PregledničlanakUDK321.61(045)“17”doi:10.21464/fi37313Primljeno14.3.2016.

Vesna Stanković PejnovićInstitutzapolitičkestudije,SvetozaraMarkovića36,RS–11000Beograd

vesna.stankovic.pejnovic@gmail.com

Zamke prosvijećenog apsolutizma: slučaj Ignjata Martinovića

SažetakFilozofi prosvjetiteljstva usmjerili su svoja djelovanja na promociju tolerancije, smanje­nje fanatizma, zakonodavni ustroj države i poboljšanje životnih uvjeta. Filozofi i njihovi učenici imali su svoju ulogu u praktičnoj primjeni politike prosvijećenog apsolutizma, a to nije bilo ni nevažno ni bez posljedica. Pogrešno su vjerovali da mogu promijeniti vladare jer je postojala očigledna sličnost između mnogih reformi i načela koja su zagovarali. Kao sljedbenik prosvjetiteljstva, kao društvenog ili intelektualnog fenomena, Ignjat Martinović inzistirao je na tome da je prosvjetiteljstvo prvenstveno filozofski fenomen, bazirajući svoja filozofska promišljanja na idejama Holbacha i Spinoze. On sebe vidi kao dio filozofskog kruga primarno odgovornog za širenje koncepte tolerancije, individualne slobode, jedna­kosti, sigurnosti i slobode izražavanja i tiska, te federalizacije. Ove ideje identificirane su kao glavni uzrok rušenja autoriteta, tradicije, monarhija, vjere i privilegija. Martinović je ostao vjeran tim idejama te je u vrijeme uzmaka prosvijećenog apsolutizma od savjetnika postao osuđenik.

Ključne riječiIgnjatMartinović,prosvjetiteljstvo,BaruchdeSpinoza,Barond’Holbach

Uvod

Prosvjetiteljstvojeproceskojijedavaonovunadučovječanstvusuočenomsastagnacijomiuništavajućimratovima»kaonajvažnijaidubokointelektualna,društvena i kulturna transformacija zapadnog svijeta od srednjeg vijeka«.1Bitnodostignućeprosvjetiteljstvauvođenjejeprincipauniverzalizma,jedna­kosti,demokracijeiautonomijeljudskihdjelatnosti.Usprkos razlikama, zagovornici prosvjetiteljstva Diderot, Helvétius, d’Hol­bach,LaMettrie,VoltaireiHume,bilisuuvjerenidadruštveni,gospodarskiteposebnomoralniiintelektualninapredakzahtijevasveobuhvatnereformeupodručjufilozofiječovjeka,polazećiodčovjekakaointegralnogdijelapriro­de.2Uširenjusvojihidejaprosvjetiteljisukoristilisvakioblikpisaneriječi,odpolitičkihpamfleta,ugovora,disertacijado tragedija i filozofskihparabola.3

1

Jonathan Israel,Democratic Enlightenment: Philosophy, Revolution, and Human Rights (1750–1790), Oxford University Press, Ox­ford2011.,str.3.

2

Usp. Aaron Garrett, »Human nature«, u:KnudHaakonssen (ur.),The Cambridge Hi­

story of Eighteen–Century Philosophy, Cam­bridge University Press, Cambridge 2008.,str.160–233.

3

Usp.BronisławBaczko(ur.),Filozofia fran­cuskiego Oświecenia, PWN,Varšava 1961.,str.8–9.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića616

NastojanjaprosvjetiteljstvauHabsburškojMonarhijibilasuprimarnousmje­rena na građenje države u kontekstu suprotstavljenih nacionalnih strem­ljenja.4

Ugarskoj18.stoljećapotrebanjenekiobliknoveizgradnje,prvenstvenozbogvelikihratovasOtomanskimCarstvom.SobziromnatodajeUgarskabiladiomanjerazvijenogistokasrednjeEurope,društveno­političkisustavutompodručjujošuvijekjebiodio»starogporetka«smalimbrojemsrednjegisit­nogplemstvaimalobrojnomsrednjomklasom.PosljednjihgodinaJosipovevladavineplemstvojeprihvatiloustavneipolitičkeprincipefrancuskogpro­svjetiteljstva.Montesquieu,VoltaireiRousseaunudilisuargumentestaležimausmjerenimaprotivvladarevihcentralističkihtežnji,aliiustrajnihuočuvanjusvojihpozicijaiprivilegija.ZavrijemevladavineFranjeII.međuneprivilegi­ranimstaležimadolazidoraskola;nekisemirespostojećimstanjem,aostalipostajuoporbasamojMonarhiji.Dinastija,sadapotpunouplašena,političkiograničavabivšesaveznike,kojejenedavnojačalaihrabrila,akojisupostalizaraženi»groznicomslobode«iotrovom»jakobinizma«.Preslikomdjelova­njaintelektualca,kodfilozofaIgnjataMartinovića,kaozagovornikaumjere­nogprosvjetiteljstva,vidljivjeuzmakprosvijećenogapsolutizmaizamkaukojujeonupaovjerujućidasepromjenadruštvamožeizvršitiprekovladaratejeodcarevogsavjetnikapostaourotnik.Ujesen1790.godineMartinovićjenapustioznanstvenukarijeruiposvetiosepolitici.Unadidaćepromijenitivladaraijavnomnijenjenapisaoje Prigo­vor francuskom Ustavu5tebrošuruGovor za prelate i plemstvo u kraljevini6ukojojoptužujeplemstvo i aristokracijuzazaostalostuUgarskoj.Godine1792.pišepolemičkispisGovor Leopoldu II, optuženom od strane prelata i plemstva7 uoblikuobranecarevepolitike.UPrigovoruukazujenatokakojelukavomregentuzaprekastaleškarestauracijai»slobodarsko­anarhističnostrujanje«tevladarmoraizabratisredinuizmeđujakogmonarhizmaifrancu­skogUstava.Početkomlistopada1791.godineMartinovićjenapisaočlanakpodnazivomNacrt onesposobljenja i krajnjeg uništenja isusovaca i iluminata kaodio Političkog testamenta cara Josipa II.,8akrajem1792.godinePolitič­ko-filozofska razmatranja, udjelu Status kraljevine Ugarske 1792.9Konačnookretanje od prosvijećenog apsolutizmavidljivo je u anonimnoj brošuri iz1793.godinepodnazivomPlan novog Ustava.10

1. Ideje prosvjetiteljstva u Habsburškoj Monarhiji

Prosvjetiteljskiprincipiširese,podudarajućisesinteresimavladajućekuće,teseMonarhijaprikazujekaodržavnaformacijakojaunapređujejavnodo­bro.Isticanjejavnedobrobitiklišejjepreuzetizstandardnihradovaoprirod­nompravu,inkorporiranusvakuslužbenudeklaraciju,memorandumiplannadržavnojrazini.Teorijaprirodnogpravadominantnajemisaouteorijamanastanka države. S obziromna to da je priroda kategorija razuma, tako jeidržava razumskakonstrukcijakojanastajenaosnovidruštvenogugovorakojimčovjekizprirodnogstanjaprelaziugrađanskostanje.11NajznačajnijisljedbenikdoktrineprirodnogpravabiojeJohannChristianWolff.Ondržavuvidikaočuvarajavnogdobrakojimorapodsvojnadzorstavitidruštveniživot.Takvoučenjeodgovaralojenovimtežnjamahabsburškevladarskekuće,kaoiozakonjenjumonopolističkepozicijedržaveinjenimradikalnimtežnjamausmjerenihprotivzakonaplemstva,utemeljenihnaobičajnompravu.Mnogifilozofivjerovali suda svojimučenjemmoguusmjeriti vladarapremanji­hovimidejama.Mnogisuvjerovalidasuuspjeli,alinekiodnjihživjelisuuzabludi.12Jozefinci,zagovornicicrkveno­političkihreformiuduhuprosvjeti­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića617

teljstva(pripadnicivisokeisrednjegrupegrađanskebirokracije,intelektualcitemalobrojnisvećenici),širilisuudobacaraJosipaII.idejenjemačkihklasi­ka.SvećenicisutežilislužitidržavisistomspiritualnomrevnošćuskojomsuslužiliiCrkvi.13Josipjeoživotvorioprosvijećeniapsolutizam,nepoštujućitradicijeipsihološkiotporljudiadministrativnomaparatuutadajošuvijekpolufeudalnominehomogenomCarstvu.ZaMartinovića,Josipjenapraviopolitičkipreobražajjerjeukinuovjerskeipolitičkezloupotrebeizamijenioihnovimzakonima,sukladnimdruštvenomugovoru.Tajvelikizakonodavacinajvišištovateljčistereligijeneustrašivojenapaosvećenikeifanatizam,»najvećeneprijateljeljudskogroda«.14ZaMar­tinovićadržavatrebabitiutemeljenanavrliniipravdiisvetomdruštvenomugovoru.15MartinovićtvrdidajeJosipimaonamjeruučinitisvojepodanikesličnimdrugimkulturnimnarodima.Caru semožeprigovoriti što je »ino­vacijeuveosam,vlastitimautoritetom,anesazivanjemstaleža«16tesvojim»obrazovanjemiduhovnošćuosmisliovladavinuukoristsvojihgrađana«,17odbacujućipritompostojanjebilokakvog»apriori«Ustava. CarJosipII.htiojeojačatibirokracijuteinfiltriratiudržavnuupravutajnečlanove»Asocijaci­je«kojuječiniladiscipliniranaelitazaduženazanadgledavanje,izvješćivanjeiusmjeravanjeobičnihdržavnihslužbenika.Utemeljenjemnovihpolitičkihpouzdanihloža,JosipII.sebijepokušaopribližitiutjecajnumasonskumrežujersuslobodnizidaribilikatalizatorikojisunajefektnijedoprinijelipočetnomširenjuugarskihpolitičkihisocijalnihstavova.Josipovnasljednik,LeopoldII.držaojedadržavatrebaimatiUstavjerjenarododanijiakovjerujedasam

4

Usp. Robert John Weston Evans, Austria, Hungary, and the Habsburgs: Essays on Cen­tral Europe, 1683–1867, Oxford UniversityPress,NewYork2008.,str.132.

