Zbirka Leandriana

PORTRETI HRVATSKIH I EUROPSKIH VELIKODOSTOJNIKA

Muz

ej g

rada

Kop

rivn

ice

Zbir

ka L

eand

era

Broz

ović

a K

opri

vnic

a

9 789532 880595

ISBN 953288059-3

MUZEJ GRADA KOPRIVNICE

[2013]

GALERIJAKOPRIVNICA

Zrinski trg 9

30.08. - 15.10.2013.

Zbirka Leandriana

Muzeja grada KoprivnicePORTRETI HRVATSKIH I EUROPSKIH VELIKODOSTOJNIKA

Autorica i kustosica izložbe

Draženka Jalšić Ernečić

Ex Libris Nikole Zrinskog (1652) Baltasar Moncornet: Nikola VII. grof Zrinski (1663-1664)

Nikola VII. grof Zrinski (1672) Petar IV. grof Zrinski (1677) Jacob Sandrart: Nikola VII. grof Zrinski (1663-1664)

Jacob Sandrart: Petar IV. grof Zrinski (1663-1664)

Johan Philipp Thelott Stariji: Petar IV. grof Zrinski (1663)

Nikola VII. grof Zrinski (poslije 1663)

Tabla 1.: Ikonografija Zrinskih u 17. stoljeću

U namjeri podizanja morala vojnika graničara politički krugovi evropskih dvorova poticali su isticanje Zrinskih kao zaštitnika Evrope. Prikazivanje lika i djela Zrinskih kao zaštitnika Evrope na granici ''ante murales christianitatis'' na brojnim grafičkim listovima različitih autora.

Zbirka Leandriana

3

Draženka Jalšić ErnečićZbirka Leandriana Muzeja grada Koprivnice

PORTRETI HRVATSKIH I EUROPSKIH VELIKODOSTOJNIKA

ZBIRKA LEANDRIANA MUZEJA GRADA KOPRIVNICE zbirka je koju je sakupio osnivač i utemeljitelj muzeja Leander Brozović (1897 - 1962), doktor veterine i pionir moderne hrvatske muzeologije. Čine je grafički listovi (bakrorezi, bakropisi, litografije, svjetlopisi i dr.) te listovi reproduktivne grafike koje je Brozović počeo sakupljati još kao gimnazijalac. Bilješke i detalje o nabavi svakog predmeta Brozović je zabilježio je u rukopisnoj bilježnici ‘’Popis mojih starina’’ koju je započeo pisati kao student veterine u Brnu 21. travnja 1920. godine, dok su nabave ranijih godina zabilježene na karticama s bilješkama. Leander Brozović još je kao gimnazijalac u Osijeku, Zagrebu, Vukovaru i Koprivnici pokazivao veliko zanimanje za sakupljanje starina o čemu postoji i rukopisna bilješka dvadeset trogodišnjeg Brozovića: ‘’Velika je moja ljubav za sakupljanje. Mnogo mara i novaca sam ja već do sada uložio za moje starine. Mnogi slobodni čas sam utrošio na starine, a priznat ću da i u noći nemogući san bio mi je koja starina.’’ [Brozović:1920] Upravo je otkriće, transkripcija, transliteracija i obrada sadržaja rukopisne bilježnice pronađene 2009. godine omogućila rasvjetljavanje vremena i načina nabave pojedinog grafičkog lista, dok su osobni komentari pisani u formi dnevničkih zapisa doprinijeli poznavanju ‘’politike’’ prikupljanja starina i misaoni sklop sakupljača. Grafički listovi u zbirku su prikupljeni između 1918. i 1962. godine kao privatna zbirka, a danas pružaju uvid u povijesni, kulturno-povijesni i umjetnički kontekst, opus pojedinih grafičkih majstora, različite grafičke tehnike te razvoj stilova i razdoblja u grafičkoj umjetnosti. Zbirka crteža i grafika iz ostavštine Leandera Brozovića ima status iznimne vrijednosti zbog svoje starosti, osjetljivosti i važnosti koje grafički otisci i autori potvrđuju u kontekstu značaja europske povijesti grafičke umjetnosti. Zbirka starih majstora iz ostavštine Leandera Brozovića sadrži grafičke listove većine europskih središta grafičke umjetnosti od 16. do 20. stoljeća.

Zbirku crteža i grafika Leandera Brozovića sadržajno je oblikovalo više razloga, prije svega ideja vodilja sakupljača starina, dobro poznavanje materije, ponude tržišta umjetnina i antikviteta te financijske mogućnosti, a vrlo često i snalažljivost pasioniranog kolekcionara. Tijekom četrdeset i četiri godine sabiranja grafičkih listova Leander Brozović imao je jasno određenu koncepciju sabiranja koja je bila određena hrvatskim povijesnim identitetom u kontekstu europske povijesti i nije se mijenjala niti u vrijeme političkih promjena koje su dio predmeta sabiranja svrstavale lijevo ili desno, a u nekim vremenskim razdobljima i izvan zakona što je bilo određeno kategorijom političke ispravnosti. Leander Brozović je svoju politiku sabiranja grafičkih listova, koja se, između ostalog, odnosila i na temu portretne grafike, koncipirao vrlo jasno naglašavajući lokalne i globalne odnose i ciljeve sakupljačke ideje, pokazujući pritom široko polje zanimanja te veliko znanje i izrazito obrazovanja. Brozović je vrlo rano, gotovo na samom početku prilično jasno odredio predmet sakupljačkog zanimanja u kojem je naglasak stavljen na umjetnost srednjoevropskog kulturnog kruga, posebno onih starina koje, direktno ili indirektno, pripadaju krugu hrvatske povijesti, kulture i umjetnosti. Kada govorimo o segmentu portretne grafike, Brozoviću je kao sakupljaču starina, osim umjetničke vrijednosti same grafike, bila vrlo važna uloga portretirane osobe u kontekstu povijesti koja je posredno ili neposredno utjecala na zbivanja u Srednjoj Evropi, bivšoj Monarhiji i Hrvatskoj s posebnim naglaskom na Koprivnicu i koprivničku Podravinu. Brozović za svoga života nije dospio kataloški opisati niti determinirati grafičke listove koje je prikupio. Grafike je nastojao podijeliti po skupinama i temama (portreti, vedute i krajolici, sakralne i vjerske teme, povijesne teme, svakodnevne teme, karikature, ilustracije...) Prije početka kataloške obrade, provođenja postupaka primarne zaštite

Zbirka Leandriana

4

i cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih zahvata, zbirka je bila pohranjena u mape, onako kako je ostavljena nakon smrti kolekcionara 1962. godine, odnosno, prilikom akvizicije i upisa u ‘’Knjigu ulaska Muzeja grada Koprivnice’’ 1979. godine. Tijekom tri desetljeća ostavština crteža i grafika Leandera Brozovića katalogizirana je i muzeološki obrađivana po pojedinim vremenskim, tematskim i sadržajnim cjelinama, pri čemu su bakrorezi, bakropisi i litografije bili na određeni način zanemareni u odnosu na crteže i grafičke listove poznatih umjetnika 20. stoljeća, među kojima se nalaze Mato Celestin Medović, Fran Galović, Dušan Kokotović, Miroslav Kraljević, Tomislav Krizman, Milan Steiner, Vilko Gecan, Vladimir Filakovac, Stjepan Kukec, Miroslav Šutej i dr.

