Zagreb moj grad br.27

7/29/2019 Zagreb moj grad br.27

1/73

Besplatni primjerak

ISSN1

846-4378Broj 27 godina IV oujak 2010.


2/73

3

Potraimo ljepotu oko nasJo jedna godina odjurila je u povijest, a nova nam donijela oekivanja ljepe

budunosti.Tri godine s vama! To prekrasno zajednitvo (koje se oituje i u vaim pismima) daje

nam snagu da se borimo za opstanak "do posljednjeg atoma". Vjere nam ne nedostaje!Mora ve jednom biti bolje!Dobili smo i novog predsjednika, Ivu Josipovia. Hoemo li prepoznati u zdravom

jedinstvu s drugim ljudima (ili osjetiti u svojim depovima) obeanu pravdu i praved-nost? Jer ljudi su ti koji nam uljepavaju ivot. Danas sve vie ljude upoznajemo prekomonitora, dopisujemo se, aljemo informacije, kupujemo, posjeujemo virtualne izlobe,a sate i sate koje provodimo za raunalima nekada smo provodili u prirodi, meu ljudima,ivei neki stvaran a ne virtualni ivot. Osjea li se ovjek usamljeno kad nema kraj sebemobitel? O emu razmilja? Vjerojatno o tome kako imamosve manje vremena! To je pogreno. Treba razmiljati o tomekako vrijeme koje imamo na raspolaganju to bolje iskoristitii oplemeniti.

Pa iako svi uivamo u neem lijepom i elimo ljepotu uivotu, esto je problem pronai lijepe stvari, trenutke, misli...

Postali smo majstori preivljavanja u svijetu koji nam putemmedija servira tisue zastraujuih informacija, svijetu kojizaboravlja vrijednosti svojih temelja i svoju bit. Zato vam i uovom broju asopisa ukazujemo na nae zagrebake temeljei utemeljitelje kulturnog ivota (Nikolu Batuia, MladenaRaukara....), na ljepotu plesa i mnogih ivotnih sadraja gradapodno Medvednice.

Sigurna da emo ovog proljea osvijestiti mnoge ljepoteu nama i oko nas, elim vam ugodne i tople dane.

ImpresumIzdava: BIBRA izdavatvo d.o.o.

Trg kralja Tomislava 21, ZagrebTel./fax: 01/4880 555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:Biserka Rajkovi Salata

Grafika urednica: Nera Orli

Redaktura i lektura: Diana Kuini

Novinari: Milka Babovi, Branimir poljari

Suradnici: dr. sc. Snjeka Kneevi, dr.sc. Darija Vranei Bender, MirjanaDrobina, Dunja Majnari Radoevi,Nina Gazivoda, Boidar Perhari, eljkoHeimer, Nada Premerl

Fotografi: Ines Novkovi, Saa Novkovi,Ivan Bali Cobra

Marketing: Redakcija

Pravni zastupnik: Tuak Mileti i partneriOdvjetniko drutvo

Tisak:

Foto: Ines Novkovi

4 Povijest grada Zapadni perivoj: izmeu sporta

i kulture

10 Povijest zagrebakog sporta Hokej na ledu - od bandyja

do alate

16 Povijest grada Park prirode Medvednica

18 Jeste li bili na Medvedgradu?

32 Ples kao oblik drutvenog ivotau prolosti Zagreba

37 Kultura - Nikola Batui:Intelektualac s ruba

Lenucijeve potkove

54 Zagrepani koje ne smijemozaboraviti: Sjeanje na prof.

Mladena Raukara

78 Roditelji i djeca - Sputenostopalo: sprijeiti i(li) lijeiti

82 Prehrana djece

84 Zdravlje: Maslinovo ulje, grah isoja u borbi protiv dijabetesa

100Kuhinja:Dubrovaka gorka (ljuta) narana

Sadraj

elite li na kunu adresu primatibesplatan* primjerak asopisa "Zagreb,

moj grad", molimo javite se u nauredakciju telefonom ili e-mailom.

* asopis je besplatan, a plaa se samo potarina.

Sljedei broj izlazi poetkom svibnja 2010.

Umrla je naa SnjekaSnjeka Antunovi, moja draga prijateljica, proesorica knjievnosti i ruskog jezika, bila je naa suradnica odpoetka. Pjesnikinja u dui, zaljubljenica u svoj Zagreb u kojem je djetinjstvo i mladost provela na Lenucijevojpotkovi, uljepavala je i ureivala svojim izborom rubriku Kako Zagreb vole pjesnici i pisci. Savjetima i znanjembodrila me u trenucima krize i pomagala mi u ureenju asopisa, dok je bolest u tome nije sprijeila.Bila je dugogodinja novinarka - urednica u Obrazovnom programu Hrvatskoga radija. Pisala je autorske tekstove,ureivala emisije te adaptirala i dramatizirala knjievne tekstove za radijsku izvedbu. Poela je raditi 1960. godineu redakciji kolskog radija, Radio Zagreba i ostala mu vjerna do odlaska u mirovinu. Dobitnica je Zlatnog pera

Hrvatskog novinarskog drutva za 1975. i 1976. godinu. Biba Salata


3/73

4

Napisala:dr. sc. Snjeka Kneeviautorica monografije Zagrebaka Zelena

potkova, 1996.

Foto:Dokumentacija autorice

Poetino ime Zapadni perivoj dobila

je prostrana povrina, na kojoj su se

tek potkraj prvog desetljea 20. sto-ljea poela formirati dva trga, u drugojgeneralnoj regulacijskoj osnovi Zagreba1887. godine. No jo mnogo prije njezinsu dio posvojili sportai, najprije klizai.

Ni dvije godine otkako je na dana-njem Trgu marala Tita otvoreno stonosajmite (1872.) i tek to je osnovanoI. hr-vatsko sklizalako drutvo (1874.), na nje-govu sjevernom dijelu klizalite je urediomladi gradski inenjer Milan Lenuci, afinancirao trgovac Lacko Belu, obojicaosnivai kluba. Evo kako to u spomenici

Ovim tekstom zavrava ciklus tekstova o trgovima i perivojima u sklopu

Zelene ili Lenucijeve potkove, najvee arhitektonsko-urbanistike cjeline

nastale u 19. stoljeu u Zagrebu i Hrvatskoj

neureenu povrinu juno od njega, osimklizaa koji nisu odustali od svog mjesta,

oko su bacili gimnastiari Hrvatskog so-kola. Njima je, tek to su se smjestili usvom domu, doputeno da tu urede ljetno

gombalite privremeno, kako je reeno,dok se ne rijei pitanje premjetaja sto-nog sajmita. No iako je ono 1890. napo-kon premjeteno, ni gimnastiarima niklizaima, koji su eznuli za starim mjes-tom, grad nije usliao molbe da tu zatrajnourede sportski teren koji bi zadovoljavaopotrebe jednih i drugih. Godine 1894. kad

je potvrena lokacija kazalita, utvrenajo 1886., i zapoela njegova izgradnja,

Zapadni perivojizmeu sporta i kulture

Klizalite na dananjem Marulievu trgu, 1898.

U prvom planu novi umarski dom (1898.),

iza njega, na gradskom majuru, zgrada

Vatrogasnog i Badarskog ureda (1884.), posve

desno dio palae Obrtne kole i muzeja za

umjetnost i obrt (1887/92.). U drugom planu

zgrada srednjih kola (1896.).

Iz nesuena klizalita, zadugo smetita, stovarita i kaljue, izvila se secesijska ljepotica

kojom na Zapadni perivoj od 1909. Trg Ivana Maurania i u povijest zagrebakog

Sveuilita, odrjeito stupa promjena

kluba opisuje povjesniar sporta i su-vremenik, Franjo Buar: "Klizalite je bilo

preko jednog metra nie, nego li je kasnijenasipan teren... Pomou vatrogasaca dao je

Lenuci napumpati iz jednog oblinjeg po-toka (Tukanca) vodu, a zagrebaka pu-blika nije trebala vie da ide u daleki Mak-

simir ili na Savu, te se je poela kupiti okonovog klizalita, koje je doskora steklo ve-liki broj ljubitelja klizanja."

No klizalite, tada najudaljeniji soci-jalni punkt Donjega grada, morat e ustu-piti mjesto zgradi koju e od 1884. dijelitisportsko drutvo Hrvatski sokol i pjeva-ko Kolo, poznatoj kao Narodni dom. Na

Povijest grada


4/73

5

izraena je urbanistika osnova za itavpotez od kazalita do Botanikog vrta,namijenivi mu tek naelno perivojni ka-rakter, ali ne i druge sadraje. Stoga se tuustalio provizorij.

Na uporne molbe klizaa, ak i razra-en prijedlog koritenja terena, gradska

uprava dopustila je 1896. "naelno" da setu, ali ponovno privremeno, uredi kliza-lite koje bi ljeti sluilo kao djeje igralite.I tako su ljeti gimnastiari i djeca, a zimiklizai zaposjeli neureeni Zapadni pe-rivoj u oekivanju trajnog rjeenja. Ukorist sporta trajno rjeenje predloio je1901. nitko manje nego glavni zagrebakiurbanist Milan Lenuci, poznat i omiljentakoer kao sporta: gimnastiar, kliza,biciklist, planinar, suosniva i funkcionarsvih tadanjih sportskih drutava. Izradio

je projekt elegantnog urbanog parka kojibi dijelili gimnastiari, klizai i gradskadjeca. Sokolae je smjestio na sjevernidio, iza njihova doma, a klizae i djecu naprostraniji juni. Prijedlog je izazvao ope

odobravanje, ne i realizaciju, pa je sve os-talo po starome.

Biblioteka umjesto muzejaNo 1903. godine vlada je zatraila od

Grada da joj na junom dijelu Zapadnogperivoja, upravo tamo gdje je planirano

klizalite/igralite, besplatno ustupi terenza izgradnju prirodoslovnog muzeja u ko-

jem bi se smjestili zooloki, geoloki i mi-neraloki odjel Narodnog muzeja, stije-njeni tada u bivem Amadeovu kazalituu Demetrovoj ulici, na Gornjemu gradu.Grad se odazvao zahtjevu i obeao lokaci-

ju, a Lenuci je nastojao spasiti svoj projekttako to je na uzdignutom rubu klizalita/igralita utvrdio lokaciju za muzej; drugimrijeima, pokuao pomiriti kulturu i sport.U obrazloenju Lenuci pie: "Muzej... imao

bi se smjestiti onako kako je na trgu FranjeJosipa smjeten umjetniki paviljon. I tu sepreporua, i to iz estetskih razloga, da seperivoj juno od muzealne zgrade ostavisputen nie od okolinih cesta, kao to je

odran prvi djeji cvjetni korzo "parikikoriandoli-korzo s lampionima", dok jeKolo u irini svog dijela Narodnog domauredilo elegantnu ljetnu restauraciju, aHrvatski sokol novo igralite nakon tomu je doputeno da posjee red kestenovakojima je u gustim nizovima bio zasaen

prostor iza "sokolane".Buar e u dnevnom listu Obzoru 29.

kolovoza te godine nanovo pledirati zaLenucijev sportski park, pozivajui se nasline primjere iz Londona, Praga, Leip-ziga, Lavova (viva), Bruxellesa, naposena Jordanov park u Krakovu: "To bi biloupravo idealno igralite u nastavku sa so-kolskim igralitem, te uz botaniki vrt, bezvelike praine i prometa, koje bi, zasaenonaokolo drveem, ne sredinom, bilo upravona ures, bilo ljeti bilo zimi, naem glavnom

gradu."Idue, 1906. godine, zemaljske su vlastinajavile da e na ustupljenu gradilitu osimmuzeja graditi i sveuilinu biblioteku, togradska skuptina prihvaa. Lenuci pak

Lenuci je izradio nikad

ostvareni projekt

elegantnog urbanog parka

koji bi dijelili gimnastiari,klizai i gradska djeca

sada, pa kako se je zgodnim pokazalo kodperivoja na trgu Franje Josipa... Naprotigradilitu muzealnom, skicirano je gra-dilite na kakav pendant muzeju".

U oekivanju muzeja drutveni ivotna Zapadnom perivoju postajao je sveivlji i bogatiji, a prostor uljueniji. Tako

je tu 1905. itav grad uzbueno pratiouzlet balona "Turula", kojem zahvaljujemo

prve fotografije Zagreba iz zraka, u ljeti je

Uzlet balona "Turula" sa Zapadnog

perivoju, 2. travnja 1905.

Balon je bio napunjen plinom iz gazometra

oblinje plinare. Na putu do Vojnia

znatieljnici su ga pratili motociklima i

automobilima. Ime je dobio po maarskoj

mitskoj gorostasnoj ptici.

ponovno i posljednji put pokuava spasitisvoju viziju drugom varijantom osnoveZapadnog perivoja i smjeta biblioteku naprvotno mjesto muzeja, na sredinjoj po-ziciji velikog dvojnog perivojnog trga na-mijenjenog sportu. Muzeja u tom nacrtunema, ime Lenuci poruuje da tu nemamjesta za dvije palae. Neizravni odgovorLenucijevu prijedlogu, zapravo obrani

sportskog sadraja, bila je slubena odluka

Zapadni perivoj kao sportski park prema osnovi Milana Lenucija iz 1906.