5

Usp.IgnacMartinovics,Einwendungen wider die französisch Konstitution,u:KálmánBen­da,A Magyar jakobinusok irataiI,AkadémiaiKiadó,Budimpešta1952.–1957.,str.541.

6

Usp. IgnacMartinovics,Oratio ad Proceres et Nobiles Regni Hungariae 1790,TypisPari­sinis,Germania1791.

7

Usp. IgnacMartinovics,Oratio pro Leopol­do II. Ab Hungaris Proceribus et Nobilibus accussatto, Germania1792.

8

Usp. Ignac Martinovics,Testament politique del’Empereur Joseph II. Roides Romains,Chez les princip aux libraires del’Europe,Beč1791.

9

Usp.IgnacMartinovics,Status regni Hunga­riae anno 1792,u:KálmánBenda,A Magyar jakobinusok irataiII,AkadémiaiKiadó,Bu­dapest1952.–57.,str.29–30.

10

Usp. Kálmán Benda,Plan für neue Verfas­sung, u:A Magyar jakobinusok iratai I, str.907.

11

Usp. Péter Balázs, »Le matérialisme athéed’un jacobin hongrois: lesMémoires philo­sophiques ou la nature dévoilée«, La lettre clandestine,sv.17,Pressesdl’UniversitédeParis­Sorbonne,Pariz2009.,str.329.

12

Usp.ErnstWangerman,Joseph II to the Ja­cobin Trails:Government Policy and Public Opinion in the Hapsburg Dominions in the Period of the French Revolution,OxfordUni­versityPress,Oxford1969.,str.79.

13

Usp.KarlEder,Der Liberalismus in Altöster­reich,VerlagHerold,Beč1955.,str.45.

14

IgnatioMartinovics,Oratio pro Leopoldo II,str.62.

15

Usp.ibid.,str.6–7.

16

I.Martinovics,Oratio ad Proceres,str.73.

17

Ibid.str.77.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića618

upravlja,jer»gajemnogolakšeusmjeravati,vladatiivoditiblagostanjuisre­ći,atojejedinasvrhasvakevlade«.18RazumljivodaLeopoldpodustavnošćunepodrazumijevasamoupravu,negoposebni,pogodnijioblikapsolutnemo­narhije.Martinovićističedajecardopustioslobodnutrgovinu,uveoreformeusudstvo,ukinuobrojnesamostane,smanjiobrojsvećenstva,otvoriomnogoškola, itd.19Nizomdrugačijihmjera,Leopold je oslabio jozefinski centra­lizam,nadomjestivšimilitarno­autokratskajozefinskaokružnapoglavarstvakojasu»ministarskomtiranijom«poprimilaopasanobliktiranije.Mjeramaponovnoguvođenjaokružnihorganizacijabilisuzadovoljnizagovornicianti­jozefinskihorganizacijajersuonepodJosipombileukinute.PritomLeopoldniježrtvovaobit jozefinskihmjera.Ukratko,uspjehnjegovihmjerauMo­narhijimožesesažetiumotu»jedankoraknaprijed,dvanazad«.20OpsežnereformenapodručjucijeleMonarhijeostalesunedovršenezbogiznenadneCarevesmrtiipočetkaratasFrancuzima.NenadanizaokretupoliticicaraFranjeimaojevelikodjekujavnommnije­nju.Unjegovimočimaumijećevladanjaležalajeuosnivanjupolitičkein­stitucijeisocijalnihuvjetakojibiimalizadatakosigurati»dobroponašanjepodanika«.Nikadnijemogaobitireformatorzbogsamihreformi,negoje–slijedećiapsolutističkanačela–težiooživjetiapsolutizam,nekaosred­stvo, nego da bi ubrzao njegov kraj.21 Kriza u HabsburškojMonarhiji iFrancuskarevolucijauvjerilisucaraFranjuII.dasetrajnastabilnostmožeosiguratipotpunimukinućemsvihvažnihreformiiobnavljanjemoslablje­nogutjecajasvećenikaiplemstva.MartinovićjepokušaouvjeriticaradasuiluminatiustanjuizazvatirevolucijuakoVladaponovoneuvedejozefinskereforme.22

2. Utjecaji prosvjetitelja na Ignjata Martinovića

Zagovorniciradikalnog(Diderot,d’Holbach,Helvetius,Paine)iumjerenog(Voltaire,Turgot,Locke,Kant,Hume,Smith,Wolff)prosvjetiteljstvadijelemišljenjeda»jeprirodaisveštojeodnjepubliciranousferifilozofijeključdebatekojisenasveodnosi«.23Umjereniprosvjetiteljipolazeodpretpostav­ke da je potreban potpun prekid s prošlošću, što jemoguće postići jedinorazumomipotpunimodvajanjemodreligije.Zagovorniciradikalnogprosvje­titeljstvaimajusvojtemeljumetafizičkommonizmu,dokumjerenoprosvje­titeljstvopreferiradualističkuilihijerarhijskuverzijuzbilje.Ipak,objestrujesuglasnesuspostulatomdaseperfekcijaljudskeegzistencijemožepostićisamopopravljanjemljudskogmišljenja.24PremaIsraelu,Spinozapredstavljanajradikalnijiinajuvjerljivijioblikateizmaranogprosvjetiteljstva25jeruma­njujevjeruubožanskuprovidnostinudinajboljukritikuteističkemisli.Spi­nozanijezagovornikrevolucijejeronajednogtiraninazamjenjujedrugim,26stogasezalažezarevolucijurazuma.PremaSpinozi,bitistinske»religije«,»dobročinstvo«i»pravda«jedinosuautentičnomjerilo»religioznosti«,jedi­niuniverzalni ivjerodostojankriterij istinskepobožnosti.27PremaSpinozi,potrebnisuvelikinaporidabiseograničiloizražavanjemišljenjaislobodapisanjaiobjavljivanjajersebeznjihovogpostojanjaunižavasferalegitimneslobodeiugrožavastabilnostdržave.Uništavačisuonikojidenuncirajuspisedrugih i subverzivno potiču nemirnomnoštvo njihovih autora, a ne autorisamikojinačelnopišuznanstvenespiseipozivajusesamonarazum.28Nje­govo shvaćanjeBoga i prirode daleko je od kršćanskog tumačenja.CrkvajeodvojenaodizvornogIsusovogučenjakojesadržinajvišioblikmoralnognauka.Sve stvaripostoje i djelujuuBogu, ali priroda senemože shvatitikaomaterija.Spinoza je uvjerendabožanskaobjavamorabiti utemeljena

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića619

namudrostidoktrine,anenačudima.29Spinozinprimarniciljoblikovanjejeslobodefilozofiranja,slobodemišljenjaigovora,dokspašavanjedušanemanikakvuuloguniuzastupanjutolerancijenitičakuodređivanjuonihnjezi­nihgranicakojeunekomdruštvumogubitipreporučljive.30PremaSpino­zi,državamoraograničavatizadiranjecrkveupravaljuditeomogućavatiičuvatislobodureligioznihipolitičkihuvjerenja.Svrhadržavejerealizacijaslobode.Spinozazastupamišljenjedaječakobaveznosamostalnomislitiiprosuđivatitestremitistvaranjugledištaoreligiji,politici,pravui»općeminteresu«državepoduvjetomdatakvaslobodanijeusuprotnostisazako­nimadržave.31Spinozatvrdidajesvrhadržavesloboda,32naravnonetakodabiona imaladirektnuoslobađajućuuloguuživotimanjezinihgrađana.Državajeinstitucijakojadivergentneinteresegrađanadovodidoopćehar­monije, limitirajućiopasnaponašanja,asistirajućiuprocesuizgradnjemo­ralnehabituacije,potičućinadujerse»slobodniljudivodevišenadomnegostrahom«.33SlobodajepostupanprocesSpinozinogdalekosežnogprojektaljudskeemancipacije.Spinozin naturalizamvidljiv je u tumačenju ljudskih aktivnosti kaooblikaživotastvorenihodneograničeneživotnesile.Spinozačovjekavidikaokom­pleksanisofisticiranoblikprirode,anekaoneštoštojestvorenoodnepri­rodnihelemenata.34Spinozajeprvirazvioradikalnunaturalističkufilozofijukojujeuvelikeprihvatilanovaznanost,premakojojjemoralnostracionalnostitemeljsvihrealnihvrlina.Pritome,Spinozanerazumijesnaguživotakaonagonsamog»biološkog«opstanka,prijekaosnagukojastvarakoncentraciju»racionalnih«aktivnosti(uključujućimoral,religijskeosjećajeiželje).Svakotijelousebisadržisvojujedinstvenuekspresijuživotnesileilitežnjudajeu

18

AdamWolf(ur.),Leopold II und Marie Chris­tine. Ihr Briefwechsel (1781–1792), CarlGerold’sSohn,Beč1867.,str.82–86.