PORTRETI HRVATSKIH I EUROPSKIH VELIKODOSTOJNIKA iz Zbirke Leandera Brozovića (Leandriane) Muzeja grada Koprivnice prva je iz ciklusa tematskih studijskih izložbi grafičkih listova Muzeja grada Koprivnice kojom će, uz iznimnu pažnju u načinu izlaganja i preventivne zaštite muzejske građe, započeti otkrivanje jedne od značajnijih grafičkih zbirki u hrvatskim muzejima u kojoj se čuvaju grafički listovi autora kao što su Elias Widemann (1619 - 1652), Mathias van Sommer (aktivan 1648 - 1672), Baltasar Moncornet (1600 - 1668), Jacob Sandrart (1630 - 1708), Franz Lippoldt (1688 - 1768), te bečki majstor portretne litografije Josef Kriehuber (1800 - 1876). Izložba Leandera Brozovića određuje kao kolekcionara i stručnjaka koji je u više od četiri desetljeća sakupljanja stekao cjeloviti uvid u povijest europske grafičke umjetnosti, imena i rad europskih gravera, izdavača i tiskara, ali i drugih kolekcionara grafičke umjetnosti; npr. Valvasorove zbirke, zbirke Ivana Kukuljevića, Emilija Laszowskog, Baltazar Bogišića i drugih. Prvu iz niza studijskih izložbi prati katalog koji nastoji dati uvid u najvažnije primjere portrete grafike, njihove autore, portretirane osobe, grafičke tehnike, kodove i rukopise pojedinih primjeraka. U narednom razdoblju slijedi cjelovita obrada, priprema kataloga i predstavljanja javnosti gotovo nepoznate grafičke zbirke osobite vrijednosti s namjerom razvijanja i njegovanja senzibiliteta prema rijetko dostupnim djelima starih majstora. Muzejski katalog predstavlja tek manji dio obrađenih grafičkih portreta, no daje naslutiti kako se radio o dugotrajnom i opsežnom istraživačkom radu koji se metodološki nadovezuje na znatno opsežniji istraživački rad Marine Bregovac Pisk, muzejske savjetnice Hrvatskog povijesnog muzeja iz Zagreba. [Bregovac Pisk:2008] Vrlo temeljita istraživačka obrada starih majstora prema metodologiji Hollstein-Bartsch koju je u novijoj povijesti istraživanja starih grafičkih majstora inaugurirala upravo navedena autorica visoko je postavila razinu obrade muzejske građe ove vrste. Obrada kataloških jedinica uključivala je ime autora grafike, ime portretirane osobe, podatke o vremenskom razdoblju i godinama rođenja i smrti, mjesto i vrijeme nastanka portreta, kataloški opis koji je obuhvatio tehniku, mjere i signaturu te naposljetku prijepise i prijevode natpisa te podatke o prikazanoj osobi, inventarni broj u muzeju, bibliografiju, literaturu i izvor podataka, što opsegom nije bilo moguće uvrstiti u muzejsku publikaciju skromnih opsega.

Izložba ‘’Hrvatski i evropski velikodostojnici’’ iz Zbirke Leandriane Muzeja grada Koprivnice’’ po prvi put je predstavila sedamdeset grafičkih listova (bakroreza, bakropisa, litografija, svjetlopisa) koji su izdvojeni kao cjelina izloženi u Galeriji Koprivnica, koja je svojim prostornim parametrima utjecala na broj izložaka, odnosno količinu izložene muzejske građe. Grafički listovi kojima su utvrđeni autori i portretirani, utvrđena godina nastanka, porijeklo i način nabave izloženi su kronološki i podijeljeni po stoljećima kao logičkim cjelinama. U prvoj dvorani izloženi su portreti 17. stoljeća, u drugoj dvorani bakrorezi i bakropisi 18. stoljeća, dok su portreti hrvatskih i europskih velikodostojnika 19. stoljeća izloženi u trećoj i četvrtoj dvorani, pri čemu su cijelu treću dvoranu ispunili radovi bečkog majstora portretne grafike Josefa Kriehubera. Na izložbi su zastupljeni portreti osoba koje su svojim dominantnim položajem i povijesnom ulogom izvršili određeni utjecaj na društvena, politička i vjerska zbivanja europskih prostora, sa posebnim naglaskom na prostor Hrvatske u kontekstu snažnih političkih utjecaja Monarhije i Srednje Europe. Zastupljeni su portreti

Marko Kapilet (1646)Marko Mirković (1646)

Juraj II. Ratkaj Velikotaborski (1650) Aleksandar Mikulić (1651)

Tabla 2. Elias Wiedemann (1619 – 1652)

Elias Widenmann (Augsburg?, 1619. - Beč, 1652.)Crtač i bakrorezac iz Augsburga. Krajem Tridesetogodišnjeg rata došao je u Beč. Između 1644. i 1652. godine u više je navrata boravio u Ugarskoj radi pripreme listova dviju velikih serija portreta. Prva od njih ''Comitium Gloriae Centum Qua Sanguine Qua Virtute Illustrium Heroum Iconibus Instructum'' objavljena je u Požunu (Bratislavi) 1646. godine i sadrži ukupno 27 portreta, sadrži 19 portreta ugarskih velikaša i portrete 4 hrvatska časnika. Na osobne veze Widemanna i obitelji Zrinskih upućuje činjenica da su oba portreta Nikole Zrinskog u bibiloteci Zrinskih stigla kao Ex libris. Godine 1647. Widemann je portretne listove s novoizabranim hrvatskim banom dopunio natpisom koji označava njegov novi status. Iste je godine započeo pripremu za drugu seriju portreta ''Illustrissimum Hungariae Heroum Icones'' koja sadrži 100 portretnih listova poredanih abecednim redom s potpisima ''E.Widemann delin. et sculps.''. Portretni listovi crtani su i rezani između 1642. i 1652., svaki je označen godinom nastanka, a tiskani su u Beču. Predlist knjige je alegorijska kompozicija signirana ''C.Skreta del:'' i ''J.Sandrart sculps.'', dok se na drugoj strani nalazi posveta ''Ad Joannem Christophorum Comitem a Pucheimb, Caesari Campi Mareschallum etc. datum Viennae 1. Jan; Anno 1652. Excellentiae tuae Obsequentissimus Chalcographus Elias Wideman''. Treća strana knjige sadrži abecedni popis prikazanih osoba.

Zbirka Leandriana

6

osoba koje su ostvarile trag u političkoj, vojnoj, vjerskoj, ekonomskoj, pravnoj, društvenoj i kulturnoj povijesti Hrvatske: kraljeva, careva, banova, podbanova, komornika, kraljevskih službenika i osoba od vladarskog povjerenja, vojskovođa i vojnih stratega, biskupa i pripadnika klera, visokog plemstva, pravnika, liječnika, znanstvenika, pisaca, političara i javnih djelatnika.