Sjeverni dio namijenjen je atletici, juni zimskim sportovima. Uz sportske sadraje park s

muzejom dobiva kulturni, a s restauracijom ugostiteljski sadraj. Arhitektonska spona nacesti koja prolazi parkom osigurava njegovo prostorno-oblikovno jedinstvo.


5/73

6

da se ustupljeni, juni dio Zapadnog peri-voja nasipa na visinu obodnih ulica, toje znailo, da klizalita biti nee. Tako jesportu preostala sjeverna polovica gdjese ljeti igrao tenis i kriket, zimi klizalo, aujesen 1906. tu je odrana prva, legen-darna nogometna utakmica.

Jedinstvena secesijska palaa

Na junom dijelu, ustupljenu za bib-lioteku i muzej, nema promjene do 1909.godine. Narodne novine, 2. veljae: "Ve

godinama odudara ona pusto, pokrivenaraznim odpadcima. Bilo bi dosta ve kraj-nje vrieme, da se ovo mjesto kako tako,bar provizorno uredi. Du zapadne stranezasadjena je ve prije vie godina aleja;

sada bi valjalo takov drvored zasaditi i

na ostale tri strane, a povrinu zasijatisjemenom trave, da se malo zazeleni."

Do gotovo trogodinjeg zastoja doloje zbog pregovaranja o novom zahtjevuVlade koja je naumila graditi novu zgraduSveuilita, niz instituta pa i biblioteku nanajveoj neureenoj povrini u sreditugrada, a u gradskom posjedu: tzv. Ciglani,podruju izmeu palae srednjih kola (na

dananjem Rooseveltovu trgu) i tvorniceduhana (u dananjoj Klaievoj ulici). KakoGrad zbog vlastitih planova nije htioustupiti to podruje za sveuilini kampus,Vlada je reducirani program odluila os-tvariti na Zapadnom perivoju. Grad jeprihvatio i tu promjenu te ustupio, sadaitav Zapadni perivoj "u svrhu sukcesivneizgradnje iskljuivo nastavnih zgrada."

Prva je na redu bila biblioteka, pa je za

izradu nacrta neposredno nakon te odlukeraspisan natjeaj. Potkraj 1909. ugledni irina elu s bekim arhitektom, teoretiaromi profesorom Karlom Meyrederom dao jedrugu jednakovrijednu nagradu Rudol-fu Lubynskom i Dionisu Sunku, dok jetreu dobio student mnchenske Tehni-ke, Svetomir imunec-Volanek. Izvedba

je idue, 1910. godine, povjerena RudolfuLubynskom, 1911. palaa se poela gra-diti, a za javnost je bila otvorena pri kraju1913. godine. Tada je najavljeno i ureenje

njezina okolia "u francezkom stilu". "Sa

Prva nogometna

utakmica u

Zagrebu izmeu

HAK-a i I.

nogometnog

portskog

kluba "Zagreb"

na dananjemMarulievu trgu,

20. listopada 1906.

Teren predvien

za Sveuilinu

biblioteku jo se nije

poeo nasipavati.

U drugom planu

plinara sa svojim

dimnjakom, iza nje

toranj protestantske

crkve.

Zapadni perivoj u ljetu 1907. Pogled iz Mihanovieve ulice.

Sveuilina biblioteka u gradnji


6/73

7

svake strane palae biti e po dvije duge

gredice sa zasadjeni piramidalnim hras-tima. Pred potonjima biti e grupiranerazne vrste omorika... Prema botanikomvrtu izvesti e se polukrug s francuzkimaragementom. U tome e polukrugu bitizasadjeni buksuzi, palme, muze i finaeksotina stabla."

Iz nesuena klizalita, zadugo smeti-ta, stovarita i kaljue, izvila se napokonsecesijska ljepotica kojom na Zapadniperivoj od 1909. Trg Ivana Maurania i u povijest zagrebakog Sveuilita,odrjeito stupa promjena. Simboliki na-

boj ini tu palau, namijenjenu ponajprije

mladima, posve jedinstvenim duhovnimpunktom. Kao estetski artefakt i monu-ment ona je ponosno skupno djelo autora,Rudolfa Lubynskog, domaih umjetnikai majstora. Taj intenzitet kristalizacije isinteze u Zagrebu vie nije dosegnut unekom arhitektonskom djelu.

Gradnja sveuilinih institutaArhitektura je, istini za volju, jo prije

upuivala na promjenu. Jo 1899. na sje-vernom dijelu gradskog majura, premaSveuilinom trgu, gdje je od 1884. bilo

Crte Biblioteke iz njezine

prve monografije iz 1913.

Sova, glavni simbol biblioteke

na kapitelu stupa u vestibulu, kao akroterij na krovu

Trg Ivana, Antuna i

Vladimira Maurania

rjeito je svjedoanstvo

nedoumica i nedoreenosti

koje su pratile skokovit

razvoj Zagreba


7/73

8

ulice, sagraenog i prije (1898.), mjesto enakon parcelacije majura (1902.) dobitiMirovni dom Hrvatskog zemaljskog ka-zalita, sagraen 1904. prema projektuVjekoslava Bastla i palaa Obrtnog zbora,sagraena 1908. prema projektu StjepanaPodhorskog. Osim jedne, sve zgrade testilski ugoene fronte imaju javnu namje-nu, emu uvelike zahvaljuju svoju repre-zentativnost.

Arhitektonskom kakvoom odlikuje sei istona fronta trga, sagraena nakon par-celacije i regulacije zemljita stare plinare

1911. godine u dvije faze, prije i poslije I.

vjebalite za vatrogasce s visokim dr-venim tornjem, Grad je darovao zemljiteza zgradu Trgovako-obrtnike komorei istoimenog muzeja. Nakon natjeaja idugotrajnog pretresanja prijedloga one sunapokon sagraene do 1903. godine.

Dvije palae secesijskih stilskih obi-ljeja, projektirane u atelijeru Hnigsberg& Deutsch, najuglednijem u Zagrebu,uz vidni udio mladog Vjekoslava Bastla,postavile su mjerilo za buduu izgradnjuzapadnog oboda Mauranieva trga. Iz-meu njih i jo starijeg umarskog doma

s muzejom na uglu trga i Vukotinovieve

svjetskog rata. Slijed stambenih trokat-nica, odnosno etverokatnica s predvrto-

vima projektirali su najbolji arhitekti gene-racije koja se kree od secesije i art-decado protomodernizma. Za razliku od iz-

vrsnosti oboda Mauranieva trga, arhi-tektura oboda Marulieva trga uz dvije-triiznimke iskazuje se prosjenom. Na njojpoput dragulja dominira Biblioteka.

No njezino puno zraenje, kao i cje-lovito oblikovanje perivoja onemoguio

je ve 1909. najavljen naum izgradnjesveuilinih instituta koji su i sagraeni:najprije 1914. Lubeni (kemijski) i far-makognostiki zavod, potom 1927. Fizi-kalni institut. Maruliev trg time je go-tovo potpuno izgraen i nema karakterperivojnog trga, kakav mu je izvorno inaelno predvien jo 1882. godine, kaosvim trgovima velikog ansambla Zelene

potkove.Ni parter Mauranieva trga ne do-see kakvou starijih urbanih perivojapoput Zrinjevca ili Trga kralja Tomislava.U oekivanju gradnje nove zgrade Sve-uilita, o kojoj se govorilo od 1909. do1939. godine, tu su se odravali provi-zorij i improvizacija. Trg Ivana, Antuna iVladimira Maurania rjeito je svjedo-anstvo nedoumica i nedoreenosti kojesu pratile skokovit razvoj Zagreba i ujednolocus minoris resistentiae Zelene potkove.O tome zorno svjedoi njegovo dananje

stanje.

Trgovi M. Marulia

i I. Maurania iz

zraka, 1926.

Na prvom trgu

palaa Biblioteke i

zgrada Lubenog

zavoda, na drugom,

iza Narodnog doma,

sportski teren i

restauracija "Kola".

Parteri obaju trgovanisu hortikulturno

ureeni.

Trgovako-obrtnika komora i

njezin Muzej (danas Etnografski) na

Mauranievu trgu, 1904.


8/73

10

Napisala:Milka BaboviFoto:iz asopisa

Svijet, Olimp i Povijest sporta

Hokejai moraju u dvorani imatipripremljen led, a tenisai jo neigraju na ledu!? A termini su sepreklopili. I... bez ikakve buke rijeili susve sportski teniski meunarodni tur-nir "Zagreb open 2010." odran je u Do-mu sportova, a hokejai su na klizalitu

na alati pod vedrim nebom tih dana na-stavili svoj program natjecanja. Izlazakhokeja iz dvorane Doma sportova u stu-den otvorenog klizalita bio je, prema na-pisima u tisku, prava senzacija, a ljubiteljiovog sporta pohrlili su na alatu, ne pla-ei se studeni.

Tko jednom dozvoli da ga zanese ho-kej najbra, najdinaminija igra na ledu taj mu ostaje vjeran, puhat e u ozebleake, topkati nogama da ugrije stopala i...uivat e. Kupica, dvije kuhanog vina ilislatkog aja dopunjuju doivljaj!

(autorica dr. sc. Ariana tulhofer, Zagreb2005.) nalazimo podatak da je 1853. naprvom maksimirskom jezeru otvoreno pr-

vo klizalite u Zagrebu, to "otvoreno" zna-i da se u ve postojea zbivanja na ledu

jezera uvode neki dogovoreni red i nadzor,sigurnosti radi.

mrkovima po teniskom terenuZanimljivo je pratiti poetke ureenja

i gradnje teniskih igralita i klizalita u

onovremenom Zagrebu! Moda ovo izgle-da udaljavanje od teme "poeci hokeja naledu u Zagrebu", ali samo u prvi tren. Is-tini za volju, u prvom planu su bili tenisi klizanje, ali se kasnije pokazalo da su setime stvarali osnovni uvjeti za bavljenjesportom i zimi, u naem sluaju za hokejna ledu.

Treba stalno prisjeati se da nije biloumjetnih klizalita, da je puko klizanje naledu iznad voda jezera, bara i rijeka bilo i

vrlo opasno i utapljanja nisu bila rijetkost.

A o redovitom treningu, to je osnova

Konac nae etnje krozpovijest hokeja na ledu je

27. studeni 1961. kada je

gradonaelnik Vjeeslav

Holjevac otvorio prvo klizalite

s umjetnim ledom, ne samo

u Zagrebu nego u cijeloj

Hrvatskoj

Dobro je da se i na sportskim stranica-ma tiska, u programima inih naina infor-miranja, ponovo nalo prostora i vreme-na za ovaj lijepi sport. Jedan nadnasloviscrpnog lanka potaknuo je i ove retke.Pisalo je: "Kratkotrajni povratak na mje-sto roenja zagrebakog hokeja". Ugod-no zvui... ali stadion na alati i klizalite

jesu vrijedni meai preporoda, napret-ka ovoga sporta u naem gradu, ali nisukolijevka!

Morala je negdje tinjati ranije upa-ljena iskrica kojom je, slabanom ali oitozdravom, u prolosti zaet ovaj lijepisport hokej na ledu. Jasno, nije se to zbi-lo preko noi. Mi ak i ne znamo kada sezbilo. Ali je sasvim logino pomiljati da jenekog dalekog prolog dana na zamrznu-toj povrini maksimirskog jezera, na ne-kom rukavcu Save, na povrini neke ljun-are skupina mladih pokuala zaigrati ina ledu igru to je sliila igri koju su igra-li ljeti na tratini. Budui da u vrijednoj

knjizi "Sportska arhitektura u Zagrebu"

Hokej na ledu - od bandyja

Crte is asopisa "Sport"

1896. tipini igra bandyja

zaobljenom palicom udara

tvrdu lopticu

Povijest zagrebakog sporta


9/73

11

Poetak ovog uzbudljivog

sporta bio je teaj za uitelje

gimnastike u Zagrebu

1894. na ledu klizalita na

Mauranievom trgu

program teaja. O tome svjedoi i crteiz tadanjeg asopisa "port" - dobro se

vidi crna loptica koju igra na klizaljkamanamjerava udariti. Tada su u Europi svikoji su ledom jurili i palicom udarali lop-ticu upotrebljavali za istu igru dva imena:hockey i bandy. Danas razlikujemo te igre i

to po sutinskom rekvizitu: bandy udarase loptica i hokej - udara se ploica.

Bandy je pretea dananjeg hokeja izato govorimo da se u prvoj utakmici upovijesti hokeja na ledu u Zagrebu, zime1894./95. na Mauranievom trgu, igralobandy. Dvojbe o porijeklu bandyja pomalonestaju - kad se pogleda zakrivljenostdonjeg dijela palice i doda tvrda loptica,namee se zakljuak da su hokej na travizimi preselili na led i izmislili bandy.

U knjizi Ivana Tomaia "Gimnastikeigre" (1896.) tiskan je prvi opis poetakahokeja na ledu, to ga je napisao FranjoBuar: "Jedna od najzanimljivijih igara naledu jest hockey, koji se takoer igra i naisti nain za ljetnjeg doba na livadama. Uigri mogu sudjelovati i sklizaice, te ako jedrutvo pomijeano, igra je naravno, jozanimljivija...".

