SVEUČILIŠTE U ZAGREBU PRIRODOSLOVNO – MATEMATIČKI FAKULTET

GEOGRAFSKI ODSJEK

DIPLOMSKI STUDIJ GEOGRAFIJE

SMJER BAŠTINE I TURIZMA, 2.godina

ZAGREBAČKA GRADSKA ČETVRT TRNJE;

MORFOLOŠKO – FIZIONOMSKA STRUKTURA I ARHITEKTONSKA BAŠTINA

Seminar iz kolegija Geografija kulturne ponude

Studentice:

Adriana Marić

Ema Paškvan

Prof.dr.sc. Laura Šakaja

U Zagrebu, 10. prosinca 2014. ak.god. 2014/2015

2

SADRŽAJ str.

1. UVOD

..............................................................................................................................................3

2. PROSTORNI OBUHVAT GRADSKE ČETVRTI TRNJE

..............................................................................................................................................5

3. MORFOLOŠKO-FIZIONOMSKA STRUKTURA GRADSKE ČETVRTI TRNJE

..............................................................................................................................................7

3.1.Obiteljska izgradnja

.....................................................................................................................................9

3.2.Višestambene zgrade

.....................................................................................................................................9

3.3.Zgrade javne i društvene namjene

.....................................................................................................................................9

3.4.Poslovne zgrade

...................................................................................................................................10

4. ARHITEKTONSKA BAŠTINA

............................................................................................................................................11

4.1.Zagrebački parni i umjetni plin

...................................................................................................................................11

4.2.Višestambena zgrada, Vukovarska 35-35a (43-43a)

...................................................................................................................................11

4.3.Pučko otvoreno učilište (Radničko sveučilište Moša Pijade)

...................................................................................................................................12

4.4.Zgrada političkih organizacija (danas zgrada ministarstava)

...................................................................................................................................12

4.5.Hotel International

...................................................................................................................................13

4.6.Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

...................................................................................................................................13

4.7.Nacionalna i sveučilišna knjižnica

...................................................................................................................................13

4.8.Eurotower

...................................................................................................................................14

4.9.Poslovna zgrada Spectator

...................................................................................................................................15

4.10. Fontane

...................................................................................................................................15

5. ZAKLJUČAK

............................................................................................................................................16

6. LITERATURA I IZVORI

6.1.Literatura

...................................................................................................................................17

6.2.Izvori

...................................................................................................................................18

3

1. UVOD

Urbanizacija grada Zagreba tijekom 20. stoljeća potaknula je njegovo širenje, dolazak novog

stanovništva, gradnju nove infrastrukture te preobrazbu prostorne strukture, što je sa sobom

donijelo i mnogo objavljenih znanstvenih radova o samom Zagrebu. Trnje, nekadašnja općina, a

kasnije gradska četvrt, osnovana Statutom Grada Zagreba, te četvrt koja je razvojem grada

postala jedna od sastavnih dijelova gradske strukture, rijetko je bila glavni predmet interesa u

znanstvenim člancima. Zbog toga, s obzirom na funkcionalne, socijalne i morfološke promjene u

gradu Zagrebu, koje su se pojavile kao posljedica njegova širenja, te suvremenu transformaciju

Trnja na početku 21. stoljeća, vidljivu na zemljištima nekadašnje ali zastarjele industije na

kojima niču novi poslovni centri i neboderi, potrebno je napraviti potpuniji osvrt i na ovu četvrt,

što je i cilj ovoga rada, s time da je ovdje naglasak stavljen na morfološko fizionomsku strukturu

četvrti Trnje te njezinu arhitektonsku baštinu.

Naziv Trnje došao je od starijeg gradskog naselja smještenog uz Trnjansku cestu. Ime se

zapravo prvi put spominje u Zlatnoj Buli kralja Bele IV., 1242. godine, kada je njegov veći dio

pripao Gradecu (osim Sigečice koja je postala dio zagrebačkih crkvenih posjeda) (Janjatović i