Posebnost ovih portreta svakako je i činjenica da su upravo pojedini plemeniti muževi, velikodostojnici i vojskovođe iz hrvatskih krajeva bili neiscrpan izvor nadahnuća velikim europskim majstorima reproduktivne grafike. Upravo zastupljenost hrvatskog plemstva na portretnoj grafici nizozemskih, francuskih, njemačkih i austrijskih majstora grafike govori u prilog njihovoj pripadnosti europskom plemstvu i višoj klasi koja je utjecala na političku i vojnu povijest Europe. To je naročito vidljivo na grafičkim listovima koji prikazuju Nikolu VII. grofa Zrinskog (1620 - 1664) i Petra IV. grofa Zrinskog (1621 - 1671), koje su prikazali neki od najznačajnijih europskih grafičara, od kojih se u Brozovićevoj zbirci, uz neka neutvrđena autorstva, kao autori javljaju Elias Widemann, Mathias van Sommer, Baltazar Moncornet, Jakob Sandrart i Johan Philipp Thelott. U 17. stoljeću su to, dakle, bili bakrorezni portreti pripadnika tada moćnih europskih obitelji Zrinskih i Frankopana, dok su sredinom 19. stoljeća litografi diljem Srednje Evrope nadahnuće nalazili u liku i djelu velikog hrvatskog vojskovođe i bana Josipa grofa Jelačića, koji je prije 23. srpnja 1850. godine, kada je oženio Sofiju groficu Stockau, bio jedan od najpoželjnijih europskih neženja iz redova plemstva, pa se tako uz više portreta bečkog majstora Josepha Kriehubera, kao autori javljaju Thuguth (Bonifaz) Heinrich, Franz Schtotzberg, Carl Lanzedelli, V. Stubianzká i Mirovich. Zanimljivo je kako je Leander Brozović prikupio više starina tematski i sadržajno vezanih uz bana Jelačića, o čemu u navedenom rukopisu postoji niz zapisa od kojih izdvajamo: ‘’Litografija Jelačićeva / Gez. ü lith. v. C(arl) Lanzedelli Wieden Wienstrasse No 883. / J(osip) Jellacic / K. K. Feldzengmeister und Banus von Croatien / Litografija je od iste babe od koje i ‘’Grupa hrvatskih vojnika’’ / Litografiju je kupio za mene Z. Škrinjarić za 10 kr(una)’’ [Brozović:1920:19]. Spomenutu grafiku ‘’Grupa hrvatskih vojnika’’ Brozović je kupio kao srednjoškolac 1917. godine u Biskupskoj ulici (najvjerojatnije u Zagrebu), a kako su uz cijenu portreta bana Jelačića kao moneta navedene Krune, za pretpostaviti je kako je isti kupljen upravo 1917. godine [Brozović:1920:11].

SEDAMNAESTO STOLJEĆE grafičke listove tematski i sadržajno povezuje s hrvatskim ljudima i krajevima, u ovom slučaju istaknutim muževima 16. i 17. stoljeća, među kojima je najvjerojatnije najznamenitiji portret onaj Nikole Zrinskog Sigetskog, (1508 – 1566) što ga je neposredno nakon njegove pogibije 1566. godine u bakrorezu urezao nürnberški grafičar Mathias Zündt, dok je na poleđini grafike tiskan životopis portretiranog te opis Sigetske bitke. Po uzoru na navedeni crtež Nikole Zrinskog Sigetskog iz 16. stoljeća izveden je historicistički bakrorez otisnut u knjizi ‘’Povijest Mađarske’’ koju je mađarski povjesničar Ignacije Acsády objavio 1897. u Budimpešti.

Posebnu skupinu bakroreznih portreta čine portreti koje je izradio Elias Widemann (1619 – 1652) crtajući po prirodi u vrijeme zasjedanja Sabora u Požunu, a prema kojima je crtač i grafičar Mathias van Sommer (aktivan 1648 - 1672) izradio bakrorezne portrete za djelo Hyeronimusa Orteliusa ‘’Türkische und Ungarische Cronica’’ objavljeno u Nürnbergu 1663., odnosno djelo istog autora ‘’Ortelius Redivivus et Continuatus Oder Der Ungarischen Kriegs-Empörungen / Historische Beschreibung /...zusammen gefasst und beschrieben worden / durch den berühmten Historicum Herrn Hieronymum Ortelium Augustanum... Deβgleichen auch Mit einer Continuation, von dem 1607. biβ an das 1665. Jahr / vermehret. Durch Martin Meyern / Historiophilum’’ objavljeno u Frankfurtu 1665. godine.

Kat. br. 58.

Kat. br. 1.

Petar Rajković (1663)

Nikola Ostrošić (1663)Pavao Ostrošić (1663)Gašpar Orehoci (1663)Ivan III. Drašković (1663)

Marko Kapilet (1663) Nikola VII. grof Zrinski (1663) Juraj III. Frankopan grof Trsatski i Modruški ( 1663)

Tabla 3. Mathias van Sommer (aktivan 1648 – 1679)

Mathias van Somer (aktivan 1648. - 1672.)Matthias van Sommer, Sommern, SomerenNizozemski crtač i bakrorezac. Prvi put se spominje u Rotterdamu oko 1649, u Amsterdamu 1650, a potom u Kölnu, Nürnbergu 1656. i Regensburgu 1666. godine. Rezao je prilično zanatske listove, vrlo često prema predlošcima dugih autora. Zbirka Leandriana čuva niz grafičkih otisaka rezanih prema Eliasu Widemannu iz knjige ''Turkische und Ungarische Cronica'' objavljene u Nürnbergu 1663. godine, odnosno knjige ''Ortelius Redivivus et Continuatus'' iz 1665. godine: Petar Rajković (1663); Nikola Ostrošić (1663); Pavao Ostrošić (1663); Gašpar Orehoci (1663); Ivan III. Drašković (1663); Marko Kapilet (1663).

Zbirka Leandriana

8

Ratnici i vojskovođe bili su jedna od omiljenih tema grafičkih majstora u Evropi koja je tijekom Stogodišnjeg rata osjetila sve nedaće ratova i turske opasnosti koja je upravo u našim hrvatskim krajevima uspostavila Granicu i bila predziđem kršćanstva. U namjeri podizanja morala vojnika grafičara politički krugovi evropskih dvorova poticali su isticanje Zrinskih kao zaštitnika Evrope. Prikazivanje lika i djela Zrinskih kao zaštitnika Evrope na granici ‘’ante murales christianitatis’’ na brojnim grafičkim listovima različitih autora (Mathias Zündt, Elias Widemann, Mathias van Sommer, Baltazar Moncornet, Johan Friedrich Fischer, Johan Philipp Thelott St., Jacob Sandrart i dr.) te niza europskih izdavača (Paulus Fürsten, Baltazar Moncornet, Matthäus Merian St. i njihovih nasljednika) posebno su pridonijeli daljnjem procvatu kulture Zrinskih. Među europskim grafičarima 17. stoljeća iz Zbirke Leandirane ističu se dva konjanička portreta nürnberškog majstora Jacob Sandrart (1630 - 1708), nastala u vrijeme Austro-turskog rata 1663-1664., odnosno Vašvarskog mira 1664. (zvanog i sramotni mir), u kojima su se svojom hrabrošću i vojnim vještinama istaknuli hrvatski ban Nikola VII. grof Zrinski (1620 - 1664) i njegov nasljednik Petar IV. grof Zrinski (1621 - 1671). Oba prizora prikazuju muškarca na konju, dok su u drugom planu prikazani konkretni krajolici i vedute vezane uz vojne pobjede Nikole, odnosno Petra Zrinskog. Herojski prizori prikazani su gotovo reporterski, bez velikih estetskih težnji, ali sa jasnom namjerom opisa lika i djela velikih vojskovođa, sa pripadajućim plemićkim devizama u banderolama: SORS BONA NIHIL ALIUD (Malo sreće i ništa više) Nikole Zrinskog, odnosno, VINCERE AUT MORI (Pobijediti ili umrijeti), Petra Zrinskog i hrvatskih konjičkih pukova lake konjice. Oba bakroreza su izrazito narativna, bez obzira na pripadajući tekstualni opis vojnih zasluga, upućenom u povijesni kontekst sam grafički prikaz omogućuje gotovo kartografsko čitanje prostora, vremena i događaja koji grafika prikazuje. Posebno je zanimljiv drugi plan konjaničkog portreta Petra IV. grofa Zrinskog s prikazom bitke, rasporeda vojnih postrojbi i precizno zabilježenih detalja vojne strategije, situacija ušća Mure u Dravu, odnosno perspektivnog prikaza tvrđave Novi Zrin sa detaljima bedema, glasija i kurtina, ali i rasporeda naoružanja i vojnih snaga. Za prikaz tvrđave Novi Zrin grafički majstor upotrijebio je vojnu perspektivu (aksonometriju) po geometrijskom načelu poznatom kao Cavalieriev princip1 koji je primijenio za arhitektonski prikaz stvarnih odnosa arhitekture i arhitektonskih elemenata vojne fortifikacijske arhitekture, prostorni raspored i raspored objekata unutar tvrđave.