Prve utakmiceSmatra se da se bandy poelo igrati

jo u 11. stoljeu u Engleskoj. Nizozemskii flamanski slikari 16. i 17. stoljea ostavili

su na svojim slikama mnogo dokaza. I Pa-riani su igrali u to doba bandy, a Skan-dinavci, koti i Irci nisu manje u njemuuivali. Da je bandy bio omiljena igra naledu i da su lopticu vjeto udarale i e-ne, svjedoi slika s nekog nizozemskogzaleenog kanala na prijelazu iz 19. u 20.stoljee. A to je ujedno dokaz da nismokasnili! I naoko najbanalniji podatak izgodinjeg izvjetaja znalcu - tragau zaistinom govori mnogo, na primjer: "slje-dee zime (1897.) uprava 1. hrvatskogsklizalakog drutva nabavila je opremu

svakog sporta, nije moglo biti ni govora.Na klizalitima su mnogi nauili klizati- ali nitko nije mogao oekivati da e basvi koji prokliu poeti izvoditi sloenekorake, skakati, izvoditi viestruke pirue-te... Nekima je brzina na klizaljkama bilaneusporedivo vei uitak, nisu ni slutili da

su nauili klizati da bi postali hokejai!A tenis? Teniska igralita trebala su pro-

iriti mogunosti drutvene zabave spor-tom, ii ukorak sa svijetom. Ljeti. A zimisu ta teniska igralita bila idealna podlogaledu klizalita. Jo ima ivih Zagrepanakoji bi mogli ispriati zgode i zgodice ohladnim noima, dok su mrkovima po-lijevali tenisko igralite za sutranji jutarnjitrening ili veernju zabavu na ledu. Za ve-e gradske priredbe mrkove u rukamaimali bi zagrebaki vatrogasci.

U toj klizako-teniskoj epizodi hokejna ledu ima svoje korijene. Naime, na kli-zalitu koje je bilo ureeno 1872. "na trati-ni kod Cvjetne ceste, uz staro Sajmiteuz Savsku cestu" (na dananjem Mau-ranievom trgu) odrana je 1874. prva

veernja zabavno-sportska klizaka prired-ba na ledu. Zabiljeeno je da su u tom kli-zakom programu neki vjeti klizai pri-kazali novu igru u kojoj su palicama guraliledom tvrdu lopticu...

Prvi mea u povijesti hokeja na ledu,prihvaeni poetak ovog uzbudljivog spor-

ta u nas, bio je teaj za uitelje gimnastike,odran u Zagrebu od 1894. do 1896. Na-ime, Franjo Buar, velikan sveukupnepovijesti sporta u Hrvatskoj, donio je sakolovanja u Stockholmu, meu svimostalim suvremenim a nama nedovoljnopoznatim sportovima, i jednu brzu igruna ledu. Nastava na ledu klizalita naMauranievom trgu bila je svojevrsnasenzacija odrasli ljudi palicama sudodavali ili odbijali tvrdu lopticu. Vrlose brzo govorilo "da igraju hokej". Podtim imenom taj sport bio je upisan i u

do alate

Projekt prvog klizalita s umjetnim ledom,

otvorenog 27. studenog 1961. na alati.

Projektant je arhitekst Franjo Bahovec.

Nizozemska 16. stoljee: graani igraju

kolv, igru iz koje se razvio bandyPolaznici Teaja za uitelje gimnastike u Zagrebu 1894.-.1896. Igraju bandy na klizalitu

na Mauranievom trgu


10/73

12

za bandy, pa su klizai odigraliinterne klupske susrete...". A toznai da je stvarno zanimanje zabandy bilo dovoljno poticajno da seodlui potroiti i za opremu i rekvizite,iako ni tada novca nije bilo na pretek!

U HAK-u (osnovanom 1903.) hoke-

jaka sekcija osnovana je 1906. (Tako jeregistrirana, ali jasno, rije je o bandyju.)Hakovci su trenirali na svom klizalitu,

vodom polijevanim i zaleenim teniskimigralitima. Prve meuklupske utakmicebandyja odigrale su momadi HAK-ai 1. hrvatskog sklizalakog kluba u zimi1916./1917. U prvoj su hakovci pobijedili6:0, u drugoj su igrai 1. HSK-a uzvratilipobjedom 2:0.

U povijesti hokeja na ledu esto se spo-minje i "igranje po kanadskim pravilima".

Igra se naziva "kanadski hokej", to stvaraprilinu zbrku. Preskoimo li priu o igripalicom i lopticom kanadskih Indijanacaiz plemena Shinny i prihvatimo li verzijuprie da su prvi irski, engleski i kotskidoseljenici u Kanadu donijeli svoje inaicebandyja, ostaje nam da saznamo kako jeloptica postala ploica, a bandy hokej!

Kanadski povjesniari povezuju poja-vu ploice s prelaskom s velikih povrinaleda na manje u dvoranama. Brza loptapostala je smetnja i netko se dosjetio ugle-dati se na djeake koji su ledom tjerali

ploicu plosnatog kamena. Do dananjeploice, pucka, dolo se vrlo brzo. U King-stonu su 1885./86. osnovana ak etirikluba. Amerikancima nije trebalo dugo daprihvate ovu "muku igru" - poelo je 1895.u New Yorku, a ve 1897. hokej na leduigrao se po klubovima, kolama i sveu-ilitima. Nakon gostovanja kanadskihhokejaa 1898. u Londonu, i Europa jeprihvatila nova pravila i lopticu zamijenilaploicom. Bandy se opirao. Za rasplet bilo

je presudno osnivanje Meunarodnogsaveza hokeja na ledu /International Ice

Hockey Federation) 1908. godine. Bandy

nije netragom nestao, jo i danas se igraponegdje u Skandinaviji i nekim dravamabiveg Sovjetskog Saveza.

U Zagrebu era hokeja po kanadskimpravilima s palicama slinim dananjimai crnom, tvrdom ploicom poinje 3.

veljae 1924. utakmicom na klizalitu uMihanovievoj ulici. Vrijedi proitati to jeo tome napisao prof. Zdenko Jajevi (a-sopis "Povijest sporta", broj 58, 1984.): "Na-kon utrke u brzom klizanju za omladincena 500 m i seniore na 1500 m nastupile sumomadi HAK-a i ZKD-a (Zagrebakog

klizakog drutva). Za HAK su nastupili:Dragutin-Karlek Friedrich, Lucijan Kova-i, Reiner, Ulmansky, Zebi i Duan Zi-naja, a za momad ZKD-a: P. Altstadter,J. Golik, M. Laudenbach, M. Nedi, B.Mler i V. Vukovi. Pobijedio je HAK sa4:1, a golove su za pobjedniku momadpostigli Friedrich i Zinaja po 2, Vukoviza ZKD. Utakmicu su sudili Franjo Buari Munder...". U istom tekstu sauvanisu i podaci o tome da se, nakon godinastagnacije, 1931. obnavlja sekcija hokeja"Marathona" i osniva sekcija "Concordie".

HK "Zagreb" i HK "Mladost"Iz ovih sasvim saetih podataka

jasno se razabire nastojanje da seouva i razvija hokej na ledu. Dovijali

su se na sve mogue naine, rjeavali veeili manje nevolje. Ipak, na prirodnom leduljuti protivnik bile su blage zime.

Nakon neminovnog zatija na sport-skim borilitima, kraj Drugog svjetskog ra-ta bio je znak za oporavak. Primjer sekcijehokeja na ledu Fiskulturnog drutva "Slo-boda" (osnovano 30. 7. 1945.) oslikava siro-matvo u klubovima: "Inicijatori osnivanjasekcije bili su Fedor Gjuki i ZvonimirPfaff. lanovi novoosnovane sekcije preu-zeli su 7. 1. 1946. derutnu opremu i rekvi-zite, to su ostali od prijeratnog Zagreba-kog klizakog drutva (ZKD-a). Preuzeto

je 13 pari titnika za laktove, 36 palica, 4

golmanske palice i jedan par klizaljki....".Stanje se popravlja nakon to je 10. 10.1946. osnovano FD "Zagreb", spajanjemetiri zagrebaka fiskulturna kluba: "Ama-ter", "Borac", "Tekstilac" i "Sloboda". Po-eci su bili teki, ali se poletno radilo. Re-formom strukture sporta, provedenoj ucijeloj zemlji, preimenovana su fiskulturnadruva u sportska, a sekcije u klubove.

Profesor Zdenko Jajevi pie: "Ho-kejai na ledu SD "Zagreba" imali suskromnu svlaionicu ispod drvenih tribi-na stadiona u Kranjevievoj ulici. U toj

prostoriji s kosim stropom, veliine 20 metvornih, sastajala se cijela ekipa gotovosvakodnevno u pripremnom i natjecatelj-skom periodu treninga. Iza istonog gle-dalita nogometnog stadiona igrai su do-brovoljnim radom uredili ravnu plohu iokruili je niskim nasipom. U nasipu nazapadnoj strani novog igralita iskopanisu usjeci za stajalite gledalaca. Tokomcijele zime lanovi kluba nou su polije-

vali igralite kako bi sljedeeg dana biloureeno za trening ili utakmicu... Tokommjeseca rujna ekipa je kondicione tre-

Hokejai "Marathona"

na klizalitu ZKD-a 1936.

Prizor s utakmice

"Marathon" - "Concordia" 4:3 /2:0/

Detalj utakmica zagrebakih momadi

"HAK-a" i "Marathona"

Hokejai "Concordie"

na klizalitu ZKD-a 1936.


11/73

13

knjigom "Sportska arhitekturau Zagrebu". Poelo je s teni-som. Na hokej na alati se jonije ni pomiljalo ali, idemoredom. Teniski zanesenjak, isam dobar igra, dr. Drago opuzeo je 1926. hipoteku na obi-teljsku kuu da bi od grada,

vlasnika zemljita na alati, do-bio dozvolu za gradnju dva te-niska igralita. I 1928. je to i os-tvareno tereni su ureeni na

junom, najniem dijelu. A kadje 1936. teniska reprezentacija

Jugoslavije izborila finale Europske zonenatjecanja za Davisov pokal, postalo je

jasno da za natjecanje s Nijemcima trebagraditi teniski stadion. Arhitekt FranjoBahovac, lan kluba, projektirao je drvenistadion za jugoistoni dio kompleksa.

No, nastavimo tamo gdje smo privre-meno "zapustili" hokej na ledu. Zavretakrata drveni je stadion doekao prilino za-puten, oronuo. Vrijeme je uinilo svoje!A 50-ih godina osjeaju se titraji rjeenja odlueno je "da se sredinje tenisko ig-ralite prenamijeni u otvoreno umjetnoklizalite. Presudni argumenti su bili: ne-iskoritenost postojeih tribina oko tenis-kog igralita zimi, ve postojee svlaio-nice i pogonske prostorije te, najbitnije,blizina plivalita ija bi se voda koristila zahlaenje amonijaka. Tako se uz najmanje

sredstava mogao osposobiti inae vrloskup objekt".Posla i preinaka bilo je mnogo. Le-

dena ploha 60 x 30 m mogla je biti smje-tena samo u smjeru istok - zapad, to jeizuzetak, ali zimi, za kratkih dana, natje-canja i druge priredbe odravaju se podumjetnom rasvjetom.

I konac nae etnje kroz povijest ho-keja na ledu je 27. studeni 1961. kada jegradonaelnik Vjeeslav Holjevac otvorioprvo klizalite s umjetnim ledom, nesamo u Zagrebu nego u cijeloj Hrvatskoj.

San hokejaa se ostvario, klizaa takoer!Ali nisu samo sportai dobili taj prelijepidar. Dobili su ga svi graani Zagreba, bezobzira na dob bilo je dovoljno da se uasovima odmora i zabave mogu odratina toliko eljenom ledu.

A nastavak prie o ledu, hokeju nanjemu i krovu nad ledom u nekoj drugojprii!

ninge odravala na prostorukoarkakog igralita na Tukan-cu... Veinu susreta je HK "Za-greb" kao domain odigrao napovrinama preureenih tenis-kih igralita na alati. Blage zimesu esto onemoguavale redovitotreniranje u Zagrebu, pa je klubodlazio u prosincu ili u sijenjuna jednomjesene pripreme uSloveniju, u Jesenice, KranjskuGoru, Ratee ili Gozd Martuljk...Dresove i ostalu odjeu za utak-mice i treninge igrai su dobivalipoetkom desetog mjeseca, a na krajusezone pohranjivala se u svlaionici kluba.Klizaljke i palice su igrai u pravilu kupo-

vali sami...".Usprkos svim tim tekoama, hokejai

se nisu predavali! I to ne samo jednog

kluba! Svi su bili svjesni da moraju izdrati,da hokejski sport na ledu mora opstati ida ne smiju maloduno napustiti borbu zaumjetni led bez kojeg, jednostavno, nijemoglo biti veih rezultata.

Srea za ovaj sport su bili sportaiprijeratne generacije, koji su bili uzoriupornosti i zanesenjatva. Jedan od njih

je bio i svestrani sporta, profesor Dragu-tin Karlek Friedrich, lan i vrsni igraprijeratnog HAK-a. Na sjednici 21.sijenja 1946. prof. Friedrich je izvijestioupravu Akademskog sportskog drutva

"Mladost" o radu sekcije hokeja na ledu.Bio je to kratak i jezgrovit izvjetaj: "... sveje spremno za poetak rada... momadve pomalo vjeba...".