Kolar-Dimitrijević, 1981). Četvrt se smatra tradicionalnim dijelom grada, a danas se nalazi u

samoupravnom ustrojstvu Grada Zagreba. To je izrazito zaravnjeno područje, smješteno uz

lijevu (sjevernu) obalu Save, između Savske ceste i Žitnjaka. Iako je danas gotovo u cijelosti

visoko urbanizirano, u prošlosti je često bilo poplavljivano, zbog blizine rijeke Save i velikih

promjena u njezinu vodostaju, malog pada vodotoka i prostranog nizinskog područja. Nakon

katastrofalne zagrebačke poplave u jesen 1964. godine izgrađen je nasip koji je omogućio daljnje

naseljavanje i širenje četvrti. Iz tog razloga tek je kasnije, sredinom i u drugoj polovici prošlog

stoljeća, krenula intenzivna izgradnja naselja kao što su Cvjetno naselje, Savski kuti, Veslačko

naselje i Trnjanska Savica koja je sagrađena na nekadašnjem savskom koritu i riječnim

rukavcima (URL 9).

Zapravo, generalno gledajući, najbolji pokazatelj problema koje je Zagreb općenito imao u

prošlosti sa svojom rijekom jest upravo ta slaba izgrađenost dijelova Zagreba koji se nalaze uz

samu rijeku, približavanje grada njenom toku tek u drugoj polovici 20. stoljeća i nepostojanje

naselja u bližoj okolici Zagreba uz savski tok (Bertić, 1994).

4

Ako se usporede počeci nastanka naselja Trnje i njegov težak napredak u razvoju kroz

povijest (zahvaljujući odvojenosti od drugog dijela grada zbog loše prometne povezanosti,

socijalnih problema poput siromaštva i opasnosti od poplava) s današnjim stanjem, može se

primjetiti, zahvaljujući velikoj transformaciji četvrti početkom 21. stoljeća, a i širenju kulturno-

povijesnog centra Zagreba, kako je došlo do formiranja novog kulturno-prosvjetnog kompleksa i

kako se, logično, još nakon 1945., a naročito nakon izgradnje nasipa 1971., sve proširilo i na

Trnje (Janjatović i Kolar-Dimitrijević, 1981). Pojedine gradske funkcije, popraćene novom

infrastrukturom, s vremenom su postupno preseljene u ovu gradsku četvrt koja na taj način

postaje komplementarni dio gradskog organizma Zagreba.

Gledano sa drugog aspekta, u ovo novije vrijeme je dakle, radi atraktivne lokacije uz najuži

centar grada, ova četvrt podlegla je prenamjenama gradske površine sa svrhom modernizacije

grada, a što je uzrokovalo i neke negativne posljedice. Prelazak na tržišno gospodarstvo

potaknuo je propadanje ostarjelih i masivnih industrijskih pogona koji su nekad dominirali ovim

dijelom grada. Restrukturiranje industrijskog sektora i proces tranzicije doveli su do zatvaranja

velikog broja industrijskih postrojenja i prenamjene atraktivnog industrijskog zemljišta u širem

centru grada. Na zemljištima tih zapuštenih tvornica nerijetko niču veliki stambeni i poslovni

kompleksi. Također, na mjestima starih obiteljskih kuća, koje su nastale u prvoj polovici 20.

stoljeća kada je Trnje bilo tek radničko predgrađe, grade se atraktivni stanovi i čitave poslovne

zone. Promjene u funkcionalnoj i fizionomskoj strukturi utječu i na promjene u demografskoj i

socio-ekonomskoj strukturi stanovništva. Trnje je u vrlo kratkom vremenu prošlo razvojni put od

radničkog predgrađa do prostora koji je danas dio šireg gradskog centra.

5

2. PROSTORNI OBUHVAT GRADSKE ČETVRTI TRNJE

Gradska četvrt Trnje obuhvaća južni dio šireg centra grada Zagreba. Na sjeveru je omeđena

željezničkom prugom koja dijeli Trnje od Donjeg grada, a na jugu ga rijeka Sava dijeli od

gradskih četvrti Novi Zagreb-istok i Novi Zagreb-zapad. Na istoku Heinzelovom ulicom graniči

s gradskom četvrti Peščenica-Žitnjak, a na zapadu završava Savskom cestom te graniči s

gradskim četvrtima Trešnjevka-sjever i Trešnjevka-jug. Ukupna površina Trnja jest 7,365 km2.

Sl.1. Granice gradskih četvrti Grada Zagreba (strelica pokazuje položaj gradske četvrti Trnje)

Izvor: Statistički ljetopis Grada Zagreba, 2011.