19

Usp. I.Martinović,Oratio pro Leopoldo II,str.77–79.

20

E.Wangerman,From Joseph to the Jacobin Trails,str.56.

21

Usp.CarlileAylmerMacartney,The Habsburg Empire 1790–1918, Weidenfeld and Nicol­son,London1969.,str.148.

22

Usp.K.Benda,A Magyar jakobinusok iratai I,str.46,57,59,63,662–705,783–795,797–814.

23

J.Israel,Democratic Enlightenment,str.7.

24

Usp.ibid.,str.7–10.

25

Usp.ibid.,str.45.

26

Usp. Baruh Spinoza [Baruch de Spinoza],Političko teološki traktat, preveoBrankoB.Gavela,Kultura,Beograd1957.,str.235.

27

Usp.HermanDeDijn,»SpinozaandRevealedReligion«, Studia Spinozana 11 (39/1995),str.42–44.

28

Usp. B. Spinoza, Političko teološki traktat,str.298.

29

Usp.ibid.,str.72–75.

30

Usp.J.Israel,Radical Enlightenment,str.265.

31

Usp. B. Spinoza, Teološko politički traktat,str.293.

32

Usp.ibid.,str.232.

33

Ibid.,str.5–6.

34

Usp.DonGarrett,»Representationandcon­sciousness in Spinoza’s naturalistic theoryof the imagination«, u: Charlie Huenemann(ur.), Interpreting Spinoza. Critical Essays, Cambridge University Press, Cambridge2008.,str.4–25.doi:https://doi.org/10.1017/cbo9780511487200.003.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića620

sebizadrži.TajoblikživotnesileonnazivaBogomilisupstancijom.35Sna­gadjelovanjasposobnostjeodržavanjasvojevlastiteformeiliodržavanjeusvomvlastitombitku,ponašanjekojejesamomotivirajuće.Veomamalostva­riuljudskomponašanjujesamomotivirajućejerjeponašanjepasivnareakcijananašupercepcijudrugih,kaoiskustvokojejeprošlofiltersvjesnihinesvjes­nihemocija,želja ivjerovanja.36Spinozinoshvaćanjeslobode,povezanosnjegovimnaturalizmom,podsjećanane­kršćanskumoralno­religijskutradi­cijukojaseusvomracionalnomshvaćanjunijenalazilaucentrumoralnogi religijskog shvaćanja.37Sloboda sepostižeako slijedimo razumunašemdjelovanju,odnosnoakopostojijasnakoncepciju(ideja)nakojisenačindje­luje.Tadvaoblikadjelovanja–oblikovanjeadekvatneidejeidjelovanjepodiktatimarazuma–sadržiusebioblikkognitivnogoslobođenja.Natajnačin,ističeSpinoza,religijajenepotrebna.KaoizaHobbesa,zaSpinozujereligi­janajznačajnijiproblempolitike.Veomajevažnodaseizpolitikeodstranesvećenicii teolozitedareligijskimstrastimaupravljajudržavneinstitucije.Religijajerezultat ljudskefikcije, ignorancije,strahaistrasti.Shvaćenanatajnačinreligijamožebitiupotrebljavanakaokorisnosredstvozapolitičkupokornostidruštvenukoheziju.38

Nadalje, feudalni poredak smatran je anomalijom, odstupanje od zdravograzuma (prirode), dakle, neprirodan je.Ukazati na tu i takvu nerazumnostzadatakjesvihprosvjetitelja.39Glavnijeintelektualniciljpoboljšatispozna­ju o ljudskoj prirodi, a time i o prirodi samoj. Želi li se da filozofija imapraktičanznačaj,onanemožebitiograničenasamona izučavanjesvegausvijetludostignućamaterijalnogprobitka.40ZaSpinozujeslobodamišljenjai izražavanja zasnovananaposebnojkoncepciji političkemoći i naulozi ifunkcijamadržave.Pravodržavemorabitipoistovjećenosnjezinommoćiinitkonesmijenadziratimislidrugogatejenastojanjedržavedanadziremislipodanikainemogućeineprikladno.NajdalekosežnijapolitičkaposljedicaSpinozineiBayloveteorijebilajeospo­ravanje težnje svih crkava da budu neprikosnoveni čuvari moralne istine.Bayleasupraktičnosvikomentatoriosuđivalidapotiče»ateizam«isubverzi­ju.41Tvrdiojedanemarazlogadasereligijasmatrauvjetommoralnihvred­notadruštva42testogafilozofijanemožepodržativjeru.Holbach,čuvenposvojoj izreci»nevjernik i razuzdaniksusinonimi jerseumjestoprirodnog, zagovara teološkimoral«,43 zagovarao je teorijupremakojojjereligijaljudeučinilaočajnima,nijeihizliječilaodnjihovihzala;nijeutišalanjihovestrastikoje su ljudimaodprirodedane radi samoodržanja isreće,negoihjeučinilajošopasnijimizatrovanijim.44Neograničenaslobodasavjestiizokrećedotadašnjiprocesprosuđivanjavrijednosti.TeolozivišenemoguprosuđivatikojisustavoviuskladusBožjomobjavom,auniverzal­nimoralniprincipi,zasnovaniisključivonarazumuiodvojeniodteološkihpremisa,postajutemeljreligioznimdoktrinama,postupcimacrkveinjezinojhistoriji.45Holbachističedakršćanstvotežistvoritiniskerobovenekorisnesvijetu,kojimaslijepopodčinjavanjenjihovimsvećenicimazamjenjuje svevrline.46Ontumačiumkaonašupriroduizmijenjenuiskustvom,suđenjemirazmišljanjemtejekaotakavpretpostavkazaborbuioslobođenjeodtiran­skogmrakapredrasuda.Ljudskiduhnikadanemožeićiunazad;onjestvorendauvijeknapredujeusavršavajući se.47UpredgovorusvomSustavu priro­de,HolbachnegirapostojanjeBogakojibibiosposobanispunitiposljednjaodavnootuđenazadovoljstva čovječanstva.48ZaHolbacha suobrazovanje,zakonodavstvo, javnomnijenje,navike i strahuzrocikojimijenjaju ljude iutječunanjihovuvoljuteihujedinjujuustremljenjuopćemdobru,upravljaju

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića621

njihovim strastima i zadržavajuonekoji štete općemcilju društva.49 Ipak,tvrdiHolbach,usprkosbrojnimpoteškoćama,»ljudskirazumjenapredovaojersmomanjeneznalice,barbariinasilniciodnašihpredaka«.50

Holbachjeoštarkritičarreligije.Njezinkorijenvidiuantropomorfizmu,po­bijaproturječjateologije,praznovjerjaiiluziještočovjekaodvraćajuodovo­zemaljskog,zbiljskogživota.Teologija,»natprirodna«znanost,»nesavladivajepreprekanapretku(…)jerseprotivisrećinacija,napretkuljudskogroda,istraživačima,slobodimisli,zadržavajućičovjekauneznanju«.51HolbachjebeskompromisanboracprotivpostojećeCrkve,vjerskogfanatizma, tiranijesvećenikainjihovepokvarenosti.Svenadepolažeuuminepobjedivuistinu.Za njega su svi teološki uzroci natprirodni te su kao takvi himere ljudskeuplašenemašte.Potrebnoih jeodbaciti ishvatitidapostojesamoprirodnepojave.Holbachjepromoviraoidejuo»prosvijećenomjedinstvenomvlada­ru«.Vladarmorabitivrhovnisvećenikkojićepropovijedatimoral,pozivatik vrlini, primoravati na pravednost. Jedinovladar narodprivodi razumu.52Vladarmožepomoćinarodudaseotrgneodobmanaakojeionsamodnjihoslobođen.Praznovjerjenestajekadvladarimaduhovnuslobodu.Vladarje

35

Usp. Hans Arthur Skott­Myhre, Youth and Subculture as Creative Force: Creating New Spaces for Radical Youth Work,UniversityofToronto,Toronto2008.

36

Usp.NeilGrossman,Healing the Mind: The Philosophy of Spinoza Adapted for a New Age, Susquehanna University Press, NewYork2003.,str.134.

37

Usp.HermandeDijn,»Naturalism,FreedomandEthicsinSpinoza«,Studia Leibniziana20(1990),str.138–150.

38

Usp. B. Spinoza, Političko-teološki traktat,str.25.

39

Usp. Milan Kangrga, Filozofske rasprave,Euroknjiga,Zagreb2008.,str.31.

40

Usp.PrzemysławGut,»TheLegacyofSpino­za.TheEnlightenmentAccordingtoJonathanIsrael«,Diametros 40(2014),str.45–72.doi:https://doi.org/10.13153/diam.40.2014.629.

41

Usp.Michael Paradis, »Les Fondements delatoléranceuniversellechezBayle«,u:EthelGroffier,MichaelParadis(ur.),The Notion of Tolerance and Human Rights,CarletonUni­versityPress,Ottawa1991.,str.28.

42

Usp.PierreBayle,Continuation des Pensées diverses écrites à un Docteur de Sorbonne, à l’occasion de la Comète qui parut au mois de Décembre 1680,ReinierLeers,Rotterdam1705., str.591–592,598–600.

43

Pol Holbah [Paul Holbach], Hrišćanstvo razgolićeno, preveo Dušan Nedeljković,Svjetlost,Sarajevo1956.,str.142.