Tri dana kasnije na klizalitu na Savi,na zaleenom teniskom igralitu, odigrana

je i utakmica "Mladost" - ReprezentacijaZagreba. Ve idue, 1947. godine, klizalite

je u boljem stanju te su, po opoj ocjeni,bili stvoreni uvjeti za meufakultetska na-tjecanja. Na prvom poslijeratnom prven-stvu Jugoslavije, od 24. do 26. sijenja 1947.u Jesenicama, sudjeluju samo etiri kluba.

HK "Mladost" donosi Zagrebu naslov pr-vaka. Slijede "Triglav" iz Ljubljane, "Spar-tak" iz Subotice te "Crvena zvezda" iz Beo-grada. O sezoni 1947. zabiljeeno je: " bilo

je ak 48 ledenih dana".Ali... ljuti neprijatelj prirodnog leda,

pretpostavka ivota i opstanka ovogasporta, hirovita zima se ne predaje ledanema, prvenstvo 1948. otkazuje se neko-

liko puta, treninga nema, kondicija pada imladostai putuju na krau turneju u e-hoslovaku, na umjetna klizalita. I ba ta-da u Zagrebu pritisne studen. Prvenstvose odri u Ljubljani, od 26. do 29. veljae1948., sudjeluje est klubova. Prvak drave

je beogradski "Partizan", HK "Zagreb" jepeti. "Mladost" osvaja prvenstvo 1949., podrugi put.

Nai Kanaani i umjetni ledU spomen-knjizi Hrvatskog akadem-

skog portskog drutva "Mladost" (Zagreb,1992.) moe se proitati i ovo: "Ujesen1948. godine u zemlju se vraa dostaiseljenih u Kanadu. U "Mladost" pristupa7 momaka, sve sinovi naih iseljenika,mladii izmeu 17 i 19 godina. Svi su bilisasvim solidni, a poneki za nae prilike i

sjajni hokejai. To su bili braa Frenk iToni Radoevi, Steve i Joe Butorac, paTomi Majnari i najbolji meu njimaMilan Pataran". Ovi "nai Kanaani" - kakosu ih zvali uz to to su ojaali momad"Mladosti", pomogli su i ostalim igraimai trenerima da mnogo toga naue.

Ali... svi znaju da nema uspjeha, ne-ma prikljuka ni na europski hokej, bezumjetnog leda. A zime su sve blae: 1951.gotovo da je nije ni bilo, vie se trenira uinozemstvu nego kod kue, to guta, ne-milice guta i ono malo novca. Nita boljanije bila ni zima 1952. Sljedee, 1953.,zagrebaki hokejai dolaze u jo teusituaciju Jesenice i Beograd dobivajuumjetni led. Ipak, ta injenica kao dabudi javnost i dio sportskih rukovodstava.Ujedno se sve ee javljaju i podrke, iako

jo tihe, iz krugova gradskih vlasti.Ovdje treba ispriati neto o sportskoj

prolosti alate. I opet treba posegnuti za

e s t i t a m o M e d v j e d i m a n a u s p j e h u


12/73

1414

Napisala:Dunja Majnari RadoeviFoto:Muzej HT-a

Gotovo svaki opis hrvatske metro-pole poinje: "Zagreb je grad pod-

no Medvednice ili Zagrebake go-re...". Ne znamo je li irenjem grada ili iz-gradnjom iare (1963.) od podnoja doSljemena, no Zagrebaka je gora zaista po-stala ivi dio grada kojeg svojim visinamakrasi i uva. Za lijepih dana, po junojpadini brojni planinari, pa i odvaniji e-tai uivaju u ljepoti ovog parka prirode,svjeem zraku i esto, pogledu kojim mogu

zagrliti voljenigrad. Za ljubi-telje zimskih

S Medvednice na Olimpijadu

Veliki broj sudionika na svjetskim kupovima i zimskim

Olimpijskim igrama te relativno veliki broj hrvatskih

sportaa - osvajaa medalja, nalo je svoj izraz i u

raznolikim likovnim rjeenjima potanskih maraka

O Zagrebu markom i igom

U spomen na skijake poetke, HPT - Hrvatska pota i telekomunikacije 15. prosinca 1993.godine izdaoje prigodnu potansku marku "Sto godina portskog skijanja u Hrvatskoj", iji je autor Zlatko Keser,akademski slikar iz Zagreba.

Jo godinu dana ranije, 4. veljae 1992. godine, HPT - Hrvatska pota itelekomunikacije izdao je prvu potansku marku u povodu Zimskih

olimpijskih igara ("Zimske olimpijske igre - Albertville 1992.") u samostalnoj Republici Hrvatskoj.Prikaz olimpijskih krugova s inkorporiranim hrvatskim grbom prigodno su i izvrsno likovno rjeenjezagrebakog dizajnera Borisa Ljubiia.

Sljedee Zimske olimpijske igre odrane su ve nakon dvije godine,

zbog odluke Olimpijskog odbora da se razbije identian ciklus od etiri godine zimskih i ljetnihOlimpijskih igara. Tako su 1994. godine Zimske olimpijske igre odrane u Lillehammeru u Norvekoj.Tada je samostalna Republika Hrvatska bila zastupljena s tri skijaa (Vedran Pavlek, Antonio Raki iSinia Vukoni). HPT je 12. veljae 1994. izdao prigodnu potansku marku "Zimske olimpijske igre -Lillehammer '94", ije je likovno rjeenje dao Lovro Artukovi, akademski slikar iz Zagreba.

Trea potanska marka Republike Hrvatske u povodu Zimskih olimpijskih igara bila je "Zimskeolimpijske igre Nagano '98", autora Zlatka Kesera. HPT je tu prigodnu potansku marku izdao 7. veljae 1998.

Tada su u Japanu nastupili hrvatski natjecatelji u alpskom i nordijskom skijanju i u umjetnikom klizanju.U kombinaciji spusta i slaloma osmo je mjesto zauzela Janica Kosteli, jedna od najmlaih skijaica natim Olimpijskim igrama.

sportova, naroito skijae, posebno su za-nimljive snijegom pokrivene livade na vr-

hu i sjevernoj padini Medvednice, na kojojsu izgraene i skijake iare.

Kao i u gotovo svim planinskim dije-lovima svijeta, i u gorskim dijelovima Hr-

vatske poznati su "alati" koji omoguujulake hodanje po snijegu, razliitih obli-ka, a kad su uski i dugaki, to su praobliciskija.

Tek krajem 19. stoljea u Europi(vedskoj, Norvekoj, Austriji) pojavljujuse skije s vezovima, kao pretee dananjihskija. Ve 1893. godine Franjo Buar (po-

vjesniar, sportski pisac i pokreta osni-vanja brojnih sportskih grana u Hrvat-

skoj) donosi prve skije u Zagreb. Sljedeegodine poinje s radom i skijaka sekcijaPrvog hrvatskog klizakog drutva, a ski-

janje postaje i obavezan predmet teaja zauitelje gimnastike. Prvi teajevi skijanjabili su na Cmroku i na obroncima Med-

vednice. Skijaka sekcija HAK-a odralaje 1914. godine skijako prvenstvo Za-greba na Sljemenu i prvenstvo Hrvatskeu Mrkoplju. Na prvim Zimskim olimpij-skim igrama u Chamonixu, 1924. godine,nastupili su i hrvatski skijai.


13/73

vedena izdanja u tiskari Zrinski u a-kovcu. Veliko zanimanje hrvatske javnostii sportaa za tzv. bijele sportove, velikibroj sudionika na natjecanjima za svjetskekupove i na zimskim Olimpijskim igramate relativno veliki broj hrvatskih sportaa- osvajaa medalja, nalo je svoj izraz i uraznolikim, inventivnim likovnim rjee-njima lijepih potanskih maraka Republi-

ke Hrvatske u izdanju Hrvatske pote.15

Sva prikazana izdanja potanskih ma-raka tiskana su u viebojnom offsetu, do1994. godine na bijelom 90-gramskomgumiranom papiru, a poslije toga na102-gramskom gumiranom papiru. Osimmarke "Lillehammer '94" (ije su dimenzi-

je 35,50 x 28,40 mm), dimenzije svihostalih maraka su 35,50 x 29,82 mm.

Zanimljivo je da, meu prikazanima

najranija, marka "Albertville '92" jedina

ima zupanje 10 i 10 linijsko, a sveostale marke imaju zupanje eljasto14. Isto tako, ta marka iz 1992. izdana

je u 5,070.000 primjeraka, a sve kasnijemarke u nakladi 200.000 do 450.000 ko-mada. Pretpostavljamo da je poetno ne-poznavanje trita uzrok tako izrazito ve-likoj nakladi prvih izdanja.

Marke za Zimske olimpijske igre 1998.

tiskane su u AKD-Zagreb, a sva ostala na-

Skijaku sezonu 2000./2001. Janica Kosteli poela je slalomskom pobjedom u Park Cityju, iza kojeje slijedilo jo sedam pobjeda. Time je tada devetnaestogodinja hrvatska skijaica osvojila ukupnupobjedu na Svjetskom skijakom kupu i Kristalni globus. HP d. d. Hrvatska pota taj najvei po-

jedinani sportski podvig obiljeila je izdavanjem prigodne marke "Janica Kosteli", 19. travnja 2001.Potanski arak sastoji se od devet maraka i jednog privjeska. Na markama je prikazana Janica uskijakom pokretu, a na privjesku je njen portret. Prema otografjama Francisa Bomparta, uspjeno

likovno rjeenje tog arka dao je dizajner Danijel Popovi.

Hrvatski sportai na Zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityjunastupili su u sedam sportova. U ekipi su bili Janica i Ivica Kosteli, vodei skijai u Svjetskom kupu.Janica je osvojila etiri olimpijska odlija: tri zlatne i jednu srebrnu medalju, to nikada nikome upovijesti olimpijskih sportova nije uspjelo. Zanimljiv je bio i nastup hrvatskoga boba etverca, ijasu posada bili sportai iz tzv. ljetnih sportova, meu kojima je bio i Igor Boraska, bronani vesla izSydneyja i prvi Hrvat koji je nastupio na zimskim i ljetnim Olimpijskim igrama.Uoi ovih igara, Hrvatska pota d. d. 8. veljae 2002. izdala je prigodnu potansku marku "Zimske

olimpijske igre Salt Lake City", ije je likovno rjeenjeizradio zagrebaki dizajner Orsat Frankovi.

Na Svjetskom prvenstvu u skijanju u St. Moritzu, 2003. godine, Janica Kosteli osvojilaje dvije zlatne medalje (u kombinaciji i slalomu), a Ivica Kosteli jednu zlatnu medalju(u slalomu). Hrvatska je tako s tri zlatne medalje u ukupnom poretku bila na drugomemjestu na tom Svjetskom prvenstvu, iza Austrije i ispred skijakih velesila, kao to suvicarska, Italija, Francuska...U ast Janice i Ivice Kostelia, najboljih hrvatskih sportaa godine, Hrvatska pota d. d. 16.travnja 2003. godine izdala je prigodne potanske marke "Pobjeda Janice i Ivice Kosteliana Svjetskom prvenstvu u alpskom skijanju, St. Moritz 2003.". Marke ovog izdanjaorganizirane su u sutisku, u arku od osam maraka i dva privjeska (2x4 naizmjenino).Izvrsno likovno rjeenje arka izradio je zagrebaki dizajner Danijel Popovi, premaotografjama Srana Vrania.

Na 20. Zimskim olimpijskim igrama u Torinu Hrvatsku jepredstavljalo 24 sportaa i sportaica u pet disciplina. Janica Kosteli osvojila je zlatnu medalju uskijanju u kombinaciji, a srebrnu u superveleslalomu, dok je Ivica Kosteli osvojio drugo mjesto ukombinaciji.Originalni dizajn prigodne potanske marke "Zimske olimpijske igre - Torino 2006." potpisuju Anaaja i Mario Petrak. Marku je 10. veljae 2006. godine, uoi Igara, izdala Hrvatska pota d. d.

Tijekom tiskanja ovog teksta, Zimske olimpijske igre u Vancouveru bile su u punom zamahu.Osamnaest hrvatskih sportaa i sportaica natjee se u etiri discipline. Jakov Fak oduevio jeHrvatsku, osvojivi bronanu medalju u biatlonu.Hrvatska pota d. d. 12. veljae 2010. izdala je prigodnu potansku marku "Zimske olimpijske igre,Vancouver 2010.". Devet maraka i jedan privjesak ine prigodan potanski ari. Aplikaciju logotipa

ovih Zimskih olimpijskih igara u motiv hrvatske potanske marke duhovito je izveo Dean Roksandi,dizajner iz Zagreba.


14/73

1616

Medvednica je izuzetno rijedakprimjer ulaska parka prirodeu glavni grad. To je prostor ukojem se prirodne i kulturno-povijesnevrijednosti meusobno isprepliu i uvje-tuju. Ta velika i blagotvorna planina sta-novnicima grada bila je i drvo, i ugljen, isol, i kamen, i srebro, i voda, i mlin uop-e, bila im je izvor ivota i zatite.

U povijesnim izvorima Medvednicase prvi put spominje 1145. godine u Zlat-noj buli Bele III. Ime Medvednica, kao iMedveak i Medvedgrad, upozorava na toda je ovaj kraj bio nekad kraljevstvo med-

vjeda. Nekad su u umama Medvedniceivjeli vukovi, risovi i medvjedi po kojima

su planina i brojni lokaliteti dobili ime.

