-
8/3/2019 Zarobljeni u viku prolosti - Mirko orevi, sociolog i
publicist (intervju, Svjetlo rijei)
1/3
64 Svjetlo rijei sijeanj 2012.
RAZGOVOR
Nema kolektivnekrivice, jer svi
smo krivi za zlokoje smo inili
ili mu se nismosuprotstavili.
Svatko je samoosobno odgovoran.
utnja nee skoroprestati jer jo
nismo spremnina suoenje.
S Kristom, naravno
Razgovarao: Drago BOJI
Publicist, esejist, prevoditelj, Mirkoorevi, otprije poznat
itateljimaSvjetla rijei, jedan je od najboljihpoznavatelja religije
na naim prostorima,posebno pravoslavlja i Srpske pravoslavnecrkve.
Autor je knjiga i tekstova u kojimase kritiki suprotstavlja
religijskim, nacio-nalnim i drugim kolektivnim ideologija-ma,
posebno u knjigama Glas jedne drugeSrbije anti-dnevnik (1999),
Legenda otrulom zapadu (2001), Sjaj i bijeda uto-
pije (2006), Kiobran patrijarha Pavla.Kritika palanakog uma
(2010). Suraujeu mnogim asopisima, a veliki dio njego-vog
stvaralatva ine prijevodi s ruskog irancuskog jezika. lan je Foruma
pisaca,PEN kluba, dobitnik mnogih nagrada,meu njima i nagrade za
unapreenjekulture i ljudskih prava (2007), za etiku ihrabrost
(2008), za vrhunska ostvarenja uistraivanju nacionalne kulture i
pedago-ke batine (2008). U posljednje vrijemeredovito pie svoje
kolumne na multime-dijalnom portalu Peanik.
S proesorom oreviem razgovara-mo o religijskim temama, o
katolianstvui pravoslavlju, o Drugom vatikanskomkoncilu, o
Auschwitzu, ekumenizmu,meureligijskom dijalogu, o Srpskoj
pra-voslavnoj crkvi.
Proesore oreviu, ove godine na-vrava se 50 godina od poetka
zasjeda-nja Drugog vatikanskog koncila. Jesteli u to vrijeme
pratili rad Koncila i kakodanas, s distance od pola stoljea,
vred-nujete taj dogaaj?
Posle 50 godina o Drugom vatikan-skom koncilu se moe zaista
kazati daje bio kopernikanski obrt u Crkvi, od-nosno revolucija. Re
je patetina, ali pomom miljenju pogaa smisao velikogdogaaja. Veliki
papa blaene uspomeneJovan XXIII je bio na tragu intuicije kojaje
bila nadahnuta Duhom. Pratio sam sa-bor od prvog dana i znam za sve
kontro-
verze oko njega i danas mi se ini da jeCrkva dobro proitala
znake vremena iponudila odgovore. Veliki papa je bio ru-itelj i
graditelj, sruio je jednu strukturusrednjevekovnu i sazidao Crkvu
za novodoba ostajui veran Isusovom jevaneljui njegovoj poruci svetu
i oveku. Drimda je taj znak neosporan i danas.
Danas mnogi unutar Katolike crkvegovore kako je od Drugog
vatikanskogkoncila malo toga stvarno zaivjelo.Istodobno uju se i
glasovi koji smatra-ju da je taj koncil bio preslobodan, jer
jeiziao previe ususret modernom svije-
Zarobljeni uviku prolosti
Mirko orevisociolog i publicist
-
8/3/2019 Zarobljeni u viku prolosti - Mirko orevi, sociolog i
publicist (intervju, Svjetlo rijei)
2/3
sijeanj 2012. Svjetlo rijei 65
RAZGOVO
tu, dok nekolicina smatra da je Koncilve nadien i da je
Katolikoj crkvi zbogmnogih unutarnjih problema, ali i
zbognesnalaenja u suvremenom svijetu, po-treban novi koncil. to
mislite o tome?
Izazvao je koncil i otpore setimose biskupa Leevra i to je
oekivano,a toga ima i danas. Nije bio preslobo-dan, po mom
miljenju, ve hrabar kaoin ljudi i hriana. Poznata su mi
svamiljenja, ali ne smetnimo s uma naka-nu milanskog kardinala
Martinija da jeCrkvi potreban i novi koncil. Znam i zaodjeke u
pravoslavnom svetu i sabor jebio opomena i nama pravoslavnima ijije
sedmi i poslednji sabor bio pre vie odhiljadu godina. Crkva se po
uenju ota-ca mora podmlaivati. Odgovori kojeje koncil ponudio stoje
i danas i opome-na su svima, jer stoje i pitanja ovekova omenama u
svetu. U tom smislu svi smonedorasli duhu tog koncila i nepoverlji-
vi smo prema svetu u kojem ovek ivi jo uvek ima antisemitizma ak i
meunama hrianima iako su Jevreji naastarija braa po veri.
Koncil je pokrenuo nove inicijativena podruju ekumenizma. Kako
je sta-lo s ekumenizmom danas? Stoje li pri-govori koji ponekad
dolaze iz razliitihkrugova da se pod platem ekumeniz-ma Katolika
crkva eli nametnuti dru-gima, povratiti svoju dominaciju i mounutar
kranskih crkava?
