ZBORNIK RADOVA - OSVIT · 2018. 10. 22. · To je složen proces koji se ostvaruje profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem na odgovarajućim poslovima. Institut zapošljavanja

ZBORNIK RADOVA

ZAHVALE

Organizacija ovako velike međunarodne konferencije za udrugu OSVIT i njene članove

predstavljala je novo iskustvo i veliki izazov. Stoga, želimo izraziti posebnu zahvalnost svim

pokroviteljima i suorganizatorima ove konferencije koji su dali veliki doprinos u realizaciji ovog

događaja:

• Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava

• Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

• Grad Zadar

• Grad Zagreb

• EASPD

• URIHO

IMPROVING SERVICESIMPROVING LIVES

OSVIT-ZADAR-2016. profesionalnom rehabilitacijom do zapošljavanja – snaga za promjenu

5

Nakladnik

OSVIT - Udruga ustanova, drugih pravnih osoba i građana koji provode profesionalnu

rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Hrvatske

Zagreb, Avenija Marina Držića 1

Za nakladnika

Josip Držaić

Organizacijski odbor

Lidija Hrastić - Novak, predsjednica

Josip Držaić, zamjenik predsjednice

Članovi: Marinka Bakula Anđelić, Zorislav Bobuš, Tomislav Bogović,

Vesna Federer Budimčić, Dražen Koščak, Lucijan Orlić

Programski odbor

Damira Benc, Jasenka Sučec, Josip Držaić,ml., Ivana Lulić,

Višnja Majsec Sobota, Marina Župan

Redakcijski odbor

Zoran Mihajlović, Julijana Puljić

Urednik Zbornika radova

Josip Držaić, ml.

Grafičko oblikovanje i tisak

URIHO - Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

Zagreb, Avenija Marina Držića 1

Naklada

300 primjeraka

Biblioteka

Stručni skupovi

ISBN 978-953-58989-0-0



SADRŽAJ:

PREDGOVOR - ministrica rada i mirovinskog sustava prim.dr.sc. Nada Šikić.............6

ZBORNIK RADOVA .................................................................................................7 Josip Držaić, URIHO ZAŠTITNO ZAPOŠLJAVANJE – TRADICIJA DUGA 70 GODINA .................................................................7 Jasna Gašparović, CPRZ

UVJETI ZA OSTVARENJE PRAVA NA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I PUT DO NJEGOVE REALIZACIJE .............................................................................................................................................14Marijana Petkoviček, ZOSIPRAVNI ASPEKTI POTEŠKOĆA KOJE ONEMOGUĆUJU ULAZAK U POSTUPAK PROFESIONALNE REHABILITACIJE ...................................................................................................................20Sanja Mršić Jurina, ZOSI NEKE PSIHOLOŠKE POTEŠKOĆE KOJE OTEŽAVAJU ILI ONEMOGUĆUJU UKLJUČIVANJE U POSTUPAK PROFESIONALNE REHABILITACIJE .....................................................................34Bojana Dražić, Mirna Brkić i Marko Škundrić, CPRZREHABILITACIJSKA PROCJENA RAZINE RADNIH SPOSOBNOSTI, ZNANJA, VJEŠTINA, RADNIH NAVIKA I PROFESIONALNIH INTERESA ...............................................................................44Natalija Vičević i Josip Držaić, CPRZPROVOĐENJE USLUGA PROFESIONALNE REHABILITACIJE I IZAZOVI S KOJIMA SESUSREĆEMO U RADU .........................................................................................................54Mija Glasnović, Ivančica Bašić i Marina Čaljkušić, CPRZSURADNJA S NARUČITELJIMA USLUGA PROFESIONALNE REHABILITACIJE..........................63Mirjana Zećirević, Marijana Grgin i Mirjana Senjak, HZZPROFESIONALNOM REHABILITACIJOM DO INTEGRACIJE OSOBA S INVALIDITETOM NA TRŽIŠTE RADA – AKTIVNOSTI HRVATSKOGA ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE .........................72Alen Kolar, ZOSIPOTICAJI, NAGRADA I UTVRĐIVANJE KVOTE ZA ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM ...81Višnja Majsec Sobota, URIHOURIHO-v PROJEKT FINANCIRAN SREDSTVIMA EUROPSKE UNIJE – PROGRAM OSPOSOBLJA-VANJA NA RADNOM MJESTU ZA DUGOTRAJNO NEZAPOSLENE OSOBE S INVALIDITETOM – PILOT PROJEKT ZA POMOĆNE KUHARE ............................................................................88Ana Krajačec, URIHOPOSLOVNI PLAN restorana URIHO - „Veseli pajcek“ .....................................................................99

PRIOPĆENJA .......................................................................................................113Višnja Rakin, CPRRŠANSA JE U MOJIM RUKAMA ...........................................................................................113Vesna Federer Budimčić, Lada d.o.o.OBRAZOVANJE NAS SAMIH – Uz sredstva EU fondova – do formalnih i neformalnih obrazovanja ......................................................................................................................115Goran Basta, AdiutorUSTANOVA ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH ADIUTOR .........................................................117



6 7

Poštovani sudionici stručnog skupa i čitatelji Zbornika,

U posljednjih deset godina u Republici Hrvatskoj

bilježimo stalni rast broja zaposlenih osoba s invaliditetom,

a taj rast je osobito vidljiv u 2015. godini nakon primjene

novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju

osoba s invaliditetom. Ovaj pozitivan trend rasta očekujemo

i u narednom razdoblju kada se tek trebaju pokazati rezultati

naših zajedničkih napora u proteklim godinama.

PREDGOVOR

Iako smo ponosni na pozitivne pomake, svjesni smo činjenice da je pred nama još

uvijek veliki posao. Naša vizija je društvo jednakih mogućnosti za sve. Želimo ukloniti sve

prepreke koje društvo stavlja pred osobe s invaliditetom i pružiti im priliku za ostvarenje

njihovih potencijala.

Značajnu ulogu u stvaranju uključivog društva imaju novootvoreni centri za pro-

fesionalnu rehabilitaciju. Novi model profesionalne rehabilitacije u Republici Hrvatskoj

temelji se na individualnom pristupu osobi s invaliditetom. Individualni pristup pod-

razumijeva osposobljavanje osobe s invaliditetom za rad, uzimajući u obzir njezine

mogućnosti i potrebe, ali i potrebe tržišta rada. Centri za profesionalnu rehabilitaciju

stručna su podrška i poslodavcima u prilagodbi poslovnog okruženja zaposlenoj osobi s

invaliditetom. Tako uključena osoba s invaliditetom ne samo da može pronaći zaposlenje

i zadržati posao, nego i profesionalno napredovati.

Uključivanjem osoba s invaliditetom putem profesionalne rehabilitacije u aktivnu

radnu snagu najviše ulažemo u podizanje svijesti društva. Na taj način mijenjamo

fokus s ograničenja na sposobnosti svakog pojedinca kojima može pridonijeti napretku

zajednice. To je promjena koju želimo vidjeti u društvu, a snaga te promjene je u

profesionalnoj rehabilitaciji.

Stoga je i glavna tema ovogodišnjeg međunarodnog stručnog skupa posvećena

upravo profesionalnoj rehabilitaciji osoba s invaliditetom. Prilika je to za predstavljanje

našeg modela profesionalne rehabilitacije, ali i za razmjenu znanja i iskustava na ovom

iznimno važnom području. Osim toga, skup je i prilika za analizu učinjenog i određivanje

ciljeva i smjernica za budućnost.

Zahvaljujemo se svim suradnicima koji su svojim stručnim radom doprinijeli

ovome Zborniku.

Ministrica rada i mirovinskoga sustava

dr. sc. Nada Šikić

ZBORNIK RADOVA

ZAŠTITNO ZAPOŠLJAVANJE – TRADICIJA DUGA 70 GODINA

Josip Držaić

URIHO

Josip Držaić rođen je 1957. godine u Zagrebu. Završio je

Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te Specijalistički

poslijediplomski studij Upravljanja prodajom Ekonomskog

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U svojoj radnoj karijeri stekao

je dugogodišnje iskustvo u području obrazovanja kao ravnatelj

Pučkog otvorenog učilišta Zagreb. Od 2000. godine ravnatelj je

Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom URIHO,

gdje je stekao značajno iskustvo u području profesionalne rehabilitacije. Predsjednik je

Udruge OSVIT, zamjenik predsjednika Hrvatskog paraolimpijskog odbora te predsjednik

Zagrebačkog športskog saveza osoba s invaliditetom.

UVOD

Zaštita osoba s invaliditetom, stvaranje uvjeta za njihovo osposobljavanje i za-

pošljavanje obaveza je svakog civiliziranog društva. Spoznaja o stalnom porastu invalidne

populacije, bez obzira radi li se o invalidima rada, invalidnoj djeci ili invalidima rata,

predstavlja socijalni, zdravstveni, gospodarski, jednom riječi globalni problem zajednice.

Odnos društva prema osobama s invaliditetom ne podrazumijeva žaljenje, već

razumijevanje što je temelj za ostvarenje konačnog cilja a to je integracija osoba s

invaliditetom u obitelj, radnu sredinu i kvalitetan društveni život. To je složen proces

koji se ostvaruje profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem na odgovarajućim

poslovima. Institut zapošljavanja mora biti završetak procesa osposobljavanja jer tek

tada predstavlja dosljedno provođenje proklamirane socijalne politike. Afirmativnim

odnosom prema zapošljavanju osoba s invaliditetom rješava se njihova egzistencija i

omogućava ostvarenje prava na rad, kao temeljno ljudsko pravo, što neprijeporno snažno

utječe na njihovo socijalno uključivanje. To je jedan od bitnih uvjeta za njihovo životno

osamostaljenje i društvenu afirmaciju. Rad ima i etičku vrijednost: znači čovjekovu



8 9

slobodu te razvija solidarnost među ljudima učvršćujući njihovo zajedništvo. Humano

je društvo stoga mjerama aktivne politike obavezno jamčiti osobama s invaliditetom

ostvarenje prava na rad čak i u većoj mjeri od one koju uživaju osobe bez invaliditeta.

Početke djelotvorne skrbi o osobama s invaliditetom nalazimo u nekim naprednim

i gospodarski razvijenim gradovima, pokrajinama i državama već zarana, a osobito u

drugoj polovici 19. stoljeća, među kojima je bila i ondašnja Austro-Ugarska Monarhija u

čijem su sastavu bile i hrvatske zemlje. U Monarhiji je tako 1854. godine donesen Zakon

o zaštiti rudara, a 1867. godine u njezinom se Ustavu spominju osobe s invaliditetom i

utvrđuje potreba za njihovom zaštitom.

Prvi institucionalizirani oblici skrbi za osobe s invaliditetom u Europi organizirani

su u tijeku Prvoga svjetskog rata i nakon njega, te nakon Drugoga svjetskog rata kad je

znatno promijenjen odnos prema osobama s invaliditetom u pozitivnom smislu na što su

utjecale posljedice dvaju svjetskih ratova u kojima je bilo previše ljudskih žrtava i razaranja

i ostalo je mnogo ratnih vojnih invalida. O tome svjedoče brojne preporuke, deklaracije

i rezolucije Međunarodne organizacije rada, Svjetske zdravstvene organizacije i drugih

organa Ujedinjenih naroda zaduženih za socijalno i radno zbrinjavanje stanovništva.

Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća kada se počinju javljati i veći problemi

glede zapošljavanja osoba s invaliditetom Međunarodna organizacija rada donosi

poznatu Preporuku o profesionalnoj rehabilitaciji broj 99/55 u kojoj je predloženo

osnivanje posebnih radionica za osposobljavanje i zapošljavanje težih invalida koji

se u redovnim uvjetima ne mogu osposobiti ni zaposliti. Bio je to dodatan poticaj za

osnivanje zaštitnih radionica u zemljama Europe i na ovim našim prostorima.

ZAŠTITNE RADIONICE - CILJ I SVRHA OSNIVANJA

Zaštitne radionice osnivane su s ciljem osposobljavanja i zapošljavanja invalida

rada, civilnih žrtava rata, kronično oboljelih osoba i drugih osoba s invaliditetom.

Ta poduzeća se nazivaju zaštitna zato što se željela naglasiti potreba zaštite osoba

s invaliditetom, kao i potreba povoljnijeg tretmana takvih radionica u odnosu na

ostale gospodarske subjekte. U prvom slučaju se radi o prilagođavanju radnih uvjeta

mogućnostima radnika umanjenih sposobnosti, dok je u drugom slučaju riječ o

neophodnim društvenim olakšicama u smislu oslobođenja od plaćanja dijela društvenih

obaveza i drugih povlastica.

Ciljevi i zadatci zaštitnih radionica bili su svuda jednaki, jedino su se pojedine

radionice razlikovale po svom položaju ovisno o društvenim odnosno financijskim

olakšicama koje su uspjele ostvariti ili dobivanja izdašnijih potpora i donacija. Bez obzira

na zakonske promjene radionice su redovito ostvarivale zadaće prema svojoj namjeni i

osnovnoj djelatnosti: profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

i bile su ustrojene na proizvodno-rehabilitacijskom načelu. Njihovo poslovanje bilo je

podjednako kao i u proizvodnim poduzećima, jedina razlika bila je vezana za veće ili

manje financijske olakšice u obliku oslobođenja od plaćanja nekih poreza i doprinosa.

Osnivanje zaštitnih radionica započelo je u Hrvatskoj po završetku Drugoga

svjetskog rata. Pretečama zaštitnih radionica smatraju se privredna poduzeća ratnih

vojnih invalida. Prvo poduzeće za zapošljavanje invalida na području bivše Jugoslavije

osnovao je Savez ratnih vojnih invalida 1946. godine u Zagrebu a poslovala je pod

nazivom Ivančica, dakle prije sedamdeset godina.

DES, IVANČICA, OSVT i ZIRI

U nastojanju da se ne zanemari cilj i svrha zaštitnih radionica 1978. godine četiri

radionice koje su djelovale na području grada Zagreba (DES, IVANČICA, OSVIT i ZIRI)

udružuju se u radnu organizaciju za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida.

Svaka od ove četiri radionice imala je za cilj zaposliti skupinu invalida određenog

oštećenja ili invalida po nekom drugom osnovu; DES - gluhe i nagluhe osobe, IVANČICA

- kronično oboljele osobe, OSVIT - invalide rada, ZIRI - tjelesne invalide te mentalno

retardirane osobe i osobe sklone asocijalnom ponašanju. Od početnih slova naziva

radionica nastalo je ime DIOZ, koji je preuzeo proizvodne programe radionica i tako

nastavio rad u niskoakumulativnim djelatnostima u proizvodnji tekstilne konfekcije,

ortopedske obuće i pomagala, kitničarstva, papirne i kartonske ambalaže, grafičke

djelatnosti, drvoprerađivačke djelatnosti zanatskog tipa, metaloprerađivačke djelatno-

sti i preradi kože.

DIOZ je bilo orijentiran na masovno zapošljavanje, preko 85 % radnika radilo je na

proizvodnim programima koji traže intenzivno sudjelovanje radne snage. U vremenu

od 1979. - 1995. godine DIOZ je prošao kroz nekoliko organizacijskih promjena.

Međutim, bez obzira na razlike u organiziranosti, pravnoj utemeljenosti i veličini nikada

nije imao definirani status ni čisto gospodarskog subjekta ni neprivredne institucije.

Promjena zakonskih propisa i gospodarskih uvjeta poslovanja tijekom 90.-tih godina

prošlog stoljeća nepovoljno se odrazila na opstanak poduzeća za zapošljavanje osoba



10 11

s invaliditetom. Od 39 poduzeća koliko ih je krajem 1980. godine bilo registrirano pri

Poslovnoj zajednici zaštitnih organizacija za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje

invalida Hrvatske opstala su samo tri. Prešutno izgubivši dotadašnje povlastice zaštitne

radionice su izjednačene s ostalim gospodarskim subjektima u državi. U takvim

okolnostima društveno poduzeće DIOZ dovedeno je na rub opstanka te je donesena

odluka o preoblikovanju poduzeća u ustanovu.

PUT U NOVO TISUĆLJEĆE

Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

(skraćeno URIHO) pod tim imenom djeluje od 1996. godine. Nastala je kao pravni

slijednik DIOZ-a najstarijeg poduzeća za zapošljavanje osoba s invaliditetom na području

bivše Jugoslavije. URIHO je 29. veljače 1996. godine upisan u registar Trgovačkog suda

u Zagrebu, osnovan i registriran kao ustanova ali posluje po svim zakonitostima važećim

za trgovačka društva. Odlukom o prihvaćanju prijenosa osnivačkih prava nad ustanovom

URIHO, od 24. listopada 2013. godine, Grad Zagreb je postao jedini osnivač ustanove

URIHO sa 100% udjelom. Iste godine se promijenio i naziv, iz imena Ustanove je izbrisana

riječ „hendikepiranih“ čime je usklađen naziv s Konvencijom UN-a o pravima osoba s

invaliditetom, kao i pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

Danas URIHO zapošljava 509 radnika od čega je 58% osoba s invaliditetom.

Međutim, kroz programe radnog centra, virtualne, kreativne, glazbene, sportske i druge

sadržaje kroz prostore Ustanove dnevno prođe preko 800 osoba s različitim vrstama

invaliditeta. Misija URIHO-a je osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom i

drugih teže zapošljivih osoba, te iznalaženje novih mogućnosti njihovog zapošljavanja

stvarajući pri tomu ugodno i poticajno radno okruženje. To se postiže zapošljavanjem

osoba s invaliditetom po proizvodnim jedinicama, sukladno njihovim mogućnostima i

sklonostima, te rehabilitacijom u sklopu istoimene službe putem predviđenih programa.

Tijekom sedamdeset godina kontinuiranog provođenja svoje specifične djelatnosti u

URIHO-u su se za samostalan život i rad osposobile više tisuća osoba s invaliditetom.

Usprkos tradiciji dugoj sedam desetljeća URIHO je okrenut budućnosti, novim

programima i projektima. Valja istaknuti kako je URIHO prva zaštitna radionica u

Hrvatskoj koja je dobila ISO certifikat za sustav upravljanja kvalitetom kojim se potvrđuje

usklađenost sa strogim svjetskim standardima kvalitetne poslovne organizacije. Ovim

certifikatom definiran je sustav upravljanja kvalitetom, odgovornost poslodavca,

upravljanje resursima, realizacija proizvoda, mjerenja i analize.

Slijedeći svoju misiju URIHO otvara prvi Radni centar za nezaposlene osobe s

invaliditetom i Virtualnu radionicu, vježbeničku tvrtku gdje osobe s invaliditetom

obnavljaju svoja ranije stečena znanja i vještine za administrativno komercijalna

zanimanja. S obzirom na dugogodišnja praktična i teoretska iskustva stručnjaka URIHO-a

kontinuirano je pružana stručnu pomoć poslodavcima vezano uz adaptaciju osobe s

invaliditetom na radnu sredinu i obrnuto, te organizaciju i prilagođavanje radnog

procesa preostalim radnim sposobnostima osoba s invaliditetom.

Danas URIHO s pravom slovi kao najveći, najrazvijeniji i najstariji pravni subjekt

u Republici Hrvatskoj u kojem se provodi profesionalna rehabilitacija, osposobljavaju

djeca i mladež s teškoćama u razvoju i zapošljavaju osobe s invaliditetom. Ustanova

nastavlja djelatnost od općeg interesa čiji su početci zabilježeni davne 1946. godine

kada je osnovana IVANČICA, prva zaštitna radionica u Hrvatskoj a koja i danas djeluje

kao jedna od organizacijskih cjelina URIHO-a.

Ustanova URIHO surađuje sa srodnim institucijama u zemljama Europske

unije ostvarujući sa njima partnerske odnose (Austrija, Njemačka, Belgija, Slovenija,

Nizozemska, Češka itd.). Aktivna je članica EVBB-a, Europske udruge ustanova za

strukovno obrazovanje, a putem Udruge OSVIT i EASPD-a, Europske udruge pružatelja

usluga osobama s invaliditetom.

BUDUĆI CENTAR – IZAZOV I OBAVEZA

Jedan od najznačajnijih koraka za URIHO učinio je Grad Zagreb kad su vijećnici

Gradske skupštine, dana 20. lipnja 2000. godine, jednoglasno prihvatili Program

restrukturiranja i saniranja. Bio je to temelj za stvarni zaokret u strategiji poslovanja

u kojem se uz sanaciju kao glavni zadatak postavlja izgradnja novog poslovno-proizvo-

dnog objekta na Kajzerici.

Perspektiva odnosno izglednija budućnost URIHO-a najčešće se povezuje s

izgradnjom projektiranog, praktički i namjenski prikladnog centra za rehabilitaciju

i zapošljavanje osoba s invaliditetom kao zamisao planirana još osamdesetih godina

prošlog stoljeća, a u naše se vrijeme očekuje ostvarenje na lokaciji Kajzerica u Novom

Zagrebu. Budući bi centar tako od skromnih početaka davne 1946. godine, prerastao u

ustanovu suvremenog tipa koja bi ispunjavala sve zakonske i druge uvjete i standarde da

u skladu s gospodarskim i civilizacijskim društvenim napretkom osigura humane i radne



12 13

prostore osobama s invaliditetom na najvišoj razini uljuđenosti.

URIHO se trenutačno nalazi na 14 različitih lokacija u Zagrebu, te na jednoj lokaciji

u Novakima pokraj Samobora. Prostornom integracijom svih sastavnica i dodatnim

širenjem aktivnosti postiglo bi se učinkovitije upravljanje i organizacija, te osigurali bolji

radni uvjeti. Istodobno u procesu osmišljavanja projekt je prerastao iz zadovoljenja

utilitarnih potreba Ustanove u projekt osmišljavanja jednog od najinovativnijih centara

ovakvog tipa u Europi koji objedinjava prostore za zaštitne radionice, jedinstvenu

multifunkcionalnu dvoranu za osobe sa invaliditetom i izgradnju smještajnih kapaciteta

u kojima rade osobe sa invaliditetom i koji omogućava transformaciju kompletnog

sektora u smjeru uslužnih djelatnosti.

Izgradnja novog URIHO-vog kompleksa od iznimne je strateške važnosti, ne samo

za Zagreb i Zagrebačku županiju, na nacionalnoj razini jer osigurava unapređenje

provođenja profesionalne rehabilitacije i radne integracije, djelatnosti koja je od općeg

značaja za društvo u cjelini, za Republiku Hrvatsku i cijelu Regiju. Stoga se intenzivno

radi na razvoju projekta izgradnje Kompleksa URIHO i pripremama projekta za su-

financiranje iz Europskih fondova. U tu je svrhu tvrtka URBANEX d.o.o., u suradnji s

ustanovom URIHO i ostalim dionicima projekta, izradila Studiju predizvodljivosti. Studi-

ja se sastoji od socioekonomske analize te analize troškova i koristi, odnosno financijskog

jaza. Predviđena vrijednost gradnje i opremanja cijelog kompleksa na Kajzerici je oko

250 milijuna kuna, a sam kompleks čine tri cjeline: rehabilitacijsko-proizvodna, multi-

funkcionalna sportska dvorana u potpunosti prilagođena osobama s invaliditetom te

edukacijsko-rehabilitacijski dio sa smještajnim kapacitetima.

Realizacijom cjelokupnog projekta, uz pomoć i potporu Grada Zagreba i Republike

Hrvatske, ostvarile bi se pretpostavke za prerastanje URIHO-a u središnju instituciju za

pružanje usluga profesionalne rehabilitacije zaštitnim radionicama i institucijama iste ili

slične djelatnosti sada kad je Hrvatska punopravna članica Europske unije. Budući Centar

mogao bi ujedno postati dom osobama s invaliditetom gdje bi one, osim rehabilitacije i

zapošljavanja, iskazivale i svoje druge sposobnosti i nadarenosti u umjetnosti, znanosti,

športu i kulturi što bi znatno doprinijelo njihovoj afirmaciji u društvu.