Hrast, bukva, kestenUsprkos blizini glavnoga grada te izu-

zetnoj posjeenosti, na Medvednici su sa-uvani uvjeti za razvoj iznimno bogatogi raznolikog biljnog i ivotinjskog svijeta.Biljni pokrov Medvednice najveim di-

jelom predstavljaju prirodne i ouvane u-me. Zbog razvedenosti reljefa, raznovrs-nih geolokih podloga i tipova tla ovdje jeak 12 umskih zajednica, meu kojimasu najee zajednice hrasta kitnjaka s

Park prirode Medvednica

Luft-kurna sedam pounih staza

Godine 1870. na najvioj toki Medvednice planinari su

podigli drvenu piramidu - vidikovac, prvi planinarski objekt

u povijesti hrvatskog planinarstva, a 1875. organizirali prvi

masovni izlet na Sljeme


15/73

17

grabom ili pitomim kestenom, brdska bu-kova uma, mjeovita uma bukve i jele tezajednica gorskog javora i jasena.

Medvednica je prijelazno podruje nakojem se susreu vrste razliitih biljno-geografskih regija. Isto tako, ljudskim sudjelovanjem stvoreni travnjaci, vinogradi,

vonjaci, obradivo zemljite, koji zajednos prirodnim stanitima uz brojne izvorei potoke poveavaju bioloku raznolikostsvojim vrstama. Na Medvednici je do sadazabiljeeno ak 1346 biljnih vrsta!

Na Medvednici su priroda i ovjekoduvijek ivjeli usklaeni. Najstarije pri-sustvo ovjeka datira jo iz prapovijesnograzdoblja paleolitika, kad je neandertalskipraovjek za boravite i sklonite koristiopilju Veternicu.

Rudnik ZrinskiRudnik Zrinski jedini je srednjovjekovni rudnik ureen za turistiki posjet u Hrvatskoj.Smjeten je na podruju Rudarskog vrta na Malom Sljemenu, u blizini Planinarskogdoma Grafar. U tom se rudniku u doba mranog srednjeg vijeka vadila ruda olovnisjajnik, koja je pak u vrlo malim koliinama, barem kad je rije o medvednikomrudniku, sadravala i primjese srebra.Rudnik je dobio ime prema prvimvlasnicima, poznatoj hrvatskoj plemikojobitelji Zrinski.Javna ustanova Park prirode Medvednicarudnik je otvorila 2004. godine, na blag-dan Svete Barbare, zatitnice rudara.

pune smonicu i kuni budet, nego zatoda svoja tijela osnae kretanjem na svje-em zraku, a due obogate druenjem sradostima prirode.

Iako su prve pionire - planinare tunoispraali u pohod, uz pla ena i djece,Zagrepani su brzo zavoljeli Medvednicu

jer im je pruala luft-kur (zranu kupelj)za ivce, plua i krv, pa su 1874. godineosnovali Hrvatsko planinarsko drutvo,prvo na prostorima juga Austro-UgarskeMonarhije.

Sljemenska cestaZanimljiva je anegdota o povijesnom

susretu u Ogulinu profesora matematike,dr. Frischaufa, s knjievnikom Budom Bu-disavljeviem i inovnikom VladimiromMauraniem, koji su tada razgovaralio potrebi osnutka Drutva za laznju po

gorah. Taj se razgovor nastavio prepiskoms Gjurom Pilarom i tako je dolo do osnut-ka Hrvatskog planinarskog drutva 15. lis-topada 1874. godine.

Kako bi ipak odlazak i boravak naMedvednici bio to kvalitetniji i "doivljaj-niji", 1870. godine na najvioj toki Med-

vednice planinari su podigli drvenu pira-midu - vidikovac, prvi planinarski objektu povijesti hrvatskog planinarstva, a 1875.godine organizirali prvi masovni izlet naSljeme.

U godinama koje slijede grade se broj-

ni planinarski putovi i domovi. Godine1877. izgraeno je u blizini vrha prvosklonite od nevremena - lugarnica, a1878. poinju se sustavno ureivati i oz-naavati planinarski putovi. Krajem 19.stoljea izgraena je i Sljemenska cesta,za vrijeme znamenitoga gradonaelnikaAdolfa Moinskog, to je planinu uinilodostupnijom veem broju posjetitelja, pa

je tako Medvednica malo-pomalo zadobi-vala svoju prepoznatljivu rekreacijsko-tu-ristiku funkciju.

Osim brojnih planinara i izletnika,Medvednicu ve od poetka 20. stoljeaposjeuju i skijai. Zabiljeeno je da su ve1910. neke medvednike putove koristilikao skijake staze, a 1932. je na Sljemenuodrano prvo skijako natjecanje u slalo-mu. Pedesetih je godina na sjevernimpadinama sagraena prva skijaka iara(Panjevina), nakon ega Medvednica po-staje omiljeno skijako odredite Zagrep-ana koji tada nisu jo ni slutili da e se

jednom na njihovoj planini voziti utrkeSvjetskog skijakog kupa.

Godine 1981. Medvednica je progla-ena parkom prirode, a njena Javna usta-nova razvila je niz infrastrukture za po-sjetitelje, kao i bogat i raznolik interpre-

tativni program.Tako dananji posjetitelji mnoge za-nimljivosti o planini mogu doznati euinekom od sedam pounih staza ureenihu raznim dijelovima Parka; mogu posjetitipilju Veternicu i usvojiti imia; moguupoznati teak ivot srednjovjekovnih ru-dara, posjetivi srednjovjekovni RudnikZrinski ili manifestaciju "Srednjovjekovnidani na Medvednici", koja e ih poput

vremeplova vratiti u prolost, u doba blje-tavih vitezova i siromanih seljaka, ple-mikih spletki, vjetica i arobnjaka.

U srednjem vijeku ivot se koncentrirau plemikim gradovima kao sreditimamedvedgradskog, susedgradskog i zelin-gradskog vlastelinstva te u naseljima u

podnoju tih gradova. Doba 13. stoljea,kad je sagraen Medvedgrad, obiljeenoje u Hrvatskoj katastrofalnom provalomTatara koji su u razarajuem naletu poha-rali ove prostore, ostavivi dubok tragu pamenju tadanjeg stanovnitva. Ukolopletu tih dogaanja izgraen je Med-

vedgrad koji je pripadao sustavu utvrdakoje su trebale osigurati ovaj prostor odponovne mogue navale Tatara.

Nakon prestanka opasnosti od Turakamijenja se i nain ivota na ovom pod-ruju, pa se na obroncima Medvednice

izgrauju kurije, dvorci i ljetnikovci s par-kovima, primjerice, kurija u estinama,koju su izgradili Gregorijanci, posljednjistanari Medvedgrada, zatim dvorci u Bis-tri, Golubovcu i Gornjoj Stubici.

Sredinom 19. stoljea ivot na Med-vednici polako se mijenja. Na umskimputeljcima sve ee se mogu susresti nekinovi ljudi u hlaamapumpericama, s bro-cakom na leima i znakom Hrvatskogplaninarskog drutva na krlaku. To suplaninari i izletnici, koji planinu ne posje-uju zato da osiguraju egzistenciju ili po-


16/73

18

I zgradnja utvrde Medvedgrad usko jepovezana s provalom Tatara. U vrlorairenom strahu da bi oni mogli po-novno provaliti u Europu, papa InocentIV., opisujui pustoenja koja je uinio"bezboan narod Tatara", "opominje, molii potie" da se "to domiljatije pretraujeput i pristup odakle bi taj narod mogaodoi" i pripravi za obranu gradei utvrde

na prikladnim mjestima u koje bi se mjes-no stanovnitvo moglo skloniti. Zahtije-

vao je da se, osim biskupa, i sam kralj uk-ljui u taj zamaan projekt.

U blizini Zagreba tada nije bilo utvr-enog grada u koji se moglo pohraniticrkveno blago i kamo bi se, u sluaju opas-nosti, mogli skloniti ljudi. Ni Gradec nijebio utvren, a nije postojao ni Popov toranjkoji je poslije izgraen upravo u te svrhe.Zbog toga je zagrebaki biskup Filip, im

je doao na mjesto biskupa 1247. godine,uurbano zapoeo izgradnju utvrde "na

Prenosimo iz knjige:Miroslav ai:

"Iz zagrebake prolosti"kolska knjiga

istaknutom, upravo neosvojivom breulj-

ku na Medvednici". Biskup nije imao zem-ljite prikladno za utvrdu, pa mu ga je daokralj Bela IV., kojemu je takoer bilo stalodo obrambenog uporita u jugozapadnomdijelu kraljevstva. No, time su zapoelei nevolje oko vlasnitva nad utvrdom.Kad je 1262. godine Filip imenovan nad-biskupom u Ostrogonu i zbog toga na-pustio ovo podruje, kralj Bela IV. uzeo

je Medvedgrad pod svoju vlast, a kraljLadislav, njegov unuk i nasljednik, ponov-no ga je vratio zagrebakoj Crkvi 1273.godine. Postupak je bio razumljiv. Strah

od ponovne provale Tatara padao je uzaborav, a s njim i zanimanje kraljevskogdvora za udaljenu utvrdu. Tada su biledovrene i zidine to su ih izgradili "gra-ani slobodnog kraljevskog grada na brduGriu". Odravanje Medvedgrada bilo jenesumnjivo vrlo teko i skupo optereenje

jer je Crkva odahnula kad je sredinometrnaestog stoljea osloboena "teretautvrde Medvedgrad".

Sve do potresa u noi sa 15. na 16.rujna 1590. godine, kada je pretvoren uruevinu, Medvedgrad je promijenio vie

Jeste li bili na Medvedgradu?


17/73

19

vlasnika. esto je dolazilo i do sukoba sastanovnicima oblinjih sela ili Gradeca.Tako su ostala zabiljeena nasilja katelanaVilima Stamma u doba kada je vlasnikMedvedgrada bio knez Fridrik Celjski.Stamm je otimao stoku, robu, pa i sametrgovce. Oslobodio bi ih tek kada je za njihbila isplaena otkupnina. Osjeao se tolikomonim da je znao doi sve do gradskih

vrata Gradeca i pucati na straare.Uz Medvedgrad su vezane mnoge le-

gende. Jedna od najpoznatijih zasigurnoje ona o Crnoj kraljici koja je u njemustanovala. Premda nije utvreno koja bipovijesna osoba mogla biti posrijedi, po-

vjesniar Ivan Kukuljevi navodi dvijemogue kandidatkinje, obje ene kraljaigmunda Luksemburkog Mariju i

Barbaru Celjsku. Obje su ivjele na Med-vedgradu i imale su razloga nositi crninu:Marija zbog alosti za ocem Ljudevitomi ubijenom majkom Jelenom, a Barbaraza svojom djecom. Uz Crnu kraljicu spo-minje se i veliki crni gavran "s kojim je uitavoj okolici zadavala strah", jer je gav-ran navodno napadao ljude na koje bi sekraljica razljutila. Ispod Medvedgrada jeKraljiin zdenac "na koji se i sam kralj es-

to znao doi napiti hladne vode nakon et-nje ili lova na medvjede, veprove, jelene isrne, kojeg je tu esto prireivao".

Sve do sredine dvadesetog stoljeaMedvedgrad je bio ruevina. U svibnju1954. godine zapoeli su konzervatorskiradovi, a rekonstrukcija 1981. godine. Tu

je postavljen i spomenik hrvatskoj slobodi Oltar hrvatske domovine, na kojemu je30. svibnja 1994. godine predsjednik Re-publike Hrvatske dr. Franjo Tuman upa-lio vjenu vatru, a 1. studenoga 1999. po-sljednji put istupio u javnost.


18/73

20

Neizmiljene prie sa zagrebake periferije

ini se da bi danas mnogi stanovnicimegapolisa Zagreba ostali zbu-njeni kad bismo ih upitali gdje jeMedvednica! A moda ne bi znali rei nitigdje je Sljeme. Bolje znaju gdje je Brunicoili Santa Fe. Dodue, i nekadanjim jeZagrepanima bilo neobino goru iznadgrada zvati Zagrebakom gorom ili Med-

vednicom. Ali Sljeme... ta nam je rije blis-ka kao i Sava, kao lopta, ak kao tata. Kad

smo bili mali, napravili smo od tog "brega"na djeji anagram imena grada Zabreg:grad za bregom, za Sljemenom.

Sljeme je bilo sastavni dio ivota starihZagrepana. I sada, kad ujutro pogledams trenjevakog balkona prema Sljemenu,sjetim se kako je davno, kad jo nismoimali radio ni vremensku prognozu, mamapogledavala prema Sljemenu i znala, nes veom pogrekom nego suvremenameteorologija, hoe li toga dana prati veili ne. Ako je Sljeme bilo "blizu", bit ekie... (Osim Sljemena, vaan je meteoro-

loki putokaz bila i tvornica Franck: ako senadaleko iri miris cikorije, tog bogekogsurogata za kavu, sigurno bu' padala kia!)

Kao to je Sava s Gradskim i Gospo-darievim kupalitima i onim tajanstvenim

vrbovim grmljem pruala skromnim Za-grepanima vie radosti nego dananjimrazmaenim turistima Palma de Mallorca,tako nam je i Sljeme bilo ljepe nego sviSemmerinzi i ostala austrijska i vicarska

brda zajedno!Treba li rei da smo na Sljeme pje-

aili? Pa kak' druga!

