ZABORAVLJENIpokret

SRIJEDA, 18. LIPNJA 2014. U 21 H-ATRIJ GALERIJE KLOVIĆEVI DVORI,JEZUITSKI TRG 4

GalerijaKlovicevi dvoriJezuitski trg 4Zagreb

CENTAR ZA EKSPERIMENTALNU ARHEOLOGIJUZagreb

VUČEDOLSKI RITUAL

Magijsko-religijski ritualni plesovi postoje u svim kulturama, a obuhvaćaju širok spektar plesova (žetveni, svadbeni, borbe-ni...), koji mogu imati i magijsko-religijski karakter. Među ritualima u kojima je upravo magijsko-religijski aspekt najizra-ženiji, oblici su raznoliki koliko i zajednice koje ih prakticiraju. Najčešća zajednička značajka je postizanje ekstaze i/ili transa, koji su često rezervirani tek za jednog od izvođača, obično najuglednijeg u zajednici, poput vrača ili šamana. Srž takvih plesova je ritual, kojemu je cilj povezivanje s višim silama kako bi se izmolilo ili osiguralo nešto važno za zajednicu.

Naš je pretpovijesni ritual smješten u okvire vučedolske kulture, završnog izdanka eneolitika („bakrenog doba“) na ovim prostorima. Riječ je o iznimno bogatoj protoindoeurop-skoj kulturi, čiji je eponimni lokalitet Vučedol kraj Vukovara bio važno središte svojega doba. Nositelji vučedolske kulture živjeli su u nadzemnim kućama s nabijenim zemljanim pod-nicama, bavili su se poljodjelstvom i ribarstvom te poznavali tehnologiju lijevanja bakra. Novija istraživanja upućuju na to da su osobitu važnost pridavali mijenama zviježđa na nebe-skom svodu i na tim temeljima razvili vlastiti i time najraniji poznati europski kalendar.

ORIONIstraživanja upućuju na to da je zviježđe Orion imalo veliko značenje za pripadnike vučedolske kulture. Orion ili Lovac jedno je od najpoznatijih i najprepoznatljivijih zviježđa, vidljivo u gotovo cijelome svijetu. U našim krajevima pri-pada zimskome nebu i oko proljetne ravnodnevnice zalazi za obzor te se opet pojavljuje oko jesenske. Orion je tijekom povijesti imao važnu ulogu u vjerovanjima mnogih svjet-skih kultura te ne čudi da se među njih ubraja i vučedolska.

ORANTPodignute ruke geometrijski svijene u laktu najčešći su položaj ruku pretpovijesnih prikaza ljudskih likova na-đenih na Bliskom istoku, jugoistoku Europe i u sjevernoj Africi. Taj položaj, često nazivan „orantskim“ (molitvenim) danas se sve češće tumači kao prikaz plesne poze. Neki od najpoznatijih prikaza oranata nađeni u Hrvatskoj pripadaju neolitiku i vučedolskoj kulturi.

UTABANAVANJE PODNICEObičaj da se prilikom gradnje kuće plesom „utabanava“ novi zemljani pod, zabilježen je u novije doba u Africi, ali

i na ovim prostorima. Vjerojatno porijeklom mnogo stariji, taj se ples sastoji od udaranja nogama o tlo, što se katkad tumači i kao komunikacija s „duhovima“ zemlje.

TRANSTrans je metafizičko, mistično iskustvo, kako za one u tran-su, tako i za promatrače, i može se shvatiti kao kontakt iz-među ovoga svijeta i „onostranog“. Postizanje različitih faza transa još je jedan aspekt plesa, obično povezan s ritmičkim kretanjem u krugu. Ples je jedno od glavnih sredstava za transformaciju uma u transu, korišten tijekom cijele povije-sti i diljem svijeta. Ples ima fiziološko djelovanje na mozak, dovodi do hiperventilacije i iscrpljenosti, koje u kombinaciji s vrtnjom i kruženjem utječu na osjećaj ravnoteže te izaziva-ju vrtoglavicu. Posljedice toga su promjene u razmišljanju i emocionalnom izražavanju, poremećen osjećaj za vrijeme, iskrivljenja percepcije, gubitak kontrole i hipersugestivnost. Takva, „transična“ svojstva plesa zasigurno su bila otkrivena vrlo rano.

GLAZBAPraskozorje, S. Večković, tradicionalna melodijaPrerada skladbe Koza Tuš, S. VečkovićJurjevska - S. Večković, Vjetar koji dodiruje trstikuAlauda - Sitularia, Klänge aus der Hallstattzeit, 2011.Bibractae - Track 13 sa Sitularia, Klänge aus der Hallstattzeit, 2011.

