ZAKONICI DREVNE MEZOPOTAMIJE

ZAKONICI DREVNE MEZOPOTAMIJEOsnovne karakteristike zakonika

Kada se govori o zakonicima Mezopotamije, jasno je da se ne radi o kodeksima u modernom smislu rijei ve su to redakcije obiajnog prava koje se zasnivaju na pravosudnoj praksi tj. na pater familiasu ili gospodaru obitelji, mjesnom vijeu starjeina, gradskoj skuptini te proirenom sudskom vijeu.

Propisi doneeni u zakonicima nisu nastali na osnovi teorijskoj razmatranja odreenih sluajeva iz ivota ljudi ve je to popis tradicionalnih normi koje svojom specifinou odudaraju od klasinih normi ponaanja.

Zbog toga primjerice u Urnamuovom, Bilalamovom i Hamurabijevom zakoniku nema razlikovanja izmeu graanskog, krivinog, procesnog, radnog prava i tome slino. Odredbe se u zakonicima podijeljene po sadraju tj. zakonici vode rauna o moguim prijestupima koji se odnose na tadanje lanove teokratskog drutva.

Zakonici govore o prijestupima protiv bogova, boanske drave, prijestupe koji se tiu obitelji kao osnovice svakog drutva te protiv pojedinca. U ime boga ih donosi vladar, tj. drava, a drutvo u cjelini je duno ivjeti u skladu s tim odredbama.Po vjerovanju drevnih stanovnika Mezopozamije, ovozemaljska drava je samo odraz prave, nebeske drave pa su i ovozemaljski propisi samo odraz neizmjenjivih i vjenih boanskih zakona. Ljudski se zakoni mogu nadopunjavati, ali uvijek se moraju voditi onim boanskim. Upravo zato je opeprihvaeno bilo miljenje da odredbe donose bogovi u liku svojih namjesnika tj. vladara kao to su u Mezopotamiji bili ranije spomenuti Urnamu, Bilalama, Lipititar i Hamurabi.

Nema sumnje da su se stanovnici Mezopotamije apsolutno pokoravali zakonima kao izrazu boje volje te su vjerovali da su sami bogovi stvorili nejednakost meu ljudima, podijelili ih u drutvene klase i u konanici odredili da jedan zakon vrijedi za siromaha, a drugi za bogataa.Miljenje da je pravo rezultat boanske volje i odbljesak moralnog ivota bogova, dovelo je do toga da se ono ve prije etrdeset stoljea poinje smatrati osnovom moralnog djelovanja.

Ur-Nammuov Zakonik

Tvorac zakonika je Ur-Nammu, osniva tree dinastije iz grada Ura. Za vrijeme vladavine koja je trajala od 2111. do 2094. uspostavio je stare granice Akadskog kraljevstva te se posvetio unutarnjoj obnovi zemlje, graditeljstvu, uvrenju same drave te sudske vlasti to je rezultiralo nastanak Zakonika.

Zakonik je pisan sumerskim jezikom, a danas se uva u nipurskoj zbirci Muzeja starog orijenta u Istanbulu. Ploica na kojoj je pisan zakonik podijeljena je na osam stubaca, sa svake strane po etiri stupca. Identificirao ju je holandski sumerolog Kraus, a djelomino ju je prepisao i preveo Kramer 1952. godine.Sastoji se od uvoda u kojem Urnamu govori o zaslugama i kako ga je bog Nanna na poticaj Ana i Enlila postavio za poglava grada Ura te od zakona koji su ispisani na stranjoj strani ploice.

Ovaj Zakonik, kao ni onaj Bilalamov, ne poznaje princip odmazde koji je zastupljen u Hamurabijevom i Mojsijevom zakoniku pa ak i u rimskom Zakoniku dvanaest ploa. Ostao je sauvan samo mali dio uvoda i tek oko dvadesetak propisa.

Bilalamov Zakonik

Napisao ga je Bilalama, vladar grada Enune, tijekom dvadesetog stoljea prije Krista. Pisan je akadskim jezikom na dvije ploice koje se danas uvaju u irakom Muzeju starina u Bagdadu. Ploice su otkrivene 1948. u blizini Bagdada, na lokalitetu Tell Abu Harmal od strane Uprave starina prethamurabijeva perioda. Iste te godine, 1948., zakonik je preveo Albrecht Goetze sa sveuilita Yale. Po sadraju je vrlo slian Ur-Nammuovom Zakoniku, ali za razliku od njega Bilalamov Zakonik je gotovo u potpunosti ouvan.