OSAMNAESTO STOLJEĆE u prosvjetiteljskom zamahu grafičkoj je umjetnosti smanjio njezinu važnost, no pritom se u velikoj mjeri povećala razina njezine informativne, ilustrativne i komunikacijske uloge. U korpusu grafike 18. stoljeća posebno je zanimljiv dvostrano otisnuti list iz knjige koji prikazuje stojeću figuru dubrovačkog trgovca iz djela Vicenza Coronellija (1650 - 1718) ‘’Republica di Venezia. Terza parte: Marcant Raguseo e Portalettere Raguseo’’ objavljenog u Veneciji 1708. godine. Na jednoj strani je bakrorez discipliniranih linija koji prikazuje onovremeni izgled dubrovačkog trgovca, dok je na drugoj strani tekst na latinskom jeziku koji govori o organizaciji trgovačke i poštanske službe u Dubrovniku krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Vicenzo Coronelli nastojao je prikazati stvarni izgled i način odijevanja dubrovačkih trgovaca, koje je imao prilike osobno susretati na ulicama Venecije. Figura muškarca sa krznenom kapom i ogrtačem krznenog okovratnika prikazuje vrlo tradicionalnu nošnju dubrovačkih trgovaca koja je još uvijek prožeta duhom kasne renesanse.

Iz galerije grafičkih portreta 18. stoljeća Zbirke Leandera Brozovića posebno valja izdvojiti portrete važnih povijesnih osoba koje su izvršile veliki utjecaj na tijek hrvatske povijesti, između ostalih: Lepolda I. Habsburškog (1640 – 1705) koji je 1671. godine naredio uništenje obitelji Zrinskih i Frankopana, zagrebačkog biskupa Emerika Eszterházyja grofa Galanthskog (1665 – 1745) koji je 1741. okrunio Mariju

1 Francesco Bonaventura Cavalieri (1598 - 1647) talijanski matematičar i astronom, učenik Galilea Galileja. Cavalieri je uspostavio važno geometrijsko načelo poznato kao Cavalieriev princip (Cavalierieva vojna perspektiva, aksonometrija) koji se primjenjuje u arhitektonskom crtežu za nanošenje pravih veličina elemenata u kosoj projekciji radi isključenja subjektivnog čitanja arhitekture.

Kat. br. 19.

Kat. br. 20.

François?: Car Leopold I. Habsburški (poslije 1705)

Biskup Emerik Eszterházy grof Galanthski ( prije 1708)

Vicenzo Maria Coronelli: Dubrovački trgovac (1708)

Johan Georg Stoz, Beniamin Kenckel: Štefan Zagrebec (prije 1730)

Franz Lippoldt: Marija Terezija Habsburg-Lotharingen (oko 1750)

Johann Izaja Nilson: Franjo grof Nádasdy (poslije 1758)

Antal Anton Tischler: Biskup Maksimilijan Vrhovac Rakitovečki (1788)

Antal Anton Tischler: Antun Janković grof Daruvarski (1789)

Quirin Mark: Nikola Škrlec Lomnički (prije 1799)

Tabla 4.: 18. stoljeće

Zbirka Leandriana

10

Tereziju, same kraljice Marije Terezije Habsburg-Lotharingen (1717 – 1780), hrvatskog književnika pavlina Štefana Zagrebeca (1669 – 1742), zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca Rakitovečkog (1752 – 1827) te portrete istaknutih predstavnika hrvatskog vojnog vrha i plemstva kao što su portreti hrvatskog generala i bana Franje grofa Nádasdyja (1708 – 1783), generala Ivana Karla Kneževića baruna od Svete Helene (1743 – 1809), Antuna Jankovića grofa Daruvarskog (1729 – 1789) ili portret osnivača Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu Nikole Škrleca Lomničkog (1729 – 1799).

DEVETNAESTO STOLJEĆE donijelo nam je novu grafičku tehniku, litografiju, koja je do pojave fotografije bila od posebne važnosti na polju širenja ideje o masovnoj reprodukciji slika, u ovom slučaju portreta pripadnika europske i hrvatske elite, pri čemu je litografija kao tehnika pružila nove umjetničke mogućnosti. Primjerice, litografije bečkih majstora najčešće su komentirale aktualne političke događaje, a sukladno s time i osobe iz političkog i javnog života Europe, Monarhije i Hrvatske. Portreti osoba u Brozovićevoj zbirci, vezanih uz povijesni kontekst 19. stoljeća, u najvećoj su mjeri zastupljeni litografijama bečkog majstora portretne grafike Jozefa Kriehubera.

JOSEF KRIEHUBER (1800 - 1876) u povijesti austrijske umjetnosti 19. stoljeća zabilježen je kao bečki litograf i slikar koji je portretirao plemstvo i vladine službenike, vojne i crkvene velikodostojnike te brojne predstavnike političkog i javnog života, radi čega ga smatraju najznačajnijim portretnim majstorom bečkog bidermajera. Umjetnička ostavština Josefa Kriehubera broji više od 3000 radova, što ga svrstava ga među najznačajnije bečke portretne litografe svog vremena, a među radovima su za hrvatsku povijest umjetnosti od posebnog značaja portreti osoba iz javnog života Hrvatske.

Josef Kriehuber imao je samo 13 godina kada je uz poticaj i potporu brata Johanna Kriehubera na bečkoj kraljevskoj Akademiji studirao slikarstvo kao učenik slikara Huberta Maurera. Izdržavao se radeći kao litograf za nekoliko nakladničkih kuća u Beču, a kao učitelj crtanja i pratitelj princa Sanguszka boravio je u Poljskoj između 1818. i 1821. godine, nakon čega se, sakupivši dovoljno novaca, vratio u Beč i nastavio školovanje na bečkoj Akademiji (Akademie der bildenden Künste Wien). Kako bi zaradio za troškove života i školovanja Kriehuber je postao jedan od najproduktivnijih reproduktivnih grafičara bečke nakladničke kuće Trentsesky. Godine 1826. izradio je svoj prvi portret koristeći novu grafičku tehniku litografije, a u razdoblju od 1826. do 1876., tijekom punih pedeset godina, postao je jedan od najtraženijih i najbolje plaćenih majstora portreta u Beča, poznat kao prvi umjetnik kojeg je 1860. godine Ordenom Franje Josipa I. odlikovao car osobno. Podučavao je na bečkoj akademiji Tereziani kao vrlo cijenjeni majstor portretnog crteža, no posljednje desetljeće života Kriehuber je proživio u siromaštvu, jer su razvoj i prevlast fotografskih tehnika smanjili broj narudžbi portretnih litografija. Umro je u rodnom Beču 30. svibnja 1876. godine, gdje je i sahranjen na središnjem bečkom groblju u četvrti Simmeringer (Zentralfriedhof Wien), gdje se i danas nalazi njegov nadgrobni spomenik.

