SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Kristijan Valkaj

ZAŠTITA MEĐIMURSKOG KONJA

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, svibanj 2001.

AGRONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

OBRAZOVNI PROGRAM: STOČARSTVO

Kristijan Valkaj

ZAŠTITA MEĐIMURSKOG KONJA

DIPLOMSKI RAD

Voditelj: doc.dr.sc. Marijan Posavi

Zagreb, svibanj 2001.

Ovaj diplomski rad ocijenjen je i

obranjen dana 23. svibnja 2001.godine

s ocjenom odličan (5)

pred povjerenstvom u sastavu:

1. doc.dr.sc. Marijan Posavi

2. doc.dr.sc. Miroslav Kapš

3. mr.sc. Ante Ivanković

SADRŽAJ

Str.

1. Uvod 2

2. Odlike međimurskog konja 4

3. Povijest međimurskog konja 7

4. Kriteriji za određivanje stupnja ugroženosti i prioriteta u

konzerviranju pasmina

15

5. Program zaštite međimurskog konja 19

5.1. Metode zaštite i konzervacije međimurskog konja 19

5.2. Akcijski plan provođenja in situ programa zaštite

međimurskog konja

22

5.3. Strategije uzgoja u in situ programa zaštite međimurskog

konja

24

6. Zaključak 32

7. Literatura 33

8. Prilog 34

2

1. UVOD

Proces izumiranja zahvaća sve veći broj pasmina, pa se danas

procjenjuje da je ugrožen opstanak približno 30% pasmina domaćih

životinja među koje spada i međimurski konj. Nestankom pasmina

nestaje i biološka raznolikost unutar vrsta što predstavlja nenadoknadivu

štetu, jer je raznolikost temeljni uvjet za opstanak i selekcijski napredak.

Tako i populacija međimurskog konja predstavlja jedinstveni genetski

izvor koja je nastajala i adaptirala se tijekom stoljeća na čitav raspon

različitih uvjeta okoline. Selekcijski pritisak uzrokovan klimatom, tipom

tla, dostupnom hranom, endemskim bolestima i parazitima,

menadžmentom i zahtjevima tržišta uvjetovao je stvaranje pasmine

prilagođene svojoj specifičnoj niši, s vlastitim genetskim "make-up"-om.

Taj je proces bio dugotrajan, a zbog velikog broja gena koje sadrži

genotip viših životinja (oko 50.000) te su specifične kombinacije

nukleotida unutar gena neponovljive. S druge strane varijabilnost unutar

vrste predstavlja biološki fenomen koji garantira opstanak vrste i "brz"

genetski napredak (14). Budući napredak i razvoj stočarstva ovisit će o

rasponu i valjanosti genetičke raznolikosti, a ona predstavlja

neprocjenjivo prirodno bogatstvo koje će u budućnosti sve više dobivati

na značaju i koje u određenim uvjetima može postati temeljni uvjet za

opstanak (15). Upravo zbog toga je godine 1992. u Rio de Janeiro održana

konferencija ("Conference on Enviroument and Development") gdje su

Ujedinjeni narodi prihvatili konvenciju o biološkoj raznolikosti koju je i

Hrvatska potpisala, a hrvatski Sabor ratificirao 1996. godine. Konvencija

tretira domesticirane i kultivirane vrste kao posebno važne čimbenike

biološke raznolikosti. Tako u čl. 6a. Konvencije stoji: "... Svaka ugovorna

strana, u skladu s postojećim uvjetima i mogućnostima, razvijati će

nacionalne strategije, planove i programe za konzervaciju i "održivost"

biološke raznolikosti." Nadalje, u čl. 15. eksplicitno se priznaje suvereno

pravo svake pojedine države na vlastite prirodne izvore. Nedvosmisleno

se podržava integracija konzervacije biološke raznolikosti u proces

globalnog gospodarskog razvoja (čl. 20.). Konvencija obvezuje države

potpisnice da identificiraju i prate raznolikost bioloških izvora, te da tu

raznolikost čuvaju i održavaju (čl. 7.). U čl. 10. stoji da će svaka

ugovorna strana što je ranije moguće integrirati razmatranje o

konzervaciji i održivom korištenju bioloških izvora na razini nacionalnog

odlučivanja. Iz svega navedenog slijedi da bi Hrvatska kao potpisnica

Konvencije o biološkoj raznolikosti trebala voditi računa o svojim

genetskim izvorima (14). Konzervacija (ili zaštita) farmskih životinjskih

genetskih resursa podrazumijevaju sve aktivnosti čovjeka (strategiju,

planove, politiku, akcije) koje se podrazumijevaju da bi se raznolikost

3

očuvala i najbolje kratkoročno i dugoročno koristila za proizvodnju hrane

i dobrobiti čovječanstva (26).

Međimurski konj predstavlja nacionalno blago koje je potrebno

očuvati zbog više razloga, od kojih prije svega treba navesti:

a) GOSPODARSKE RAZLOGE

Gospodarska vrijednost međimurskog konja ne može se mjeriti samo

proizvodnim mogućnostima, jer trenutno ne možemo procijeniti kako će

se u budućnosti mijenjati uvjeti života na Zemlji. Uvjeti bi se mogli toliko

promijeniti da u danim okolnostima konj počne predstavljati

neprocjenjivu vrijednost. Ovdje treba spomenuti da je vrijednost

međimurskog konja njegova vrlo visoka adaptabilnost te otpornost i

skromnost u pogledu zahtjeva držanja, hranidbe i njege. Osim navedenog

u budućnosti će proizvodnja hrane po principima biološke (organske,

biodinamičke) proizvodnje biti sve značajnija. Takva biološka

proizvodnja može se realizirati i sa međimurskim konjem. Treba osmisliti

proizvodni menadžment u kojem ova pasmina može donositi ekonomsku

korist (npr. proizvodnja kobiljeg mlijeka, sastavni dio ponude seoskog

turizma ili u kombinaciji sa terapeutskim jahanjem i druženjem sa

životinjama, uzgoj za meso,...)

b) KULTURNI RAZLOZI

Međimurski konj je odigrao važnu ulogu u specifičnim razdobljima

međimurske povijesti. Generacije Međimuraca cijenile su ga i poštivale,

jer je bio dio njihovog življenja i egzistencije (što se vidi iz narodnih

priča i pjesama), a njegovo posjedovanje vlasnicima je davalo poseban

socijalni status (tzv. "gazde"). Tada se vrijednost gospodarstva nije

cijenila samo po količini zemlje nego ponajviše po "konjskim glavama" u

staji (11). Zbog toga je međimurski konj postao simbol Međimurja i

predstavlja sastavni dio narodnog kulturnog blaga. Obaveza je za

budućnost sačuvati makar ograničeni uzgoj dostatan za održanje

populacije, da bi kao živi izložak povijesti kraja, života i vremena mogao

predočiti folklornu baštinu i identitet nadolazećim generacijama

Međimuraca.

Cilj ovog rada je prikazati stanje populacije međimurskog konja s

razmatranjem prijedloga i mogućnosti zaštite ove izvorne hrvatske

pasmine. U radu su prikazane i opisane različite metode zaštite kao i

mogućnosti njihove primjene na međimurskog konja.

4

2. ODLIKE MEĐIMURSKOG KONJA

Međimurski konj ubrajamo u pasminu teških, hladnokrvnih, radnih

konja. U Europi u stručnoj literaturi vode ga kao međimurski radni konj

tj. Mur Insulan ili Murinsulaner (6, 25). On je izrazito radni konji, najviše

korišten za obavljanje poljoprivrednih radova i transport roba. Osobito je

bio cijenjen kao transportni konj ili konj za vuču većih tereta.

Međimurski konj je snažan, marljiv, izdržljiv, inteligentan i vrlo privržen

čovjeku. Relativno je male glave i manjih šiljatih ušiju. Vrat je kratak i

mišićav, greben je izražen, leđa su široka i kratka, a sapi široke i

raskoljene. Prsa su snažna i duboka, a noge relativno kratke i čvrste,

širokih kopita. Korak mu je siguran i izdašan. Nije zahtjevan u ishrani, a

hranu dobro iskorištava, brzo raste i dobre je plodnosti (15).

Slika 1. Međimurska kobila sa ždrebetom godine 1894. (16)

Visina grebena međimurskog konja kreće se od 160 do 170 cm

(mjereno vrpcom), a težina oko 700 kg. Trup mu je širok, dubok, zbijen,

sapi široke, nešto spuštene i rascijepljene. Opseg cjevanica u kobila je od

23 do 24 cm, pastuha oko 25 cm (7). Široka je i duboka tijela, ima dobro

zaobljena rebra, kratka i ravna leđa, kratak spoj, široke zaobljene

raskoljene sapi, pravilan stav nogu te siguran i izdašan korak. Ima

dopadljiv izgled i proporcionalne tjelesne mjere. Smirenog je

temperamenta, velike snage i izdržljiv, dobro iskorištava hranu, odlikuje

se brzim rastom i ranom zrelošću, te dobrom plodnošću. Otporan je i

relativno skromnih zahtjeva u ishrani. Težina rasplodnih kobila kreće se

5

od 650 do 800 kg, a težina rasplodnih pastuha od 800 do 950 kg (1).