Pohani piceki u ruksakuPripreme su nakon to su se roditelji

dogovorili s kumovima ili susjedima (jerizlet na Sljeme bio je drutveni dogaaj) -poele ve u subotu. Nisu se nosili sendviiili McDonald'sovi hamburgeri, nego suse lijepo spohali piceki, napravila se pitaili trudl od jabuka, moda i mahune-salata, a sir i vrhnje "bumo usput kupili

Napisao:Boidar PerhariFoto:MGZ i arhiv ZET-a

Stariji su posjedali

na prostirku na travi,

poredali na iste bijelesalvete pohane piceke,

jegere i to je ve tko

imao, nutkali jedni

druge, hvalili pitu od

jabuka, a netko bi onda

rekao: Ja bum si malo

odremal...


19/73

21

Dva su doruka bila

najljepa i najslaa:

uskrsni i na Kraljiinom

zdencu

na Pejaevievom placu". I onda je mamasve to i kojeta drugo strpala i natiskalau veliki sivo-zeleni ruksak koji se sav na-puhnuo i oteao, a termosica s toplim a-

jem jedva se ugurala u veliki i nesigurnidep. Mali brotsack, odnosno brocak, do-ao je u modu kasnije, kad vie nije bilo

maminih pohanaca i kolaa, a izlet naSljeme nije bio drutveni in, pa smo unadolom socijalizmu bili zadovoljni i skomadom sira kvargla i nitom peka.

"Na tramvaj ne bumo ili jer moramjo nekaj kupiti na placu!", a osim toga, triputa po 1,5 dinara, koliko bi platili kar-te, nije naim skromnim roditeljima bi-la beznaajna svota. I tako bismo negdjeizmeu pet i est sati ("da za hlada do-emo u umu") krenuli pjeice s naeMartinovke, odakle je bilo puno blie do

Save nego do Ilice.

izbjegnemo smrad automobila koji jureasfaltiranom cestom i truju nas, ptice irijetke ciklame koje su nekad prekrivaleumu.

Vratimo se istome zraku na onaj

zemljani put! Zavoj za zavojem, ve se ujeum potoka i eto Kraljiinog zdenca! Da-kako, mi djeca htjeli smo odmah pojuritido mlaza hladne vode "jer smo tak jakoedni", a htjeli smo dotrati i do malog

jezerca da u njegovoj bistrini gledamoribe, kau - pastrve. Ali treba sluati: "Naj-prije bumo nekaj pojeli i popili topli aj!".

S desne strane bila je niska naherenakuica koja je jo godinama ak boljenego ja odolijevala vremenu i svimnepogodama, a drveni kostur dugo je no-sio mahovinom obrasli nahereni eir.

S lijeve strane bili su stolovi i klupe, ijesu noge bile zabijene u zemlju, pa se nisuuklanjali ni za jesenskih kia ni za hladnihzima kad ih je prekrio snijeg. Zato su bileposivjele od starosti, naborane i hrapave,

a bilo je u njima urezano i pokoje ime ilizaljubljeno srce. Uvijek se za tim stolovimanalo mjesta, a susretljivi su se planinari,ako je trebalo, malo "pristranili".

Dva su doruka bila najljepa i naj-slaa: onaj uskrsni i ovaj na Kraljiinomzdencu. Kad se popio aj ("Hvala Bogu da

je jo bil topli!") poslali bi nas djecu da "op-rezno!" napunimo termosice vodom. Naj-boljom i najhladnijom vodom na svijetu!Zagrepani bi u vrijeme ege u graduuzdisali: "Joj, da mi je samo vode s Kralji-inog zdenca!". I tako je ta voda postala

Kraljiin zdenac, 1930. snimio Vladimir Horvat

Potok Bliznec 1935. snimio Vladimir Horvat

Na Sljeme se ilo raznim putovima,a ja sam s mamom i tatom (i kumovimai) uvijek iao uz, od djetinjstva do danasoaravajuu, estinsku crkvu sa zlatnimzvijezdama na nebeski plavome krovu,

pokraj iz hrastovog debla izniklog Star-evia, pa prema Kraljiinom zdencu.Mi djeca htjeli smo se pentrati uskim i namjestima odronulim putem uz gorski po-tok, ali je gotovo uvijek prevladala racio-nalna odluka naih roditelja da se idecestom. Blaene ceste: zemljane, s trago-

vima kotaa seoskih kola, konjskih kopitai konjskoga dreka koji je u ono vrijeme ipo zagrebakim ulicama okupljao vrapce.

Sada, ako uope i idemo na Sljeme,hodamo uz potok. Ne zato da potvrdimodjeaki nestaluk, nego da koliko-toliko


20/73

22

legendom, kao i mnoge druge prie oZdencu, Crnoj kraljici ili nekoj dobroj, ko-

je smo sluali i dopunjavali, natjeui se udjeakom izmiljanju.

Zaista, voda s Kraljiinog zdenca bilaje najbolja, ali taj izvor nije bio jedini naSljemenu. Bilo ih je na raznim uoljivim iskrovitim mjestima, pa se termosica, kadbi je edni planinari ispraznili, uvijek mog-la opet napuniti. to je sada s tim izvori-ma? Jesam li zaboravio gdje se nalaze ili su,kao i mnoge druge ljepote Sljemena, nes-tali od tuge, presahli zbog zagaenosti?

Preko Mrcine do PiramideDok smo mi djeca punili termosice,

ruksak bi, tek neznatno splasnut, biospremljen i mogli smo krenuti dalje ("Taksam se lepo odmorila!"). Tim drvenimstolovima konobari tef ili Joa nisu ni

prilazili jer su znali da tu svi prazne vlas-tite ruksake i termosice, a samo bi poneki"gospon' afranek" sam otiel' u kuicu-gostionicu na svoj prvi pricer toga dana.

Od prve postaje na Kraljiinom zden-cu moglo se krenuti na dvije strane: pu-tem koji se blago i zavojito uspinjao doSvetog Jakoba ili ravno prema Piramidi kako smo tada zvali vrh Medvednicena 1035 metara, iju je visinu tono znaosvaki pravi Zagrepanin (kako je ustvrdioMilec). Plan je bio napravljen jo doma.Ako se ilo prema Piramidi e, onda je

trebalo odluiti: po serpentinama ili prekoMrcine. Mrcina je za nas Zagrepane "pla-

ninare" bila gotovo legenda, uspon tei ivratolomniji od uspona na Matterhornili Mont Blanc (o kojima, dodue, i nismopuno znali). Mi djeca, pentrali smo se potoj strmoj i besputnoj Mrcini, a odrasli suse odmjerenim korakom s jo tekim ruk-sacima uspinjali brojnim serpentinama.Kao vjerni psii pobjedonosno bismo ihdoekivali na zavijucima gdje su serpen-tine mijenjale smjer.

I tako, zavoj za zavojem, uli bismomeu borove ispod Brestovca. Znali smoda se tu lijee bolesnici od kojih se malotko zdrav kui vrati. Za ledy ram ulismo mnogo kasnije, kad smo ve itali oSudetinoj bolesnikoj enji za suncem.ini mi se da nas je ta bijela zgrada straila

i odbijala, pa smo ubrzali korak te brzostigli gore: do Piramide ili na inovnikulivadu.

Nas djecu vie je privlaila Piramidajer "ak nisi bil na vrhu, na Piramidi nisibil na Sljemenu!". Osim toga, s tog se

vrha makar jo nije nitko ni pomiljaoda posijee umu za skijaku iaru moglo vidjeti Zagorje, a naroito kad binas nakon naeg tentanja, kad su "malonoge odmorili", roditelji poveli na eljez-nu graevinu piramidu, po kojoj smoi nazvali vrh Medvednice. Otamo bismo

dakako, bez dalekozora jer je to bionedostini luksuz pogaali gdje jeOroslavje, gdje Stubica, a gdje MarijaBistrica, "kam bumo za dva tjedna ili sromarima". Neki se mladii nisu uspinjalieljeznim tengama, nego vratolomno, s

vanjske strane po eljeznoj konstrukciji.To su bili junaci dana, a mi djeaci za-miljali smo sebe u toj ulozi i matali otome kako s vratolomne visine gledamodjevojice koje nas prate ustraenim po-gledima i s divljenjem na licu. Ta mi sematanja nikad nisu ostvarila: bio sam tada

premalen da se tako penjem, a kasnije supiramidu mojeg djetinjstva sruili i podiglionaj bezduni betonski televizijski toranj.

inovnika livada, pak, imala je dru-gih prednosti. Tamo bi s radou i nes-talukom okupljeno jato djeaka sastavilodvije momadi i kako bi se uvijek nalaneka lopta zaigralo utakmicu o kojojsmo se dogovarali jo od Kraljiinogzdenca, a moda i ranije. Teren ba i nijebio pogodan za nogomet jer je livada str-ma i pomalo grbava. Kako god postaviligolove i na koju god stranu tjerali loptu,ona bi nam uvijek prije ili kasnije odletjelau umu, otkotrljala se do planinarskogadoma, gdje su se neki gosponi hladili pri-cerima, i preskoivi izvor, nestala u grm-lju. Kad bismo je i nali, nogometni bi ar

ve splasnuo. Iako smo bili uvijek malo ra-zoarani nogometnom utakmicom na Slje-

menu, uvijek bismo ponovno o njoj pri-povijedali i pripremali odluujuu mom-ad. Kao da emo drugi put nai livaduravnu i glatku!

Kad smo ve postali gimnazijalci, biralismo inovniku livadu zbog blizine ma-le, divne, od zelenog sljemenskog kame-na graene crkvice Majke Boje Sljemen-ske. Dakako, nije nas privlaila pobo-nost (makar bi to usreilo nae mame),nego kolska administrativna obaveza,ako bi se izlet dogodio u vrijeme kad jetrajala nastava. Naime, u crkvici bismo

dobili potvrdu da smo te nedjelje bili namisi. Ceduljice sa svojim imenom i pre-zimenom stavili bismo na stoli pokrajsakristije, a nakon mise veleasni bi ihskupio i svojim potpisom (moda i igom)potvrdio. Kasnije bismo, pobonoga li-ca, tu potvrdu u koli predali kateheti, ana njegovo sumnjiavo pitanje: "Zbilja sibio na svetoj misi?" odgovarili bismo ne-sigurnim "Aha!" - vjerujui da taj odgovorne znai ni "da" ni "ne", pa onda zapravoi ne laemo. A lagali smo, jer smo za vri-

jeme mise nastavili s nogometom, a kadsmo vidjeli da se poboni puk sputa izcrkvice, otili bismo po nae potvreneceduljice.Mea culpa a nije jedina!

Bumo drugi put ili naMedvedgrad!

Na inovnikoj livadi, a isto tako naPiramidi, Puntijarki, Hunjki, na livadi ne-daleko Tomislavca, kod Grafiara ili po-kraj Crkve sv. Jakoba na svim tim mjes-tima gdje su se okupljali sljemenski pla-ninari odvijao se poseban drutveni ivot.

Ljeilite Brestovac 1930.

"Sanatorij SUZOR"


21/73

23

Nije bilo ni tranzistora, pa su se ljudimeusobno zabavljali i druili se. Starijisu se smjestili tamo gdje nije bilo stolovai klupa posjedali na prostirku na travi,poredali na iste bijele salvete pohanepiceke, jegere i to je ve tko imao, nutkali

jedni druge, hvalili pitu od jabuka, a netkobi onda rekao: "Ja bum si malo odremal".

Pravi sljemenski planinarski ugoajstvarali su na tim livadama i proplancimamladii i lijepe, edne djevojke (hm, negdjeu podnoju Medvednice naiao sam nabukvu u ijoj je kori urezana ispovijed,pohvala ili tualjka: "Ovdje sam izgubiladjevianstvo". elio bih toj djevojci da joj

je pod tom bukvom zapoela srea.).Na takvoj livadi bila je barem jedna (a

na veima i nekoliko) skupina mladia kojisu uz ruksak preko ramena nosili i man-doline i gitare. Po troje, etvero, sjedeiukrug na travi ili na panjevima, sviralisu i pjevali, praeni njenim djevojakimsopranima. "Deco, bumo si seli malo bliek vama, da bolje ujemo!" - onda bi i naemame s njima zapjevale, od srca i lijepo.Svi su znali te domae pjesme i svi sumogli zajedno pjevati i "Kukavica kuka","Ti, moj sveti Antoniko" (padovanski,dakako, koji pomae nai sve, pa i mua),Paljetkovu "Marijanu", "Tri palme na oto-

ku sree", "Ja ljubim!"... sve dok sunce nijesjelo na vrhove borova i bukvi, trava po-tamnjela, a sjene se produljile. Izmeusvirke i pjesme upriliila je mlade koje-kakve, obino aljive igre u koje su semogli ukljuiti i poznati i nepoznati. Azapravo, nepoznatih i nije bilo jer smo svibili Zagrepani, kaj ne?

Nekih se nedjelja mnotvo skupilooko sljemenske kapelice (ili oko crkve po-sveene svetom Jakobu na njegov god), upovodu neke posvete ili mise koju je sluiokoautor i gdje su se kriomice zavijorile

hrvatske trobojnice, a onda se u pol' glasa,pa sve glasnije zapjevala "Lijepa naa".