44

Usp. Pol Holbah [Paul Holbach], Sistem prirode ili O zakonima fizičkog i moralnog sveta, preveo Dušan Nedeljković, Prosveta,Beograd1950.,str.225.

45

Usp. M. Paradis, »Les Fondements de latoléranceuniversellechezBayle«,str.29–31.

46

Usp. P. Holbah [P. Holbach], Hrišćanstvo razgolićeno,str.158.

47

Usp.PaulHenriDietrichHolbach,Le Système social ou Principes naturel de la morale et de la politique,I.Hachette,Pariz1972.,str.16.

48

Usp.AlainSandrier,Le style philosophique du baron d’Holbach. Conditions et contraintes du prosélytisme athée en France dans la seconde moitié du XVIIIe siècle,Champion,Pariz2004.,str.27–94.

49

Usp.P.Holbah[P.Holbach],Sistem prirode ili O zakonima fizičkog i moralnog sveta,str.197.

50

Ibid.,str.235.

51

Ibid.,str.420.

52

Usp. P. Holbah [P. Holbach], Hrišćanstvo razgolićeno,str.211.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića622

gospodardržaveinedijelivlastsasvećenstvom.Onisunemoćniprotivpro­svijećenog,moralnog i jakog vladara.53Dobar građanin je onaj koji je nakoristi svojojdomovini iodčijeg rada imajukorist svigrađani.54Holbachusvojimdjelimaističedasurijetkiljudikojimogusebediscipliniratiibitidovoljnohrabriuborbiprotivuobičajenihhimeranametnutihdruštvu.Onznadaateizam,kaoifilozofijaisvedubokoapstraktneznanostinisupristupač­nečovjekuizmase.55Holbachtvrdidasusvećenici»smutljivi,ambicioznii netrpeljivi«,56 a pod utjecajem nesložnih svećenika varalica formiraju se»poročniljudi,uniženineznanjem,okovanizločinačkimnavikama,ponese­ni prolaznim interesima ili sramnim zadovoljstvima koji nemisle na svogboga«.57Svećenicisebeoslobađajuodpravilakojavrijedezadrugeljude,neznajunizakakvedužnosti,nebojese,nesrameseineosjećajugrižusavjesti.Zbogtogaiprezirujavnomnijenje,pristojnost,sudljudi,odajućiseporocimairazvratu.Riječju,»naviknutisudasejednogbogaboje,aponašajusetakokaodasenemajuničegbojati«.58ZaHolbacha je religijavještinaopijanjaljudifanatizmomuciljuonemogućavanjadamislenazlakojimaihunižavajuonikojimanjimavladaju.Religijajedošlaod»vještihzakonodavacakojisuznaliiskoristitistrah,neznanjeilakovjernost«.59

3. Filozofska perspektiva Ignjata Martinovića

NaBudimskomSveučilištuIgnjatMartinovićzavršavabogoslovijui1778.go­dinestječedoktorateizteologijeifilozofije.PriosnivanjuLavovskogsveuči­lištaulistopadu1784.godinepredsjednikZnanstvenogodboraVanSwietenpredložioje29­godišnjegMartinovićazadekanaFilozofskogfakulteta1784.godine uz obrazloženje »da jeMartinovićmeđu svimprofesorima najspo­sobnijispoznatipovezanostrazličitihstrukaiusmjeritinastavuuopćemci­lju«.60Martinovićjepredavač»budimskogkruga«kojijeuraduFilozofskogučilištakaodijelaizobrazbebudućihduhovnikaujužnojUgarskoj,uPreko­dunavlju, dao svoj doprinos filozofskoj znanosti.61Napočetku akademskegodine1780.–1781.,scijelomsesvojomklasompreselioizBudimauBrodnaSavi.62MoždajeupravopokušajpremještajaizBudimauBrodbioMarti­novićuneposredanpoticajdasekonačnoodlučizanapuštanjefranjevačkogareda.63PredavaojenafranjevačkomFilozofskomučilištuuBrodunaSavi,samojesneštozakašnjenjastigaouBrod,pajesvojefilozofskodjeloSyste­ma universae philosophiae dijelomispredavao,aucijelostiobjaviouOsijekukaoprofesor filozofijeuBrodunaSavi.64Systema universae philosophiaejedjeloizmeđuispitnogtezarijaifilozofskeraspravejerMartinovićnasto­jisustavnoobraditicijelufilozofijusvlastitimstavovima.65Prvidiosadržilogiku,povijestfilozofijeimetafiziku,drugimoralnufilozofijuspodjelomnaopćupraktičkufilozofiju,prirodnopravo,etikuipolitiku,atrećiteorijskufiziku i primijenjenumatematiku.66UperioduprovedenomuBrodu1781.godinevidljiva je istraživačkazaokupljenostkemijom,kojućeobjedinitiudjeluPraelectiones physicae experimentalis (1787.–1788.), plodunjegovihsveučilišnihpredavanjauLavovu.67Ugarskonamjesničkovijećeje10.lipnja1791.godineobjavilonatječajzaizborprofesoranaispražnjenojkatedri izprirodoslovlja(physis)imehanike.Sobziromnatodanijeušaouužiizbor,Martinovićje28.kolovozapisaodvorskomsavjetnikuGottfrieduvanSwie­tenu,a1.rujnaneposrednoseobratioivladaruLeopolduII.,molećigadagaizaberezaprofesora.VladarjenjegovumolbuposlaoMađarskojkancelariji.Martinović,kojijeumeđuvremenustupiouredovetajnihdoušnika,obratioseFranzuGotthardiju,izvršiteljucarevihpolitičkihideja,prenosećipodrškukojujedobioodVanSwietena,alibezpodrškeprofesoraPeštanskogsveučiliš­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića623

ta.IzgledadajecarLeopoldII.odvratioGotthardijaiMartinovićaoddaljegangažiranjaokodobivanjakatedre.Premamišljenjufakulteta,Martinovićjebionepodobanzasveučilišnogprofesora.68

UranomfilozofskomdjeluDisertacija o prirodnoj harmoniji između božan­ske dobrote i stvorenog zla,69objavljenom1783.godine,Martinovićjeana­lizirao božansku pravdu, najneugodniju temu za teologiju.Tvrdi da je zlorelativnaizasjenjenastranadobrateseumnogomerazlikujeodoptimizmaLeibnizaiWolffa,premakojimajenasvijetusvesavršeno.Većtadatemelj­nopoznajeBayla,Spinozu,Holbacha,DiderotaiLaMettriea.Martinovićusvojimrazmatranjimadijelistavoveumjerenogiradikalnogprosvjetiteljstva.Htio jeslijeditiprimjerLaMettriea iVoltairea,kojisudobronamjernopri­hvatiliuloge»dvorskih filozofa«Fridrika II., iliDiderota,koji jeprihvatiozaštitucariceKatarine.Onisubilipredstavnicisvejačeggrađanstvainisupromatranikaoizdajiceiakosukomuniciralisastranimvladarima.ZbogtogaMartinovićmaštadafrancuskeprilikemogupostatizbiljomiuHabsburškojMonarhiji.Promičeshvaćanjeprosvjetitelja18.stoljećaotomedasuslobodamišljenjaifilozofiranjekorisnizazajednicuriječimadaje»želioimatiista­knutuulogukaočovjeksvjetskogiskustvakojijemnogoputovaoibioprija­teljprvakaprosvjetiteljstva«.70Odabirsvogaputauživotuopisujeriječima:

53

Usp.ibid.,str.215–216.

54

Usp.P.Holbach[P.Holbach], Éthocratie ou Le Gouvernement fondé sur la morale, Marc­MichelRey,Amsterdam1776.,str.140.

55

P.Holbah[P.Holbach],Sistem prirode ili O zakonima fizičkog i moralnog sveta,str.481.

56

Ibid.,str.397.

57

Ibid.,str.400.

58

Ibid.,str.394.

59

Ibid.,str.302.

60

VasoBogdanov, Jakobinska zavjera Ignjata Martinovića, Novinarsko izdavačkopoduze­će,Zagreb1960.,str.12.

61

Usp. Ante Sekulić, »Filozofska baština hr­vatskihpodunavskihpisacaXVIII stoljeća«,Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine4(7–8/1978),str.225–249,str.239.

62

Usp. Franjo Emanuel Hoško, Franjevač­ke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj,Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2002., str.186–187.

63

Usp.ibid.

64

Usp.IvicaMartinović,»Franjevačkofilozof­skoučilišteuNašicamaizperspektivesamo­stanskogaprotokola«,Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine38(76/2012),str.317–333,str.330–331.

65

Usp.IvicaMartinović,»Boškovićevcinahr­vatskim filozofskim učilištima od 1770. do1834.«,Prilozi za istraživanje hrvatske filoz­ofske baštine34(1–2/2008),str.121–216,str.145–146.

66

Usp.ibid.,str.146.

67

Usp.ŽarkoDadić,Egzaktne znanosti u Hrvata u poslijeprosvjetiteljskom razdoblju (1789.–1835.), Matica hrvatska, Zagreb 2004., str.153.Prema:I.Martinović,»Boškovićevci na hrvatskim filozofskim učilištima od1770.do1834.«,str.149.

68

Usp.SnježanaPaušek­Baždar, »Prilog živo­topisuJosipaFranjeDomina(1754–1819)natemeljuistraživanjaprepiskeiarhivskihizvo­ra«, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti15(1988),str.91–113,str.100–101.

69

Usp. IgnácMartinovics,Dissertatio de har­monia naturali inter bonitatem divinam et mala creata,Leopoli1783.