Najčešće boje su dorat, rjeđe vranac, alat i izabela, a vrlo rijetko sivac (7).

Vrijednosti tjelesnih obilježja populacije međimurskih kobila na području

Županije međimurske prikazane su u tablici 1.

Tablica 1. Prosječne vrijednosti tjelesnih obilježja u populaciji

međimurskih kobila (8)

𝑥 - srednja vrijednost, sx - standardna greška, s - standardna devijacija

Slika 2. Međimurska kobila (Branka, rođ. 1990.g.) (18)

n

min.

(cm)

max.

(cm) 𝑥 (cm)

Var. koef.

(%) sx s

Visina

grebena

Vrpca 31 152 170 159,7 2,6 0,7459 4,1530

Štap 31 140 157 148,2 2,6 0,6827 3,8009

Opseg prsa 32 168 223 195,5 6,4 2,2165 12,5386

Opseg cjevanice 32 19 24 21,1 6,2 0,2330 1,3182

Dubina prsa 29 66 80 71,4 4,6 0,6049 3,2578

Dužina trupa 30 145 173 159,6 4,3 1,2480 6,8356

Širina sapi 31 47 70 59,9 7,7 0,8284 4,6123

Visina križa 31 140 159 149,6 3,1 0,8406 4,6801

Širina prsa 31 40 60 50,6 10,1 0,9223 5,1350

Dužina sapi 31 43 61 52,4 8,1 0,7599 4,2312

6

Slika 3. Međimurska kobila (Rička, rođ. 1990.g.) (8)

Slika 4. Međimurski pastuh (Lari, rođ. 1995.g.)

7

3. POVIJEST MEĐIMURSKOG KONJA

Međimurski konj uzgojen je u Međimurju, u "zemli med dvemi

vodami", Dravi i Muri, na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske, površine

729 km², danas s oko 115000 stanovnika.

Slika 5. Karta Republike Hrvatske s označenim Međimurjem (26)

8

Slika 6. Karta Međimurja (26)

Početak stvaranja međimurskog konja predstavljaju događaj na

društveno-političkoj i socijalnoj sceni krajem 18 stoljeća. To su reforme

Josipa II, te Marije Terezije, francuska revolucija, ukidanje kmetstva,

nastanak malih seoskih posjeda. Zbog povoljnog zemljopisno-političkog

položaja Međimurja, na prijelazu 18. u 19. stoljeće napredna zbivanja i

promjene u Srednjoj i Zapadnoj Europi značajno su utjecali na

gospodarski život u Međimurju. To razdoblje možemo smatrati početkom

stvaranja onog tipa i pasmine konja, koji će, nakon nekoliko desetljeća,

postat vrlo poznat pod nazivom međimurski konj (1).

Razvitak pasmine započet početkom 19. stoljeća vezan je za

plodno zemljoradničko-stočarsko područje Međimurja, koje je već u to

doba bilo gusto naseljeno (prema općem popisu koji je izvršen godine

1857. u Međimurju živi 58 721 stanovnik i posjeduju 8 131 konja). Taj

prostor oduvijek ima veliku prometnu ulogu, osobito naglašenu u doba

Austro-Ugarske Monarhije (2). Dominik Teleky u knjizi “Putopis”

objavljen u Budimpešti 1797. god. kaže da stanovnici Međimurja dobro

zarađuju prijevozom robe do Trsta, Rijeke u Hrvatsku, Peštu i Budim.

Imaju vrlo dobre i njegovane konje, rasno oplemenjene u pastuharni

Althan (Sv. Juraj u Trnju) (13). Razvoj manufakture i predindustrijsko

razdoblje prati pojavu većih naselja i širenje postojećih gradova. Sve to

9

zahtijeva dinamičan promet ljudi, a osobito roba svih vrsta. Ovi se

događaji odvijaju u pretežnom dijelu Europe. Poljoprivreda se također

modernizira, otvaraju se prerađivački pogoni. Gotovo sav promet vrši se

konjima.

Sveopća nestašica teških konja (norički konj, ardenski konj,

peršeron, brobanski, burgunski, flamanski) imala je veoma povoljan

utjecaj na daljnju sudbinu međimurskog konja kao i na gospodarske

prilike u Međimurju (1). U to vrijeme postojali su veliki engleski,

francuski, belgijski i njemački uzgoji hladnokrvnih konja, ali je to bilo

daleko od naših krajeva. Uz to, u prvoj fazi industrijalizacije evropsku

potražnju za teškim konjima gotovo se nije mogla zadovoljiti (12). Zbog

toga Međimurje doživljava ekonomski preporod u uzgoju konja. U to

vrijeme uzgoj međimurskog konja brzo se širi u zapadnu polovicu

Mađarske, te kroz svega dvadesetak godina zauzima prostor mađarskog

Zadunavlja (1). To su dijelovi nekadašnje mađarske županije Zala (vidi

sliku 7.) u koju je tada spadalo i Međimurje, gdje je sjedište uzgoja

oduvijek bilo upravo Međimurje, pa se stoga u svakodnevnom i

znanstveno-komercijalnom međusobnom ophođenju on i zvao

međimurski konj (12).

U županiji Zala uzgaja se u velikom broju pod nazivom "murakozi

lo" prevedeno na hrvatski jezik međimurski konj. Međimurski konj je

uzgajan u sjeverno-istočnim dijelovima Austrije i Češke pod nazivom

“murinsulaner”, u južnoj Poljskoj kao “muransulan”, a u Njemačkoj kao

“muran”. Pod tim nazivima međimurskog konja susrećemo u hipološkoj i

drugoj literaturi (3).

U početku to je bio izvorni međimurski konj sa primjesama

svojstava arapskih konja. Takve plemenite domaće kobile križane su sa

noričko-štajerskim pastusima i odabranim domaćim međimurskim

pastusima. Za stabiliziranje i dotjerivanje pasmine korištene su u drugoj

polovici 19. stoljeća i muške linije peršerona, flamanskog i ardenskog

konja, te nešto brabanta i burgundskih, odnosno belgijskih pastuha (5).

Godine 1861. Međimurje dolazi pod mađarsku administraciju i postaje

sastavni dio županije Zala (vidi sliku 7.). U to vrijeme uzgoj

međimurskog konja u Mađarskoj toliko je proširen da država osniva tri

državne ergele koje će stručno i organizirano raditi na očuvanju i

daljnjem uzgoju i dotjerivanju međimurskog konja. Međimursko

konjogojstvo je na taj način došlo pod upravu državne ergele u Kišberu

(Kisber) i husarskih konjogojskih službi (slično današnjim selekcijskim

službama) čija skrb i nadležnost prestaje godine 1918., tj. raspadom

Austro-Ugarske monarhije. Gotovo šezdeset godina ergela Kišber kao i

druge ergele iste namjene u Zadunavlju, vodile su brigu i nadzor nad

ukupnim uzgojem međimurskog konja, kao i u Međimurju tako i u

Mađarskoj (1). To je s jedne strane značajno proširilo uzgojno područje

10

pasmine, povećalo joj brojnost kao i izbor zrelih, posebno kvalitetnih

rasplodnih pastuha, a sa druge strane osiguralo stalnu stručnu skrb

vrhunskih konjogojaca i sustavan odabirački rad u ukupnoj populaciji (12).

Slika 7. Karta regije Zala (1861-1918.) (17)

11

Od godine 1870. uzgaja se konj u Međimurju u dva tipa, u lakšem i

težem tipu. Uzgoju konja lakšeg tipa služile su za rasplod uglavnom

mađarske, arapske i angloarapske kobile, koje su se križale sa pastusima

noričke krvi (4). Sveopća zainteresiranost i gospodarski prosperitet

krajeva, gdje se uzgajao međimurski konj, imali su osnovu u nesmanjenoj

potražnji na tržištu. Koliko god se kvalitetnih konja proizvelo, potražnja

se nije mogla u potpunosti namiriti (1). Samo za potrebe grada Beča i

Budimpešte potražnja za lakšim tipom međimurskog konja iznosila je

oko 1.500 grla godišnje. Glavni i to stalni kupci bile su konjske željeznice

u Beču, Budimpešti i ostalim gradovima, pa omnibusna i druga poduzeća

gradova nekadašnje Austro-Ugarske monarhije. Od kakvog su utjecaja

bila ova poduzeća na uzgoj konja u Međimurju vidi se iz činjenice da je

konjska željeznica u Beču u drugoj polovici 19. stoljeća upošljavala 3.000

do 4.500 konja (uglavnom međimurskih).