Ekumenizam kao zov koncila je va-na tema ja ne mislim kao neki
mojipravoslavni da je ekumenizam samocrkvena diplomatija i nita vie
ne, toje zov Isusov da svi jedno budemo, alikao slobodni ljudi, a
ne kao jedinke utotalitarnom krdu. Ne smemo zabora-viti da je Isus
precizno razlikovao sta-do i krdo pastvu i totalitarnu dravu.Ne, u
tvrenjima da je Katolika crkvaagresivna i zaokupljena
prozelitiz-mom nema istine. To je samo sejanjestraha od drugaijih
hriana, a to seini svuda u ovom nemirnom svetu.Mo Crkve nije
politika mo. Ako seCrkva previe priblii nekom reimu posebno
totalitarnom reimu kadareim padne, Crkva ostaje udovica.Drage su mi
te rei jednog ruskog pa-trijarha.
U nae vrijeme se esto i rado govorio meureligijskom dijalogu.
uju se iozbiljne kritike kako to ostaje uglav-nom na deklarativnoj
razini i iz politi-kih razloga. Mislite li da je predstavni-cima
religija uope i na naim prosto-rima stalo do dijaloga? Gdje su
najveesmetnje?
Meureligijski dijalog je nuan, ali nebi smeo biti pod politikim
patronatom.Tu su izvori manipulacija. Smetnje su uviku istorije
koji ljude optereuje po-sebno na Balkanu i tu je dijalog nuan.U
Crkvi realno postoji pluralizam u svimserama.
Religijske zajednice, meu njima i Ka-tolika i Pravoslavna crkva,
unato i ne-kim reormama, jo uvijek su apologet-ski pa i
undamentalistiki pozicionira-
ne prema sekularnom ureenju drave.Zato su crkve i jednih i
drugih prazneod ljudi koji su kritini i trae od svojihCrkava vie
vjerodostojnosti?
Odnos prema sekularnoj dravi nije jo uvek dovoljno izgraen u
crkvenimredovima. Samo u sekularnoj dravi Cr-kva ima slobodu jer
Crkve se istorijski
gledano izmeu sebe ne trpe znamoistoriju. A ovo je bilo poznato
jo Spi-nozi. U istinski sekularnoj dravi Crkvadobija pravo da se
opire sekularizmu sanjegovim zastranjivanjima. Tu se valjaprisetiti
da ima i sekularistikog un-damentalizma. Deluje paradoksalno,ali je
drim tako. Crkva se posle mnogoopiranja pomirila sa duhom
Francuskerevolucije i demokratijom. Mi hrianismo pozvani da
zahtevamo granice se-kularizma. Nita se ne dobija en
blocodbacivanjem. Crkva mora da raunasa malim stadom, a ne s
masovnou,jer je tako oduvek i bilo.
Pratite stanje u naim Crkvama iIslamskoj zajednici. Izgleda da
su nji-hovi vjernici zarobljeni u politike po-djele, u prolost, u
nacionalna zlopam-
enja, kao i da za gotovo sve optuujukomunizam?
I komunizam ima svoju istinu i N. A.Berajev je s pravom govorio
o istini i laikomunizma. Imali su i komunisti svoje mu-enike i
svetitelje, ljude koji se rtvuju zadruzi svoja. Nema vie komunizma
i suvi-no je sopstvene slabosti pravdati komuniz-mom. I kod svetih
otaca je bilo komunizma,od Jovana Zlatoustog do Pelagija.
O Srpskoj pravoslavnoj crkvi ispisa-li ste brojne kritike
tekstove. Koji suto glavni izazovi s kojima se susreeSrpska
pravoslavna crkva? Je li to et-noflija, Kosovo, sprega s
nacionalnim,odbacivanje Dositeja i njegova prosvje-titeljskoga
znaenja, mit o nebeskomnarodu, zla iz daljnje i blie prolosti,uzori
poput vladike Velimirovia?
Odnos prema sekularnoj dravi nije jo uvek
dovoljno izgraen u crkvenim redovima. Samo u
sekularnoj dravi Crkva ima slobodu jer Crkve se istorijski
gledano izmeu sebe ne trpe znamo istoriju.
U istinski sekularnoj dravi Crkva dobija pravo da se
opire sekularizmu sa njegovim zastranjivanjima
www.mc.rs
-
8/3/2019 Zarobljeni u viku prolosti - Mirko orevi, sociolog i
publicist (intervju, Svjetlo rijei)
3/3
66 Svjetlo rijei sijeanj 2012.
RAZGOVOR
U SPC ima mnogo problema i moguih delom pobrojati. To je poznati
etno-fletizam koji je nepreleana bolest uistonom hrianstvu i u
pomesnim cr-kvama. To je crkveni nacionalizam, pro-tivan jevanelju.