Plešu: Anita Ivanković, Ante Baučić, Božidar Nikša Tarabić, Gorana Grubačević, Ivana Turčin, Lota Sambrailo, Luka Barešić, Maja Jovanić, Marija Solarević, Marko Banušić, Matea Janton, Valentina Maleć, Vedra RegulPerkusije: Anja Rajčević, Jelena RajčevićFlauta: Irena JantonVoditeljica: Lucija Barišić

Voditeljica projekta i koreografkinja: Ivana TurčinKostimi: Tena KaravidovićNakit: Ana MrazekTekst: Ivana TurčinLektura: Katja Tresić - PavičićGrafičko oblikovanje: Ana Mrazek

Sponzor: Plesni studio

Centar za eksperimentalnu arheologiju započeo je krajem 2013. godine istraživanje povijesti plesa i plesnog pokreta te njegovog razvoja u okviru rane ljudske prošlosti. Na tim je temeljima osmišljen plesnoedukativni performans s ciljem predstavljanja bogate arheološke baštine putem moguće vizije plesova i plesnih pokreta iz nekoliko odabranih pret-povijesnih razdoblja.

O REKONSTRUKCIJI PLESA

Ples je skup pokreta, a pokret je nematerijalna pojava i stoga iz davnih vremena nisu sačuvani „ostaci pokreta“, kao što su sačuvani ostaci materijalnih tvorevina poput građevina i posuđa. Stoga se u proučavanju plesova iz davnih vremena možemo osloniti isključivo na sekundarne izvore: likovne prikaze, pisane opise te etnografske podatke o plesovima različitih zajednica.

Ples je oblik ritmičnog kretanja koje se najčešće izvodi uz glaz-bu i u skladu s glazbom. Kao što su to govor i glazba, i ples je način komunikacije, izražavanja emocija i izbacivanja viška energije. U najranijim zajednicama ples je bio vitalni dio života pojedinca i zajednice, sredstvo komunikacije s okolinom, s društvom, prirodom i nadnaravnim. Plesalo se u svim prigo-dama: pri slavljima, žalovanjima i ritualima, a pokreti su često imitirali ili simbolizirali pojave iz svijeta u kojemu se ples odvija. Razvoj plesa velikim je dijelom isprepleten s razvojem glazbe, s kojom dijeli jedan neizostavni sastojak - ritam.

Ritam je jednoliko ponavljanje jednakih obrazaca, koje se u prirodi nalazi posvuda: od kruženja planeta i izmjene godiš-njih doba do bioritma živih bića i otkucaja njihovih srca. Tu se ubraja i ritam koji čovjek proizvodi svojim pokretom, a on uključuje ritam koraka pri hodu, ritam nastao repetitivnim izvođenjem relativno jednoličnih radnji, ali i ritam plesnog pokreta.

Rana ljudska društva bila su jače povezana s prirodom i ovi-sna o njezinim mijenama i ritmu. Ljudi su se osjećali sastavnim dijelom svoje okoline, a kako su njezine promjene i ritam osjećali na vlastitu tijelu, smatrali su i da će okolina reagirati na ritam koji oni stvore.

NEOLITIČKI ŽETVENI PLES

Žetveni plesovi postoje u svim poljodjelskim zajednicama. Njima se istodobno slavi radostan događaj žetve, iskazuje se zahvalnost „višim silama“ koje su je omogućile, moli ih se da i buduća sjetva urodi dobrom žetvom. Kao i drugi „plesovi slavlja“ i žetveni su plesovi najčešće i prigoda za zbližavanje mladića i djevojaka. Aspekt komunikacije s „višom silom“ žetvenim plesovima daje i ritualni karakter: snagom i simbolizmom pokreta iskazuje joj se zahvalnost i poštovanje, ali se istodobno pokušava i magijski „utjecati“ na nju, „privoljeti“ je da bude milostiva i darežljiva s budućim usjevima. Prisutnost vegetacijsko-magijskih i seksualnih motiva (pri čemu se plodnost zemlje povezuje s plodnošću ljudi, posebno žena), sudje-lovanje cijele zajednice i slavljenička atmosfera najčešće su značajke žetvenih i sjetvenih plesova diljem svijeta.Razdoblje koje se u prošlosti ljudskoga roda povezuje s razvojem poljodjelstva je neolitik ili mlađe kameno doba. U tom se dugom razdoblju ljudske prošlosti dogodio značajan civilizacijski skok, obi-lježen razvojem planirane privrede i prijelazom na sjedilački način života. Ovisnost neolitičkih, ali i kasnijih poljodjelskih zajednica o plodnosti zemlje, njezinu urodu i vremenskim prilikama usmjerava sustav vjerovanja na prirodu i prirodne sile: sunce, kišu, zemlju, itd. Drugi važan čimbenik je plodnost žena, čija je magična utroba iz koje se rađa čovjek mistično poistovjećena s utrobom Zemlje iz koje se „rađa“ hrana. Sve su te značajke poslužile kao razlog tome da se jedan pretpovije-sni žetveni ples smjesti upravo u ovo razdoblje.