"Kaj bumo se kad idemo doma navr-nuli na Medvedgrad?" Mi djeca smo, iakosmo trkarali i onda kad su se stariji od-marali, jo uvijek bili orni da se uspnemodo napuklih i poruenih zidova i ostatakakula, gdje su nekada etali mrki Stjepko iplemeniti sin Pavao Gorjanec koji se - kaoi mi kad smo ve itali "Zlatarevo zlato" zaljubio u Doru. Nismo je nikada mogli pre-aliti! Gorjanec je od tuge poginuo u boju,a mi jo danas pred Dorin kip na Kameni-tim vratima stavljamo cvijet. Na matovitiMedvedgrad ponekad bismo navratili, alibi na nae razoaranje mama najee

rekla: "Joj, mene ve tak boliju noge, bumodrugi put ili na Medvedgrad!".

I tako smo, kad se ruksak gotovo pot-puno ispraznio, a pjesme otpjevane i igreodigrane, krenuli nizbrdo. Netko ilim,netko umornim, a poneki gospon' bomei nesigurnim korakom, samo su nas de-

ki s mandolinama i gitarama, koji su po-sljednji krenuli s livade, sustizali i, sviraju-i neku dvotaktnu pjesmu kao koranicu,ili ilim i dugim koracima, pokazujuikako su mladi, snani, poletni i veseli."Idemo s njima, bumo lake hodali!" -predloio bi netko od starijih. No, obinobi nakon stotinjak metara, na alost nasdjece, posustali. Bili smo zadivljeni kakoti mladii mogu tako brzo i vrsto hoda-ti, stupati i jo u hodu svirati. Mislili smoda im je korak tako dug i snaan zbogbergtajgerica, kakve su najee imali na

nogama. Bile su to visoke cipele s onomokovanim i okruenim neobinim zupas-tim avlima. "To ti imaju alpinisti! Be-dak jedan, kaj ne zna kaj su to alpinisti?"Nismo tono znali, ali smo bili uvjereni dasu alpinisti neto posebno, opasno i uz-buujue posebno, kao i bergtajgerice.

Na ostale dijelove opreme mi djeacinismo toliko obraali panju. Stariji mu-ki bili su najee u pumpericama, a ne-ki skromniji i u potanskim ili eljezni-arskim odbaenim hlaama - kleterhoz-

ne jo u Zagrebu nisu postojale. Oni mla-di, rijetki dodue, imali su kratke hlae od"vraje koe" ("vraje", dakle nepode-rive). Ukratko, neto poput Tirolaca. Nekimlai mukarci nosili su na glavi planinar-ske eirie, a za traku na eiru zadjenulibi ciklamu, struak umskih jagoda ili aktko zna odakle pribavljeni runolist. e-ne, dakako, nisu nosile hlae, a pravi znakplaninarskog ukusa bile su arene dindrli-ce, i to one u tirolskom stilu.

Negdje blizu estina prestigli su nassvi mladii s mandolinama i gitarama.

Noge su boljele, ponetko je epesao i tuiose na ulj, a mi djeca nismo vie galamilii trkarali. Jo se trebalo spustiti - inilonam se sada, beskrajno dugom pranomcestom koja vodi do sv. Ksavera ili se us-peti do Prekrija, pa preko Cmroka i So-fijinog puta stii do prolaza Tukanca."Mama, idemo na tramvaj!" Najee nam

je molba usliana.Doma bismo odmah zaspali, sanjali,

sanjali i u snovima se nadali da emo se dok nas noge budu nosile vraati naSljeme.

Dom na Puntijarki 1959.

snimio Vladimir Horvat


22/73

Iz mog ugla

24

Zagreb kakvog

MA, KAKVO MORE, Medulieva ulica

NEKO NOVO BOANSTVO, Palmotieva ulicaNO COMMENT!, ulica Pod Zidom

NEDJELJNO JUTRO NA KAPTOLU


23/73

25

Napisao i snimio:Josip Uajne volim!

OD SVEGA PONETO, Ilica

BEZ KOMENTARA, Kuevieva ulica (Gornji grad) LJEPOTA U TRAGOVIMA, Radieva ulica

POGLED U NEBO, Ilica

Potaknut miljenjem jednog stranca, estog gosta zagre-bakog, da je: "Zagreb lijep na prvi pogled, ali na drugi bai ne.", krenuo sam sa svojom nerazdvojnom camerom

opscurom baciti taj drugi pogled, otkriti i drugo lice Zagreba,grada kojega volim i u kojem obitavam jako, jako dugo.

Hodajui ulicama grada, najee zaronjeni u svoje misli ibrige, ne zapaamo ni prostor ni ljude. Ako neto i vidimo, to sunajee ciljani prizori, izlozi prodavaonica najee, a zapaanjaizvan toga vrlo su oskudna. Ako neto i uoimo, to je uglavnomu razini prizemlja. Tada ljutito zakljuimo kako je grad nagrennametljivim i runim grafitima ili je neto divljaki polomljeno.

Grafiti su najupadljiviji, najvie nas iritiraju, ine prostorneurednim i runim, ali oni nisu i najvei problem degradiranjagradskog sredinjeg prostora. Te arene, agresivne, esto vrloneukusne poruke u razini su prizemlja, znai u vidnom polju,stoga su i najuoljivije. Nastaju u nonim ophodnjama mladihraskalaenih, poesto pijanih, moda i drogiranih pustahija koji

jo, ini se, ne znaju to e sa sobom. Olakavajua okolnostmoe biti njihova mladost, to ih, dakako, ne amnestira.

No, podignemo li pogled vie, prema viim katovima zgradai na krovove, tada moemo uoiti mnogo gore stvari od grafita .To su rune i nametljive reklame, razliite vrste antena, klima-ureaji... To je prava devastacija prostora, kvarenje vizura, po-manjkanje dobrog ukusa! To ne rade mladi, niti na mah, alko-holizirani, frustrirani i slino. To rade odrasli, promiljeno i

ciljano, nemilosrdni prema izgledu grada u kojemu ive. Foto-grafije to zorno pokazuju.Ove fotografije, ali i sve ostale, izloene svojedobno u Mu-

zeju grada Zagreba, njih gotovo stotinu, snimljene su u poz-natim dijelovima Zagreba, ondje gdje je on poseban i pre-poznatljiv utoliko gore, s obzirom na prizore, uz napomenuda je snimano ljeti, najee nedjeljom, kad je grad pun znati-eljnih i sve brojnijih turista. Tako moemo vidjeti smee nanajpropulzivnijim mjestima u gradu, brutalne grafite

Neka "postignua", primjerice skulptura glave na klima-box"torzu", djeluju groteskno. Moglo bi to ui u kategoriju art bruta,ako ne i u modern art, u to se nije teko uvjeriti, proeemo liprostorima novog Muzeja suvremene umjetnosti.


24/73

Karakterizira ga kao tip pobjednikakoji je iz situacija znao izvui maksimumi za sebe i za ope dobro, poznavatelja

ljudske prirode, "diplomata ivota"."Bio je kao bronza, koju je toliko volio:uari se, uskipi, razlije, opali, a onda, kad

se ohladi, primi najplemenitiji oblik"."(...) vitka rasta, ...osobite lijepe glave,

s finim elom i nosom kao na kakvoj ka-meji. () volio je ene, djecu, mlada bia i

26

Antun Gustav Mato o Frangeu jegovorio u najljepim superlativi-ma. Salonski i aristokratski Fran-

ge bio je estet, profinjen; istanan ukusbio je priroen tom ovjeku od takta, dokrajnjih granica zdrave suptilnosti, dotje-ranom u najdelikatnijem Parizu. U svomslikarskom i impresionistikom realizmubio je nepopravljiv ovjek od ukusa.

"Kako je ljepota potpuna harmonija, sFrangeovog djela ne djeluje tragina dis-harmonija modernih dua, kao kod mla-

dog i jo nemirnog Strmera Metrovia,ve ona mirna i umirljiva sugestija harmo-nijskog, smirenog ovjeka... poezija zdrav-lja, sree i sklada, i otuda elegijska, bolna iugodna sugestija tih normalnih skladnostina nae moderne, neurastenine due ().

Dok Metrovi klee duu i nerve, Frangeklee volju i zdravlje. Izvrstan profesor hr-vatske energije."1

1 Antun Gustav Mato: Izlobene impresije, reajugoslavenska izloba saveza Lade u Zagrebu,

Hrvatska smotra 1908., knjiga IV., br. 42, sv. X.

Napisala:Nina GazivodaFoto:Goran Vrani

Robert Frange-Mihanovii Eugenija Frange:

Moji najljepi snovi bili su vezani uz nju i moje sve skulpture

su ona, rekao je Frange-Mihanovi o svojoj eni, kad

je, nakon njene smrti, spoznao koliko mu je znaila

Vila Frange

Zdenka Markovi opisuje Frangea kaosloenu, bogatu, dinaminu, inventivnulinost, ovjeka velikih kontrasta, eruptiv-

nog temperamenta, dvojnu prirodu ijaje glasna strana kontrapunktirana ot-mjenom zatvorenou, rijetkom finoomosjeaja i sklonou kontemplaciji. "Neznam ovjeka koji se toliko lomio u sebi,toliko rastao i padao, toliko se irio i onda

povlaio u se".

Stanislav (?)

Sucharda,

Portret

Frangea,

1912., tu/

papir, 14x10

cm, sign.

Eugenija Frange i djeca na

moru; snimljeno za vrijeme

Prvog svjetskog rata.

Fotodokumentacija obitelji

Frange, sauvana u vili.


25/73

27

cvijee. Uope mladost i ljepotu".Zdenka Markovi je zabiljeila nevje-

rojatnu Frangeovu osjetljivost prema bi-

lju: "Osobito mu je pak srcu bio drag malikamenjak pred prozorom njegove sobe (uvili Frange, op. a.), u koji je usadio sitnetustike, semprevivume i echeverije, te naj-blie roakinje sirotinjskih uvarkua, todivlje rastu po seoskim krovovima, koje

su se poput malih i veih zelenih, sonihzvjezdica rasule po kamenu vrapancu.Tom bi kamenjaku, kako je znao priati,obraao ujutro svoje prve poglede, a malokasnije i prve korake. Tad bi sam svojomrukom zalijevao cvijee, sadio ga i pre-

saivao, tetoio oko njega i razgovarao s

njim, kako se s djecom razgovara. 2

2Zdenka Markovi: Frange Mihanovi, Biografijakao kulturno-historijska slika jedne epohe hrvat-

ske likovne umjetnosti, JAZU, Zagreb, 1954., str.

245, str. 252 i dalje.

Eugenija Frange kaogospoa Ramsay

U mladosti lijepa, ena Roberta Fran-gea-Mihanovia, Eugenija Kopa Fran-ge, zvana enka, danas je lik gotovo uto-nuo u zaborav. Imala je i talenta, i volje,

i upornosti, i znanja, i sposobnosti ivjetiprivatan i javnosti izloen ivot ene vrloosjetljivog umjetnika koji je, kao i mnogi,imao javno i vie intimnih lica. Supruga imajka, kiparica i slikarica, prevoditeljica,zatitnica umjetnikog obrta, ena koja jepokretala stvari. I njoj zasigurno moe-mo zahvaliti da interijer vile odie rafin-manom, armom i intimom.

Slava Hostovinski u drami Jedinaco sebi kae:Nije mamo, samo mi se ini,da bi to mogle i druge napraviti druge,kojima dua nije puna i prepuna slika ioblika. Ali ono, to je u meni, mamo, to nebi nitko drugi mogao da napravi. 3

3 Camilla Lucerna: Jedinac, drama u etiri ina,Zagreb, 1903., str. 9.

Inspiracija za ovaj lik je Eugenija Frange.