Slika 8. Konjska željeznica u Budimpešti godine 1894.

Međimurski konj lakšeg tipa (16)

12

Osim toga u to vrijeme je i Wiener Omnibus Gesellschaft u Beču

zapošljavao još 2.000 do 3.000 konja. Zbog vrhunskih radnih osobina,

izdržljivih nogu i kopita, mogli su izdržati dugogodišnji rad na tvrdoj

podlozi, odnosno kamenitoj cesti (15).

Teži tip međimurskog konja nastao je križanjem angloarapskih

mađarskih kobila sa noričkim, kasnije belgijskim pastusima u III., IV. i

daljoj generaciji. Glavni kupci za konje toga tipa bili su veleposjedi

šećerana u sjeverozapadnoj Mađarskoj (Slovačkoj) i Češkoj. Zatim,

srednji posjedi koji su ležali u interesnoj sferi tih šećerana i za njih

proizvodili šećernu repu (4). Svoj vrhunac ova pasmina dosegla je 1910.

godine, a sastojala se od 11.819 jedinki (9). Takvo povoljno stanje traje

sve do kraja 1. svjetskog rata.

Slika 9. Međimurski pastuh iz godine 1894. (16)

Nakon 1. svjetskog rata, raspadom Austro-Ugarske monarhije,

međimurski uzgoj međimurskog konja, odvojen je od velikih područja

uzgoja međimurskog konja u Mađarskoj. Nastalim stanjem poremećeno

je i tržište, te nastupa silazna putanja gospodarskog prosperiteta

međimurskog sela i žitelja u njima. Mada su povremeno vršeni uvozi

rasplodnih belgijskih pastuha i redovita licenciranja rasplodnjaka, ipak to

nije moglo spriječiti pad u kvaliteti (1).

13

Od 1919. do 1934. godine služili su za rasplod pastusi uvezeni iz

Belgije, zatim pastusi seljačkog uzgoja iz Međimurja, te hrvatskih

srezova Savske banovine i pastusi iz ergele Dobra Savske banovine u

Božjakovini. Znatno veći utjecaj na smanjenje uzgoja, imalo je jako

reducirano tržište. Sudbina međimurskog konja u to vrijeme u Mađarskoj

bila je znatno povoljnija. Brojni i organizirani uzgoji, na velikom

području Mađarske, djelom su uz državnu brigu, zadržali dio tržišta i

nastavili rad na kvaliteti. Međutim, tržište teških radnih konja više se

nikad nije vraćalo na prijašnju razinu. Tri su presudna čimbenika o

kojima ovisi opstanak radnih konja:

a) aktualna potreba za njihovim radom,

b) potražnja za pomlatkom i već uzgojenim konjima,

c) mogućnost prodaje radi mesa.

Između dva svjetska rata postepeno se smanjuje potreba za konjima u

cestovnom prometu roba i ljudi. Motorizacija tog prometa kao početak

uvođenja traktora u ratarstvo bitno smanjuje potražnju za teškim radnim

konjima. Na taj način slabi i kasnije nestaje najstimulativniji razlog za

uzgoj te vrste konja. Postepeno se opstojnost međimurskog konja svodi

na samo dva ekonomska razloga. To je potreba za sveukupne radove u

poljoprivredi, na posjedima seljaka gdje je i uzgojen i prodaja radi mesa.

Drugi svjetski rat djelomično je usporio proces uvođenja traktora i

pripadajuće opreme u poljoprivredi. Otprilike od godine 1960. naovamo,

počinju se postepeno uvoditi traktori i u poljoprivredu malih posjednika

kao što je slučaj u Međimurju. Tako preostaje samo jedan ekonomski

razlog za uzgoj međimurskog konja, a to je prodaja za meso.

Tablica 2. Kretanje brojnog stanja konja u Međimurju (2, 4, 9, 10, 11)

godina broj konja

1859. 8132

1890. 1075

1910. 11819

1921. 9019

1934. 6252

1946. 5080

1972. 2987

1978. 1843

1979. 1540

1980. 1740

1981. 1120

1983. 1020

1984. 520

1985. 260

1990. 250

14

Prisutnost samo tog razloga nije dostatno ekonomsko opravdanje

za daljnje držanje i uzgoj, osim ako nije izrazito atraktivno, tako da

djelomično amortizira prva dva važnija razloga. To se i događa pa do

godine 1979. vlada povoljna konjuktura na mesnom tržištu. U cilju

poboljšanja kvalitete postojećeg međimurskog konja, 1979. godine se u

Prelogu osniva Konjogojska udruga koja iz mađarskog uzgoja nabavlja 9

izvanrednih međimurskih pastuha, umatičuje 120 najplemenitijih kobila,

uzgaja pomladak za rasplod, osigurava besplatno liječenje neplodnosti

kobila, te vrši stalno podučavanje stočara (1, 3). U svega nekoliko godina

postignuti su vrlo dobri rezultati u obnovi kvalitete međimurskog konja.

Međutim, od godine 1987. javlja se masovna ponuda jeftinih konja radi

mesa iz zemalja Istočne Europe. Međimurski konj, iako je kvalitetniji ne

može izdržati konkurenciju tako niskih cijena. Tada definitivno nestaje i

treći ekonomski razlog pa slijedi daljnji pad broja konja. Konjogojska

udruga prestala je radom krajem godine 1991., ostavljajući gratis 4

preostala pastuha njihovim tadašnjim držaocima (1).

15

4. KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE STUPNJA UGROŽENOSTI

I PRIORITETA U KONZERVIRANJU PASMINA

Eksperti FAO (Food and Agriculture Organization of the United

Nations) preporučuju da se sve pasmine ili populacije koje su jedinstvene

i ugrožene na bilo koji način uključe u programe konzervacije. Ova se

preporuka temelji na činjenici da je nemoguće predvidjeti koja će

svojstva imati potencijalnu vrijednost u budućnosti, jer ne možemo

predvidjeti sve moguće promjene na Zemlji, uključujući promjene klime,

bolesti, parazite, mutacije, utjecaj političkih promjena, ratova,

opskrbljenost energijom, itd. Uzimajući sve ovo u obzir FAO stručnjaci

su preporučili pored izvornih ugroženih pasmina voditi računa i o zaštiti

pasmina koje nisu ugrožene ali su podvrgnute brzim genetskim

promjenama zbog visokog intenziteta selekcije.

Ugroženost ovisi o više čimbenika kao npr.: stvarnom broju

životinja, stupnju opadanja brojčanog stanja populacije, o srodničkim

odnosima u populaciji, zemljopisnoj raširenosti populacije, naglim

promjenama okolišnih uvjeta uključujući klimu, parazite i predatore.

Klasifikacija statusa ugroženosti temelji se na dugoročnoj šansi opstanka

određene pasmine. Mogućnost opstanka može se procijeniti pomoću

stupnja brojčanog opadanja populacije i efektivne veličine populacije.

Efektivna veličina populacije (Ne) obuhvaća odnos spolova i

dobnu strukturu populacije, stupanj uzgoja u srodstvu i genetski "drift", te

genetsku raznolikost unutar populacije, te je ona temeljni kriterij za

utvrđivanje ugroženosti jedne pasmine. Efektivna veličina populacije je

zapravo efektivan broj rasplodnih životinja i govori nam o relativnom

genetskom doprinosu svake životinje slijedećoj generaciji (tablica 4.), a

izračunava se po formuli:

Ne =4 ∗ Nm ∗ Nf

Nm + Nf

Nm - broj muških rasplodnjaka

Nf - broj ženskih rasplodnih životinja

Kako je iz tablice 4. vidljivo, populacija koja se sastoji od 4 muške i 4

ženske rasplodne životinje ima jednaku efektivnu veličinu (Ne) kao i

populacija sastavljena od 2 muške i čak 100 ženskih rasplodnih životinja.

Efektivna veličina populacije također ovisi o plodnosti i dugovječnosti

životinje, jer neke životinje koje imaju bolju plodnost i dulje žive daju

više potomaka, tj. njihov je genetski doprinos sljedećoj generaciji veći.

To je pogotovo značajno za male populacije s limitiranom mogućnošću

povećanja.

16

Heterozigotnost kao mjera genetske varijabilnosti (broj alela na

određenom lokusu kromosoma), usko je povezana sa šansom dugoročnog

opstanka. Heterozigotnost, odnosno genetska raznolikost se počinje

ubrzano smanjivati kad efektivna veličina populacije (Ne) padne ispod

100.

