Zavičajna zbirka

Stari Slatinik

Zavičajna zbirka Stari Slatinik smještena je u tri prostorije gornjeg kata Mjesnog doma u Starom Slatiniku. Primarno je etnološkog karaktera. Od tri prostorije zbirke, dvije imaju funkciju izložbenih dvorana, dok je treća prostorija namijenjena povremenom okupljanju ljudi, te veći dio prostora te sobe zauzima veliki stol sa stolicama. U jednoj od dvaju izložbenih dvorana smještena je rekonstruirana soba tipičnog seoskog domaćinstva iz prve polovice prošloga stoljeća, dok je druga dvorana ispunjena policama i vitrinama u kojima se nalaze izlošci, uglavnom vezani uz razna zanimanja koja su bila zastupljena u Starom Slatiniku, predmeti iz novije povijesti sela te arheološki nalazi s tog područja. Zbirka ima i galerijski odjel, koji sačinjavaju slike lokalnih slikara.Budući da je Stari Slatinik geografski smješten u okruženju koje obiluje u glavnini kvalitetnom hrastovom šumom, jasenom, johom i bukvom, razvilo se mnogo obrta vezanih uz obradu drveta. Tesari ili cimermani morali su dobro znati odabrati vrstu i kvalitetu drveta da bi ga mogli tesanjem obraditi, te od istog napraviti uporabni predmet. Sve se to radilo ručno, tesarskim sjekirama.Dolaskom traktora kao pogonskog stroja, ručno obradu drveta sve više potiskuju pilane. Drvotokari, te drvorezbari nekad su imali pune ruke posla, jer svaka domaćica morala je znati presti. Za taj posao bilo joj je potrebno vreteno, kolovrat, tkalački stan za tkanje, te stupa i ostali pribor za obradu konoplje.

Katalog

izložaka

Dvorana 1

Tkalački standrvo

1. polovica 20. stoljećasprava za izradu tekstilnih predmeta tkanjem

Tkanje je jedan od najstarijih zanata i ima dugi povijesni razvoj. Najstarije poznate tkanine potječu iz doba neolitika ( Egipat), smatra se da je tehnologija izrade tkanina stara više od 5 000 godina. Još u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu tkalo se na varijanti uspravnog tkalačkog stana. Kako su se narodi razvijali, tako su i tkalački stanovi unaprjeđivani, iznađeni su novi načini tkanja i uzorkovanja.Nekoć je svaka seoska kuća imala tkalački stan, a danas se tek rijetki pojedinci bave tradicijskim načinom tkanja.

Sprava za češljanje konopljedrvo i željezo

1. polovica 20. stoljeća

Na drvenoj ploči s unutarnje strane pričvršćeni su polučelični zupci dužine oko 2 cm. Češljalo se tako da bi se po svoj ploči stavila konoplja a drugom odozgo, također svom površinom se povlačilo prema sebi dok se konoplja ne razvlasi.

Sprava za namatanje koncadrvo

1. polovica 20. stoljeća

Češljevi za landrvo i željezo

1. polovica 20. stoljeća

Kolovratdrvo

1. polovica 20. stoljeća

ŠKRINJAdrvo

1. polovica 20. stoljeća

Šivaći stroj „Singer“drvo i željezo

1. polovica 20. stoljeća

ORMAR LADIČARdrvo

1. polovica 20. stoljeća

ORMAR STAKLENACdrvo i staklo

KREVETdrvo

1. polovica 20. stoljeća

STOLdrvo

1. polovica 20. stoljeća

STOLICAdrvo

1. polovica 20. stoljeća

ZIPKAdrvo

1. polovica 20. stoljeća

MALA ZIPKAdrvo

1. polovica 20. stoljeća

zipka namjenjena za čuvanje djeteta pri radu u polju

Prije udaje, djevojci je trebalo pripremiti ruho, što je uključivalo i jastuke, posteljinu, ponjave,ručnike. Priprema ruha bila je dugotrajan proces.Za toplih ljetnih dana trebalo je očupati guske, kako bi im do zime perje ponovo izraslo, te urediti jastučnice i ponjave. U izradi i ukrašavanju tekstila za svoju obitelj vrijedne ženske ruke, umorne od teških svakodnevnih poslova, pronalazile su odmor, a nježna duša zadovoljenje svojih stvaralačkih poriva. U životu slavonskog sela čijalo je nekada bilo pravi društveni događaj - prilika da se ljudi, okupljeni oko zajedničkog posla, provesele, da porazgovaraju i zapjevaju koju.Perje se čijalo tijekom dugih zimskih večeri. Žene i djevojke okupljale bi se u jednoj kući te uz pjesmu i vesele razgovore čijale perje koje bi domaćica pripremila. Za meke jastuke valjalo je odvojiti perje od rožnatog dijela pera. Velik je to posao za jedan jastuk treba kilogram i pol do dva kilograma perja. Muškarci su za to vrijeme razgovarali, dogovarali poslove, kartali se i zbijali šale sa ženama. Po završetku posla vreća s perjem istresla bi se na glavu momku koji će vjerojatno biti zet dotične kuće. Raspoloženo društvo često puta posjećivali bi i tamburaši pa se nakon obavljenog posla veselo druženje nastavljalo do kasno u noć. I na kraju, trebalo je u svakoj pravoj šokačkoj sobi - narediti krevet. Ispod su perine i jorgani, gore šlingane i necane ponjave i ponjavac pa jastuci od metera.Jastuci su, uz ruho, pokućstvo i dukate bili sastavni dio djevojačke otpremnine. Prema tradicijskim, nepisanim pravilima trebalo ih je biti šest. Prilikom mladenkine selidbe u novi dom ponosno su pokazivani cijelom selu - "odjeveni" u šlingane ili necane jastučnice.

