Besplatni primjerak

ISSN

184

6-43

78

Broj 13 • Godina II • Svibanj 2008.

3

Besplatni primjerak

ISSN

184

6-43

78

Broj 13 • Godina II • Svibanj 2008.

Impresum

Izdavač: BIBRA izdavaštvo d.o.o.Trg Kralja Tomislava 21, Zagreb

Tel./fax: 01/4880 555

e-mail: bibra.izdavastvo@zg.t-com.hr

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajković SalataPomoćnica glavne urednice: Tamara KernGrafi čka urednica: Nera OrlićRedaktura i korektura: Ana GrudenLektorica: Julijana JurkovićNovinari:

Milka BabovićBranimir ŠpoljarićSuradnici:

Snješka Antunović, dr. sc. Darija Vranešić Bender, Edit Glavurtić, Jura Gašparac, Dunja Majnarić Radošević, Ines Sabotič,

Zlatko PuntijarFotografi :

Ines NovkovićMarketing: Biba Salata, 091/4880 555Pravni zastupnik:

Tušak Miletić i partneriOdvjetničko društvoTisak:

Proljeće u ZagrebuNeki dan sam tražeći nešto u ladici "uspomena" našla kovertu na kojoj piše Radost 1960. Zar je i to sačuvala moja mama? U koverti je naslovna strana dječjega časopis Radost s mojom pjesmicom koja je pobijedila na natječaju osmoškolaca za kratku pjesmicu povodom 1. maja.

Vesele se radnici I seljaci maju Dok ptičice pjevaju U zelenom gaju Možda radi stiha "vesele se radnici" kad pomislim na mjesec svibanj, druga asocijacija mi je Maksimir, vje-rojatno zbog radnika, graha, kao i početka lijepoga vremena i prekrasnih šetnji. Zato sam na naslovnicu i sta-vila staru fotografi ju toga zelenog bisera grada. Od ovog broja uživajte i u njegovoj povijesti, ali i u povijesti Glipo-tetke HAZU.Najveća zagrebačka glumica Zdenka Heršak od ovoga će vam broja pisanjem o svom djetinjstvu prikazati svoj Za-greb.Zagreb je u svibnju prekrasan, rascvjetali parkovi Le-nucijeve potkove, koje vrijedne ruke radnika Zrinjevca, paze i maze, subotnje promenade na Zrinjevcu, pla ninari su dočekali svoj "red" u našem časopisu, a i lijepo vrijeme za uživanje u svom hobiju.Zagrepčanke, najljepši dio našega grada, odjevene po zad-njem modnom trendu, koji ove godine svojim bojama i krojevima ističe ženstvenost uz šarolikost cvijeća na Splav -nici stvaraju dojam kao da su sišle sa slika poznatih im-presionista.

Zagreb je divan!

Foto: Arhiv Javne ustanove "Maksimir"

Biba

4 Povijest grada

Park Maksimir: ukras i ponos našeg grada

10 Povijest grada

Osnutak i razvoj Gliptoteke HAZU

18 Povijest zagrebačkog sporta

Prvi društveni planinarski izlet na Oštrc i Plješivicu

24 Zagrepčani koje

ne smijemo zaboraviti

Marija Jambrišak: učiteljica koja se pamti

24 Glumačka radionica

Zdenke Heršak

Kak' je nekad bilo

50 Roditelji i djeca

Intoksikacija alkoholom u djece i adolescenata

56 Intervju

Doc. dr. sc. Dinka Pavičić Baldani: Novi vjetar u jedrima medicine menopauze

58 Zdravlje

Bolesti štitnjače

62 Zdrava hrana

Prehranom protiv žgaraice

66 Kuhinja: Špinat

Sadržaj Želite li na kućnu adresu primati besplatan* primjerak časopisa

"Zagreb, moj grad", molimo javite se u našu redakciju telefonom,

e-mailom ili poštom.* Časopis je besplatan, a plaća se samo poštarina.

Povijest grada

4

Napisala: Nika Dolenc, dipl. oec.

Foto: Arhiva Javne ustanove

"Maksimir" i MGZ

Nijedan putnik neka ne propusti, po ho diti ovu krasnu zanimljivu i nauka punu šumicu, koju je tako reći biskup ondje

stvorio. Zabavna ova šumica leži tik ces te, koja iz Zagreba za Varaždin vodi. Sam Za greb leži nedaleko od Save stranom u ravnici, stranom na obližnjem brežuljku, ko ji je početak gora, koje se iza grada uzdižu. Ta ko i ova cesta ide po ravnici, koja se s des na k Savi proteže, do čim se s lijeva podižu šumama zastrte gore. Ne daleko od grada vidi se s desna usamljena krčma, Maksimir zvana i ovdje počinje spome nuti park...Odlomak iz knjige ''Kardinal Haulik nadbis kup zagrebački 1788. – 1869.'', dr. Velimir De želić st., Zagreb 1929.

ukras i ponos našega grada

Park Maksimir:

Maksimir – perivoj, dobio je

naziv po idejnom začetniku

parka: biskupu Maksimilijanu

Vrhovcu. Za vrijeme

nadbiskupa Jurja Haulika

park je nosio ime Jurjaves

ili Jurjevac, a na spomen

idejnoga začetnika, nakon

njegove smrti, parku je

vraćeno ime Maksimir. Maksimilijan Vrhovac

5

Krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća, kada su zelene površine grada većinom pripadale bis kupiji te u vrijeme kada je veće kreacije unu tar zelenih površina mogla izvršavati sa-mo crkvena aristokracija, biskupska šuma s ma jurom, nedaleko od grada služila je za lov i sječu. Lijepa velika stara hrastova šuma tada je predstavljala pravi izazov za uređenje, a s kojim je započeo biskup Maksimilijan Vr hovac.Maksimir – perivoj, dobio je naziv po idejnom za četniku parka: biskupu Maksimilijanu Vr-hov cu. Za vrijeme nadbiskupa Jurja Haulika park je nosio ime Jurjaves ili Jurjevac, a na spo men idejnoga začetnika, nakon njegove smr ti, parku je vraćeno ime Maksimir.

Park MaksimirPark Maksimir počeo se uređivati u duhu ba-roknoga oblikovanja perivoja, 1794. godine, ka da je biskup Vrhovac nesebično odlučio sta-ru biskupsku šumu podariti građanima gra da Zagreba za uživanje i rekreaciju. U unu traš-njosti je nanesen brežuljak, na kojemu da nas stoji Vidikovac, a uz glavnu je cestu (da našnju Maksimirsku) dao sagraditi zgradu gos tioni-ce, tada znane kao Maksimilijanov mir. Tu je bilo i nekoliko jednostavnih poljo priv red nih zgrada potrebnih za obradu zemlje te de se-tak lovačkih staza koji su se zrakasto razila -zili oko spomenutoga brežuljka. Nakon smr -ti biskupa Maksimilijana Vrhovca rad na obliko vanju parka Maksimir nastavio je bis-kup Aleksandar Alagović (1760. – 1837.) koji napuš ta prvotnu zamisao oblikovanja u barok-nom stilu i započinje s radovima na otvaranju i formiranju livada i prozračivanju parka. Una-toč činjenici da je biskup Alagović izveo malo radova na uređenju parka Maksimir, dao je osnove za formiranje pejsažnoga ambijenta koji je naposljetku majstorski dovršio i obli-kovao nadbiskup Juraj Haulik, krajnji tvorac i oblikovatelj parka Maksimir.

Nadbiskup Haulik park je dograđivao i ure-đivao do svoje smrti, 1869. godine. Između glavne aleje, brežuljka i ceste oblikovao je glav- ne dijelove parka, a ribnjak (koji se tada nala -zio unutar parka) proširen je i stvorena su dva jezera spojena malim vodopadom. U dru gom, većem dijelu parka (koji je pokrivala gusta šuma) krčenjem se otvaraju velike livade pro-ša rane gajevima. Na istočnom je rubu parka zasađen vinograd i voćnjak, a stari ma jur se proširuje i obogaćuje svilanom. Veliki pro stor je zauzimala šuma s divljim svinjama, jele nima i srnama, a na ispaši su se mogle vid jeti čak i bijele košute. Između glavne aleje, Maksimirske ceste te podno Vidikovca iz mjenjivale su se mnogobrojne cvjetne vrste po put hortenzija, dalija i ruža. S Vidikovca se pružao pogled na cijeli grad i maksimirska jezera.Postao je zagrebački biskup 1837. godine, a već je sljedeće godine počeo uređivati park Mak -simir. Za njegovu izgradnju angažirao je skupi -

nu iskusnih austrijskih umjetnika koji su obli-ko vali carske perivoje u Laxenburgu, Schön -brunnu i Hetzendorfu u blizini Beča. Tu je sku-pinu vodio vrsni vrtni arhitekt car skih vrtova Michael Sebastian Riedl (1793. – 1872.), a uz njega su radili i ovi umjetnici: Franz Schücht, Leopold Philipp, Franjo Serafi n Körbler, Joseph Käschmann, Antun Do mi nik Fernkorn, Anton Kothgasser i arhitekt Bartolomej Felbinger.Franz Schűcht (1793. – 1872.) je projektirao pa viljone, kao i ostale građevine u parku Mak -simir. U tom periodu podignuti su pa viljon Kišobran, paviljon Bellevue, Pučki hram, pavi-ljon Glorieta, paviljon Jeka, zatim Ri barska koliba, Mirna koliba, Brezova koliba, Švicarska kuća, Vratareva kućica i Vidikovac.

Kulturno i prirodno bogatstvo parkaPark Maksimir zbog svoje bogate prirodne i kulturne baštine zauzima značajno mjesto u srcu grada Zagreba. Njegovo prirodno bo -gatstvo često je bila inspiracija mnogim umjet-ničkim dušama pa je tako njegove pri rod ne ljepote opjevao je i kanonik Marić: ''Kod Zagreba leži lug zeleni,Ovdje hrast, tamo bukovina,Ovdje ceri, a tamo brezovina,Ovdje bori, tamo vite jele,Ovdje lipe, a tamo topole,Jablan ovdje, a javor je ondje.On posadi cvijeće svakojako:Kraj potoka konjic i ljubicu,Kraj dvorova zumbul i ružicu,Po nizina sitna dragoljuba,Kod odmora karanfi l i lalu…''

Osim iznimne prirodne ljepote, park Maksimir ponosi se svojom bogatom kulturnom proš loš-ću, od kada datiraju mnoge kulturne zname-nitosti koje (smještene u zelenom kutku) pri-čaju priču svoga vremena.

Nadbiskup Juraj pl. Haulik de Varallya

(1788. – 1869.)

Park Maksimir počeo

se uređivati u duhu

baroknoga oblikovanja

perivoja, 1794. godine,

kada je biskup Vrhovac

nesebično odlučio staru

biskupsku šumu podariti

građanima grada Zagreba

za uživanje i rekreaciju.

>>

Razglednica iz 1913.

prvo jezero i

Napuljski ribar

6

PortalIzvorni glavni ulaz (portal) u park Maksimir izgrađen je 1841. godine. Ulaz je imao dva velika kvadratična pilona između kojih je bio kolni ulaz u park. Do ovih pilona bila su dva manja stupa uz koje su bili ulazi za pješake. Na velikim pilonima bile su postavljene velike kamene vaze, a na malima male. Pješački ulazi zatvarali su se jednokrilnim vratima, a kolni dvokrilnim preklopnim. Vrata su bila izrađena od kovana željeza sa završetcima u obliku koplja. Taj ulaz predstavljao je klasicistički ob-jekt. Godine 1867. postavljen je novi portal na ko jemu su klasicistička obilježja bila moder-nizirana neogotičkim oblicima. Portal tvore četiri stupa spojena masivnim nadvratnikom koji završava atikom (stepeničasto uzdignuti zidić) uokvirenom viličastim ornamentom. U sredini tog uzdignuća stajao je natpis Jurjevac. Na velikim pilonima postavljene su skulpture dviju božica iz rimske mitologije. Flora, božica cvijeća i Pomona, božica voća i drveća. Ovaj portal stradao je u potresu 1880. godine kada je srušena lukovita nadvratnica.

Nakon potresa portal je dobio novi izgled bez lukovite nadvratnice. Taj portal bio je srušen u olujnom nevremenu 1913. godine kada je na njega palo veliko hrastovo stablo. Godine 1914. obnovljeni su piloni i ponovno je izveden nadvratnik s atikom, samo sada um jesto natpisa Jurjevac uklesani su stihovi Ivana Gundulića iz Dubrave:''Oj Dubravo slavna ti si U uresu slobodnome Lijepa ti si mojim očima Draga ti si srcu mome. U veseloj ovoj sjeni Od česti svih tvojih grana Povesti je milo meni Do najdražih mojih dana.''Takav portal zadržao je i danas isti izgled.

Vratareva kućicaPrizemnica pravokutnoga tlocrta pod čet ve-rostranim krovom koji je bio pokriven škri-ljevcem sagrađena je 1847. godine. Saču va ni su planovi pročelja i tlocrt s potpisom bis-kupskoga provizora i voditelja građevnih ra-dova Leopolda Philippa, koji se ponešto raz-likuje od izvedenoga. U prošlosti je služila kao stan za smještaj dvojice uniformiranih invalida čuvara parka i vodiča stranaca. Stan je imao dvi je sobe i kuhinju s otvorenim ognjištem. Danas se u njoj nalazi Informativni centar.

Paviljon JekaJedini sačuvani paviljon u parku Maksimir (poznat i pod nazivom Latern-tempel) podig-nut je poslije 1840. godine, prema nacrtu Fran za Schüchta. Na dvanaestostraničnom ka menom podnožju drvene stijene razdvojene su polustupićima s kapitelima od stilizirana lišća. Stijene su probijene s deset polukružnih prozora i dva ulaza. Paviljon Jeka uobičajeni je rekvizit ranoromaničkoga perivoja sa sim-

boličnim značenjem posvete gorskoj Nimfi Eho. Odbija zvukove što čini posebnu atrakciju koja je sadržana i u njegovom nazivu. Vidikovac Poznat i pod nazivom Kiosk, izgrađen je u raz -doblju od 1841. do 1842. godine, prema pro-jektu Franza Schüchta. Najistaknutiji je ob-jekt, središte iz kojega se račvaju putovi, oko ko jega su okupljene glavni dijelovi parka. To je dvokatni objekt visine 17 metara, kva dra -tičnoga tlocrta, u prizemlju okružen trije-mom iznad kojega je terasa. Drugi kat također završava terasom te tornjićem postavljenim uz rub sjeveroistočnoga pročelja. Na uglovima trijema su snažni kvadratični piloni te po dva središnja pilona s obje strane stepenica. Ugaoni su zidani, a središnji drveni. Terase su ograđene rešetkastom ogradom od kovana željeza. Tornjić na trećem katu završava tro-uglastim zabatom.

Vidikovac, poznat i pod

nazivom Kiosk, izgrađen

je u razdoblju od 1841.

do 1842. godine, prema

projektu Franza Schüchta.

Najistaknutiji je objekt,

središte iz kojega se

račvaju putovi, oko kojega

su okupljene glavni

dijelovi parka.Ulazni portal,

izvor:

foto I. Standl iz 1871.

>>

7

Švicarska kuća, izvor: arhiva JUM

Švicarska kućaJednokatnica poznata i pod nazivom Tirolska kuća, građena je prema nacrtu Franza Schüc-hta, tijekom 1841. godine, a dovršena u je-sen 1842. godine. U prizemlju je od tesana kamena, na katu od grubo tesanih hrastovih greda, opasana drvenim balkonom poduprtim s po četiri drvena nosača. Pod strehom je ta-kođer balkon. Dvodijelno krovište po kri ve no je škriljevcem. Pripada stiliziranoj rusti kalnoj arhitekturi. Posebnu vrijednost kući daje Hau-likov salon na katu, izrađen od drvene opla te i bogato izrezbarenoga baroknog stropa ko- ji je Michael Sebastian Riedl dobio od au-gus tinskoga samostana u Klosterneuburgu, kao poklon prepozita Jakoba Ruttenstocka. Pro zori i balkonska vrata ukrašeni su s dva-naest oslikanih stakala s prizorima švicarskih i tirolskih krajolika koje je izveo Antun Kot-hgasser prema predlošcima Antuna Gűrka.

Kapelica sv. JurjaNeogotička kapelica popularno nazvana ''cri-kvica'', izgrađena u razdoblju od 1862. do 1864. godine na mjestu gdje se prije nalazio Narodni hram.

Park Maksimir zbog

svoje bogate prirodne i

kulturne baštine zauzima

značajno mjesto u srcu

grada Zagreba. Njegovo

prirodno bogatstvo često

je bila inspiracija mnogim

umjetničkim dušama.

U kapelici je nadbiskup Juraj Haulik želio biti pokopan. Osnova je u obliku križa s kratkim krilima transepta i poligonalnim svetištem. Zi-dovi su od opeke, a konstruktivni dijelovi od kamena. Pročelje s portalom na koji se nas-tavlja visok prozor sa šiljastim lukom završava preslicom. Krov je bio pokriven škriljevcem. Iznutra su zidovi bili obojani ''kamenom ma-stju da se čini kao da je od kamena tesanca''. Na svodu između rebara naslikane su na mod - roj podlozi zlatne zvijezde. Popločena je mra-mornim crno-bijelim pločama. Ogra du oko ka pelice čine šipke od lijevana že ljeza. Iz grad-nja i uređenje kolektivno je dje lo do ma ćih i stranih majstora. Vitraji na pro stranim pro-zorima posvećeni su licima iz Staroga i No-voga zavjeta (Mojsije i Aron, Petar i Pavao), a iznad portala Bogorodici s Kristom i Ivanom Krstiteljem. Vitraji su proviđeni re šetkama. Ka-pelica je posvećena u listopadu 1864. godine.

ObeliskNadbiskup Juraj Haulik je 1843. godine u Dolini dalija (u čast završetka radova u par ku Maksimir) dao postaviti spomenik u obliku piramide. Djelo je kipara Josepha Käsch -manna. Izgrađen je tako da je na donje stube postavljeno kvadratično postolje na koje je

postavljen obelisk u obliku piramide. Na kva-dratičnom postolju straga te s lijeve i desne strane ugrađena su tri veća lovorova vijenca izrađena od bronce. Na piramidalnom dijelu spomenika sa svake su strane ugrađena četiri manja lovorova vijenca također izrađena od bronce. Uklesanim tekstom na kvadratičnom postolju obeliska na latinskom jeziku Nadbiskup Ha-ulik građanima grada Zagreba predao je park Maksimir na uživanje te naveo svoje pobude za uređenje parka. Prijevod natpisa koji je na latinskom uklesan 1843. godine na Obelisku u Maksimiru:''Na pomoć potrebnima, koji se nisu odali neradu, mirni građanima kao poticaj za ko-risnije i istodobno ugodnije obrađivanje zem-lje, na ures metropole, a istodobno tako za diku domovine i dušama umornim od javnih poslova i zbilje životne, da se osvježe nedužnim nasladama prirode, ove je lugove, koje je ure-đenje odavna želio, a nedavno dokle i poku šao zajedno s okolnim poljem tijekom više godina s veseljem urediti, prema prilikama i ukrasiti i o tome dao postaviti ovaj skromni dokaz Ju-raj Haulik, biskup zagrebački, kraljevski na-mjes nik banske časti godine spasa 1843.''Park Maksimir je bio odlično mjesto za odr-žavanje prigodnih svečanosti. Tako je zabi-lježen dolazak cara Franje Josipa 1852., kada su se na velikoj livadi izvodili narodni plesovi, a caru su djevojčice u švicarskoj na rodnoj noš-nji ponudile mlijeko i sir. Danas zbog svoje iznimne vrijednosti park Maksimir uživa dvostruku zaštitu, Zakonom o zaštiti prirode zaštićen je kao spomenik par kovne arhitekture, a Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićen je kao kul-turno dobro i upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Svojim prirodnim i kulturnim bogatstvom i zavidnim položajem blizine centra grada, park Maksimir idealna je zelena oaza mira.

NASTAVAK U SLJEDEĆEM BROJU

Kapelica sv. Jurja,

litografi ja

D. Albrechta 1864.

8

Napisao: Branimir Špoljarić

Foto: Arhiv MGZ

Zagrebačke uliceIzmeđu Frankopanske ulice i

Britanca nalazi se Medulićeva

ulica koja je dobila ime po Andriji

Meduliću, svjetski poznatom

renesansnom slikaru i

grafi čaru

U ulici je danas

Veleposlanstvo Republike

Italije. Medulić je bio

vezan za Italiju, naime

rođen je 1500. godine u

Nadinu ili Zadru.