Izračuna li se efektivna veličina populacije onda su granične vrijednosti

za pojedine kategorije populacija domaćih životinja slijedeće:

KRITIČNA - populacija čija Ne iznosi manje od 20,

U OPASNOSTI - populacija čija Ne iznosi od 20 do 80,

NIJE RIZIČNA - populacija čija Ne iznosi više od 80.

što je vidljivo iz tablice 3. i 4.

Tablica 3. FAO kriteriji za utvrđivanje statusa ugroženosti pasmina (14)

Stanje/Status Kriterij

KRITIČNA

Ukupan broj rasplodnih ženskih životinja manji je od 100 ili broj

muških rasplodnjaka manji ili jednak 5;

ili

Ukupan broj rasplodnih ženskih životinja malo iznad 100, ali se

smanjuje i manje od 80% ih se uzgaja u čistoj krvi.

U OPASNOSTI

Broj ženskih rasplodnih životinja 100-1000 ili je ukupni broj

muških rasplodnjaka 5-20;

ili

Broj ženskih rasplodnih životinja je malo iznad 100, ali se

povećava i više od 80% ih se uzgaja u čistoj krvi;

ili

Broj ženskih rasplodnih životinja je malo iznad 1000, ali se

smanjuje, a manje od 80% ih se uzgaja u čistoj krvi.

NIJE RIZIČNO

Ukupan broj ženskih rasplodnih životinja veći od 1000, a broj

muških rasplodnjaka veći od 20;

ili

Ukupan broj ženskih rasplodnih životinja veći od 1000 i skoro

100% ih se uzgaja u čistoj krvi i populacija se povećava.

Tblica 4. Efektivna veličina populacije uz različiti broj i omjer muških i

ženskih rasplodnih životinja u populaciji (14)

Broj muških

rasplodnjaka

Broj ženskih rasplodnih životinja

4 10 20 30 40 50 60 80 100

1 3 4 4 4 4 4 4 4 4

2 3 7 7 8 8 8 8 8 8

4 8 11 13 14 15 15 15 15 15

10 11 20 27 30 32 34 36 36 36

20 13 27 40 48 53 57 60 64 67

50 15 33 57 75 89 100 109 123 133

17

Efektivna veličina populacije za međimurskog konja sa 4 pastuha i 32

kobile bila bi (ukoliko pretpostavimo da preostale životinje nisu

međusobno srodne) kako slijedi:

Nm = 4

Nf = 32

𝑁𝑒 =4 ∗ 𝑁𝑚 ∗ 𝑁𝑓

𝑁𝑚 + 𝑁𝑓=

4 ∗ 4 ∗ 32

4 ∗ 32= 14,22

Stupanj uzgoja u srodstvu po generaciji (ΔF) je također usko povezan s

efektivnom veličinom populacije jer je

ΔF =1

2Ne

Ukoliko se umjesto nasumičnog parenja vodi računa o stupnju srodstva

između jedinki, tako da reprodukcijske parove čine najmanje srodne

jedinke, stupanj uzgoja o srodstvu se može smanjiti, ali ne značajno (vidi

u prilogu shema 4. i 5.)

Ukoliko se u populaciji provodi selekcija na kvantitativna svojstva (npr.

okvir, tjelesna masa) za uspješan program konzervacije efektivna veličina

populacije mora biti najmanje 100. Međutim, ako se takva selekcija ne

provodi zadovoljavajuća je i efektivna veličina od 50, jer u tom slučaju

stupanj uzgoja u srodstvu po generaciji iznosi 1% što je prihvatljivo.

ΔF =1

2 ∗ 50∗ 100 = 1%

Stupanj uzgoja u srodstvu po generaciji za međimurskog konja trenutno

iznosi 3,52%, gdje je:

𝛥𝐹 =1

2𝑁𝑒∗ 100 =

1 ∗ 1002 ∗ 14,22

= 3,52%

Najprihvatljivije bi bilo uzgajati jednaki broj muških i ženskih rasplodnih

životinja, jer takav omjer osigurava najveću efektivnu veličinu populacija

(efektivna veličina jednaka je stvarnoj veličini populacije). Međutim,

najčešće to nije moguće ostvariti iz praktičnih razloga. U normalnim

uvjetima broj muških rasplodnjaka znatno je manji od broja ženskih

rasplodnih životinja. Stoga se preporučuje kao kompromisno rješenje u

programu konzervacije imati 20 muških i 80 ženskih rasplodnih životinja,

što daje Ne = 64 (14). Kako trenutno imamo svega 4 rasplodnjaka i 32

18

kobile (od kojih su neke stare i/ili reproduktivno nesposobne) biti će

potrebno puno truda da se efektivna veličina ove pasmine poveća. Jedno

od mogućih rješenja je nabavka nekoliko međusobno nesrodnih Murakozi

pastuha iz Mađarske i/ili osmišljavanje zajedničkog programa

konzervacije sa Republikom Mađarskom.

Kod određivanja prioriteta konzervacije genetskih resursa obično

obuhvaćamo sljedeće kriterije:

1. genetska jedinstvenost

2. važna ekonomska svojstva

3. ugroženost

4. kulturno - povijesna vrijednost

5. agroekološka važnost u specijalnom krajobrazu

6. svojstva važna za znanstvena istraživanja

Ukoliko jedna pasmina zadovoljava bilo koji od navedenih kriterija

trebalo bi je štititi. Nažalost, konzervacija i zaštita je skup posao i

financijska su sredstva nedostatna za cjelokupnu provedbu ovakvih

programa, pa se kao prioriteti biraju one pasmine koje zadovoljavaju što

više navedenih kriterija. U našem slučaju međimurski konj zadovoljava

gotovo sve kriterije, a oni su ovdje navedeni po redoslijedu važnosti.

Nestankom međimurskog konja izgubili bismo važnu kariku raznolikosti

hladnokrvnih konja. To nam u gospodarskom smislu i problemu uzgoja

konja za meso predstavlja gubitak kvalitetne pasmine i umanjuje

mogućnost postizanja heterozis efekta. Efektna veličina populacije (Ne),

odnosno stupanj ugroženosti za populaciju međimurskog konja trenutno

iznosi 14,22 (minimum Ne = 50) što nam ne garantira njen dugoročni

opstanak. Ne podcjenjujući njegovu kulturno-povijesnu vrijednost za

Međimurje i međimurskog čovjeka koji je s njime saživio kroz stoljeća i

postao njegov bitan identitet i njegovo alternativno iskorištavanje u agro-

ekološko-zdravstvenim programima (obrada tla u ekološkoj poljoprivredi,

terapeutsko jahanje, proizvodnja kobiljeg mlijeka,...), možemo sa

sigurnošću utvrditi da Međimurski konj spada u vrh prioriteta u

konzerviranju pasmina (19).

19

5. PROGRAM ZAŠTITE MEĐIMURSKOG KONJA

5.1. Metode zaštite međimurskog konja

Općenito se može reći da se metode zaštite genetskih resursa

domaćih životinja odnose se na sve aktivnosti čovjeka uključujući

strategiju, planove, politiku i akcije koje su poduzete da se za sadašnjost i

budućnost osigura održavanje raznolikosti domaćih životinja (24). Zaštita i

konzervacija populacije međimurskog konja može se provoditi in situ i

ex situ metodama.

In situ konzervacija nije samo držanje žive populacije konja u njihovom

izvornom okolišu, kako se to često misli. To je primarno aktivni uzgoj

populacije i to na takav način da se pasmina što bolje koristi, kako

kratkoročno tako i dugoročno. Stoga, in situ konzervacija uključuje

određene sheme praćenja proizvodnosti, posebno sheme parenja, razvoj

uzgojnih programa, menadžment ekosustava, te korištenje životinja za

proizvodnju hrane po principima "održive poljoprivrede". Tako

konzervacija menadžmentom (proizvodnja hrane po principima biološke

poljoprivrede i menadžment ekosustava) predstavlja poseban oblik in situ

konzervacije kojeg treba primjenjivati gdje god je to moguće, jer iziskuje

najmanje sredstava.

Pod pojmom ex situ konzervacija podrazumijeva se zaštita genetskih

resursa kao:

a) Živih životinja izvan njihovog prirodnog okoliša, tj. držanje u

životinjskim parkovima,zoološkim vrtovima, hobi-farmama i dr.

b) Duboko smrznutog genetskog materijala, tj. sperme, jaja, embrija,

tkiva, kromosoma i DNA

In situ zaštita međimurskog konja možemo definirati sljedećim važnim

točkama:

1. Program bi trebalo započeti s adekvatnim brojem rasplodno

sposobnih konja koje u idealnom slučaju ne bi smjeli biti srodni i

trebali bi predstavljati čitav raspon genetske raznolikosti

populacije. Program nije moguće započeti s 20 muških i 80 ženskih

rasplodnih životinja, jer trenutno raspolažemo sa 4 pastuha i 32

kobile. Trebalo bi nabaviti još barem 4 do 5 pastuha (ili spermu

većeg broja pastuha) i započeti smišljeno pariti konje po

individualnoj shemi parenja (prilog).