6

Godine 1953. na užem je zagrebačkom prostoru osnovano osam općina, među kojima i

Općina Trnje. Od 1967. do 1974. godine grad Zagreb funkcionirao je kao jedinstvena općina, a

1974. g. ponovno je formirana Općina Trnje koja je postojala do 31. prosinca 1990. Na istom je

prostoru do početka 1994. bilo 13 mjesnih zajednica (danas mjesnih odbora): Cvjetnica, Cvjetno

naselje, Kanal, Marin Držić, Martinovka, Miramare, Poljane, Savski kuti, Sigečica, Staro Trnje,

Trnjanska Savica, Trnje i Veslaĉko naselje. Dana 14. prosinca 1999. godine, osnovana je

Gradska četvrt Trnje. Danas joj pripadaju još i manji dijelovi bivših mjesnih zajednica „Antun

Mihanović“ (dio Savske ceste), Donje Svetice (dio Heinzelove i Ulica Podaupskog), Ferenščica

(dijelovi Folnegovićeve i Heinzelove te Radničke ceste) i dio Savske ceste.

Sl.2. Područje gradske četvrti Trnje

Izvor: Statistički ljetopis Grada Zagreba, 2011.

Na području između željezničkog nasipa i Ulice grada Vukovara nalazi se stambeno naselje

Martinovka. Istočno od nje i Avenije Marina Držića, industrijskom i stambenom izgradnjom

oblikovani su Kanal i Sigečica. Izgradnjom Ulice grada Vukovara postupno se popunjavao

prostor prema Savi. Staro naselje Trnje poslužilo je kao osnovica oko koje nastaju nove cjeline

Njivice i Pile, današnji mjesni odbori Trnje i Marin Držić, a na zapadu Poljane (Vrbik),

Miramare (Trstik) i Cvjetnica. Godine 1939. prema projektima arhitekta Vlade Antolića počela

je planska izgradnja današnjeg Cvjetnog naselja na staroj gradskoj vrtlariji. To je bio prvi

pokušaj legalne, planske izgradnje na području Trnja prema tadašnjim urbanističkim pravilima.

Kasnije je došlo i do urbanizacije susjednih trnjanskih prostora mjesnih samouprava Savski kuti i

Veslačko naselje.

7

Trnjanske struge, Trnjanske ledine i Prudi te prostor istočno od njih i dalje je tada bilo seosko

periferno područje koje je administrativno pripalo mjesnoj samoupravi Staro Trnje. Trnjanska

Savica izgrađena je posljednja, kao urbanizirano naselje na području kojeg je nekoć plavila Sava

i njezini rukavci (URL 9).

Sl. 3. Mjesni odbori gradske četvrti Trnje

Izvor: URL 11

3. MORFOLOŠKO-FIZIONOMSKA STRUKTURA GRADSKE ČETVRTI TRNJE

Kada se govori o morfološkoj strukturi grada, bitno je uzeti u obzir činjenicu da se grad

razvija u duljem razdoblju, u kojem postoje faze bržeg ili sporijeg rasta u različitim društveno-

ekonomskim, kulturnim, tehnološkim i drugim uvjetima. Prema tome, svaka faza ostavlja svoj

pečat u morfološkoj strukturi grada (Vresk, 2002, 138). Ovdje presudnu važnost ima i plan grada

koji podrazumijeva mrežu gradskih ulica, trgova i slobodnih površina, njihov međusobni odnos i

druge karakteristike. Za izgled grada, odnosno njegova fizionomska obilježja, veliko značenje

imaju karakteristike sagrađenih objekata. Pritom se misli na njihovu veličinu, oblik, starost,

građevni materijal te stil gradnje (Vresk, 2002, 143). Analizom morfoloških elemenata grada,

kao što su zgrade, trgovi, slobodne površine itd., u svakom se gradu mogu izdvojiti morfološke

cjeline koje se odlikuju određenom morfološkom homogenošću. Te se cjeline najčešće poklapaju

s načinom iskorištavanja gradskog zemljišta i etapama razvoja grada. Najčešće imaju karakter

samostalnih gradskih četvrti te uglavnom odgovaraju određenim etapama razvoja, pa zbog toga

odražavaju način i nositelje gradnje, stil, namjenu i funkciju (Vresk, 2002, 145).