UlicaAndrije Medulića

Koliko smo puta prošli ulicom koja se "ulijeva" u Ilicu između Frankopanske i Britanskoga trga, ne razmišljajući o

tome po kome nosi ime. Na njezinu početku bila je restauracija "Medulić", a preko puta na uglu bila je poznata knjižara i antikvarijat "Datler". "Kod Datlerice možeš pronaći sve što ti treba za školu, staru ili novu knjigu". Stara gospođa s punđom zaista je imala bogat izbor knjiga i školskoga pribora, a znala je i to da je Andrija Medulić, renesansni slikar i grafi čar, bio u rodu s Petrom Zoranićem, hrvatskim književnikom i pjesnikom koji je 1536. napisao prvi hrvatski izvorni roman: "Planine", u kojem slavi domovinu, "bašćinu" koju ugrožavaju vu-ci istoka, tj. Turci. U Medulićevoj je ulici bila preparandija (učiteljska škola) pa su njezini po laznici često svraćali k "Datlerici", gdje je sve bilo jeftinije.U ulici je danas Veleposlanstvo Republike Ita - lije. Medulić je bio vezan za Italiju, naime, ro -đen je 1500. u Nadinu ili Zadru, od 30-ih go-dina 16. stoljeća do smrti 1. prosinca 1563., živi uglavnom u Veneciji pod imenom Andrea Schiavone. U Veneciji postaje jedan od prvih

iz 16. stoljeća dobila je ime i zagrebačka donjogradska ulica – Ulica Andrije Medulića, na čijem se početku nalazila i poznata kavana "Medulić". U toj je kavani neko vrijeme dje-lo valo i satiričko kazalište "Jazavac" pa je za-padna ploha unutrašnjosti kavane dobila izu-zetno vrijednu zidnu slikariju zagrebačkoga karikaturiste Otta Reisingera, jedinu takve vrs te u Zagrebu, koju je nažalost nova upra-va kavane jednostavno prebojila. Danas je ka- vana zatvorena kao nekoć popularna gostio -nica "Klek" s vrtom u kojoj su s mogli dobi-ti "pravi domaći gableci". U ulici danas još postoji niz obrtničkih radionica, a nekoć je među poznatima bila "Hamelova umjetnička bravarija". No i danas, kao i nekoć kod "Dat-lerice", mogu se kupiti antikvarne tisko vine u simpatičnoj antikvarnici. Medulićeva ulica je vrlo prometna jer se sav promet s juga slijeva u Ilicu i dalje prema zapadu. Slična je situacija i s Gundulićevom ulicom. A kao djeca su, prisjećaju se nekadašnji polaznici Učiteljske škole u Medulićevoj ulici, igrali nogomet nasred ulice. Tu se haklalo na dva mala s torbama na stativama. Danas ulica (kao i većina u Donjem gradu), vapi za uređenjem svojih fasada od kojih mnoge od svoje iz-gradnje nisu dobile novu šminku. Možda se i to dogodi uskoro.

i glavnih tamošnjih pobornika manirističkoga slikarstva. Ostavio je opsežno djelo u kojem se ogleda slobodna forma pa njegove slikarske kompozicije imaju koloristički naglašenu dina-miku.Bio je blizak s velikim talijanskim slikarom Tin torettijem, a kao vrhunski slikar oslanjao se na snažne manirističke oblike gornjotalijan-skoga slikarstva 16. stoljeća. Stoga ne čudi či-njenica da su njegovi radovi u najuglednijim svjet skim galerijama: pariškom Louvreu, Mu-ze ju povijesti i umjetnosti u Beču, Palači Pitti u Firenci, petrogradskom Ermitažu, Nacio nal-noj galeriji u Londonu, u Oxfordu, Veneciji, Milanu, Torinu… Po svjetski poznatom slikaru

9

Te su biste djela kipara Ivana Rendića i Ru-dolfa Valdeca. Među njima je i bista bana i vojskovođe Krste Frankopana. Naime, kipar

Ivan Rendić želio je još za vrijeme školovanja u Fi-renci ovjekovječiti hrvatske ve likane mača i pe ra ga lerijom portreta i to mu se ostvarilo na zagre bač- kom Zrinjevcu. Ren dić se ubraja među naj zna čaj-nije kipare u Hr vatskoj koji je svoja djela ostva ri vao u rea lističkom stilu, a djelovao je na kraju pret proš -loga stoljeća i početkom prošloga. Ivan Rendulić ro -đen je u Imotskom 1849., a umro u Splitu 1932. go-dine. Na Zrinjevcu se nalaze nje gova poprsja Andrije Medulića, Julija Klo vića, Ni kole Jurišića i Krste Fran -kopana, hr vat skoga bana i vojskovođe koji je rođen oko 1482. u Modrušu, a umro 1527. u kaštelu Mar -tijan cu. Bio je sin Ber nardina Frankopana, modruš-koga kneza i Luize, ara gonske princ eze. Imao je za ista buran život. Budući da je bio u službi cara Mak-similijana, rato vao je (kao mladić) protiv Mlečana. U ratu 1513. – 1514. zauzeo je gotovo čitavu Furlaniju, ali je bio zarobljen i smješten u tamnicu u Milanu. Iz tam nice je pobjegao i nastavio ratovati. U borbi za prijestolje (nakon Mohačke bitke) Frankopan se najprije poklonio Ferdinandu Habsburškom, a on da pristao uz Ivana Zapo lja, koji ga je imenovao banom Hrvatske i Slavonije i vrhovnim kapetanom Ugarske iz među Dunava i Drave. Ujedno je dobio natrag Senj i druge posjede. Na njegovu inicijativu na Saboru u Dubravi, Ivan Zapolja je postao kra ljem. U ratu koji je izbio između pristaša Ferdi nanda i Zapolje, Krsto Frankopan smrtno je ranjen prilikom opsade Varaždina.Život ovoga znamenitog vojskovođe inspirirao je hr- vatskoga književnika Milutina Nehajeva da napiše svoj poznati roman ''Vuci'', a jednako tako i njemač- koga profesora Henrya Th odea da napiše roman sira-nu biografi ju ''Der Ring des Frangipani'' (''Fran ko-panov prsten''). Ista ideja − da ovjekovječi u kamenu lik vojskovođe − ponukala je i kipara Iva na Rendića. Njegov se mramorni izvornik čuva u Muzeju grada Za-greba, a bista Krste Frankopana se nalazi na Zri njev-cu, u pomno uređenom oko lišu. Bista je od umjet -noga kamena, kopija je (pre ma izvorniku iz 1881.), a na današnje je mjesto postavljena 1884. godine.

Na rondou preko puta palače Hrvatske akademije znanosti i

umjetnosti, na Trgu Nikole Šubića Zrinskog nalazi se nekoliko

skulptura – bista znamenitih hrvatskih povijesnih ličnosti

Zagrebački spomeniciNapisao: Branimir Špoljarić

Foto: Ines Novković

U borbi za prijestolje nakon

Mohačke bitke Frankopan se

najprije poklonio Ferdinandu

Habsburškom, a onda pristao

uz Ivana Zapolja, koji ga je

imenovao banom Hrvatske

i Slavonije i vrhovnim

kapetanom Ugarske između

Dunava i Drave

Bista Krste Frankopanana Zrinjevcu

Povijest grada

10

Na početku Medvedgradske ulice pro-laz nike dočekuje kompleks zgrada od cigle za koje se već na prvi pogled mo -

že pretpostaviti da pripadaju industrijskoj ar-hi tek turi, no teško je danas zamisliti da je u njima bila smještena jedna od najvećih kožara u Europi i da se sam kompleks zgrada nalazio uz potok. Pravo iznenađenje, međutim, dolazi pri ulasku u unutrašnjost zgrada u kojima se nalazi suvremena muzejska institucija posve-ćena kiparstvu i koju je zaista teško povezati s postrojenjima za štavljenje i obradu kože koja su ovdje bila od 1864. ‒ 1938. godine, a ime Gliptoteka je još uvijek za mnoge nejasno.

Gradska GipsotekaDo te promjene, međutim, nije došlo ni br zo ni lako, stoga ćemo navesti tek neke od naj-

Napisala: Vesna Mažuran Subotić

Foto: Arhiv Gliptoteke

Osnutak

Danas je Gliptoteka HAZU suvremena muzejska ustanova koja

se svojim značajem uvrstila u sam vrh likovnog života, kako

Zagreba tako i Hrvatske, a njeni galerijski prostori spadaju među

najtraženije i najekskluzivnije

11

>>

važnijih trenutaka iz njene bogate prošlosti.Sakupljajući od mladosti umjetnička djela pri čemu je posebnu pažnju pridavao skulpturi te stavljajući akcent na sadrene modele i sad rene odljeve, a sve s namjerom da formira zbir- ku kakve je viđao po Europi, dok je na na šem području nije bilo, 1937. godine se ta da mla-di asistent Arheološkog instituta u Za gre bu dr. Antun Bauer, našao u nezavidnoj situa ciji. Njegova zbirka je narasla do tolikih raz mje ra da sam više nije mogao o njoj skrbiti pr ven-stveno zbog nedostatka prostora u ko jem bi se sigurno mogla pohraniti djela te se odlučio zbirku ponuditi na poklon gradu Za grebu. Grad je prihvatio ponudu te je krajem 1937. os novana Gradska Gipsoteka čije je ru ko vo-đe nje ostavljeno dr. Baueru. Grad je za zbir ku osigurao drveno spremište veličine 20x8 m na gradskome majuru u Bednjanskoj ulici te je no- voosnovani muzej mogao započeti s radom. Ubrzo se, međutim, uviđa da dobiveni prostor nije adekvatan i već početkom 1938. tisak iz-

vještava o ''kulturnom škandalu''. Drveno spre- mište novinari vide ''kao daščaru čija su vrata od vjetra rasklimana i kolcima poduprta te se kao najbolje rješenje predlaže izgradnja no -vih paviljona uz napomenu da u Zagrebu ne-ma adekvatnoga prostora za konjaničke spo-me nike i sitniju plastiku. Gipsoteka se uz pro- stor u Bednjanskoj ulici ubrzo počinje ko ris - titi i prostorom na Ksaverskoj cesti 21 u tzv.

i razvoj Gliptoteke HAZUBurgstallerovoj vili, a krajem 1939. se putem tiska dr. Bauer obraća javnosti i objaš nja va kako je po uputi mjerodavnih u Grad-skom poglavarstvu tražio i našao prostor u Med -vedgradskoj ulici, trokatnicu koju je tvor ni-ca kože voljna iznajmiti gradu uz stano vitu mjesečnu najamninu. Paralelno s borbom za prostor vodi se i borba za dobivanje sredstava potrebnih za normalan

12

>> muzejski rad, mada se i u tako neprikladnom i neopremljenom prostoru održavaju semi-nari sa studentima povijesti umjetnosti i ar-he ologije u sklopu nastave na Sveučilištu. Pritisak koji se preko javnosti stvara na mje-rodavne gradske vlasti kako bi se osiguralo bolje uvjete za rad muzeja dovodi do toga da početkom 1940. Gipsoteka dobiva i desetak soba u Žapčićevoj zgradi na Opatovini, a od 1. travnja 1940. i ranije spomenutu zgradu u Medvedgradskoj ulici 2 koja se sastoji od tri kata s podrumom. Nakon preseljenja i obje-di njavanja većeg dijela, zbirka u novoj zgradi u Medvedgradskoj, 21. travnja 1941. dr. Bauer dobiva dekret da zaplijeni sve prostorije u zgradama tvornice kože koja je u likvidaciji, a sa svrhom smještaja svih umjetnina. Naravno, postupa se po dekretu te tako Gipsoteka ulazi u po sjed cijeloga kompleksa. Tvornicu kože koji čine tri trokatne i dvije jednokatne zgrade s pripadajućim dvorištem. Muzej i antička zbirkaProstor koji je još pun raznoga materijala kao i ostataka tvorničkoga postrojenja trebalo bi preurediti i urediti za potrebe muzeja o če-mu postoji načelni sporazum, ali kako je u međuvremenu započeo II. svjetski rat, ratno vrijeme koje ima svoja pravila postavlja i svoje prioritete te prednost daje potrebama vojske i njoj srodnih ustanova. Prostor kompleksa tvornice koji je još većim dijelom ostao u sta nju u kakvom je bio zatečen po likvidaciji kožare počinje se davati na privremeno koriš-tenje za razne potrebe.Tako će se tijekom trajanja rata u dijelovima pro stora nalaziti Zapovjedništvo zračnih sna-ga, Glavno intendantsko skladište, Hrvatsko društvo umjetnosti, dio vojnog arhiva Ratnog mu zeja, Ministarstvo domobranstva će tu skla dištiti namještaj, prizemne prostorije dvo-riš ne zgrade rabi još tvornica kože za strojeve i željezni materijal, a državna tiskara skladišti papir za novčanice i običan tiskarski papir... Uz navedeno, tijekom 1944. zauzimaju se pro- storije drugoga kata dvorišne zgrade za po-trebe tehničkoga skladišta zapovjedništva voj -nog zrakoplovstva, a na temelju naredbe

da se sav školski imovnik koji se nalazi još u školama žurno preveze i smjesti u Gipsoteku, ona postaje potpuno zatrpana. Ono što je ostalo slobodno gotovo je neupotrebljivo kako se vidi iz opisa ovlaštenoga graditelja koji je radio ponudu za uređenje: ''Pregledao sam prostorije u prizemlju ulične zgrade: tu su bile jame za natapanje. Jame su obložene drvetom, a među stijenama od drveta je prostor ispunjen nabijenom ilovačom. Jame za natapanje i štav ljenje kože dubine su 2,75 m. Po cijeloj prostoriji je 50 jama. Pod prostorije je oko 350 m² i trebalo bi ga popločiti, danas prostorije ničemu ne služe, bazeni smrde, ostao je ta-log''. Unatoč svemu u dijelu koji je preostao Gipsoteci pokušava se organizirati muzejski rad te javnosti prezentirati barem dio zbirke. Zahvaljujući velikom entuzijazmu, 1942. su ot vorene djelomice osposobljene prostorije s 400 povijesnih spomenika, zbirkom suvreme-noga hrvatskog kiparstva i zbirkom stećaka, a antička zbirka je postavljena u zasebnoj zgradi na 1100 m². Tu prigodu koristi se da bi se putem tiskovina naglasio, kako značaj samoga muzeja tako i antičke zbirke te se ističe njen početak i razvoj: ''Kada je pokojni

dr. Iso Kršnjavi bio odjelni predstojnik za bogoštovlje i nastavu namjeravao je osnovati muzej sadrenih odljeva spomenika klasične grčke umjetnosti. 1882. naredbom odjela za bogoštovlje i nastavu nabavljeni su kao prvi za zbirku odljevi s Partenona, čiji su originali u Londonu. Do odlaska Kršnjavija s položaja, zbirka je imala 199 eksponata koji su zatim bili smješteni po raznim ustanovama. Uspjelo se prikupiti sve što se pronašlo, a ni jedan eksponat nije bio neoštećen. Zbirka je danas povećana znatnijim brojem spomenika grčke i rimske umjetnosti te zbirkom antikne gliptike sa znatnijim brojem otisaka u sadri''. Paralelno se s muzejskom djelatnošću cijelo vrijeme pokušava urediti i slobodan prostor te ga prilagoditi muzejskoj funkciji. Vrše se znatniji građevinski zahvati, a odlukom iz studenoga 1942. ruši se veliki tvornički dimnjak koji se nalazio na sjevernoj strani tvorničkoga kom-

Krajem 1937. osnovana je

Gradska Gipsoteka čije je

rukovođenje ostavljeno dr.

Baueru. Grad je za zbirku

osigurao drveno spremište

veličine 20x8 m

na gradskome majuru

u Bednjanskoj ulici te

je novoosnovani muzej

mogao započeti s radom.

Antička zbirka

13

pleksa, ruše se i drvene barake koje su bile u dvorištu, na katu se poravnavaju plitki bazeni s betonskim stranama, polažu se stropne grede na mjestu dizala.Završetak II. svjetskog rata Gipsoteka dočekuje u gotovo kaotičnom stanju. Dio eksponata je spremljen u podrume zbog ratne opasnosti, a prostor je i dalje većim dijelom pretvoren u skladišta raznih ustanova. Sam stručno-mu-zejski rad se unatoč svemu pokušavao obav-ljati, ali uz velike poteškoće. Muzeološki planoviNovouspostavljena vlast pokušava uvesti neki red te se Gipsoteci ponovno 2. svibnja 1945. for malno vraćaju prostorije koje su joj bile pri silno oduzete, a nadzor nad njenim radom preuzima Ministarstvo prosvjete. Prosvjetni odjel pokušava osloboditi prostor za zbirke, ali se istovremeno s iseljenjima iznova i odobrava za uzimanje prostorija pa su dopremljena dva kamiona papira za potrebe uredništva Na-prijed organa komunističke partije Hrvatske, središnja aprovizaciona poslovnica pohranjuje 24 405 papirnatih vreća.U kontekstu normalizacije rada kao prvi za-da tak nameće se čišćenje jer je od bivšeg in-tendantskog skladišta ostalo 5-6 vagona sta rih odijela i krpa te vagon starih cipela, kro jački i postolarski strojevi. Cijeli postupak traje dvadesetak dana, a vrši se uz pomoć stu de-nata/volontera. Prvi rezultati rada u no vo - stvorenim uvjetima vide se već krajem lis to - pada kada je predana javnosti novoure đe-na Gradska Gipsoteka i to njena antika, a u javnim glasilima se ističe da je tek sada u potpunosti uređena, iako se u ovim pro sto-rima nalazi od 1939. i da ju je u nepuna dva mjeseca pogledalo 1200 posjetitelja što je za ondašnje prilike velik posjet. Usput se ističe i da su u tijeku radovi uređenja dvorane u kojoj će biti izloženi odljevi kiparskih radova

u vezi s NOB-om. Uz navedeno, počelo je uređenje uredskih prostorija, fotolaboratorija, radionica i prostorija zbirki. Vade se eksponati iz podruma, a u veljači 1946. se otvara zbirka rimske plastike u četiri male sobe. Prešlo se istovremeno na adaptaciju ulične zgrade. Sru-šeni su mnogi pregradni zidovi i sagrađeni novi, sa stropa velike dvorane odrezano 50 komada velikih vijaka za koloture, postavljeni su djelomično parketi, obojeni su prostori za arhiv, zbirku crteža i skica, knjižnicu i či-taonicu. Uređuje se i predavaonica, dvorana za povremene izložbe i druge manje prostorije. Paralelno s uređenjem interijera pokušavalo se urediti i okoliš te je tako srušen visoki zid s vratarskom kućicom na ulazu i posađeno je drveće, grmlje i cvijeće.Uz navedeno, tijekom 1946. počinju se stva rati i muzeološki planovi u sklopu kojih se spo-minje (naravno, kada se za to stvore prilike) izgradnja nove velike zgrade, vrše se pripreme

za izdavanje publikacije o suvremenom hrvat-skom kiparstvu, izrađuje se bibliografi ja hr vat -skih umjetnika, proučavaju se bosanski spo - menici, intenzivno se fotografi ra umjet ni ne. U radu pomaže i desetak ratnih zarob ljenika koji su kao ispomoć dodijeljeni od Mi nis tar- stva unutrašnjih poslova. Mirno dopsko vri-je me i veliki entuzijazam koji vla da omo gu- ća vaju da se 1947. povodom održa vanja za-gre bačkoga velesajma otvori zbirka djela je -danaest istaknutih hrvatskih kipara, a zbir ku Narodni list opisuje kao zbirku su vremene domaće plastike u prostoru od oko 4500 m² u dvije dvokatne zgrade. Tijekom 1947. do-la zi do izražaja i specifi čna uloga Gipso te-ke kao čuvatelja spomenika koji su uklo nje- ni s terena. Najprije se to dogodilo s ko nja -ničkim spomenikom bana Josipa Jela čića, radom Antuna Dominika Fernkorna koji je u noći 25./26.srpnja 1947. godine poslije de-montiranja i rastavljanja u 56 fragmenata s Trga bana Jelačića prevežen u Gipsoteku. Nje-govu sudbinu dijelit će kasnije i Frangešovi: Šokčevićev spomenik i reljefi s podnožja spo-menika kralju Tomislavu.

Gliptoteka JAZURast Gipsoteke se nastavlja na svim područ-jima te Vjesnik 1948. govori o najvećem mu-zeju u zemlji za koji kaže: ''Da bi se obišlo svih 25 dvorana potrebno je prijeći 2000 m, a izloženo je 3000 predmeta. To znači da treba utrošiti više od osam sati, ako bismo se kod svakoga predmeta zadržali samo oko 10 sekundi''. Uz brigu za posjetitelje, zaposle-nici se bave i prevođenjem defi citarne struč-ne literature te tako Gipsoteka izdaje prije-vod ruske publikacije: Rozentalj, a kroz dvo rane umjetničkih muzeja se nastavlja s fo-to grafi ranjem, a u skladu s općim društvenim tendencijama provodi se štednja te ''udarnički rad''. Kako postoje izgledi da se dobiju sredstva za adaptaciju prostora nekadašnje strojarnice pokušava se iz nje dislocirati četiri parna kotla svaki od po oko 16 tona, no premda se svi čude da strojevi nisu iskorišteni, ništa se bitno Završetak II. svjetskog

rata Gipsoteka dočekuje

u gotovo kaotičnom

stanju. Dio eksponata je

spremljen u podrume zbog

ratne opasnosti, a prostor

je i dalje većim dijelom

pretvoren u skladišta

raznih ustanova.