Godine rada i razvoja stvorile su od prve zaštitne radionice Ivančice prestižnu

Ustanovu, višestruko nagrađivanu za vlastite napore u radnoj i društvenoj rehabilitaciji

osoba s invaliditetom. Radnici URIHO-a nastavit će proizvodnu tradiciju, svi problemi

prošlosti a i sadašnjosti blijede pred osjećajem ponosa i zadovoljstva zbog sedamdeset

godina postojanja i kontinuiranog provođenja općedruštveno korisne djelatnosti.

Obilježavanje sedamdesete obljetnice posvećeno je svim generacijama zaposlenika

URIHO-a, u znak zahvalnosti za njihov samoprijegoran rad, i poslovnim partnerima za

dugogodišnju uspješnu suradnju.

Zato radnici URIHO-a slave.

70godina



14 15

UVJETI ZA OSTVARENJE PRAVA NA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I PUT DO NJEGOVE REALIZACIJE

Osvrt na Pravilnik o profesionalnoj rehabilitaciji i centrima za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom-

Jasna Gašparović

Centar za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“

Jasna Gašparović rođena je 1973. godine u Rijeci.

Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Od

2015. godine radi kao viši stručni savjetnik – pravnik u Centru

za profesionalnu rehabilitaciju “Zagreb”. Prije početka rada

u Centru za profesionalnu rehabilitaciju “Zagreb”, stekla je

dvanaestogodišnje radno iskustvo u pravosuđu na općinskom

sudu, u kojem je razdoblju položila pravosudni ispit i kontinui-

rano se stručno usavršavala i dodatno educirala na raznim područjima građanskoga

prava. U dosadašnjem radu stekla je iskustvo rada s osjetljivim skupinama, pa tako i s

osobama s invaliditetom i to ponajviše onima s intelektualnim i mentalnim oštećenjima,

s kojima se prilikom rada u pravosuđu susretala ponajviše kroz postupke iz područja

obiteljskoga prava. Kao pravnica u Centru za profesionalnu rehabilitaciju “Zagreb”

usavršava i produbljuje znanje iz područja profesionalne rehabilitacije i drugih prava

osoba s invaliditetom u odnosu na rad i zapošljavanje.

Temeljem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s inva-

liditetom (Narodne novine 157/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZPRZOI) kao provedbeni

propis donijet je Pravilnik o profesionalnoj rehabilitaciji i centrima za profesionalnu

rehabilitaciju osoba s invaliditetom (Narodne novine 44/14 i 2/15 – u daljnjem tekstu

Pravilnik), koji je stupio na snagu 15. travnja 2014. godine.Sagledavajući odredbe

ZPRZOI-a i Pravilnika kao cjelinu, u povezanosti s propisima iz područja mirovinskog

osiguranja i iz područja prava za vrijeme nezaposlenosti, kao i sa Standardima usluga

profesionalne rehabilitacije, cjelokupan postupak profesionalne rehabilitacije, kada se

ona razmatra kao (široko određen) skup mjera nabrojanih u čl. 4.st.4. ZPRZOI-a, može

se podijeliti u dvije faze. Prva faza predstavlja odlučivanje o pravu na profesionalnu

rehabilitaciju, dok drugu fazu čini sama provedba profesionalne rehabilitacije, koju

provode centri za profesionalnu rehabilitaciju samostalno ili u suradnji s drugom

pravnom osobom.

Predmet ovoga rada je prva spomenuta faza u kojoj se utvrđuje ima li osoba pravo

na usluge profesionalne rehabilitacije, koje uvjete mora ispunjavati da bi ostvarila to

pravo i koja tijela o tom pravu odlučuju.

ZPRZOI definira pravo na profesionalnu rehabilitaciju kao pravo osobe s inva-

liditetom na korištenje usluga centra za profesionalnu rehabilitaciju utvrđenih indi-

vidualnim planom profesionalne rehabilitacije.

Individualni plan profesionalne rehabilitacije donosi centar za profesionalnu

rehabilitaciju nakon provedene rehabilitacijske procjene, a njime se utvrđuju po-

trebne usluge u daljnjem tijeku profesionalne rehabilitacije. Naime, prva usluga u

Standardima usluga profesionalne rehabilitacije je „Rehabilitacijska procjena razine

radnih sposobnosti, znanja, vještina, radnih navika i profesionalnih interesa“, koja čini

početnu fazu u cjelokupnom procesu profesionalne rehabilitacije i njome se utvrđuje

trenutno stanje osobe s invaliditetom, mogućnost njezinog uključivanja u radni proces,

obrazovanje ili profesionalnu rehabilitaciju, odnosno utvrđuje se da li uopće postoji

potreba za profesionalnom rehabilitacijom određene osobe i preporučuje li joj se

profesionalna rehabilitacija s obzirom na njezino trenutno stanje. Ukoliko centar za

profesionalnu rehabilitaciju utvrdi da se preporučuje neki od oblika profesionalne

rehabilitacije, donosi Individualni plan profesionalne rehabilitacije, koji je namijenjen

planiranju potrebnih usluga nakon rehabilitacijske procjene i vođenju samog procesa

profesionalne rehabilitacije te uvida u troškove predviđenih usluga profesionalne

rehabilitacije.

Iz navedenog proizlazi da se prema ZPRZOI pravo na profesionalnu rehabilitaciju

ostvaruje tek nakon što je rehabilitacijskom procjenom utvrđeno da postoji potreba i

da se preporučuje profesionalna rehabilitacija koja je pobliže određena Individualnim

planom profesionalne rehabilitacije.

Nadalje, ZPRZOI, kada govori o tome tko stječe pravo na profesionalnu

rehabilitaciju, propisuje da to pravo stječe osoba s invaliditetom kojoj je nadležno tijelo

vještačenja (Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s

invaliditetom - u daljnjem tekstu ZOSI) utvrdilo preostalu radnu sposobnost.

Osoba s preostalom radnom sposobnosti je, prema ZPRZOI, osoba čiji

invaliditet u odnosu na sposobnosti osobe bez invaliditeta u jednakim ili sličnim

uvjetima (dob, naobrazba, uvjeti rada, poslovi) ima za posljedicu smanjenu mogućnost



16 17

radno se osposobiti i zaposliti. Osobom s preostalom radnom sposobnosti smatra

se i osoba čiji je radni učinak u granicama očekivanoga, ali se na temelju smanjenih

stvarnih i procijenjenih općih sposobnosti ocijeni da je to u interesu očuvanja njezinih

sposobnosti.

U sustavu mirovinskog osiguranja, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju

(Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15 – u daljnjem tekstu ZOMO), preostala

radna sposobnost kod osiguranika postoji kada se uslijed trajnih promjena u njego-

vom zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost

smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine

obrazovanja (smanjena radna sposobnost), ali se taj osiguranik može (s obzirom na

njegovo zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost) profesionalnom

rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Pravo na profesionalnu rehabilitaciju, temeljem odredbe čl. 45.st.1. i 2.

ZOMO-a ima osoba kod koje je došlo do smanjenja radne sposobnosti i ima preostalu

radnu sposobnost, s time da se postavlja ograničenje na način da pravo na profesionalnu

rehabilitaciju osiguranik može ostvariti samo ako je do smanjenja radne sposobnosti

došlo prije njegove 53. godine života.

Daljnji uvjet ostvarivanja prava na profesionalnu rehabilitaciju osoba kod kojih je

do smanjenja radne sposobnosti došlo zbog ozljede izvan rada ili bolesti je da osoba

ispunjava uvjete mirovinskog staža za invalidsku mirovinu, tj. da mu navršeni mirovinski

staž pokriva najmanje trećinu radnog vijeka. Dužina mirovinskog staža nije uvjet za

ostvarivanje prava na profesionalnu rehabilitaciju, ako je smanjenje radne sposobnosti

uz preostalu radnu sposobnost nastalo zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Dakle, ZOMO na drugačiji način definira preostalu radnu sposobnost od ZPRZOI-a

i to tako da sužava krug osoba kod kojih se ona može utvrditi. Stoga se u ovakvoj situaciji

različitih zakonskih odredbi ZOMO primjenjuje kao poseban zakon (lex specialis) u

odnosu na ZPRZOI, i to kada HZMO odlučuje o pravu na profesionalnu rehabilitaciju

osiguranika, odnosno osoba osiguranih po nekoj od osnova navedenih u ZOMO-u.

Pravilnikom se pobliže određuje tko može biti korisnik usluga profesionalne

rehabilitacije, pa je tako propisano da moraju kumulativno biti ispunjene dvije

pretpostavke za korištenje usluga profesionalne rehabilitacije. Prva pretpostavka je da

je osobi utvrđen status osobe s invaliditetom prema pozitivnim propisima iz nekog od

nabrojanih područja (socijalne skrbi, mirovinskog osiguranja, zaštite vojnih i civilnih

invalida rata, prava branitelja iz Domovinskog rata, odgojno-obrazovne skrbi) ili je osobi

starijoj od 21 godine izdano rješenje ureda državne uprave za socijalnu skrb ili osoba

ima ispravu (prevedenu na hrvatski jezik) o invaliditetu izdanu od druge države članice

Europske unije. Ako osoba nema niti jednu od navedenih isprava kojom joj je utvrđen

status osobe s invaliditetom, taj status može dokazivati nalazom i mišljenjem ZOSI-a,

kojim je utvrđen invaliditet i preostala radna sposobnost.

Druga pretpostavka za ostvarivanje usluga profesionalne rehabilitacije je da

je osobi utvrđen stupanj prepreka i poteškoća pri zapošljavanju (stupanj invaliditeta

u odnosu na rad), pri čemu je potreban stupanj od 2 do 4 prema ljestvici u Prilogu

1 Pravilnika. Stupanj prepreka i poteškoća pri zapošljavanju utvrđuje se nalazom i

mišljenjem centra za profesionalnu rehabilitaciju.

Pored postojanja preostale radne sposobnosti kao uvjeta za ostvarivanje

prava na profesionalnu rehabilitaciju, ostali uvjeti su najmanje 15 godina života, za-

vršeno obvezno obrazovanje (osmogodišnja osnovna škola) i osnovna rehabilitacija.

Osnovna rehabilitacija podrazumijeva svladavanje osnovnih vještina kretanja, orijen-

tacije, komunikacije i dr. radi svladavanja prepreka zbog postojanja invaliditeta (npr. za

slijepe i slabovidne osobe svladavanje kretanja uz pomoć štapa, korištenje Brailleovog

pisma i dr.).

Valja spomenuti odredbu čl. 4. točka 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja

očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom (Narodne novine 44/14, 97/14 i 2/15 – u

daljnjem tekstu Pravilnik o očevidniku) i u vezi s njom odredbu čl. 9.st.3. ZPRZOI-a, u

smislu kojih se dokazom o invaliditetu smatraju isprave temeljem kojih se osoba može

upisati u očevidnik, a to su pored isprava nabrojanih u čl. 4. Pravilnika o očevidniku, i

uvjerenje ZOSI-a o invaliditetu u odnosu na rad, bez obzira na vrstu i stupanj, sukladno

nalazu i mišljenju centra za profesionalnu rehabilitaciju.

Iz iznijetog proizlazi nesuglasje s odredbom čl. 9. Pravilnika, prema kojoj korisnik

usluga profesionalne rehabilitacije može biti samo osoba kojoj je utvrđen invaliditet

u odnosu na rad u stupnju od 2 do 4, pa se postavlja pitanje zbog čega osoba kojoj je

utvrđen stupanj 1 u odnosu na prepreke i poteškoće pri zapošljavanju ne može ostvariti

pravo na profesionalnu rehabilitaciju, pogotovo kada se uzme u obzir da se upis u

očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom može izvršiti neovisno o stupnju invaliditeta

u odnosu na rad. Predlaže se izmjena Pravilnika u tom dijelu i usklađenje s odredbom

čl. 4. točka 13. Pravilnika o očevidniku.



18 19

ODLUČIVANJE O PRAVU NA PROFESIONALNU REHABILITACIJU

Nezaposlene osobe

Odluku o pravu na profesionalnu rehabilitaciju nezaposlenih osoba donosi Hrvatski

zavod za zapošljavanje (u daljnjem tekstu HZZ). Zakonom o posredovanju u zapošljavanju

i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine 80/08, 94/09, 121/10, 25/12,

118/12, 12/13 i 153/13) propisani su postupci profesionalne rehabilitacije na koje

HZZ može uputiti osobu s invaliditetom. Zahtjev za priznavanje prava na profesionalnu

rehabilitaciju podnosi osoba s invaliditetom, njezin roditelj, zakonski zastupnik ili

skrbnik područnom uredu HZZ-a prema prebivalištu ili boravištu osobe s invaliditetom.

Uz zahtjev se prilaže dokaz o invaliditetu i preostaloj radnoj sposobnosti.

Nalaz i mišljenje kojim se utvrđuje preostala radna sposobnost donosi ZOSI

(kome HZZ uputi osobe koje su podnijele zahtjev), koji u tu svrhu naručuje od centra

za profesionalnu rehabilitaciju nalaz i mišljenje o rehabilitacijskoj procjeni (usluga 1)

i snosi troškove te usluge. Nakon što ZOSI utvrdi na temelju nalaza i mišljenja centra

za profesionalnu rehabilitaciju da kod osobe postoji preostala radna sposobnost, HZZ

donosi odluku o pravu na profesionalnu rehabilitaciju.

Zaposlene osobe

O pravu na profesionalnu rehabilitaciju zaposlenih osoba (osiguranika u smislu

ZOMO-a) odlučuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu HZMO),

na temelju prethodno provedenog vještačenja radne sposobnosti.

Postupak za utvrđivanje prava na profesionalnu rehabilitaciju pokreće se na

prijedlog izabranog doktora medicine ili na zahtjev osiguranika, koji se podnose HZMO-u,

zajedno s medicinskom dokumentacijom. HZMO svu dokumentaciju dostavlja ZOSI-u radi

utvrđenja postoji li smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost. ZOSI

može prije donošenja nalaza i mišljenja od centra za profesionalnu rehabilitaciju naručiti

rehabilitacijsku procjenu (usluga 1) radi utvrđenja može li se osiguranik profesionalnom

rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Nalaz

i mišljenje o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ZOSI donosi

kada na temelju nalaza i mišljenja centra za profesionalnu rehabilitaciju i cjelokupne

dokumentacije utvrdi da kod osobe postoji smanjena radna sposobnost (tj. da joj je

radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom

osiguraniku ste ili slične naobrazbe i sposobnosti), ali da još ima preostalu radnu

sposobnost (jer se profesionalnom rehabilitacijom može osposobiti za rad na drugim

poslovima). Nalaz i mišljenje ZOSI-a mora sadržavati podatke o drugim poslovima za

koje se osiguranik može osposobiti profesionalnom rehabilitacijom. Nalaz i mišljenje

o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost podliježe obveznoj

reviziji pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, za koju su propisani rokovi. Kada

Ministarstvo potvrdi nalaz i mišljenje ZOSI-a ili donese novi nalaz i mišljenje, predmet se

vraća HZMO-u, koji rješenjem odlučuje o pravu na profesionalnu rehabilitaciju.

Navedeni postupak od sastavljanja medicinske dokumentacije kod izabranog

doktora do provođenja revizijskog postupka i vraćanja predmeta HZMO-u propisan

je Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine 153/14 i 108/15), čiji su

sastavni dio i obrasci koji se u tom postupku koriste.

ZAKLJUČAK

Kao što je vidljivo iz gore izloženoga, u reguliranju prava na profesionalnu

rehabilitaciju isprepliću se odredbe ZPRZOI-a, ZOMO-a, Pravilnika i Uredbe o

metodologijama vještačenja, donijete temeljem Zakona o jedinstvenom tijelu vještače-

nja (Narodne novine 85/14 i 95/15), s time da navedenim propisima nije u cijelosti na

jedinstven način reguliran postupak ostvarivanja prava na profesionalnu rehabilitaciju u

odnosu na sve osobe s invaliditetom. Predlaže se usklađenje zakonskih odredbi i njihova

izmjena na način da osobe s invaliditetom na brži i jednostavniji način ostvare pravo

na korištenje usluga profesionalne rehabilitacije te da se profesionalna rehabilitacija

omogući širem krugu osoba, na način da se razmotri mogućnost proširenja definicije

smanjene radne sposobnosti u ZOMO-u.



20 21

PRAVNI ASPEKTI POTEŠKOĆA KOJE ONEMOGUĆUJU ULAZAK U POSTUPAK PROFESIONALNE REHABILITACIJE

Marjana Petkoviček

Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

Marjana Petkoviček rođena je 1973. godine u Zagrebu. Po

završetku srednjoškolskog obrazovanja upisala je Upravni studij na

Pravnom fakultetu u Zagrebu. Nakon što je diplomirala 1996. godine

zapošljava se u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, gdje je

radila s korisnicima na ostvarivanju prava iz mirovinskog osiguranja.

Godine 2003. upisala je studij Socijalnog rada na Pravnom fakultetu

u Zagrebu, na kojem je diplomirala 2010. godine. Godine 2013. počela je raditi u Stručnom

timu Centra za medicinsko vještačenje, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a od

veljače 2015. godine zaposlena je u Službi za profesionalnu rehabilitaciju, Zavoda za

profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

UVOD

U svijetu je velik broj osoba s invaliditetom na svim razinama društva. „ U usporedbi

položaja osoba s invaliditetom u odnosu na sveukupnu populaciju, uočavaju se velike

razlike u mnogim područjima življenja: zapošljavanju, osobnom dohotku, aktivnostima

izvan kuće, slobodnom vremenu, prijevozu, dostupnosti zdravstvene njege te ukupno

procijenjenoj kvaliteti života“ (Mihić, 2004.:3, prema Tayloru, 1998.). Profesionalna

rehabilitacija skup je rehabilitacijsko edukativnih, socijalnih, psiholoških, pravnih,

radno–tehnoloških i tehničkih te gospodarskih mjera usmjerenih na stjecanje radnih

znanja, vještina i navika, programski usmjerenih prema što bržem uključivanju osobe

s invaliditetom u rad u struci ili zanimanju u kojem će postići najpovoljniji radni učinak

s najmanjom mogućnošću za daljnje narušavanje njezinih preostalih radnih i općih

sposobnosti (Žunić, 2001.).

Svrha profesionalne rehabilitacije je omogućiti osobi s invaliditetom da osigura

i zadrži odgovarajuće zaposlenje i napreduje u tom zaposlenju te da tako potpomogne

integraciju i reintegraciju takve osobe u društvo.

Donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i

Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (NN, Međunarodni

ugovori, broj 6/07 i 5/08) Republika Hrvatska obvezala se da će, između ostalog, omogućiti

svim osobama s invaliditetom ravnopravno sudjelovanje u radu i zapošljavanju. Pod

navedenim podrazumijeva se pravo na mogućnost zarađivanja za život od rada, slobodno

odabranog ili prihvaćenog na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno,

uključujuće i dostupno osobama s invaliditetom te na promicanje ostvarenja prava na

rad, uključujući pritom i one koji steknu invaliditet tijekom zaposlenja, poduzimanjem

odgovarajućih koraka uključujući i zakonodavstvo (Konvencija o pravima osoba s

invaliditetom, članak 27.).

U Republici Hrvatskoj postojala je dugogodišnja tradicija zapošljavanja osoba s

invaliditetom i prije donošenja spomenutog Zakona. Sve do sredine 90-ih godina Hrvatska

zadržava zatečenu politiku osposobljavanja, zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom,

koja je išla u smjeru sustavne politike zaštite osoba s invaliditetom i profesionalne

rehabilitacije (Mihić, 2004.). Sredinom devedesetih godina započele su promjene u

zakonodavstvu koje su negativno utjecale na prava osoba s invaliditetom te je velik broj

invalida rada zaposlenih na otvorenom tržištu rada ostao bez posla (Šribar, 2002.; Žunić,

2001). U navedenom razdoblju Hrvatska je započela proces tranzicije iz socijalističkog u

kapitalistički sustav, a osobe s invaliditetom, kao najosjetljivija skupina, osjetile su svu

težinu nastalih promjena.

U ovom radu razmatrat će se promjene zakonske regulative kojom je određen

institut profesionalne rehabilitacije u sustavu mirovinskog osiguranja te kako su

navedene promjene u međudjelovanju s nekim drugim zakonima utjecale na daljnji

razvoj profesionalne rehabilitacije u Republici Hrvatskoj.

1. Kronološki pregled promjena zakonske regulative kojom je određen institut profesionalne rehabilitacije u sustavu mirovinskog osiguranja od 1991. godine nadalje

U sustavu mirovinskog osiguranja, profesionalna rehabilitacija, odnosno prava s

osnove preostale radne sposobnosti najprije su bila regulirana Zakonom o mirovinskom

i invalidskom osiguranju (NN, br. 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93,

96/93, 44/94 i 59/96).

Osiguranici kod kojih je bila utvrđena preostala radna sposobnost mogli su ostvariti



22 23

sljedeća prava:

• pravo na rad s radnim vremenom koje je odgovaralo preostaloj radnoj

sposobnosti pravo na raspoređivanje na drugo odgovarajuće radno mjesto

• pravo na odgovarajuće zaposlenje

• pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju.

Uz navedena prava osiguranicima se priznavalo i pravo na odgovarajuće novčane

naknade u vezi s korištenjem tih prava:

• naknadu osobnog dohotka od dana nastanka invalidnosti do upućivanja na

prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, odnosno do rasporeda ili zapošljavanja na drugom

odgovarajućem mjestu,

• naknadu osobnog dohotka od dana završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije

do rasporeda ili zaposlenja na odgovarajućem radnom mjestu,

• naknadu osobnog dohotka za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije,

• naknadu osobnog dohotka zbog rada sa skraćenim radnim vremenom,

• naknadu osobnog dohotka zbog manjeg osobnog dohotka na drugom

odgovarajućem poslu.

Ostvarivanje jednog od nabrojanih prava svrstavalo ih je u kategoriju invalida rada.

Naknade koje su se ostvarivale za vrijeme prekvalifikacije i dokvalifikacije, odnosno u

vremenu od dana nastanka invalidnosti do upućivanja na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju

te nakon završetka prekvalifikacije ili dokvalifikacije do rasporeda ili zaposlenja na drugom

odgovarajućem mjestu iznosile su minimalno 60% od prosječne godišnje plaće svih

zaposlenih u Republici Hrvatskoj u protekloj godini (osiguranici kojima je invalidnost

bila prouzročena ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću imali su pravo na naknadu

osobnog dohotka u vezi s prekvalifikacijom ili dokvalifikacijom u visini 100% mjesečnog

prosjeka osobnog dohotka koji je osiguranik ostvario u prethodnoj godini prije godine

u kojoj je nastala invalidnost - članak 28. i 29. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i

invalidskog osiguranja NN 58/90, 21/92 i 116/93).

Invalide rada koji su se prekvalifikacijom ili dokvalifikacijom, prema preostaloj

radnoj sposobnosti, osposobili za obavljanje drugog posla, poslodavac je bio dužan

rasporediti na druge odgovarajuće poslove.

Pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju imali su osiguranici kod kojih je

invalidnost nastala prije navršene 50. (muškarac) odnosno 45. (žena) godine života ako

su se, s obzirom na preostalu radnu sposobnost, mogli osposobiti za rad na drugom

odgovarajućem poslu s punim radnim vremenom.