70

Denis Silagi, Jakobiner in der Habsburger-Monarchie, Verlag Herold, Beč, München1962.,str.73.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića624

»Danijepostojalaumenistrastzaznanošću,ostaobihzauvijekvjernikpodčinjensvećenicima,razumnaživotinja,kojanesmijeineznarazmišljationajvažnijimistinama.«71

Utovrijemeodlučujepostatiateist,naimepostatičovjek»kojiuništavahi­mereštetneljudskomrodukakobiljudepovratioprirodi,iskustvu,umu«.72Martinović jenastojaodokazati dapostojanje zlau svijetunemoranužnoproturječitiidejamabožanskedobroteisvemoći.Potomodlučujekakoćebitipobožanjerće»služitisvojojdomovini,držatisesvetihzakonaprirodeivjer­nopostupatipremaprirodnimdužnostima.Bitipobožan,značibitičovječan,pravedan,dobar,poštivatipravaljudi«.73

Mémoires philosophiques74 je filozofsko djelo koje u sebi sadrži dijeloveprosvjetiteljskihidejasuočenihsprilikamauHabsburškojMonarhiji,odno­snoopasnostirazdvajanjateorijeiprakse.UtomdjeluMartinovićdosljednoslijediosnovnemisliHolbacha iSpinoze.Francuski radikalizamnastoji seublažitiiuoblikuiusadržaju;većinaradovapisanajejezikombeletristikezbogvećepristupačnostičitatelju.UtomdjeluMartinovićukazujenaspojtežnjepremaprosvjetiteljskimidejamaiidejamafilozofijematerijalizma.Veću uvodu ističe kako njegov radmože ozbiljno utjecati na »važna pitanja«kaoštosu:poboljšanjevladavine,razvojtrgovineiborbaprotivsvećeničkog»otrova«.Nijespornodaseizatogakrijurazličitostipolitičke,gospodarskeiideološkeborbe.SlijediHolbachovonadmašivanjeLockeovatumačenjačo­vjekakao»proizvodasredine«shvaćanjemdasečovjekmožepromijenitiakosepromijenematerijalniuvjetičovjekovogživota.ZnačajMémoires philoso­phiquesnijesamouširenjuidejaprosvjetiteljstvanegoiunjihovuprodublje­njuiradikalizaciji.Onpotvrđujedanikada»…nijevjerovaodabičovjekoslobođenodreligioznihdogmitrebaostrahovatiodpadaumo­ralniponorgdjebisamonajsnažnijimoglipreživjeti.OnajtkosenalaziusvijetuukojemnemaBožjihrazloganemapotrebezaočajanjemiliosjećajemnapuštenosti,životgrađanakojislijedepropiseprosvijetljenoginteresapodsjećanaonoštobimoglovoditivjernike(akoihfanatizamipraznovjerjenisuuništili).«75

Nepromjenjivaosnovnacrtanjegovihosjećaja,misliiriječi,bilajemržnjaitežnjazaosvetomprotivsvegaštojepovezanosBogom,vjerom,Crkvomisvećenstvom.Martinovićjeprekinuosvevezesreligijom,napuštajućisvojredinikadnijepožaliozbogsvojeodlukejerježivioispravnije,negomnogidrugi»obdareni«vjerom.»Moji postupci suvišenegonjihovi prilagođivali zakonimaprirode, iakonjihnjihovi bližnjismatrajusvecima.«76

UMémoires philosophiquespodupireslobodnezidareiiluminate.Martinovićjesvojapolitičkauvjerenjagradionaznanostiistalnomopažanju.Nasmija­valisuganemogućiobičajidruštva,aistovremenoseskromnoprilagođivaoljudimakojinisubiliusuprotnostima.77ZnačajnojedaMartinović,koji jezagovarateljmaterijalističko­senzualističkefilozofije,nastojipromicatietikudiscipline.78Glavnamoralnapitanjadruštvenogživotanemoguseriješitisvedokfilozofiostanuvezaniuzhimeruslobodneosobetepostanusposobnipre­vladatisvojestrastiislobodnoseuključitinaputvrlina.Uskladusonimštogovoriokažnjavanju,upoglavljimao»temeljimazakona«i»nužnostidrušta­va«,Martinovićiznosiviđenjedasestvaranjepolitičkihzajednicanetemeljinarazumnimodlukamajersustrastistvoreneuljudimaproizvodživotnesile.TonMartinovićaizuzetnojerazočaravajući:»Izsvegatogavidimodasudruštvanastalaiznajstrašnijihžudnjiljudi.«79

Čovjeknestvarasvojepolitičkeinstitucije:onesugotovonužnostvoreneizograničenjaživotnesile.Martinovićsvojimfilozofskimdjelimadajepolitič­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića625

kutežinuiaktualnoihprimjenjujenaprilikeHabsburškeMonarhije.Njegovmaterijalizamnijevelikaškiilidvorskimaterijalizam,prisutannadvoruFrid­rikaII.MartinovićkritikufrancuskogdvoraprenosinaBeč.80Onjeiznadjo­zefinizmaiprosječnerazineprosvijećenostiuMonarhijijerpotpunoprihvaćaideologijeprosvjetiteljstvateporučuje:

»Živite,filozofi,mirnopozakonuprirodeipoputokazufilozofije,neobaziritesenaglupostisvijetakojizamišljaBogaodkrviimesaidajemusvojstvačovjeka.AkojeBogbeskrajan,ondaonnemožeurezatisvojuslikuuprolaznabićaiusamsvijet.«81

Kaodaocrtavasvojbudućiput,govoridatajnadruštvasvojimsavjetimaslu­ževladaru.Prekovladara,tajnadruštvaštitenarododtiranijeiizrabljivanjasvećenika.82Martinović,kaoimnogiintelektualcitogvremena,upadauzam­kurascjepateorijeiprakse;zalažesezaširenjeprosvjetiteljskihideja,alijeistotakoisklonslužitivladaru,odvajajućisenatajnačinodsvogsocijalnogkruga.Martinović i njegovi istomišljenici (uglavnom slobodni zidari) nisusmatralinespojivimširenjeidejaprosvjetiteljstvasaslužbomvladaru.IzMar­tinovićevihdjela,političkihidejaipolitičkeprakse,jasnosevididajesebesmatraotalentomiznaddvijesuprotstavljeneskupine.OnistotakoraspirujenezadovoljstvouUgarskoj,aliseipozivanatonezadovoljstvonabečkomdvoru,unadidaćeiznuditinaprednupolitiku.Usvemutomeistinajedani­kadanijebioprihvaćenodbečkogDvora,doksemeđuugarskerevolucionarenijemogaouklopiti.Profesionalnoobrazovanslojsmatraosevrstomslužbe­neelite,sosobitimsmislomzadruštvenudužnostičast.Tajsloj,kojemuiMartinovićpripada,smatradajeslobodamišljenjaiizražavanjazasnovananaposebnojkoncepcijipolitičkemoćiinauloziifunkcijamadržave.MartinovićkoristiutilitarističkiargumentuMémoires philosophiqes.Onpo­tvrđujedafilozof,umjestodaseuplićeupotraguzakonačnomistinom,moraostativjerannajvjerojatnijemnauku.»Štovanjezamišljenogbića«predstavljagubljenječovjekovestvaralačkeenergije,jednakokaoibilokojaintelektu­alnaaktivnostštouklanjagrađaneodaktivnostikojeobećavajumaterijalnuprednost(poljoprivreda,trgovina,industrija,itd.).83NjegovpoglednasvijetmanjejemehaničkiodHolbachova,alijeistogmetafizičkogznačenja.Sva­kakojeneupitnaMartinovićevazaslugaučinjenicidaHolbachovo»engleskosvojstvo«materijalizmasmatranedovoljnimzaobjašnjenjebiološkihpojava,

71

IgnácMartinovics,Mémoires philosophiques ou la nature dévoilée, Londres1788.,str.78.

72

Ibid.,str.65.

73

Ibid.,str.48.

74

Usp.ibid.,str.56.

75

Ibid., str.113.

76

Ibid.,str.157.

77

Usp.ibid.,str.156.

78

Usp. Péter Balázs, »Le matérialisme athéed’un ‘jacobin’ hongroisles. ‘Mémoires phi­

losophiques ou la nature dévoilée’ d’IgnaceMartinovics«, La Lettre clandestine: revue d’information sur la littérature clandestine de l’âge classique 17 (2009), str. 327–347,str.332.

79

I.Martinovics,Mémoires philosophiques,str.89.

80

Usp.ibid.,str.133–135.

81

Ibid.,str.158.

82

Usp.ibid.,str.127.