Povijesna zbirka

>>

14

ne mijenja. Demontaži se konačno pristupilo u lipnju 1948. s ciljem da se cijeli posao zavr ši tijekom ljeta, ali on će biti završen tek 1950. Unatoč svemu, 1949. god. Gipsoteka je an-ga žirana i oko organizacije izložbe srednjo-vjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije koja se treba održati 1950. u Parizu i za tu izložbu je na terenu odliveno 72 fragmenta kulturno-povijesnih spomenika. Tijekom rada na Pariškoj izložbi dolazi i do sve većega povezivanja s Jugoslavenskom akade-mijom znanosti i umjetnosti što će između ostalog dovesti do toga da 23. listopada 1950. Gipsoteku od gradskoga narodnog odbora pre -uzima Jugoslavenska akademija i ona ulazi u sastav Odjela za likovne umjetnosti i glazbu JAZU, a odlukom Predsjedništva Jugoslavenske akademije od 9. srpnja 1952. promijenjeno joj je ime u Gliptoteka (grč. Glyptos ‒ izdubljen i theke ‒ spremaonica, u širem značenju: muzej skulpture). S ulaskom Gipsoteke, koja kratko vrijeme djeluje pod nazivom Muzej plastike, u sastavu JAZU se javio problem unutar or-ganizacije Umjetničkog instituta JAZU.Naime, zbog širine i raznolikosti materijala ko jega je u svom fundusu imala i obrađivala Glip toteka, a koji je obuhvaćao skulpture, od - ljeve kulturno-povijesnih spomenika s pod ruč-ja Jugoslavije, crteže i grafi ke, kopije fre sa ka, sadrene otiske pečata i novca, numiz ma tiku, medalje i plakete, arhivsku gra đu, biblio te-ku i fotolaboratorij odlučuje se revi di ra ti fun-dus te dio materijala uklopiti u usta nove koje već postoje u sklopu JAZU, a koje se tim ma-terijalom bave. Uz to će se tijekom pedesetih godina stalno ra diti i na adaptiranju prostora te će se tako urediti i cijela zgrada nekadašnje kotlovnice. Postavljene su betonske deke između katova i tom prilikom, nažalost, zatvoreni otvori za dizala, uvedena je električna rasvjeta u izlož-bene prostore, radilo se sve što je bilo moguće

kako bi se uspostavilo uvjete za standardni muzejski rad. Nadopunjuju se zbirke i arhiv te rade novi postavi, stručno se obrađuje gra đa i u nedostatku slobodnoga izložbenog pro stora uz iznimku izložbe kopija fresaka iz Lovrana, Hrastovlja i Berma (1956.) priređuju se izložbe izvan ustanove (Frangešova retro-spektiva u Umjetničkom paviljonu i Kerdi-ćeva u Modernoj galeriji), intenzivno se uzi -maju odljevi na terenu među kojima će pose-ban značaj imati oni vezani za opus Jurja Dalmatinca, a čijem djelu će biti posvećena velika izložba 1964. u Umjetničkom paviljonu.U šezdesetim godinama, kada su već riješeni svi važniji organizacijski, personalni i prostorni problemi rad zadobiva uobičajene muzejske dimenzije te se odvija u dva smjera.U sklopu mu zejske djelatnosti stručno se obrađuje i sis-tematizira djela iz fundusa, a rezultate struč- no-znanstvenog rada prezentira se putem iz-ložaba koje se povremeno priređuje u vlas-titom prostoru. Gliptoteka HAZUPočetkom osamdesetih godina kontinuirano se počinje s priređivanjem niza retrospek-tiv nih izložaba hrvatskih kipara čiji opusi do tada nisu bili cjelovito prikazani. Do iz-lož benoga zamaha te intenzivnoga povezi-vanja sa suvremenim umjetnicima dolazi po-gotovo nakon formiranja izložbe Triennale hrvatskog kiparstva 1982., kojom se prika zuje i problematizira relevantne pojave u suvre-menoj hrvatskoj skulpturi. Nemala pažnja po-svećuje se i stalnim postavima koji se tijekom godina ustaljuju kao postav antičke zbirke, zbirke fragmenata s nepokretnih spomenika kulturne baštine od IX. do XV. stoljeća, zbirke skulptura od XIX. do XXI st., zbirke fresaka od XI. do XV., zbirke stećaka i zbirke medalja i plaketa. U svom fundusu Gliptoteka ima i studijske zbirke crteža hrvatskih umjetnika,

sadrenih odljeva grbova s područja Dalmacije i zbirku sadrenih odljeva zavjetnih pločica po-moraca iz Perasta (Boka Kotorska). Pro storije se uređuju u skladu s fi nancijskim moguć-nostima i postupno se pretvaraju u izložbene prostore opremljene prema svim standardima muzejske struke. Fundus se jednako tako po-većava i unutar svih zbirka.Izbijanjem Domovinskoga rata prekida se nor-malno djelovanje Gliptoteke koja od uspostave samostalne Republike Hrvatske djeluje u sas-tavu muzejsko-galerijskih jedinica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te je njen rad tijekom rata uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske usmjeren prvenstveno na zaštitu umjetnina pri čemu se brojna unikatna djela sačuvana u sadrenim modelima odljevaju u trajne materijale.U novim društveno-političkim prilikama po -sebno dolazi do izražaja aspekt čuvanja dje la jer se spomenici koji su sačuvani u Glipto teci (poput Fernkornova bana Jelačića i Fran ge-šovih reljefa sa spomenika kralju To mislavu) vraćaju na svoja stara mjesta, mjesta s kojih su skinuti.Posljednjih godina, formiranjem četiri izlož-be nih prostora potencirana je izložbena dje-lat nost te je Gliptoteka otvorena ne samo pra ćenju likovnih događanja nego i ostalim kul turnim manifestacijama koje često ugoš-ćuje, poput promocija knjiga, koncerata i sl.Bogatstvo svog fundusa ova specifi čna muzej-ska ustanova prezentira javnosti, uz stalne postave i posudbom djela za gotovo sve veće izložbe hrvatskoga kiparstva, bilo da se radi o problematskim ili retrospektivnim izložbama.Danas je Gliptoteka HAZU suvremena mu-zejska ustanova koja se svojim značajem uvrs-tila u sam vrh likovnoga života, kako Zagreba tako i Hrvatske, a njeni galerijski prostori spa-daju među najtraženije i najekskluzivnije.

>>

Posljednjih godina,

formiranjem četiri

izložbena prostora

potencirana je izložbena

djelatnost te je Gliptoteka

otvorena ne samo

za praćenje likovnih

događanja, nego i za ostale

kulturne manifestacije,

poput promocija knjiga,

koncerata i sl.

Zbirka modernog

kiparstva

16

Zagrebački gradonačelnici

Napisao: Branimir Špoljarić

Foto: Arhiv MGZ

Uz formiranje novih

donjogradskih ulica i

njihovih produženja za

Badovinca značajniji

je razvitak telefonije.

Naime 1887. zagrebačka

telefonska centrala, koja je

bila u privatnim rukama,

priključuje prvih tridesetak

građana.

U selu Badovinci na Žumberku 1828. je rođen Nikola Badovinac, potomak senjskih uskoka koji su bili raseljeni na

to područje. Budući da je bio iz dobrostojeće obitelji Badovinac, Nikoli je omogućeno ško-lovanje u Zagrebu i diplomirao je pravne na-u ke. Postao je fi nancijski stručnjak, ali od 1878. do 1881. nakon aneksije boravi u Bosni

U gradu se probijaju

nove ulice kao što su

Boškovićeva i Voćarska, a

grad otkupljuje zemljište

na tadašnjem Sajmištu

za izgradnju Hrvatskoga

narodnog kazališta

zaslužan za razvitak telefonije

i Hercegovini sudjelujući u organiziranju up-rav noga i sudskoga ustroja. U Zagrebu je dje-lovao kao fi nancijski nadsavjetnik i upra vi telj Katastarske oblasti. Kad se vratio iz Bos ne i Hercegovine, aktivno se uključio u po-litički život Zagreba i nekoliko je godina bio gradski zastupnik, da bi 1885. bio izabran za gradonačelnika. Na toj se dužnosti zatekao u vrijeme kad se Zagreb oporavljao od kata-strofalnoga potresa 1880. U gradu se probijaju nove ulice kao što su Boškovićeva i Voćarska, a grad otkupljuje zemljište na tadašnjem Saj-mištu za izgradnju Hrvatskoga narodnog ka-za lišta. Badovinac potiče popločenje ulica u gradu, a isto tako proširuje vodovodnu mrežu u Donjem gradu. Za njegova načelnikovanja uređuje se Ilirska arkada na Mirogoju u ko-ju su preneseni posmrtni ostaci hrvatskih preporoditelja koji su bili pokopani na drugim grobljima, kao što je Ljudevit Gaj bio pokopan na Jurjevskom groblju, a Vatroslav Lisinski na groblju kraj kapelice sv. Roka, danas Ro-kovom perivoju. Nikola Badovinac bio je oštri protivnik bana Khuena Hedervaryja što ga je koštalo njegove dužnosti gradonačelnika. Ban ga je nakon dvije godine suspendirao s položaja i na njegovo mjesto postavio za iduće tri godine svog savjetnika Ignjata Siebera. No i u te dvije godine od 1885. do 1887. Badovinac je mnogo učinio za grad. Uz formiranje novih donjogradskih ulica i njihovih produženja za Ba do vinca značajniji je razvitak telefonije. Naime, 1887. zagrebačka telefonska centrala, koja je bila u privatnim rukama, priključuje prvih tridesetak građana. Ovaj poznati fi nan-cijski stručnjak, političar i gradonačelnik Za-greba umro je 1902. godine u Kandiji kraj No vog Mesta, a zadovoljštinu za svoj rad do-bi va proglašenjem za počasnoga građanina Zagreba i dodjelom plemstva 1896. U četvrti Ravnice 1931. godine nazvana je jed na ulica njegovim imenom: ulica Nikole Badovinca ili kraće Badovinčeva ulica.

17

O Zagrebu markom i žigom

Napisala: Dunja Majnarić Radošević

Foto: Muzej HT

U prvoj polovici 20. st., veliki je hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić, nakon smr ti "dobio" ulicu u Zagrebu (B. Špo-

ljarić u ''Zagreb moj grad'', br. 12), a u povodu 150. obljetnice njegova rođenja Hrvatska pošta je izdala poštansku marku s njegovim likom.Vjekoslav Klaić (1849. − 1929.) je rođen u Gar činu kod Slavonskog Broda u učiteljskoj obitelji od oca Hrvata i majke Njemice. Ško-lo vanje je započeo u Varaždinu, gdje je do-bio domoljubne poticaje, a nastavio u Zagre-bu. Srednjoškolski profesor povijesti, Franjo Kožinek, snažno je utjecao na njegovo zani-ma nje za povijest. Nastavivši školovanje na bogosloviji, počeo se baviti književnošću i glaz bom (svirao je više instrumenata, dirigirao i komponirao). Istupivši iz bogoslovije dvije je godine radio kao učitelj u Varaždinu i tada otišao na studij geografi je i povijesti u Beč. Vrativši se u Zagreb radio je kao profesor na gimnaziji, a zatim i na sveučilištu, 90-ih go di-

Vjekoslav Klaić na poštanskoj markiRepublike Hrvatske

U povodu 150. obljetnice

rođenja Vjekoslava Klaića,

"plemenitog rodoljubnog

i znanstvenog uzora"

brojnih naraštaja hrvatskih

povjesničara, Hrvatska pošta

je 18. lipnja 1999. godine

izdala poštansku marku u seriji

Znameniti Hrvati

brojna nova pitanja. Istraživanjima i prika zi-vanjima hrvatske povijesti uvodi novi pristup po vijesnim temama, tj. traži obuhvatnu na rod- nu, političku, društveno-gospodarsku i kul tur-no-povijesnu prezentaciju čime je otvo rio no-ve putove i obogatio hrvatsku historiogra fi ju.Pišući na osebujan način značajna dijela o po vijesti hrvatskoga naroda i sam je ušao u povijest.U povodu 150. obljetnice rođenja Vjeko slava Klaića, "plemenitog rodoljubnog i znan stve -nog uzora" brojnih naraštaja hrvatskih po v-jes ničara, Hrvatska pošta je 18. lipnja 1999. godine izdala poštansku marku u seriji Zna-meniti Hrvati. Kreirao ju je poznati zagrebački dizajner, Danijel Popović. Marka je veličine 24,14 x 35,50 mm s češljastim zupčanjem 14. Tiskana je u tiskari AKD u Zagrebu na 102-gramskom gumiranom papiru u višebojnom off setu, u arcima od 20 maraka i nakladi od 250 010 kom.

na 19. stoljeća postaje dopisni, a zatim i pra vi član tadašnje Jugoslavenske akademije zna-nosti i umjetnosti. Bio je i vanjski član češke akademije znanosti i počasni doktor praškoga sveučilišta.Uređivao je pravaški tjednik "Hrvatska lipa" i časopis "Vienac", a pokrenuo je i uređi vao glazbeni časopis "Gusle". Bio je i član rav -nateljstva te potpredsjednik Hrvatsko ga glaz-benog zavoda, a u dirigiranju i komponi ranju promicao je slavensku i hrvatsku glazbu.Svakako je najznačajnije u njegovu djelovanju njegovo kompleksno istraživanje povijesti hr-vatskoga naroda. Njegova djela kao što su npr. "Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka 19. st." (nedovršeno), "Povijest Bosne do propasti kraljevstva", "Zemljopis zemalja u koih obitavaju Hrvati" te monografi ja o Pavlu Ritteru Vitezoviću i dr., to i pokazuju.U svom svestranom istraživačkom radu, ne-ka je tumačenja zamijenio novima te posta vio

Svakako je najznačajnije

u njegovu djelovanju

njegovo kompleksno

istraživanje povijesti

hrvatskoga naroda

18

Povijest zagrebačkog sportaNapisala: Milka Babović

Foto: iz časopisa "Povijest sporta" i

knjižice "Povijest sporta u Samoboru"

U prvi sam tren stajao kao opčinjen daškom vjetra i nepreglednošću svega oko mene. Okrenuo sam se i pogledao

u dubinu: pod mojim su nogama ležali oblaci prisni i miroljubivi kao stado jaganjadi. A alpski vrhunci – ukrućeni ledom i snijegom po-kriveni – oni su mi se činili na dohvat ruku, iako su bili duboko u dolinama i usjecima udaljeni o moga vrha. Desno sam gledao gorje pokrajine oko Lyona, lijevo čak Marsejski za-ljev, a bio je udaljen svega nekoliko dana puta. Rijeka Rhone bljeskala mi je pred očima. Sve je to ispunilo i moje tijelo i moj duh zado-voljstvom i smirenjem.Ovo je isječak iz teksta što ga je napisao Fran-cesco Petrarka (1304. ‒ 1374.), renesansni pjes- nik i humanist, povjesničar i arheolog, tra gač za starim rukopisima, fi lozof i "otac pla ni-

Prvi društveni planinarski izlet

Izlet na Oštrc i Plješivicu (skica kretanja)

Planinarstvo je u

tim danima početka

organiziranoga rada bilo

društvena djelatnost,

svjesno opredjeljenje u

ime napretka znanosti,

upoznavanja odlika,

bogatstva i ljepota prirode,

upoznavanje života i

običaja hrvatskoga življa

izvan gradova, promicanje

zdravoga života

narstva i alpinizma". U svakoj iole temeljitijoj knjizi o povijesti planinarstva i alpinizma na-ći će se podatak da se Francesco Petrarka 25. travnja 1336. popeo na Mt. Ventoux. Taj 1912 m visoki vrhunac Francuskih Alpi i danas se ubraja u zahtjevne planinarske iz lete. U Pe-trarkino vrijeme u tom dijelu Fran cus ke nije

U svakoj iole temeljitijoj

knjizi o povijesti

planinarstva i alpinizma

naći se podatak da se

Francesco Petrarka 25.

travnja 1336. popeo na

Mt. Ventoux

19

bilo ni planinarskih puteva, a kamo li asfal-tiranih cesta današnjice. Uspon na Mt. Ven-toux je danas teška kušnja i za profesio nalne vozače bicikla, koji svake godine voze utrku "Oko Francuske".Ali, ljude je i tada gonio nezadrživi poriv da otkrivaju, osvajaju, saznavaju, uče.O svom usponu Francesco Petrarka je pisao u svojim proznim djelima i na osnovi njih (na-kon rasprava) bez posebnih svečanosti priznat mu je primat. O tome planinari danas uopće ne spore. Najstarija planinarska knjiga na svijetuRaspravljalo se pak o "najstarijoj planinarskoj knjizi na svijetu". I tko zna po koji put prof. dr. Željko Poljak nam nesebično poklanja bi-se re iz svoje bogate riznice znanja kroz svoje zapise i predavanja. Naime, prihvaćeno je da je knjiga Švicarca, planinarskoga pisca Konrada Gessenera o planini Pilatus objavljena 1555. u Zürichu, najstarija na svijetu. A to nije točno! U Zagrebu, u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, čuva se knjiga, dva desetljeća sta rija od Gessnerove! Napisao ju je hrvatski pjesnik Petar Zoranić (1508. ‒ 1569.?) To je knji ga "Planine", napisana u Ninu 1536., a tis-kana u Veneciji 1569.Petar Zoranić živio je u Ninu. Bio je opsjednut ljepotama Velebita i Dinare. Budući da je "Pla-nine" napisao hrvatskim jezikom svoga vreme-na, a ne latinskim, knjiga je ostala ostalom svi jetu nepoznata. Nama je dostupna jer je Hr vatska akademija znanosti i umjetnosti tis-kala Zoranićeve "Planine" uz usporedni pri-jevod na suvremeni hrvatski jezik.A da nismo ni kasnije u sebi zatomili poriv za ljepotama, ali i svim ostalim značajkama prirode oko sebe, da nismo bili pasivni pro-matrači zbivanja u svijetu svjedoči izuzetna

godina 1874., kada je osnovan "Hrvatski lječ-nički zbor" (20. veljače), a Sabor donio zakon o obvezatnoj nastavi tjelesnoga odgoja u pučkim školama i preparandijama (14. listopada), osnovano Hrvatsko planinarsko društvo: HPD (15. listopada), ban Ivan Mažuranić svečano otvorio Zagrebačko sveučilište (19. listopada), osnovan "Hrvatski Sokol" (27. prosinca).Hrvatsko se planinarstvo osnutkom društva svrstalo na značajno mjesto.

Povjesničari tvrde da je najstarije pla-ninarsko društvo osnovano 1857. u Lon-donu. Pa po gle dajmo:

1857. Alpina Club, London1862. Der Oesterreichische Alpenklub1863. Der Schweier Alpenklub1864. Club Alpino di Torino1868. Der Steirischer Gebirgsverein, Graz1869. Oesterreichische Touristen Club, Beč1870. Deutscher Alpenverein1871. Societa degli Alpinisti Tridenti1872. Polskie Towarizystwo Tatrazanzankie, Krakov1873. Club Alpine Francais1874. Hrvatsko planinarsko društvo, Zagreb

Jasno je da u ovom tekstu spominjemo međa-še naše planinarske prošlosti. Od Zoraniće-vih "Planina" (1536. u Ninu) do prve planinar-ske organizacije Hrvatskoga planinarskog

druš tva, HPD-a (1874. u Zagrebu) bilo je pla-ninarstva: spontanih većih i manjih izle ta i istraživanja, a sve to je vodilo do organizira-noga djelovanja. Najpoznatiji planinariBilo je posebno zanimljivo pročitati članak dok tora Željka Poljaka ("Povijest sporta" broj 97, godina 24. lipanj 1993.) i saznati da je i ban Josip Jelačić bio planinar. Saski kralj Friedrich August II. (1797. ‒ 1854.) bio je strastveni botaničar. Obilazeći strane zemlje doputovao je u Hrvatsku. Na usponu na Učku 10. svibnja 1838. pratio ga je carski major Josip Jelačić. Danica Ilirska objavljuje kraći izvještaj o tom usponu u brojevima 35 i 36, godine 1839. Friedrich August obišao je tada Velebit, Zmijsko brdo na Pelješcu i Biokovo. Na Biokovu je pronašao i novu biljku koja je ušla u svjetski botanički nazivnik kao Centaurea Fridirici Augusta.

U Zagrebu, u Hrvatskoj

akademiji znanosti i

umjetnosti, čuva se knjiga,

dva desetljeća starija od

Gessnerove! Napisao ju

je hrvatski pjesnik Petar

Zoranić (1508. ‒ 1569.?)

To je knjiga "Planine",

napisana u Ninu 1536., a

tiskana u Veneciji 1569.

Foto

: MGZ

Drveni vidikovac

na Sljemenu, prvi

objekt u povijesti

hrvatskoga

planinarstva,

podignut je

5. lipnja

1870.

>>

20

Sedam godina kasnije kralj Friedich August II. ponovno obilazi hrvatske planine, ovoga puta Klek i Golu Plješevicu u Lici. I tada ga prati i s njim planinari sada već pukovnik Josip Jelačić.Iako je major i pukovnik Josip Jelačić plani-nario po zadatku prateći gosta, članci u Danici Ilirskoj, a sigurno i usmeno predanje, morali su se dojmiti šire javnosti. Ne treba smetnuti s uma da je 19. stoljeće bilo stoljeće probuđenih interesa za prirodne znanosti, za prirodu sa-mu, sve je jači bio polet za upoznavanjem svo-je zemlje.To razdoblje planinarstva u nas nije bilo puko izletništvo uz roštilj u prirodi. Odnos prema odlasku u prirodu bio je u duhu narodnoga preporoda 19. stoljeća. Književnici, liječni-ci, prirodoznanstvenici i političari obilaze Hrvat sku, proučavaju rudno blago, fl oru i fa-unu, bilježe, potiču objavljujući knjige, puto-pise... Doktor Josip Schlosser, križevački zemaljski pro tomedik i botaničar (kasniji prvi pred sjed- nik HPD-a) uspinje se na Kalnik već 1845. go dine. Njegov primjer slijedi 1852. Ljude vit Vuko ti nović (preporoditelj, akade mik, član/uteme lji telj HPD-a). Te iste, 1852., njih dvoji-ca po du zimaju istinski pothvat: veliko puto-vanje po hrvatskim planinama. Popeli su se na Klek, Velebit i Ličku Plješevicu. Riječani 1852. svlada vaju Učku i tiskaju prvi hrvatski planinarski putopis. Josip Torbar (akademik, kasnije suos nivač HPD-a) upoznaje i istražuje Kalnik i Lič ku Plješevicu. Naravno, zagrebački poklonici planinarenja osvajaju Medvednicu. A 5. lipnja 1870. na Sljemenu podižu drveni vidikovac, prvi objekt u povijesti hrvatskoga planinarstva.

>>

Bude Budisavljević (1843. – 1919.)

književnik, činovnik, pokrenuo je osnutak

Hrvatskog planinarskog društva 1874.