2. Što je prije moguće treba povećati postojeću populaciju

obuhvaćenu programom konzervacije. Postojeća se populacija

može povećati samo ako se programom može ostvariti ekonomska

dobit. Da bi se ostvarila ekonomska dobit, potrebno je osmisliti

konzervaciju menadžmentom.

20

3. Stupanj uzgoja u srodstvu kontrolirat će se individualnom shemom

parenja. Unijeti klauzulu u ugovor o državnoj potpori da se premija

može realizirati samo ako je parenje bilo plansko.

4. Konji obuhvaćeni programom konzervacije biti će držani na više

prostorno udaljenih lokacija čime će se izbjeći prenošenje zaraznih

bolesti i smanjuje se opasnost od drugih nepogoda. Potrebno je

oformiti jedno nukleus stado.

Ex situ konzervacija međimurskog konja može poprimiti slijedeće

oblike:

1. Držanje međimurskog konja izvan Međimurja: npr. u parkovima

prirode ili na gospodarstvima koja se bave seoskim turizmom i/ili

ekološkom poljoprivredom.

2. Zaštitu i čuvanje duboko smrznute sperme, jaja, embrija i tkiva

(DNA). Za sada je moguće samo čuvanje duboko smrznute sperme, ali

treba računati da će u budućnosti biti savladane i tehnike kriokonzervacije

ostalog materijala.

Druge metode manipulacije genetskim materijalom, kao što su različite

tehnike rekombinantne DNA, mogu poslužiti kao korisno sredstvo u

istraživanju, proučavanju i poboljšavanju pasmina, ali nisu sastavni dio

konzervacije i ne smiju služiti kao cilj konzervacije.

Prema današnjim tehničkim mogućnostima regeneracija kompletnog

živog organizma iz izolirane DNA još nije moguća.

Kada se sve navedeno zbroji, uočljive su brojne prednosti in situ

konzervacije:

1. Konji se mogu koristiti za proizvodnju hrane, za rad ili za neke druge

poljoprivredne svrhe (konzervacija menadžmentom). Takav način

iskorištavanja životinja ne zahtjeva nekakvu "visoku" tehnologiju, jer se

podrazumijeva ekstenzivno korištenje u sustavu održive poljoprivrede.

Stoga uzgajatelji koji već imaju sve potrebne kapacitete najbolje znaju

kako treba uzgajati lokalnu pasminu u navedenom sustavu.

2. Programi konzervacije živih životinja ostvaruju prihod prodajom

proizvoda, a ne zahtijevaju uključivanje skupih materijala, opreme i

drugih sredstava. Stoga su potrebna relativno mala sredstva koja će

osigurati provedbu programa.

3. In situ program konzervacije može "preživjeti" velike političke

preokrete, okolišne i klimatske promjene, ratove i dr. dok smrznuti

genetski materijal ovisi o tekućem dušiku koji se uvozi.

4. In situ projekt omogućuje pravovremenu procjenu odnosa pasmine s

vlastitim okolišem, te dozvoljava adaptaciju životinja na uvjete okoline

koji se stalno mijenjaju.

21

5. In situ metoda omogućuje selekciju i poboljšanje životinja u okvirima

održive poljoprivredne proizvodnje.

Pored svih navedenih prednosti in situ konzervacije međimurskog

konja ima i neke nedostatke:

1. Zahtijeva zemlju i ljude, a to predstavlja problem jer su ti izvori

limitirani. Međimurje je gusto naseljeno, a zemljišni su posjedi mali i

rasparcelirani.

2. In situ konzervacije ovako male populacije mora računati sa genetskim

drift-om ma koliko se pažljivo planira uzgojni program. Stoga je gubitak

nekih alela (raznolikosti) neizbježan.

3. Uvijek postoji opasnost da zbog bolesti nestane veći dio populacije koji

se nalazi u in situ programu konzervacije. Cijela populacija ne može

nestati, jer su životinje dislocirane po cijelom Međimurju. Međutim,

preostao nam je tako mali broj životinja da bi svako smanjivanje brojnog

stanja bilo katastrofalno.

4. Za razliku od smrznutog genetskog materijala (sperma, embriji) žive

životinje manje su prikladne za međunarodnu razmjenu (pogotovo na

veće udaljenosti) životinjskih genetskih izvora.

S obzirom na sve navedeno ovdje je bitno naglasiti da se u slučaju

međimurskog konja ex situ i in situ konzervacija ne isključuju

međusobno. Dapače treba ih kombinirati i na taj način obostrano

kompenzirati nedostatak. Kako u reprodukciji konja tehnika ET (embrio

transfer) ima još nekih nedostataka primarna metoda konzervacije biti će

in situ dopunjena sa čuvanjem duboko smrznute sperme od svih

rasplodnjaka (100 do 200 doza po rasplodnjaku). Tako smrznuti genetski

materijal čuvat će se u banci gena (koja oficijelno nije utemeljena, ali se

većina duboko smrznutog genetskog materijala čuva u CRSH – Križevci)

i biti će dopuna in situ programa. Na taj način bi brže i uz manja

financijska sredstva povećali efektivnu veličinu populacije. Primjerice,

umjetnom oplodnjom mogli bi jeftinije nadopuniti nedostatak pastuha

uvozom smrznute sperme iz uzgoja u Mađarskoj. Uz pomoć Centra za

reprodukciju u stočarstvu Hrvatske trebali bi pohraniti smrznutu spermu

domaćih pastuha, kako bi lakše sproveli shemu parenja prikazanu u

prilogu (umjetno osjemenjivanje nam omogućuje dosljednu realizaciju

sheme 2. i 3.) i time osigurali njenu cjelovitu provedbu (u slučaju uginuća

pastuha ostaje nam njegova smrznuta sperma za potpuno provođenje

programa) (14). Duboko smrznutom spermom postiže se bređost

(koncepcija) u 60% kobila što opravdava njenu primjenu (20).

22

5.2. Akcijski plan provođenja in situ programa

zaštite međimurskog konja

Akcijski plan zaštite međimurskog konja može se podijeliti u 2 faze

koje bi sadržavale slijedeće bitne točke (akcije):

PRVA FAZA:

1. Izbor i označavanje životinja što obuhvaća inventarizaciju cjelokupne

populacije međimurskih konja. Na temelju pasminskog standarda izabiru

se životinje koje fenotipski odgovaraju pasmini i na propisani način se

označavaju i registriraju;

2. Utemeljenje matičnog knjigovodstva i stvaranje baze podataka;

3. Osmišljavanje uzgojne strategije (21).

DRUGA FAZA:

1. Utemeljenje udruge uzgajivača međimurskog konja u Republici

Hrvatskoj, a zatim i međunarodnog saveza uzgajivača koja bi omogućila

razmjenu uzgojnog materijala s Republikom Mađarskom.

2. Razvoj i primjena novog linearnog sustava ocjene vanjštine.

3. Osmišljavanje i provedba in situ programa zaštite tzv. zaštita

menadžmentom (21).

Do danas je obavljena identifikacija i registracija koju je obavio

Hrvatski stočarsko selekcijski centar iz Zagreba, na temelju pasminskog

standarda navedenih u literaturi (4, 5) i ostalih dostupnih materijala, te

objektivnim načinom utvrđivanja podrijetla od vlasnika (uzgojna

povijest). Prema tom popisu njihov broj za 2000. godinu iznosi 52 grla

(tablica 5.).

Utemeljena je matična knjiga u koju su uvedene sve izabrane

životinje koje su označene životnim brojem [životni broj se sastoji od:

26/(tekući broj)/(godina rođenja)] gdje broj 26 predstavlja kod pasmine -

međimurski konj. Sami konji, označeni su žigosanjem lijevog buta

tekućim brojem, a predstoji još i žigosanje pasminskim žigom koji je u

izradi. Prijedlog je žig u obliku slova M kojeg čine dvije spojene potkove

(slika 10.).