Kriehuber je očito bio nadaren i dobro izvježban majstor portretne litografije koji je sigurnim crtežom smjestio lik portretirane osobe u prostor, stavljajući naglasak na dobro držanje i plemeniti stav. Radovi Josefa Kriehubera slika su Bečkog društva njegovog vremena, stasitih muževa i lijepih žena. Kako je ljepotom svojih portreta povlađivao portretiranima, nije bilo društveno značajnije osobe koju nije portretirao upravo Josef Kriehuber. Podužoj listi bečkih portreta mogu se pridružiti i portreti posebno značajni za hrvatsku povijest sredine 19. stoljeća, među kojima su zagrebački biskup Juraj Haulik (1837), Janko Drašković grof Trakošćanski (1843), pukovnik Juraj Oršić vitez Slavetićki (1844), ban Dalmacije, Hrvatske i Slavonije grof Franjo Haller (1844), ban Hrvatske i Slavonije grof Josip Jelačić (1848), đakovački biskup

Kat. br. 39.

Biskup Juraj Haulik (1837) Grof Janko Drašković (1843)

Ban Josip Jelačić (1848/49) Biskup Josip Juraj Strossmayer (1850)

Anastasius Grün (1843)

Knez Đuro Oršić (1844)

Heinrich von Hess (1849)

Tabla 5.: Josef Kriehuber (1800 – 1876)

Josef Kriehuber (Beč, 15.12.1800. – Beč, 30.5.1876.)Bečki slikar veduta i portreta, najznačajniji bečki portretni litograf sredine 19. stoljeća. S trinaest godina upisao crtanje na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Od 1818. do 1822. radio je kao učitelj crtanja kod vojvode Sanguszkog u Poljskoj kada nastaju slike konja. Po povratku u Beč postao je suradnik-litograf bečkog izdavača J. Trentsenskog. Litografije je radio po vlastitim i tuđim predlošcima. Radi pomanjkanja vremena često je litografirao samo glave, dok su odjeću i detalje litografirali njegovi učenici (Stadler, Bauer, Dauthage i drugi).

Ban Franjo Haller (1844)

Josef Kriehuber: Josip Jelačić grof Bužimski (1848-1849)

V. Stubianzká: Josip Jelačić grof Bužimski ( prije 1849)

Carl Lanzedelli: Josip Jelačić grof Bužimski (1849)

Thuguth Heinrich: Josip Jelačić grof Bužimski (1848-1849)

Franz Schrotzberg: Josip Jelačić grof Bužimski (1849; 1850)

Mirovich: Josip Jelačić grof Bužimski (poslije 1850)

Franz Xaver Zalder: Albert Jelačić Bužimski (1848 – 1850)

Tabla 6.: Ikonografija bana Josipa Jelačića u 19. stoljeću

Sredinom 19. stoljeća litografi diljem Srednje Evrope, prije svega oni u Beču, nadahnuće nalazili u liku i djelu velikog hrvatskog vojskovođe i bana Josipa grofa Jelačića, junaka revolucionarnih zbivanja 1848 / 1849., koji je prije 23. srpnja 1850. godine, kada je oženio Sofiju groficu Stockau, bio jedan od najpoželjnijih europskih neženja iz redova plemstva.

Zbirka Leandriana

13

Josip Juraj Strossmayer (1850). Osim portreta ‘’hrvatskog kruga’’ u Zbirci Leandera Brozovića Muzeja grada Koprivnice čuvaju se i portreti njemačkog političara i liberalnog političkog pjesnika Anastasiusa Grüna alias grofa Antona Alexandera von Auersperga rođenog u Ljubljani (1843), potom austrijskog generala, viteza i baruna Heinricha Hermanna von Hessa (1849), te nekoliko listova s prikazom vojnika i događaja iz bečke revolucije 1848., donosno mađarske revolucije 1848/9. godinu. Ugođaj portreta krajiškog pukovnika Josipa Jelačića, izabranog za hrvatskog bana 23.3.1848. oslonjenog na desnu ruku, prožet je stavom, a položajem i svečanom inauguracijskom banskom uniformom podsjeća na Kriehuberove službene portrete pripadnika političke elite bečkog kruga koji su sredinom 19. stoljeća izašli iz njegove umjetničke radionice.

Značajnije referentne zbirke Kriehuberovih radova nalaze se u bečkom muzeju Albertina, potom u zbirci portreta Österreichische Nationalbibliothek Wienna, austrijske nacionalne knjižnice, dok je za hrvatske prilike kao periferne sredine, osim portretnih grafika iz Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu i Kabineta grafika HAZU, zanimljivo kako većina grafičkih zbirki hrvatskih muzeja (Zagreb, Koprivnica, Varaždin, Rijeka, Osijek…) posjeduju barem jednu ili više litografija ovog bečkog majstora. Za pretpostaviti je kako bi sustavno izučavanje ovog gradiva otvorilo pitanja povijesnih veza Beča i Zagreba, ali i pitanje vizualnog identiteta hrvatske povijesti u 19. stoljeću.

PORTRETI BANA JOSIPA JELAČIĆA. Utjecaj političkih okolnosti iz vremena sredine 19. stoljeća i ilirskog preporoda bio je prilično važan. Lik i djelo hrvatskog bana Josipa Jelačića nadahnuo je mnoge europske umjetnike. Zbirka Leandera Brozovića Muzej grada Koprivnice, kao što je prethodno već spomenuto, uz tri inačice portreta autora Josefa Kriehubera, posjeduje više portreta bana Josipa Jelačića različitih autora. Komparativni grafički materijal na temu nalazi se u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, Kabinetu grafike HAZU Zagreb, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici Zagreb, ali i u čitavom nizu manjih regionalnih, lokalnih i gradskih muzeja, uz neznatne pomake u sadržaju i broju grafičkih listova. U tom kontekstu bilo bi zanimljivo provesti sustavno i cjelovito istraživanje grafičkih listova iz muzeja i zbirki (pa i onih koje se čuvaju u gradskim i narodnim knjižnicama) koji prikazuju portret bana Hrvatske i Slavonije Josipa Jelačića grofa Bužimskog (1801 - 1859) te komparativno istraživanje portreta ostalih hrvatskih velikodostojnika koji su stvorili nacionalni identitet hrvatskog građanskog društva u 19. stoljeću.