1. Novine u reguliranju prava s osnove preostale radne sposobnosti koje su nastale donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju 1. siječnja 1999.

Stupanjem na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98, 127/00, 71/99,

59/01, 109/01 i 147/02 - u daljnjem tekstu ZOMO) 01.siječnja 1999., došlo je do brojnih

promjena u reguliranju prava na profesionalnu rehabilitaciju te općenito na području

zaštite prava invalida rada.

U usporedbi s prethodnim, ZOMO ne određuje mogućnost rada s radnim vremenom

koje odgovara preostaloj radnoj sposobnosti, priznavanje prava na raspoređivanje na

drugo odgovarajuće radno mjesto te priznavanje prava na odgovarajuće zaposlenje.

Slijedom toga izmijenjene su i definicije invalidnosti i invalida rada. Prema ZOMO –

u invalidi rada su osiguranici koji su na osnovi invalidnosti ostvarili pravo na invalidsku

mirovinu (zbog profesionalne ili opće nesposobnosti za rad) ili pravo na profesionalnu

rehabilitaciju (članak 35.ZOMO) , dok je invalidnost definirana kao stanje koje postoji

kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti

liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički

zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (članak 34. ZOMO). U vezi

s tim, ovim Zakonom, značajno je sužen krug osoba koje mogu ostvariti prava s osnove

invalidnosti. Velik je broj osiguranika kojima je zbog različitih uzroka (bolest, ozljeda

na radu, ozljeda izvan rada, profesionalna bolest) znatno smanjena radna sposobnost,

odnosno sužena mogućnost zapošljavanja, ali je navedeno smanjenje manje od polovice

u odnosu na zdravu osobu jednake ili slične naobrazbe i sposobnosti te oni stoga ne

mogu ostvariti nikakvo pravo na osnovi invalidnosti u sustavu mirovinskog osiguranja.

U odnosu na stari Zakon, ZOMO propisuje znatno drugačiji načina određivanja

novčanih naknada koje proizlaze iz korištenja prava na profesionalnu rehabilitaciju.

Pravo na naknadu plaće u vezi s pravom na profesionalnu rehabilitacijom

osiguraniku pripada:

- za vrijeme čekanja na profesionalnu rehabilitaciju

- za vrijeme trajanja profesionalne rehabilitacije

- za vrijeme čekanja zaposlenja nakon završene profesionalne rehabilitacije.



24 25

Tablica 1.

Naknade vezane uz profesionalnu rehabilitaciju u sustavu mirovinskog osiguranja

NAKNADA ZA VRIJEME PROFESIONALNE REHABILITACIJE

NAKNADA OD DANA PRIZNAVANJA PRAVA DO POČETKA PROF.REH

NAKNADA OD DANA ZAVRŠETKA PROF.REH. DO ZAPOSLENJA

MOGUĆNOST ISPLAĆIVANJA NAKNADE NAKON ZAVRŠETKA PROF.REH.

UZROK

INVALIDNOSTI

BOLEST /OZLJEDA

IZVAN RADA

u visini invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad

u visini invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad

u visini invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad

najduže 12 mjeseci

UZROK

INVALIDNOSTI

PROFESIONALNA

BOLEST/OZLJEDA

NA RADU

u visini invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad za 40 godina mirovinskog staža



najduže 24 mjeseca

Visina samih naknada uvjetovana je uzrokom nastanka invalidnosti. Ako je

invalidnost uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, osiguraniku

pripada od dana nastanka invalidnosti do dana početka profesionalne rehabilitacije,

za vrijeme profesionalne rehabilitacije i od dana završetka profesionalne rehabilitacije

do zaposlenja na odgovarajućem radnom mjestu, pravo na naknadu plaće u visini inva-

lidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad za 40 godina mirovinskog staža. Ako

je invalidnost uzrokovana bolešću ili ozljedom izvan rada, osiguraniku pripada, od dana

nastanka invalidnosti do dana početka profesionalne rehabilitacije i od dana završetka

profesionalne rehabilitacije do zaposlenja na odgovarajućem radnom mjestu, pravo na

naknadu plaće u visini invalidske mirovine za slučaj profesionalne nesposobnosti za rad,

a za vrijeme profesionalne rehabilitacije ima pravo na naknadu plaće u visini invalidske

mirovine zbog opće nesposobnosti za rad. Ovaj način određivanja značajno je smanjio

iznose samih naknada u odnosu na istovrsne naknade koje su bile određivane starim

Zakonom (minimalno 60% od prosječne godišnje plaće svih zaposlenih u Republici

Hrvatskoj u protekloj godini). Osnovica za određivanje naknada je invalidska mirovina

koju je stari Zakon propisivao za osnovicu samo osiguranicima i osiguranim osobama

koje nisu ostvarivale osobni dohodak. Stoga su se novi korisnici prava na profesionalnu

rehabilitaciju našli u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na stare korisnike.

Naknade plaće u vezi s profesionalnom rehabilitacijom za zaposlene i s njima izjednačene

osobe isplaćivao je poslodavac (na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje),

a za obrtnike i osobe osigurane u posebnim okolnostima Hrvatski zavod za mirovinsko

osiguranje.

Prema ZOMO - u izjednačena je, za muškarce i žene, dob do koje se može ostvariti

pravo na profesionalnu rehabilitaciju te su prema njegovim odredbama pravo na

profesionalnu rehabilitaciju mogli ostvariti osiguranici ili invalidi rada do navršene 50.

godine života (bez obzira na spol) za razliku od starog Zakona prema kojem se pravo na

prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju moglo ostvariti do navršene 50. (muškarac) odnosno 45.

(žena) godine života.

Osim smanjenja iznosa naknada, donošenjem ZOMO – a vremenski je ograničena

mogućnost korištenja naknade plaće za vrijeme čekanja zaposlenja nakon završene

profesionalne rehabilitacije. Vremensko ograničenje povezano je s uzrokom invalidnosti.

Ako je uzrok invalidnosti bolest ili ozljeda izvan rada, naknada plaće pripada invalidu rada

najduže 12 mjeseci od dana završetka profesionalne rehabilitacije, a ako je invalidnost

uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, naknada plaće pripada

invalidu rada najduže 24 mjeseca od dana završetka profesionalne rehabilitacije. Na taj

način ukinut je i institut zaštite u kojem je invalid rada i nakon završene profesionalne

rehabilitacije ostajao na naknadi plaće do zapošljavanja.

1.2. Novine u reguliranju prava s osnove preostale radne sposobnosti koje su nastale donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju 1. siječnja 2014.

Donošenje najnovijeg Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 151/14 i 33/15 )

također je donijelo nekoliko promjena u reguliranju prava na profesionalnu rehabilitaciju.

Sama definicija invalidnosti, odnosno smanjenja radne sposobnosti nije se značajno

promijenila. Umjesto dotadašnjeg naziva profesionalna nesposobnost za rad, uvodi se

novi naziv djelomičan gubitak radne sposobnosti koji postoji kada kod osiguranika, zbog

trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, postoji

smanjenje radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika

jednake ili slične razine obrazovanja, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob,

naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad

s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog

vremena na prilagođenim poslovima jednake ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju

njegovim dosadašnjim poslovima.

U vezi s navedenim, invalid rada je, prema novom Zakonu, osiguranik koji je na

osnovi smanjenja uz preostalu radnu sposobnost ili djelomičnog ili potpunog gubitka

radne sposobnosti ostvario pravo na invalidsku mirovinu ili pravo na profesionalnu



26 27

rehabilitaciju.

Definicija preostale radne sposobnosti, koja je osnova za priznavanje prava na

profesionalnu rehabilitaciju, nije se promijenila u odnosu na prethodni Zakon.

Prva značajnija promjena koju je donio najnoviji Zakon odnosi se na životnu dob

potencijalnih rehabilitanata. Pravo na profesionalnu rehabilitaciju može se steći ako je

kod osiguranika ili osigurane osobe smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu

sposobnost nastalo prije navršene 53. godine života (bez obzira na spol).

Druga promjena odnosi se na mogućnost da se profesionalnom rehabilitacijom

stekne viši stupanj stručne spreme u odnosu na stupanj koji je invalid rada imao prije

početka profesionalne rehabilitacije. Mogućnost da se profesionalnom rehabilitacijom

stekne viši stupanj stručne spreme od ranijeg, određuje se na temelju;

- da je takvo osposobljavanje korisno s obzirom na stručnost i godine života

osiguranika

- ako postoji mogućnost zaposlenja nakon završene profesionalne rehabilitacije.

Sljedeća promjena odnosi se na radni status invalida rada - korisnika prava

na profesionalnu rehabilitaciju. Za razliku od prethodnog Zakona koji je određivao da

rehabilitant bude osiguran s osnove radnog odnosa kod trenutnog poslodavca sve

vrijeme provođenja profesionalne rehabilitacije, Zakon iz 2014. propisuje da invalidu

rada s danom stupanja na profesionalnu rehabilitaciju radni odnos počinje mirovati,

a do završetka profesionalne rehabilitacije ostvaruje staž osiguranja i naknadu plaće

u vezi s profesionalnom rehabilitacijom te je i osiguran po toj osnovi. Ova odredba

dodatno otežava položaj invalida rada, tj. čini neizvjesnim njihov položaj nakon završene

profesionalne rehabilitacije, jer niti Zakonom o mirovinskom osiguranju niti Zakonom

o radu nije jasno propisana obveza poslodavca da radnika nakon profesionalne

rehabilitacije vrati na posao.

Osim navedenih promjena, Zakonom iz 2014., da bi se ublažio nepovoljan položaj

dugotrajno nezaposlenih invalida rada, uveden je institut privremene invalidske

mirovine.

Invalid rada koji se profesionalnom rehabilitacijom osposobio za druge poslove, a

nakon završene rehabilitacije je dugotrajno ostao nezaposlen, ima pravo na privremenu

invalidsku mirovinu (članak 57. ZOMO) pod sljedećim uvjetima:

- da je nezaposlenost trajala najmanje pet godina nakon završetka rehabilitacije

- da je nezaposlenost trajala do navršene 58. godine života

- da je bez odgađanja prihvaćena ponuda o radu, odnosno da nije odbijen ponuđeni

posao od tijela nadležnog za zapošljavanje.

Pravo na privremenu invalidsku mirovinu ima i invalid rada koji je nakon završene

rehabilitacije nastavio raditi, ali je naknadno ostao bez posla. Razdoblje povremenog

rada u ukupnom trajanju od šest mjeseci ne smatra se prekidom nezaposlenosti u vezi s

ostvarivanjem prava na privremenu invalidsku mirovinu.

2. Profesionalna rehabilitacija prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata

Uz profesionalnu rehabilitaciju koja je regulirana Zakonom o mirovinskom

osiguranju u sustavu mirovinskog osiguranja, počevši od 1994. godine, provodila

se i profesionalna rehabilitacija koja je bila regulirana Zakonom o pravima hrvatskih

branitelja iz Domovinskog rata.

Prvi takav zakon donesen je 12. siječnja 1994. On određuje povoljnije uvjete za

profesionalnu rehabilitaciju, tj. bez ograničenja na razini obrazovanja, bez ograničenja

u vremenu trajanja, dobre materijalne uvjete: naknada plaće u visini gardijskih

plaća koje se isplaćuju za vrijeme i nakon završetka profesionalne rehabilitacije do

zaposlenja, odnosno do umirovljenja. Tako povoljna situacija vezano uz profesionalnu

rehabilitaciju hrvatskih branitelja zadržala se sve do 2001. godine, odnosno do stupanja

na snagu Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih

obitelji (NN 94/01 i 122/02) kojim se položaj hrvatskih branitelja koji su bili korisnici

profesionalne rehabilitacije počeo izjednačavati s položajem invalida rada, tj. smanjen

im je iznos naknade plaće te je postavljeno vremensko ograničenje korištenja naknade

plaće po završenoj profesionalnoj rehabilitaciji - najduže 12 mjeseci od dana završene

profesionalne rehabilitacije.

3. Promjene u zakonskoj regulativi koje utječu na primjenu instituta profesionalne rehabilitacije

Donošenjem navedenih zakonskih promjena u mirovinskom sustavu nastalo

je smanjenje, odnosno gubitak većeg broja prava invalida rada, što je pridonijelo

otežanom ostvarivanju nekih od temeljnih ljudskih prava - prava na zapošljavanje,

rad i osobnu materijalnu sigurnost u skladu s njihovim sposobnostima.Izostavljanjem

termina „invalidski“ iz naziva Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu

1. siječnja 1999. započinje proces “gašenja“ profesionalne rehabilitacije u mirovinskom

sustavu. Iznimka su profesionalne rehabilitacije koje su se u mirovinskom sustavu



28 29

priznavale prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, koje su bile

određivane pod vrlo povoljnim uvjetima sve do 2001. godine (izjednačavanje uvjeta za

ostvarivanje prava na profesionalnu rehabilitaciju hrvatskih branitelja s invalidima rada).

Usporedno smanjuju se prava osoba s invaliditetom na području rada. Zakon o

radu iz 1995. obavezuje poslodavca da zaposleniku kod kojeg postoji smanjena radna

sposobnost ili opasnost od nastanka invalidnosti ponudi druge poslove za koje je on

sposoban. Zakon o radu iz 2004. tu obvezu za poslodavca sužava samo na one radnike

kod kojih postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka

invalidnosti. Pravne norme kojima je regulirana sama profesionalna rehabilitacija bile su

rascjepkane u više sustava (sustav mirovinskog osiguranja, sustav zapošljavanja, sustav

socijalne skrbi), što je ukazivalo na potrebu donošenja jednog cjelovitog zakona koji bi

obuhvatio područje profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Slijedom navedenog, krajem 2002. godine donesen je Zakon o profesionalnoj

rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02 i 33/05). Njime su u

Republici Hrvatskoj stvorene pravne pretpostavke za uspješnu provedbu profesionalne

rehabilitacije, zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom (Žunić, 2003). Donošenjem ovog

Zakona mnoga pitanja nisu bila riješena, a također nisu bili doneseni podzakonski akti.

Zbog navedenih razloga, a i zbog povećanja zapošljivosti osoba s invaliditetom i stvaranja

uvjeta za njihovo ravnopravno sudjelovanje na tržištu rada, u prosincu 2013., donesen

je novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN

157/13 i 152/14) , koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. Novi Zakon (Zakon o mirovinskom

osiguranju 2014.) osim usluga profesionalne rehabilitacije određuje i naručitelje usluga -

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod

za zdravstveno osiguranje i dr., nadalje širi obvezu zapošljavanja osoba s invaliditetom i

na realni sektor (obveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom) te donosi druge

brojne promjene.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji (2014.) propisuje i donošenje niza provedbenih

akata, koji su doneseni, a to su:

• Pravilnik o profesionalnoj rehabilitaciji i centrima za profesionalnu rehabilitaciju

• Pravilnik o integrativnim radionicama i zaštitnim radionicama • Pravilnik o

kvotnom sustavu zapošljavanja

• Pravilnik o očevidniku o zaposlenim osobama s invaliditetom

• Pravilnik o poticajima i subvencijama.

Navedeni pravilnici u primjeni su od 1. siječnja 2015.

Odlukom Ministarstva rada i mirovinskoga sustava od 15. srpnja 2015. doneseni

su Standardi usluga profesionalne rehabilitacije, kojima se određuje način i opseg

provođenja usluga profesionalne rehabilitacije.

Donošenjem Standarda usluga profesionalne rehabilitacije upotpunjena je

zakonska regulativa te je istu sada potrebno uskladiti s nizom propisa koji se na izravan

ili neizravan način dotiču područja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s

invaliditetom.

4. Aktualne poteškoće na području profesionalne rehabilitacije

Unatoč brojnim zakonskim i podzakonskim aktima koji su doneseni od 2002. godine

nadalje, a kojima je regulirano područje profesionalne rehabilitacije, postoji veliki broj

poteškoća u ostvarivanju prava na usluge profesionalne rehabilitacije.

Sam postupak ostvarivanja prava na profesionalnu rehabilitaciju je dugotrajan.

Potencijalni korisnici usluga profesionalne rehabilitacije dolaze prvenstveno iz sustava

mirovinskog osiguranja – Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, te iz sustava

zapošljavanja – Hrvatski zavod za zapošljavanje, a za utvrđivanje preostale radne

sposobnosti, koja je glavni preduvjet za uključivanje u usluge profesionalne rehabilitacije,

nadležno je tijelo vještačenja – Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju

i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Iz navedenog proizlazi da svi potencijalni

rehabilitanti moraju proći postupak ocjene radne sposobnosti u jedinstvenom tijelu

vještačenja, koje je već preopterećeno predmetima vještačenja iz nekoliko sustava.

Nadalje, potencijalni korisnici moraju imati smanjenje radne sposobnosti za više

od polovice u odnosu na zdravog osiguranika jednake ili slične razine obrazovanja, i time

se ograničava profesionalna rehabilitacija velikom broju osoba s invaliditetom, kod kojih

radna sposobnost nije umanjena za više od polovice u odnosu na zdrave osiguranike, ali

unatoč tome, zbog promjena nastalih u zdravstvenom stanju, više nisu u mogućnosti

obavljati poslove u svom zvanju/zanimanju.

Niski iznosi naknada, koje su određene za vrijeme korištenja prava na profesionalnu

rehabilitaciju (poglavito u mirovinskom sustavu), trenutačno su najveća prepreka u

povećanju broja potencijalnih rehabilitanata. Naknade iznose u prosjeku između

1000,00 i 1500,00 kuna, što je približno 20% prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

Potencijalni korisnici nerijetko su osobe koje se nalaze na dugogodišnjim bolovanjima,

egzistencijalno ugroženi s brojnim zdravstvenim poteškoćama te stoga ne mogu sebi

priuštiti uključivanje u programe profesionalne rehabilitacije jer su naknade koje bi



30 31

ostvarili s te osnove toliko niske da bi dodatno umanjile njihove ionako niske prihode.

Za usporedbu, u susjednoj Republici Sloveniji naknada za vrijeme profesionalne

rehabilitacije iznosi 130% invalidske mirovine (Zakon o pokojninskem in invalidskem

zavarovanju), što je približno oko 60% prosječne plaće u Republici Sloveniji.

Sljedeći problem predstavlja udaljavanje invalida rada od trenutačnog poslodavca.

Stručnjaci u području profesionalne rehabilitacije uočili su da je veći rizik dobiti novi

posao negoli zadržati postojeći (Habeck, 1999.). U vezi s navedenim potrebno je poduzeti

sve potrebne mjere da bi se invalida rada zadržalo u radnom odnosu kod trenutačnog

poslodavca. Suprotno tome, Zakon o mirovinskom osiguranju iz 2014. propisuje da

invalidu rada s danom stupanja na profesionalnu rehabilitaciju radni odnos počinje

mirovati te da do završetka profesionalne rehabilitacije ostvaruje staž osiguranja i

naknadu plaće s osnove profesionalne rehabilitacije. Ako poslodavac za invalida rada ne

osigura zaposlenje nakon završene profesionalne rehabilitacije, njegova perspektiva

je odlazak u Zavod za zapošljavanje, tj. na otvoreno tržište rada, gdje će konkurirati za

dobivanje novog zaposlenja sa zdravim i uglavnom mlađim osobama.

ZAKLJUČAK

Promjene zakonske regulative u mirovinskom sustavu na području profesionalne

rehabilitacije u posljednjih 20 – ak godina nisu išle u prilog razvoju profesionalne

rehabilitacije, već su minorizirale institut profesionalne rehabilitacije. Novodoneseni

zakonski i podzakonski akti (Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s

invaliditetom i dr.) još uvijek nisu proizveli željene učinke, jer na području profesionalne

rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom postoji velik broj poteškoća koje se

njihovim donošenjem nisu uspjele riješiti.

U Hrvatskoj još uvijek nije preuzeta strategija većine razvijenih zemalja, koje

profesionalnom rehabilitacijom nastoje aktivirati osobe s invaliditetom i zadržati ih u

svijetu rada, već se te osobe upućuju u invalidsku mirovinu.

Iz svega navedenog može se zaključiti da su nužne dodatne promjene zakonske

regulative na području profesionalne rehabilitacije, kako bi se omogućio daljnji razvoj

profesionalne rehabilitacije u Republici Hrvatskoj.

Predlažu se sljedeće promjene:• povećanje iznosa naknada koje proizlaze iz prava na profesionalnu rehabilitaciju

u sustavu mirovinskog osiguranja, tj. određivanje najnižeg, zajamčenog iznosa

naknade u visini od 50% prosječne godišnje neto plaće svih zaposlenih u

Republici Hrvatskoj, bez obzira na uzrok invalidnosti te osigurati isplaćivanje

navedenog iznosa za sve vrijeme trajanja profesionalne rehabilitacije

• omogućiti uključivanje u profesionalnu rehabilitaciju i osobama kojima je radna

sposobnost smanjena za manje od polovice u odnosu na zdrave osiguranike

(Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje)

• omogućiti da se osobe evidentirane u evidenciji nezaposlenih osoba s

invaliditetom (Hrvatski zavod za zapošljavanje) uključuju u profesionalnu

rehabilitaciju bez prethodnog utvrđivanja preostale radne sposobnosti od

strane ovlaštenog tijela vještačenja

• osigurati bolju povezanost između poslodavca i invalida rada, tj. predvidjeti

mogućnost osposobljavanja, odnosno dokvalifikacije na radnom mjestu kao

sastavnog dijela profesionalne rehabilitacijeosigurati mogućnost provedbe

profesionalne rehabilitacije uz rad

• omogućiti da se u profesionalnu rehabilitaciju iznimno mogu uključiti i osobe

starije od 53 godine života, ako postoji mogućnost zaposlenja nakon završene

profesionalne rehabilitacije te ako je takvo osposobljavanje korisno s obzirom

na stručnost i godine života osiguranika, a može se postići najduže za šest

mjeseci.

Provođenjem navedenih prijedloga omogućilo bi se uključivanje većeg broja osoba

s invaliditetom u svijet rada te bi se na taj način smanjio iznos sredstava koji se trenutno

izdvaja za invalidske mirovine i neka druga socijalna davanja. Centri za profesionalnu

rahabilitaciju, kao glavni provoditelji usluga profesionalne rehabilitacije (članak 15.

Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom NN 157/13

i 152/14 ), imaju obvezu da se u svom radu pridržavaju više različitih načela, a jedno od

značajnijih je načelo ekonomičnosti ( 11. i 12. Pravilnika o profesionalnoj rehabilitaciji i

centrima za profesionalnu rehabilitaciju 44/14 i 2/15). Naime stručnjaci u Centrima za

profesionalnu rehabilitaciju dužni su voditi računa o troškovima postupka profesionalne

rehabilitacije te poduzeti sve moguće mjere za razumnu prilagodbu na postojećem

radnom mjestu, a tek kada za to nema mogućnosti preporučuju uključivanje u daljnje

usluge profesionalne rehabilitacije. Naprijed navedeno također pridonosi racionalizaciji

troškova predviđenih za profesionalnu rehabilitaciju.



32 33

LITERATURA:

1. Habeck, R.V. (1999.): Job Retention throught Disability Managment,

Rehabilitation Counseling Bulletin

2. Rakin, V., Bajić, A., Grbić, D. (2007.): Profesionalna orijentacija i rehabilitacija

- Riječki model - iskustva stručnog tima “Centaropreme”, Glasovnica HZMO br.