Time su stvoreni temelji i preduvjeti za provođenje programa

zaštite međimurskog konja. Osim toga međimurski je konj uvršten u

sustav državnih poticaja poljoprivrede gdje je godišnja premija za kobile

700 kn plus 1.500 kn po ždrijebljenju, a za vlasnike rasplodnog pastuha

1.850 kn (7). U odnosu na iznos godišnjih premija koje su predložene u

studiji o očuvanju genetske raznolikosti domaćih životinja u Hrvatskoj

(određene su na temelju prihoda koji se može ostvariti držanjem neke

komercijalne pasmine), a koje iznose za kobile 2.256 kn, za pastuha

23

3.008 kn (1 EUR=7,35 kn), teško da ćemo sa važećim premijama

osigurati interes uzgajatelja da i dalje drže međimurskog konja (14).

Da bi zadržali interes uzgajivača nastalu razliku trebalo bi

nadoknaditi iz županijskog proračuna dok se ne osmisle i počnu realizirati

programi u kojima će se ostvarivati ekonomska dobit (zaštita

menadžmentom).

Slika 10. Idejno rješenje žiga međimurskog konja

(izradio Nenad Čižmešija)

24

5.3. Strategija uzgoja u in situ programima zaštite

međimurskog konja

Preostala populacija međimurskog konja je (kako je vidljivo iz tablice 5.)

je vrlo mala. Stoga uzgojna strategija mora biti vrlo pažljivo planirana.

Tablica 5. Broj grla međimurskih konja u 2000. godini (18)

Shema 1. Organizacija uzgoja u programu očuvanja

međimurske populacije konja

Dobra strategija uzgoja podrazumijeva osmišljavanje takve sheme

parenja i drugih uzgojnih zahvata koji će kroz dulji niz generacija

osigurati održavanje maksimalne varijabilnosti, a stupanj uzgoja u

srodstvu smanjiti na najmanju moguću mjeru.

Kako se pokazalo da su za male programe konzervacije otvorena

nukleus stada najbolja organizacijska shema, tako bi i za međimurskog

Pastusi Kobile Muška

omad

Ženska

omad

Ždrebad Ukupno

Muška Ženska

3 28 1 6 6 8 52

25

konja trebalo hitno oformiti barem jedno manje nukleus stado. Iako je

uobičajeno da se formiraju dva ili više nukleus stada (ovisno o

raspoloživom broju životinja), ovdje se radi o tako maloj populaciji da je

to nemoguće. Kasnije kada se brojno stanje međimurskog konja poveća,

može se oformiti još jedno nukleus stado. Ostatak životinja koji neće biti

u nukleusu biti će raspršen u malim privatnim stadima. Nukleus stado će

osigurati muške rasplodnjake (moguće i spermu) za male privatne

uzgajatelje, a kvalitetne ženske životinje iz privatnih stada uključivat će

se u nukleus stada (shema 1.).

Kako je već ranije rečeno, za zaštitu međimurskog konja trebalo bi

oformiti nukleus stada. Bilo bi idealno oformiti dva nukleus stada (jedno

u gornjem, a drugo u donjem Međimurju. Za početak stado bi se sastojalo

od 10 kobila i 3 do 4 pastuha (s tendencijom povećanja). Dio pastuha bi

trebalo nabaviti iz uvoza (Mađarska), a dio će se nabaviti s područja

Međimurja. Za održavanje genetske raznolikosti u vrlo malim

populacijama, kakva je populacija međimurskog konja (tablica 5.);

individualna shema parenja koja je prikazana u tablici 6. je

najprihvatljivija. Iz svakog parenja trebalo bi ostaviti za rasplod barem

jednog muškog i jednog ženskog potomka (bolje 2+2). U 2. generaciji

redni brojevi muških i ženskih rasplodnjaka predstavljaju zapravo redni

broj rasplodnog para iz 1. generacije. Tako je npr. rasplodnjak pod

rednim brojem 3. iz 2. generacije potomak rasplodnjaka 5. i 6. iz 1.

generacije. Međutim, ovdje treba istaknuti da je u vrlo malim

populacijama, bez obzira na primijenjen sustav parenja gubitak genetske

raznolikosti neizbježan. Zbog toga se preporučuje povećanje populacije i

primjena rotacijskog sustava parenja kako bi se taj gubitak smanjio na

najmanju moguću mjeru.

Primjena individualne sheme parenja (shema 4. i shema 5.)

prikazane u prilogu predstavlja plan parenja postojeće populacije

međimurskih konja pod pretpostavkom da jedinke nisu međusobno usko

srodne. Sheme nam prikazuju kako da kroz dulji niz generacija (4-6

generacija) održavamo maksimalnu varijabilnost, a stupanj uzgoja u

srodstvu svedemo na najmanju moguću mjeru. Zbog specifičnosti

populacije, koja se sastoji od 4 pastuha i 32 kobile najbolje rješenje je

formiranje šest rasplodnih grupa kobila po pet u svakoj grupi kojima

pridružujemo iste pastuhe. Muški rasplodnjaci su označeni slovima od A-

E, a kobile od 1-30. Unutar svake grupe primjenjujemo shemu parenja

koja je navedena u tablici 6. i to unutar 4. generacije. Od svakog

rasplodnog para treba ostaviti za rasplod barem jednog muškog i jednog

ženskog potomka, što i shema 4. prikazuje. Slova i brojevi kroz

generacije predstavljaju krvne udjele u sprečavanju inbridinga Primjerice,

pastuh E1B3 iz 3. generacije potomak je pastuha E i B i kobila 1 i 3 iz 1.

generacije gdje svaki učestvuje s 1/4 genetskog udjela, u četvrtoj

26

generaciji s 1/8, u petoj s 1/16, u šestoj s 1/32, osim muških rasplodnjaka

koji zbog male brojnosti svoj udjel zadržavaju na 1/8 od četvrte

generacije nadalje. Time smo svaki stupanj uzgoja u srodstvu sveli na

minimum, što osigurava dugoročan opstanak ove populacije.

Tablica 6. Shema parenja koja svodi stupanj inbridinga

na najmanju moguću mjeru (14)

Redni broj parenja Roditelji

Muški x Ženski

1. generacija

I. par

II. par

III. par

IV. par

V. par

VI. par

VII. par

1.

3.

5.

7.

2.

4.

6.

x

x

x

x

x

x

x

2.

4.

6.

1.

3.

5.

7.

2. generacija

I. par

II. par

III. par

IV. par

V. par

VI. par

VII. par

1.

3.

5.

7.

2.

4.

6.

x

x

x

x

x

x

x

2.

4.

6.

1.

3.

5.

7.

Pošto je međimurski konj izgubio svoju prvotnu namjenu za vuču i

transport tereta te obradu tla razvojem mehanizacije i prometnih

sredstava, potrebno je osmisliti programe zaštite menadžmenta i njegove

alternativne načine iskorištavanja kako bi svojom samoisplativošću

zaštitili populaciju i osigurali njenu varijabilnost kroz dulji niz generacija.

To možemo ostvariti na iduće načine:

I. Proizvodnja mesa

Poznato je da su inozemna tržišta zainteresirana za naše konje i to

pretežito za klanje (Italija i Francuska). Posljednji događaji u Europskoj

Uniji koji su povezani s kravljim ludilom i slinavkom povoljno su

djelovali na potražnju konjskog mesa i to povećanjem cijene mesa za

100% što uzgoj hladnokrvnih pasmina konja čini profitabilnim. Zbog

male populacije i potrebe zaštite međimurskog konja uzgoj se treba

27

prakticirati na malim i srednjim poljoprivrednim gospodarstvima gdje on

predstavlja dopunski izvor zarade, a zbog sadašnje profitabilnosti

isplativo bi bilo težiti da postane glavna djelatnost. Tada bi minimalni

kapacitet farme iznosio 20 grla, a uzgoj obuhvaća držanje rasplodnih

kobila, pastuha i pomlatka (23). U uzgoju treba primjenjivati pašni uzgoj s

pregonima gdje su konji cijelu pašnu sezonu na pašnjacima što dodatno

pojeftinjuje samu proizvodnju.

U stajskom sustavu proizvodnje problem predstavlja niska plodnost

kobila, koja se javlja prije svega zbog načina držanja i hranidbe kobila.

Naime, većina kobila se drži cijele godine u zatvorenim stajama, koje ne

osiguravaju ni minimum mikroklimatskih zahtjeva. Dodatno kobile se

uopće ne kreću pa ih je dosta jalovo. Također i određeni broj vlasnika čini

pogrešku u pripustu. Prerano ih prepuštaju (u veljači i ožujku), a kad u to

doba kobile ne koncipiraju, više ih ne prepuštaju, misleći da su ždrebne.

U početku pripusne sezone kobile teško ostaju bređe jer dolazi do atrezije

(nestanka) Grafovih folikula, pa oplodnja izostaje. Kobile ostaju bređe

tek kad se spolni ciklus normalizira i to u travnju i svibnju. Time se

smanjuje broj potomaka po kobili i sama profitabilnost uzgoja (20). Zbog

toga bi idealno bilo organizirati uzgoj u stadu gdje bi pastuh slobodno

oplođivao kobile, što otklanja mogućnost grešaka u pripustu. Time bismo

stvorili preduvjete da po kobili dobijemo godišnje jedno ždrijebe.