8

Za Zagreb je karakteristično da se nije razvijao radikalnom zamjenom postojećeg građevnog

fonda u gradskoj jezgri, već je svaka pojedina etapa razvoja grada bila usmjerena na nove

površine koje su pod danim gospodarskim uvjetima imale određene prednosti. To je omogućilo

da se očuvaju interno skladne ali međusobno različite urbanističko-arhitektonske cjeline. One

pokazuju obilježja razdoblja u kojem su nastale, a primjeri takvih cjelina su Gornji grad, Donji

grad, predio oko Zvonimirove ulice te građevinski kompleksi u Trnju (Žuljić, 1970).

Za razliku od Gornjeg i Donjeg grada, u Trnju se prometnoj mreži osigurava veća propusna

moć i po prvi put prelazi na otvoreni način izgradnje samostalno postojećih objekata, za razliku

od ranije zatvorene blokovske izgradnje. Usporedno s promjenama u urbanističkoj strukturi

pojedinih gradskih dijelova, mijenjao se i njihov arhitektonski tretman. Kada se izuzmu

pojedinačna odstupanja, Zagreb je izraziti primjer postupne prostorne evolucije grada. To dolazi

do izražaja u urbanističko-arhitektonskim obilježjima pojedinih dijelova grada koji pokazuju

ovisnost o vremenskom slijedu njihovog nastajanja (Žuljić, 1970).

Morfološka struktura Trnja u posljednjih stotinu godina znatno se transformirala. Trnje se od

industrijske, prljave i blatne radničke četvrti, u kojoj je stanovništvo živjelo u provizornim

kućicama (građenim od otpadnih materijala) nakon Drugoga svjetskog rata počelo transformirati

u modernu zagrebačku četvrt. U njezinom najreprezentativnijem dijelu, oko Ulice grada

Vukovara, smještene su brojne ustanove javne i društvene namjene. Ulica grada Vukovara

reprezentirala je odraz kompleksne arhitektonske i urbanističke misli praćene snagom

revolucionarnog poretka tog vremena (Ivanković, 2008). U drugoj polovici 20. stoljeća, osim

prometnica i javnih ustanova, izgrađen je velik

broj stambenih zgrada. Jačanjem poslovne

funkcije, naročito u 21. stoljeću, dijelovi Trnja

transformiraju se u poslovne zone, a gradnja

sadržaja u obliku visokih i modernih građevina

karakterističnih za CBD-ove u zapadnim

zemljama značajno je promijenila simboličan

krajobraz tog dijela grada. Tako prema tipu

Sl.4.Cvjetno naselje gradnje sagrađene objekte možemo podijeliti u nekoliko skupina.

Izvor: URL 2

9

3.1.Obiteljska izgradnja

Najveći broj obiteljskih kuća, uglavnom jednokatnica,

nastao je sredinom 20. stoljeća, a nalazi se uglavnom u

dijelovima Trnja koji su udaljeniji od užeg gradskog centra

jer su dijelovi bliže centru u većoj mjeri obnovljeni.

Najveća je koncentracija obiteljskih kuća u naselju Staro

Trnje, a u dijelovima naselja Vrbik, Kruge, Sigečica, Trnje

i Martinovka još uvijek je zastupljena obiteljska izgradnja.

Sl.5. Obiteljske kuće u mjesnom odboru Staro Trnje

Izvor: URL 10

3.2.Višestambene zgrade

Najveći broj trnjanskog stanovništva živi u višestambenim zgradama. Njih možemo podijeliti

u dvije skupine: one građene u vrijeme socijalizma i one građene nakon 1990. godine.

Ovdje je bitno spomenuti kako se kod stambenih zgrada

javlja se jedan novi pojam, način stanovanja i arhitektonski

tip: tzv. urbane vile. Termin je u našoj sredini relativno nov,

iako je u svom pravom značenju u Zagrebu prisutan više od

sto godina, a svoj je vrhunac dostigao tridesetih godina.

Nažalost, danas gotovo svaku manju stambenu kuću s

nekoliko stanova nazivamo urbanom vilom (Premerl, 2003).

Sl.6. Višestambene zgrade na Vrbiku, popularno zvane „Rakete“ izgrađene 1972.

Izvor: URL 7

3.3.Zgrade javne i društvene namjene

Većina građevina javne i društvene namjene na Trnju nalazi se u Ulici grada Vukovara, a

izgrađena je u drugoj polovici 20. stoljeća. Ova reprezentativna ulica postala je okosnicom

razvoja budućega novog grada između kolodvora i Save.