UMJESTO ZAKLJUČKA. Promatrajući portrete pojedinih osoba iz političke i vojne povijesti Hrvatske u kontekstu kolektivne memorije Hrvata, zanimljivo je pitanje sudbine pojedinaca i kolektivnog pamćenja, od Zrinskih do Jelačića, kao opće poznatih, gotovo familijarnih likova, do potpuno nepoznatih i zaboravljenih osoba koje su na krajiškoj Granici svojim političkim i vojničkim djelovanjem, umijećem i znanjem utjecali na sudbinu Hrvatske i Evrope. Zbirka Leandera Brozovića puno govori o sakupljaču i njegovom odnosu prema vlastitoj zbirci, ali i o percepciji javnih i povijesnih osoba nekad i danas, te načinu na koji su portretirani. Portreti u protokolarnoj pozi vladara i vojnih zapovjednika, s insignijama vladarske, vojne i crkvene moći, plemićkim grbovima i alegorijskim figurama, ispisanim obiteljskim i osobnim devizama, zaslugama i životopisima, ali i portret kao lik čovjeka s licem u kojem se ogleda unutarnje raspoloženje, iskra pogleda, strast, lukavost, nezainteresiranost, dosada, moć ili ljubopitljivost i danas može ispričati složene i slojevite priče iz života. Više stotina grafika koje je prikupio Leander Brozović, a koje se danas čuvaju u Zbirci Leandera Brozovića (Zbirka Leandriana Muzeja grada Koprivnice), još uvijek su nedovoljno poznate javnosti, no vjerujem kako će s vremenom, dio po dio zbirke otkrivati ljubiteljima grafičke umjetnosti jednu od Brozovićevih kolekcionarskih strasti, što je namjera i želja autorice ovih redova.

[Draženka Jalšić Ernečić, 2013.]

Allgemeine deutsche Biographie (1875-1912). Historische Commission bei der koenigl. Akademie der Wissenschaften.Leipzig, Verlag Duncker & Humbolt.

Grlović, Milan (1898-1900). Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća.Zagreb, Matićev litografički zavod.

Bojničić, Ivan (1899). Der Adel von Kroatien und Slavonien.Nürnberg.

Bregovac Pisk, Marina (2000). Zbivanja 1848. - 1849. na grafičkim listovima. Zagreb, Hrvatski povijesni muzej.

Bregovac Pisk, Marina (2008). Porteti u Zbirci grafika Hrvatskog povijesnog muzeja.Zagreb, Hrvatski povijesni muzej.

Brnardić, Vladimir (2007). Hrvatska vojnička obitelj Kneževići od Svete Helene.Zagreb, Hrvatski institut za povijest. //: Povijesni prilozi.

Cuvaj, Antun (1913). Grofovi Pejačević.Zagreb.

Deželić, Velimir (1929). Kardinal Haulik, nadbiskup zagrebački 1788 – 1869.Zagreb, Stjepan Markulin (Knjige katoličkog života). Knjiga 6.

Ernečić Jalšić, Draženka (1995). Portreti koprivničkih građana.Koprivnica, Muzej grada Koprivnice.

Ernečić, Jalšić, Draženka (1997). Grafička zbirka Leandriana.Koprivnica, Muzej grada Koprivnice. //: Museum dr. Leandera Brozovića.

Ernečić, Jalšić, Draženka (2004). Portreti Zrinskih iz zbirke grafika Muzeja grada Koprivnice. Neobjavljeno.Zagreb, Matica hrvatska. //: Znanstveni simpozij ‘’Povijest obitelji Zrinski’’.

Grupa autora (1960-2000). Dizionario biografico degli Italiani.Rim, Istituto della Enciclopedia Italiana.

Grupa autora (1961). Slikarstvo XIX stoljeća u Hrvatskoj.Zagreb, Galerija slika grada Zagreba ‘’Benko Horvat’’.

Grupa autora (1970). Vojna enciklopedija.Beograd, Redakcija vojne enciklopedije.

Grupa autora (1972). Encyclopaedia Britannica.Chichago, Encyclopaedia Brittanica Inc.

Grupa autora (1989-2005). Hrvatski biografski leksikon.Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

Grupa autora (1985). Hrvatski narodni preporod.Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt.

Grupa autora (1985). Pisana riječ u Hrvatskoj.Zagreb, Muzejski prostor.

Grupa autora (1989). Kultura pavlina u Hrvatskoj.Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt.

Grupa autora (1995). Kajkaviana Croatica (Hrvatska kajkavska riječ).Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt.

Grupa autora (1996). Zagrebački biskupi i nadbiskupi.Zagreb, Školaska knjiga.

Grupa autora (2000). Historicizam u Hrvatskoj.Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt.

(1993). Znamenja vlasti i časti u Hrvatskoj u XIX. stoleću.Zagreb, Hrvatski povijesni muzej.

(1995). Grbovi, grbovnice, rodoslovlja.Zagreb, Hrvatski povijesni muzej.

(1998). Godina 1848. u Hrvatskoj.Zagreb, Hrvatski povijesni muzej.

(1999). Slike mira.Zagreb, Hrvatski povijesni muzej.

Gjukić-Bender, Vedrana (2000). Grafike od XVI. do XIC. stoljećaiz zbirke Kneževa dvora.Dubrovnik, Dubrovački muzej.

Hozo, Dževad (1988). Umjetnost multioriginala (Kultura grafičkog lista).Mostar, Prva književna komuna.

Kräftner Johann (2004). Klassizismus und Biedermeier.Wien, Liechenstein Museum.

Kukuljević Sakcinski, Ivan (1858). Slovnik umjetnikah jugoslavenskih.Zagreb, Narodna tiskarna Dra. Ljudevita Gaja.

Kukuljević Sakcinski, Ivan (1886). Glasoviti Hrvati prošlih vjekova.Zagreb, Matica hrvatska.

Laszowsky, Emilij ur. (1925). Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925. do 1925.Zagreb, Odbor za proslavu 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva.

Mesaroš, Franjo (1971). Grafička enciklopedija.Zagreb, Tehnička knjiga.

Pelc, Milan (2002). Illustrium imagines. Das Portraitbuch der Renaissance.Leiden - Boston - Köln, Brill.

Schneider, Marijana (1969). Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj.Zagreb, Povijesni muzej Hrvatske.

Schneider, Marijana (1972, 1973). Zrinski i Frankopani u likovnoj umjetnosti.Zagreb, Historijski zbornik XXV-XXVI.

Schneider, Marijana (1973). Portreti 1800 - 1870.Zagreb, Povijesni muzej Hrvatske.

Schneider, Marijana (1982). Portreti 1600 - 1800.Zagreb, Povijesni muzej Hrvatske.

Šimat, Margarita (2000). Portreti Nikole i Petra Zrinskog - Ikonografska emisija značaja i prezentacije. //: Zrinski i Europa.Zagreb, Društvo mađarskih znanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj.

(1981). Vojna krajina u Hrvatskoj.Zagreb, Povijesni muzej Hrvatske.

Vrhovac, Maksimilijan (1987). Dnevnik.Zagreb, Kršćanska sadašnjost.

Wolfgang von Wurbach (1955). Katalog der Portr!atlithographien Josef Kriehubers. Wien - Bad Bocklet - Zürich, Walter Krieg Verlag.

Constantin von Wurbach (1856-1891). Biographisches Lexikon des Kaiserthums Österriech enthaltend die Lebenskizzen der denkwuerdigen Personen, velche 1750 bis 1850 im Kaiserstaate und in seinen Kronlaender gelebt naben. Wien.

http://www.arhinet.arhiv.hr

http://www.bibliothek.uni-augsburg.de

http://www.antiqueportrait.co.uk

http://www.europeana.eu

http://www.fotomarburg.de

http://www.npg.org.uk

http://www.portraitindex.de

http://www.tripota.uni-trier.de

http://www.wordcat.org

Literatura

Katalog izloženih radova.