Koliko ta činjenica može djelovati pozitivno na očuvanje

međimurskog konja i njegov daljnji uzgoj, toliko i negativno djeluje na

populaciju koja trenutno broji 32 kobile i 4 pastuha. Naglo povećanje

cijena konjskog mesa desetkovati će postojeću populaciju jer prodajom

konja, doslovno preko noći, dobije se dvostruka vrijednost. Toj činjenici

ide u prilog i dobna struktura vlasnika konja koji su u zadnjoj životnoj

dobi i vezano uz konjogojstvo nemaju više nikakve planove. Zbog toga bi

otkupom konja trebalo promijeniti vlasničku strukturu koja bi štitila i

povećala trenutnu populaciju do brojnosti samoočuvanja što osigurava

nesmetani uzgoj međimurskog konja za meso.

II. Proizvodnja kobiljeg mlijeka na obiteljskim gospodarstvima

Ovaj sustav podrazumijeva uzgoj i držanje kobila u stajskim

uvjetima s mogućnošću napasivanja kobila, pri čemu je poželjno da su

pašne površine neposredno uz štale. Kobile se drže u boksovima zajedno

sa ždrebadi preko noći, a preko dana su djelomično na paši, a djelomično

u boksovima kada je vrijeme mužnje, gdje je potrebno osigurati

preduvjete za odvajanje ždrebadi od kobile na način da ždrebad vidi i

može dodirivati kobilu, ali je ne može sisati.

Na shemi 2. prikazana je mogućnost proizvodnje kobiljeg mlijeka,

a poželjan broj kobila u ovom sustavu proizvodnje bio bi veći od 10.

28

Prema preporuci Ernoića (1998.) mužnja bi započela između 10-tog i 40-

tog dana ovisno o kondiciji kobila i vitalnosti ždrebadi. Laktacija uz

dobru hranidbu obično traje oko 180 dana, što znači da se kobila može

musti 140-170 dana. Uz prosječnu dnevnu namuženu količinu mlijeka od

2,5 litara kobila godišnje može proizvesti 350-425 litara mlijeka. Dnevna

dinamika mužnje kobila prikazana je na shemi 3. S obzirom na vrlo

visoku cijenu kobiljeg mlijeka (oko 37,6 kn po litri) i mogućnost izvoza u

europske zemlje, ovakav način iskorištavanja kobila donosio bi značajne

prihode proizvođačima i mogao bi poslužiti kao model konzervacije

menadžmentom. Da bi ovakav model korištenja kobila uspješno

funkcionirao, potrebno je stvoriti tržište za proizvode od kobiljeg mlijeka

(terapija svježim mlijekom, kozmetički preparati i dr.). Jedna od

mogućnosti je i turistička ponuda kobiljeg mlijeka kao posebnost

hrvatskog tržišta zdrave i kvalitetne hrane (22).

Shema 2. Iskorištavanje kobila u proizvodnji mlijeka tijekom godine (22)

29

Shema 3. Dnevna dinamika mužnje kobila (22)

III. Alternativni načini iskorištavanja međimurskog konja

Međimurski konj idealan je za vuču teških tereta, transport roba i

radova u poljoprivredi. Zbog razvoja mehanizacije i intenzivne

poljoprivrede izgubio je svoju prvotnu namjenu. No danas, kad se svijest

ljudi sve više okreće prema ekologiji, suživotu s prirodom i ekološkoj

poljoprivredi, javlja se mogućnost njegove ponovne primjene

(određenim prenamjenama) na sljedeći način:

a) U ekološkoj poljoprivredi Pošto se ekološka hrana proizvodi na manjim parcelama, za njihovu

obradu mogao bi se primjenjivati međimurski konj. Znajući da je za

ekološku poljoprivredu potrebno nezagađeno tlo, a zbog intenzivne

poljoprivrede što podrazumijeva primjenu kemijskih zaštitnih sredstava i

osiromašenje tla humusom korištenjem mineralnih gnojiva i ne vračanja

organske mase, većina današnjih obradivih površina ne zadovoljavaju

ekološke standarde za proizvodnju bio hrane. Takve "zdrave" parcele za

eko-proizvodnju mogu se naći, ali pretežno na terenima manje

pristupačnim za mehanizaciju koje su obično manjih površina. Upravo

ovdje međimurski konj došao bi do izražaja. U njegovu isplativost

također se može uračunati i početna investicija koju ne bi trebali uložiti

za kupnju traktora, troškova goriva i održavanja, a da i ne govorimo

30

kakav bi marketinški učinak polučio prilikom prodaje tako proizvedene

hrane.

Konjski gnoj sadrži 0,58% dušika, 0,28% fosfora, 0,53% kalija i

25,4% organske tvari. Osim biogenih makroelemenata i mikroelemenata

on sadrži i druge korisne tvari, poput stimulatora rasta i za tlo vrlo bogatu

i korisnu mikrofloru, pa kao takav predstavlja važan izvor hranjiva za

bilje i usjeve u ekološkoj poljoprivredi. Uz primjenu konjskog gnoja bolja

je i iskoristivost mineralnih gnojiva (25).

b) Na gospodarstvima koja se bave seoskim turizmom

Međimurski konj bio bi sastavni dio turističke ponude na takvim

gospodarstvima kao čuvar prošlog vremena na način da ga se koristi za

sve radove koje je u prošlosti morao obavljati. Naravno, ti bi se radovi

više sveli na demonstraciju i edukaciju posjetitelja. Vučom zaprežnih

kola (ili saonica u zimi) umjesto tereta prevozile bi se grupe posjetitelja

po vinskoj cesti Međimurja u svrhu razgledavanja krajobraza, i posjete

kušaonama vina. Takav program trebala bi promicati turistička zajednica

grada Čakovca u vidu jednodnevnih vikend posjeta, a Županija za dodjelu

kreditnih sredstava za razvoj seoskog turizma, uvjetovati držanje

međimurskog konja na takvim gospodarstvima.

c) U lovstvu i lovnom turizmu

Divljač se ne plaši konja i konjske zaprege pa joj se lovac uz pomoć

konja može veoma približiti što primjerice olakšava njihovo

prebrojavanje. Zbog etičnosti, u lovu je dozvoljena samo konjska zaprega

gdje bi međimurski konj također mogao naći svoju primjenu. U vrijeme

lovne sezone moglo bi se organizirati prevoženje stranih i domaćih lovaca

do lovišta i natrag do mjesta noćenja kako „koleslinom“ ili seoskim

kolima, tako zimi sa saonicama. Upotrebom konjskih zaprega poboljšava

se lovno gospodarstvo, jer ona omogućuje da lovnik zbog blizine divljači

izvrši pravilan odabir za odstrel i time smanji greške u procjeni na

najmanju moguću mjeru što garantira očuvanje kvalitete populacije.

d) U šumarstvu

Međimurski konj odlično bi mogao poslužiti za izvlačenje trupaca na

nepristupačnim terenima za šumarsku mehanizaciju prilikom

prorjeđivanja i uklanjanja suhog i bolesnog drveća.

e) Za zdravstvene svrhe Sve više se konji primjenjuju u terapeutske svrhe. Za djecu s

poteškoćama u razvoju, djecu oboljelu od različitih vidova miopatija

(mišićne distrofije), cerebralne paralize i sl. oboljenja, ustanovljeno je da

druženje s konjima i njihovo jahanje, te vožnja kočijom terapeustki

31

djeluje na psihu i razvoj. Jahanje povoljno djeluje na razvoj oboljele

muskulature pogotovo udova, jer zahtjeva rad gotovo svih, a pretežno

lokomotornih mišića. Zbog svog smirenog temperamenta (tzv. "konj

koraka"), privrženost čovjeku i dopadljivog izgleda, dobro bi se uklopio i

u te zadaće. Svoje mjesto mogao bi naći i kao dio programa u

zajednicama za liječenje ovisnosti gdje njegovom upotrebom i

njegovanjem terapijski djeluje na ovisnike.

32

6. ZAKLJUČAK

Iz svega navedenog mogu se izvesti sljedeći zaključci:

1. Efektivna veličina populacije (Ne) za međimurskog konja iznosi

14,22 (Ne ≥ 50), a vrijednost stupnja uzgoja u srodstvu po generaciji

(𝛥𝐹) 3,52% (𝛥𝐹 ≤ 1%), što međimurskog konja svrstava u kategoriju

KRITIČNO UGROŽENIH pasmina.

