Zagar-Glagoljica

8/7/2019 Zagar-Glagoljica

1/4

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Mateo agar: Glagoljica i irilica - povijesna hrvatska pisma 1/4

ANAGRAM

Glagoljica i irilica - povijesna hrvatska pismaMATEO AGAR

Uz latinicu, koja je ve vie od pola tisuljea glavno hrvatsko pismo, a posljednjih dvjestotinjak godina jedino slubeno i uobiajeno, u srednjem vijeku supostojala su uz nju i dva slavenskapisma:glagoljica i irilica . Prvo je svoju dominaciju izgubilo tek na poetku XVI. stoljea, adrugim se na ogranienom prostoru (npr. u Bosni, Hercegovini, Poljicama) preteito pisalo svedo XVIII. stoljea.

Hrvatski se jezik, kao narodni (vernacula) i u prepletanju s crkvenoslavenskim, isprva biljeioupravo tim pismima - glagoljicom zacijelo jo od IX. st, a irilicom tek od neto kasnije. Do tihodreenja doli smo rekonstrukcijom, na temelju pouzdanih povijesnih vrela koji navode da jeu to doba na hrvatskom prostoru bio proiren Metodijev nauk, iako najstariji spomenici obajupisama potjeu tek iz XI. stoljea. S druge pak strane, premda su Hrvati primili kranstvo za-padnim posredovanjem, i premda su prvi tekstovi njihove kulture bili - latinski, najstariji teksto-vi hrvatskog jezika na latinici potjeu tek iz sredine XIV. st.

Obla i uglata glagoljica, irilica

Srednjovjekovna hrvatska kultura izrazito je policentrina, prostor politiki i crkveno-politikirazjedinjen. Zastupljenost pisma i jezika, njihov odnos, unkcionalna razdioba (s obzirom natekstne tipove), ovisi o naslijeenoj tradiciji, izloenosti utjecaju susjednih kultura, fnancijskoj imoralnoj potpori eudalnih i crkvenih vlasti, o vlastitoj ekonomskoj snazi, geogra skom poloaju

(mogunosti komuniciranja) i sl. Sjeverno od rijeke Krke i njezina utoka u more, kod Skradina,prevladala je glagoljika pismenost, juno pak irilika. U panonskoj Hrvatskoj, sjeverno od ri-jeka Kupe i Save tek su rijetki zasvjedoeni primjeri obaju slavenskih pisama; tradicionalna je


2/4



ANAGRAM

literatura isticala kako je to prostor gdje jenajranije potisnuta hrvatska slavenska pi-smenost, a u posljednje vrijeme sve se eeistiu indikacije da se i ondje pisalo glago-ljicom neto due.

Karakteristinoj tropismenosti treba pri-druiti i - trojezinost. U srednjem su vijekuHrvati pisali, osim svojim jezikom (oknji-evljenim u razliitim smjerovima), dva-ma jezicima koji su obiljeili evropsko sred-njovjekovlje, njegova oba pola - zapadni iistoni:latinskim i staroslavenskim jezikom(hrvatskoga tipa) . S prvim su se ve susrelinaseljujui ove prostore, dok su se s drugimupoznali tek neto kasnije - u IX. st. Prvi

nisu mogli razumjeti, dok im je drugi (u tovrijeme zapravo praslavenski s dijalektal-nim bugarsko-makedonskim osobinama)bio gotovo posve razumljiv. I staroslaven-ski (crkvenoslavenski) jezik i glagoljica iirilica naslijea su bizantske kulture. La-tinski jezik i pismo, nesumnjivo, zapadne.Bipolarnost, karakteristina za prva stolje-a s vremenoj je nestajala, pogotovu na li-turgijskom planu (prilagoivanje zapadnoj

liturgiji osobito se snano provodilo u XII.i XIII. st); knjievnost koju je isprva vieobiljeavalo naslanjanje na istone izvoresve se vie obogauje prevoenjem zapad-nih tekstova; u glagoljikim se tekstovimazamjeuju utjecaji latinske ortografje; svese ee istie kako su i staroslavenski jezik i glagoljica pismo Svetog Jeronima, da bi seiskazala lojalnost Zapadnoj crkvi itd. S vre-menom je svijest o toj kulturnoj dvojnosti usamoj hrvatskoj kulturi, na peri eriji obijuEuropa, opadala, ali je Rimskoj kuriji po-stajala zanimljivom ba u tom smislu, kaosredstvo pribliavanja nesjedinjenom Isto-ku. Odatle i neke papinske povlastice hr-vatskim glagoljaima, kao i nastojanje da seod XVII. do XIX. st. glagoljikim knjigamai rusifciranim jezikom pokau otvorenavrata pravoslavnim Slavenima.

Hrvatska irilica (zapadna irilica, bosan//ica)


3/4



ANAGRAM

Glagoljica

Ovo autorsko slavensko pismo, koje je Konstantin Filozo sastavio uoi Moravske misije, polaska meu Slavene 863.g, i koje se do kraja IX. st. i kasnije proirilo meu veinomslavenskih naroda, upravo je najvie obiljeilo hrvatsku kul-turu. Nakon kraja XII. st. jedino se na dijelu hrvatskoga pro-stora Istri, Kvarneru, zadarskom kraju i Lici ovo pismo za-dralo, tovie vrlo bogato koristilo, sve do kraja XIX. st.Isprva se njome pisao, upravo kao i latinicom latinski, samostaroslavenski (u hrvatskoj redakcijskoj inaici) kao ugled-ni jezik knjige, i to za sve kulturne potrebe, no od XIII-XIV.stoljea piu se njome i tekstovi istog narodnog jezika (po-najvie akavskoga).