I odbacivanje Dositeja je problem i to traje iako veliki
prosve-titelj nije bio neki militantni ateista. To
o nebeskom narodu je zabluda jer jesvima nama po reima apostola
Pavla domovina i otadbina na nebu. Velimi-rovi je bio gorljivi
antisemita i ideologD. Ljotia i danas je to jasno svima osimnekima
u SPC.
Ako se ne moe govoriti o kolektiv-noj krivnji, moe li se
govoriti o od-govornosti, o suodgovornosti visokihpredstavnika
Srpske pravoslavne crkveza zloine koji su se dogodili devede-setih
godina za vrijeme Miloevievog
reima? Kad e prestati utnja o vlasti-toj upetljanosti u tu
ideologiju?
Nema kolektivne krivice jer svi smo
krivi za zlo koje smo inili ili mu se nismosuprotstavili. Nema
ni jednog saborskogakta u kojem se SPC izjanjava za rat inasilje,
ali nesmotreni govori vladika susauee. Svak je samo lino
odgovoran.Tu crtu ispod prolosti jo nismo podvu-kli. utanje o tome
nee skoro prestati jer jo nismo spremni na suoenje. SaHristom,
naravno.
Svojevremeno ste pisali i o pokojnompatrijarhu Pavlu. Jedna od
Vaih knjiganosi naslovKiobran patrijarha Pavla.Nije li njegovo
isposnitvo, podvini-tvo, bilo kiobran za moralne dilememnogih
vjernika, a i toboe religioznopokrie za nedjela ljudi koji su se
no-minalno zvali pravoslavnim kranimai pripadnicima Crkve kojoj je
on stajaona elu?
Jeste, taj kiobran pokojnog patrijarhaPavla su koristili svi,
svi su hteli pod nje-ga. Nisu ga sasluali ni sabraa arhijereji,ali
on ostaje neka vrsta barem postojanjaravnotee izmeu golubova i
jastrebova uSaboru. Bio je sam u mnogim situacijamai s njim se
manipulisalo. Gde ga sve nisu
vodili. ak i u rovove Karadievih vojni-ka, ali o tome e njegov
budui biogra. Jasam pratio sve to i govorio. Jer nisam sebi
dozvoljavao greh utanja i to je sve.
I unutar Srpske pravoslavne crkve po-stoje teki problemi, strah
za unutarnjejedinstvo, primjerice sukob s vladikomArtemijem. Moe li
se u skorije vrijemeoekivati razrjeenje tih problema?
U SPC postoje teki problemi i na-rueno je njeno jedinstvo i to
raskolima Artemije je samo jedan primer i on jepolitike prirode on
je s Kosova i tu jeproblem. O ostalom e sud kome se SPCobratila.
Skoro se nee razreiti svi tiproblemi, a ima ih u drugim crkvama
naIstoku, i to teih.
Mnogi u BiH smatraju da projekt Ve-like Srbije nije ni poraen ni
zavren.Dodik i njegova podanika klika Repu-bliku Srpsku promatra
kao povijesni ipravni ostatak tolikih srpskih zemalja,kao legitimnu
tenju i ishod otad-binskoodbrambenog rata ili kao kom-penzacija za
Kosovo, a nikako produktagresije, etnikog ienja i genocida.Koliko
su se politiki Beograd i Srbijau tom smislu doista
demokratizirali?
Na Balkanu svi mali hoe da budu veliki ima ne samo velike
Srbije. Vei velike Albanije ili Bugarske ili Rumu-
nije. Svi ti projekti nemaju budunosti,a neki su dramatino
propali. Setimo setraginog pokuaja da se BiH podeli i tose pokazalo
traginim i po Srbe i po Hr-vate. Da ne nabrajam. Srbija se
demokra-tizuje, ali sporo tako da je vladika abakiLavrentije u
pravu kada kae Mi Srbiidemo u budunost ali natrake, uvek za-gledani
u prolost.
U mjesecu sijenju se obiljeava i Dansjeanja na holokaust. Time
se spomi-njemo i svih rtava i stratita u naojregiji Jasenovca,
Gradine, Sajmita,Bleiburga, Vukovara, SrebreniceStalno se govori
Nikad vie, a dalje semanipulira rtvama, bez samokriti-koga
pokajanja i pomirenja. Ne ini liVam se da se spremaju nove
osvete?
Holokaust je veliko zlo, znamo zasve logore i nije problem to se
o tomegovori, ve to se esto o tome uti, svevie treba podseati na
to. Duh osvete jeduh avolski i on uvek postoji, ali hri-ani znaju
ije je pravo na osvetu, ija jeposlednja u tome. To nije reenje, jer
zloraa zlo i kobni se krug ne zatvara.
Na Balkanu svi mali hoe da budu veliki ima ne samo velike
Srbije. Ve i velike Albanije
ili Bugarske ili Rumunije. Svi ti projekti nemaju budunosti, a
neki su dramatino propali.
Setimo se traginog pokuaja da se BiH podeli i to se pokazalo
traginim i po Srbe i po Hrvate.
Da ne nabrajam. Srbija se demokratizuje, ali sporo tako da je
vladika abaki Lavrentije
u pravu kada kae Mi Srbi idemo u budunost ali natrake, uvek
zagledani u prolost
www.mc.rs