12/07

3. Skočić Mihić, S., 2004.: Teškoće pri zapošljavanju i radu osoba s invaliditetom

percipirane od strane poslodavaca, Magistarski rad, Edukacijsko-rehabilitacijski

fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb

4. Šribar, P. (2002): Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba

s invaliditetom, Zbornik radova 1. Međunarodnog stručnog simpozija –

Aktualnosti i perspektive zapošljavanja osoba s invaliditetom, Zagreb

5. Statut Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja, Narodne

novine, br. 58/90, 21/92 i 116/93

6. Taylor, H. (1998): Americans with disabilities still pervasively disadvantaged

on a broad range of key indicators, The Harris Poll #56, (http://www.

harrisinteractive.com/harris_poll)

7. Žunić, Z. (2001): Profesionalnom rehabilitacijom u 21. stoljeće, Državni zavod

za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb

8. Žunić, Z. (2003): Zadanosti u zapošljavanju osoba s invaliditetom i mogućnosti

njihove primjene u Hrvatskoj, Zbornik radova 1. Međunarodnog stručnog skupa

o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Zagreb

9. Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Narodne novine, br. 26/83,

5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 44/94 i 59/96

10. Zakon o mirovinskom osiguranju. Narodne novine, br. 102/98, 127/00, 71/99,

59/01, 109/01 i 147/02

11. Zakon o mirovinskom osiguranju, Narodne novine, br. 151/14 i 33/15

12. Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Narodne

novine, Međunarodni ugovori, broj 6/07 i 5/08

13. Zakon o pokojninskem in invalidskem zavarovanju, Uradni list: 96/2012,

39/2013 i 25/2016.

14. Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih

obitelji, Narodne novine, br. 94/01 i 122/02

15. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom,

Narodne novine, br. 143/02 i 33/05

16. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom,

Narodne novine, br. 157/13 i 152/14

17. Zakon o radu, Narodne novine, br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01,114/03

i 142/03

18. Zakon o radu, Narodne novine, br. 137/2004.



34 35

NEKE PSIHOLOŠKE POTEŠKOĆE KOJE OTEŽAVAJU ILI ONEMOGUĆUJU UKLJUČIVANJE U POSTUPAK PROFESIONALNE REHABILITACIJE

Sanja Mršić Jurina


Sanja Mršić Jurina je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog

fakulteta u Zagrebu diplomirala psihologiju, te potom završila i

specijalizaciju iz kliničke psihologije. U pogledu psihoterapijskih

edukacija završila je osnove kognitivno-bihevioralne terapije, te

edukaciju iz grupne analize temeljem čega je stekla stručni naziv

grupni analitičar. Završila je edukaciju za sudskog vještaka, niz

edukacija iz područja psihotraume i ovisnosti o psihoaktivnim

tvarima, te se kontinuirano stručno usavršava u primjenjivanju

različitih psihodijagnostičkih instrumenata. Objavila je u domaćim i stranim stručnim

časopisima više stručnih radova, 1 znanstveni rad i 1 prethodno priopćenje. Ima

25-godišnje radno iskustvo s djecom, mladima i odraslima na poslovima psiho-

dijagnostike, psihološkog savjetovanja i psihoterapije, te evaluacije psihoterapijskih

tretmana koje je stekla u psihijatrijskoj bolnici „Sv.Ivan“ u Zagrebu, te potom u Centru

za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti i Savjetovalištu za

djecu i mlade u Sisku. Od rujna 2014. godine zaposlena je u Sektoru za profesionalnu

rehabilitaciju u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba

s invaliditetom na radnom mjestu višeg stručnog suradnika-specijalista za profesionalnu

rehabilitaciju.

SAŽETAK

Stručni tim Službe za profesionalnu rehabilitaciju Zavoda za vještačenje,

profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u periodu od ožujka

do listopada 2015. godine provodio je uslugu rehabilitacijske procjene razine radnih

sposobnosti, znanja, vještina, radnih navika i profesionalnih interesa zaposlenih osoba na

bolovanju umjesto centara za profesionalnu rehabilitaciju. Tijekom navedenog perioda

uočili smo da su najčešće psihološke poteškoća koje korisnicima na bolovanju otežavaju

ili onemogućuju uključivanje u postupak profesionalne rehabilitacije poteškoće u

prihvaćanju vlastitog invaliditeta i nedostatna motivacija za daljnji rad i obrazovanje. U

radu se prikazuju i razmatraju podatci, iskustva i zapažanja o navedenim poteškoćama

do kojih smo došli tijekom praktičnog rada.

UVOD

S obzirom da je osnivanje centara za profesionalnu rehabilitaciju kasnilo u odnosu

na predviđeni rok 1. siječnja 2015. godine, te s obzirom da je Centar za profesionalnu

rehabilitaciju Zagreb prvi počeo s radom tek u listopadu 2015. godine uslugu

rehabilitacijske procjene razine radnih sposobnosti, znanja, vještina, radnih navika i

profesionalnih interesa* za potrebe nadležnih tijela vještačenja u postupku utvrđivanja

preostale radne sposobnosti zaposlenih osoba na bolovanju provodio je stručni tim

Službe za profesionalnu rehabilitaciju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju

i zapošljavanje osoba s invaliditetom u periodu od ožujka do listopada 2015. godine.

*u daljnjem tekstu: rehabilitacijska procjena

Tijekom navedenog perioda došli smo do dragocjenih podataka, iskustava i

zapažanja, između ostalog, i u pogledu nekih psiholoških poteškoća koje korisnicima na

bolovanju otežavaju ili onemogućuju uključivanje u postupak profesionalne rehabilitacije.

Najčešće uočene poteškoće tijekom provedbe usluge rehabilitacijske procjene

kod zaposlenih korisnika na bolovanju bile su poteškoće u prihvaćanju gubitka zdravlja

odnosno poteškoće u prihvaćanju vlastitog invaliditeta, te poteškoće u vidu nedostatne

motivacije za ponovno uključivanje u svijet rada i za dodatno obrazovanje.

Gubitak zdravlja kao i svaki drugi ozbiljan gubitak dovodi do niza promjena u životu

čovjeka poput promjena u dotadašnjem načinu života, u ostvarenju željenih planova,

kao i u cjelokupnom ponašanju i psihičkom stanju oboljelog (Zimonja-Krišković, 1986,

Havelka , 1988). Kod radno aktivnih osoba gubitak zdravlja često je povezan i s gubitkom

rada na dotadašnjem radnom mjestu odnosno gubitkom dotadašnjeg posla, gubitkom

profesionalnog identiteta, te promjenom socijalnog statusa.

Saznanje o teškoj bolesti mobilizira sve postojeće adaptacijske psihološke

mehanizme. Peršić-Brida (1986) ističe da sučeljavanje s invaliditetom ima sličnosti s

procesom žalovanja zbog gubitka bliske osobe, te da oboljelom treba pomoći da oplače

i prevlada svoj gubitak, u ovom slučaju gubitak zdravlja odnosno gubitak dijela tijela.



36 37

Različiti autori različito nazivaju faze u procesu žalovanja zbog gubitka zdravlja, ali

slažu se oko toga da se proces žalovanja sastoji od nekoliko faza koje uključuju fazu šoka

i poricanja bolesti ili onesposobljenosti, zatim ljutnje, nakon toga depresije, te potom

fazu prilagodbe, prihvaćanja bolesti i invaliditeta, te smirenja. (Zimonja-Kršković 1986,

Peršić-Brida (1986), Kerr, 1977., prema Vash i Crewe, 2010). Navedene faze potrebno

je proći kako bi se proces žalovanja zaključio i prihvatio vlastiti invaliditet. Prema Vash i

Crewe (2010) prihvaćanje invaliditeta je proces koji se kod većine osoba razvija postupno

tijekom niza godina ispunjenih poučnim iskustvom.

Prema DSM-V priručniku (2014) reakcije na značajan gubitak poput ozbiljne

bolesti ili onesposobljenosti mogu uključivati osjećaj intenzivne tuge, ruminacije vezane

uz gubitak, nesanicu, smanjen apetit, gubitak tjelesne težine što može sličiti depresivnoj

epizodi. U priručniku se dalje navodi da premda žalovanje može izazvati veliku patnju,

obično ne dovodi do razvoja epizode velikog depresivnog poremećaja. Kada se pak

pojavljuju istodobno, simptomi depresije i funkcionalna oštećenja značajno su teža te

je prognoza lošija u usporedbi sa žalovanjem koje nije praćeno velikim depresivnim

poremećajem.

Zimonja-Kršković (1986) navodi da ishod psihološke reakcije ovisi o nizu faktora

poput osobina ličnosti, vrste i težine bolesti, dobi, socijalne podrške, ponašanja liječnika

i medicinskog osoblja koji liječe osobu, te pravodobne psihološke intervencije. Psihološki

zdrave, emocionalno stabilne osobe s izvjesnom rezervom psihičke snage lakše će

prevladati spoznaju o bolesti i prihvatiti nove životne okolnosti.

Zimonja-Kršković, (1986) i Brekalo Lazarević i sur. (2011) ističu važnost pravodobne

psihološke intervencije koja omogućuje prihvaćanje novonastalih okolnosti, pomaže

u boljem sučeljavanju s bolešću, te u procesu oporavka. Prema Kulenović (1986)

pravodobna psihoterapijska intervencija omogućuje da se simptomi anksioznosti i

depresivnosti ne prodube. Autor dalje ističe da je samo nakon prevladavanja burnih

emocionalnih reakcija u kriznoj situaciji pojedinac u stanju vratiti se psihički zdravoj

razini funkcioniranja.

Željeti raditi i usvajati nova znanja nakon gubitka zdravlja i unatoč bolesti i

onesposobljenosti svakako predstavlja povratak zdravoj razini funkcioniranja.

U nizu istraživanja utvrđen je značaj faktora motivacije u procesu ponovne uspostave

radne sposobnosti. Linton i sur., 2003., Van den Berg i sur., 2009. (prema Brekalo-

Lazarević i sur., 2011.) utvrdili su da na samoprocjenu trenutne radne sposobnosti uz

način života, psihičke i fizičke zahtjeve radnog mjesta utječu i individualni faktori poput

motivacije, stavova, očekivanja, načina života i sl. Brekalo-Lazarević i sur. (2011) su na

uzorku osoba koje se liječe zbog depresivnog poremećaja utvrdili da su prediktori niske

samoprocjene trenutne radne sposobnosti bili percepcija lošeg zdravstvenog stanja,

niska razina zadovoljstva životom, te niska razina motivacije za rad i znanja. U skladu

s gore navedenim, cilj ovog rada je prezentiranje podataka, iskustava i zapažanja do

kojih smo došli tijekom provedbe usluge rehabilitacijske procjene o nekim psihološkim

poteškoćama poput poteškoća u prihvaćanju vlastitog invaliditeta i nedostatne motivacije

za daljnjim radom i usvajanjem novih znanja koje zaposlenim korisnicima na bolovanju

otežavaju ili onemogućuju uključivanje u postupak profesionalne rehabilitacije.

PRIKAZ DOBIVENIH PODATAKA, ZAPAŽANJA I ISKUSTAVA

U periodu od ožujka do listopada 2015. godine stručni tim Službe za profesionalnu

rehabilitaciju Zavoda proveo je 45 kompletnih rehabilitacijskih procjena.

Najprije ćemo navesti osnovne sociodemografske karakteristike 45 korisnika

rehabilitacijske procjene prikazane u tablici 1. Prosječna dob korisnika iznosila je 43,07

godina (sd=7,24), pri čemu je najmlađi korisnik u trenutku procjene imao 22,8 godine,

a najstariji 53,3 godine. Ukupno 31 (68,9%) korisnika su bili muškarci, a 14 (31,1) žene.

U trenutku procjene u radnom odnosu su bila 42 (93,3%) korisnika, a 3 (6,7%) korisnika

su bila van radnog odnosa, odnosno tijekom bolovanja su ostali bez posla. S obzirom na

stručnu spremu, najveći broj korisnika, njih 29 (64,4%) imao je srednju stručnu spremu,

nisku stručnu spremu imalo je 8 (17,8%) korisnika, a bez završene osnovne škole su bila

3 (6,7%) korisnika. Višu i visoku stručnu spremu je imalo 5(11,1%) korisnika. U trenutku

procjene od zaposlena 42 korisnika, njih 38 (90,5%) bilo je na bolovanju. Prosječno

trajanje bolovanja iznosilo je 2,1 godinu pri čemu je najdulje trajanje bolovanja iznosilo

4,6 godina, a najkraće 4 mjeseca.

Tablica 1. Osnovne sociodemografske karakteristike korisnika rehabilitacijske

procjene

M sd rasponDob 43,07 7,24 22,8 – 53,3Trajanje bolovanja

2,1 godina

4,6 godina - 0,4 mjeseca

Stručna sprema

bez OŠNSSSSSVŠS i VSS

3 6,78 17,829 64,4 5 11,1



38 39

M sd rasponN %

Spol muškarcižene

31 68,914 31,1

Radni odnos u radnom odnosuvan radnog odnosa

42 93,3

3 6,7

Bolovanje zaposlenih korisnika (N=42)

da

ne

38 90,5

4 9,5

Trajanje bolovanja

2,1 godina

4,6 godina - 0,4 mjeseca

Stručna sprema

bez OŠNSSSSSVŠS i VSS

3 6,78 17,829 64,4 5 11,1

PROCJENA NEKIH PSIHOLOŠKIH POTEŠKOĆA KOJE OTEŽAVAJU ILI ONEMOGUĆUJU

UKLJUČIVANJE U POSTUPAK PROFESIONALNE REHABILITACIJE

Procjenu psiholoških poteškoća koje korisnicima na bolovanju otežavaju ili

onemogućuju uključivanje u postupak profesionalne rehabilitacije odnosno u daljnje

usluge proveo je psiholog u suradnji s drugim članovima stručnog tima tijekom

rehabilitacijske procjene, a u skladu s poslovima predviđenim Standardima usluga

profesionalne rehabilitacije (Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, 2015).

U tablici 2. naveden je broj i postotak korisnika koji su s obzirom na zatraženu

stručnu pomoć zbog psiholoških poteškoća do trenutka rehabilitacijske procjene svrstani

u četiri skupine: korisnici koji su imali neku od psihijatrijskih dijagnoza, korisnici koji su

pokušali potražiti neki oblik stručne pomoći tijekom svoje osnovne bolesti, te korisnici

koji nisu tražili nikakvu stručnu pomoć zbog psihičkih tegoba.

Tablica 2. Broj i postotak korisnika koji su u trenutku rehabilitacijske procjene imali neku od

psihijatrijskih dijagnoza, broj i postotak korisnika koji su pokušali tražiti neki oblik stručne pomoći tijekom

svoje osnovne bolesti, te broj i postotak korisnika koji nisu tražili nikakvu stručnu pomoć zbog psihičkih

tegoba (N=45)

KATEGORIJE ZATRAŽENE STRUČNE POMOĆI ZBOG

PSIHOLOŠKIH POTEŠKOĆA

N %

psihijatrijska dijagnoza kao glavna dijagnoza 10 22,2bez pokušaja traženja stručne pomoći zbog psihičkih tegoba 19 42,2

KATEGORIJE ZATRAŽENE STRUČNE POMOĆI ZBOG

PSIHOLOŠKIH POTEŠKOĆA

N %

psihijatrijska dijagnoza kao sporedna dijagnoza 10 22,2pokušaj traženja nekog oblika stručne pomoći (jedan pregled kod

psihijatra ili propisani anksiolitici od strane liječnika obiteljske

medicine)

6 13,4

bez pokušaja traženja stručne pomoći zbog psihičkih tegoba 19 42,2

Tijekom provedbe rehabilitacijske procjene uočeno je da je većina od 45 obrađenih

zaposlenih korisnika na bolovanju bila u nekom obliku psihološke potrebe.

Prema podatcima iz tablice, vidljivo je da je 10 (22,2%) korisnika na procjenu radne

sposobnosti došlo zbog psihijatrijske dijagnoze kao glavne dijagnoze, dok je 10 (22,2%)

korisnika uz glavnu dijagnozu svoje bolesti imalo i neku od psihijatrijskih dijagnoza

kao sporednu dijagnozu. Međutim, kod obje ove skupine korisnika obuhvaćene

psihijatrijskim tretmanom, uočen je određeni stupanj poteškoća u prihvaćanju vlastite

bolesti i onesposobljenosti, te u motivaciji za daljnji rad i obrazovanje. Također je

uočeno kod obje skupine korisnika, čak i onih koji su bili u višegodišnjem, kontinuiranom

psihijatrijskom tretmanu prevaliranje psihofarmakološkog oblika liječenja u odnosu na

psihoterapijsko.

Ukupno 6 (13,4%) korisnika je tijekom svoje osnovne bolesti pokušavalo uglavnom

neuspješno potražiti neki oblik stručne pomoći zbog psihičkih tegoba što je u njihovom

slučaju završilo jednim pregledom kod psihijatra ili povremenim prepisivanjem

anksiolitika od strane liječnika obiteljske medicine. Ukupno 19 (42,2% ) korisnika tijekom

svoje osnovne bolesti nije pokušalo potražiti stručnu pomoć zbog psihičkih tegoba.

Iako 19 (42,2% ) korisnika nije zatražilo stručnu pomoć, a njih 6 (13,4%) je dobilo tek

kratkotrajnu i necjelovitu stručnu pomoć, tijekom provedene rehabilitacijske procjene

uočeno je da je većina od tih 25 korisnika iskazivala određene psihičke poteškoće.

Zimonja-Kršković, (1986) ističe da osobi koja je izgubila zdravlje treba pomoći da proradi i

prevlada svoj gubitak. Uz gubitak zdravlja, radno aktivni korisnici često zbog zdravstvenih

ograničenja gube i svoj dotadašnji posao i profesionalni identitet što također treba

psihološki proraditi. Neuspješno odrađeno žalovanje nosi opasnost razvoja psihičkih

poremećaja poput depresivnog poremećaja, kao i razvoja neadaptivnih mehanizama

ponašanja.

U tablici 3. je uz broj korisnika s nekom od psihijatrijskih dijagnoza, naveden

broj korisnika koji su s obzirom na intenzitet i razinu procijenjenih psihičkih poteškoća

tijekom rehabilitacijske procjene svrstani u tri skupine: korisnici kod kojih je procijenjena

nazočnost intenzivnijih psihičkih poteškoća koje bitno remete tijek profesionalne



40 41

rehabilitacije, korisnici kod kojih je procijenjena nazočnost psiholoških poteškoća u

prihvaćanju vlastitog invaliditeta i/ili poteškoća nedostatne motivacije za daljnji rad i

obrazovanje i korisnici bez očitovanih psihičkih tegoba.

Tablica 3. Broj i postotak korisnika kod kojih je tijekom rehabilitacijske procjene procijenjena

nazočnost intenzivnijih psihičkih poteškoća koje bitno remete tijek profesionalne rehabilitacije, broj i

postotak korisnika kod kojih je procijenjena nazočnost psiholoških poteškoća u prihvaćanju vlastitog

invaliditeta i/ili poteškoća nedostatne motivacije za daljnji rad i obrazovanje, te broj i postotak korisnika

bez očitovanih psihičkih tegoba ( N=45)

KATEGORIJE PROCJENA PSIHIČKIH POTEŠKOĆA N %intenzivnije psihičke poteškoća koje bitno remete tijek profesionalne

rehabilitacije i ozbiljno narušavaju poslovne izglede korisnika

8 17,8

poteškoće u prihvaćanju invaliditeta i/ili poteškoće nedostatne

motivacije za rad i obrazovanje koje otežavaju ili onemogućuju daljnje

usluge profesionalne rehabilitacije

13 28,9

bez očitovanih psihičkih tegoba 4 8,9psihijatrijska dijagnoza (glavna i sporedna) 20 44,4

Prema podatcima iz tablice, vidljivo je da je samo kod 4 (8,9%) od 45 korisnika

procijenjena odsutnost psihičkih poteškoća. Sva 4 korisnika su u trenutku procjene

radila na svojim radnim mjestima, te su na rehabilitacijsku procjenu bili upućeni zbog

utvrđivanja zdravstvenih ograničenja s ciljem nastavljanja daljnjeg rada kod istog

poslodavca, ali na radnom mjestu prilagođenom njihovom zdravstvenom stanju.

Kod 8 (17,8%) korisnika procijenjeno je da su intenzitet i razina njihovih psihičkih

tegoba takvi da bitno remete tijek profesionalne rehabilitacije i ozbiljno narušavaju

njihove daljnje poslovne izglede. S obzirom na procijenjen intenzitet i razinu tegoba svim

korisnicima je bio preporučen odlazak psihijatru.

Kod 13 ( 28,9%) korisnika procijenjena je nazočnost poteškoća u prihvaćanju

vlastite bolesti donosno invaliditeta, te nedostatne motivacije za daljnjim radom i

obrazovanjem. Naime, tijekom rehabilitacijske procjene procijenjeno je da su intenzitet i

razina navedenih poteškoća izraženi u mjeri da bi mogli nepovoljno utjecati na eventualni

daljnji tijek profesionalne rehabilitacije, ali da s obzirom na vrstu i intenzitet poteškoća,

te cjelokupno stanje korisnika ne iziskuju psihijatrijsko liječenje, već odgovarajući

psihoterapijski tretman koji se može odvijati i izvan zdravstvene ustanove.

Tijekom našeg rada, zbog niza drugih poslova u okviru Službe, nismo bili u

mogućnosti psihoterapijski raditi s ovim korisnicima na proradi gubitka zdravlja i jačanju

motivacije za aktivno uključivanje u svijet rada i usvajanje novih znanja. Kroz praćenje

i stručnu podršku novoosnovanim centrima za profesionalnu rehabilitaciju i dalje se

uočava potreba odgovarajućeg psihoterapijskog tretmana korisnika kod kojih postoje

poteškoće u prihvaćanju invaliditeta i u nedostatnoj motivacija za rad i obrazovanje.

Standardima usluga profesionalne rehabilitacije (Ministarstvo rada i mirovinskog

sustava, 2015) predviđeno je da centri za profesionalnu rehabilitaciju, između ostalog,

i u takvim slučajevima pružaju uslugu pod nazivom „Pomoć u prevladavanju različitih

poteškoća koje onemogućuju uključivanje u daljnje usluge profesionalne rehabilitacije“.

Navedena usluga predviđa mogućnost davanja instrukcija, te individualnog i grupnog

savjetodavnog i psihoterapijskog rada sa širokim spektrom međusobno različitih poteškoća

poput neusvojenih ili zaboravljenih radnih navika, školskih deficita, neučinkovitih

strategija učenja, straha od neuspjeha, nedostatne motivacije za uključivanje u rad ili

obrazovanje, manjkavih socijalnih vještina, poteškoća u prihvaćanju vlastitog invaliditeta,

poteškoća u sučeljavanju s različitim psihološkim, psihosomatskim, psihosocijalnim i

osobnim problemima i sl.

Prema iznesenim podatcima i iskustvima u ovom radu, kod zaposlenih korisnika

na bolovanju ističu se poteškoće u prihvaćanju vlastitog invaliditeta i nedostatne

motivacije za daljnji rad i obrazovanje. Stečena iskustva i uvid u relevantnu literaturu

upućuju na potrebu stručnog i sveobuhvatnog pristupa u tretmanu ovih poteškoća

koji od provoditelja usluga profesionalne rehabilitacije iziskuju posjedovanje visokih

stručnih kompetencija kako u razumijevanju i procjeni složenih psiholoških procesa i

psihopatološkim odstupanjima istih, tako i u pružanju primjerenih psihoterapijskih

intervencija.