83

Usp.ibid.,str.79.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića626

pa je zbog toga spojio tajmaterijalizam s francuskom linijom.Naznačenojedinstvomaterije i sile, pojam životne sile, eksperiment je spajanja i ge­neralizacijefilozofskihzahtjevaNewtonovefizikeiDescartesovihpočetakabiologije.UpoglavljuofilozofijiprirodevidljivajeosnovnanitkojaslijediizHolbachovamaterijalizma,alitusuinjegovasamostalnapromišljanja,na­poseproblemabiologije.SvepojaveusvijetuHolbachobjašnjavakaosilumase,amaterijuipokretsmatrajednim.Nasuprotnjemu,Martinovićuvoditrećipojam,životnuenergiju,kojapovezujemateriju i silu.Uloguživotnesilenadnepomičnommaterijom,Martinovićvidikaoponovoprimanjeprvogpokretača,stvarateljasvijeta,Boga.Materijausebiimainicijalnusilukojaječiniživomikojajeizvorsvihzakonakretanja.»Dovoljan razlogsvihnepredvidivihbića ilikombinacijaatoma i cjelokupnestruktureovogsvemiranalaziseuovojistojživotnojsili(…).«84

Svijetnijeništadrugonegokretanjerazličitihformimaterije.Zajedničkipo­jamzarazličiteformegibanjaježivotnasila,kojajepodjednakoprisutnaurazličitimkretanjimamaterijeikaotakvajeneuništiva.Većisamapoveza­nostpokazujedaMartinovićevpojamživotnesilenije idealističkakoncep­cija,negopotječeizprirodnihznanostiiusvojojbitiistovjetanjespojmomfizičkeenergije.Životnasesilaučovjekujavljatakokoncentriranodaocrtavaslikupovezanostiprilika.85 Zanjegajeupitnomoželijedan»tolikomehanič­kipokret«objasnitizamršenostljudskeprirode.Priroda,moralnoneutralna,nema telosa:silekojedjelujuunutarnjemorajusesmatratinekonačnima,negodjelotvornimuzrocima.Martinovićširipodručjarealnostinetražećiko­načneuzroke,štogadovodidoodbacivanjakaonevažnihvelikihfilozofskihraspravaizXVII.stoljećaoteodicejiipovremenosti.Nemožemosuditisvijetkojijestvorenmaterijomupokretupomoćunašihprevišeljudskihmoralnihpredodžbi.86Zahvaljujući »životnoj sili»kojadjelujena razini atoma,ma­terijamožeodstupatiodbilokojegpokretačarazličitogodsebe:materijajeaktivna,anepasivna.IzvornigrijehspekulativnefilozofijezaMartinovićajepogrešnoshvaćanjeprirodekaojedinepravematerijeizatojertafilozofijapolaziodimaginarneinevidljivecjeline,dušeiliduha,onapolaziodpojmabezznačenja.87ZaMartinovića,budućidajematerijavječna,idejastvaranjaex nihilo jeneodrživahipoteza.Bitnurazlikuizmeđuljudi iživotinjaMar­tinović vidi u »predvidljivom razmišljanju« i doslovno zaključuje da je to»novanepoznatacrtauprirodi«.88

OtvorenimspinozističkimizrazimaMartinovićtvrdidačovjekpogrešnovje­rujedajeslobodanizahtijevavišeslobode.Bilokojaanalizazakonadruštvaikaznabitćenužnolažnaakosepretpostavljadaljudi»slobodnopoduzimajusvojedjelasonimpunomslobodomkojasepredajeuškolama«.89

4. Martinovićev politički život

Iako je Martinović pokušao osvojiti svijet koji nije razumio, »lukavošćuprimitivca iliprijevremenodozrelogdjeteta«,načelnikpolicijeuGalicijioMartinovićuizvještavadajeon»opasančovjek,kojipotpunoslijeditemeljeFrancuske revolucije, slobode i jednakosti, a štonevodipoboljšanjuživo­ta,zbogčegaonnijebionadobromglasu«.90UanonimnojbrošuriGovor za prelate91 MartinovićprikazujestanjeuUgarskojnakonJosipovesmrti ineredekojisuizbiliuUgarskoj.Urokuodtridanaodobjavljivanja1790.godine,MartinovićevnajvažnijianonimnipamfletpomoćukojegajenastojaopromicatiprosvijetljenesocijalneiobrazovnereformeJosipaII.,Oratio ad proceres, prodanjeuvišeodpettisućaprimjeraka.Usvompolitičko­filozof­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića627

skompromišljanjuMartinovićsezalažezanovidržavniporedaknatemeljumoralaipravdetepozivanaroddaseborizaidejekojejeAmerikapotvrdilaUstavom.Nekaseugarskinarodpoklonipred»mudrošćufrancuskognarodai neka se podigneprotiv onih koji stoje na putu narodnogoslobođenja«.92Zanjega,kaoizaHolbacha,razvojemdruštvarazvijaseičovjekjerstječe»moralniukus«kojićebitinjegovaobranaodsvihpostulatakojinarušavajuljudskusreću.Toje»pravitemeljsvakogmorala«,odnosno,vrlinanakojojpočivajusvedruge.93

UGovoru za prelate Martinovićoštronapadasvećenstvoipapejer

»…ninajkrvavijiratovinisutolikooslabilimoćdjelovanjajednognarodaitoliketalentesuzbi­li,kolikosutoučinilisvećenicisvojimfanatizmom(…),zbognjihjenašnaroddodanaspos­ljednjiuEuropiuobrazovanju,razvojutrgovineiprivrede.Svećenstvonedjelujeuimevjerejertežiimoviniineograničenojželjizavlašću.«94

Dokraja1791.godineMartinovićjeusvojimpolitičkimspisimaišaoudvijekrajnosti:djelomiceseograničavaonaopćenitorazmišljanjeosvjetskojpoli­ticisfilozofskimtemeljima,adjelomicesagledavaonajmanjepojedinostiizsvihmogućihpodručja.Nijelakouspostavitivezuizmeđurazličitihnjegovihspisa:usvojimfilozofskimiantireligijskimtekstovimagovorisamovrloop­ćenitoilimarginalnoopolitici,dokseusvojimpolitičkimletcimaneobvezu­jepripisatifilozofskoutemeljenjesvojim,naprvipogledvrlodivergentnim,pozicijama.Postoje,međutim,neki tekstovigdjeon inzistiranaapsolutnojnužnostipočetkanatemeljufilozofskepolitike.On,naime,potičemađarskupolitičkuelitudaseodreknepraznogkonstitucionalizmaiusredotočenjais­ključivonaslavnupovijestidržavatećeserezultatinovefilozofijeogledatiupolitičkimzahtjevima.95

Martinovićjekrajem1792.godinenapisaoStatus regni Hungariaesnamje­romdacaruFranjiukaženatokakotrebaslijeditiputJosipaiLeopolda.UprvadvaodlomkaknjigeStatus Regni Hungarie ontvrdidafunkcioniranjesvakog društva i države mora biti organizirano prema filozofskim načeli­ma. Ipak,mađarski povijesni ustav, toliko drag državama, nije ispunio tajzahtjev.96PokušaojeCarauvjeritidajevladavinasvećenstvaiaristokracijetemeljzlaudržavitedavladarmorapokrenutirevolucijuuinteresucijelogstanovništvaUgarskejer

84

Ibid.,str.32.

85

Usp.ibid.,str.108.

86

Usp.P.Balázs,»Lematérialismeathéed’unjacobinhongrois«,str.337.

87

Usp. I. Martinovics, Mémoires philosophi­ques,str.5.

88

Ibid.,str.87.

89

Ibid.,str.80.

90

D.Silagi,Jakobiner in der Habsburger-Mo-narchie, str.42.

91

Usp.I.Martinovics,Oratio ad Proceres.

92

Ibid.,str.117–149.

93

Usp.ibid.,str.137.

94

Ibid.,str.125–131.

95

Usp. I.Martinovics,Status regni Hungariae anno 1792,str.29.

96

Usp.K.Benda,A Magyar jakobinusok iratai I,str.775.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića628

»Ugarskaimadvijepolitičkebolesti:teokracijuiaristokraciju.(…)grubeineotesaneučenjakepostavljajunakatedresveučilišta,scrkvenihgovornicanarodučefanatizmu,zagovarajućine­jednakostimržnju.«97

Martinović savjetuje caruda reorganiziraparlamentpo engleskommodelu–Gornjidombi tvorilivelikaši iplemići, aDonjidomneplemići i seljaci– zatim, da isključi crkvene velikodostojnike iz Sabora, oduzme imovinu,oporezuje župnike i propovjednike te ubrza pravnu službu i ukine sve na­cionalne ivjerske razlike.98 UOratio ad proceresMartinovićpozivaugar­skedržavenamodernizacijusvojihpolitičkihoblika,oslobađanjeodsvojihustavnihpredrasudaiusvajanjeodređenihrezultataprirodnihznanosti,kaoi filozofijuLockea,Hobbesa,Holbacha iSpinoze jer jenemoguće temelji­tipolitičkezahtjevenalažnimmetafizičkimivjerskimtemeljima.99Navodi»besmrtnuameričkurepubliku«kaoprimjermađarskomplemstvu.100HvaliojeFrancuzeiAmerikancejerjesmatraoAmerikusimbolomnadeismjelosti,»klanjajućisePhiladelphijskojkonvencijiihvalećinebeskekraljevskemudreglave«.101UdvarazličitadjelaMartinovićjesvrstaoAmerikumeđunekolikoslobodnihzemaljanasvijetu.102