Dr. Josip Schlosser-Klekovski

(1808.-1882.) - prvi predsjednik Hrvatskog

planinarskog društva

Dr. Đuro Pilar, geolog, sveučilišni profesor,

pokretač osnutka Hrvatskog planinarskog

društva

Na prvoj glavnoj i izbornoj

skupštini odlučeno je

da se organizira "Prvi

društveni planinarski

izlet u Samoborsko gorje,

da se popne na Oštrc i

Plješevicu"

Planinarsko društvo u Hrvatskoj Negdje u travnju 1874. mladi upravni činovnik u Ogulinu, književnik Bude Budisavljević upoz-nao je profesora matematike na Sveučilištu u Grazu, doktora Johannesa Frischaufa, vrsnoga planinara, dobroga poznavatelja ljepota i raz-novrsnosti Velebita i Kapele. Spremao se na Klek. Zagrijao je mladoga Budisavljevića za os nivanje planinarskoga društva u Hrvatskoj. Bude Budisavljević odmah pismom upoznaje s tom idejom svoga prijatelja, prirodoznanca doktora Đuru Pilara. Doktor Pilar, oduševljen tom zamisli, uz pomoć istomišljenika saziva već 15. listopada 1874. u Zagrebu osnivački sas tanak Hrvatskoga planinarskog društva. Značajna činjenica jest da su osnivači HPD-a i prvi planinarski društveni djelatnici bili i mnogi tadašnji znanstvenici i kulturni djelatnici. Uz Buda Budisavljevića, kao idejnoga začetnika, pokretač svega bio je dr. Đuro Pilar, osnivač

znanstvene mineralogije i geologije Sveučilišta u Zagrebu, zatim prvi predsjednik HPD-a dr. Josip Schlosser-Klekovski, liječnik, botaničar i etimolog. Ilirac, suradnik Ljudevita Gaja, knjiž evnik i enciklopedist Ljudevit Vukoti no-vić, dr. Spiridon Brusina, zoolog, malakolog/stručnjak za mekušce, mineralog i petrograf dr. Mijo Kišpetić, geograf dr. Petar Matković, književnik August Šenoa. Već na tom osnivačkom sastanku (15. 10. 1874.) sastavljena su prva pravila HPD-a i od mah poslana vlastima na odobrenje. Ono je stiglo 20. 3. 1875. Nisu čekali ni časka, od-mah su sazvali i 29. travnja 1875. održali u Za grebu Prvu glavnu i izbornu skupštinu. I na njoj odlučili organizirati "Prvi društveni planinarski izlet u Samoborsko gorje, popeti se na Oštrc i Plešivicu". Datum "prve laznje" (uspona!) bio je duhovski ponedjeljak, 17. svib nja 1875. Prvi društveni planinarski izletZadivljujuća je energija i dobra organizacija tih ljudi koji su inače uz planinarstvo ite kako bili zaposleni. Za 16 dana sve je bilo pri pre-mljeno, svi obavješteni, satnica sastav lje na. Pri tome ne treba zaboraviti da nisu komu-nicirali elektronskom poštom niti mobitelima, da je udaljenost od Zagreba do Samobora bila, istina, u kilometrima jednaka današnjoj, ali je Samobor tada bio znatno "dalje".Najpodrobnije opise ostavio nam je Ivica Sud-nik (1910. ‒ 2002.), u Povijesti sporta (broj 22. godina VI, lipanj 1875.). Iz Zagreba je večer-njim vlakom u 20:30 krenulo 12 članova. U Pod susedu su napustili vlak i redovnom skelom prevezeni na desnu obalu Save. Tamo

21

su ih čekali Samoborci i tri kočije s konjskom zapregom. Ivica Sudnik opisuje: "Veselo, pje-vajući prispješe planinci u Samobor. Samobor je ugledno mjestance, no slabo uređeno za doček znatnijega broja gostiju, od kojih se pet ili šest u mjesnoj gostionici mogu smjestiti. No, gdje nestaje udobnosti velikoga grada, ta-mo cvate staro hrvatsko gostoljublje te tako ne bje članovima neprilike..." Svi su bili smješteni u domovima samoborskih obitelji. Program je predvidio polazak sljedećeg jut-ra, 17. svibnja, već u 5:00 kolima do Rude, odakle bi krenuli uzbrdo pješice. Ivica Sudnik

Zapisnik Prve redovne godišnje skupštine HPD-e (29. 4. 1875.)Z i ik P d diš j k š i HPD (29 4 1875 )

duhovito piše da se krenulo sat kasnije jer negdje su kasnila kola, a negdje je ugodan jutarni razgovor uz dobru kavu bio uzrokom da se zaboravilo na sat. "U 7 sati bje društvo u Rudah, a oko 8 i pol na Oštrcu, 2298 stopa nad morem (691 m ). Premda je to napram alpinskom velegorju neznatna visina, to se ipak ovaj brijeg, kako mu i ime kaže, odlikuje svojom strminom, oštrinom... jedva se popneš na koji šilj, kad eto pred tobom sedlo, u ko-je se kao u neku dolinu spuštati moraš, da se odmah na drugi šilj penjati moraš..." Odu-ševila ih je ljepota pogleda, Sljeme im je u

daljini izgledalo poput gorostasa. Nakon sata odmora nastavili su nizbrdicom do prodora u kojem su se napili "najsvježije vode što je igdje ima". I na vrhu Plješevice su mjerili kao i Oštrc. Mjerni uređaj (aneroid) bio je engleski, zato su visinu izražavali u stopama. Tako je Plješevica izmjerena 2470 stopa, što su kasnije pretvorili u 779 metara nad morem. Na Plješevici ih je dočekala magla, vidik je bio zastrt, ali je i magla u planini užitak za planinara. Jedino su skratili silazak, budući da je zaprijetio i pljusak, a svi u skupini nisu bili već "očeličeni planinarski veterani". Za bogatom trpezom domaćina Samoboraca, u ugodnom razgovoru protkanim duhovitim napitnicama, u trenu je bilo "devet u krevet" jer je sutra na povratku trebalo uraniti u cik zore, da bi se u Podsusedu stiglo na jutarnji vlak za Zagreb. A do vlaka u Podsusedu je trebalo iz Samobora kočijama stići u pravi trenutak na savsku skelu i stići do Podsusedskoga kolodvora, a vlakovi, ma kakvi bili, kretali su točno.Na prvom društvenom izletu na Oštrc i Plje-ševicu bili su predsjednik dr. Josip Schlos-ser-Klekovski, potpredsjednik Josip Torbar, dr. Mijo Kišpatić, dr. Đuro Pilar, dr. Koharić, dr. Plohn, dr. Plivarić, te članovi Vaso Dizdar, Đuro Crnadak, Danošić, Šabarić i Šarić.Prema sačuvanim zapisnicima, HPD-u su se vrlo brzo pridružili botaničari dr. Dragutin Hirc i Ljudevit Rossi, paleontolog dr. Dragu tin Gorjanović Kramberger, pronalazač Krapin-skoga pračovjeka, liječnici dr. Ivan Kosirnik i dr. Antun Lobmayer, prof. Ivan Benigar, inten-dant Adam Mandrović, maestro Nikola Faller, povjesničar Natko Nodilo.Planinarstvo u tim danima početka organizi-ranog rada bilo je društvena djelatnost, svjes- no opredjeljenje u ime napretka zna no sti, upoznavanja odlika, bogatstva i lje pota priro-de, upoznavanje života i običaja hr vat skoga življa izvan gradova, promicanje zdravoga života. Zanimljivo je i ovo (razdoblje od 1874. do 1908.): od 34 rektora 25 su bili aktivni čla-novi planinarske organizacije!

Zadivljujuća je energija

i dobra organizacija tih

ljudi koji su inače uz

planinarstvo i te kako bili

zaposleni. Za 16 dana

sve je bilo pripremljeno,

svi obavješteni, satnica

napravljena.

22

Zagrebački štikleci

22

gospodarstvenici su uspjeli istjerati cirkusne točke na manje istaknuta mjesta na Zboru i nametnuti se nekadašnjem šarenilu ozbiljnom izložbom gospodarskih dostignuća zemlje.Treći Zagrebački zbor održan je tek 1913. jer je onaj 1912. bio spriječen balkanskim ra-tom. Kada je sve bilo pripremljeno za čet vr tu gospodarsku izložbu, buknuo je Prvi svjet ski rat i došlo je do prekida održavanja Zagre-bač koga zbora sve do 1922. godine. Te godi ne za postavljanje izložbe iskorišten je teren uz nekadašnju ''Jahaonicu'' u današnjoj Martiće-voj ulici, koja je dominirala između niskih izložbenih paviljona. Odaziv izlagača bio je za ista velik: čak 650 od kojih 117 inozemnih. Zagreb se nakon Prvoga svjetskog rata sveu-kup no razvijao, od prodora industrijske pro-izvodnje i obrtništva do prometa i bankarstva (a ujedno se slavila i tisućita obljetnica hrvatskog kraljevstva). Zbog svega toga su se zagrebački gospodarstvenici odlučili da se Zagrebački zbor održava i dalje svakog proljeća, a Markov je sajam postao specijaliziranim sajmom za pojedine artikle kao što su gospodarski stro-jevi, automobili, radioaparati, sajam vina i drugo. Kao zanimljivost spomenimo da je na prvoj izložbi automobila izlagalo 11 država i 30 tvornica automobila, a tijekom izložbe prodano ih je 40.Na starom prostoru u Martićevoj ulici, Zagre-bački je zbor ostao do 1936., kada se seli u Savsku cestu u kojoj nakon Drugoga svjetskog rata dobiva naziv Zagrebački velesajam, kako bi nakon toga, zaslugom gradonačelnika Ve-ćeslava Holjevca, dobio svoj novi prostor na današnjem mjestu ''preko'' Save.

Isprava o osnutku župe i crkve sv. Marka na starom Gradecu ne postoji, ali nam za to govori dopuštanje iz godine 1256.,

ko jom je kralj Bela IV. dao pravo održavanja go dišnjega sajma oko blagdana svetog Marka, 25. travnja, takozvanoga Markovog sajma, koji je potrajao do 14 dana svake godine na trgu ispred crkve. Do kraja 15. stoljeća na crkvu su bili naslonjeni dr veni dućani – štacuni, koje je magistrat

Napisao: Branimir Špoljarić

Foto: MGZ

unaj m ljivao trgovcima za prodaju najrazličitije robe. Čak je u 18. stoljeću potekla ideja da se crkva poruši kako bi se dobio što veći pro-stor za trgovanje na trgu, čemu se odlučno suprotstavio biskup Maksimilijan Vrhovac, tražeći da se prije sagradi nova crkva, a onda neka dođe do rušenja crkve sv. Marka. Danas je crkva sv. Marka sa svojim krovom iz 1882. izrađenim od šarenih glaziranih crje po -va kojima su na južnoj strani prikazani grbo vi ''trojedne kraljevine Hrvatske, Slove ni je i Dal-macije'' i grb grada Zagreba, jedan od sim bola našega grada. Tradicija proljetnoga saj mo vanja nastavlja se, a kako je Zagreb postao značajni trgovački, novčarski, gospodarstveni i kulturni centar, gospodarska udruga osniva Za grebački zbor, preteču Zagrebačkoga vele saj ma.Prvi zagrebački zbor 1910. trajao je 20 dana, po sjetilo ga je čak 200 000 ljudi, ali je sve to više bilo nalik kakvoj staroj sajamskoj svečanosti, ve likom prošteništu, nego gospodarstvenoj ma ni fes taciji. I drugi Zbor iduće godine pošao je iskustvom prvoga. Bilo je više zabave i senzacija: šaljive trke pasa zamijenilo je puštanje balona i topov-ska paljba. Posebno izvikana senzacija bilo je hranjenje divljih cirkuskih zvijeri, a zasjenila ju je samo bitka korijandolima i konfetima. Ali,

Danas je crkva sv. Marka sa svojim krovom iz 1882. izrađenim od

šarenih glaziranih crjepova kojima su na južnoj strani prikazani

grbovi ''trojedne kraljevine Hrvatske, Slovenije i Dalmacije'' i grb

grada Zagreba, jedan od simbola našega grada

23

Povijest zagrebačkih kavana

Matoševim povratkom u Zagreb 1908. godine, mladi

književnici, poput Nikole Polića ili Ljube Wiesnera, okupljaju

se oko njega uglavnom u kavanama. Kavane postaju njihovo

kraljevstvo, s Matošem na prijestolju.

Napisala: Ines Sabotič

Foto: iz knjige

"Stare zagrebačke kavane i krčme"

U kavanama se tada književnici upoz na-ju, susreću, razgovaraju, stvaraju. Omi-ljene su im kavane Elite, Bauer, Kaza-

lišna kavana, ali i Hrvatska kavana, Na rodna ka vana, Sloga. Spominju se također i krč ma Ma tejna, gostionica Jazbina i Frankopan. Sve su one postaje ''noćnoga križnog puta'' ko ji za-vršava ''kod trećih pijetlova'', kako piše Nikola Polić. U romantici boemskoga i kavanskoga života pronalaze određenu slobodu. Naime, pravila ponašanja nisu strogo propisana jer je ipak riječ o prostoru u kojemu se provodi slobodno vrijeme. Nikola Polić sjeća se toga vremena: ''đačka boema, često bez kruha i odijela, ali nikada bez duha i bez znanja jer ako je i popila bezbroj kava, ali je progutala i bezbroj knjiga''. Ljubo Wiesner, jedini koji je cijeloga života ostao vjeran boemskom životu, objašnjava da

je to bio izbor za razvoj ''čula'', a ne ''mišica''. Naime, taj život ''između mladenačkih ekscesa i jake volje služiti umjetničkom idealu, rodio je paradoksom, po kome prezirasmo zdrave sportove, a kultivirasmo nezdrava sjedenja u kavani ili krčmi''. U kavani započinju književne karijere, stvaraju se književne mreže. Tu se dakako i piše. Pišu se pjesme, književne kritike, polemike, ali i feljtoni. Potonji se raz-vijaju kao posebna književna vrsta. Ti efemerni tekstovi, kao i kavansko vrijeme, nemaju za prvi cilj upisati se u dugotrajnost. Riječ je o kratkoj formi koja se lakše može objaviti u ne kom listu, koji se dakako može čitati u kava ni, a dovoljno dobra da ipak ostavi trag. Sama tematika feljtona često je opis trenutka, piščeva impresija što zadovoljava očekivanja i sklonosti čitatelja za trenutačnim emocijama običnoga, svakodnevnoga života. Majstor hr-vat skoga feljtona jest (bez ikakve sumnje) An -tun Gustav Matoš. Možemo posebno spo me-nuti ''Kafanske varijacije'', zbirku 16 felj to na izdanih 1910. u ''Hrvatskoj slobodi''. Slijedeći Matoševe stope, Nikola Polić piše 1921. go-

Kavana, novine i feljton

složno su trojstvo.

Nijedan naraštaj nije

dotad pokazao toliko

privrženosti kavanama

koje postaju prava mala

carstva, simboli novoga i

slobodnoga života, kultna

mjesta.

dine ''U kavani o kavani (razmatranje oko jed-nog stola)''.Dakako, takva književna forma popularna je u ostalim europskim gradovima, posebice u Austro-Ugarskoj monarhiji. Bečke kavane i feljtoni rimuju se s Peterom Altenbergom. Ka-vana, novine i feljton složno su trojstvo. Nijedan naraštaj nije dotada pokazao toliko privrženosti kavanama koje postaju prava ma-la carstva, simboli novoga i slobodnoga života − kultna mjesta.

Kavana:kraljevstvo književnika

Kavana Bauer u

Frankopanskoj

24

Peti razred građanske učione. Tri reda zelenih školskih klupa, a nad njima šest nizova okruglih glavica, kao šest

nizo va zlatnih bundevica. Punih ili praznih bundevica? Praznih – rekli biste Vi – i ... pre-varili bi se.

Napisala: Štefka Batinić

Foto: Hrvatski školski muzej

(Zbirka izvornih fotografi ja

i Pedagoška knjižnica

Davorina Trstenjaka)

Vjerojatno nijedna učiteljica u Hrvatskoj nije dobivala toliko javno

izrečenih pohvala i prigodnih čestitki od svojih učenica kao Marija

Jambrišak. Jednako tako bila je priznata u učiteljskoj zajednici, ali i u

javnom životu. A sve to zahvaljujući 40-godišnjem učiteljskom

radu koji nikada nije bio samo puko obavljanje posla.

nad prvom "bogatom" klupom, pa onda kroz drugu iza nje, pa onda kroz cijeli onaj nîz, sve tamo do posljednje "oselske" klupe. I ostajala je zadivljena, kao što bi ostao zadivljen svaki, kome bi se otkrila čudesa sabrana u dvadeset poredanih dječjih glavica!Ovako je Ivana Brlić-Mažuranić započela zapis o svojoj učiteljici Mariji Jambrišak, koji je zajedno sa zapisima još desetak njezinih bivših učenica, objavljen 1927. godine u prigodnoj knjižici izdanoj u povodu 80. rođendana Ma -rije Jambrišak. Prihod od knjige bio je namije -njen za gradnju Doma učiteljica. Iste godi ne

učiteljica koja se pamti

Zagrepčani koje ne smijemo zaboraviti

Naša razrednica i nije sudila kao Vi. Kad bi ona velikim koracima, rukû unatrag skrštenih, šetala pred našim klupama, znala bi se iznenada zaustaviti i zagledala bi se oštrim pogledom u prvu od tih glavica, koja se dizala nad prvom klupom. Gledala je u nju oštro i uporno, te kao da je njezin pogled prodirao korak po korak sve dalje i kao da je ubirao čudo za čudom, njeno je lice sve više poprimalo izraz udivljenja. Onda nisam znala, kuda ona to prozire. No sad znam, da je njezin pogled, davno prije Röntgenova otkrića, umio da prodre kroz onu prvu bundevicu, što se njihala

Marija Jambrišak:Marija Jambrišak:

Marija Jambrišak s učenicama

ženskog liceja 1897. godine

25

Zahtjevom da se plaće

učiteljica izjednače

s plaćama učitelja –

"jednaki posao jednaka

plaća; jednako pravo za

sve" – ušla je u povijest

kao jedna od prvih

predstavnica ženskog

pokreta u Hrvatskoj

Najveći dio svog

učiteljskog radnog

vijeka Marija Jambrišak

provela je poučavajući

žensku mladež. Jednako

je tako najveći broj

njezinih pedagoških

tekstova posvećen pitanju

"naobrazbe ženskog spola".

Puno godina kasnije Marija Jambrišak će, ve-zano uz ovaj zahtjev, napisati: "Svaka čast hr -vatskomu pučkom učiteljstvu! Kako se u stra- nim zemljama nekolegijalno ponijelo učitelj-stvo, kada se radilo o izjednačenju beriva s učiteljicama". Skupština je, naime, prihvatila sve predložene rezolucije, a uoči same Skup-štine potporu joj je dao njezin organizator i već naslućeni "vođa hrvatskog učiteljstva" Ivan Filipović sljedećim riječima: "Kako vidim, Vi ste mlada, poletna, a učiteljica zanosna, samo smjelo naprijed. Mi ćemo još mnogo godina zajedno raditi. Na skupštini bez straha predložite spomenute rezolucije."Drugim svojim prijedlogom da se sposobnijim učiteljicama daju stipendije i omogući rad u gra đanskim školama i državnoj ženskoj uči -telj skoj školi, koja bi se trebala osnovati, Ma-ri ja Jambrišak kao da je predvidjela vlastitu profesionalnu budućnost. Naime, odmah na-kon njezina nastupa na Skupštini, prišao joj je uvaženi gost Friedrich Dittes, ravnatelj bečkog Pädagogiuma, i predložio daljnju izo brazbu u svom uglednom zavodu u koji su do tada imali pristup samo učitelji. Zah va ljujući novčanoj potpori biskupa Stros smayera te kasnije i stipendiji Kraljevske ze malj ske vlade, iz Beča se, nakon tri godine, vratila osposobljena za učiteljicu u višim puč kim školama. Od 1875. godine radila je kao učiteljica u Višoj pučkoj djevojačkoj školi u Zagrebu, a od 1892. do umi rovljenja 1912. u zagrebačkom ženskom liceju.

Naobrazba ženskog spolaNajveći dio svog učiteljskog radnog vijeka Ma rija Jambrišak provela je poučavajući žen-sku mladež. Jednako je tako najveći broj nje-

na velikoj skupštini Saveza hrvatskih učitelj-skih društava proglašena je "prvakinjom hr-vatskog učiteljstva". Umrla je deset godina kas nije, 23. siječnja 1937. godine, u 90. godini života. U oporučnoj bilješci što ju je napisala tri godine ranije među ostalim je zapisala: "Za ružna i mrzla vremena molim da se školska mladež ne vodi na pokop. Nadgrobne govore otklanjam sa najvećom zahvalnošću. Mjesto vi -jenac i cvijeće na moj odar, prinos za Dom uči -teljica."Marija Jambrišak rođena je 5. rujna 1847. go-dine u Karlovcu kao sedmo i posljednje dijete Ivana i Katarine Jambrišak. Kad joj je bilo šest godina obitelj se preselila u Zagreb. Stanovali su u Demetrovoj ulici, u neposrednoj blizi ni Jelačićeva dvora. Nižu je pučku školu poha-đala "u onoj staroj kući tik do Kamenitih vra-ta". Kako je još bila premlada za učiteljsku ško lu, majka ju je upisala ponovno u četvrti raz red niže pučke škole, ali u samostanu se-stara milosrdnica, gdje će završiti i žensku preparandiju. Šesnaestogodišnja učiteljica bila je premlada za samostalan učiteljski rad, pa je školsku godinu 1864./65. provela na praksi u školi koju su vodile uršulinke u Varaždinu. Godine 1865. položila je učiteljski ispit, a dvi je godine kasnije dobila je i svoje prvo samo stal-no učiteljsko mjesto u pučkoj školi u Krapini.