ZAKLJUČCI

Izneseni podatci, zapažanja i iskustva ne dozvoljavaju donošenje dalekosežnih

zaključaka. Međutim, smatramo da mogu poslužiti stručnjacima u novoosnovanim

centrima za profesionalnu rehabilitaciju kao poticaj u budućem radu, između ostalog

i na poboljšanju metodologije procjene i prikupljanja različitih podataka koji proizlaze

iz svakodnevnog rada s korisnicima, kao i poticaj za planiranje i provedbu istraživanja

o različitim poteškoćama koje otežavaju ili onemogućuju uključivanje u postupak


Unatoč ograničenjima ovog rada, smatramo bitnim iznijeti sljedeća iskustva i

zapažanja:



42 43

1. Naša iskustva su u skladu s relevantnom literaturom u pogledu razumijevanja

važnosti pružanja pravodobne psihološke intervencije u ranim fazama liječenja s obzirom

da ista pomaže u prihvaćanju novonastalih okolnosti, boljem sučeljavanju s bolešću, te

u procesu oporavka.

2. S obzirom da se u našem zdravstvenom sustavu još uvijek ne pridaje do-

voljno pozornosti očitoj interakciji tjelesnog i psihičkog unatoč brojnim istraživanjima

koja je potvrđuju, te s obzirom da tijekom liječenja osnovne bolesti ili onesposobljenosti

uglavnom izostaje pružanje pravodobne (rane) psihološke intervencije u sučeljavanju s

gubitkom zdravlja i drugim posljedicama bolesti, dio zaposlenih korisnika na bolovanju

koji dolaze na procjenu radne sposobnosti u nekom je obliku psihološke potrebe.

3. Neki korisnici na procjenu radne sposobnosti dolaze s psihijatrijskom

dijagnozom kao primarnom dijagnozom, a dio korisnika ima neku od psihijatrijskih

dijagnoza u komorbiditetu, odnosno kao sporednu dijagnozu. Na našem prigodom

uzorku uočili smo kod obje skupine korisnika određeni stupanj poteškoća kako u

prihvaćanju vlastite bolesti tako i u motivaciji za daljnji rad i obrazovanje, te prevaliranje

psihofarmakološkog oblika liječenja u odnosu na psihoterapijsko.

4. Kod jednog dijela korisnika s dijagnozom tjelesne bolesti, psihičke poteškoće

su uslijed niza različitih faktora poput osobina ličnosti, vrste i težine osnovne bolesti, dobi,

socijalne podrške, izostanka adekvatne podrške liječnika i medicinskog osoblja tijekom

liječenja, te izostanka pravodobne psihološke intervencije u prihvaćanju novonastalih

zdravstvenih i životnih okolnosti takve da iziskuju pregled psihijatra i vjerojatno daljnji

psihijatrijski tretman.

5. Kod drugog dijela korisnika s dijagnozom tjelesne bolesti unatoč izostanku

pravodobne psihološke intervencije ispoljavaju se psihološke poteškoće u vidu poteškoća

u prihvaćanju vlastitog invaliditeta i nedostatne motivacije koje ne iziskuju psihijatrijsko

liječenje, već odgovarajući psihoterapijski tretman koji će korisnika psihološki osnažiti i

pripremiti za uključivanje u daljnji postupak profesionalne rehabilitacije.

Za ovu skupinu korisnika smatramo da je moguća preporuka uključivanje u uslugu

pod nazivom „Pomoć u prevladavanju različitih poteškoća koje onemogućuju uključivanje

u daljnje usluge profesionalne rehabilitacije“ prema Standardima usluga profesionalne

rehabilitacije (Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, 2015).

6. S obzirom da navedenu uslugu, kao i sve druge usluge plaća potencijalni

naručitelj, od izuzetne je važnosti što točnija procjena vrste, razine i intenziteta pojedinih

psihičkih poteškoća tijekom usluge rehabilitacijske procjene kako bi se potencijalne

pogrešne prognoze pozitivnog ishoda pružanja navedene usluge svele na minimum.

7. S obzirom na kompleksnost psiholoških procesa žalovanja zbog gubitka

zdravlja i prihvaćanja vlastitog invaliditeta, te jačanja motivacije za aktivno uključivanje

u rad i usvajanje novih znanja provoditelji usluga individualne i grupne psihoterapije

trebaju biti sustavno psihoterapijski educirani.

LITERATURA

1. Brekalo Lazarević, S., Pranjić, N., Selmanović, S., Grbović, M. (2011). Uticaj

stresora radnog mjesta na indeks radne sposobnosti pacijenata sa depresivnim

poremećajem. Med. Preg, LXIV (11-12): 545-551. Novi Sad: novembar-

decembar.

2. Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje-DSM-5. (2014).

Jastrebarsko. Naklada Slap.

3. Havelka, M. (1988) Zdravstvena psihologija. (97). Zagreb: Biblioteka udžbenici i

priručnici Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

4. Kulenović, M. Zimonja-Krišković, J. (1986). Kriza suočavanja s neizlječivom

bolešću. U Jakovljević, M., Kulenović, M., Jakupčević, M. (ur), Krizna stanja:

klinika-konzultacija-intervencija (79-81). Medicinski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu.

5. Peršić-Brida, M. (1986). Kriza suočavanja s invaliditetom. U Jakovljević,

M., Kulenović, M., Jakupčević, M. (ur), Krizna stanja: klinika-konzultacija-

intervencija (79-81). Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

6. Standardi usluga profesionalne rehabilitacije. (2015). Ministarstvo rada i

mirovinskog sustava. Republika Hrvatska.

7. Vash,C.L., Crewe, N.M. (2010). Psihologija invaliditeta. (146-161). Jastrebarsko:

Naklada Slap.

8. Zimonja-Krišković, J. (1986). Kriza suočavanja s neizlječivom bolešću. U

Jakovljević, M., Kulenović, M., Jakupčević, M. (ur), Krizna stanja: klinika-

konzultacija-intervencija (79-81). Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.



44 45

REHABILITACIJSKA PROCJENA RAZINE RADNIH SPOSOBNOSTI, ZNANJA, VJEŠTINA, RADNIH NAVIKA I PROFESIONALNIH INTERESA

Bojana Dražić


Bojana Dražić je diplomirala na Edukacijsko – rehabili-

tacijskom fakultetu u Zagrebu, smjer poremećaji u ponašanju.

Zaposlena je kao stručni suradnik – rehabilitator u Centru

za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb (CPRZ), gdje od kraja

2015. radi na utvrđivanju profesionalne anamneze i zajedno

s ostalim članovima stručnog tima sudjeluje u provođenju

Standarda usluga profesionalne rehabilitacije. Prije dolaska

u Centar, preko 8 godina je provela u Službi za rehabilitaciju u Ustanovi za profesionalnu

rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (URIHO). Radila je na praćenju

zaposlenika URIHO – a u radu (procjena njihovih mogućnosti i ograničenja vezano za

rad i radnu sposobnost/zdravstveno stanje, snalaženje u radnom procesu, pomoć pri

prilagodbi na rad i radnu okolinu). Također, sudjelovala je na različitim seminarima i

edukacijama (vezano za provođenje profesionalne rehabilitacije, EU projekte, …). U

sklopu Austrijskog BBRZ projekta „Profesionalna rehabilitacija kao metoda integracije

osoba s invaliditetom na hrvatsko tržište rada“ , sudjelovala je u nizu edukacija iz

područja profesionalne rehabilitacije, a odnose se na dijagnostiku i tretman osoba s

invaliditetom s ciljem veće zapošljivosti i integracije u društvo. Tijekom rada, educirala

se za uvođenje ISO sustava (ISO 9001), kao i za vođenje i provedbu projekata financiranih

od strane EU, na kojima je i aktivno sudjelovala.

Mirna Brkić


Mirna Brkić, zaposlena kao psiholog u Centru za

profesionalnu rehabilitaciju Zagreb (CPRZ), gdje od kraja

2015. kao član stručnog tima radi na provođenju Standarda

usluga profesionalne rehabilitacije s najvećim naglaskom na

sveobuhvatnoj psihodijagnostičkoj obradi. U CPRZ se zaposlila

nakon što je više od 4 godine radila u Ustanovi za profesionalnu

rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (URIHO)

gdje je radila na praćenju korisnika u radu i ponašanju koji su upućeni na profesionalnu

rehabilitaciju, provodila grupne radionice, radila psihologijska testiranja sukladno

ciljnoj populaciji te provodila savjetodavan rad. Diplomirala je psihologiju na Hrvatskim

Studijima Sveučilišta u Zagrebu, a trenutno dovršava edukaciju iz Integrativne psiho-

terapije organiziranoj od strane Hrvatske udruge za integrativnu psihoterapiju. U sklopu

Austrijskog BBRZ projekta „Profesionalna rehabilitacija kao metoda integracije osoba

s invaliditetom na hrvatsko tržište rada“ sudjelovala je u nizu edukacija iz područja

profesionalne rehabilitacije, a odnose se na dijagnostiku i tretman osoba s invalidite-

tom s ciljem veće zapošljivosti i integracije u društvo.

Marko Škundrić


Marko Škundrić, rođen je 1981. godine u Zagrebu.

Diplomirao je 2007. na Društvenom Veleučilištu u Zagrebu i

stekao zvanje viši sportski trener – specijalist. Od 2010. godine

radi i volontira kroz nekoliko udruga osoba s invaliditetom u

nizu projekata i programa kao trener u sportsko-rekreativnim

aktivnostima za osobe s invaliditetom. Jedan je od osnivača i

stručni suradnik sportske udruge studenata s invaliditetom

„Senzacija“. Od 2015. zaposlen je u Centru za profesionalnu

rehabilitaciju „Zagreb“ kao stručni radnik trener/instruktor. Kao dio stručnog tima

provodi testiranja osoba iz osnovnih znanja i sposobnosti u procesu usluga standarda


Rehabilitacijska procjena razine radnih sposobnosti, znanja, vještina, radnih

navika i profesionalnih interesa je prva usluga (prema Standardima usluga profesionalne

rehabilitacije) koja se provodi u Centru za profesionalnu rehabilitaciju. Predstavlja

početnu fazu u procesu profesionalne rehabilitacije i svojevrsnu osnovu na kojoj se

temelje sve druge usluge.

Cilj rehabilitacijske procjene je individualno utvrđivanje trenutnog stanja korisnika

(osobe s invaliditetom), a na temelju kojeg se onda ista usmjerava u proces profesionalne

rehabilitacije.



46 47

Utvrđivanje trenutačnog stanja osobe obuhvaća sveobuhvatnu dijagnostiku koja

uključuje:

− utvrđivanje utjecaja invaliditeta na radnu sposobnost (medicinski status)

− utvrđivanje socijalne situacije/motivacije (socijalna anamneza)

− utvrđivanje prethodnog radnog iskustva (profesionalna anamneza)

− psihološku procjenu (psihodijagnostika)

− utvrđivanje postojećih školskih znanja i procjenu radnog funkcioniranja

Ciljna su skupina za uključivanje u proces profesionalne rehabilitacije su sve osobe

s invaliditetom koje su navršile 15 godina života, a imaju završeno osnovno obrazovanje

i osnovnu rehabilitaciju, te osobe koje još nemaju status osobe s invaliditetom, a imaju

prepreke i poteškoće pri obavljanju posla. Također, to su sve one osobe koje imaju

trajne posljedice tjelesne ili psihičke bolesti ili poremećaja koje uzrokuju poteškoće pri

zapošljavanju ili zadržavanju postojećeg radnog mjesta.

Kriteriji uključivanja u uslugu rehabilitacijske procjene su sljedeći:

− završeno obavezno obrazovanje (osnovna škola)

− završena osnovna rehabilitacija

Kriterij isključenja iz usluge rehabilitacijske procjene je akutna ovisnost.

Ova usluga je temelj za procjenu prisutnosti invaliditeta u odnosu na rad, procjenu

potrebe za uslugama profesionalne rehabilitacije i procjenu zapošljivosti.

Vremensko trajanje usluge ovisi o složenosti problematike i potreba osobe s

invaliditetom. Program rehabilitacijske procjene traje tjedan dana, do 6 sati na dan

(maksimalno 30 sati). Ako se radi o nekim složenijim oštećenjima (oštećenja vida, ozljede

mozga, kronične psihičke bolesti i poremećaji povezani s promjenama u funkcioniranju)

procjena može trajati i više, maksimalno do 150 sati. U slučaju potrebe upisa osobe s

invaliditetom u Očevidnik, tada rehabilitacijska procjena može trajati i kraće, ali ne kraće

od jednog dana (6 sati).

Uključivanje u rehabilitacijsku procjenu počinje naručivanjem usluge putem

narudžbenice. Narudžbenicu je moguće ispuniti putem web stranice Centra za

profesionalnu rehabilitaciju. Na narudžbenici se ukratko navode razlozi zbog kojih se

osoba upućuje na procjenu, kao i cilj upućivanja. Potrebno je, zajedno s narudžbenicom

priložiti i cijeli niz dokumentacije (npr. medicinska dokumentacija, različita rješenja,

svjedodžbe, itd.). Nakon što svi članovi stručnog tima provjere dokumentaciju i upoznaju

se sa slučajem, izrađuje se raspored za svaku osobu individualno (kao i za svakog

stručnjaka), koji mora biti dostupan svima (na oglasnoj ploči). Kako je naglasak usluge

na individualnom pristupu, shodno tome se izrađuje plan provedbe usluge. Usluga

se provodi individualno, a neke dijelove je moguće provesti i grupno. Grupni rad se

prvenstveno odnosi na pisanje radnog eseja, testiranje u školskim znanjima i pisanje

socijalne anamneze. Procjenu nije moguće provoditi bez dogovora s korisnikom, a plan

mora biti maksimalno prilagođen osobi tako da ga ona lako prati i razumje. Opseg i

sadržaj aktivnosti za svaku se osobu oblikuje individualno, s obzirom na njene potrebe,

mogućnosti i ciljeve. Iako se plan izrađuje prije same provedbe Usluge, on je podložan

promjenama čak i tijekom same provedbe, zbog specifičnih stanja i potreba korisnika.

Prilikom prvog dolaska osobe na rehabilitacijsku procjenu, voditelj slučaja (case manager)

upoznaje osobu s njenim rasporedom.

Voditelj slučaja (case manager) vodi osobu kroz cijelu rehabilitacijsku procjenu na

način da vodi brigu o dostatnosti dokumentacije, upravlja svim aktivnostima koje osoba

mora proći vodeći računa prvenstveno o najboljem interesu korisnika. Tijekom cijelog

procesa procjene, on stoji na raspolaganju osobi i rješava eventualne poteškoće koje se

mogu pojaviti.

Područja rehabilitacijske procjene

1. Utvrđivanje zdravstvenog statusa

U ovom dijelu rehabilitacijske procjene utvrđuju se ključna zdravstvena stanja

koja utječu na radnu sposobnost osobe. Specijalist medicine rada radi cjelovitu

procjenu funkcionalnog stanja, tjelesnog i psihičkog funkcioniranja osobe te procjenu

funkcionalnih sposobnosti u usporedbi s poznatim standardima fizioloških opterećenja

osobe na radnom mjestu. Također, vrši se procjena stupnja izlječenja, rehabilitiranosti i

prilagođenosti korisnika. Takva procjena omogućuje izvršenje plana rehabilitacije vezano

uz uključivanje u rad ili u obrazovne aktivnosti. Osim sveobuhvatnog kliničkog pregleda

s procjenom funkcionalnog stanja svih organskih sustava, s korisnikom se vodi intervju

i uzima heteroanamneza kako bi se procijenilo kako i koliko korisnik razumije i prihvaća

svoje zdravstvene teškoće, kako vidi svoju tjelesnu i psihičku izdržljivost, je li sposoban

ispuniti sve zahtjeve koji se pred njega stavljaju (kako radnog mjesta, tako i cjelokupnog

života), u kojoj mjeri se može nositi sa stresom na poslu itd. Prema potrebi pribavljaju se

i dodatna stručna mišljenja drugih specijalista. Nakon sveobuhvatne procjene specijalist



48 49

medicine rada, sa svog stajališta daje mišljenje o kontraindikacijama i indikacijama te o

mogućnostima za uključivanje u rehabilitacijski proces.

2. Utvrđivanje socijalne situacije / motivacije (socijalna anamneza)

Kod utvrđivanja socijalne situacije korisnik prvo ispunjava socijalnoanamnestički

obrazac (osim kada se radi specifičnim vrstama oštećenja -u tom slučaju se obrazac

ispunjava usmeno). Socijalnoanamnestički obrazac obuhvaća devet područja korisnikova

života: osobne podatke, zdravlje/invaliditet, financijsku situaciju, obiteljsku situaciju,

stambenu situaciju, osobni položaj, mobilnost, eventualno slobodno vrijeme. Obrazac

ispunjava samostalno, u grupnom radu, ali je uvijek prisutna osoba koja može

pomoći pri ispunjavanju u slučaju da osoba ne razumije neka pitanja ili traži dodatna

objašnjenja. Od velike važnosti je da član stručnog tima koji je prisutan pri pismenom

ispunjavanju socijalnoanamnestičkog obrasca (socijalni radnik) obrati pažnju korisnik

može li samostalno odgovoriti na postavljenja pitanja te kako funkcionira u grupi. Nakon

ispunjavanja obrasca, socijalni radnik u individualnom razgovoru s korisnikom raspravlja

o odgovorima, te se zajednički procjenjuju bitni čimbenici u okruženju koji mogu djelovati

otežavajuće ili olakšavajuće u procesu rehabilitacije. Metode kojima se socijalni radnik

koristi su strukturirani intervju, podaci iz socijalne anamneze, analiza situacije u okolišu,

analiza potrebne prilagodbe i stručne podrške i savjetodavni rad. U slučaju da osoba nije

korisnik prava iz sustava socijalne skrbi, a postoji mogućnost da ih ostvari, preporuča

mu se da se obrati nadležnom Centru za socijalnu skrb. Ukoliko postoji potreba, socijalni

radnik stupa u kontakt s kolegama iz Centra za socijalu skrb i zajedno s njima pomaže

korisniku u ostvarivanju eventualnih prava ili uključivanju u neke od programa koji mogu

biti od pomoći osobi.

3. Utvrđivanje profesionalne anamneze (prijašnja radna iskustva, stupanj

obrazovanja)

Profesionalna anamneza obuhvaća stupanj obrazovanja, prijašnja radna iskustva

i sadašnje radno iskustvo. Utvrđivanje profesionalne anamneze počinje pisanjem eseja

o školovanju, prijašnjim poslovima koje je osoba koja je na procjeni radila, eventualnim

budućim poslovima koje bi željela raditi te o svojim željama i interesima. Kod analize

eseja bitno je obratiti pozornost i na stil pisanja, pismeno izražavanje, gramatiku, pravopis

i osobno viđenje profesionalne karijere. Nakon pisanja radne anamneze, rehabilitator

putem intervjua prikuplja osnovne podatke o osobi, podatke o školskom i strukovnom

obrazovanju, njenoj prijašnjoj i sadašnjoj karijeri i raspravlja s njom o svemu što je

napisala u radnom eseju. Intervju uključuje detaljne podatke o poslovima koje je osoba

do sada radila (opis poslova, zahtjevi radnog mjesta, radno vrijeme, odnosi s kolegama

i nadređenima…), detaljne podatke o sadašnjem radnom mjestu, specifične poteškoće

koje sama osoba osjeća na radnom mjestu, poteškoće koje osjeća u svakodnevnom

funkcioniranju, kako i koliko razumije i prihvaća bolest, oštećenje ili invaliditet, podatke o

mobilnosti, kao i o pristupačnosti mjesta zapošljavanja i obrazovanja. Također, uključuje

i prikupljanje podataka o motivaciji za uključivanje u proces profesionalne rehabilitacije,

eventualnu prekvalifikaciju ili edukaciju. Pri utvrđivanju profesionalne anamneze

naglasak se stavlja na osobnu motivaciju, radno iskustvo, vještine koje posjeduje u poslu

koje obavlja (ili je obavljao prije pojave zdravstvenih poteškoća), kao i ograničenja koja

ima u obavljanju posla. Važna su i specifična znanja koja osoba posjeduje, a možda nisu

vezana za njeno radno mjesto, kao i interesi i viđenje vlastite profesionalne karijere. Osim

toga, vrši se procjena kako osoba razumije i prihvaća svoj invaliditet, procjena mobilnosti

i pristupačnosti mjesta zapošljavanja ili obrazovanja, te motivacija za uključivanje u

profesionalnu rehabilitaciju. Ovdje je važno povezati subjektivno stanje osobe i njegovo

funkcioniranje s objektivnim oštećenjima i preprekama. Ukoliko rehabilitator uoči

potrebu da se osoba uključi u određene rehabilitacijske procese kako bi se olakšalo

njezino cjelokupno funkcioniranje, savjetuje kome se obratiti i na taj način olakšati

pristup različitim integriranim programima.

4. Utvrđivanje općih intelektualnih i specifičnih kognitivnih funkcija, osobina

ličnosti i profesionalnih interesa

Psiholog s korisnikom provodi psihološku procjenu. Ona uključuje provedbu

psihološkog intervjua, procjena opće razine intelektualnih sposobnosti, usklađenosti

potencijala i aktualne intelektualne efikasnosti, procjena i prepoznavanje specifičnih

deficita, procjena strukture i dinamike ličnosti, promjena u emocionalnim reakcijama i

raspoloženju, upravljanje i kontrola impulsa, ponašanja, tolerancije na frustraciju, uvid

u poteškoće uzrokovane invaliditetom, procjena adaptacijskih potencijala u stresnim

situacijama, procjena interpersonalnog funkcioniranja, komunikacije i socijalnih

vještina, procjena profesionalnih interesa, motivacije za rad ili obrazovanje te realnih

očekivanja u pogledu zapošljavanja. Pri procjeni psiholog se služi standardiziranim

testovima sposobnosti, testovima profesionalnih interesa, upitnicima i inventarima



50 51

ličnosti i projektivnim tehnikama. S obzirom da je psihološka procjena opsežna i da

traje između 3 i 4,5 sati, tijekom testiranja psiholog i opaža korisnika i utvrđuje njegovu

motivaciju, koncentraciju, usmjerenost i izdržljivost. Ukoliko se procjeni da su intenzitet

i razina psihičkih problema takvi da bitno remete tijek profesionalne rehabilitacije ili se

radi o osobama koje nisu prihvatile svoja zdravstvena ograničenja, daju se informacije

o odgovarajućim psihoterapijskim mjerama i ustanovama koje pružaju odgovarajuću

psihoterapiju ili savjetovanje. S obzirom na specifičnost populacije od izrazite je važnosti

da se psihološkom testiranju pristupi individualno.

5. Utvrđivanje postojećih školskih znanja, osnova rada na računalu i funkcionalnih

sposobnosti

Trener vrši procjenu postojećeg školskog znanja korisnika iz matematike, hrvatskog

jezika, osnova rada na računali i funkcionalnih sposobnosti.

Cilj ovog testiranja je detektiranje i smanjenje školskih deficita, a koji mogu utjecati

na daljnji proces profesionalne rehabilitacije.

Testiranje iz matematike obuhvaća zadatke objektivnog tipa i osnovne računske

operacije, račun s postotkom, te zadatke s tekstom, a polazište je osnovnoškolsko

obrazovanje. Zadaci se rješavaju bez kalkulatora.

Polazište za testiranje iz hrvatskog jezika ima dvije razine. Jedna razina je

osnovnoškolsko obrazovanje, a druga je srednjoškolska razina. Koja će razina biti korištena,

ovisi o razini obrazovanja same osobe. Testiranje iz hrvatskog jezika, kao i iz matematike,

obuhvaća zadatke objektivnog tipa kojima se provjerava pravopis i gramatika. Testiranje

iz oba područja traje u prosjeku dva sata, s mogućnošću pauze.