Glagoljicom su pisani i liturgijski tekstovi i srednjovjekovna

knjievnost i tekstovi pravnoga (administrativnoga) karak-tera te osobna korespondencija. Tek poetkom XVI. stoljealatiniko e pismo zadominirati u svim navedenim unkcija-ma, i otada pa sve do kraja XIX. st. krug e se njezine uporabepostupno suavati. U XIV. st. nakratko e je esi posuditiod Hrvata i ormirati u Pragu tzv. emauski krug. Kasnijih ese stoljea glagoljica e se u Evropi poznavati ponajvie upra-vo preko hrvatskih tekstova. Odatle i pokuaji nekih istrai-vaa da i njezin nastanak vezuje za Hrvate i hrvatski prostor.Tek od poetka XIX. st. postaje jasno da se hrvatska uglataglagoljica razvila iz starije, oble inaice koja je ponajvie sa-uvana u tekstovima bugarsko-makedonske provenijencije. Inajstariji hrvatski glagoljiki tekstovi, pa i najpoznatijaBa-anska ploa, pisani su takvom oblom glagoljicom, dodueve sa zamjetljivim posebnostima.

U paleografji susretan oblik hrvatska glagoljica odnosi seuglavnom na poseban tip glagoljikog pisma koji se na hrvat-skom sjeverozapadu (Kvarneru i zadarskom kraju) oblikovaosredinom XIII. st. uslijed nagle i velike produkcije, u posebnopogodnim uvjetima za razvoj glagoljske pismenosti. Izdui-

vanje slova, pravokutni oblici slovnih oka, koordiniranjeunutar retka, brojna uporaba ligatura itd. izdvojili su ovaj pi-smovni tip kao poseban, a prema slinostima s nekim irili-kim paleogra skim osobinama, esto se naziva i ustavnomglagoljicom. Naime, posrijedi je sveano pismo, uspravnih,odvojenih slova, gdje su dodue oigledne brojne minuskul-ne osobine, najpogodnije upravo za liturgijske kodekse. Prvahrvatska tiskana knjiga, Misal iz 1483, kao i jo nekoliko in-kunabula, otisnuta je upravo tim glagoljikim tipom, U XIV.stoljeu ormira se i brzopisna, kurzivna glagoljica, kojom sepiu brojne listine, matine knjige, zakonici i korespondenci-

ja. Najstariji hrvatski pravni tekst, i jedan od najstarijih slavenskih uope,Vinodolski zakonik iz1288. sauvan je u mlaem prijepisu kurzivnom glagoljicom.

Hrvojev misal (1404)

Prvotisak misala (1483)

Vinodolski zakonik (1288, kurzivniprijepis iz XVI. st.)


4/4



ANAGRAM

Posljednji kodeks pisan ustavnom glagoljicom, kao izrazom kontinuirane tradicije, otisnut je1893. u Rimu (Misal, u pripravi D. A. Paria). Kurzivnom se glagoljicom katkad pisalo i na oto-ku Krku sve do potkraj XX. st.

Hrvatska irilica (bosanica, poljiica)

irilicom su Hrvati pisali najkasnije od XI. st. i to na raz-mjerno irokom prostoru. Najstarija zasvjedoena irilikaslova nalaze se na glagoljikom tzv.Supetarskom ulomku (izsredita Istre) iz XII. st, a ima ih nekoliko i naBaanskoj plo-i koja je na prijelazu XI. u XII. st. napisana, a sredinom XIX.st. i pronaena na otoku Krku. Na istonom polu hrvatskogaglagoljatva, juno od rijeke Krke, ovo je pismo nakon XII.stolea posve potisnulo glagoljicu i nastavilo se razvijati kaoglavno pismo uz jaku konkurenciju s latinikim pismom upriobalju, i to od sredine XIV. st. Do XIX. st. latinica e po-tisnuti i hrvatsku irilicu na svim podrujima gdje se njomemnogo pisalo: u Bosni, Hercegovini, Poljicama i zaleu Splita(povremeno jo i ire u Dalmaciji), dalmatinskim otocima(ponajvie Brau), u Dubrovniku i njegovoj okolici.

Na Humakoj ploi, kamenom spomeniku iz Hercegovinenapisanom vjerojatno u XII. st., meu irilikim slovimalako se da prepoznati i nekoliko glagoljikih slova. Na oto-ku Brau napisana je znamenitaPovaljska listina (1250), a uPoljicama velikiPoljiki statut (1444). U Dubrovniku je sve

do u XVI. st. djelovala slavenska kancelarija, gdje su se doku-menti pisani hrvatskim jezikom pisali irilicom. Hrvatskie latiniki tekstovi ondje prevladati tek s renesansom i hu-manizmom. U Bosni i Hercegovini pak ranjevci piu irili-com gotovo do XIX. st. (npr. Matija Divkovi u XVI/XVII. st,Stipan Margiti XVIII. st). Prva je hrvatska irilika knjigadubrovake provenijencije (Ofcij s molitvama Bogorodici), aotisnuta je u Veneciji 1512.

Svi ti regionalni tipovi irilice imaju poprilino zajednikihpaleogra skih osobina koje ih dijele od irilica istonog dijela

balkanskoga polutoka. Isprva se te osobine tiu samo kurziv-nog pisma, ali vrlo brzo kurzivne osobine prodiru i u ustav-no, sveano pismo. Stoga, izmeu ostaloga, u terminolokomneredu, pronalazimo i ope nazive za taj tip irilikog pisma:zapadna irilica, hrvatska irilica, bosanica (bosanica).

Poljiki statut (1444)

Nauk krstjanski ra Matije Divkovi-a (1611)

Documents

Zagar-Glagoljica