KOLO Najčešća prostorna organizacija plesa poznata s prikaza na arhe-ološkim nalazima je krug, u našim krajevima poznat kao „kolo“. U krugu se svi jednako kreću i jednako su udaljeni od središta i jedni od drugih, što stvara osjećaj jedinstva i jednakosti, svojstva koje pokazuju i kružni plesovi suvremenih seoskih zajednica. Krug je prostor u kojem se izvodi ritual, dok se vanjski svijet isključuje. Većina kružnih plesova povezana je s magijskim i društvenim aktivnostima, a često su i odraz kozmoloških kretanja koja uglavnom imaju cikličku formu, kao što su izmjena godiš-njih doba, mjesečevih mijena, vremena sjetve i žetve, itd.Međusobno približavanje redova muškaraca i žena tipičan je i najstariji oblik grupnih plesova s aluzijom na seksualni životVisoki skokovi i podizanje nogu česti su u plesovima poljodjel-skih zajednica diljem svijeta (kao i imitiranje pokreta pri poslovi-ma sijanja i sabiranja izraslih usjeva) i oblik su tzv. vegetacijske magije, kojom se nastoji utjecati na prirodu kako bi se osigurala i sljedeća plodna godina i kako bi posijano visoko izraslo.

BRONČANODOBNI DJEVOJAČKI INICIJACIJSKI PLES

Obredi sazrijevanja ili inicijacijski obredi postoje u svim ljudskim zajednicama. Simboliziraju prijelaz mladog člana zajednice u svijet odraslih te najčešće označavaju spremnost pojedinca da osnuje vlastitu obitelj. U većini zajednica znača-jan je dio takvih obreda ples.Kroz inicijacijske obrede prolaze i mladići i djevojke diljem svijeta. Plesovi se u tom kontekstu izvode grupno ili indivi-dualno, ali uglavnom su usmjereni na jedan spol. Po formi su iznimno raznoliki, pa je teško izdvojiti njihove opće i zajed-ničke značajke. Muški plesovi češće sadrže borbene i atletske elemente, a obred katkad zahtijeva i prolazak kroz bolne tjelesne napore. Ženski su obredi obično blaži i ističu djevo-jačku ljepotu i vitalnost, a za oba je spola često važna fizička izdržljivost tijekom dugotrajnog i zahtjevnog plesa. U tom je kontekstu ples odraz tjelesne snage i spremnosti o kojoj ovisi opstanak pojedinca, a time i zajednice.Bogati nalazi brončanodobnog nakita poslužili su kao podloga rekonstrukciji ženske nošnje te inspiracija oblikovanju djevo-jačkog inicijacijskog plesa smještenog u to dinamično razdo-blje ljudske prošlosti. Brončano doba, tijekom kojeg se na ovim prostorima izmijenio velik broj različitih kultura i kulturnih skupina, vrijeme je pojave bronce - prvog umjetno načinjenog materijala koji postaje glavna sirovina za izradu oruđa, oružja, nakita, dijelova nošnje itd. Promjene u proizvodnji potiču i promjene u društvu, snažan razvoj trgovine te jačanje konta-kata među ljudskim zajednicama.

ZAŠTITNI KRUGTijekom povijesti diljem je svijeta zabilježeno vjerovanje da pri svim značajnim trenucima u životu (poput rođenja, smr-ti, prelaska u odraslu dob, vjenčanja, itd.) na ljude osobito vrebaju „zli duhovi“ pa je stoga potreban neki oblik ritualne zaštite. Najčešća zaštita je stvaranje apotropejskog, odnosno zaštitnog kruga oko pojedinca ili članova zajednice, primje-rice kružno složenim predmetima, nacrtanom linijom ili ljudima koji stoje u krugu ili se u krugu kreću oko štićenika.

LIK PTICEIz brončanog doba potječe mnoštvo artefakata s motivom ptice, često izvedenim i kao spoj ljudskog tijela i ptičje glave, te je očito da su ptice značile puno više od „običnih“ životinja. Plesovi u kojima su plesači pognuti, s rukama svi-nutim iza leđa poput imitacije ptičjih krila, postoje i danas u folkloru balkanskih krajeva i zasigurno su prežici davnih vjerovanja, poput onih iz brončanog doba.