Nakon toga, trener vrši testiranje osnovnog znanja iz informatike koje uključuje

praktičnu provjeru rada na računalu. Provjerava se znanje iz računalnog programa

Word i Excell, snalaženje pri organizaciji dokumenata, slanju e-maila, ispisu i mogućnost

samostalnog korištenja internetskog pretraživanja. Taj dio testiranja traje oko sat

vremena.

Ukoliko korisnik nije u mogućnosti samostalno riješiti zadatke, trener mu daje

instrukcije kako da završi zadatak te ga savjetuje o daljnjim mogućnostima za dodatnu

edukaciju/usavršavanje u deficitarnom području.

Ukoliko postoji potreba, s obzirom na radno mjesto i vrstu i stupanj oštećenja osobe,

trener se koristi testom za procjenu frekvencije pokreta (Tapping rukom). Tim testom se

utvrđuje snaga i spretnost ruku, brzina motoričkih odgovora, koordinacija, pokretljivost

ručnog i ramenog pojasa, a sve kako bi utvrdili kakve su funkcionalne sposobnosti i ručna

spretnost korisnika.

6. Kontakt s poslodavcima

Tijekom rehabilitacijske procjene, jedan od stručnjaka stupa u kontakt s

poslodavcem korisnika. Kontakt se ostvaruje sastankom s poslodavcem, iako je ponekad

dovoljno i samo nazvati i telefonski (što ovisi od slučaja do slučaja).

Kontakt nam daje uvid u radno mjesto osobe koja je na procjeni, kao i uvid u zahtjeve

samog radnog mjesta. Na taj način olakšana je procjena uvjeta rada, organizacije radne

cjeline, odnosa osobe s kolegama i nadređenima. Tijekom razgovora moguće je dobiti i

uvid u eventualne planove poslodavaca, što uvelike može olakšati procjenu.

Osim gore navedenih razloga koji idu u prilog ostvarivanju kontakta s poslodavcima,

također, to je i prilika da se poslodavcima pomogne kako bi što bolje shvatili specifičnosti

rada sa osobama s invaliditetom. To je i svojevrsna pomoć poslodavcima u što boljem

snalaženju pri zapošljavanju osoba s invaliditetom i upoznavanju sa zakonskom

regulativom, a koja se tiče ove problematike.

Nakon što je korisnik prošao sveobuhvatnu procjenu, stručni tim donosi zaključno

mišljenje u obliku nalaza i mišljenja o rezultatima rehabilitacijske procjene. Prilikom

formiranja nalaza i mišljenja potrebno je da svaki stručnjak donese i napiše zasebne

zaključke, koji onda ulaze u sažetak rehabilitacijske procjene u obliku zajedničkog

zaključka. Prije samog predstavljanja rezultata osobi, stručnjaci koji rade na slučaju održe

interdisciplinarni tim, na kojem raspravljaju o dobivenim rezultatima procjene.

Nalaz i mišljenje predstavlja sintezu svih prikupljenih podataka, procjene

funkcioniranja osobe s invaliditetom te prognostičke procjene koju stručni tim oblikuje i

usklađuje zajedno s korisnikom.

Obuhvaća šifriranje prema MKB -u (navode se dijagnoze koje imaju odlučujući

utjecaj na radnu sposobnost, ocjena stabilnosti stanja, prognoza i mogućnost izlječenja),

sažetak nalaza prema područjima procjene, s navedenim instrumentima, metodama i

tehnikama koje su korištene u postupku procjene, cjelovitu procjenu radnih sposobnosti

aktualnog radnog funkcioniranja, opis važnih osobnih čimbenika i čimbenika okoline.

Također sadrži i podatak o stupanju invaliditeta u odnosu na rad koji se određuje

pomoću ljestvice od pet stupnjeva opisane u čl. 4, Prilogu 1. Pravilnika o profesionalnoj

rehabilitaciji i centrima za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom.



52 53

Članak 4.

(1) Stupanj invaliditeta u odnosu na rad određuje se pomoću sljedeće ljestvice od

pet stupnjeva:

– ako prepreke i poteškoće u odnosu na rad ne postoje, odnosno ako su zanemarive

i ocijenjene su do i uključujući 4%, stupanj invaliditeta iznosi 0,

– ako su prepreke i poteškoće u odnosu na rad male i ocijenjene su od 5% do i

uključujući 24%, stupanj invaliditeta iznosi 1,

– ako su prepreke i poteškoće u odnosu na rad umjerene ili znatne i ocijenjene su

od 25% do i uključujući 49%, stupanj invaliditeta iznosi 2,

– ako su prepreke i poteškoće u odnosu na rad velike, odnosno teške i ocijenjene su

od 50% do i uključujući 95%, stupanj invaliditeta iznosi 3,

– ako su prepreke i poteškoće u odnosu na rad potpune i ocijenjene su od 96% do

100%, stupanj invaliditeta iznosi 4.

(NN, broj 44/14)

Zaključno mišljenje predstavlja završetak izvještaja. Mora sadržavati prijedlog

za daljnje postupanje, u smislu upućivanja u proces profesionalne rehabilitacije, a

isto je definirano navedenim ciljevima koje je naručitelj naveo u trenutku upućivanja

na procjenu. Kod donošenja zajedničkog zaključka u obzir se uzimaju svi nalazi svakog

stručnjaka i donosi se onaj koji najviše ide u prilog osobi koja je na procjeni.

Mogući zaključci rehabilitacijske procjene su :

a) Korisnik je sposoban za uključivanje u otvoreno tržište rada ili programe

obrazovanja i nema potreba za daljnjim uslugama profesionalne rehabilitacije

b) Korisnik je sposoban za zapošljavanje pod posebnim uvjetima rada i nema

potreba za daljnjim uslugama profesionalne rehabilitacije

c) Korisnik bi s uključivanjem u određeni program obrazovanja / osposobljavanja /

usavršavanja ili uslugom jačanja radnih potencijala i profesionalnih kompetencija

(RC, VR) ili uslugu stručne podrške i praćenja na određenom radnom mjestu

i/ili druge usluge profesionalne rehabilitacije dobio bolju mogućnost za

napredovanje u profesionalnoj karijeri ili za zapošljavanje na otvorenom tržištu

rada ili za zapošljavanje pod posebnim uvjetima rada.

d) Korisnik još nije spreman za daljnju profesionalnu rehabilitaciju te se preporučuje

uključivanje u uslugu (2) „Pomoć u prevladavanju različitih poteškoća koje

onemogućuju uključivanje u daljnje sluge profesionalne rehabilitacije

e) Korisnik je privremeno nezapošljiv te se preporučuje usmjeravanje u programe

socijalnog uključivanja ili neke druge programe socijalne sigurnosti budući da se

uključivanjem u programe za održavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih

vještina i sposobnosti može očekivati njegovo zapošljavanje

f) Korisniku se s obzirom na rezultate provedene rehabilitacijske procjene ne

preporučuje uključivanje u program profesionalne rehabilitacije

U završnom dijelu ovog rada bismo željeli naglasiti nekoliko načela kojih se

nastojimo držati prilikom rehabilitacijske procjene.

Ono što bi posebno željeli naglasiti je timski rad. Iako svaki od stručnih radnika

koji rade na slučajevima ima svoju vrlo specifičnu ulogu, ukoliko jedan od stručnjaka ne

bi sudjelovao, sama procjena bi bila nepotpuna. Kako je načelo individualnog pristupa

jedno od najvažnijih (ako ne i najvažnije), tako se i stručnjaci sa svakim novim slučajem

rehabilitacijske procjene maksimalno prilagođavaju pojedincu i njegovim specifičnim

potrebama.

Svaka osoba koja pristupi rehabilitacijskoj procjeni dobije izrađen raspored

aktivnosti u Centru. Raspored je podložan promjenama i u svakom trenutku ga je potrebno

provjeravati zajedno s osobom, kako bi u danim okolnostima od osobe dobili najbolji

mogući rezultati. Smatramo da je važno da i sama osoba aktivno sudjeluje u procjeni,

kao i u odlučivanju o mogućnostima u uključivanje u proces profesionalne rehabilitacije.

Velik naglasak se u rehabilitacijskoj procjeni stavlja na mogućnosti i sposobnosti osobe

koja se procjenjuje, a manje na njena ograničenja.

Smatramo da na taj način doprinosimo boljem zapošljavanju osoba s invaliditetom,

kao i podizanju svijesti o mogućnostima i sposobnostima tih osoba.



54 55

PROVOĐENJE USLUGA PROFESIONALNE REHABILITACIJE I IZAZOVI S KOJIMA SE SUSREĆEMO U RADU

Natalija Vičević


Natalija Vičević rođena je 1980. godine. Završila je

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Radila je 11 godina na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje

kao savjetnica za zapošljavanje osoba s invaliditetom, gdje je

stekla bogato iskustvo u savjetovanju i zapošljavanju osoba s

invaliditetom, kao i u radu s poslodavcima, civilnim sektorom

i ostalim važnim institucijama. Od 2015. godine radi kao

stručna suradnica u Centru za profesionalnu rehabilitaciju

„Zagreb“. Ima završene različite edukacije i treninge vezano uz rad i zapošljavanje osoba

s invaliditetom te edukacije iz područja hrvatskog znakovnog jezika i profesionalne

rehabilitacije. U svom dosadašnjem radu sudjelovala je u brojnim projektima, kon-

ferencijama, skupovima i okruglim stolovima koji su bili vezani uz rad i zapošljavanje

osoba s invaliditetom.

Josip Držaić


Josip Držaić rođen je 1985. godine. Diplomirao je

psihologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Od kraja 2015. godine radi kao član stručnog tima na

provođenju usluga profesionalne rehabilitacije u Centru

za profesionalnu rehabilitaciju «Zagreb», a u svom radu

prvenstveno se bavi psihodijagnostičkom obradom korisnika

Centra. Prijašnje radno iskustvo također uključuje rad s

osobama s invaliditetom. Član je projektnog tima Udruge

OSVIT, te predsjednik Udruge za psihološku edukaciju i razvoj sportaša UPERS. Student

je doktorskog studija poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu sveučilišta u

Zagrebu.

SAŽETAK

Centar za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“ (u nastavku Centar) provodi

usluge profesionalne rehabilitacije sukladno Standardima usluga profesionalne

rehabilitacije. U radu primjenjuje europska načela izvrsnosti u rehabilitaciji, a stručni

radnici Centra dužni su postupati prema etičkom kodeksu te u skladu s time nastoje

istovremeno stvoriti i profesionalni i partnerski odnos s korisnicima usluga. Svakom

korisniku se na početku dodjeljuje voditelj slučaja koji ga vodi i usmjerava tijekom

provođenja usluge profesionalne rehabilitacije, čime se nastoji u najvećoj mogućoj mjeri

osigurati individualni pristup svakom korisniku. Do sada su u Centru provedene usluge

rehabilitacijske procjene, utvrđivanja invaliditeta u odnosu na rad te procjene radne

učinkovitosti, a ostale usluge provodit će se u narednoj budućnosti ovisno o dinamici

zaprimanja novih zahtjeva.

PROVOĐENJE USLUGA PROFESIONALNE REHABILITACIJE

Centar za profesionalnu rehabilitaciju “Zagreb” (u nastavku Centar) osnovan

je u veljači 2015. godine kao ustanova za organiziranje i izvođenje profesionalne

rehabilitacije osoba s invaliditetom. Prema Standardima usluga profesionalne

rehabilitacije (objavljeni odlukom Ministarstva rada i mirovinskog sustava 15.7.2015.)

sama profesionalna rehabilitacija podrazumijeva čitavi niz aktivnosti koje su usmjerene

prema radnom i profesionalnom osposobljavanju te radu i zapošljavanju osoba s

invaliditetom. Obuhvaća različite mjere za stjecanje radnih znanja, vještina i navika sa

svrhom što bržeg uključivanja osoba s invaliditetom u svijet rada i dugotrajnim ostankom

u radnom odnosu, vodeći pritom računa o zdravstvenim ograničenjima osobe.

Usluge profesionalne rehabilitacije Centar za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“

provodi za zaposlene i nezaposlene osobe s invaliditetom, ali ih može provoditi i za druge

osjetljive skupine koje su trenutno u nepovoljnom položaju na tržištu rada te može

izvoditi i programe socijalnog uključivanja. Sukladno Standardima usluga profesionalne

rehabilitacije, Centar za profesionalnu rehabilitaciju može usluge obavljati samostalno

ili u suradnji sa srednjoškolskom ustanovom ili nekom drugom pravnom osobom koja

ispunjava uvjete sukladno pravilima profesionalne rehabilitacije. Potrebne usluge

utvrđuju se individualnim planom profesionalne rehabilitacije.

Sve usluge profesionalne rehabilitacije vode, usklađuju te evaluiraju stručni timovi



56 57

unutar Centra, koje čine socijalni radnik, psiholog, edukacijsko-rehabilitacijski stručnjak,

specijalist medicine rada i trener-instruktor. Trenutno u Centru za profesionalnu

rehabilitaciju „Zagreb“ djeluju dva stručna tima. Cjelokupni proces profesionalne

rehabilitacije je interdisciplinaran te svaki stručni radnik primjenjuje sveobuhvatna

znanja stečena kroz edukacije i dosadašnje iskustvo kako bi usluga bila kvalitetno

provedena. Iako je Centar službeno osnovan u veljači 2015. godine, s provođenjem

usluga započeo je u studenom 2015. godine. U dosadašnjem radu Centar je proveo

usluge rehabilitacijske procjene, utvrđivanje invaliditeta u odnosu na rad te uslugu

procjene radne učinkovitosti. Ostale usluge provodit će se u narednoj budućnosti ovisno

o dinamici zaprimanja novih zahtjeva.

U razdoblju od studenog 2015. godine do 6. travnja 2016. godine zaprimljeno je

sveukupno 179 zahtjeva za usluge profesionalne rehabilitacije. Od toga je 95 zahtjeva

za rehabilitacijsku procjenu (53%), 30 zahtjeva za utvrđivanje invaliditeta u odnosu na

rad (17%), 52 zahtjeva za procjenu radne učinkovitosti (29%), 1 zahtjev za uslugu analize

radnog mjesta i radnog okruženja te 1 zahtjev za izradu plana prilagodbe radnog mjesta

i radnog okoliša.

U istom razdoblju su ukupno obrađena 44 zahtjeva za usluge profesionalne

rehabilitacije, što predstavlja oko 25% od ukupno zaprimljenih zahtjeva. Od toga je

obrađeno 28 usluga rehabilitacijske procjene (63%), 6 usluga utvrđivanja invaliditeta u

odnosu na rad (14%) te 10 usluga procjene radne učinkovitosti (23%). U nastavku slijedi

statistički prikaz kroz tablicu.

Tablica 1.Broj ukupno zaprimljenih i obrađenih zahtjeva u Centru za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“

u razdoblju od studenog 2015. do 6.4.2016. godine

USLUGE Zaprimljenozahtjeva

Obrađeno Obrada u tijeku

USLUGA 1

Rehabilitacijskaprocjena

95 28 12

1.1 Invaliditetodnosu na rad

30 6 4

USLUGA 10

Procjena radne sposobnosti

52 10 8

USLUGA 4Analiza radnog mjesta i radnog okruženja

1 - -

UKUPNO 179 44 24

USLUGE Zaprimljenozahtjeva

Obrađeno Obrada u tijeku

USLUGA 1

Rehabilitacijskaprocjena

95 28 12

1.1 Invaliditetodnosu na rad

30 6 4

USLUGA 9Izrada plana prilagodbe radnog mjesta i radnog okruženja

1 - -

UKUPNO 179 44 24

U neposrednom radu stručni radnici Centra primjenjuju europska načela izvrsnosti

u rehabilitaciji1 te načela sukladno čl. 11. Pravilnika o profesionalnoj rehabilitaciji i

centrima za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom. To su sljedeća načela:

· Zaštita podataka/povjerljivost

Cilj: Osigurati zaštitu podataka korisnika kojima se raspolaže tijekom

provođenja usluge profesionalne rehabilitacije.

Način: Primjena etičkog kodeksa u radu, naručiteljima usluga dostavlja se

skraćena verzija nalaza i mišljenja iz kojeg nisu vidljive pojedinosti korisnikovog

privatnog života, već samo oni podaci koji su potrebni naručiteljima.

· Interdisciplinarni pristup

Cilj: Osigurati sveobuhvatan pogled na specifičnu situaciju u kojoj se nalazi

korisnik.

Način: U provođenju usluga profesionalne rehabilitacije sudjeluje stručni tim

sa završenim dodatnim edukacijama koji održava redovite završne sastanke

za svaki pojedini slučaj.

· Profesionalnost u radu i poštivanje privatnosti osobe

Cilj: Pružiti korisnicima osjećaj razumijevanja, privatnosti i prihvaćanja.

Način: Komunikacija sa svim korisnicima usluge temelji se na poštovanju,

iskrenosti, stručnosti i korektnosti u radu. Nastoji se uspostaviti profesionalni

odnos s korisnicima, poslodavcima, suradnicima, naručiteljima usluga i ostalim

organizacijama čije je sudjelovanje u procesu profesionalne rehabilitacije od

velike važnosti.1 izvor: European Platform for Rehabilitation” (2014.), prijevod. Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom



58 59

· Ekonomičnost postupka pružanja usluge

Cilj: Osigurati kvalitetnu uslugu u što kraćem vremenu, a poštujući Standarde

usluga profesionalne rehabilitacije.

Način: Kod donošenja odluka i preporuka vodi se računa o ekonomičnosti te

se trebaju iscrpiti sve razumne prilagodbe koje se na mjestu mogu napraviti

prije nego što se krene u daljnje usluge. To se ostvaruje kroz prilagođavanje

rasporeda aktivnosti, izbjegavanje „praznog hoda“ u rasporedu, njegovanje

„fer“ poslovnog odnosa s naručiteljima usluga.

· Nepristranost u postupcima procjene te zaštita i promicanje prava korisnika

Cilj: Osiguravanje objektivnosti pristupa svakom korisniku.

Način: Obveza zaštite i promicanja prava korisnika u smislu jednakih

mogućnosti, postupanja i sudjelovanja, dajući im informacije o mogućnostima

te istovremeno promičući pozitivne i nediskriminirajuće aktivnosti u okviru

svoje djelatnosti.

· Etika i usmjerenost na pojedinca

Cilj: Osiguranje pomoći korisniku u najvećoj mogućoj mjeri.

Način: Poštivanje dostojanstva svakog korisnika i njegove obitelji, zaštita od

nepotrebnih rizika, podupiranje socijalne pravde te provođenje aktivnosti s

korisnikom kao aktivnim članom u procesu profesionalne rehabilitacije.

· Partnerstvo/aktivno sudjelovanje

Cilj: Stvaranje povjerenja između korisnika, poslodavaca, Centra te ostalih

dionika.

Način: Izgrađivanje partnerskog odnosa s korisnicima i njihovim obiteljima,

poslodavcima, institucijama, nevladinim organizacijama te lokalnim

zajednicama radi osiguranja kontinuiteta usluga i postizanja veće učinkovitosti

u provođenju usluga. Naglasak na osvješćivanju, informiranju i nuđenju

mogućnosti savjetovanja poslodavcima za trenutna i buduća zapošljavanja.

· Kontinuirano usavršavanje i poboljšanje

Cilj: Implementacija najnovijih znanja u radu Centra.

Način: Proaktivno djelovanje u zadovoljavanju potreba tržišta rada, učinkovitije

korištenje resursa, proširenje i unaprjeđivanje programa, kontinuirano

ulaganje u stručni i profesionalni razvoj kadrova te usmjerenost na rezultate.

· Individualni pristup i prilagođenost postupka stupnju razumijevanja osobe s

invaliditetom

Cilj: Osigurati najbolju moguću uslugu za svakog korisnika uvažavajući posebne

potrebe korisnika.

Način: Prilagođavanje pristupa i komunikacije, psiholoških i ostalih testiranja

i sl.

PRISTUP U RADU S KORISNICIMA

U radu s korisnicima zauzima se individualni pristup u najvećoj mogućoj mjeri,

ovisno o individualnim potrebama korisnika. Na taj se način nastoji izaći im u susret

u pogledu formiranja rasporeda aktivnosti, poštivanja potrebe za češćim odmorom ili

pauzom, prilagodbi načina komunikacije te uvažavanje ostalih specifičnih potreba ovisno

o vrsti i stupnju invaliditeta.

Svakom korisniku dodjeljuje se voditelj slučaja (case manager) koji je zadužen za

provedbu cjelokupne usluge te usmjeravanje i asistiranje korisnika tijekom provedbe

aktivnosti. Na taj način svaki korisnik je upoznat sa svrhom i tijekom provedbe usluge, a

također dobiva informacije o mogućnostima ostvarivanja prava po osnovi invaliditeta u

sklopu nekih drugih sustava.

Dnevni raspored obrada korisnika nastoji se, u najvećoj mogućoj mjeri, organizirati

na način da psihologijska obrada bude među prvima kako bi korisnici odmorni pristupili

testiranju čime se nastoji osigurati postizanje što boljih rezultata korisnika.

Posebna pažnja usmjerena je na praćenje kvalitete provedenih usluga. To

se postiže anonimnim anketiranjem korisnika. Anketiranje se provodi na završetku

provedene usluge, a prije priopćenja završnog mišljenja, kako završno mišljenje ne bi

utjecalo na ocjenu kojom korisnik ocjenjuje provedenu uslugu. Pomoću upitnika ispituje

se zadovoljstvo korisnika u nekoliko područja poput: pristupačnosti i lokacije Centra,

pristupa stručnih djelatnika Centra, pruženim informacijama, provedbom i korisnošću

usluge za njihov daljnji profesionalni razvoj.

Dosad je anketirano ukupno 32 korisnika, a provedene ankete ukazuju na visoki

stupanj zadovoljstva provedenim uslugama s ukupnom prosječnom ocjenom Centra

4,83 (na skali od 1-5).



60 61

pitanjeProsječna ocjena

Usluga je dobro organizirana i raspoloživo vrijeme je racionalno iskorištenoUsluge Centra za profesionalnu rehabilitaciju smatram korisnimaPristup zaposlenika Centra bio je profesionalan i ugodanTijekom procesa profesionalne rehabilitacije bilo mi je jasno što se od mene očekujeLokacija Centra pristupačna je i prilagođena osobama s invaliditetomProstor Centra je ugodan i dobro opremljenUsluge Centra pomoći će mi u daljnjem profesionalnom razvojuSveukupno gledano zadovoljan/na sam pruženom uslugom

4,824,724,96

4,604,404,844,644,83

Sveukupno gledano koju biste ocjenu dali Centru za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“

4,83

Osim navedenih pitanja korisnicima su u anketi ponuđena i pitanja otvorenog

tipa u kojima mogu dati kritiku ili ponuditi prijedloge za poboljšanje usluga Centra.

IZAZOVI S KOJIMA SE SUSREĆEMO

Generalno gledajući sve dosadašnje korisnike moguće je podijeliti u dvije skupine.

Jednu skupinu čine osobe koje imaju želju nastaviti raditi i spremne su na suradnju po

pitanju profesionalne rehabilitacije, dok drugu skupinu čine osobe koje nemaju želju

i motivaciju nastaviti raditi, te se nadaju umirovljenju. Po tom pitanju susrećemo se

s velikim problemima u objašnjavanju korisnicima što je profesionalna rehabilitacija i

koje sve mogućnosti rehabilitacije i prilagođavanja radnog mjesta danas postoje. To se

posebno odnosi na korisnike koji su već dugo vremena na bolovanju, tj. izvan radnog

procesa, pa su izgubili motivaciju za radom ili prekvalifikacijom. Problem nastaje kada se

takvim korisnicima priopći završno mišljenje da njihovo zdravstveno stanje, iako možda

ozbiljno, danas ne predstavlja razlog za potpunu nesposobnost za rad. S druge strane

pretežito kod mlađih korisnika, u pravilu, postoji visok stupanj motiviranosti za radom ili

dodatnim školovanjem, usavršavanjem ili prekvalifikacijom, no kod njih često prevladava

pesimističnost u pogledu vlastite budućnosti.

