Zaštita podataka u medicini i zdravstvu

Opća deklaracija o ljudskim pravima

(prosinac 1948.)

„ Nikoga se ne smije uznemiravati samovoljnim miješanjem u njegov privatni život, njegovu obitelj, stan, njegovo privatno dopisivanje ni napadom na njegovu čast i ugled.”

Zašto treba štititi podatke?

Temeljna načela:

Zakonitost-osobni podaci se moraju obraditi na zakonit način

Namjena – moraju imati definiranu namjenu Opseg – moraju biti primjereni te odgovarati

namjeni i ne biti prekomjerni Točnost – moraju biti točni i istiniti Tajnost – moraju biti pohranjeni u obliku koji

omogućuje identifikaciju osobe

Konvencija Vijeća Europe

Preporuka Ministra Vijeća Europe o zaštiti

podataka u sustavu zdravstva: Definira se „javni interes istraživanja”

„Uvijek kada je to moguće, osobni podaci za znanstvenoistraživački rad trebaju biti anonimni.”

Prema Bakkeru postoje tri dimenzije zaštite

podataka:

Povjerljivost, tajnost ili privatnost (zaštita od neautoriziranog odavanja podataka)

Integritet (zaštita od neautorizirane promjene podataka)

Dostupnost (zaštita od neautoriziranog dohvata, zadržavanja podataka)

Kako zaštititi podatke?

Sigurnost podataka

Zaštita podataka podrazumijeva sljedeće

aktivnosti:

Sigurnost zapisa u bazi podataka, Sigurnost podataka u umreženim sustavima, Pravna strana zaštite podataka, Proizvodnji i distribuciju pouzdanih programskih

sustava, Učenje i razvoj kulture zaštite podataka.

Sigurnost elektroničkog zapisa podrazumijeva

pretpostavke koje moraju biti ispunjene prije nego što se ostvari elektronički medicinski zapis.

Razvoj umreženih sustava daje velike mogućnosti poboljšanja liječenja, ali i otvara velike opasnosti (povjerljivost, integritet i dostupnost).

Kriptografija je način pisanja tajnog pisma koji je poznat samo određenim osobama.

Kriptografija je tajnopis-onaj tko razumije pravila tajnopisa, razumjet će i sadržaj poruke.

Svrha kriptografije: Da sakrije sadržaj poruke kriptirajući je tako da ona

ostane nerazumljiva svima osim onomu tko ima ili zna tajni ključ s pomoću kojeg poruku može dekriptirati i razumjeti.

Kriptografija i kriptoanaliza

Kriptoanaliza je skup metoda za dekriptiranje

poruka bez poznavanja tajnog ključa.

Ovom metodom se traži tajni ključ koji otkriva skriveni sadržaj.

Grana matematike koja se bavi kriptografijom i kriptoanalizom zove se kriptologija.

Kriptiranje se može prikazati s pomoću tri elementa:

1. Poruke koja se kriptira2. Kriptirajućeg niza3. Kriptirane poruke

Počeci kriptografije sežu u staro doba, kad je bila odlučujući čimbenik uspjeha u ratu.

Tipičan primjer kriptografije pripisuje se Juliju Cezaru (slova su bila ciklički pomaknuta A ->D; B->E).

Posebnu ulogu u razvoju kriptografskih zapisa imao je Blaise de Vigenere početkom 16-tog stoljeća.

Godine 1977. SAD uvodi normu za kriptiranje DES (data encryption standard), a već 1980. postaje dominantna u komercijalnoj kriptografiji.

Danas je pretežito u uporabi RSA sustav. Osnovno načelo se sastoji u upotrebi javnog

ključa pri kriptiranju poruke.

Razlikujemo:

Simetričnu kriptografiju

Asimetričnu kriptografiju

Simetrična kriptografija zahtijeva jedan ključ,

tzv. javni ključ koji služi i za kriptiranje i dekriptiranje poruke.

Problem kod simetrične kriptografije je kako da se primalac i pošiljatelj dogovore koji će ključ koristiti bez da netko drugi otkrije ključ.

To zahtijeva postupak prema kojem sudionici mogu komunicirati bez straha od prisluškivanja.

Prednost - brža od asimetrične kriptografije.

Simetrična kriptografija

Simetrična kriptografija

Asimetrična kriptografija zahtijeva dva ključa:

Javni ključ za kriptiranje Tajni ključ za dekriptiranje

Svaki sudionik dobije par ključeva, jedan ključ koji zovemo tajni poznat je samo vlasniku i nikome drugom, dok drugi ključ koji zovemo javni poznat je svim korisnicima.

Svatko može poslati tajnu poruku koristeći samo javne informacije, ali poruka može biti dešifrirana samo s privatnim ključem.

Asimetrična kriptografija

Asimetrična kriptografija

DES je primjer simetrične kriptografije.

RSA je primjer asimetrične kriptografije.

Kultura zaštite podataka zahtijeva jasna

pravila o ponašanju osoba kojima su podaci dostupni, koji ih upisuju ili mijenjaju.

Nužno je definirati pravila ponašanja i odnosa prema zdravstvenim podacima i informacijama.

Etički kodeks

„što pri svojemu poslu saznam ili vidim, pa i inače u

obraćanju ljudima , što se ne smije javno znati, prešutjet ću i zadržati kao tajnu” - Hipokratova prisega

Sve što liječnik obavljajući svoje dužnosti u liječenju i otkrivanju bolesti sazna, smatra se liječničkom tajnom.

Ženevska formulacija Hipokratove prisege – naglasak na čuvanje svega što se dozna o pacijentu

Etika u odnosu liječnik-bolesnik

U vrijeme kada se u medicini nije upotrebljavala pisana

dokumentacija, jedina zlouporaba povjerljive informacije mogla se dogoditi tako da ju liječnik kome kaže.

Uvođenjem pisane dokumentacije- mogućnost zlouporabe dobila je i osoba koja dolazi u doticaj s navedenom dokumentacijom.

Uvođenjem informatičke tehnologije, mogućnost zlouporabe postaje sve veća jer je mogućnost pristupa informacijama neograničena.

1. Elektronički potpis

2. Digitalna identifikacija

3. Autorizacija i autentifikacija

4. Verifikacija potpisa

5. Certifikat

Teme po grupama