1. Neutvrđeni autor NIKOLA IV. ZRINSKI grof SIGETSKI (oko 1508 - 1566) Nürnberg, oko 1566. bakrorez2. Caspar de Crayer (1584 - 1669) IVAN LJUDEVIT grof ISOLANI (1586 - 1640) Antwerpen ili Bruxeles, 1635. bakrorez3. Elias Widemann (1619 - 1652) MARKO MIRKOVIĆ, pukovnik hrvatske vojske (? - ?) Beč, 1646. bakrorez4. Elias Widemann (1619 - 1652) MARKO KAPILET, pukovnik hrvatske vojske (? - ?) Beč, 1646. bakrorez5. Elias Widemann (1619 - 1652) JURAJ RATKAJ barun VELIKTABORSKI (1612 - 1666) Beč, 1650. bakrorez6. Elias Widemann (1619 - 1652) ALEKSANDAR IGNACIJE MIKULIĆ BRUNKOVEČKI (1688 - 1696) Beč, 1651. bakrorez7. Elias Widemann (1619 - 1652) EX LIBRIS NIKOLE VII. grofa ZRINSKOG (1620 - 1664) Beč, 1652. bakrorez8. Mathias van Sommer (a.1648 - 1672) IVAN III. DRAŠKOVIĆ grof TRAKOŠĆANSKI (? - 1648) Nürnberg, 1663. bakrorez9. Mathias van Sommer (a.1648 - 1672) GAŠPAR OREHOCI (? - poslije 1659) Nürnberg, 1663. bakrorez10. Mathias van Sommer (a.1648 - 1672) PAVAO OSTROŠIĆ (? - ?) Nürnberg, 1663. bakrorez11. Mathias van Sommer (a.1648 - 1672) NIKOLA OSTROŠIĆ (? - 1660) Nürnberg, 1663. bakrorez12. Mathias van Sommer (a.1648 - 1672) PETAR RAJKOVIĆ (? -?) Nürnberg, 1663. bakrorez13. Mathias van Sommer (a.1648 - 1672) MARKO KAPILET (? - ?) Nürnberg, 1663. bakrorez14. Mathias van Sommer (a.1648 - 1672) NIKOLA VII. grof ZRINSKI (1620 - 1664) Nürnberg, 1663. bakrorez15. Mathias van Sommer (a.1648 - 1672) JURAJ III. FRANKOPAN grof TRSATSKI I MODRUŠKI (1620 - 1661) Nürnberg, 1663. bakrorez16. Neutvrđeni autor NIKOLA VII. grof ZRINSKI (1620 - 1664) Njemačka, poslije 1663.17. Baltasar Moncornet (oko 1600. - 1668.) NIKOLA VII. grof ZRINSKI (1620. - 1664.) Francuska, 1663/64. bakrorez i bakropis 19. Jacob Sandrart (1630. - 1708.) NIKOLA VII. grof ZRINSKI (1620. - 1664.) Nürnberg, 1663/64. bakrorez20. Jacob Sandrart (1630. - 1708.) PETAR IV. grof ZRINSKI (1621. – 1671.) Nürnberg, 1663/64. bakrorez21. Johan Philipp Thelott Stariji (1635. – 1705.) PETAR IV. grof ZRINSKI (1621. – 1671.) Regensburg, 1663. bakrorez22. Neutvrđeni autor JULIJE ANTONIJE FRANKOPAN (? - ?) Frankfurt, 1663. bakrorez23. Neutvrđeni autor ORFEJ knez FRANKOPAN (? - oko 1670.) Frankfurt, 1677. bakrorez24. Neutvrđeni autor PETAR IV. grof ZRINSKI (1621. – 1671.) Frankfurt, 1677. bakrorez25. Neutvrđeni autor NIKOLA VII. grof ZRINSKI (1620. - 1664.) Frankfurt, 1672. bakrorez26. Neutvrđeni autor VUK II. KRSTO FRANKOPAN grof TRSATSKI (oko 1578. – 1652.) 17. stoljeće, bakrorez27. Adriaen van Bloem (oko 1639. – oko 1694.) NIKOLA II. DRAŠKOVIĆ grof TRAKOŠĆANSKI (oko 1625. – 1687.) Beč, poslije 1650. bakrorez28. Cornelis Visscher (1629. - 1658.) FLORIS V. grof Nizozemske i protukralj Njemačke (1256. – 1296.) Haarlem, 1658. bakrorez i bakropis30. Reynier Blokhuysen (oko 1663. – 1744.) PROSPERO ALPINI MAROSTICENSIS (1553. – 1617.) Amsterdam, 1673. – 1744. bakrorez31. François? LEOPOLD I. HABSBURŠKI (1640. – 1705.) Pariz, poslije 1705. bakrorez32. Neutvrđeni autor EMERIK (MIRKO) ESZTERHÁZY grof GALANTHSKI (1665. – 1745.)Srednja Europa, prije 1708. bakrorez33. Vicenzo Maria Coronelli (1650. – 1718.) DUBROVAČKI TRGOVAC Venencija, 1708. bakrorez34. Johan Georg Stoz / Beniamin Kenckel ŠTEFAN ZAGREBEC (1669. – 1742.) Varaždin - Graz, prije 1730. bakrorez 35. Franz Lippoldt (1688.-1768.) MARIJA TEREZIJA HABSBURG-LOTHRINGEN (1717. -1780.) Beč, oko 1750. bakrorez36. Johann Izaja Nilson prema slici Josipa Kredića FRANJO grof NÁDASDY (1708. – 1783.) Augsburg, poslije 1758. bakrorez37. Antal Anton Tischler (1721. – 1780.) MAKSIMILIJAN biskup VRHOVAC RAKITOVEČKI (1752. – 1827.) Budimpešta, 1788. bakrorez38. Antal Anton Tischler (1721. – 1780.) ANTUN JANKOVIĆ grof DARUVARSKI (1729. – 1789.) Budimpešta, 1789. bakrorez39. Adam Johann Bernard von Bartsch (1757.-1821.) IVAN KARLO KNEŽEVIĆ barun od SVETE HELENE (1743.-1809.) Beč, 1794. bakropis40. Quirin Mark (1753. – 1811.) NIKOLA ŠKRLEC LOMNIČKI (1729. – 1799.) Beč, prije 1799. bakropis 42. Voutier ? ĐURĐEVAČKI KAPETAN 17. ili 18. stoljeće bakrorez43. Josef Kriehuber (1800.- 1876.) JURAJ GEORGIUS HAULIK od VARALLYJA (1788. – 1869.) Beč, 1837. litografija44. Josef Kriehuber (1800.- 1876.) JURAJ GEORGIUS HAULIK od VARALLYJA (1788. – 1869.) Beč, 1837. litografija45. Josef Kriehuber (1800.- 1876.) JANKO DRAŠKOVIĆ grof TRAKOŠĆANSKI (1770. – 1856.) Beč, 1843. litografija46. Josef Kriehuber (1800.- 1876.) JANKO DRAŠKOVIĆ grof TRAKOŠĆANSKI (1770. – 1856.) Beč, 1843. litografija47. Josef Kriehuber (1800.- 1876.) JURAJ (JURICA, ĐURO) ORŠIĆ knez SLAVETIĆKI (1780. – 1847.) Beč, 1844. litografija48. Josef Kriehuber (1800.- 1876.) FRANJO HALLER grof HALLERKŐA (1795. – 1875.) Beč, 1844. litografija49. Josef Kriehuber (1800.- 1876.) HEINRICH HERMANN JOSEF FREIHERR barun von HESS (1788. - 1870) Beč, 1849. litografija50. Josef Kriehuber (1800.- 1876.) JOSIP JURAJ biskup STROSSMAYER (1815. – 1905.) Beč, 1850. litografija51. Josef Kriehuber (1800. - 1876.) JOSIP JELAČIĆ grof BUŽIMSKI (1801. – 1859.) Beč, 1848/49. litografija52. Josef Kriehuber (1800. - 1876.) JOSIP JELAČIĆ grof BUŽIMSKI (1801. – 1859.) Beč, 1848/49. litografija53. Josef Kriehuber (1800. - 1876.) JOSIP JELAČIĆ grof BUŽIMSKI (1801. – 1859.) Beč, 1848/49. litografija (u boji)54. Thuguth Heinrich (1798. – 1850.) JOSIP JELAČIĆ grof BUŽIMSKI (1801. – 1859.) Zagreb - Beč, 1848/49. litografija55. Franz Schrotzberg (1811. – 1889.) JOSIP JELAČIĆ grof BUŽIMSKI (1801. – 1859.) Beč - Zagreb, 1849.; 1850. litografija56. Franz Xaver Zalder (1815. - ?) ALBERT JELAČIĆ BUŽIMSKI (1806. – 1869.) Beč, 1848. – 1850. litografija57. V. Stubianzká (? - ?) JOSIP JELAČIĆ grof BUŽIMSKI (1801. – 1859.) Beč, prije 1849. litografija58. Carl Lanzedelli (oko 1806. – 1865.) JOSIP JELAČIĆ grof BUŽIMSKI (1801. – 1859.)Beč, 1849. litografija59. Thuguth Heinrich (1798. – 1850.) IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (1816.-1889.) Zagreb, 1847. (crtež), reprodukcija litografije 60. Theodor Mayerhofer (1855. -1941.) LADISLAV KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (1815. – 1896.)Beč, oko 1880. reprodukcija litografije61. Stjepan Kovačević ANTUN NEMČIĆ pl. GOSTOVINSKI (1813 - 1849) Zagreb, 1898 - 1900. litografija62. Joseph (Giuseppe) Marastoni (1834. – 1895.) ALEKSANDAR (ŠANDOR) pl. VUČETIĆ (1854. – 1928.) Beč, 1891. litografija63. Neutvrđeni autor Dr. STJEPAN pl. VUČETIĆ (1836. – 1894.) Hrvatska, 19. stoljeće, litografija64. Franz Eybl (1806. – 1880.) NEPOZNATI MUŠKARAC SA JURATUŠKOM SABLJOM Beč, 1848. litografija65. Franz Eybl (1806. – 1880.) NEPOZNATI ČASNIK AUSTRIJSKE VOJSKE Beč, 1849. litografija66. Carl Goebel (1824. – 1899.) ALBERT grof NUGENT-WESTMEATH (1816. – 1896.) Beč, 1843. litografija 67. Gyula Suhajdy (? -?) LADISLAV grof PEJAČEVIĆ (1824. – 1901.) 19. stoljeće, litografija68. Josip Bauer (oko 1845. – 1916.) MEDO knez PUCIĆ (1821. – 1882.) Beč, oko 1855. litografija69. Joseph (Giuseppe) Marastoni (1834. – 1895.) KOLOMAN pl. BEDEKOVIĆ KOMORSKI (1818. – 1889.) Beč, 1867. litografija70. Gjuro i Ivan Varga DRAGUTIN KHUEN-HÉDERVÁRY grof HÉDERVÁR (1849. – 1918.) Zagreb, oko 1893. bakrojed po fotografiji