10

Utjecaji u hrvatskoj arhitekturi prvih godina nakon Drugoga svjetskog rata ogledaju se u

srazu oprečnih izvora: kompleksne arhitektonske i urbanističke misli na tragu iskustava

socijalističkih zemalja i burnih previranja u već poodmakloj fazi moderne arhitekture u Europi.

Godina 1956. bila je prekretnica u pristupu izgradnji ove ulice. Pravac socijalističkog realizma s

jedne strane i utjecaj CIAM-a (International Congresses of Modern Architecture - međunarodna

arhitektonska organizacija 1928.-1959.) i Le Corbusiera kao predstavnika europske moderne

arhitekture s druge strane (Gradska vijećnica

1955.-1956.), stvorili su reprezentativne

građevine u ovom dijelu grada. Šezdesetih

godina u arhitekturi prevladava poratni

internacionalizam (Pučko otvoreno učilište,

1955.-1961.), a sedamdesetih i osamdesetih

priklanja se snažnije izraženoj autorskoj

arhitekturi postmodernistiĉkih tendencija.

Sl.7. Zgrada Ministarstva poljoprivrede, Rakić, 1985.

Izvor: URL 6

3.4.Poslovne zgrade

Krupne promjene odvijaju se posljednjih godina u zagrebačkom urbanom tkivu. Na istočnom

dijelu Trnja poslovni sadržaji u obliku visokih i modernih građevina karakterističnih za CBD-ove

u zapadnim zemljama značajno mijenjaju

fizionomiju grada. Razvoj novih poslovnih

prostora s jedne je strane pozitivan utoliko što

rezultira fizičkom i ekonomskom revitalizacijom

industrijskih zemljišta i postupnim formiranjem

policentrične strukture grada, no interes privatnih i

stranih investitora često je pretpostavljen javnome.

Sl.8. Green Gold poslovni kompleks

Izvor: URL 3

11

4. ARHITEKTONSKA BAŠTINA

Osim pojedinih primjera nastalih bliže centru grada, uz samu željezničku prugu, do pedesetih

godina prošlog stoljeća reprezentativna arhitektonska baština gotovo da i ne postoji. Intenzivnija

planska izgradnja započinje tek s novom regulatornom osnovom i urbanističkim planom iz 1953.

godine. Novonastala Vukovarska avenija (tada Moskovska) planirana je kao novi centar grada, te

postaje novom okosnicom urbanističkog razvoja (Premerl, 2003.). Za potrebe ovoga rada

izdvojene su građevine koje su se pokazale uspješnim i kvalitetnim primjerima arhitektonskih

stilova u vremenu u kojem su nastale.

4.1.Zagrebački parni i umjetni mlin

Izvorna građevina parnog i umjetnog mlina izgrađena je 1908. godine prema projektu

arhitektonskog biroa Hönigsberg i Deutch, a predstavlja jednu od najreprezentativnijih

realizacija industrijske arhitekture do svoje izgradnje. Zgrada stilski pripada razdoblju

historicizma no mogu se uočiti i detalji rane secesije. Pri gradnji je korištena armiranobetonska

konstrukcija koju je izveo stručnjak za gradnju u armiranom betonu Josip Dubsky. Nakon

požara i periodičnog urušavanja pojedinih dijelova zgrade sve od 1988., večim dijelom je

srušena 2014. godine.

4.2.Višestambena zgrada, Vukovarska 35-35a (43-43a)

U pedesetim godinama izgrađen je veći broj stambenih zgrada u kojima se očituje odmak

od čiste funkcionalnosti i težnja kreativnijem pristupu oblikovanja prostora. Jedna je od prvih

stambenih građevina izgrađenih u Vukovarskoj ulici, tadašnjem Moskovskom bulevaru

zamišljenom kao novo središte grada, arhitekta Drage Galića. Podignuta 1953. godine, a građena

pod snažnim utjecajima Le Corbusiera i njegov marsejskoj Unitéa. Kod zgrade je naglašena

izduženost i horizontalnost, a postavljena je na jake nosače koji se nalaze u sva četiri donja ugla

građevine. U prizemlju se nalaze lokali u kojima su se smjestili dućani i kafići, dok se na gornjim

katovima nalaze dvokatni stanovi. Stanovi su dvoetažni sa, do tada, najstudioznije izdrađenim

tlocrtima: posebice se obraćala pažnja na položaj dnevnog boravka te ugodu i praktičnost

življenja pokušavajući unutar stana ostvariti prostranost kuće.