TekstOratio ad proceresimadvijeverzije(jednurepublikansku,drugumo­narhističku),alisenjezintemeljnizahtjevnerazlikuje.Crkvavišenetrebabitizastupljenauskupštinama.Tajetvrdnjanespojivaspolitičkomodrednicomdržavekojaimazaciljobranupovijesnogustavamađarskekrune.Martinovićsezadovoljavanaglašavanjem»prirodnog«antiklerikalizmamaterijalističkogiateističkogfilozofa,alijeupitnorazmišljalionoodnosufiziološkogdeter­minizmačovjekaipolitičkeslobode.103Pretpostavljajućidadjelovanjeljudiproizlazi izuzrokakojisu izvannjega(kakoidokazujeusvojojraspravi),vrijediliinzistiratinatradicionalnojkoncepcijipolitičkeslobode?Martinovićsezalažedanaprijestoljehumanostidođezdravafilozofija,ne­prijateljpredrasuda,kojabipreokrenulaisusovačkuisvećeničkuteologiju,autvrdilazdravuiprvobitnučistoćukršćanskereligijeteučilasvijettoleran­ciji.104Biojedubokouvjerendajevrijemeneograničenevladavineprošlost,izjavivšidaje»vladarjednobankrotirajućezanimanje«,105pozivajućipritomnaroddabudesudionikuvlasti.Unjegovomreformnomprogramuvidljivoje,natemeljuprirodnogprava,priznanjeljudskihprava,aliiprivrednogliber­alizma,zasnovanognaindividuiipreobrazbipodanikaugrađane.Martinović jebio jedanod»tajnihvojnika«Carevepropagande.U tom jesmislunapisaočlanaknanjemačkom,Prigovor francuskom Ustavu.106Au­tortuvididogađajeuUgarskojiBelgijikao»glupostnarodaisprječavanjeprosvjetiteljstva«,107štonijedovelodonikakveposlušnostiiredaudržavi,negojenarodbioupotrijebljenunepravednojpobuni.UGovoru Leopoldu II.,108 oblikovanupremaLeopoldovojželji,prepoznajusenamjereimetoderadaLeopoldovakabineta.MartinovićjeprimaonaloguCarevukabinetu,amoždaiodsamogCara.109Govor za Leopolda II. jepolemičkispisutemeljennaidejamaFrancuskerevolucije,ukojemserazmatrajuteorijskeosnovevla­danjaijozefinističkereforme.UovomdjeluMartinović,slijedomHolbacho­vihpromišljanja, predlaže zakonodavna rješenjakoja će svojautemeljenjaimatiumoralu.Onneveličavladarasamog,negopravednioblikvladavinekoji trebauspostavitiuUgarskoj,zagovarajućidruštveniugovorkoji trebabitiLeopoldovaglavna smjernicavladanjaugrađanskomdruštvu.Kadgagrađanskodruštvoprihvatisvićečlanovidruštvauživatiistusigurnostislo­bodu. Sigurnost,slobodaijednakostjesunajvažnijiprincipikojevladartrebaslijediti.Martinovićtvrdidapobunjenicinemajurazlogazapobunuteupo­zoravada

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića629

»…svećenici iubitačni isusovcimrze inepravednooptužujuJosipa II. iLeopolda II. iželeuništitiaristokratskeprincipeuzemljiiprekršitisvetuprisegu(…).Sjetitesehumanepolitičkepreobrazbe,kojujeuveoJosipzakojimtrebanašadomovinavječnožaliti,akogasuvelikaši,svećeniciiplemićipotaknuti,isusovačkomsrdžbom,ukloniliiumjestonjeganamnametnulisvojteokratsko­aristokratskijaram.«110

Kaovrsta»putujućeuhode«,111MartinovićučlankuNacrt onesposobljenja i krajnjeg uništenja isusovaca i iluminata preporučujestvaranjenovetajnepolicijenazivajućije»oplemenjenimmonarhizmom«.Razmišljajućiotomekakosenekodruštvomožeučinitikooperativnim,savjetujeCaru,međuosta­lim,danepoduzimanasilnemjereprotivtajnihdruštvajerseondaizazivasuprotan učinak od željenog.112 Car dajeMartinoviću 29. listopada 1791.godine naslov kraljevskog savjetnika. Očito je Leopold u novom pomoć­nikuvidioprikladnuosobuzaprevratničkiplan.KakoseCarnijeprevario,potvrđujeiMartinovićevžalostanzavršetakiuništenjenjegoveurote1794.godine.Martinović sebevidi kao čovjekakoji provodi reformatorski programkojikorespondirasnjegovimpolitičkimuvjerenjem.SazapanjujućompolitičkomiskrenošćuonpišeCarudaje

»…odlučiobitiuznjeganekaoignorantskimalicioznientuzijastkojiželidenunciratidrugeljudekakobidobioblagodatiodDvora,negoizuvjerenja.VašeVeličanstvojepripremilodobrezakonekojimasesviprosvjetiteljidive,abezrevolucije.Teokolnostisumenadahnuledapo­nudimVašemVeličanstvumojeuslugeuistraživanjimauokvirutajneslužbe.«113

97

I.Martinovics,Status regni Hungariae anno 1792,29–30.

98

Usp.V.Bogdanov,Jakobinska zavjera Ignja-ta Martinovića.

99

Usp.KálmánBenda,»L’oppositionnobiliairehongroise en 1790«, u: Emberbarát vagy hazafi. Tanulmányok a felvilágosodás korá-nak magyarországi történetéből, Gondolat,Budimpešta1978.,str.64–103.

100

K.Benda,A Magyar jakobinusok irataiI,str.147.

101

AnnaKatona,»AmericanInfluencesonHun­garianPoliticalThinkingfromtheAmericanRevolution to the Centennial«, Canadian­American Review of Hungarian Studies 5(1/1978),str.13–28,str.16.

102

Usp.K.Benda,A Magyar jakobinusok irataiI, str. 780; I.Martinovics,Mémoires philos­ophiques,u:K.Benda,A Magyar jakobinu­sok irataiI,str.27.

103

Usp.B.Péter,»Lematérialismeathéed’unja­cobinhongrois:lesMémoiresphilosophiquesoulanaturedévoiléed’IgnaceMartinovics«.

104

Usp.ibid.,str.331.

105

Adolf Beer (ur.), Leopold II, Franz II, und Catharina. Ihr Correspondenz, Duncker &Humblot,Leipzig1874.,str.14.

106

Usp.IgnacMartinovics,Ein Wendungen wid­er die französische Konstitution,u:K.Benda,A Magyar jakobinusok iratai I,str.541.

107

Ibid.,str.543.

108

Usp.I.Martinovics,Oratio pro Leopoldo II.

109

Usp.DenisSilagi,Ungarn und der geheime Mitarbeiterkreis Kaiser Leopolds II, VerlagOldenbourg,München1961.,str.78.

110

I.Martinovics,Oratio ad Proceres,str.81.

111

PismoGotthardijaLeopoldu.Vidi:K.Benda,A Magyar jakobinusok irataiI,str.560.

112

Usp. IgnacMartinovics, Geheime politische Bemerkungen,u:K.Benda,I,A Magyar ja­kobinusok irataiI,str.644.

113

D.Silagi,Jakobiner in der Habsburger-Mon­archie,str.120–121.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića630

Dana15.ožujka1792.caruFranji II.Martinovićpredao jeTajnu političku napomenu sDodatkom,114 s Leopoldovim smjernicama za izgradnju noveMonarhije,dokjeDodataksadržavaonovedetaljezaprovođenjerevolucijeuUgarskoj.Usiječnju1792.Martinovićjeobavijestiobečkupolicijudasusečlanovibečkeložeameričko­francusko­njemačkogujedinjenjazaklelidaćeboriti»svimsilama,pisanomriječju,usmeno,ilimačemurukamaprotivsvihtirana«.115

PodLeopoldomseMartinovićtrudiorećištojeVladarželiočuti,aodkrajaožujka1792.godineodlučio jegovoritionoštovlastmoračuti.Uzto,za­govornici ugarske demokracije već su završili svoj revolucionarni plan.Upredstavci koju je uputio 16. kolovoza 1792. godine on polazi od toga da»pukželiizteškepotlačenostiprijećiuslobodu.Trebasmanjitivelikipriti­sak,tekakonebizahtijevaosve,trebamudatinešto«.116Martinovićse1793.godineuanonimnojbrošuriPlan novog Ustava117 (formuliranojnaprincipudržavnogprava)118zalažedasesnagasredišnjevlastiograničinaobranu ivanjskeodnose,tedaseuspostaveautonomne»provincije«zamanjine.Jednopoglavljeposvetioje»federalizacijinacije«,ukojemuječvrstoutemeljenopravo svake pokrajine da proglašava svoj vlastiti ustav.119Drugi se doku­ment obraća imanjima županije Zemplena.120 Ovaj prilično limitiran planpredlagaojedaugarskežupanije,svakapodguvernerom,postanunezavisneiujedinjenesamozbogobrambenihrazloga.Glavnerazlikekojerazdvajajudvasuvremenaprijedlogaukazujunapodijeljenuprirodusuvremenihmađar­skihpolitičkihtežnji.MartinovićjepredvidiorepublikukojomsuvladaliHa­bsburgovci,štojesvojevrsnaneobičnaproturječnostsamaposebi.Notadajebiozainteresiranzaprosvjetljenijuvladu,anezanacionalnuneovisnost.Utodoba,domoljubnetežnjeugarskogplemstvabilesuusmjerenenapostizanjenacionalneneovisnostiiočuvanjesvojihprivilegija.PosebnojeznačajnonjegovoPismo caru Franji121iobratMartinovićevapo­litičkogpromišljanja.Onvišenije imaonamjeru slijeposlužitiCaru,negomu je težio nametnutiLeopoldovkoncept vladavine.Autor obrađuje dvijeteme;savezcarasrevolucionarnomFrancuskom,aprotivPrusije,tezahtjeveugarskogplemstvakojetražisrednjovjekovniUstav.Od1793.godinesvojimustavnimnacrtomMartinovićtežipomirenjufrancuskogoslovljavanja»gra­đana«sočuvanjempovlastica.Uželjidapridobijejavnostzasvojanačela,Martinović izdajeproglasukojemujerazrađenplanfederativnoguređenjaUgarske.Zalažućiseza»RepublikuUgarsku«,predlažeukinućežupanijatefederalizacijuUgarskesprovincijamakojebibilenacionalnoijezičnoodre­đene.Od10.rujna1793.godineMartinovićjenagovještavaoorganiziranjetajnihdruštvakojabibilapodijeljenaudvarevolucionarnasaveza.Društvoreformatorajebilonamijenjenoplemstvu,aDruštvoslobodeijednakostira­dikalnijem djelu.Članovi društva nisu znali za postojanje drugog društva.CiljDruštvabilajejakobinskademokracijabezkralja,plemstvaisvećenstva.Uproljeće1794.godineMartinovićjeu»jakobinskom«pokretuvidiosebekaopolitičkog izvršitelja testamentaLeopoldaII.Dokazipokazujukako jeMartinovićbioupravukadaje tvrdiodaseukidanjemprosvjetiteljskihre­formipovećava,anesmanjujeopasnostodnemira.122Novavladinapolitikajeponovnodalavelikiutjecajsvećenstvu.Jakobinskaurotanijemoglabitiozbiljna prijetnja vlasti jer je uključivala relativnomalo ljudi.Austrijska iugarskaurotanisubileprodukti revolucionarnogpreviranja, ilipretečeka­snijegliberalnogpokreta,negolutajućeepizodeprosvijećenogapsolutizmaunjegovuzalaskuiproizvodbivšihsuradnikaLeopoldovetajnepolicije.Zavje­rajeotkrivenaiuprocesuzbogzavjereprotivdinastijejezaključenokakojeMartinovićkovaozavjeruprotivdomovine.Martinovićjeodgovorio:

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića631

»Nijeistina,neprotivdomovine,negosamoprotivCara.Ponosimsetimeštosamsvojradpo­svetionajbrojnijeminajkorisnijemstaležučovječanstva(…).Molimdaonikojesamjazaveonebudukažnjeni.«123

Zaključak

ProsvjetiteljiuHabsburškojMonarhijibilisuljudiprofesionalnoobrazovani;slojkojisesmatraovrstomslužbeneelite,sosobitimsmislomzadruštvenudužnostičast,tražećisrednjiputizmeđutiranijeiropstva.Ipak,spektarpo­litičkihmogućnostizanjihjebiovrlolimitiran.Onisuapeliralinavladarevosjećajodgovornosti,alisu tražili ipotpunoukidanjecenzure jersuvjero­validaćenatajnačintiranibitiizloženikonstantnojprijetnjijavnogmnije­nja.Iakosuciljeviaustrijskihprosvjetiteljabiliskromni,iakosuihplašljivoostvarivali,onisubilidalekoodfanatizma.Nakonkratkograzdobljaukojemsusenjihoveidejeuvažavale,došlojerazdobljezatišja,kojejeuništilosvanjihovaočekivanja.ProsvjetiteljisusetakoponašalijerjenjihoventuzijazamumanjenuslijedratasFrancuskomizbogtogaštojedomoljubljebilodobropoznatnačinliječenjasvakognezadovoljstva.Osjećalisudasudostiglisvojaočekivanjajer,kakvogodpolitičkoraspoloženjebilo,bitjejozefinskogsu­stavaostala.Prosvjetiteljisusmatrali,spravomiline,dasuoniodgovornizatodostignuće.Kaozagovornikprosvjetiteljstvaunjegovimintelektualnimidruštvenimper­spektivama,MartinovićsvojeviđenjeitumačenjerealnostitemeljinaSpino­zinuiHolbachovuučenjuizvodećisvojeviđenjeapsolutnogprosvjetiteljstvakaoprimarnofilozofskogfenomena.Najvažnijiobliknjihovogdjelovanjajepisanjeutiskuouloziodgajateljanarodauznastojanjedapostignekompro­missvladarimakakobisereformebržeiboljeprovodile.Apelinapostepenereformeiosudarevolucijabilesutrajnetemeprosvjetiteljskihdiskusija.Onvidivladarskudužnostkaoskrbodobrusvojihpodanika,izbjegavajućipri­tomisticanjeograničenjavladarskevlasti,alipozdravljajućinjezinosmanji­vanje.Usprkosbrojnimteškoćamasklonje,kaoiHolbach,vjerovatidaljud­skirazumnapredujejerječovjekdanasboljiodsvojihpredaka.Martinovićse,bezsumnje,uvrijemeutemeljenjaDruštavareformatoraiDruštvaslobode

114

Usp. Ferenc Eckhart, Die Wirtschaftspoli­tik des Wiener Hofes in Ungarn 1780–1815, Budimpešta1958.,str.145.

115

K.Benda,A Magyar jakobinusok iratai I,str.21,65.

116

D.Silagi,Jakobiner in der Habsburger-Mo-narchie,str.137.

117

Usp. IgnacMartinovics, Plan für neue Ver­fassung,u:K.Benda,A Magyar jakobinusok irataiI,str.906.

118

Saslušanjeod10.ožujka1795.,vidi:K.Ben­da,A Magyar jakobinusok irataiII,str.406.

119

Usp.I.Martinovics, Plan für neue Verfassung,str.907.

120

»Felht’vasZemplenmegyeegvbegyultren­deihezhogyrazzakleazausztriaihazigajat«(»Apel županijskoj skupštini za Zemplenza svrgavanje austrijske dinastije«), svibanj1794., potpisano »Igazi hazafi azaz Patrio­ta« (istinski patriot); prema: P. Balázs, »Lematérialisme athée d’un jacobin hongrois«,str.340.

121

Usp.I.Martinovics,Briefe an Franz II, u:K.Benda, A Magyar jakobinusok iratai I, str.818.

122

Usp.E.Wangerman,Joseph II to the Jacobin Trails,str.117.

123

K.Benda,A Magyar jakobinusok irataiII,str.786.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA147God.37(2017)Sv.3(615–632)

V.StankovićPejnović,Zamkeprosvijećenogapsolutizma:slučajIgnjataMartinovića632

ijednakosti,smatraodvorjaninompodobavezomdjelovanjauduhuprosvije­ćenogapsolutizma,teprovoditeljem»revolucijeodozgo«.ŽeliojedatiformumnogostrukimpolitičkimtendencijamakojesusetadajavljaleuUgarskoj,težećidostizanjuHolbachova idealada jeudobrouređenomdruštvusrećauvijeknagradavrlini.124Kolikojeimaomaloosjećajazapolitičkurealnostikolikonižislojevinisurazumjelipolitikukojujezastupao,pokazuječinje­nicadajezasvojrevolucionarniplanfederalizaciježeliopridobitiugarskoplemstvo.Martinovićjebioagentkojijeskupljaoinformacijeiprosljeđivaoihpoliciji,kretaoseurevolucionarnimskupinama,međukonzervativniminacionalističkimplemićima,kaoiuskupinikojajezastupalaradikalnijepo­litičkeideologije.Odsavjetnika,Martinović,vjeransvojimidejama,postajeurotnik i svjesnoustajeprotivvladara27. travnja1795.godine.Upresudikoja je na temeljuMartinovićevih vlastitih priznanja utvrđeno je da je onvrhovnikzavjereprotivCaraijavnesigurnosti.PoosudionjehtioCarališitiprijestolja, srušitiUstav, pobuniti stanovništvo te je objavljivao djela kojasubilapogrdnapremaCaru.Suđenjejakobincimajedokazkonzervativnogstraha:HabsburgovcisubilivrlozabrinutizbogširenjaidejaFrancuskerevo­lucije,iakojebioizražensenzacionalizamuprikupljenimdokazimakaoinasamomsuđenju.Martinovićnijepogubljenzbogsvojihfilozofskihidejaistavova,negozbogpomoćineprijateljuispremanjaoružanepobuneuvrijemerata.Ipak,mađar­skapovjesničarkaEvaBalázstvrdidamađarskijakobinci»nisubilizavjere­nicinegosamožrtvesvojihprevelikihsnova«.125

Vesna Stanković Pejnović

Pitfalls of Enlightened Absolutism: The Case of Ignác Martinovics

AbstractPhilosophers of the Enlightenment focused their efforts into promoting tolerance, constrain­ing fanaticism, introducing laws or improving life conditions. Philosophers and their students had a role to play in the practical application of the policy of enlightened absolutism, but it was neither unimportant nor without consequences. They wrongly believed that rulers could be changed because there is an obvious similarity between many of the reforms and principles that they advocated. As the follower of the Enlightenment, being a social or an intellectual phenom­enon, Martinovics insisted that the Enlightenment was primarily a philosophical phenomenon, basing his philosophical contemplation on Holbach’s and Spinoza’s thought. He sees himself as a part of the circle of philosophers who were chiefly responsible for propagating concepts of toleration, individual freedom, equality, security, liberty of expression and the press, and federalisation. These ideas were identified as the primary reason for the overthrow of authority, tradition, monarchy, faith, and privilege. Martinovics stayed faithful to these ideas, and at the time of the waning of enlightened absolutism, from adviser became a convict.

Key wordsIgnácMartinovics,Enlightenment,BaruchdeSpinoza,Barond’Holbach

124

P.Holbah[P.Holbach],Hrišćanstvo razgoli­ćeno,str.216.

125

Éva Balázs, Hungary and the Habsburgs 1765–1800, CentralEuropeanUniversityPress,Budimpešta1997.,str.392,bilj.40.