Kod osoba kod kojih je invaliditet naglo nastupio veliki izazov za proces profesionalne

rehabilitacije predstavlja neprihvaćanje vlastitog invaliditeta, pa je to područje na kojem

je najprije potrebno raditi u rehabilitacijskom procesu. Prihvaćanje vlastitog invaliditeta

preduvjet je za provedbu procesa profesionalne rehabilitacije. Također, prisutna je

skeptičnost i zbunjenost osoba koje proizlaze iz nepoznavanja današnje rehabilitacijske

tehnologije. Takvim korisnicima nastoji se ukazati na niz mogućnosti koje su osobama

s invaliditetom danas na raspolaganju, raspoloživu tehnologiju, motivirati ih pozitivnim

primjerima i sl.

Mnogi korisnici koji dolaze u Centar već godinama pokušavaju neuspješno regulirati

svoj radni status prema vlastitim očekivanjima što ih čini nervoznima te očekuju da će

Centar biti taj koji će riješiti njihove probleme na način kako to njima odgovara. Rad s

takvim korisnicima često je zahtjevan i traži poseban pristup jer vrlo često takvi korisnici

zauzimaju agresivan stav u komunikaciji.

Tijekom psihologijske obrade najveći izazov s kojim se susrećemo predstavlja

vremensko trajanje obrade. Predviđeno trajanje obrade je oko 3 sata tijekom kojih

korisnici rješavaju niz testova i upitnika što za neke korisnike, pogotovo one s većim

tegobama, predstavlja vrlo veliki napor. To se nastoji ublažiti uvođenjem kratkih pauza

tijekom testiranja ili, u slučaju izraženih tegoba, dodatnim prilagođavanjem rasporeda

psihologijske obrade. Također, tijekom psihologijske obrade ponekad je prisutna izražena

nemotiviranost korisnika što se manifestira neobjektivnošću dobivenih rezultata i

općenito nevalidnim rezultatima koje kao takve nije moguće interpretirati. Dosadašnji rad

Centra ukazao je na korisnost činjenice da u stručnim timovima postoji psiholog muškog i

ženskog spola čime se postiže prikladnija komunikacija s pojedinim korisnicima prilikom

obrade. Česta su izražena depresivna stanja korisnika, teške životne i obiteljske priče, vrlo

loša financijska situacija, intelektualna zapuštenost i sl., koji sveukupno ostavljaju utisak

na članove stručnog tima, pa je stoga potrebno voditi računa o utjecaju kontratransfera

s korisnika na članove stručnog tima.

Prilikom suradnje s poslodavcima nailazi se na raznolike stavove poslodavaca

prema profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom općenito. U

dosadašnjem radu Centra susreli smo se s poslodavcima koji su predstavljali vrlo ugodno

iznenađenje kada se radi o zapošljavanju osoba s invaliditetom te koji žele zapošljavati

osobe s invaliditetom. S druge pak strane postoje i poslodavci koji imaju vrlo negativan

stav prema zapošljavanju osoba s invaliditetom te usprkos naporima zaposlenika Centra

da promijene svoj stav oni to vrlo teško čine. U takvim slučajevima Centar nastoji

objasniti poslodavcima sve prednosti i mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom

predstavljanjem primjera dobre prakse ostalih poslodavaca koji to rade.

Veliki izazov s kojim se suočavamo je i činjenica što, s obzirom na područje koje

pokrivamo svojim radom, nemamo dovoljno kapaciteta da obradimo sve pristigle

zahtjeve, a na tržištu nema dovoljno liječnika specijalista medicine rada s iskustvom u

području rada i profesionalne rehabilitacije.



62 63

ZAKLJUČAK

Godinama je invaliditet bio razlog preranog odlaska u mirovinu osoba koje bi

temeljem svoje preostale radne sposobnosti mogle još duže vrijeme biti produktivne.

Isključivalo ih se iz svijeta rada, ne zato jer ne bi mogli obavljati određene poslove,

već stoga što je postojao nedostatak interesa za sustavnim razvijanjem profesionalne

rehabilitacije, omogućavanjem različitih fleksibilnih oblika rada ili osiguravanjem

zadovoljavajuće podrške na radu.

Iako je s radom započeo tek u studenom 2015. godine, Centar za profesionalnu

rehabilitaciju „Zagreb“ napravio je veliki korak naprijed u području profesionalne

rehabilitacije i rada osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Kontinuirano radi na osvješćivanju

poslodavaca o mogućnostima zapošljavanja osoba s invaliditetom, načinu prilagodbe

radnog mjesta i korištenju određenih financijskih sredstava, a istovremeno potiče,

usmjerava i motivira osobe s invaliditetom da se uključe u daljnje usluge profesionalne

rehabilitacije te da ostanu što duže u svijetu rada. Pritom je izuzetno važno uspostavljanje

partnerskog odnosa s korisnicima usluga, poslodavcima, udrugama civilnog društva

te osvješćivanje samih osoba s invaliditetom da mogu biti aktivni sudionici u kreiranju

buduće profesionalne karijere.

Kako bi i dalje unaprjeđivali profesionalnu rehabilitaciju u Hrvatskoj potrebno je

u budućnosti još veću pažnju usmjeriti jačanju kapaciteta svih centara za profesionalnu

rehabilitaciju.

SURADNJA S NARUČITELJIMA USLUGA PROFESIONALNE REHABILITACIJE

Mija Glasnović


Mija Glasnović radi u profesionalnoj rehabilitaciji s

osobama s invaliditetom 5 godina. Magistrica je socijalnog

rada, diplomirala je na Sveučilištu u Zagrebu, Studijskom

centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu 2010.

godine. 2011. godine zapošljava se u Ustanovi za profe-

sionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

URIHO kao socijalna radnica. Za to vrijeme, u sklopu projekta

„Profesionalna rehabilitacija kao metoda integracije osoba s invaliditetom na hrvatsko

tržište rada“ koji se provodio u suradnji Austrijskog centra za profesionalnu rehabilita-

ciju BBRZ, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba

s invaliditetom, Udruge OSVIT i URIHO-a, sudjelovala je u nizu edukacija iz područja

profesionalne rehabilitacije. U svom dosadašnjem radu sudjelovala je u nizu projekata

udruge OSVIT koji su se bavili osobama s invaliditetom, poboljšanjem njihovog života

i zdravlja te poboljšanju svakodnevnih aktivnosti. Osim toga vodila je projekt učenja

znakovnog jezika te je i sama pohađala tečaj hrvatskog znakovnog jezika koji i danas

koristi. Također je stekla certifikat i uvjete za rad u Case Managementu. Od listopada

2015. godine zaposlena je u Centru za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“ gdje radi

na području provedbe usluga profesionalne rehabilitacije kao socijalna radnica i vodite-

ljica tima.

Ivančica Bašić


Ivančica Bašić je diplomirani socijalni radnik. Diplomi-

rala je na Sveučilištu u Zagrebu, Studijskom centru socijalnog

rada Pravnog fakulteta u Zagrebu 2007. godine. 2008. go-

dine zapošljava se u URIHO-u, Ustanovi za profesionalnu re-

habilitaciju i zapošljavanju osoba s invaliditetom, gdje kao

socijalni radnik radi na području profesionalne rehabilitacije i

zapošljavanja osoba s invaliditetom više od sedam godina. Za



64 65

to vrijeme, u sklopu projekta „Profesionalna rehabilitacija kao metoda integracije osoba

s invaliditetom na hrvatsko tržište rada“ koji se provodio u suradnji Austrijskog centra

za profesionalnu rehabilitaciju BBRZ, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju

i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Udruge OSVIT i URIHO-a, sudjelovala je u nizu

edukacija iz područja profesionalne rehabilitacije. Educirala se za vođenje i provedbu

projekata financiranih od strane EU te sudjelovala u provedbi istih. Također je stekla

certifikat i uvjete za rad u Case Managementu. Od listopada 2015. godine zaposlena je

u Centru za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“ gdje radi na području provedbe usluga

profesionalne rehabilitacije kao socijalni radnik i voditelj tima.

Marina Čaljkušić


Marina Čaljkušić rođena je 1990. godine. Magistri-

rala je 2013. godine na Studijskom centru socijalnog rada

na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Usporedno

s fakultetom socijalnog rada, studirala je teologiju na

Institutu za teološku kulturu Katoličkog bogoslovnog

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i diplomirala 2014. godine.

Unazad tri godine vanjska je suradnica na Studijskom centru socijalnog rada na kolegiju

Posebna područja socijalnog rada – osobe s invaliditetom i Socijalni rad i ljudska prava.

Suautorica je knjige „Metode socijalnog rada s osobama s invaliditetom: priručnik o

radu s osobama s invaliditetom“. Od početka 2016. godine dio je stručnog tima Centra

za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“, u čiji je rad uključena kao vanjska suradnica na

poslovima socijalne radnice.

SAŽETAK

Kvalitetan suradnički odnos s naručiteljima usluga profesionalne rehabilitacije

osnova je uspješnosti provedbe postupka. U ovom radu predstavljamo iskustva stručnog

tima Centra za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“ u radu s naručiteljima usluga.

Predstavit ćemo naručitelje usluga, njihova očekivanja, način suradnje, prepreke i

poteškoće s kojima se u radu susrećemo. Kako su Centri za profesionalnu rehabilitaciju

tek nedavno počeli s radom, uzimajući u obzir upite i nedoumice koje naručitelji usluga

imaju, unaprjeđujemo suradnju kako bismo poboljšali kvalitetu provedbe usluga.

1. UVOD

Centri za profesionalnu rehabilitaciju su ustanove osnovane u svrhu organiziranja

i izvođenja profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom. Zakonski okvir za pru-

žanje usluga profesionalne rehabilitacije su Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i

zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13, 152/14) i Pravilnik o profesionalnoj

rehabilitaciji i centrima za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom (NN 44/14

i 02/15). Usluge profesionalne rehabilitacije provode se u skladu sa Standardima

usluga profesionalne rehabilitacije (u nastavku Standardi usluga) i Cjenikom usluga

profesionalne rehabilitacije (u nastavku Cjenik usluga). Prema Standardima usluga

pored evaluacije procesa profesionalne rehabilitacije, lokacijskih i prostornih uvjeta

posebno se ističe važnost stručnog tima i suradnje s poslodavcima. Stručni tim pristupa

svakom pojedincu u procesu profesionalne rehabilitacije na individualan način, poštujući

integritet pojedinca, te se zalaže za njegovu dobrobit stavljajući njegove interese na

prvo mjesto.

Prema Standardima usluga profesionalne rehabilitacije i zakonskom okviru za

pružanje usluga profesionalne rehabilitacije, Centri za profesionalnu rehabilitaciju

dužni su provoditi ukupno deset usluga. Trenutno, stručni tim Centra za profesionalnu

rehabilitaciju „Zagreb“ (u nastavku Centar) provodi neke od usluga. Dosadašnji naru-

čitelji usluga su Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba

s invaliditetom (u nastavku Zavod) i poslodavci. Nadamo se da će u skorije vrijeme i

drugi potencijalni naručitelji prepoznati važnost uključivanja svojih korisnika u proces


2. PARTNERSTVO S NARUČITELJIMA USLUGA

Centar za profesionalnu rehabilitaciju, kao provoditelj usluga profesionalne

rehabilitacije, radi u partnerstvu s naručiteljima usluga. Prema Europskim načelima

izvrsnosti u rehabilitaciji partnerstvo je pored vodeće uloge, prava, etike, sudjelovanja,

okrenutosti pojedincu, složenosti te kontinuiranog poboljšanja jedno od važnih načela u

radu stručnjaka u profesionalnoj rehabilitaciji. Ono podrazumijeva suradnju provoditelja

profesionalne rehabilitacije s javnim i privatnim organizacijama, s poslodavcima,

udrugama, lokalnim zajednicama i obiteljima, ali i samim osobama s invaliditetom kako

bi se osigurao kontinuitet usluga i postigla veća učinkovitost programa profesionalne



66 67

rehabilitacije i veća otvorenost društva. Partnerstvo i dobra suradnja s naručiteljima

usluga osnova su kvalitete procesa profesionalne rehabilitacije.

Prema čl.6 st.2 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s

invaliditetom (NN 157/13, 152/14) postupak profesionalne rehabilitacije pokreće i

financira naručitelj usluge koji može biti:

• Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

• Hrvatski zavod za zapošljavanje• Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

• Ministarstvo nadležno za socijalnu politiku putem centra za socijalnu skrb

• Osiguravajuće društvo

• Poslodavac

• Jedinica lokalne i područne samouprave

• Privatni naručitelj (osoba s invaliditetom, roditelj, zakonski zastupnik,

skrbnik)

Postupak profesionalne rehabilitacije može financirati jedan ili više naručitelja

usluge. Posebno je važno naglasiti profesionalan odnos s poslodavcima i različitim

naručiteljima usluga, gdje se komunicira s poštovanjem, iskreno, stručno i korektno.

U dosadašnjem radu Centra za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“ najveći broj

predmeta upućen je na obradu od strane Zavoda. Do travnja 2016. godine zaprimljeno

je ukupno 95 zahtjeva za provedbu usluge Rehabilitacijske procjene razine radnih

sposobnosti, znanja, vještina, radnih navika i profesionalnih interesa. Zavod je za sada

jedini naručitelj ove usluge. Za uslugu Utvrđivanja invaliditeta u odnosu na rad, za

nezaposlene osobe, od strane Zavoda zaprimljeno je 23 zahtjeva.

Poslodavci najviše naručuju uslugu Procjene radne učinkovitosti radi ostvarivanja

prava na poticaje pri zapošljavanju osoba s invaliditetom od strane Zavoda (pravo na

subvenciju plaće za osobe s invaliditetom) te uslugu Utvrđivanja invaliditeta u odnosu

na rad radi upisa u očevidnik zaposlenih i samozaposlenih osoba s invaliditetom. Do

travnja 2016. godine zaprimljeno je 52 zahtjeva za provedbu usluge Procjene radne

učinkovitosti i 7 zahtjeva za uslugu Utvrđivanja invaliditeta u odnosu na rad od strane

poslodavaca.

Također, do travnja 2016. godine, poslodavci su naručili i jednu uslugu Analize

radnog mjesta i radnog okruženja te jednu uslugu Izrade plana prilagodbe radnog

mjesta i radnog okoliša.

3. KONTAKT S POSLODAVCEM U USLUZI REHABILITACIJSKE PROCJENE

Kada govorimo o provedbi usluge Rehabilitacijske procjene razine radnih

sposobnosti, znanja, vještina, radnih navika i profesionalnih interesa korisnici su na

obradu u Centar upućeni od strane vijeća vještaka Zavoda. Radi se o osobama koje su

u postupku vještačenja radi ocjene radne sposobnosti. S obzirom na to da su osobe

upućene na rehabilitacijsku procjenu u većini slučajeva na dugotrajnom bolovanju,

vijeću vještaku je prilikom donošenja ocjene o radnoj sposobnosti, pored ostalih

rezultata obrade u Centru, važno dobiti i uvid o mogućnosti povratka osobe na radno

mjesto nakon završenog vještačenja ili zaključenog bolovanja. Kako za svaku osobu koja

je upućena na ocjenu radne sposobnosti postoji mogućnost za donošenjem ocjene o

djelomičnom gubitku radne sposobnosti, poslodavac mora biti spreman suočiti se s

ograničenjima i kontraindikacijama koje takva odluka nosi. Stoga, nakon što korisnik

usluge rehabilitacijske procjene prođe obradu u Centru, jedna od važnijih zadaća

stručnog tima je kontaktirati poslodavca. U kontaktu s poslodavcem poseban naglasak

stavlja se na individualan pristup. Nastoji se s poslodavcem dogovoriti sastanak ili ako

poslodavac nije u mogućnosti sastati se s članovima stručnog tima Centra, razgovor

se obavlja telefonski. Stručni tim od poslodavaca prikuplja potrebne podatke vezane

uz radno mjesto korisnika. Tijekom razgovora s poslodavcem potrebno je dobiti sve

relevantne informacije o eventualnom povratku osobe na isto radno mjesto uvažavajući

kontraindikacije i ograničenja vezana uz radno mjesto. Također, razgovara se o mogućoj

prilagodbi radnog mjesta s obzirom na zdravstveno stanje korisnika ili premještanje na

drugo lakše radno mjesto uz poštivanje svih kontraindikacija i ograničenja koje odredi

vijeće vještaka u slučaju donošenja odluke o djelomičnom gubitku radne sposobnosti.

Kad god je to moguće, članovi stručnog tima Centra od poslodavca traže mogućnost uvida

u radno mjesto korisnika kako bi se u dogovoru s poslodavcem pronašlo najadekvatnije

radno mjesto za korisnika ili učinila potencijalna prilagodba radnog mjesta. Osnovna

intencija kontakta s poslodavcem je postići dogovor o zadržavanju korisnika u radnom

odnosu na odgovarajućim poslovima, kako se ne bi ugrozila preostala radna sposobnost

osobe. Tek kada se iscrpe sve mogućnosti i poslodavac pokaže da ne može zadržati

korisnika u radnom odnosu, zbog nemogućnosti da za njega osigura adekvatno radno

mjesto, razmišlja se o drugim oblicima profesionalne rehabilitacije za korisnika. Glavni

cilj je zadržati korisnika u svijetu rada.

Iako s većinom poslodavaca vrlo uspješno postižemo željene dogovore, ipak

postoji manji broj onih koji odbijaju suradnju. Pojedini poslodavci ne pokazuju interes



68 69

zadržati osobu s invaliditetom u radnom odnosu. Razlozi i izgovori su brojni. Manji

poslodavci navode da nemaju adekvatno radno mjesto, a veliki poslodavci navode velik

broj osoba s invaliditetom kojima bi morali prilagoditi radno mjesto te da jednostavno

nemaju mogućnost za sve njih osigurati adekvatna radna mjesta.

Jedan od negativnih primjera koji želimo navesti je i kontakt s jednim izrazito

manipulativnim poslodavcem. Radi se o poslodavcu koji je informacije i kontakt sa

stručnim timom iskoristio u negativnom kontekstu prema svom zaposleniku plasiravši

mu informaciju kako je stručni tim zapravo taj koji sugerira otkaz ugovora o radu, a

ne sam poslodavac. U toj situaciji stručni tim pristupio je na način da je poslodavcu i

korisniku jasno objasnio ulogu Centra. U nadležnosti Centra nije donošenje odluke o

otkazivanju nečijeg ugovora o radu nego mogućnost uključivanja osobe u daljnje usluge

profesionalne rehabilitacije. Takvih situacija je na sreću malo, puno je više pozitivnih

iskustava u kojima poslodavci zaista ulažu trud kako bi pronašli odgovarajuće radno

mjesto za zaposlenika i zadržali ga u radnom odnosu.

4. SURADNJA S POSLODAVCEM U USLUZI PROCJENE RADNE UČINKOVITOSTI

Procjena radne učinkovitosti je usluga za koju poslodavci trenutno pokazuju najveći

interes. Upravo je kod ove usluge potrebna izuzetno dobra suradnja s poslodavcem

samim time što je naručitelj usluge sam poslodavac. Ova usluga podrazumijeva obradu

korisnika od strane stručnjaka u Centru nakon koje slijedi obvezni odlazak članova

stručnog tima kod poslodavca, na radno mjesta osobe za koju se donosi procjena radne

učinkovitosti. Glavni cilj odlaska na radno mjesto osobe za koju se donosi procjena radne

učinkovitosti je izrada analize radnog mjesta i izravno opažanje djelatnika na radnom

mjestu. Analizom radnog mjesta2 prikupljaju se sve relevantne informacije o samom

radnom mjestu i njegovim zahtjevima. Potrebno je napraviti kvalitetnu analizu radnog

mjesta jer se temeljem dobivenih podataka procjenjuje kojim radnim operacijama ili

kojim zahtjevima radnog mjesta osoba s invaliditetom ne može u potpunosti odgovoriti,

te je smanjeno radno učinkovita. Potpunija slika dobiva se kroz obrasce samoprocjene

koju ispunjava sama osoba s invaliditetom kao i procjenom neposrednog nadređenog

o samom funkcioniranju osobe s invaliditetom na radnom mjestu. U ovom dijelu

važno je dobiti što realniju sliku i što točnije odgovore na postavljena pitanja. Iz istog

razloga, članovi stručnog tima opserviraju osobu za vrijeme rada na radnom mjestu.

Na taj se način izbjegavaju eventualne manipulacije i netočan prikaz stvarnog stanja

kako poslodavca, tako i same osobe s invaliditetom o stvarnim mogućnostima osobe da

odgovori zahtjevu radnog mjesta.

Upravo je kod ove usluge vidljiva potreba za stvaranjem povjerljivog i dobrog

suradničkog odnosa, kako s osobom s invaliditetom, tako i s poslodavcem. Kao primjer

dobre prakse i dobre suradnje s poslodavcem izdvajamo tvrtku FRANCK d.d. Ova tvrtka

je jedan od prvih naručitelja usluge Procjene radne učinkovitosti i primjer je poslodavca

koji je spremno surađivao i omogućio pristup svim potrebnim informacijama kako bi se

donijela što temeljitija i kvalitetnija procjena radne učinkovitosti njihovih zaposlenika.

Iako se radi o prehrambenoj industriji koja mora udovoljiti visokim standardima higijene,

članovima stručnog tima omogućena je opservacija radnih mjesta i zaposlenika u radu

te uvid u sve pogone kako bi se donijela što bolja procjena funkcioniranja zaposlenika

na radnom mjestu. U tu svrhu omogućen je i kontakt sa Službom zaštite na radu. Niti u

jednom trenutku nije se osjetila rentna orijentiranost i pokušaj manipulacije i iskrivljenog

prikaza stanja ne bi li se ostvario što veći postotak smanjene radne učinkovitosti

zaposlenika sa svrhom ostvarivanja što većeg iznosa subvencije plaće.

5. SAVJETODAVNI RAD S NARUČITELJIMA USLUGA

Od samog početka rada i prvih kontakata s potencijalnim naručiteljima usluga,

Centar vodi evidenciju savjetodavnog rada koji provodi s potencijalnim naručiteljima

usluga. Od studenog 2015. do travnja 2016. izvršeno je 87 konzultacija. Provedene

konzultacije vezane su uz uslugu Procjene radne učinkovitosti za osobe za koje poslodavci

procijene da ne postižu punu radnu učinkovitost i utvrđivanju invaliditeta u odnosu na

rad radi upisa u očevidnik zaposlenih i samozaposlenih osoba s invaliditetom. Manji

broj naručitelja interesirao se i za uslugu Izrade plana prilagodne radnog mjesta i radnog

okoliša, te potrebne prilagodbe opreme i sredstva za rad. Također, s poslodavcima se

razgovara i informira ih se o drugim uslugama za koje pokazuju interes. Stručnjaci Centra

nastoje dati što iscrpnije odgovore na sva postavljena pitanja. Iako svi zainteresirani

osnovne informacije o Centru i uslugama mogu pronaći na internetskim stranicama

Centra, sve dodatne informacije potencijalnim naručiteljima usluga šaljemo i u pisanoj

formi putem maila. Najčešće upute koje dajemo poslodavcima vezane su za način

popunjavanja narudžbenice i dokumentaciju koju je potrebno dostaviti uz narudžbenicu 2Analiza radnog mjesta koja s provodi kao dio usluge Procjene radne učinkovitosti smanjenog je opsega u odnosu na uslugu Analize radnog mjesta opisane u Standardima usluga profesionalne rehabilitacije.