12

Sl.9. Višestambene zgrade, Vukovarska 35-35a i 43-43a

Izvor: URL 1

4.3.Pučko otvoreno učilište (Radničko sveučilište Moša Pijade)

Zgrada Pučkog otvorenog učilišta podignuta je između 1955. i 1961. godine prema

nacrtima arhitekata Radovana Nikšića i Ninoslava Kučana, a namještaj je izrađen prema projektu

Bernarda Bernardija. Zgrada je primarno služila za obrazovanje radnika, no sadrži i

dokumentacijski centar, knjižnicu, filmoteku, diskoteku te dvije dvorane. Zgrada predstavlja

jedan od najkvalitetnijih primjera Gesamtkunstwerka u hrvatskoj arhitekturi. Suprotno

dotadašnjoj kompaktnoj izgradnji '50ih godina, zgrada učilišta u intenzivnoj je interakciji s

ulicama koje ju okružuju. Iako je građena pod snažnim utjcajima tada dominantnog

internacionalnog stila, arhitekt eksperimentira različitom visinom pojedinih volumena zgrade te

dinamičnim tlocrtom, no s obzirom na složenost sadržaja unutrašnjost je organizirana vrlo

funkcionalno i logično (Karač, Žunić, 2012.). U hrvatskoj arhitekturi zgrada Pučkog otvorenog

učilišta predstavlja iskorak iz stroge funkcionalnosti prema novim, mekšim strujama.

4.4.Zgrada političkih organizacija (danas zgrada ministarstava)

Građena prema osnovnim idejama internacionalnog stila, sa dva dominantna volumena:

horizonatalnim i vertikalnim zbog čega se i popuarno naziva Kockica, te pripada

karakterističnim primjercima arhitekture 1950ih godina. Izvana je građena vrlo strogo i

formalno, bez dekorativnih elemenata. Unutrašnjost je s druge strane, vrlo pomno uređena. U

ostvarenju su sudjelovali brojni ugledni umjetnici: Raoul Goldoni, Edo Murtić, Zlatko Prica,

Jagoda Buić, Dušan Džamonja i Stevan Luketić (Damjanović, 2014.).

13

Podignuta je 1961. godine prema projektu Ivana Vitića te je jedina realizirana od planiranih

javnih građevina kompleksa uz Savu. Kompleks je planiran s ciljem da se Sava integrira u samo

tkivo grada no nikada nije uspjela postati njegovom stvarnom sastavnicom.

4.5.Hotel International

Nakon Drugog svjetskog rata javlja se potreba za otvarenjem novih smještajnih

kapaciteta zbog sve većeg broja turista, a lokacija na uglu Miramarske i Vukovarske, u

neposrednoj blizini glavnog željezničkog kolodvora ocijenjena je kao idealna za izgradnju novog

hotela. Prema projektima Božidara Tušeka, International je izgrađen između 1957. i 1959.

godine kao prvi moderni hotel u Zagrebu nakon Drugogo svjetskog rata, no arhitektonske

osobine '50ih godina u potpunosti su izgubljene prilikom radikalne obnove 2006. godine kada je

hotel u potpunosti ostakljen.

4.6.Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Izgrađena između 1960. i 1973. godine prema projektima arhitekata Marijana Haberlea,

Minke Jurković i Tanje Zdvořak, predstavlja potpuno oslobođenje od strogosti internacionalnog

stila, što se očituje i u opremljenosti interijera. U projekt su uklopljena djela vrsnih hrvatskih

umjetnika: Antuna Augustinčića, Vojina Bakića, Ede Murtića, Slavka Šohaja i Ernesta

Tomaševića. Arhitektonska izvedba osvojila je nekoliko priznanja: Nagrada grada Zagreba

(1974.), Nagrada 9. zagrebačkog salona (1974.), Orden zasluge za narod sa srebrenim zracima

(1974.) (Laslo, 2011.).