Jedan od najljepih opisa prizora sva-kodnevice, umjetnikog sklada i krhkostiravnotee jedne zdjele s voem, poloene

na stol, donosi Virginija Woolf u svom naj-poetinijem romanu kompleksnoj elegijiSvjetionik (To the Lighthouse). U prvomdijelu romana, naslovljenog Prozor, ura-njamo u tijek misli hipersenziblne, brinei lijepe gospoe Ramsay koja s obitelji bo-ravi u ljetnikovcu na obali mora, negdje u

vrijeme prije Prvog svjetskog rata.Literarizacija, poetizacija prizora opu-

lentne zdjele s voem, pune i prepuneslika i oblika, vienog oima ge Ramsay,mala je posudba, usudimo se pretpostaviti,analognom senzibilitetu Eugenije Kopa,

koji moda moemo evocirati ovim nepo-novljivim opisom:

"Sad je na stolu poredano osam svi-jea, i nakon prvog povijanja plamenjese uspravilo te osvijetlilo do potpune vid-ljivosti cijeli dugi stol, i na njegovoj sredi-ni utu i grimiznu zdjelu s voem. to jeona nainila od toga, pitala se gospoa

Ramsey, jer to kako je Rose poredala groei kruke, ronatu koljku ruiasto obrub-ljenu, banane, podsjeti je na trofej done-

sen s morskog dna, na Neptunovu gozbu,na granju to je zajedno s vinovim liem

Eugenija Frange, To the

Lighthouse; snimljeno za

vrijeme Prvog svjetskog rata

Frangeova je ena svojom

darovitou i djelotvornouzasigurno nadilazila mnoge

beke dame


26/73

prebaena Bakhu preko ramena (na ne-koj slici), meu leopardskim koama izubljama to plamte lelujavo crveno i zlat-no... Tako iznenadno osvijetljeno svjetlo-u, to poprimi goleme razmjere i dubinu,bijae poput nekog svijeta u koji bi se o-vjek mogao zaputiti sa svojim tapom i

penjati se po breuljcima, pomisli ona, isilaziti u doline () Ne, ree ona, neekruku. Zapravo, ona je straarila nadzdjelom s voem (a da toga ne bijae

svjesna) ljubomorno, nadajui se da ganitko nee ni taknuti. Njezine oi su sezavlaile meu krivulje i sjene voa, meutamni grimiz nizinskog groa, zatim prekoronatog grebena koljke, suprotstavljajuiuto purpurnom, zakrivljen oblik okrug-lom, ne znajui ni sama zato to ini, ilizato se, svaki put kad to uini, osjea svevedrijom; sve dok, oh, kakva teta to toine ruka se isprui, uze kruku, i tako

sve pokvari. 4

4 Virginia Woolf: Svjetionik, Zagreb, 2004., (prije-vod omislav Ladan), str. 89. i 100.

ene sa smislom za umjetnost imalesu vanu ulogu u odlunim stvarimaunutranjeg ureenja i arhitekture bekesecesijske epohe. Ponajprije mislimo naene iz sloja visoke buroazije, financijskineovisne, koje su se mogle posvetiti "idea-lu samoostvarenja kroz kulturno opleme-njivanje". 5

5Eduard. F. Sekler: Josef Hoffmann, Te Architec-tural Work, Princeton University Press, Princeton,

str. 41

28

Marko Frange u Vukin-ipku, oko 1912./1913.

Fotodokumentacija obitelji Frange, sauvana u vili.

Eugenija Frange (?), Seosko dvorite u Vukin-ipku

Eugenija Kopa (Eugenija Frange),

Ljubice i jaglaci, do 1900.

Briga za narodnu tradicijuZato ne i u Zagrebu! Frangeova je

ena svojom darovitou i djelotvornouzasigurno nadilazila mnoge beke dame.

Bavila se podizanjem umjetnike ra-zine kunog obrta, njegovanjem ukusai razvijanjem smisla za boje, osobito kod

seljakih ena, to je zasigurno bio pot-puno izniman interes gradskih ena. Nje-zin liberalan odgoj, ljubav prema prirodi,boravak i odrastanje na selu, uz karakternepredispozicije, neosporno su omoguilistvaranje vrlo bliskog odnosa sa seljacima.

Jedna mala slika u blagovaonici, uljena kartonu, 14,3x18,4 cm, intiman je zapisseoskog dvorita na imanju Kopaevih uVukin-ipku pokraj Dragania. Uz ima-nje bila je vezana mnogobrojna obiteljKopa, a kasnije i Frangei. U vili su sau-

vani negativi koji biljee idiline prizore

obiteljskih druenja i boravka u tom ru-ralnom okruju.

Ljubav prema prirodi Eugenija Ko-pa zabiljeila je i na sliciLjubice i jaglaci,ulje na drvu, 18x24 cm, signatura d.l.k.E.K. Mala mrtva priroda je sitan, nepre-tenciozan, enski emotivni iskaz.

Osnovala je 1913. godine, s jo nekolikogospoa, ensku udrugu za uuvanje i

promicanje hrvatske puke umjetnosti uZagrebu; kao tajnica Udruge djelovala jedo kraja ivota. Puki je umjetniki obrttrebao postati vanim faktorom u priv-rednom ivotu naeg naroda, po planuto ga je ona zasnovala, pa je cilj, osimkulturnoga, bio i ekonomski.

Prouavala je tradicionalnu narodnuumjetnost - vezenje, tkanje, ilimarstvo,ipkarstvo, drvorezbarstvo, lonarstvo iaranje tikvica. Bila je dobar organizator i


27/73

29

strunjak na tom polju, odravala je pre-davanja i pisala lanke. Propagirala je naupuku tradiciju i u inozemstvu te donosila

vrijedne informacije izvana.Skupljala je grau zaRjenik narodnih

naziva, i za najsitnije predmete iz krugasvakidanjeg ivota i djelatnosti ene, se-oske i gradske, ali djelo nije privela kraju.6

6Z. Markovi: Frange Mihanovi, str. 113, 211, 212.

Umrla je 30. studenoga 1935. godine.

Zdenka Markovi govorila je i o brakukoji su u kasnijem razdoblju potresale ve-like krize i tekoe, o teini umjetnikogbraka, jer nije lako biti enom umjetnika,umjetniki je egoizam vrlo esto krut,neobazriv, gdjekad upravo brutalan, oso-bito kod silovitih, neobuzdanih, eruptivnihtemperamenata, pa je okolina izvrgnutai bijesu, a i asovitoj neuravnoteenosti

stvaraoca. Tu treba svi da su na visini, dase uzdri potrebna harmonija i ravnotea.to je ta ena, prema kojoj je on tako estobio upravo nesmiljeno tvrd, bila naem

umjetniku, najbolje svjedoe njegove rijeiizreene poslije njezine smrti, kad je, izgu-bivi je, pravo vidio, to mu je bila: Mojinajljepi snovi bili su vezani uz nju i moje

sve skulpture su ona. 7

7Z. Markovi: Frange Mihanovi, str. 243.

Nekoliko zanimljivih skulptura enkeFrange zatiemo u njenoj kui. Ve jespomenut sjajan secesijski floerealni leteizmaj koji riga vatru na kljuaonicu ulaznih

vrata vile.

U Zbirci su dvije gipsane biste seljan-ke, signirani rad Eugenije Frange iz 1904.godine, vel. 43x49x17 cm i 40,5x47,5x27cm. Jedna bista zadrava boju materijala.Gips druge biste je patiniran, istaknute cr-

veno obojene ogrlice. Fino, njeno, ideali-zirano lice djevojke uokviruje kosa raz-dijeljena po sredini i zaglaena na tje-menu s pletenicama sloenim u oblikpua i spojenima na zatiljku. Na tavanuse uva Danteova bista,Dantes, signirana

. Kopa, 1900.; vel. 54x19,5x16 cm. Pre-

poznatljiv lik velikog pjesnika psihiki jezapretan, zakoen, bez emocija, suh.

U kui se nalazi nekoliko kiparovihportreta supruge.

Ve smo reproducirali Frangeov pri-kaz mlade umjetnice koja radi (Jeune ar-tiste), pariki rad iz 1901. godine, sauvanu gipsu. U hodniku vile ovjeen je bron-ani reljef, portret zrele ene u profilu, nadrvenom nosau; dolje, tik ispod poprsja,

jasna je signatura (Frange se potpisaoprisno) Robert. Uz donji rub bronanogakadra itamoenka Frange 1914. Na ta-

vanu je gipsana verzija. Ispod profila stoji

natpis enka Frange osnivaica enskeudruge Zagreb.

Robert Frange-Mihanovi,Eugenija Frange, 1914., plaketa; bronca i gips.

Eugenija Frange,Mlada

seljanka, 1904.


28/73

30

Obljetnice

Nakon Drugoga svjetskoga rata Dr-avna bolnica na Sv. Duhu mi-jenja ime u Opu bolnicu "Dr.Josip Kajfe", prema mladom kirurgu koji

je uoi rata djelovao u toj bolnici, a uNOB-u stradao od etnike ruke te pro-glaen narodnim herojem. U neovisnoj i

Napisao:dr.Vladimir DugakiFoto:iz knjige"Opa bolnica Sveti Duh"

205. obljetnica

BolniceSveti

Duh (3)

U prosincu 2009. postaje klinika bolnica, jedina bolnica u Hrvatskoj koja je prerasla u kliniku

ustanovu nakon to je stekla uvjete za to

demokratskoj Republici Hrvatskoj 1991.godine vraeno je ime Opa bolnica SvetiDuh.

Bolnica je u vlasnitvu Grada Zagreba.U prosincu 2009. postaje klinika bolnica,

jedina bolnica u Hrvatskoj koja je preraslau kliniku ustanovu nakon to je steklauvjete za to (meu ostalim, obnovljena jezgrada, rekonstruirani su pojedini odjeli,organiziran sredinji hitni prijem boles-

nika, nabavljena najsuvremenija oprema,

provedena informatizacija ija mrea po-vezuje vie od 600 radilita bolnice, a uplanu je gradnja dnevne bolnice i pod-zemne garae). Ti su se uvjeti stjecaligodinama i rezultat su velikoga truda i en-tuzijazma svih djelatnika te postignu-tihstrunih, znanstvenih i nastavnih rezul-tata pojedinih lijenika.

Bolnica zbrinjava godinje otprilike250.000 pacijenata te je vaan imbenik

u sustavu zdravstvene zatite Republike

Josip Kajfe


29/73

31

Hrvatske. Nastavna je baza Medicinskogafakulteta Sveuilita u Zagrebu i Medicin-skoga fakulteta u Osijeku i referalni centarMinistarstva zdravstva za kliniku aler-gologiju, mineralni metabolizam i klasifi-cirana tkiva te za funkcijske poremeajegastrointestinalnog sustava. Ima 120 am-bulanti i dijagnostikih slubi, a sastoji seod pet klinika i devet klinikih zavoda, odkojih svaki ima nekoliko odjela, odsjeka ilicentara.

U zajednike pak slube pripadajuured ravnatelja, administrativna djelat-nost, knjinica, ljekarna i tehnika djelat-nost. Knjinica je od 1966. do 1983. go-dine izdavala biografiju svih strunihradova objavljenih na podruju tadanjeJugoslavije, a potom je sudjelovala u rea-lizaciji edicije "Biomedicina Iugoslavica"(od 1991. "Biomedicina Croatica"). Bolnica

je izdavala struno-znanstvene asopise"Anali Ope bolnice Dr. Josip Kajfe" (1973.

1989.) i "Klinika medicina" (1992. 2000.), a radovi lijenika bolnice, meukojima veina ima znanstveno zvanje,penju se na nekoliko stotina - mnogi suzapaeni i u svjetskoj medicinskoj lite-raturi.

Popis renomiranih djelatnika bolniceu razdoblju nakon Drugoga svjetskogarata bio bi preopsean, pa emo nabrojatisamo ravnatelje bolnice od 1945. do da-nas: Josip Koporc, Antun Sasso, GrgaLui-Lavevi, ime Novosel, DragutinaRosandi, Mladen Radmilovi, MladenJanaek, Frane Ruinovi, Dragutin Ko-uta, Dalibor Krpan, Mladen Bui.

Za vrijeme Domovinskoga rata itavaje bolnica djelovala i funkcionirala kao

ratna civilna ustanova u kojoj je svakadjelatnost koordinirano, organizirano istalno pruala kompletnu medicinsku skrbsvim kategorijama ranjenih i oboljelih.Odmah na poetku Domovinskoga rata uBolnici se osniva krizni stoer i organiziraju

prve dvije mobilne kirurke ekipe, usastavu deset takvih kirurkih ekipau Zagrebu. Nakon toga, tijekom rataosnivaju se dobrovoljne mobilne ekipeu bolnici pod vodstvom kirurga, a unjima rade anesteziolozi, instrumentari,medicinske sestre i tehniari, anestetiari

i pomoni djelatnici. Nekoliko kirurga sasvojim timovima dragovoljno je u Bosni

i Hercegovini organiziralo i vodilo sanitetHrvatskog vijea obrane.

Na kraju ove prie o 205 godina Bol-nice Sveti Duh valja jo spomenuti da je2003. godine glavnome klinikom kom-pleksu pridruena Poliklinika Sv. DuhII., zdravstvena ustanova u mjeovitom

vlasnitvu (deset posto u drutvenom, 90posto u privatnom vlasnitvu), u kojoj senalazi najsuvremeniji Centar za hemo-dijalizu.

Ustrojbene su jediniceKlinike bolniceSveti Duh:

Klinika za unutarnje bolesti (140kreveta),

- Klinika za kirurgiju (97 kreveta),- Klinika za ginekologiju iporodnitvo (106 kreveta),

- Klinika za neurologiju (49kreveta),

- Klinika za anesteziologiju,reanimatologiju i intenzivnolijeenje,

- Zavod za otorinolaringologijui kirurgiju glave i vrata (25kreveta),

- Zavod za one bolesti (25kreveta),

- Zavod za ortopediju (33 kreveta),- Zavod za urologiju (32 kreveta),- Zavod za fzikalnu medicinu,

rehabilitaciju i reumatologiju,- Zavod za radiologiju,- Zavod za medicinsku

laboratorijsku dijagnostiku,- Zavod za patologiju i citologiju,- Zavod za kliniku mikrobiologiju

i hospitalne inekcije.


30/73

32

Prve javne plesne i krabuljne zabavepojavile su se u Zagrebu sredinom18. stoljea. Uvela ih je njemakagrofica Maria Stubenberg, supruga ban-skog namjesnika Ludovika Erddyja, kakoizvjeuje u svojim Anuama zagrebakikanonik i kroniar Adam Baltazar Kreli.

Grofica je organizirala i prvi ples pod ma-skama u Zagrebu, 1749. godine, a plesnezabave postale su uskoro moda u tada-njem aristokratskom drutvu. Prireivalesu se ne samo u domu grofice, ve i ukuama

Documents

Zagreb moj grad br.27