanja, imaocu obveznice isplaćuju i kamata i glavnica.

Obveznice s kuponom (višekratno isplative obveznice) – podrazumevaju obavezu emitenta da vlasniku obveznice isplaćuju kamatu, obično dva puta godišnje (ređe četiri, a u novije vreme i jedanput godišnje), na osnovu prezentiranja kupona, sve do dana dospelosti obveznice, kao i da, na dan dospeća, vrati glavnicu. Većina obveznica, na razvijenim tržištima, javlja se u ovom obliku.

Konsoli (perpetualne, večne obveznice) – poseban oblik obveznica bez dana dospeća i otplate glavnice, s fiksnom kuponskom isplatom. Što znači da izdavalac nema obavezu da, o dospeću, vrati pozajmljenu sumu novca, već ima obavezu da neprekidno plaća kuponski dohodak.

VI Prema načinu ostvarivanja prava, obveznice mogu biti: Obveznice na ime i Obveznice na donosioca.

S pojavom obveznica kao elektronskih dokumenata, obveznice su postale hartije od vrednosti na ime, i vode se u Centralnom registru hartija od vrednosti.

VIIU odnosu na mogućnost otkupa od izdavaoca, mogu biti: Obveznice koje izdavalc može otkupiti (opozive obveznice) Obveznice koje izdavalac ne može otkupiti

VIII Posebnu vrstu obveznica predstavljaju obveznice sa pravom prodaje njihovom emitentu – tzv. put obveznice – pre roka dospeća ukoliko to želi investitor.

IX Prema roku dospeća ih delimo na: Kratkoročne obveznice (čiji je rok dospeća kraći od godinu dana, od dana emitovanja), Srednjoročne obveznice (sa rokom dospeća od jedne do 3, 5 ili 10 godina) i Dugoročne obveznice (koje imaju rok dospeća duži od 10 godina). Kratkoročne obveznice plasiraju se na tržištu novca, a dugoročne obveznice na tržištu kapitala.

X Takođe, imamo podelu obveznica na: Zamenljive (konvertibilne) obveznice i Nezamenljive obveznice.

Zamenljive obveznice imaocu daju mogućnost, da pod određenim uslovima, može zahtevati zamenu obveznice za neku drugu hartiju od vrednosti (npr. akcije).XI Prema starosti (subordiniranosti) duga –Ukoliko firma emitent ima više emisija obveznica, i

to u različitim periodima vremena, tada se kaže da postoji više stepeni starosti obveznica. Ukoliko firma ima emitovane dve serije obveznica – A i B, i ako su obveznice serije A emitovane pre obveznica serija B – tada kažemo da su one starije (senior) u odnosu na seriju B koje su mlađe (junior). U finansijskom žargonu tada se kaže da su obveznice serije B subordinirane u odnosu na obveznice serije A.

XIIPrema poreklu zemlje u kojoj se vrši emisija možemo razlikovati: Domaće obveznice – one koje se emituju na domaćem finansijskom tržištu, to jest u zemlji u

kojoj emitent ima stalni boravak i gde obavlja najveći deo svoje poslovne aktivnosti. Inostrane obveznice – koje se emituju i prodaju na finansijskom tržištu neke druge zemlje, to

jest izvan zemlje stalnog boravka emitenta, to jest u stranoj državi i denominovane su u valuti te države. Na primer, ako nemački proizvođač automobila Porche proda obveznicu u SAD denominovanu u američkom dolaru.

Evroobveznice – obveznice denominovane u valuti koja nije valuta države u kojoj je prodata, na primer, obveznica denominovana u američkom dolaru, a prodata u Londonu. Evroobveznice su jedan korak dalje u odnosu na ino-obveznice. Prodaju se i njima se trguje širom sveta. Imaju čitav niz prednosti, a jedna od najvažnijih je povoljan poreski tretman, usled čega se investitorima daje niža kamatna stopa, što je opet sa svoje strane veoma atraktivno za emitente, koji po nižim troškovima kapitala dolaze do potrebnih sredstava.

Pored pomenutih, postoje i druge vrste obveznica nastalih kao rezultat talasa finansijskih inovacija. U radu će detaljnije biti obrađene dugoročne obveznice pomenutih emitenata.