4.7.Nacionalna i sveučilišna knjižnica

Građena 17 godina i konačno realizirana 1995. godine prema projektu arhitekata

Velimira Neidharta, Marijana Hržića, Zvonimira Krznarića i Davora Mancea, zgrada Nacionalne

i sveučilišne knjižnice jedno je od najreprezentativnijih ostvarenja interijera suvremene hrvatske

arhitekture te rijedak primjer Gesamtkunstwerka arhitekture kasnog 20. stoljeća (Damjaović,

2014.). Podignuta na impozantni plato vizualno povezuje stare dijelove Zagreba s novim gradom

južno od Save.

14

Sl. 10. Nacionalna i sveučilišna knjižnica

Izvor: URL 5

4.8.Eurotower

Zgrada Erste banke predstavlja jednu od prvih studija nove metropolizacije Zagreba

izgrađena nakon dugogodišnjeg moratorija na gradnju visokih zgrada (GUP). Podignuta je

između 2003. i 2006. godine prema projektu Marijana Hržića, a sastoji se od višeg i nižeg tornja

dinamiziranim uvlačenjem dijelova etaža na uglovima. Efektno i dinamično rješenje postignuto

je promjenjivim vertikalama prozora, te malim trgom između dviju zgrada, predstavlja jednu od

najkvalitetnijih izvedbi suvremene poslovne arhitekture Zagreba.

Sl.11. Eurotower

Izvor: URL 8

15

4.9.Poslovna zgrada Spectator

Dovršena 2010. godine prema prjektu arhitekata Tome Plejića i Lee Plivan jedna je od

najuspeješnijih ostvarenja zagrebačke poslovne arhitekture. Arhitekti, dobitnici nagrade ''Mies

van der Rohe'' 2009. za nadolazeće arhitekte, projekt su ostvarili u suradnji s umjetnicima

Ivanom Franke i Silvijem Vujičićem (Damjanović, 2014.). Zgrada sadrži seriju salona i dvorana

za sastanke i kompaktne sobe za upravu.

Sl. 12. Poslovna zgrada grupe Spectator

Izvor: URL 4

4.10. Fontane

Smještene na do tada neuglednoj, neiskorištenoj zelenoj površini u ulici Hrvatske bratske

zajednice, fontane su izgrađene prema projektu Helene Paver Njirić 2013. godine. Zbog

nedostatka financijiskih sredstava izgrađene su samo dvije od pet prvotno planiranih fontana sa

hortikulturalno uređenom okolinom. Iako su vrlo često kritizirane kao nepotreba investicija u

vrijeme krize zajedno sa Obeliskom arhitekta Branka Silađina čine vizualnu i funkcionalnu

poveznicu između Miramarea i Trnja, te se idejno nadovezuju na planove o novom centru grada

čiji su temelji ostvareni još 1950ih godina.

16

5. ZAKLJUČAK

Gradska četvrt Trnje najintenzivnije promjene u svojoj morfološko-fizionomskoj

strukturi počinje proživljavati nakon Drugog svjetskog rata, a posebice nakon donošenja novog

urbanističkog plana 1953. godine kojim je probijena nova Vukovarska avenija kao nova

''socijalistička'' ulica, odnosno novi centar grada. Od 1950ih započinje intenzivna izgradnja uz

Vukovarsku aveniju čime se mijenja morfološka struktura cijele četvrti, te započinje

transformacija iz rubnog dijela grada u sastavni dio gradske strukture.

Arhitektonski najreprezentativniji dio Trnja svakako je onaj uz Vukovarsku aveniju.

Ovdje se kroz cijelu drugu polovicu 20. stoljeća intenzivno grade zgrade javne i društvene

namjene, ali i reprezentativni primjerci stambene arhitekture. Prvenstveno su to oni inspirirani Le

Corbusierovim idejama gradske utopije. Šezdesetih godina prevladavaju karakteristike

internacionalnog arhitektonskog stila te se odbacuju nacionalne kulturne karakteristike, a sve

vrste povijesnog dekora izostavljaju u korist ravnih linija i čistih geometrijskih oblika, svjetlosti i

glatke površine stakla i metala. Najčešće upotrebljavani materijal je armirani beton, interijeri su

prostrani i funkcionalni, a javljaju se i pojedini primjerci ''brutalizma'' odnosno grubih betonskih

konstrukcija.