Jednaki posao – jednaka plaćaGodine 1871. u Zagrebu je održana Prva opća hrvatska učiteljska skupština, najmasovniji skup hrvatskih učitelja u 19. stoljeću. Bila je to prigoda za prvi javni nastup mlade učiteljice iz Krapine. Nastupila je kao predstavnica "gos pojinskog odbora" i predložila nekoliko rezolucija, među kojima i dvije za koje se sa-ma posebno založila. Zahtjevom da se plaće uči teljica izjednače s plaćama učitelja – "jed-naki posao jednaka plaća; jednako pravo za sve" – ušla je u povijest kao jedna od prvih predstavnica ženskog pokreta u Hrvatskoj.

zinih pedagoških tekstova posvećen pit anju "naobrazbe ženskog spola". Iako je is tup na Prvoj učiteljskoj skupštini možda nagovi jes-tio beskompromisan i borben duh mlade učiteljice, njezin je kasniji rad na "žen skom pitanju" ipak više imao odlike socijal no prih-vatljivog realizma negoli beskom promis nog idealizma. Je li diplomatski pristup bio više odraz zrelosti i iskustva ili smišljene lukavosti teško je reći. U svakom slučaju svojim je ra dom razbijala predrasude o potrebi višeg žen skog obrazovanja te, zajedno s nekolicinom isto-mišljenica i uz naklonost tadašnjeg ministra prosvjete Ise Kršnjavoga, pridonijela osnivanju ženskog liceja u Zagrebu (1892.), prve državne potpune (osmogodišnje) srednje škole na području Austro-Ugarske Monarhije. Punih je 20 godina radila u liceju, obrazovala i odgajala buduću žensku hrvatsku intelektualnu elitu. Njezina učenica i prva žena doktorica znanosti u Hrvatskoj, Milica Bogdanović, o svojoj je bivšoj nastavnici zapisala: "Marija Jambrišak imala je vremena i energije za sve što je bilo po trebno liceju i licejkama: osam je godina bila čuvarica zemljopisno-povijesne zbirke, dva naest godina knjižničarka, mnogo puta vodi la je maturantkinje na naučna putovanja, i ni kad pritom nije štedjela sebe."Važnije pedagoške radove objavila je u Na-pretku tijekom posljednja dva desetljeća 19. stoljeća: Viša školska naobrazba korisna je ženi u svakoj prilici života (1883.), O namješ-ćivanju učiteljica na dječačkim pučkim škola-ma (1886.), Majke! Domovina vas gleda! (1891.), Kako valja udesiti ženski uzgoj, da što ko risniji bude po naš obiteljski život (1892.) i Žena nekoć i sada (1897.). Raznim se prilo-zima javljala i u Vijencu, Lipi, Domaćem og-njiš tu te časopisima za djecu i mladež Smilju i Pobratimu. Zajedno s Jagodom Truhelkom bila je prva urednica časopisa Na domaćem ognjištu (kasnije Domaće ognjište), što ga je 1901. godine kao "list za porodicu", namijenjen >>

Korice brošure Viša školska naobrazba

korisna je ženi iz 1883. godine

Marija Jambrišak se nije

udavala. Bila je to njezina

svojevoljna odluka. Kada

je školskim zakonom iz

1888. godine uveden tzv.

celibat učiteljica, javno

je istupala protiv toga

ističući da upravo udata

učiteljica može biti dobar

uzor školskoj mladeži.

prije svega "hrvatskoj majci", "čuvarici doma-ćeg ognjišta", pokrenuo Hrvatski pedagoško-književni zbor.

O pristojnom vladanju"Godine 1894. u svibnju došao Filipović s Ku g-li jem k meni i zamolio me, da napišem knjigu "O pristojnom vladanju", a tiskara Kugli-De-ut sch će ju izdati. Ja sam na tom već radi la, uvidivši da nam je takova knjiga od potrebe. Zato sam se sada svom pomnjom i ljubavlju dala na posao, da djelo što prije i bolje do kraj-čim. I ono je dotiskano polovicom listopa da 1895." Tako je dakle, prema sjećanju sa me autorice, nastao popularni, luksuzno oprem-ljeni, bon-ton koji je zasigurno bio obaveznim inventarom svake građanske obiteljske knjiž-ni ce i prigodan poklon u raznim prigodama. Upute za dobro vladanje u obitelji, društvu i javnom životu "začinjene su lijepim i pleme-nitim mislima naših pjesnika. Kao "duševnu hranu" ženskoj mladeži namijenila je knjigu Znamenite žene s pričama o životima povijes-nih osoba koje bi mogle biti uzorom mladim djevojkama.

Udružene žene i humanitarni radIdeja o osnivanju ženske udruge pojavila se još 1872. godine, ali je do njezine realizacije došlo gotovo 30 godina kasnije. Marija Jambrišak se tada iz Beča pridružila učiteljskoj delegaciji iz Hrvatske na skupštini njemačkih učitelja u Hamburgu i kada je kao "najvještija u go vo ru njemačkom" na sastanku s njemačkim ko le-gama izvještavala o hrvatskim školskim prili-kama, ostala je bez teksta na upit o ženskim udruženjima. Filipović joj je tada rekao da čim završi nauke u Beču i vrati se u Hrvatsku neka radi na osnivanju ženske udruge. Međutim u Hrvatskoj tada još nije bilo razumijevanja za to, pa ni među samim ženama. Jedna joj je "vrlo poštovana gospoja" otvoreno rekla:

"Pustite žene na miru u kući; za njih je samo igla, pletivo i kuhača."Konačno 1900. godine osniva se nekoliko žen-ski udruga. Prvo je osnovan "Gospojinski klub" a zatim i "Gospojinska zadruga za obra zo vanje i zaradu ženskinja u Hrvatskoj i Slavoniji" ili "Zemaljska gospojinska udruga" kojoj je svrha "podupirati ženskinje u daljnjoj višoj naobrazbi, brinuti se za usavršavanje kućanstva i nastojati oko proširenja privredne sposobnosti žen-ski nja". Jedna od prvih akcija Udruge bila je pri kupljanje sredstava za spomenik tragično preminuloj kraljici Elizabeti. Međutim, novac je, zalaganjem Marije Jambrišak, umjesto za kameni spomenik upotrijebljen za osnivanje djevojačkog internata u kojem će biti devet besplatnih mjesta za školovanje siromašnih dje vojaka, iz svake županije po jedna te jedna iz Zagreba. Internat je otvoren 1. rujna 1900. godine u Opatičkoj ulici, gdje se danas nalazi

26

>>

"Učenički dom Marije Jambrišak".Iz Gospojinskog kluba, čijom je tajnicom 18 godina bila Marija Jambrišak, potekle su ini-cijative za osnivanje "Doma za činovničke udo- vice i siročad", podizanje spomenika bisku-pu Strossmayeru i osnivanje "Lige za zašti tu djece" unutar već postojećeg "Društva za pre-hranu siromašne djece grada Zagreba". Liga se posebno angažirala oko djece koja su tijekom Prvog svjetskog rata ostala bez jednog ili oba roditelja. Za njih je u Selskoj cesti bilo uređeno sklonište, u kojem su, uz stan i hranu, dobivala i osnovnu izobrazbu koja im je omogućava samostalan život.Treba spomenuti da je 1900. godine osnovan i "Gospojinski klub učiteljske čitaonice" ili "Klub učiteljica" koji je 1904. godine prerastao u "Udrugu učiteljica Kraljevina Hrvatske i Slavonije" čija je dugogodišnja predsjednica bila učiteljica Milka Pogačić.

Prije svega – učiteljicaMarija Jambrišak se nije udavala. Bila je to njezina svojevoljna odluka. Kada je školskim zakonom iz 1888. godine uveden tzv. celibat učiteljica, javno je istupala protiv toga ističući da upravo udata učiteljica može biti dobar uzor školskoj mladeži. Osim majčinske briž-nos ti i pažnje koju je poklanjala svojim učeni-ca ma, bila je i drugom majkom djeci svoga brata Janka Jambrišaka, inače poznatog za gre-bačkog graditelja, nakon prerane smrti nje-gove supruge.Vjerojatno nijedna učiteljica u Hrvatskoj nije dobivala toliko javno izrečenih pohvala i prigodnih čestitki od svojih učenica kao Ma-rija Jambrišak. Jednako tako bila je priznata u učiteljskoj zajednici, ali i u javnom životu. A sve to zahvaljujući 40-godišnjem učiteljskom radu koji nikada nije bio samo puko obavljanje posla. Stoga je ona prije svega učiteljica, pa tek onda i prva naša feministica.

Marija Jambrišak 30-ih godina 20. stoljeća

"Igc vpdhpPrsisTi"uSb

PKorice i naslovna stranica

prvog, luksuznog izdanja bon-tona iz 1896. godine

Fotografi je Vladimira Vučinovića iz monografi je "Djeve sa zagrebačkih pročelja"

Djeva iz

Frankopanske 14

36

Napisala: Zdenka Heršak

Fotografi je: Privatna arhiva

Kada bih jutrom izašla na cestu ispred kuće, koja nije bila

asfaltirana pa sam tako bila u direktnom dodiru sa zemljom, i

kada bih tada pogledala prema samom vrhu Sljemena, moj bi

mi grad bio ''na dlanu''

Panorama od Trnja do Sesveta nije se uvijek razotkrivala, koji put bi bi la zamračena maglicama, ovisno o atmo-

sfe rama tlaka zraka, ali kad je zrak bio čist i proziran, grad mi se približavao u čaroliji… Sljeme bi treperilo u zelenilu boja, a jasno se vidio i toranj katedrale i mala crkvica na sesvetskom brijegu. Ta bi se crkvica rijetko vidjela i to samo iz našega dvorišta ili kad bi sunce bilo na zalazu. Onda bi zlatna zraka sun-ca padala samo na tu crkvicu, kao što kazališni refl ektor osvjetljava neki određeni predmet.

Kulmerova livadaKulmerova livada je bila međa između grada i moga kvarta. To je bila livada ogromne za-premnine, mogla bi se usporediti s četiri Jelačić placa. Ona se prostirala od moje kuće do današnje Radničke ceste. Bila je puna obilja ljepota i raskoši kojom nas Zemlja uveseljava. Ljeti smo koristili puteljak kroz livadu jer nam je to bila prečica. Trava je bila tako visoka da bi se vidjela samo glava prolaznika, mi djeca smo bili vidljivi tek kad bismo došli na cestu ispred kuće.Kako nije bilo kriminala nad djecom, nismo se bojali hodati preko livade sami. Nitko na djecu nije prenosio strahove jer nije bilo razloga. Znali smo samo uz puteljak vidjeti polegnutu travu u kojoj su se valjali parovi zaneseni ljubavnom igrom. Ne sjećam se da se ta trava ikada kosila. Moji su mi rekli da ju je ophodio i nadgledavao sam grof Kulmer. On bi se dovezao u kočiji do našega kafi ća. Tata bi ga poslužio himbersaftom, kava se u to vrijeme uopće nije pila. On ne bi izlazio iz kočije. Sestra se sjeća da je bio obučen u svilenu pidžamu. Ako pogledate u modne ča sopise

Mogu reći da sam vidjela i ljepše gradove. Ali obično ljubav i pripadanje nema veze s ljepotom jer ona se može zaboraviti, ona se može i ne vidjeti…

Stjepan RadićU mladosti nam roditelji često ponavljaju svoje doživljaje kako bismo ih nosili u sebi kroz život. Sjećam se moje grose Doroteje koja je svaki razgovor započinjala sa sjećanjem na Khuena Hedervaryja. Ja bih samo prevrtala očima i u sebi rekla: ''Bože, zar opet Khuen?'' Danas se ne sjećam niti jedne njezine priče o tome kako je bilo u doba njezine mladosti. Kakva šteta! Roditelji su mi ponavljali događaj koji se zbio oko ubojstva Stjepana Radića. Moj otac je bio veliki Radićevac. Dugo je visjela slika Stipice u našem kafi ću i u vremenu kad je to bilo opasno i kad su na javnim mjestima visjele slike poglavnika, a zatim Tita. Otac je bio vezan uz Radića i on mu je bio ''alfa i omega''. Kad je Stjepan Radić umro, velika je žalost zavladala u našoj kući. Išlo se na ispraćaj. Hodalo se do Branimirove ulice, odande tramvajem do Jelačić placa, a od Jelačić placa do Mirogoja pješke. Bila je predugačka kolona

Kako nije bilo kriminala nad djecom, nismo se

bojali hodati sami preko livade. Nitko na djecu nije prenosio strahove jer nije bilo razloga. Znali smo samo uz puteljak vidjeti

polegnutu travu u kojoj su se valjali parovi zaneseni

ljubavnom igrom. Ne sjećam se da se ta trava

ikada kosila.

toga vremena pidžame su se nosile za strand šetnju po Lidu naše Abazije. Tako se odijevao svijet iz nobles obliža. Ta ko se ''zbigecan'' – pretpostavljam – še tao Gustav Mahler, moj svekar Miroslav Frelić, osnivač prvih banaka na Zrinjevcu, ruski prinčevi Romanovi, češki bogataši…Naš grad je bio kozmopolitski grad, u nijednoj strukturi nije bio zapostavljen i uvijek je davao sve mogućnosti nao-brazbe i napretka. Mjesto moga ro-đe nja mi je nudilo sve ono što sam mogla prepoznati kao svoj interes i, naravno, svoju sreću. Zato ja ne mogu reći da samo volim Zagreb jer ljubav je prevrtljiva diva: sad je ima sad je nema… Taj grad je odredila meni mo ja sudbina – tu je moj početak i moj kraj. Ovdje mi je darovan život i tu je sjeme izraslo u stablo. Zato ja potpuno pripadam njemu.

Glumačka radionica Zdenke Heršak

37

Kad se Savica zatrpala bilo je to vrijeme njenoga

naprasnog umiranja. Opraštali smo se od uspomena kupanja,

vožnje čamcima, zimi kilometarskim sklizanjem na nekim mjestima ispod

svinutih grana punih inja.

u kojoj sam se i ja mučila jer sam bila u majčinoj utrobi. Tata je jako plakao. On nije bio čovjek koji bi se stidio svojih emocija. Ja sam plakala zajedno s mojom mamom. Kako sam imala veliku strast za životom rodila sam se tjedan dana iza ispraćaja. A danas se mogu pohvaliti da sam dala svoj obol za velikoga Hrvata.Kazalište je bilo velika ljubav mog oca Mi-lana. Već me u djetinjstvu vodio na pred stave u HNK, a sam je pisao rodoljubne pjesme i igrokaze koje smo ljeti izvodili u prebujnoj prirodi ispred kuće, gdje je rasla bazgovina, drenek, trnule i stabla divnoga, nježnoga gloga… Tu su Savićani podigli pozornicu. Tata je pisao ulogu za mene, on je bio moj prvi i jedini pisac. Scene košenja trave su bile odigrane realno u travi, a ''glumci'' su, osim što su morali znati glumiti, morali znati i kositi pravim kosama. Na predstavu su došli Trnjani, koji su uglavnom bili naši gosti, voljeli su piti, a poslije se po tući. Onda Sigečica gdje je bila naša župa i naš župnik koji nas je posjećivao i blagoslovio novi čamac. To je danas kvart oko Autobusnoga kolodvora. A Peščenica (okrug Željka Malnara), to su bili naši jako ''fi ni'' gosti. Uglavnom su bili ribiči. Tako mogu zaključiti da su svi susjedni kvartovi vidjeli našu predstavu i do kasno u noć se zabavljali: jeli, pili, plesali i pjevali.

Širenje gradaJednoga je dana mama došla kući iz grada i rekla da je čula da Savice više neće biti, da će do naše kuće ''doći'' grad i voziti tramvaj. Moja sestra i ja smo se grohotom smijale. Od silnoga smo je smijanja zaboravile upitati gdje je to čula. Znale smo da bi u grad išla kod frizera na trajnu ondulaciju ili u kupovinu kod Kastner & Öhlera (današnju Namu), a voljela je na Jelačiću ići na hrenovke kod Gavrilovića (koji je i danas na istome mjestu). Uglavnom, kasnije sam zaključila – tu je negdje načula kakva budućnost čeka našu Savicu.Čitala sam ''Ispovijesti'' J. J. Rousseaua. U jednome dijelu opisuje svoje jade nakon što

je njegova fi lozofi ja ismijana od fran cus -ke jav nosti i književnika. U tom se vre me-nu nastanio u selu izvan Pariza – Clig na-ncourtu. Opi sao je Clignancourt i ljepotu malih brežu ljaka, okolnih vinograda, div-nih seljaka/poljo privrednika koji su uzga-jali stoku… Lutao šumarcima i naricao nad svo jom sudbinom. Gdje je sada taj Clignan-court? Tamo gdje je bio i prije, ali drugačiji. Sada je centar Pa riza. Svaka promjena zare-že u živo meso uspomena.Kako mogu zaboraviti moju livadu koja mi je od rane mladosti razvila glad za lje-potom? Livadu nisam samo vidjela očima, čula sam je i slušala kako bruji sve u njoj jer sve raste, sve pjeva i zvone staklena zvon ca i pucaju mali balončići maslačka i leti sjemenje zrakom, do lete tanke, tanke stabljike majčinih su zica i njišu se na pov-jetarcu. Kako da zaboravim branje kim-la sa sestričnom Dragicom i susjedama. Vidim kako se kiml suši po čistim bijelim stolnjacima. Brundanje bumbara, pčela stvara orkestar radosti postojanja, kojeg nisam nikada poslije čula.Mislim da grof Kulmer nije imao od važ-

nosti kositi svoju livadu. Vjero jatno nije htio nebu oduzeti tu ljepotu da je gleda. Pustio je da priroda radi svoje i brine se sama za sebe. Možda je on bio upravo takav? Tko to danas može znati?

Zatrpavanje SaviceS druge strane obale Savice lovci su lovili pre-pelice koje su imale svoja staništa u šipražju. To je područje bilo ničija zemlja puna raz-norodnih ptica i životinja. Kad se Savica zatrpala bilo je to vrijeme nje-noga naprasnog umiranja. Opraštali smo se od uspomena kupanja, vožnje čamcima, zimi kilometarskim sklizanjem na nekim mjestima ispod svinutih grana punih inja. Ne znam jesu li bila ljepša ljeta ili zime na toj maloj, maloj Savi?Danas se na tim lokacijama nalazi jednim dijelom Folnegovićeva ulica, nogometno ig-ralište, autostrada, Coca-Cola, ali moja rodna kuća još se drži na svome mjestu, mada kli-mava ''kao stare babe zub''.Kad se na drugoj obali Savice gradila džamija, bio je ugrožen katolički duh moje sestre. Rekla sam joj: ''Kad se hodža popne na minaret i započne svoju molitvu, ti se samo pridruži uz njegovu molitvu: one će se ujediniti…''Hodajući danas po nasutoj Savici mogu se vid-jeti zaboravljeni visoki jablani kojima se njišu vrhovi, iznad njih prolaze oblaci kao što prolazi vrijeme i baš ništa zemaljsko ih ne dotiče.Nešto je moralo umrijeti da bi se rodilo novo, a upravo je to najteže prihvatiti. Taj se prirodni zakon ne može iskorijeniti. Ako osoba tijekom života nauči prihvaćati, kreće se s vremenom dalje…kreće se i uvijek s promjenom ponovno živi – drugačije.

Kako Zagreb vole pjesnici i pisci

3838

Tekst i izbor: Snježana Antunović

Rijeke ponekad razmeđuju države, ponekad su žile kucavice gradova, katkada se lijeno razlijevaju i vuku nizinama, zajedno s lađama i teglenicama, ima ih ši-

rokih kao more, a ima ih koje brzaju kanjonima, grme sla-povima i zaiskre kaskadama, poniru u kamenjarima ili nestaju u oceanima. I tako njihove vode obilaze svijet. Neke su žute i muljevite, a neke prave ljepotice. I. G. Kovačić je, mislim, napisao jednu od najljepših rečenica o rijeci: ''A Kupa je dalje tekla mirno, slična teškoj zelenoj kosi u koju je slap kao biserni češalj zadjenut!''Mostovi premošćuju, nadsvođuju rijeke, povezuju njihove obale, gradove i ljude (ali, nažalost i razdvajaju). A ima ih sva kakvih. I onih ''previše burnih'' i onih ogromnih, što ''pre-skaču'' obale zaljeva, a i spletenih od konopaca zaljuljanih nad kanjonima; neke su gradili nespretni, neimenovani, a pred nekima čovjeku zastane dah od njihove ljepote. A sve je to stvoreno za čovjeka i od čovjeka.

Dobriša Cesarić

Slap

Teče i teče, teče jedan slap;

Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,

I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san o slapu da bi mogao sjati,

I moja kaplja pomaže ga tkati.

Ivan Goran Kovačić

Beli most

Preskočil je reko,

V hrptu se je svil,

Bel ko čisto mleko

I velo od vil.

To so dva se vala

Slila vu jen tren;

Slika je ostala

Od njihove pen.

Srebrna se riba

K njemu pripelja,

Voda se zaziba:

On se v nje smehlja.

Kada riba projde,

On tiho zaspi-

Kočijica dojde

Pa ga probudi;

Strese se od sreče

Da ne more jač;

Popevko okreče

Kočijin kotač:

Beli beli beli most

Ko slonova kost!

Iz starih kajkavskih pjesmarica

Savske vode, sim tecete...

Savske vode, sim tecete,

dragi mojoj porecete,

da na bregu sedeč verno,

zaklinjem vas ja nesmerno.

Ako bute blizu tekle,

da bi dragoj to porekle,

da z men' suze me vozite

i to jednu nju prosite:

Ak' se samo vode tekne,

taki ruku naj odmekne;

putovanje suz' bu lehko,

niti moje srce žmehko.

Ak' vas pako pusti teči

prez pogleda i prez reči,

Črnom morju vas izručam

i za pokop preporučam.

To vas vendar, vetri, prosim

za 'nu lubav, koju nosim:

zdihavanje povrnete

i od suz' ga odvrnete.

Morebiti vreme dojde,

kada znovič na pot pojdem

ter ga draga na stan prime.

Vsa mi žalost onda mine.

Milivoj Slaviček

Rijeke

Rijeke teku da im ljubav ne obalama raste

vir vuče jučer i danas, zelena tišina

rijeke će teći kao neka misao do daljina

vode idu odnekud gdje se praljudi časte

gdje su imale oči pune nekih budućih spomenika

Čovjek je sam uz vodu kao čista šuma

gluho povezan s prahodom ljudi, okolinom Zvjezdanog

Kuma

mutna prisutnost iskona tiha nesvijest slika.

Rijeke će možda primijetiti da nas nema

one su donijele u nas neke nejasne što su bili

uhvaćenu našu sjenu možda će predati jednome moru

One su tiho stravične, nehotično dobre, nijema

prisutnost najprečeg, ratovi, vrijeme u svojoj sili

mutno gusto tečenje, napjev u šutljivu gibljivu zboru

Teče i teče jedan slap...