ŠLINGANI JASTUCI1. polovica 20. stoljeća

platno i ručni rad

PONJAVAtkanje

1. polovica 20. stoljeća

ŠLINGANI POKRIVAČpolovica 20. stoljeća

platno i ručni rad

PONJAVA 21. polovica 20. stoljeća

tkanje

RUČNIK1. polovica 20. stoljeća

platno i ručni rad

U većini katoličkih domova, osim raznih slika i pejzaža, mogu se vidjeti slike Srca Isusova, Majke Božje i svetaca.

Zapisano je da se Isus Krist tri puta objavio poniznoj Margareti - Mariji i to: 27. prosinca 1673., u lipnju 1674. i u lipnju 1675.g.

Posebno je značajna treća objava kojom Isus govori Margareti - Mariji: „Gle ovo Srce koje je toliko ljubilo ljude da nije ničim štedjelo sve do iscrpljenosti, kako bi im zasvjedočilo svoju ljubav, a kao uzvrat od većine njih prima nezahvalnost, nepoštovanje, svetogrđe, hladnoću i prezir u ovome sakramentu ljubavi. Stoga tražim da u petak po tijelovskoj osmini bude posebna svetkovina za čašćenje moga Srca i da se na taj dan primi naknadna pričest i izvrši otprošnja kao zadovoljština za grijehe."

Pobožnost Srcu Isusovu s oduševljenjem je prihvaćeno u XIX stoljeću. Leon XIII. posvetio je 1899.g. čitav svijet Presvetom Srcu.

Slike Srca Isusova posvuda se šire, po crkvama, po obiteljima.

„ISUS KAO DJEČAK“1. polovica 20. stoljećaslika iz crkve sv. Josipa

"SRCE ISUSOVO"1. polovica 20. stoljeća

reprodukcija

"SRCE MARIJINO"1. polovica 20. stoljeća

reprodukcija

RASPELO1. polovica 20. stoljeća

drvo

PETROLEJSKA SVJETILJKA STOLNA1. polovica 20. stoljeća

GLAČALO NA ŽERAVICUželjezo

1. pol. 20. St.

Dvorana 2

Na obroncima iznad Starog Slatinika dobro uspijeva i vinova loza. Rijetka su domaćinstva koja nemaju svoj vinograd: stoga je bilo i puno bačvara. Za izradu kvalitetnih bačvi koristilo se drvo hrasta, jasena, i duda. Dudove bačve najviše su se upotrebljavale za čuvanje šljivovice i jabukovače, dok su bačve od hrasta i jasena bile namijenjene za čuvanje kvalitetnih vina. Uz bačvare bili su prisutni i kotlari koji su od bakra pravili kotlove za pečenje rakije, te kotlove za iskuhavanje rublja.

DRVENA BAČVA1. pol. 20. stoljeća

DRVENI LJEVAK1. pol. 20. stoljeća

NATEGA OD TIKVEza izvlačenje rakije ili vina iz bureta

1. pol. 20. stoljeća

U Starom Slatiniku djelovalo je nekoliko tradicionalnih obrtnika čiji zanati su, na žalost,u današnje vrijeme nestali.

Ostale su samo uspomene, poneki zapis te ostaci alata i proizvoda kovača Kovačevića, bačvara (pintera) Žinka, klobučara (šeširdžije) Sekulića i stolara Golića.

Kalup za izradu šeširašeširdžije Antuna Sekulića, koji je kao jedan od rijetkih u ovim

krajevima radio sve do pred konac 20. stoljeća

Postolarski kalupželjezo

1. polovica 20. stoljeća

Stolarski alatblanjalice i stege

stolara Golića

Kovački , potkivački alat

Stara bravaručni rad

Škare za šišanje ovaca

Drvena vaga

Lopata za stavljanje kruha u vanjsku peć

Drveno korito u kojem se mjesio kruh

Sito za prosijavanje brašna

Posuda za pravljenje maslaca

Biblijska povjesnicaiz 1876. godine

Novčanica od 100 kunaiz vremena NDH

Novčanice hrvatskih dinarakoje su vrijedile na početku uspostaveRepublike Hrvatske do uvođenja kune

DOMOVNICA iz vremena Kraljevine S.H.S.

Ukrasne šalice

Posuda za juhu

Staklena posuda za kolače(abzec)

Staklena vaza na tacni

Posude za kiseljenje mlijeka(tegle)

Glineni ćup

Glineni ćupovi sa posudom za vodu (testijom)

Dio konjske orme (oglavina)

Kolski kotač

Drveni plug