Zbirka Leandriana

16

Draženka Jalšić Ernečić

Zbirka Leandriana Muzeja grada Koprivnice

PORTRETI HRVATSKIH I EUROPSKIH VELIKODOSTOJNIKA

30.8.-15.10.2013.

Izdavač:

MUZEJ GRADA KOPRIVNICE

Trg dr. Leandera Brozovića 1

HR-48000 KOPRIVNICA

Za izdavača: MARIJAN ŠPOLJAR

Organizacija izložbe: MUZEJ GRADA KOPRIVNICE

Autorica i kustosica izložbe: DRAŽENKA JALŠIĆ ERNEČIĆ (viša kustosica)

Stručni suradnik povjesničar: DRAŽEN ERNEČIĆ (viši kustos)

Tehnička priprema i primarna zaštita izložaka: RENATO HORVAT (muzejski tehničar)

GORDANA FAJER (javni radovi)

ŽELJKA MUJČINOVIĆ (javni radovi)

Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi: HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD ZAGREB

ANDREJA DRAGOJEVIĆ

MARKO TIŠLJAR

DARIO KOHN

Likovni postav i oblikovanje izložbe: DRAŽENKA JALŠIĆ ERNEČIĆ

Fotografije reprodukcija: IVAN BRKIĆ

DRAŽENKA JALŠIĆ ERNEČIĆ

DRAŽENKA JALŠIĆ ERNEČIĆ - Pogled Florisa V. (1256.-1296.) grofa od Nizozemske

i protukralja Njemačke na bakrorezu nizozemskog crtača i grafičara iz Haarlema

CORNELUISA VISSCHERA (1629.-1858.)

Oblikovanje pozivnice, plakata i publikacije: DRAŽENKA JALŠIĆ ERNEČIĆ

Prijelom i priprema za tisak: DALIBOR VUGRINEC

Tisak: TISKARA BALTAZAR KOPRIVNICA

Naklada: 300

Tiskano u Hrvatskoj

ISBN 978-953-288- 059-5

Obrada zbirke grafičkih listova iz ostavštine Leandera Brozovića Muzeju grada Koprivnice bio je složen i dugotrajan posao. Brojne probleme i nedoumice nastojala sam i uspijevala riješiti razgovorima s brojnim kolegama i stručnjacima koji obrađuju grafiku i grafičke zbirke. Svima zahvaljujem na savjetima, potpori i razumije-vanju, a posebno muzejskoj savjetnici Marini Bregovac Pisk iz Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagreb, muzejskoj savjetnici u mirovini Margariti Šimat iz Kabineta grafike HAZU za početne poticaje, ravnatelju Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu Milanu Pelcu za podršku i inspiraciju te restauratorici savjetnici Andreji Dragojević, voditeljici Radionice za papir i kožu Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba koja je uvidjela važnost zbirke i čiji je tim konzervatora i restauratora proveo uspješne konzervatorsko-restauratorske zahvate na dijelu najugroženijih grafičkih listova s posebnim naglaskom na portretnoj grafici 17. stoljeća.

Autorica

Koprivničko-križevačka županijawww.kckzz.hr

Grad Koprivnicawww.koprivnica.hr

Renesansni festival

www.muzej-koprivnica.hr

www.renesansnifestival.hr

Tiskara Baltazar d.o.o. Koprivnicawww.baltazar.com.hr