Nakon intenzivne izgradnje javnih i društvenh objekata tokom '60ih i '70ih godina,

početkom 21. stoljeća počinje ubrzana izgradnja impozantnih poslovnih objekata s novim

stilskim rješenjima, ali i nekvalitetna prenamjena i degradacija starijih građevina čime su u

potpunosti uklonjeni karakteristični elementi prethodnnih arhitektonskih stilova. Ova promjena

najočitije se manifestira u istočnim dijelovima četvrti, a pojedine grupacije građevina poprimaju

karakteristike CBD-a. Od početka stoljeća započinje i intenzivna prenamjena industriskih

kompleksa zbog povoljnog smještaja parcela, pri čemu se vrlo često zanemaruje njihova

povijesna i kulturološka vrijednost.

17

6. LITERATURA I IZVORI

6.1.Literatura

1. Bertić, I., 1994: Zagreb: Metropola Republike Hrvatske, Geografski horizont 40(2), 1 -

17

2. Damjanović, D., 2014: Zagreb: ahitektonski atlas, AGM, Zagreb

3. Ivanković, H., 2006: Grad između stvarnosti i privida, Hrvatska revija, Obn.teč. 8(3), 4 -

11

4. Janjatović, B., Kolar – Dimitrijević, M., 1981: Zagrebačka općina Trnje u radničkom i

komunističkom pokretu i socijalističkoj revoluciji, Skupština općina Trnje, Zagreb

5. Karač, Z., Žunić, A., 2012: Antologijski arhitektonski vodič Zagreba: 100 izabranih

zgrada, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

6. Maroević, I., 2003: Antologija zagrebačke arhitekture, Art studio Azinović, Zagreb

7. Maroević, I., 2007: O Zagrebu usput i s razlogom: izbor tekstova o zagrebačkoj

arhitekturi i urbanizmu (1970.- 2005.), Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

8. Premerl, T., 2003: Zagreb, grad moderne arhitekture, Durieux, Zagreb

9. Laslo, A., 2011: Arhitektonski vodič: Zagreb: 1898.-2010., Društvo arhitekata grada

Zagreba, Zagreb.

10. Statistički ljetopis Grada Zagreba, 2011.

11. Vresk, M., 2002: Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije, Udžbenici Sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb.

12. Žuljić, S., 1970: Zagreb – razvojni put velegrada, Geografski horizont 16(1/2), 15 – 33

18

6.2.Izvori

URL 1: Architecture Walks And Talks, http://www.architecture-walks-and-talks.net/zagreb.html

(8.12.2014.)

URL 2:Blog Beta, Cvjetno naselje – oaza stambene gradnje po mjeri čovjeka u kaotičnom Trnju,

http://blog.dnevnik.hr/print/id/1626499342/font-colorcc0000cvjetno-naselje-oaza-stambene-

gradnje-po-mjeri-covjeka-u-kaoticnom-trnjufont.html (8.12.2014.)

URL 3: Capital Property, http://www.capitalproperty.hr/hr/nekretnina/prodaja/visokokvalitetni-

poslovni-prostor-na-prodaju-u-poslovnom-kompleksu-green-gold-37 (8.12.2014.)

URL 4: Društvo arhitekata, http://www.zda.hr/nominacije.html (8.12.2014.)

URL 5: Jutarnji List, http://www.jutarnji.hr/knjizica-u-kojoj-cete-saznati-sve-o-100-najboljih-

zgrada-u-zagrebu/1029938/ (8.12.2014.)

URL 6: Pixsell Conect Engine, https://www.pixsell.hr/agencija/pxl-editorial-stock/zagreb-

zgrada-ministarstva-poljoprivrede-vukovarskoj-ulici-galerija-37763/ (8.12.2014.)

URL 7: Registar moderne i postmoderne zagrebačke arhitekture,

http://registararhitekture.wordpress.com/2013/10/27/berislav-serbetic-stambeni-tornjevi-na-

vrbiku/ (8.12.2014.)

URL 8: Skyscrapercity, http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=648611 (8.12.2014.)

URL 9: Službene stranice Grada Zagreba, Gradska četvrt Trnje,

http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=150 (8.12.2014.)

URL 10: UPU Staro Trnje, http://zzpugz.blogspot.com/2011/10/upu-staro-trnje.html (8.12.2014)

URL 11: Za grad, http://za-grad.com/novosti/ (8.12.2014.)