2. Međimurski konj zadovoljava sve kriterije za njegovu konzervaciju i

zaštitu. Zaštita međimurskog konja trebala bi se provoditi

kombinacijom in situ i ex situ metoda s naglaskom na konzervaciju

menadžmentom.

3. Državna poticajna sredstva za međimurskog konja nedovoljna su za

stimuliranje uzgoja, pa bi dodatna sredstva trebalo osigurati iz

županijskog proračuna.

4. Što hitnije treba utemeljiti udrugu uzgajivača međimurskog konja, a

zatim i udrugu međunarodnog saveza uzgajivača s Republikom

Mađarskom, jer to je preduvjet za mogućnost provedbe programa

zaštite.

5. Primjenom individualne sheme parenja sveo bi se stupanj uzgoja u

srodstvu na minimum, što bi osiguralo opstanak populacije

međimurskog konja kroz više generacija.

33

7. LITERATURA (1) A. Kursar i V. Horvat (1994.): "Međimurski konj", (rukopis)

(2) R. Horvat (1944.): "Poviest Međimurja", Zagreb

(3) V. Horvat, J. Ladika (1982.): "Konjarstvo Međimurja", Međimurje br. 3,

Čakovec

(4) M. Steinhausz (1934.): "Uzgoj konja u Međimurju", Zagreb

(5) Z. Stipić (1978.): "Rajonizacija konja u SRH", Stočarstvo 3-4, Zagreb

(6) D.L. Simon, D. Buchenauer (1993.): Genetic diversity of European

Livestock breeds, Wageningen Pers

(7) "Gospodarski list" (objavljeno 16. travnja 1999.)

(8) Vlastiti izvor autora (K. Valkaj)

(9) Šandor Horvath (1995/96.): "Hrvatske baštinjene pasmine", Zagreb

(10) J. Ladika (1936.): Konjogojska udruga "Međimurje", Prelog

(11) J. Črep (1994.): "Konjogojstvo i konjički sport u Čakovcu i Županiji

Međimurskoj", Čakovec

(12) F. Marcijuš (2000.): "Hrvatski kajkavski kolendar 2000"

(13) "Stoljeće Čakovca" (1993.): Muzej Međimurja Čakovec-lipanj 1993.

(14) M. Posavi, M. Uremović, M. Ernoić: "Očuvanje genetske raznolikosti

domaćih životinja u Hrvatskoj" (u tisku)

(15) M. Posavi, M. Ernoić, F. Poljak, R. Ozimec: "Hrvatske pasmine

domaćih životinja" (u tisku)

(16) K. Monostori (1894.): "A muraközi lo", Mađarsko zemaljsko

gospodarsko društvo u Budimpešti

(17) Iz muzeja Međimurja Čakovec (susretljivošću g. Kalšana).

(18) Izvještaj HSSC za 2000.g.

(19) M. Posavi (2000.): Svrha i strategija očuvanja izvornih i ugroženih

pasmina domaćih životinja u Hrvatskoj - Zbornik radova okruglog stola;

Uzgoj i očuvanje izvornih pasmina magaraca u Europi. 8. - 16. str.

(20) V. Rupić (1988.): "Veterinar u kući", Logos - Split

(21) Strategija razvitka poljoprivrede Međimurske županije (1999.):

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

(22) M. Ernoić (1998.): Proizvodnja kobiljeg mlijeka kao alternativa

iskorištavanja konja u Hrvatskoj (magistarski rad)

(23) Hrvatski farmer (1992.): Globus, Zagreb

(24) Glossary of biotechnology and genetic engineering (1999): FAO.

(25) World Watch List (2000) 3rd

Edition, ed. Beate Scherf. Fao, Roma.

(26) V. Pletenac, Ž. Cigula, V. Pavlović (1996.): „Međimurska županija“,

Školska knjiga, Zagreb

34

8. PRILOG

Shema 4. Individualna shema parenja međimurske populacije konja

4.1.

1. GRUPA 2. GRUPA

Pastusi (M) Kobile (Ž) Pastusi (M) Kobile (Ž)

1.

gen

erac

ija

A

C

E

B

D

2

4

1

3

5

A

C

E

B

D

7

9

6

8

10

2.

gen

erac

ija

A2

E1

D5

C4

B3

C4

B3

A2

E1

D5

A7

E6

D10

C9

B8

C9

B8

A7

E6

D10

3.

gen

erac

ija

A2C4

D5A2

B3D5

E1B3

C4E1

E1B3

C4E1

A2C4

D5A2

B3D5

A7C9

D10A7

B8D10

E6B8

C9E6

E6B8

C9E6

A7C9

D10A7

B8D10

4.

gen

erac

ija

A2C4E1B3

B3D5A2C4

C4E1B3D5

D5A2C4E1

E1B3D5A2

D5A2C4E1

E1B3D5A2

A2C4E1B3

B3D5A2C4

C4E1B3D5

A7C9E6B8

B8D10A7C9

C9E6BD10

D10A7C9E6

E6B8D10A7

D10A7C9E6

E6B8D10A7

A7C9E6B8

B8D10A7C9

C9E6B8D10

35

4.2.

3. GRUPA 4. GRUPA

Pastusi (M) Kobile (Ž) Pastusi (M) Kobile (Ž)

1.

gen

erac

ija

A

C

E

B

D

12

14

11

13

15

A

C

E

B

D

17

19

16

18

20

2.

gen

erac

ija

A12

E11

D15

C14

B13

C14

B13

A12

E11

D15

A17

E16

D20

C19

B18

C19

B18

A17

E16

D20

3.

gen

erac

ija

A12C14

D15A12

B13D15

E11B13

C14E11

E11B13

C14E11

A12C14

D15A12

B13D15

A17C19

D20A17

B18D20

E16B18

C19E16

E16B18

C19E16

A17C19

D20A17

B18D20

4.

gen

erac

ija

A12C14E11B13

B13D15A12C14

C114E11B13D15

D15A12C14E11

E11B13D15A12

D15A12C14E11

E11B13D15A12

A12C14E11B13

B13D15A12C14

C14E11B13D15

A17C19E16B18

B18D20A17C19

C19E16B18D20

D20A17C19E16

E16B18D20A17

D20A17C19E16

E16B18D20A17

A17C19E16B18

B18D20A17C19

C19E16B18D20

36

4.3.

5. GRUPA 6. GRUPA

Pastusi (M) Kobile (Ž) Pastusi (M) Kobile (Ž)

1.

gen

erac

ija

A

C

E

B

D

22

24

21

23

25

A

C

E

B

D

27

29

26

28

30

2.

gen

erac

ija

A22

E21

D25

C24

B23

C24

B23

A22

E21

D25

A27

E26

D30

C29

B28

C29

B28

A27

E26

D30

3.

gen

erac

ija

A22C24

D25A22

B23D25

E21B23

C24E21

E21B23

C24E21

A22C24

D25A22

B23D25

A27C29

D30A27

B28D30

E26B28

C29E26

E26B28

C29E26

A27C29

D30A27

B28D30

4.

gen

erac

ija

A22C24E21B23

B23D25A22C24

C24E21B23D25

D25A22C24E21

E21B23D25A22

D25A22C24E21

E21B23D25A22

A22C24E21B23

B23D25A22C24

C24E21B23D25

A27C29E26B28

B28D30A27C29

C29E26B28D30

D30A27C29E26

E26B28D30A27

D30A27C29E26

E26B28D30A27

A27C29E26B28

B28D30A27C29

C29E26B28D30

37

4.4.

M Ž

1 x 2

12 12

5.

gen

erac

ija

A2C4E1B3D10A7C9E6

C4E1B3D5A7C9E6B8

E1B3D5A2C9E6B8D10

B3D5A2C4E6B8D1OA7

D5A2C4E1B8D10A7C9

B3D5A2C4E6B8D1OA7

D5A2C4E1B8D10A7C9

A2C4E1B3D10A7C9E6

C4E1B3D5A7C9E6B8

E1B3D5A2C9E6B8D10

1. grupu pastuha parimo s 2. grupom kobila (rotacijsko parenje)

Shema 5. Pregled parenja sheme 4. po grupama

parenje unutar grupa

M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž

1 x 1 2 x 2 3 x 3 4 x 4 5 x 5 6 x 6

1. gen.

2. gen.

3. gen.

4. gen. 1 2

parenje između grupa (rotacijsko)

1 x 2 2 x 3 3 x 4 4 x 5 5 x 6 6 x 1

5. gen. 12 12 23 23 34 34 45 45 56 56 61 61

parenje između grupa (rotacijsko)

12 x 34 23 x 45 34 x 56 45 x 61 56 x 12 61 x 23

6. gen. 1234 1234 2345 2345 3456 3456 4561 4561 5612 5612 6123 6123