39

Anđeo zahvalnosti

čemo teške, često nepotrebne terete. Oči su nam zatvorene za ljepotu malih stvari, a srca za čaroliju sitnica. Ponekad je potrebno da se dogodi nesreća da bis mo ponovno naučili gledati i slušati. Da bis mo ponovno pronašli jednostavne stvari ko je smo zaboravili.Bolest, saobraćajna nesreća, gubitak posla, sve su to katastrofe kojih se bojimo.Ali, oni koji su ih preživjeli, reći će da su to no-ve mogućnosti koje su im promijenile život.Pred neizmjernim čudom stvaranja potrebna nam je poniznost.Kad vidim koliko sam sitna i neznatna, i koliko je malo potrebno da me drugog dana više ne bude, postajem mekša, postajem zahvalna za priliku da sad budem ovdje.Zahvalna za svaki dan kada se probudim pa makar i kiša padala!Zahvalna za zdravlje, oči koje vide, uši koje čuju, ruke koje rade, noge koje me nose.Zahvalna za obitelj, za prijatelje, za privilegij

Anđeo u slici

Nepobitna je činjenica da živimo u do-ba egoizma.Prve poduke primaju se još u dje-

tinj stvu, pod maskom ljubavi i brige djeci se zapravo usađuje osjećaj da je svijet mjesto gdje se može slobodno uzimati ne dajući niš-ta zauzvrat, ne nadopunjavajući uzeto. Sve je ponuđeno. Nema ograničenja. Hvala je ne-poznata riječ.Djeca ''preslikavaju'' ono što vide od odraslih. I tako se ubrzano stvara jedan sivi svijet u ko jemu su dani sve kraći i kraći jer žurbom skraćujemo vrijeme. Svijet bez cvrkuta ptica, sjaja sunca i mirisa cvijeća. Ono što ne vidimo za nas ne postoji. Ne staju sitne ljubaznosti jer ih malo tko pre-poznaje i primjećuje.Zarobljeni u svijetu kojega smo stvorili prema vlastitoj mjeri: umorni, napeti i puni briga vu-

Anđeo zahvalnosti na mojoj

slici prikazan je kao lik okićen

plodovima i cvijećem, znacima

vidljive realnosti udjenutim u

kosu, otvorenih dlanova koji

pružaju male darove voća,

tako neznatne da ih i ne

doživljavamo kao darove, već

nešto obično i svakodnevno,

nešto što najčešće uopće ne

primjećujemo.

A u njima je cijeli svijet!

Tekst i slika: Edit Glavurtić

da se bavim prekrasnim poslom.Zahvalna za sve moje tuge i rane jer su me omekšale da osjetim patnju drugih.

Važno je često upotrebljavati riječ HVALA. Time otvaram svoje srce i ljubazno uvažavam tuđi trud. Jer je netko za mene uradio nešto što možda nije morao. I jer ne želim postati slična onoj staroj gospođi iz tramvaja koja bahato sjeda na ustupljeno joj mjesto ne nalazeći potrebnim da se zahvali mladoj ženi koja joj je mjesto ustupila. Pa to se samo po sebi podrazumijeva!Mnogo je drskih nezahvalnika svugdje oko nas, svih uzrasta. Osobito je tužno kad su to stariji ljudi jer su dosegli svoj životni vrhunac, a da ništa nisu naučili. A prilike za popravak sve je manje.Anđeo zahvalnosti na mojoj slici prikazan je kao lik okićen plodovima i cvijećem, znacima vidljive realnosti udjenutim u kosu, otvorenih dlanova koji pružaju male darove voća, tako neznatne da ih i ne doživljavamo kao darove, već kao nešto obično i svakodnevno, nešto što najčešće uopće ne primjećujemo.A u njima je cijeli svijet!To je osmijeh djeteta. To je briga roditelja. To je utjeha prijatelja. To je sve ono čiju važnost uvidimo tek kad to izgubimo.

''Anđele zahvalnostiUčini me dostojnom primati obilje Svih darova kojima sam svakodnevno obasipanaI blagoslovi me poniznošću da spoznam Veličinu Onog koji je izvor tih darovaI pomogni mi reći hvalaRukama onih koji me u Njegovo ime daruju.''

484848

Klaićeva bolnica

Sanatorij u Klaićevoj

radio je četrdesetak

godina, da bi se u

njemu 1951. godine,

odlukom Ministarstva

zdravstva, formirao

Odjel dječje kirurgije,

a godinu poslije

osnovala Dječja

bolnica koja je imala

150 kreveta i Odjel za

pedijatriju te Odjel

za dječju kirurgiju.

Prenamjenom

Sanatorija za potrebe

djece učinjeni su

unutarnji zahvati i

rekonstrukcije, dok je

vanjski izgled zgrade

ostao u izvornom

obliku.

Drugi izgrađeni objekt u bolničkom kom pleksu plod je potrebe da se za-poč ne radom na medicinsko-preven-

tivnoj pedijatrijskoj zaštiti. Izgradnju je opre-mom potpomogao UNICEF. Kasnije je taj objekt bio u izravnoj funkciji dječje bolnice. Projektni zadatak koji je 1953. godine izradio arhitekt Vladimir Turina, bio je izrazito za htje-van jer je tražio integraciju objekta koji je bio novog arhitektonskog oblikovanja u postojeći prostor, s dominantnom secesijskom zgradom. Osim toga, objekt se gradio na izrazito uskom prostoru staroga parka između postojećih zgrada. Za taj objekt arhitekt Turina dobio je posebnu nagradu i priznanje.Treći objekt, površine 2100 m², čija je grad-nja završena 1964. godine, peterokatnica je smješ tena na sjevernoj strani bolničkog kom - plek sa, u Prilazu Gjure Deželića. U tom je ob -jektu smještena centralna predava o nica, admi-nistrativne službe i ured ravnatelja, knjižnica, polikliničke ambulante i savjetovališta, sa šest stambenih apartmana za poslijediplomante.Četvrti objekt izgrađen je u kompleksu Dječ-je klinike Zagreb, bio je arhitektonski naj-zahtjevniji. Zahtijevalo se da udovolji slože-nim urbanističkim i tehničkim uvjetima uz iz vanredno ograničene okolnosti na terenu i da pri tome zadovolji brojne medicinske za-htjeve. Tog se zadatka, godine 1973., prihvatio arhitekt Mladen Vodička, koji je imao bo gato iskustvo u projektiranju zdravstvenih ob je-kata. Objekt je 1987. godine uspješno zavr-šen i predan na upotrebu. Taj novi objekt

Tekst i slike preuzeti iz knjige: Zbornik Klinike za dječje bolesti

(Zagreb, studeni 1997.)

Četvrti izgrađeni objekt je bolnička zgrada

arhitekta Vodičke

Treći izgrađeni objekt je peterokatnica na

sjevernoj strani bolničkog kompleksa

Drugi izgrađeni objekt je zgrada arhitekta

Turine

49

fun kcionalno je povezan sa starim bolničkim pro storima u jednu bolničku cjelinu. Novim ob jektom, ukupne površine 4000 m², rije še-no je protuatomsko sklonište, nova bol nič ka kuhinja, izgrađen novi energetski čvor, uve-dena centralna distribucija plinova, a iz gra-đena je i poliklinička pedijatrijska i ki rurška hit na služba s operacijskom salom, Odjel in-ten ziv ne terapije i dvije etaže s boles ničkim kreve tima, što je ukupni posteljni kapacitet kli nike povisilo na 240 bolesničkih kreveta. Usporedno s gradnjom tog objekta, potpuno su preuređene operacijske sale koje su i kasnije, tijekom 1993./94.godine doživjele još dodatnu adaptaciju i povećanje prostora. U to vrijeme formirana je i izgrađena centralna bolnička sterilizacija, koja do tada nije po-stojala u takvom obliku.

Klinika za dječje bolestiKlinika za dječje bolesti Zagreb središnja je specijalizirana dječja bolnica u Republici Hr-vatskoj. Osim osnovne, medicinske, zada će zbrinjavanja djece od rođenja do 18 godi na, provodi i znanstvene, obrazovne i meto do-loške programe na području zaštite zdravlja djece i adolescenata u Hrvatskoj. Kako je 1950. godine Klinika osnovana kao Dječja bol -nica koja se sastojala samo od dječje ki rur -gije i pedijatrije, tijekom godina se pos tup no razvila u multidisciplinarnu dječju zdrav -stve nu ustanovu. Uz razvoj kliničkih i dijag-nos tičkih djelatnosti i snažan dispanzerski i po liklinički rad, razvija se i preventivna dje-lat nost, tako da je 1953. godine osnovan Cen-tar za zaštitu majke i djeteta. Potpuno se raz -vijaju službe kao što su ortopedija, oto rino-laringologija, okulistika i onkologija, razvi ja se i suvremena dijagnostika i moderna jedi-nica intenzivnoga liječenja, a u posljednje vri- jeme i psihotraumatski centar. Na tim os no-vama Klinika je postala jedinstvena ustanova u Hrvatskoj, koja najcjelovitije obuhvaća zdrav-stvenu zaštitu djeteta, počevši od preven tivnih djelatnosti do vrhunske kliničke medicine. Suradnjom s nizom domaćih i međunarodnih institucija (npr. UNICEF, WHO), kao i ni-zom vodećih dječjih bolnica u Europi i svi-jetu, Klinika je danas na čelu preventivnih i kliničkih djelatnosti u medicini dječje dobi u Republici Hrvatskoj te postaje Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu i Referentni centar za dječju traumatologiju Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. Kako se štitila medicinska djelatnost Klinike, mijenjao se i naziv ustanove. Tako se 1977. go-dine formirao Zavod za zaštitu majki i djece, 1988. godine Institut za zaštitu majki i djece, a 1993. godine bolnica je dobila svoj današnji naziv: Klinika za dječje bolesti Zagreb.

Sve za dijete pod jednim krovom Od samoga početka agresije na Republiku Hrvatsku, Klinika mijenja svoj mirnodopski

ustroj i prilagođava se ratnim uvjetima. Pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva Repu-blike Hrvatske osnovan je odbor Dijete u ratu, sa zadaćom pružanja cjelokupne medicinske skrbi djeci u ratnim uvjetima, uključujući sa-kupljanje i raspodjelu humanitarne pomoći, kao i usavršavanje medicinskih stručnjaka, oso bito za potrebe i probleme djece u ratnim uv jetima. S ciljem neprekidnoga praćenja i upo zoravanja na fi zičke i psihičke patnje dje -ce, osnovan je Registar djece žrtava rata, ko-ji je do danas ostao najcjelovitiji statistički pokazatelj stradanja djece u Domovinskom ratu. U djelatnosti zbrinjavanja ranjene djece i medicinskoj zaštiti izbjegle i prognane dje-ce Klinika se nametnula kao vodeća dječja me dicinska ustanova i postaje koordinator svim medicinskim ustanovama u Hrvatskoj te mnogim inozemnim, pri čemu se razvija uska suradnja s Ministarstvom zdravstva Republike Hrvatske i Uredom za izbjeglice i prognanike pri Vladi Republike Hrvatske. Pokretne ki rur-ško-anesteziološke i pedijatrijske ekipe, os -

Prirodna rasvjeta u čekaonici

Južna i istočna fasada, obnovljene 1988. godine

novane i organizirane u Klinici, imale su ve-lik udjel u provođenju zaštite zdravlja i me-dicinske pomoći na prvim crtama bojišnice (kao npr. Vukovaru, Kninu, Đakovu…) Osim toga, od početka rata, u Klinici se, bez ikakve nade liječilo na desetine i stotine djece iz Bos-ne i Hercegovine, organizirano je liječenje i rehabilitacija i u drugim zemljama te naba va odgovarajućih ortopedskih pomagala i pro-teza. Uz pomoć prijatelja iz cijeloga svije ta, donacijama je prikupljena pomoć za pre vla -davanje teške materijalne situacije te za ob no-vu oštećene opreme i rezerve bolničkih po-trepština. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je i bolnica sama bila izložena granatiranju i uništavanju. Prilikom terorističkih napada na grad Zagreb, 3. svibnja 1995. godine, Klinika je pretrpjela razaranja i izravnim pogotkom uz veliku materijalnu štetu, imala šestero ozli-jeđenih, dok je jedna osoba izgubila i život. No, usprkos ratu, održana je kvaliteta me-dicinskoga rada. Današnja koncepcija bolnice polazi od načela Sve za dijete pod jed nim krovom, po uzoru na većinu modernih dječjih bolnica u USA, Kanadi, zapadnoj Europi i drugdje. Tako danas Kliniku čine: Klinika za pedijatriju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinika za dječju kirurgiju Medi-cinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Kli-nički zavod za ortopediju, Klinički zavod za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje, Klinički zavod za dječju radiologiju, Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Služba za reproduktivno zdravlje, bolnička ljekarna, ured ravnatelja te zajednički poslovi. Uz navedene referentne centre, Klinika je i izdavač jedinog pedijatrijskog časopisa u Hrvatskoj ''Paediatria Croatica'', koji je izrastao iz pedijatrijskog časopisa ''Arhiv za zaštitu majke i djeteta'', koji izlazi već 40 godina.

50

Roditelji i djeca

Takvo stanje stvari preslikano je i u ponašanju u adole sce-nata, a sam problem kon zu-

miranja alkohola se banalizira.U situacijama intoksikacije alkoholom moguće su po život opasne akutne po-sljedice kojih trebamo biti svjesni, kako bi se iste na vrijeme mogle i spriječiti.Primarni učinak alkohola u stanju intoksikacije je depresija središnjega živčanog sustava. Osim promijenjenoga stanja svijesti koje se može produbiti do kome, a kod najtežih slu-čajeva pri koncentraciji iznad 4,5‰ i završiti smrtno zbog paralize disanja, pacijenti in tok -sicirani alkoholom akutno su ugroženi pot-hlađivanjem, pogotovo u zimskim mjesecima. Zbog djelovanja alkohola na širenje krvnih žila te uvjeta okoline (cesta, park) gdje bivaju ostavljeni bez svijesti, brzo dolazi do odavanja topline tijela i mogućega smrtnog is ho da. Brzom pogoršanju sta nja pogoduju i drugi učin ci alkohola na or ga nizam koji u stanju into ksikacije dovode do akut noga sniženja vri jednosti krvnoga tlaka i šećera u krvi te po-goduje nastanku ozljeda, komplikacija stanja iza ozljeda. Prolazno se registriraju i razni po-remećaji srčanoga ritma.

Alkoholna komaTh e National Institute on Alcohol Abuse and Alocholism (NIAAA) defi nira intoksikaciju alkoholom ako je izmjerena koncentracija

Nažalost, problem

namjernoga opijanja

alkoholom u adolescentnoj

dobi nije prepoznat u

društvu kao mogući uzrok

kako akutnih tako i kroničnih

posljedica na zdravlje mladih.

Alkohol je općeprihvaćen i

lako dostupan u populaciji

odraslih.

u djece i adolescenata

Intoksikacija alkoholom

Napisao: Arnes Rešić, dr. med.

specijalist pedijatar Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klinika za pedijatriju, Odjel kliničke toksikologije i farmakologije Foto: SXC

51

U Klinici za dječje bolesti Zagreb, na Odjelu

kliničke toksikologije hospitalizira se godišnje

oko 100-tinjak pacijenata u stanju teškoga otrovanja

alkoholom

etanola u krvi iznad 0,8 g/l. (0,8‰). Stanje al-ko holne kome se viđa u pravilu kod into k si ka-cija iznad 3‰.Stanje odlikuje gubitak svijesti, nereaktivnost na vanjski podražaj (pacijent djeluje kao ane -steziran), gube se zaštitni refl eksi, mogu po-stojati patološki refl eksi, depresija respiracije i kardiocirkulacijskoga sustava, teška hipo gli-kemija, hipotermija, produbljuje se komatozno stanje, a ishod može biti smrt.Na sreću, ako ishod liječenja bude povoljan, nema trajnih posljedica koje su uzrokovane primarnim djelovanjem alkohola na orga ni-zam, ali su uvijek moguće trajne posljedice nastale djelovanjem drugih uzroka (najčešće trauma) u alkoholiziranom stanju.Trajne posljedice primarnoga djelovanja al ko- hola na organizam manifestiraju se kod kro-ničnoga uzimanja alkohola – alkoholne ovis-nosti, koju viđamo iznad 25 godine ži vo ta. Velika je opasnost da su obrazac pona ša nja us -vojen u dobi odrastanja nastavi i u ''zre loj do-bi'' koji bi doveo do kroničnoga uzi manja alko-hola (a time i trajnih posljedica na zdrav lje; u prvom redu bolesti jetre uzro kovane al ko ho-lom) te neurološkim i duševnim smetnjama.Koliko je meni poznato, ne postoji registar otrovanja u djece u RH pa nema niti podataka o učestalosti otrovanja alkoholom.

Otrovanje alkoholom jednako jako i u dječaka i u djevojčicaPrema podacima Odjela za kliničku toksi ko-lo giju Klinike za dječje bolesti Zagreb, pre ma uče stalosti, alkohol se kao uzrok otrovanja u dječ joj dobi nalazi na vrlo visokom drugome mjes tu (23%), odmah iza otrovanja lijekovima (50%), ali s porastom u zadnjih nekoliko go-dina.Još uvijek se češće opijaju dječaci (65%), iako se posljednjih godina ta razlika smanjuje. Jed-nako jako se opijaju i dječaci i djevojčice. Prosječna koncentracija etanola u krvi je oko 1,8‰ (nema statistički značajne razlike iz među dječaka i djevojčica). 90% hospitaliziranih zbog akutne intoksikacije alkoholom je u dobi od

15 do 18 godina, ali se posljednjih 5 godina povećava udio mlađih (do 14 god.).U Klinici za dječje bolesti Zagreb, na Odjelu kli ničke toksikologije hospitalizira se godišnje oko 100-tinjak pacijenata u stanju teškoga ot-rovanja alkoholom. Najčešće su zaprimljeni u stanju alkoholne kome u dane vikenda i nakon od ređenih doga đanja (kraj školske godine, bla gdani, proslave na trgovima, utakmice i koncerti). Kad se osoba primi, učini se klinički pregled s ciljem procjene i stabilizacije vitalnih funkcija (prohodnost dišnih putova, frekvencija i način disanja, cirkulacija, razina svijesti), kako bi se objektivizirala težina otrovanja alkoholom. Tijekom pregleda uzimaju se osnovni podaci od osoba u pratnji (najčešće djelatnika HMP) kako bi se dobio uvid u prethodna događanja: informacije o vrsti i količini pića, moguće vri-jeme od početka pijenja, okolnosti u kojima je pijani zatečen (na ulici, u parku, kod kuće, u školi, kafi ću i sl.), jesu li poduzimani kakvi postupci (je li obilno povraćao) .Traže se vidljive ozljede i procjenjuje se mo-guća koingestija ili zlouporaba drugih sred-stava. Postavlja se venski put. Uzimaju se uzor ci krvi i urina za toksikološku analizu (kon centracija etanola u krvi, screening urina na droge) te se prate rutinski nalazi (GUK, acidobazni status i elektroliti).Nerijetko je u zimskim mjesecima prvi pos-tupak nakon procjene vitalnih funk cija utopliti pacijenta koji je ugrožen pothlađivanjem!S obzirom da su takvi pacijenti osim pro-mijenjenoga stanja svijesti ugroženi i zbog hi-potermije, hipotenzije, hipoglikemije i stanja iza traume, nakon inicijalnoga postupka na s -tavi se monitoring vitalnih funkcija uz pa ren-teralnu rehidraciju uz dodatak otopine šećera do otrežnjenja. Ispiranje želuca se (osim kod koingestije po život opasnih lijekova unutar 1 h) obično se ne čini jer je alkohol već resorbiran i ostvario svoj učinak na središnji živčani sustav. Obavijeste se roditelji ako se to već nije učinilo ranije te se po dolasku roditelja dopune po-

daci vezani za dosadašnje zdravstveno stanje pacijenta te podaci vezani uz uspjeh u školi, smetnje ponašanja, odlazaka psihologu/psi-hijatru, alkoholizam u obitelji.Nakon otrežnjenja pacijenata koji su z a prim-ljeni u Kliniku, rutinski tražimo kon zul taciju, odnosno razgovor pacijenta i roditelja s psi-hijatrom/psihologom. Razgovor se vodi s i bez prisutstva roditelja. Cilj takvih intervjua je da se izdvoje oni koji trebaju daljnju psihijatrijsku pomoć. Na gla-šavam da imamo iznimnu suradnju s psiho-lozima i psihijatrima u Klinici za dječje bolesti Zagreb, ali i s djelatnicima Specijalne bolnice za psihijatrijske bolesti djece i mladeži u Ku-kuljevićevoj. Gore navedeni podaci su samo ''vrh sante leda'', najveći broj adolescenata koji su pod utje cajem alkohola mi ne vidimo jer su ili lakše otro vani ili budu zbrinuti kod kuće.

Moguće mjere prevencije Na razini zajednice:- povišenje cijena alkohola- povišenje zakonski dopuštene dobne

granice za konzumiranje alkohola na 21. g.- promicanje Zakona 0‰- strogo provođenje Zakona o zabrani

prodaje alkohola maloljetnim osobama.

Na individualnoj razini:- prevencijski programi u školama - prevencijski programi u obitelji.

Činjenice:- alkohol je lako dostupan i općeprihvaćen

u društvu- na drugom je mjestu po učestalosti

otrovanja u dječjoj dobi- fenomen ''vrh sante leda''- provođene mjere prevencije su

nedostatne.

52

Napisao: mr. sc. Nenad Jakušić, dr. med.

psihijatar, dječji i adolesc. psihijatar Klinika za dječje bolesti Zagreb

Barem polovica pijane djece, nakon što se otrijezne, nemaju pojma kako su do-spjela u bolnicu. Nemaju pojma, ili se

barem prave da ne znaju, kako su se napili, a ''skoro da i nisu pili''. Kada ih suočimo s brojem promila izmjerenim u njihovoj krvi postaje im neugodno te se opravdavaju da su pili na prazan želudac, da je votka bila pomiješana sa sokom, da su miješali alkoholna pića itd. Svi tvrde da su nešto slavili, obično prijateljev rođendan, svi su pili pa su onda morali i oni. Kako su došli do alkohola? Na to pitanje od-govaraju neodređeno. Dobro znaju da je za-bra njeno prodavati alkohol maloljetnim oso-bama pa na takva pitanja odgovaraju vrlo ne od ređeno. Netko je alkohol donio odnekud.Gdje su pili? U parku, na tulumu u nečijem stanu, u kafi ću, pred školom pa čak i u školi. Kada dođu sebi, sa zebnjom očekuju prvi posjet roditelja. Razočarali su roditelje, osramotili se-

U Klaićevu se bolnicu jednom opijena djeca

rijetko ponovno vraćaju. Većina njih je iz stabilnih obitelji, a u školi su dobri

učenici.

vino se prezentira kao uzvišeni medij koji se na kraju pretvara u krv Božju. S alkoholom smo zapravo odrasli i prati nas na svakom koraku. Problem pijenja vrlo je složen. To je sociološki i psihološki fenomen. Ljudi povremeno imaju potrebu za nekakvim sredstvom koje će ih ''dići i opustiti istovremeno''. Ako to nije al-kohol, bit će droga. Ako nije droga, bit će ad re nalin, uz popratne efekte koje adrenalin do nosi. Posljednjih je desetljeća problem opi-ja nja potisnut u drugi plan u odnosu na ''bauk droge'', makar je (statistički gledano) mnogo veća opasnost da će nam dijete postati pijanac nego narkoman. Odrasli piju mnogo više negoli priznaju da piju. Mladi piju mnogo više nego roditelji mis - le da im djeca piju. Alkohol je najbrži ant i-depresiv i anksiolitik, brži od psihijatrijskih tableta, a mnogima ima i dobar okus. Početna euforija kada alkohol ulazi u krv i dolazi do mozga mladima je očaravajuća i misle da je mogu dodatno pojačati ako nastave piti. Tu početnici ulete u zamku te se nađu u stanju koje je izvan svake njihove kontrole: počinju se nesuvislo ponašati ili jednostavno padnu u komu. Mnogo se mladih koji u Klaićevu bol-nicu dođe na otrežnjenje, drugo jutro uopće ne sjeća kako su i zašto ovdje došli. Net ko je pozvao hitnu. Često se društvo s kojim su pili razbježi iz straha da će roditelji shvatiti da su i oni pili pa ostave komatoznog prijatelja sa-moga u parku ili na stanici. To je najgori sce-narij jer komatoznoj osobi prijeti opasnost da se ozbiljno razboli, ozlijedi ili čak umre. U Klaićevu se bolnicu jednom opijena djeca rijetko ponovno vraćaju. Većina njih je iz stabilnih obitelji, a u školi su dobri učenici. Nisu ''znali piti'' i alkohol ih je prevario. Za-pravo nas mnogo više brinu oni mladi za koje saznajemo iz pričanja drugih, a koji ''znaju piti'' i koji u Klaićevu bolnicu nikad ne dolaze zbog alkohola, ali su pijani svaki vikend. Postavlja se pitanje što učiniti da djeca ne pi ju, odnosno da jednoga dana ne postanu alko holičari. Rješenje je, kao i za većinu dru-gih stvari, u skladnom odgoju djeteta od naj-ranije dobi. Žestoki problemi ponašanja u adolescenciji (a u to spadaju i ponovna opi-janja) znak su ozbiljnih propusta u odno sima dijete-roditelji i u odnosima između sa mih roditelja, a koje je dijete proživljavalo od svoje najranije dobi. Smatramo izuzetno važnim i da mladi imaju mo gućnost svakodnevnoga kreativnog izra-ža vanja, tjelesne rekreacije i druženja s vrš-nja cima. Neophodno je da mladi razvijaju os je ćaj važnosti i prihvaćanja u zajednici od -ras lih ljudi, mogućnost da pregovaraju s au-toritetima, da se slobodno izražavaju i od-lučuju, ali i da prihvaćaju odgovornosti. Ako se to zanemaruje, prijeti realna opasnost da će se njihovi nagoni okrenuti protiv društva (delikvencija) i/ili njih samih (ovisnosti, razni psihički poremećaji).

Alkohol i mladi

Odrasli piju mnogo više

negoli priznaju da piju.

Mladi piju mnogo više nego

što roditelji misle da im

djeca piju. Alkohol je najbrži

antidepresiv i anksiolitik,

brži od psihijatrijskih

tableta, a mnogima ima i

dobar okus.

be i njih. Kako će roditelji reagirati? Hoće li ih kazniti?Većina roditelja je neugodno iznenađena. Oni koji su ljuti prijete kaznama. Kazne su uglav-nom zabrana izlazaka do daljnjega. Djeca se zaklinju da im je to zadnji alkohol u životu. Ipak, neki roditelji prvo pijanstvo svojega dje-teta doživljavaju kao nešto smiješno, kao da je riječ o nekakvom hvale vrijednom podvigu. Još dok smo djeca, alkohol nam postaje za-nim ljiv. Odrasli piju, a to što odrasli rade htjeli bismo i mi. Biti kao tata ili mama. Nasreću, obično nam to ne dopuštaju. Ipak, u nekim sredinama pijenje je tako uobičajeno da se alkohol smatra hranom i lijekom. Tu djeca pi-ju od malih nogu: za bolju krv, za snagu, da oz drave, da se ugriju, da postanu mirnija, da ne budu tužna, da bolje spavaju... U adolescenciji se (koja počinje s oko dvanaest godina) javlja potreba eksperimentiranja. Želi-mo probati sve i svašta. Ako mogu odrasli, mo-žemo i mi. Cigarete, alkohol… obavezno i to što prije! Zapaliti cigaretu, piti alkohol, popu-šiti joint, ljubiti se sa suprotnim spolom, imati seksualni odnos, sve su to aktivnosti koje imaju posebni značaj za adolescente – to su zapravo oblici inicijacije koja ih uvode u odraslo doba. Inicijacijski rituali u ''primitivnim'' plemenima redovito se provode i vrlo su važni jer se kroz njih mlada osoba prima u društvo odraslih. U ''civiliziranim'' društvima takvih rituala više nema pa se mladi samoinicijativno izlažu mno go opasnijim aktivnostima, da bi sebi i dru gi ma dokazali da su postali odrasli.Alkohol reklamiraju televizija, novine, panoi. U reklamama se ispijanje piva izjednačuje s podrškom sportskoj reprezentaciji, odnosno s domoljubljem. Ne možeš gledati utakmicu, ako ne piješ pivo. Šampanjac i francuski konjak piju bogati i slavni. U crkvi, za vrijeme mise,

Foto: SXC - Wazari

Intervju

56

Preparati za hormonsko nadomjesno li-je čenje (HNL, iako se u žargonu naj češ-će navode kao ''hormoni'', što pone kad

dovodi u zabludu da je riječ o snažnim sin -tetičkim estrogenima koji se rabe u kontracep-cijskim pilulama) udomaćili su se ponajprije u razvijenim zemljama zapadne civilizacije u ko -

Novi vjetar u jedrima medicine menopauze

Iako je menopauza prirodan događaj u životu žene, a ne

bolest, ona kod žena može znatno narušiti kvalitetu života.

Valovi vrućine, poznati u svakodnevnu govoru kao valunzi,

praćeni preznojavanjima, nesanicom, umorom te osjećajem

iscrpljenosti, uz depresivne poremećaje raspoloženja, suhoću

rodnice, promjene libida te u konačnici osteoporozu i ubrzan

razvoj ateroskleroze, ne samo da mogu znatno utjecati

na kvalitetu življenja nego ometaju i normalno socijalno

funkcioniranje žene u suvremenom društvu.

Razgovarala: Biba Salata

Foto: SXC

doc. dr. sc. Dinka Pavičić Baldani, ginekologinja, Klinika za ženske bolesti i porode - Petrova

57

Konzumiranje dva grejpfruta povećava rizik

više nego hormonsko nadomjesno liječenje.

Često svojim pacijenticama navodim ovu banalnu

usporedbu koja nema veze s HNL-om, ali ih potiče na razmišljanje o tome

da mnoge stvari iz našega okružja nose i veće rizike.

Može li se održati kvalitetan spolni život (a time i unaprijediti kvaliteta života) i u razdoblju života nakon menopauze?Na simpoziju u Zadru stekao se dojam koji pot-vrđuje i provedena anketa, kako se premalo razgovara sa ženama o menopauzi, a iznimno rijetko o spolnosti. To je praktično jedino slu-čaj kada liječnik, u pravilu ginekolog (iako ni dru gima nitko to ne brani), ciljano upita že nu pati li od simptoma kao što su suhoća rodnice, žarenje, ponekad nepodnošljiv svrbež, bolni ili nemogući spolni odnosi, učestale upale mok-rać ne cijevi i mokraćnoga mjehura. Uz proble-me sa spolnom željom i navedeni simptomi koji karakteriziraju atrofi čni vagi ni tis isto u znatnoj mjeri određuju razinu spolne aktivnosti, a ti-me utječu i na kvalitetu života. Da stvar bude još gora, a tome su dijelom ''za služne'' i same že ne jer se srame pitati pa ti simptomi ne pro-đu spontano nego s vre me nom postaju sve go-ri, a mogu se liječiti kraj nje jednostavno i učin-kovito. Strah od kli nički značajnih učinaka na druge organe je bespotreban jer se liječenje od-vi ja pomoću vrlo niske doze estrogena koja se primjenjuje u rodnicu u obliku sićušnih vagi nal-nih tableta dva puta na tjedan i djeluje na nju.

Možete li za naše čitateljice pojasniti kak vi su stvarni razmjeri rizika u hormon-skom nadomjesnom liječenju i s čime se mogu usporediti?Dobro je poznato kako su zdravstveni ri zici općenito povećani u starijim dobnim sku-pinama populacije pa tako i kada se primje-njuje HNL u tim dobnim skupinama. Ponovne analize kontroverznih kliničkih istraživanja pokazuju da do povećanja rizika nije došlo u skupini žena koje su bile mlađe od 60 godina. Inače, u slučaju povećanja rizika govorimo o dodatnih četiri, pet, šest ili sedam slučajeva na 10.000 žena godišnje. Često se zaboravlja da su rizici od pobola i smrtnosti koje nosi debljina, pušenje i alkohol mnogo veći od navedenih rizika. Možda to i nije slučajnost jer znamo da je najteže krenuti u mijenjanje samoga sebe, dok je mnogo lakše tražiti ono što bismo možda mogli promijeniti negdje drugdje. Ako dovedemo tu priču do apsurda (za usporedbu), svakodnevno konzumiranje dva grejpfruta povećava rizik više nego hor -monsko nadomjesno liječenje. Često svojim pacijenticama navodim ovu banalnu uspored-bu koja nema veze s HNL-om, ali ih potiče na razmišljanje o tome da mnoge stvari iz našega okruženja donose i veće rizike, o kojima ništa ne znamo ili ih jednostavno zanemarujemo.

jima se uloga žena prva počela mijenjati. Po-vijest hormonskoga nadomjesnog liječenja se-že pedesetak godina unazad i ono je sve do ne-dav no doživljavalo uspon, ali je i dalje ostalo najučinkovitije sredstvo za uklanjanje ili ublaža-vanje tegoba klimakterija. U to je vri jeme ta metoda i dobro ispitana: objavljeni su većinom povoljni rezultati stotina i sto ti na različitih is traživanja. Rezultati jednog istraživa nja u SAD-u sa samo jednim specifi čnim pre para-tom (u Hrvatskoj taj preparat nije u uporabi) prije 6 godina, dovelo je do panična odustajanja od te dobro provjerene, višestruko korisne i vrlo isplative metode. Budući da je danas poz-nato kako je to ispitivanje još u idej noj fazi bilo u nekim detaljima neprimjereno osmišljeno i ustrojeno, hormonsko nadomjes no liječenje, čini se, danas ponovno doživljava reafi rmaciju. U ponovljenim analizama spomenuta istraži-vanja pokazalo je kako su prvi zaključci bili ishitreni i općeniti, a u pojedinim istraživanim ishodima liječenja izgubila se i statistička zna-čajnost rezultata. Naime, pokazalo se da uz hor monsko nadomjesno liječenje započeto u dob ro defi niranoj skupini žena nema pove-ćanja rizika nego je on čak i smanjen. Uz dob ro poznate povoljne učinke HNL-a, to bi trebalo značiti novi vjetar u medicini meno-pauze. Takva razmišljanja mogla su se čuti na nedavno održanom simpoziju o kontroverznim područjima medicine menopauze koji je u Zadru organiziralo Hrvatsko društvo za me-no pauzu Hrvatskoga liječničkog zbora, u izla-ganjima vodećih imena u tom području me-dicine u Hrvatskoj.Uz nepotrebnu pomutnju koja će primjerice u SAD izazvati prema nekim procjenama 43.000 novih koštanih prijeloma godišnje zbog osteo- poroze, lavina odustajanja od hor monsko ga na -domjesnog liječenja imala je i pozitivnih po-sljedica. Potaknula je farmaceut ske tvrtke da pronađu novije preparate koji za državaju po-voljne učinke, a imaju znatno manje nus po ja va i ulijevaju više povjerenja u sigurnost li ječe nja. O tome više i u razgovoru s poznatom zagre-bačkom ginekologinjom doc. dr. sc Dinkom Pavičić-Baldani iz Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici.

Koji su povoljni učinci hormonskoga nadomjesnog liječenja?HNL istovremeno djeluje na različite aspekte i simptome menopauzalne tranzicije, što nije slučaj s drugim lijekovima, koji primjerice spre čavaju osteoporozu, ali nemaju baš nika-kav učinak na ostale simptome menopauze: va -

lunge, promjene raspoloženja, bolove u mi-ši ćima i zglobovima, urogenitalnu atrofi ju i dr. Izgleda da ono ima cijeli niz drugih po-vol jnih učinaka, ali je ključ svega u tome da ga se primijeni onda kada organi i organski sustavi nisu znatno zahvaćeni patološkim pro mjenama. Važno je shvatiti da ono nije ču-dotvorni eliksir vječne mladosti, nego ''samo'' najučinkovitije uklanja simptome nedostatka estrogena, hormona koji je uz to važan i za normalnu funkciju mnogih organa te u tome nema nikakvu usporedivu zamjenu.

Kada i zbog čega bi trebalo započeti s hormonskim nadomjesnim liječenjem?Kada žena ima već spomenute simptome i ne- ma medicinskih zapreka, što je slučaj u ve-ći ne žena, nema uopće dileme o tome što je naj djelotvornija terapija. Suglasili smo se tije- kom aktivnosti na workshopima kako se razli -čiti ''biljni'' pripravci zaista ne mogu uspo re -diti s estrogenima nego samo s placebom. Ide-alno je da se hormonska terapija započne onda kada se pojave prvi simptomi: poremećaji men-struacijskoga ciklusa nakon kojih ubrzo slijede valunzi više ili manje jačine i učestalosti.

Danas se sve više rabe moderniji prepa-rati za hormonsko nadomjesno liječenje. O čemu je riječ?Činjenica je da se u Europi, pa tako i u Hr-vatskoj, rabe drukčiji estrogeni i gestageni ne go u Americi. Sukladno preporukama svjet-skih stručnih udruga i Hrvatskoga društva za menopauzu, već dugo našim pacijenticama pre -poručujemo preparate s nižim dozama hor-mona. Riječ je estradiolu identičnom onome koji nastaje u jajnicima žene i koji se često kombinira s gestagenima. Neki od gestagena posebno su nam interesantni jer na neki način pojačavaju povoljne učinke estrogena poput učinka na valunge i zaštitu od osteoporoze.

58

Napisao: Akademik Zvonko Kusić

Predsjednik Hrvatskoga društva za štitnjaču Voditelj referentnoga centra za bolesti štitnjače Ministarstva zdravstva

Bolesti štitnjače

Štitnjača, smještena u donjem dijelu vra-ta neposredno ispod grkljana, jedna je od najvećih endokrinih žlijezda čija

te žina iznosi 15 do 20 g. U područjima sa smanjenim unosom joda može biti značajno veća. Štitnjača izlučuje dva važna hormona: tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) i najstarija je žljezdana struktura sisavaca. Izlučuje i kal-citonin, hormon važan u metabolizmu kalcija. Posebni mehanizmi povratne sprege djeluju preko hipotalamusa i adenohipofi ze te nadziru lučenje hormona štitnjače. Tireotropin (TSH), hormon koji luči hipofi za povećava izlučivanje tiroksina i trijodtironina iz štitnjače. Funkcija oba hormona štitnjače je ista, ali se razlikuju brzinom i intenzitetom djelovanja. Za stvaranje normalnih količina hormona po -treb no je hranom unijeti oko 1 mg joda tjed-no tako da u ljudskom tijelu stalno ima 15 do 20 mg joda. Najveća količina joda nalazi se u ribi, zatim mlijeku, jajima, a manje u voću i povrću.Jod unesen hranom apsorbira se iz probav no-ga sustava u krv. Optimalna količina dnev noga unosa joda je od 50 do 200μg.Štitnjača je među endokrinim žlijezdama je-dinstvena po svojoj sposobnosti pohranjivanja ve likih količina hormona koje su dostatne za opskrbu organizma tijekom dva do tri mje-seca. Fiziološke funkcije hormona štitnjačeHormoni štitnjače djeluju na rast, razvoj i me tabolizam gotovo svih tkiva u organizmu i neophodni su za održavanje bazalnoga me-ta bolizma. Količina izlučenih hormona pri nor malnoj funkciji razmjerna je metaboličkim po trebama organizma. Hormoni štitnjače po-

sje duju opće i specifi čne učinke na rast. U djece s hipotireozom rast je jako usporen, dok je u one s hipertireozom rast kostura obič - no pretjeran. Važan je učinak hormona štit -njače poticanje rasta i razvoja mozga tije kom fetalnog života i u prvih nekoliko godina ro-đenja. Prekomjerne količine hormona štitnjače mogu povećati intenzitet bazalnog metabolizma od 60 do 100% iznad normalnih vrijednosti, a ako se hormon štitnjače uopće ne stvara, intenzitet bazalnoga metabolizma smanjuje se gotovo na polovicu vrijednosti.Ako se stvaranje hormona štitnjače jako po-većava, tjelesna masa se gotovo uvijek sma-njuje, a ako se stvaranje hormona jako sma-njuje, tjelesna masa se gotovo uvijek poveća. Međutim, ti se učinci ne očituju uvijek jer hormoni štitnjače povećavaju apetit, a to može nadvladati promjene intenziteta metabolizma.

Dijagnostika bolesti štitnjačeU dijagnostici bolesti štitnjače vrlo je važna klinička slika i pregled žlijezde palpacijom.

Općenito postoji tendencija izvođenja pre veli-koga broja testova ili nepotrebnih postupaka.Funkcija štitnjače ispituje se prvenstveno mjerenjem tireotropina (TSH) koji je povišen kod hipotireoze i snižen kod hipertireoze.Taj je test vrlo osjetljiv i najranije će pokazati pro mjene u radu štitnjače. Kasnije se prema potrebi određuju i hormoni štitnjače te an-titijela koja ukazuju na imunološku osno vu bolesti (npr. Hashimotovu bolest). Ultrazvu-kom se utvrđuje veličina štitnjače, postojanje čvorova te na osnovi njihove strukture po-treba za punkcijom. Citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka vrlo je pouzdana metoda za otkrivanje malignih tumora. Scintigrafi ja štitnjače pokazuje jesu li čvorovi funkcionalni, što u pravilu isključuje malignitet. Mjerenje nakupljanja radioaktivnog joda u štitnjači slu-ži danas uglavnom za izračunavanje doze kod liječenja hipertireoze radiojodom.

Bolesti štitnjačeNajčešće bolesti štitnjače su: gušavost (pove-ćana štitnjača uz normalnu funkciju), pojačana funkcija (hipertireoza), oslabljena funkcija (hi po tireoza), upale štitnjače i tumori. Sve su bolesti štitnjače češće u žena, a uzrok tome točno se ne zna.

Endemska gušavostHrvatska je u posljednjih 50 godina prošla put od teškoga manjka joda do optimalnoga unosa. Nedostatak joda u tlu (a posljedično i u hrani) povezan je s kompenzatornim povećanjem štit njače u većega broja stanovnika, posebno dje ce (endemska gušavost). Početkom 50-

Jedna od najvećih endokrinih žlijezda – štitnjača – izlučuje dva

važna hormona: tiroksin i trijodtironin. Hormoni štitnjače djeluju

na rast, razvoj i metabolizam gotovo svih tkiva u organizmu i

neophodni su za održavanje bazalnog metabolizma. Najčešće

bolesti štitnjače su: gušavost, pojačana funkcija, oslabljena

funkcija, upale štitnjače i tumori.

Sve su bolesti štitnjače češće u žena, a uzrok tome

se točno ne zna

ŠTITNJAČA

59

tih godina prošlog stoljeća gušavost se u Hr vat skoj kretala od 50 do 80% uz visoku prevalenciju kretenizma. Prvi zakon o obavez-nom jodiranju soli donesen je 1953. godine, s 10 mg KI/kg soli. U roku 10 godina došlo je do trostrukoga pada prevalencije gušavosti u djece, uz nestanak kretenizma. Početkom de-vedesetih, novosnovana Komisija za suzbija-nje gušavosti utvrdila je da i dalje postoji bla ga do umjerena jodna defi cijencija uz po-ve ćanu prevalenciju gušavosti u djece. Na osnovi preporuke Komisije 1996. je u Hrvat-skoj donesen novi zakon o jodiranju soli s 25 mg KI/kg soli. To je dovelo do eliminacije gušavosti i drugih poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda od kojih je najvažnije zaos-tajanje u psihomotorno razvoju što je od ne-pro cjenjivog značaja za svaku populaciju. Hr - vatska se time uvrstila u skupinu zemalja koje su najbolje riješile problem jodnoga defi cita i gušavosti dok neke razvijene zemlje kao Nje-mačka, Francuska, Italija i Belgija još uvijek imaju značajan postotak gušavosti.

Guša I u zemljama s dovoljnim unosom joda obič-nu gušu ili strumu (povećanu štitnjaču nor-malne funkcije koja nije povezna sa upalnim odnosno neoplastičnim procesom) ima čak do 5% stanovništva pa guša spada među naj-češće ljudske poremećaje, naročito u odraslih žena. Većina guša je u početnoj fazi difuzna a kasnije nastaju čvorovi. Vrlo često je guša na prvi pogled difuzna (pipanjem-palpacijom), ali se ultrazvukom utvrdi da u njoj postoje i čvorovi. Tireotropin (TSH) i hormoni štit njače su normalni. Bolesnici nemaju nikakvih simp-toma osim lokalnih ako se radi o vrlo velikoj guši. U najvećem broju slučajeva nije potrebno liječenje već samo praćenje. Operativni zahvat se primjenjuje kod sumnje na malignitet ili kompresije velikih guša. Danas se rijetko pri-mje njuje liječenje hormonima štitnjače.

HipertireozaNajčešći uzrok hipertireoze (prejakoga lučenja hormona) je kao i kod hipotireoze (preslabog lučenja) imunološki poremećaj. Sklonost hi-per tireozi (M. Basedowi) je nasljedna. Kao okidač bolesti se često navodi stres, iako to nije sigurno dokazano. Hipertireoza se jav-lja u skoro 2% stanovništva i to kao i druge bolesti štitnjače češće u žena osobito u do-bi od 20 do 40 godina. Bolesnici s hi per-tireozom najčešće se žale na nervozu, ne pod- nošenje vrućine, gubitak težine (često uspr-kos povećanom apetitu), malaksalost, po ja-čano znojenje, ispadanje kose, lupanje srca i učestalost stolice. Karakteristični zna ci bo -lesti su difuzno povećana štitnjača, ubr zan rad srca, drhtanje ruku, topla, glatka i vlaž-na koža, slabost mišića, hiperrefl eksija i pro-mjene na očima. Zapaža se ukočen pogled,

sjaj ne ''krupne'' oči, ispupčene jabučice često praćene periorbitalnim edemom. Hipertireoza se liječi medikamentozno (obično 1 do 1,5 godina), radioaktivnoim jodom ili operativnim zahvatom. Bolest je sklona recidiviranju. Da-nas je liječenje izbora radioaktivni jod. Tak vi bolesnici konačno (spontano ili uslijed li je-čenja) najčešće postanu hipotireoidni te se stavljaju na nadomjesnu terapiju hormonima štitnjače što se može mnogo lakše kontrolirati nego hipertireoza.Hipertireoza može biti uzrokovana i toksičnim adenomom (pojačan rad jednoga čvora u štit-njači) ili čvorastom toksičnom gušom. Taj se oblik javlja češće u starijih osoba, opći su simp tomi slabije izraženi a poremećaji rada srca jače. Kod ovog oblika liječenje je isključivo radioaktivni jod ili operacija.

HipotireozaNajčešći uzrok hipotireoze (nedostatka hor-mona štitnjače) je kronični autoimuni (Hashi-motov) tireoiditis, autoimuna bolest štitnjače s pozitivnim protutjelima te kroničnom upalom koja razara tkivo štitnjače uz postepeno sma-

njenje funkcije. Rjeđi uzroci hipotireoze su liječenje bolesti štitnjače radiojodom, operacija štitnjače, liječenje lijekovima koji blokiraju rad štitnjače (tireosupresivi), nedostatna na-do mjesna terapija hipotireoze, uzimanje lije- kova poput litija, joda ili amiodarona te zra -čenje vrata. Težina bolesti varira od sub kli -ničke hipotireoze do miksedemske ko me. Najčešći simptomi uključuju: slabost, iz ne -moglost, pospanost, duševne poremećaje, de-presiju, intoleranciju hladnoće, promuklost, suhu kožu, smanjeno znojenje, porast tje les-ne težine uslijed oticanja unatoč smanje nom apetitu, konstipaciju, poremećaj men stru al-noga ciklusa, artralgiju i parestezije. Pri sut -na je bradikardija, usporeni pokret, go vor, miksedem, hiporefl eksija, odgođena relak sa -cija refl eksa. Klinička obilježja hipotireoze ug lavnom ovise o primarnom uzroku hipo ti -reoze, dobi bolesnika, postojanju popratnih bolesti te brzini razvoja bolesti. Glavna od-rednica kliničkih obilježja bolesti je dob. U novorođenčeta hipotireoza može dovesti do nepovratne duševne i tjelesne retardacije ako se liječenje ne započne unutar prvih nekoliko tjedana nakon rođenja. U starije djece simp-tomi mogu biti teški, ali su reverzibilni.U gastrointestinalnom traktu hipotireoza do -vo di do smanjene pokretljivosti crijeva s kon- stipacijom. Hematološke promjene, oso bi to anemija, su čest i dobro poznat pratilac hi po-ti reoze. Hiperlipidemija je prisutna u ve ćine bo lesnika s hipotireozom.Bolest se često razvija podmuklo te se bo les-nici kasnije javljaju liječniku od onih sa hi-pertireozom. Stariji bolesnici imaju manje simp -toma, oni su uglavnom nespecifi čni te se naj-češće pogrešno pripišu starenju.

Subklinička hipotireozaSubklinička hipotireoza je stanje blago po vi -še ne serumske razine TSH uz normalnu kon -cen traciju slobodnog tiroksina (FT4) i tri jo d -

I u zemljama s dovoljnim unosom joda obič nu

gušu ili strumu ima čak do 5% stanovništva pa guša

spada među naj češće ljudske

poremećaje, naročito u odraslih žena

>>

60

tironina (FT3) u serumu. Subklinička hipo-tireoza se najčešće javlja u starijoj životnoj dobi, čak u 10% osoba, osobito u starijih žena i upućuje na postepeni razvoj hipotireoze. Neki bolesnici sa subkliničkom hipotireozom mogu imati nespecifi čne kliničke simptome poput umora, osjećaja hladnoće ili suhe kože, ali mnogi nemaju simptome i bolest se slučajno otkrije mjerenjem TSH i hormona štitnjače u serumu. Simptomi bolesti su uglavnom ne-specifi čni i nepouzdani za potvrdu dijagnoze. Neki bolesnici imaju gušu. U nekih su pak bolesnika zabilježeni poremećaji srčane funk-cije. Mjerenje serumske vrijednosti TSH izvrstan je test probiranja za otkrivanje hipotireoze u bolesnika s nespecifi čnim simptomima poput umora, depresije ili poremećaja menstrualnog ciklusa.Hipotireoza se vrlo uspješno liječi hormonima štitnjače (tiroksinom). Tiroksin ima polu vrije-me u krvi 6 do 8 dana pa je dovoljna jedna doza dnevno. Najbolje je uzimanje 20 − 30 minuta prije doručka jer uzimanje hrane može reducirati apsorpciju. Doza ugrubo korelira s tjelesnom težinom, posebno s mišićnom masom, a mlađi boles-nici, posebno djeca, trebaju veću dozu po kilo gramu tjelesne težine. Često su potrebne redukcije doze u bolesnika s kardiološkom bo-lesti. Doza tiroksina se mora često povisiti kod trudnoće. Trudnoća je u pravilu normalna. Poslije poroda doza se mora vratiti na onu prije trudnoće. Kronična upalaKronična upala (Morbus Hashimoto, limfocitni tireoiditis) karakterizirana je povećanom, tvr-dom, često lobuliranom bezbolnom štit nja-čom. Kod ove se autoimmune bolesti ne radi o klasičnoj upali već o imunološkoj kroničnoj destrukciji tkiva štitnjače. Funkcija štitnjače je najčešće uredna ali se u tijeku bolesti mogu razviti simptomi hipotireoze pa je potrebno trajno praćenje. U slučaju razvoja hipotireoze (što nije pravilo) potrebna je doživotna sup-stitucija hormonima štitnjače. Prije poja ve hipotireoze (čiji je Hašimotova bolest glav ni uzrok) najčešće nije potrebno nikakvo liječe-nje, jer se bolest obično manifestira gušom bez drugih simptoma. Bolest se vrlo rijetko oči tuje hipertireozom.

Subakutna upalaSubakutna upala je karakterizirana povišenom temperaturom i sedimentacijom, povećanom, tvrdom, glatkom i bolnom štitnjačom (bol se često širi prema uhu ili čeljusti), slabošću i klonulošću. Mogu postojati blagi prolazni zna-kovi hipertireoze (ubrzan rad srca, znojenje) a u kasnijem toku i hipotireoze. Bolest često nastaje nakon infekcije gornjega respiratornog trakta. Iako se tijek može produljiti i nekoliko tjedana u većini slučajeva se povlači bez po-

sljedica, a vrlo rijetko izaziva trajnu hipo-tireozu. Usprkos često burne kliničke slike, bolest je bezopasna pa su u liječenju dostatni samo salicilati, a rjeđe se za smirenje simptoma primjenjuju kortikosteroidi.

Karcinomi štitnjačeRak štitnjače je rijedak i čini od 0,5 do 1,5% svih malignoma, ali je najčešći maligni tumor endokrinoga sustava. Karcinomi se u štitnjači pojavljuju u obliku čvora. Svaka druga osoba u tijeku života razvije čvor u štitnjači a svaka peta okultni mikrokarcinom. Karcinomi štit-nja če dijele se na diferencirane (papilarni i folikularni), medularne i anaplastične. Boles-

nici a diferenciranim karcinomima štitnjače (papilarni i folikularni) čine 80 − 90% boles-nika s malignim tumorima štitnjače. Danas se uglavnom liječe operativno totalnom ili sub totalnom tireodektomijom. Nakon toga naj češće se primjenjuje ablacija (uništenje) os -tat aka radioaktivnim jodom. U liječenju me - tastaza ili recidiva primjena radioaktivnog jo -da ima najvažnije mjesto. Obolijevaju mla-đe osobe i prognoza je vrlo dobra, a žene mo gu poslije liječenja rađati iako su liječene radioaktivnim jodom. Nakon toga slijedi do-životno liječenje hormonima štitnjače (tiro-ksinom).Nediferencirani karcinomi štitnjače (anaplas-tični i medularni) ne mogu se liječiti radio ak-tivnim jodom i imaju lošiju prognozu osobito anaplastični.U posljednjih 60 godina u većini zemalja svi jeta zabilježen je porast incidencije raka štitnjače i do pet puta; ali ne i mortaliteta. Po-rast se najviše pripisuje diferenciranim kar- cinomima, poglavito papilarnom koji ima i najbolju prognozu. U nastajanju raka štit nja -če najvažniju ulogu imaju genetički čim be-nici i čimbenici okoliša. Moguće objaš nje nje za porast incidencije raka štitnjače jesu io-nizirajuće zračenje i razvoj kliničke prak se. (poboljšanje dijagnostike, skrining i otkriva-nje "okultnih" tumora). Čak do 50% porasta se pripisuje intenzivnijoj dijagnostici (poboljšanje dijagnostičkih uređaja, vještina, uvođenja ul-tra zvuka u dijagnostiku a posebna uvođenje citološke punkcije pod kontrolom ultrazvuka sredinom 80 tih godina prošloga stoljeća). Nije moguće točno procijeniti koliki je "pravi" porast incidencije karcinoma, a koliki uslijed bolje dijagnostike. Mora se napomenuti da je razina zračenja uz rokovana nuklearnom nesrećom u Cher-nobylu bila preniska u našem području i nije utjecala na razvoj karcinoma.Prognoza bolesti najviše ovisi o veličini tumora i dobi bolesnika. Tako bolesnici mlađi od 45 godina s tumorom manjim od 1cm imaju odličnu prognozu. Kod papilarnoga karcinoma preživljenje je preko 90%, a zanimljivo je da čak ni lokalne metastaze u limfnim čvorovima značajno ne pogoršavaju prognozu. U zadnjih 30 godina bilježi se stalan porast incidencije karcinoma štitnjače u Hrvatskoj, sličan onome u drugim zemljama. Usprkos višestrukoga po-rasta incidencije karcinoma smrtnost se nije po većala. Smatra se da slučajno otkriveni okult ni mikrokarcinomi imaju malo kliničko značenje i često se utvrde na autopsiji. Hrvatsko društvo za štitnjaču donijelo je smjer nice za racionalnu dijagnostiku bolesti štit njače gdje za probir "skrining" preporučuje određivanje TSH u trudnica i žena iznad 50. godine života. Jednako su tako na 1. kongresu Društva prošle godine u Splitu donesene smjerice za dijagnostiku i liječenje raka štit-njače.

Rak štitnjače je rijedak i čini od 0,5 do 1,5%

svih malignoma, ali je najčešći maligni tumor endokrinoga sustava.

Karcinomi se u štitnjači pojavljuju u obliku čvora.

>>

ŠTITNJAČA TUMOR

Zdrava hrana

62

Žgaravica je osjećaj pečenja koji

se javlja u srednjem ili donjem

dijelu prsišta, i koji se širi iz želuca

prema vratu te može nalikovati

srčanom infarktu

Žgaravica može biti uzrokovana mnogobrojnim

činiteljima, uključujući životne i prehrambene

navike, uzimanje određenih lijekova i

trudnoću.

Napisala: dr. sc. Darija Vranešić Bender,

Vitaminoteka - konzalting u nutricionizmu Zagreb, www.vitamini.hrFoto: SXC

Ako se žgaravica javlja više od dva puta tjedno, simptom je gastroezofagealne refl uksne bolesti (GERB), odnosno

posljedica vraćanja želučanoga sadržaja u jed njak gdje želučana kiselina oštećuje sluz-nicu i uzrokuje bolove. Na putu od usta do želuca hrana prolazi jednjakom, koji je od želuca odvojen prstenastim mišićem – do-njim ezofagealnim (ili gastroezofagealnim)

sfi n kterom. Ako je fukcija tog mišića neod-govarajuća (mišić ili nedovoljno dobro zatvara ulaz u želudac ili je prečesto otvoren), dio sadržaja želuca, uključujući želučanu kiselinu, vraća se u donji dio jednjaka, i pri dodiru sa sluznicom stvara osjećaj pečenja. Žgaravica može biti uzrokovana mno go broj-nim činiteljima, uključujući životne i pre-hram bene navike, uzimanje određenih lije ko-va i trudnoću.Poznati činitelji rizika za pojavu žgaravice su:- pušenje (nikotin opušta gastroezofagealni

sfi nkter)- (prekomjerna) konzumacija alkohola, kave,

gaziranih pića i pića od citrusnoga voća (limun, mandarina, naranča, grejp)

Prehranom protiv žgaravice

63

Izbjegavanjem ''rizične'' hrane i povećanim

unošenjem nekih drugih namirnica/proizvoda, fermentirani mliječni

proizvodi, žitarice, banane, integralna tjestenina i krekeri,

proizvodi s vrlo niskim udjelom masti, može se postići odličan rezultat, a u lakšim slučajevima

gotovo i izlječenje- preveliki obroci i uzimanje hrane koja po-tiče žgaravicu

- hranjenje (neposredno) prije lijeganja u krevet

- prekomjerna tjelesna masa- trudnoća- nošenje pretijesne odjeće- stres- neki lijekovi (npr. antibiotici tetraciklini; ci-

tostatici i kemoterapeutici; narkotici; ni trati i nitroglicerin; kalij; nadomjesci željeza; nes teroidni antireumatici; vitamin C).

Poznato je da određena vrsta hrane oslabljuje gastroezofagealni sfi nkter, uzrokujući i poja-čavajući žgaravicu te bi je u svakom slučaju trebalo izbjegavati ili barem ograničiti. To su:- rajčice i proizvodi od rajčica- citrusno voće (limun, mandarina, naranča,

grejp) i citrusni sokovi- luk i češnjak- paprika, feferoni- krastavci- čokolada- kava, jaki čajevi i proizvodi s kofeinom- pepermint i proizvodi koji ga sadrže- pržena hrana- hrana bogata uljima i mastima- začini (pogotovo chilli, papar)- ocatIzbjegavanjem ''rizične'' hrane i po ve-ćanim unošenjem nekih drugih namirnica/proizvoda (fermentirani mliječni proizvodi, žitarice, banane, integralna tjestenina i krekeri, proizvodi s vrlo niskim udjelom masti) mo-že se postići odličan rezultat, a u lakšim slu-čajevima gotovo i izlječenje.Potrebno se pridržavati i ostalih uputa i savjeta o promjeni navika, a to su ove:- smanjiti prekomjernu tjelesnu masu

- dnevni unos hrane raspodijeliti u više ma-njih obroka, nikako ne uzimati obilne ob-roke

- piti odgovarajuće količine vode- jesti najmanje 2-3 sata prije odlaska na

spavanje- povisiti uzglavlje na krevetu- ako pijete kakve lijekove, pijte ih s velikom

količinom tekućine- prestati pušiti- prestati konzumirati alkohol i kavu- smanjiti stres- izbjegavati veće tjelesne napore- nositi udobnu i dovoljno široku odjeću.Organizam je razvio neke vlastite mehanizme kojima se nastoji zaštititi od neželjenih po sljedica refl uksa kiseline. Ti pri-rodni me ha nizmi uključuju gra -vitaciju, gutanje i sli nu ko -ja sadr ži bi -

kar bonate koji neutra liziraju želučanu kise-linu. Na ža lost, ovi su mehanizmi djelo tvor-ni samo danju, pa refl uks koji se javlja no ću može uzrokovati veću štetu od onoga koji se javlja danju.Terapija refl uksne bolesti provodi se kao kom-binacija promjene životnih navika i primjene lijekova, pa je potrebno javiti se na vrijeme liječniku, kako bi on pravovremeno mogao postaviti pravu dijagnozu i odrediti liječenje.

66

Kuhinja

Zeleno lisnato povrće, spada u porodicu Chenopodiaceae. U Francuskoj ga nazivaju metla želuca.

Špinat dobro uspijeva u umjerenim klimama, a iako dostupan tijekom cijele godine, najbolji okus i nutritivno bogatstvo ima u sezoni iz-među ožujka i svibnja te rujna i listopada.Poznat je kao povrće koje jača i daje snagu čov -jeku pa je zbog velike količine minerala, vita -mina i karotina vrlo prikladan i koristan za liječenje anemije, bilo da se koristi za jelo ili u vi du čaja. Bogat je vodom, ima nisku ener get -sku vrijednost i lako je probavljiv. Zbog veli -

koga postotka željeza, koje je važno za čov jeka jer utječe na stvaranje i obnavljanje krv nih tje-lešaca. Istraživači su u špinatu iden tifi cirali 13 različitih fl avonoida koji imaju an tio k sidativno i potencijalno antikarcinogeno dje lo vanje. Iz-vanredan je izvor vitamina C i beta-karotena (prekursora vitamina A), važnih antioksidansa koji imaju ulogu smanjenja ko li čine štetnih ra-dikala u organizmu te poslje dica koje ostavljaju slobodni radikali. Jed na od njihovih važnih uloga u organizmu je i sprečavanje oksidacije kolesterola te ta ko i čuvanje kardiovaskularnoga sustava. Viso ka razina vitamina K u špinatu čini ovu na mir nicu važnim saveznikom u održavanju zdravlja kostiju. Mrkva se oduvijek smatrala velikim zaštitnikom vida, no špinat može stati "uz bok" mrkvi jer je dobar izvor luteina.Kod kupnje špinata treba paziti da on bude intenzivno zelene boje, bez požutjelih dijelova i oštećenja na rubovima listova, tako ćete bi-ti sigurni da kupujete svježe povrće. Ako ga odmah ne pripremite za jelo, pohranite ga, u plastičnoj vrećici, i to bez pranja jer vlaga može uzrokovati kvarenje. Skuhani špinat nije dobro ostavljati dulje vrijeme; niti u frižideru, niti u zamrzivaču.Pranju špinata treba posvetiti veliku pažnju, promijeniti 3 do 4 vode, kako bi bio potpuno čist od zemlje i drugih nečistoća. Najbolje ga je kuhati na pari ili u malo vode, 5 do 6 mi-nuta, a vodu proliti te špinat pripremati prema receptu.

(Spinacia oleracea)

Špinat je jedna od nutritivno

najvrednijih namirnica iz

skupine povrća. Popularni

Popaj, junak crtanih fi lmava,

koji je uz pomoć špinata

pobjeđivao svoje najljuće

protivnike, proslavio je špinat

u svijetu.

Napisala: Biba Salata

Rolada od šunke sa špinatom

Špinat

350 g tune u konzervi (dobro iscijediti)6 šnita kuhane šunke200 g kuhanoga, dobro iscijeđenoga špinata100 g majoneze8 tvrdo kuhanih jaja

67

Izmiksajte špinat, tunu i dva tvrdo kuhana jaja. Kad postane kremasto, dodajte majonezu i malo soli.Na papir za pečenje složite šunku, gore nanesite pola kreme od špinata, u sredinu poslažite jaja kojima ste odrezali krajeve, gore stavite ostatak kreme. Zamotajte roladu, papirom, a zatim je stavite u aluminijsku foliju. Dobro zatvorite, stavite u hladnjak na jedan sat. Ako je odmah ne poslužite, ostavite je u hladnjaku.

Palačinke sa špinatom

Oprani i dobro iscijeđeni špinat (malo osušiti u krpi) nasjeckati. Sir dobro izraditi vilicom i pomiješati sa špinatom, dodati žumanjke, nekoliko žlica parmezana, sol, papar i oraščić, dodati čvrsti snijeg od 1 bjelanjka. Namazati palačinke (možete ih zarolati), složiti jednu do druge u vatrostalnu posudu, na dno stavljate najprije jedan dio bešamela. Kad ste ih posložili stavite ostatak bešamela, parmezana i listiće putra. Stavite u vruću pećnicu desetak minuta, gratinirati.

Pečeni špinat

12 dkg maslaca rastopiti i staviti 12 dkg brašna. U to stavite 1,5 l mlijeka, isjeckani, kuhani špinat (0,5 kg). Miješati i dodati žlicu po žlicu parmezana, ma lo vegete, 4 žumanjka, papra po želji i snijeg od 4 bjelanjka. Staviti u vatrostalnu posudu i polagano peći.

Napravite slane palačinke, od 3 jaja i 3/4 brašna 1/4 parmezana.Za punjenje napravite bešamel i nadjev od:500 g špinata, 250 g kravljeg svježeg (ne vodenog) sira, parmezana, 2 jaja, putra, muškatnoga oraščića, soli, papra.