70 71

za svakog korisnika usluge.

U svakom kontaktu s poslodavcima i potencijalnim naručiteljima usluga, koristimo

priliku da im približimo osnovne informacije o obvezi poštivanja kvotnog zapošljavanja

osoba s invaliditetom, o mogućnostima upisa u očevidnik zaposlenih i samozaposlenih

osoba s invaliditetom, mogućnostima ostvarivanja prava na poticaje i mnoge druge

informacije s kojima se do tada nisu imali prilike susresti.

Također, poslodavci imaju upite vezane za načine ostvarivanja prava na poticaje.

Prema Pravilniku o poticajima i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 44/14, 02/15

i 13/15), Nalaz i mišljenje Centra je preduvjet da bi poslodavci mogli ostvariti pravo

na sljedeće poticaje: subvencija plaće osobe s invaliditetom, sufinanciranje troškova

za prilagodbu radnog mjesta i prilagodbu uvjeta rada te financiranje troškova stručne

podrške. Kako je jedan od uvjeta kod podnošenja zahtjeva za procjenom radne

učinkovitosti, da se ona ne može tražiti prije isteka tri mjeseca od dana zapošljavanja,

dio poslodavaca često postavlja pitanje vezano za isplatu subvencije plaće retrogradno.

Pored brojnih pitanja, naručitelji usluga imaju i jednu kritiku, naime, radi se o

Cjeniku usluga. Najveći prigovor upravo na ovu temu ulažu neke udruge osoba s

invaliditetom. Kako su udruge osoba s invaliditetom poslodavci koji zapošljavaju

velik broj osoba s invaliditetom, najveći problem koji udruge navode je nemogućnost

financiranja usluge procjene radne učinkovitosti za koju iskazuju najveći interes. Smatraju

da bi trebali biti izuzeti od plaćanja usluge Procjene radne učinkovitosti jer navode da

se najvećim dijelom financiraju putem projekata koje provode te im je teško izdvojiti

potrebna sredstva za provedbu usluge, pogotovo kada se radi o udruzi koja zapošljava

veći broj osoba s invaliditetom. Problem s cijenom usluge imaju i neki poslodavci kod

kojih vlada velika fluktuacija radne snage. Oni navode kako im nije „isplativo“ naručiti

uslugu Procjene radne učinkovitosti jer visina subvencije plaće ne pokriva cijenu usluge

kod onih zaposlenika koji se u radnom odnosu zadržavaju svega par mjeseci. Navode

kako im je besmisleno za novu osobu, koja će popuniti ispražnjeno radno mjesto,

ponovo pokretati isti postupak s istom mogućnosti rizika. No, vrlo je važno naglasiti

da su ovakve kritike neutemeljene. Naime, usluga procjene radne učinkovitosti upravo

je osmišljena kako bi se onemogućile manipulacije s pravom na korištenje poticaja za

zapošljavanje osoba s invaliditetom koje isplaćuje Zavod za vještačenje, profesionalnu

rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Putem te usluge, i poslodavac i

zaposlena osoba s invaliditetom dobiju stručnu i realnu procjenu radne učinkovitosti, ali

i stručnu procjenu potrebne podrške za zaposlenu osobom s invaliditetom kako bi ona

mogla ostvariti svoj puni potencijal na radnom mjestu. Poticaji za zapošljavanje osoba s

invaliditetom namijenjeni su prvenstveno zadržavanju zaposlenja osobe s invaliditetom

i izjednačavanju njihovih mogućnosti s ostalim zaposlenicima, a ne služe kako bi

poslodavac ostvarivao svojevrstan prihod na poticaje za zapošljavanje. Nadalje, svaki

poslodavac koji ostvari pravo na navedeni poticaj – subvenciju plaće - za zapošljavanje

osoba s invaliditetom, time ostvaruje pravo na nepovratna novčana sredstva koja se

isplaćuju svaki mjesec dok je god zaposlena osoba s invaliditetom za koju poslodavac

ostvaruje pravo na poticaj. Trošak od 2.400,00 kn koji snosi poslodavac za uslugu

procjene radne učinkovitosti, ovisno od procijenjenog postotka subvencije plaće koji

može biti od 10% do 70% osnovice izračuna, refundira se u razdoblju od minimalno 1,5

mjeseca (procjena 70% potrebe za subvencijom plaće, mjesečni iznos subvencije od

2.184,00 kn) do maksimalno 8 mjeseci (procjena 10% potrebe za subvencijom plaće,

mjesečni iznos subvencije 312,00 x 8 mjeseci = 2.496,00 kn). Stoga, ne stoji tvrdnja

da jednokratni iznos od 2.400,00 kn za korištenje usluge nije „isplativ“ ili previsok, jer

se time poslodavcu omogućava trajno (dok je god zaposlena osoba s invaliditetom)

korištenje novčanih sredstava – poticaja za održavanje njezinog zaposlenja.

ZAKLJUČAK

Dosadašnjom suradnjom s poslodavcima stvara se mreža poslodavaca za koje

se nadamo da će u budućnosti postati poslodavci s kojima će se ostvariti suradnja i

partnerstvo na način da će oni postati poligon i za provedbu drugih usluga profesionalne

rehabilitacije. Zbog toga je važno ostvariti i razvijati dobru suradnju s poslodavcima i

svim ostalim naručiteljima usluga.

Kada profesionalnu rehabilitaciju promatramo kao proces koji se sastoji od skupa

mjera usmjerenih na stjecanje radnih znanja, vještina i navika koje za svoj cilj imaju

uključiti osobu s invaliditetom u rad u struci ili zanimanju gdje će postizati najpovoljniji

radni učinak s najmanjim izgledom da dođe do daljnjeg narušavanja njenih preostalih

radnih sposobnosti, suradnja i partnerstvo s naručiteljima usluga, poslodavcima i

korisnicima je jedna od najvažnijih stavki rehabilitacijskog procesa. Bez obzira na završetak

usluge uvijek se ostavlja mogućnost otvorene komunikacije i kontakta s naručiteljima

usluga, poslodavcima i korisnicima. Otvorena i iskrena komunikacija osnova je dobre

suradnje. U konačnici, svi imamo isti cilj, a to je osigurati osobi s invaliditetom pravo na

rad i što duži ostanak u svijetu rada i senzibilizacija društva za razumijevanje potreba i

mogućnosti osoba s invaliditetom.



72 73

PROFESIONALNOM REHABILITACIJOM DO INTEGRACIJE OSOBA S INVALIDITETOM NA TRŽIŠTE RADA – AKTIVNOSTI HRVATSKOGA ZAVODA

ZA ZAPOŠLJAVANJE

Mirjana Zećirević

Hrvatski zavod za zapošljavanje

Završila studij psihologije; uz dodatne edukacije

stekla dugogodišnje iskustvo individualnog i grupnog savje-

tovanja, psihoterapije i vođenja, te certifikat Europske

asocijacije za psihoterapiju (EAP). Niz godina profesionalno

aktivna u predlaganju i praćenju programa i mjera u području

pripreme i posredovanja za zapošljavanje, profesionalnog

usmjeravanja i razvoja karijere, profesionalne rehabilitacije,

strukovnog i obrazovanja odraslih. Sudjelovala u pla-

niranju i provedbi mnogih međunarodnih i nacionalnih projekata usmjerenih razvoju

modela, usluga i instrumenata; izradi studija i programa OECD-a, ILO-a, CEDEFOP-a i

dr. Članica je Nacionalnog vijeća za razvoj ljudskih potencijala RH; članica je Upravnog

odbora Europske mreže javnih službi za zapošljavanje; kao nacionalni koordinator u

Europskoj mreži cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja (ELGPN) sudjelovala u izradi

smjernica za razvoj cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i primjeni u nacionalnom

okruženju. Kao članica delegacije RH 2015. pred Odborom za prava osoba s invaliditetom

Ujedinjenih naroda u Ženevi sudjelovala u postupku podnošenja Inicijalnog izvješća o

provedbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

Marijana Grgin


Marijana Grgin stručna savjetnica za zapošljavanje osoba

s invaliditetom. Zaposlena u Hrvatskom zavodu za zapošlja-

vanje, Regionalni ured Zagreb na poslovima savjetnika za zapo-

šljavanje osoba s invaliditetom. Po zvanju socijalna radnica. Na

poslovima rehabilitacije i zapošljavanju osoba s invaliditetom

radi 40 godina. Sudjelovala na brojnim međunarodnim sku-

povima, okruglim stolovima, konferencijama, tribinama u

području rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Članica radnih skupina pri izradi Zakonskih propisa, u uprav-

nim vijećima Udruga, članica povjerenstva za utvrđivanje invaliditeta u odnosu na

rad. Radila na različitim projektima s različitim skupinama osoba s invaliditetom u

području rehabilitacije i zapošljavanja. Dobro poznaje Zakonsku regulativu u podru-

čju rada, zapošljavanja i rehabilitacije, te ima iskustva u području prenošenja znanja

kako kolegama Savjetnicima za zapošljavanje osoba s invaliditetom tako i studentima

Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, te roditeljima završnih razreda specijalnih škola.

U dugom radu u zapošljavanju ostvarila brojne kontakte i suradnje s poslodavcima s

kojima je realizirala brojna zapošljavanja osoba s invaliditetom, kao i dobru suradnju s

civilnim društvom i predstavnicima Grada Zagreba koji se bave zapošljavanjem osoba s

invaliditetom.

Marijana Senjak


Marijana Senjak Psihologinja sa više poslijediplomskih

usavršavanja u području traumatske psihologije uključujući

specijalistički studij traumatske psihologije na New York

University, USA. Psihoterapeutkinja educirana u transakcijskoj

analizi, feminističkoj psihodrami i integrativnoj gestalt terapiji.

Aktivistica u području traume seksualnog nasilja i zagovaranja

prava preživjelih seksualno nasilje u ratu; koordinatorica

kampanje „Za dostojanstvo preživjelih“ kojom je prepoznat

status civilnih žrtava rata preživjelim ratna silovanja u BiH; predsjednica Povjerenstva

za utvrđivanje statusa preživjelih seksualno nasilje u ratu u Hrvatskoj. Posjeduje

dugo radno iskustvo u području profesionalne rehabilitacije u Željezari Zenica, BiH i

Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u Zagrebu, gdje radi na poslovima rukovoditeljice

Odsjeka za profesionalnu rehabilitaciju. Članica radnih skupina za izradu zakonskih

propisa i nacionalnih politika u području profesionalne rehabilitacije, profesionalnog

usmjeravanja, suzbijanja rodno utemeljenog nasilja, prava preživjelih seksualno nasilje

u ratu. Sudjelovala u nizu međunarodnih i nacionalnih projekata i stručnih skupova u

području profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom.



74 75

Profesionalna rehabilitacija predstavlja skup aktivnosti koje se provode u cilju

osposobljavanja osoba s invaliditetom za rad uz očuvanje njihove preostale radne i

opće sposobnosti. Kako profesionalna rehabilitacija često predstavlja preduvjet za

zapošljavanje osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, u zaštićenim uvjetima ili

za samozapošljavanje, razvoj modela sustavne i kvalitetne profesionalna rehabilitacije

u narednom razdoblju sigurno će predstavljati jedan od važnih društvenih prioriteta.

Tome sigurno doprinosi i novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba

s invaliditetom (NN 157/13, 152/14, dalje Zakon).

Zajednički cilj svih usluga usmjerenih na osobe s invaliditetom je unaprjeđenje

njihove integracije na tržište rada i društvo u cjelini, povećanje zapošljivosti i unaprjeđe-

nje kompetencija te olakšavanje izbora karijere i prijelaza iz sustava obrazovanja na

tržište rada.

POVEZANOST S MEĐUNARODNIM I NACIONALNIM POLITIKAMA

Hrvatski zavod za zapošljavanje u svome radu slijedi načela i standarde te oblikuje

ciljeve, mjere i aktivnosti sukladno međunarodnim i nacionalnim politikama u području

zapošljavanja, obrazovanja, upravljanja karijerom kao i politika jednakih mogućnosti za

osobe s invaliditetom.

Glavni cilj Strategije Europa 2020 - ostvariti održivi rast koji se temelji na znanju i

inovativnosti, operacionaliziran je kroz specifične ciljeve: porast zapošljavanja, povećanje

udjela mlađeg visokoobrazovanog stanovništva u obrazovnoj strukturi društva, kao

i smanjenje udjela mladih osoba koje rano napuštaju školovanja, te smanjenje broja

stanovnika koji žive ispod praga siromaštva. Nadalje, Europska platforma protiv

siromaštva i socijalne isključenosti postavlja smjernice za ostvarivanje cilja strategije

Europa 2020 - smanjenje siromaštva i socijalne isklju-čenosti za najmanje 20 milijuna

ljudi do 2020. Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. - 2020. identificira osam

ključnih područja: pristupačnost, sudjelovanje, jednakost, zapošljavanje, obrazovanje i

osposobljavanje, socijalna zaštita, zdravstvo i međunarodna suradnja.

Kako bi stvorila podlogu za ostvarivanje ciljeva Strategije Europa 2020, Europska

unija je donijela niz strateških inicijativa od kojih navodimo samo neke: ˝Strategija

za nove poslove i vještine˝ je instrument za postizanje cilja od 75% zaposlenosti (u

dobnoj skupini 20-64 godine) na razini Europske unije. Ulaganje u razvoj kompetencija

osnovni je preduvjet za razvoj gospodarstava i temelj europskog socijalnog modela.

Tržišta rada će u budućnosti zahtijevati više razine i drugačije kombinacije kompetencija

i kvalifikacija. Nužnost usvajanja transverzalnih kompetencija i cjeloživotnog učenja biti

će sve izraženija.

Republika Hrvatska je pristupanjem EU prihvatila provedbu „Garancije za mlade“,

kojom se sve osobe mlađe od 25 godina (u RH mlađe od 30 godina) nastoji što brže

aktivirati na tržištu rada. Brza aktivacija podrazumijeva dobivanje kvalitetne ponude

u roku od 4 mjeseca od trenutka napuštanja ili završetka obrazovanja ili ulaska u

nezaposlenost. U tom smislu, mladima se pružaju usluge usmjerene podizanju njihovih

kompetencija i osposobljenosti za zapošljavanje, a posebice uključivanju mladih u

poduzetništvo.

Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakul-

tativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (NN 6/07) Hrvatski

je sabor donio na sjednici 1. lipnja 2007. godine. Svrha Konvencije je promicanje, zaštita

i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih

osoba s invaliditetom i promicanje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva. Tako

su između ostaloga, odredbama Konvencije definirani: promicanje pozitivne percepcije

osoba s invaliditetom te priznavanja vještina, stvarnih vrijednosti i sposobnosti osoba s

invaliditetom, te njihova doprinosa na radnom mjestu i tržištu rada; osiguranje pomoći

u vidu osobnih asistenata i posrednika, uključujući vodiče, čitače i stručne tumače za

znakovni jezik, kako bi se olakšao pristup javnim objektima i prostorima otvorenim za

javnost; osobnu asistenciju potrebnu za potporu življenju i za uključenje u zajednicu;

sveobuhvatne usluge i programe osposobljavanja i rehabilitacije te promicanje i razvoj

temeljne i trajne obuke stručnjaka i drugog osoblja koje radi u službama osposobljavanja

i rehabilitacije; promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom u privatnom sektoru

kroz odgovarajuće politike i mjere, koje mogu uključivati afirmativne akcijske programe,

poticaje i druge mjere; osiguranja prihvatljive prilagodbe okruženja na radnom mjestu

za osobe s invaliditetom; promicanja stjecanja radnog iskustva osoba s invaliditetom na

otvorenom tržištu rada; promicanja programa strukovne i profesionalne rehabilitacije,

zadržavanja posla i programa povratka na posao za osobe s invaliditetom.

Odredbe Konvencije prenesene su u nacionalne politike i zakonodavstvo, a

njihova primjena bila je osigurana provedbom Nacionalne strategije izjednačavanja

mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2007. do 2015. Temeljem analize

stanja i provedbe mjera i aktivnosti u prethodnom razdoblju, pristupilo se izradi nove

nacionalne strategije za razdoblje od 2016. do 2020. Preporuka je resornog ministarstva

da se u ovaj strateški dokument ugrade i zaključne preporuke UN odbora za prava



76 77

osoba sa invaliditetom sastavljene nakon podnošenja Inicijalnog izvješća o provedbi UN

Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

ZAKLJUČNE PREPORUKE UN ODBORA VEZANO ZA INICIJALNO IZVJEŠĆE

REPUBLIKE HRVATSKE

Odbor je početno izvješće Hrvatske (CRPD/C/HRV/1) razmatrao na sje-dnicama

koje su održane 30. i 31. ožujka 2015. godine te je svoje zaključne primjedbe usvojio

na sjednici održanoj 13. travnja 2015. godine. U području podizanja razine svijesti,

osiguravanja pristupačnosti, rehabilitacije i osposobljavanja, te rada i zapošljavanja

Odbor je donio sljedeće preporuke:

Podizanje razine svijesti - poduzimanje kampanje podizanja razine svijesti javnosti

kako bi se unaprijedila pozitivna slika osoba s invaliditetom kao nositelja svih ljudskih

prava priznatih u Konvenciji; osiguravanje edukaciju za sva tijela s javnim ovlastima i

javne ili privatne stručnjake koji rade s oso-bama s invaliditetom o pravima predviđenim

u Konvenciji.

Pristupačnost - pristupačnost u odnosu na zgrade, mjesta i prijevoz te pri-

stupačnosti informacijskih i komunikacijskih usluga na način kako je navedeno u općem

komentaru Odbora br. 2 (2014.); donošenje planove za poboljšanje pristupačnosti

s jasno definiranim i realističnim rokovima i poka-zateljima; uključivanje organizacija

osoba s invaliditetom trebaju u planiranje i provedbu ovih planova; izdvajanje dostatnih

resursa za realizaciju pristupačnosti javnog i privatnog prijevoza.

Osposobljavanje i rehabilitacija - poduzimanje mjera kojima se osiguravaju usluge

rane intervencije svoj djeci s invaliditetom.

Rad i zapošljavanje - priprema i provođenje akcijskog plana za povećanje sto-

pe zapošljavanja osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, nadopuna sustava

kvota i drugim poticajima za poslodavce koji zapošljavaju osobe s invaliditetom; analiza

i korekcija prepreka zapošljavanju osoba s invalidi-tetom; regulirati i nadzirati razumnu

prilagodbu radnog mjesta, uključujući zapošljavanje uz podršku, kao i pristupačnost

radnog mjesta.

Pored navedenoga, preporuka je Odbora da se poduzimaju mjere za unaprjeđenje

razvoja i osnaživanja žena s invaliditetom u područjima obrazovanja i zapošljavanja kao

i da se sustavno pregledava i preoblikuje sustav prikupljanja podataka koji se odnosi na

žene i muškarce s invaliditetom.

KLJUČNE SMJERNICE VLADE RH ZA NAREDNO RAZDOBLJE

Ključne smjernice Vlade RH za razdoblje od 2016. do 2019., izravno doprinose

poticanju zapošljavanja osoba s invaliditetom definiranjem sljedećih prioriteta:

• Osobama s invaliditetom omogućiti ulazak u svijet rada (na slobodno

tržište rada, uz pomoć osobnih asistenata, prilagodbom radnih mjesta ili

zapošljavanjem u zaštitnim radionicama)

• Stimulirati poslodavce za zapošljavanje osoba s invaliditetom

• Brzom prekvalifikacijom omogućiti zapošljavanje mladih ljudi koji nisu

konkurentni na tržištu rada

• Ujednačiti kriterije vještačenje osoba s invaliditetom sa standardima EU

KONTINUIRANI RAST ZAPOŠLJAVANJA OSOBA S INVALIDITETOM

Tijekom posljednjih deset godina zabilježen je kontinuirani rast zapošljavanja

osoba s invaliditetom iz evidencije Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje. Postotci porasta

zaposlenosti kretali su se između 5,1% (u 2010. godini) do 35,6% (u 2011. godini kada

je zaposleno 1.465 osoba s invaliditetom). Tako je u 2013. godini zabilježen porast

zaposlenosti osoba s invaliditetom za 22,47% u odnosu na prethodnu godinu, a tijekom

2014. godine porast od 7,63% u odnosu na 2013.

Tijekom 2015. godine iz evidencije Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje zaposleno

je ukupno 2.613 osoba s invaliditetom (porast od 39,2% u odnosu na 2014., kada

je zaposleno 1.877 osoba s invaliditetom). Od ukupnog broja zaposlenih osoba s

invaliditetom, 2.503 (95,8%) osobe zaposlene su na temelju zasnivanja radnog odnosa,

a 110 osoba (4,2%) na temelju drugih poslovnih aktivnosti (stručno osposobljavanje

za rad bez zasnivanja radnog odnosa, registriranje trgovačkog društva, obrta, ugovor o

djelu i dr.).

Udio zaposlenih osoba s invaliditetom u ukupnoj populaciji zaposlenih iz evidencije

Zavoda u 2015. godini iznosio je 1,1%, što predstavlja porast udjela zaposlenih osoba s

invaliditetom u populaciji ukupno zaposlenih u odnosu na udio između 0,8 i 0,9% koji

je bio konstantno prisutan u cjelokupnom desetogodišnjem razdoblju. Uspoređujući

podatke u posljednjih deset godina, vidljivo je da je u 2015. godine postignut najveći

učinak u zapošljavanju osoba s invaliditetom, što se između ostaloga može smatrati i

učinkom primjene novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s



78 79

invaliditetom.

Iz evidencije Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje zaposlena su ukupno 1.664

muškarca s invaliditetom (63,68 % od ukupnog broja zaposlenih osoba s invaliditetom)

i 949 žena s invaliditetom (36,32 %). Primjećuje se rodna razlika u zapošljavanju osoba

s invaliditetom u odnosu na opću populaciju, gdje se više zapošljavaju žene (53,15%

zaposlenih ženskih osoba i 46,85% muških osoba).

Na dan 31. prosinca 2015. godine u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje

registrirane su ukupno 7.303 osobe s invaliditetom (od čega 4.214 muškaraca i 3.089

žena), što iznosi 2,6% populacije nezaposlenih osoba prijavljenih u evidenciji Zavoda.

To je najveći broj prijavljenih osoba s invaliditetom u evidenciji Hrvatskoga zavoda za

zapošljavanje u posljednjih deset godina.

U mjere aktivne politike zapošljavanja u 2015. godini uključeno je ukupno 1.668

osoba s invaliditetom, od čega su novouključene, od 01. siječnja 2015. godine 1.094

osobe. U istom razdoblju prošle godine novouključenih osoba s invaliditetom bilo je

721, iz čega je vidljivo da je u istom razdoblju ove godine njihov broj povećan za 51,7%.

Najviše osoba je zaposleno financiranjem/sufinanciranjem putem Javnih radova, njih

1.093 (65,5% od ukupnog broja uključenih osoba s invaliditetom u mjere). Uključivanjem

u potpore za zapošljavanje zaposlene su ukupno 273 osobe s invaliditetom, pri čemu

je najviše korištena potpora za zapošljavanje osoba s invaliditetom, kojom je zaposleno

252 osobe s invaliditetom. Vidljiv je porast u odnosu na isto razdoblje prošle godine

i to za 34,5% kada su iste potpore koristile 203 osobe s invaliditetom. Potpore za

samozapošljavanje koristile su 24 osobe s invaliditetom, a u programe obrazovanja

prema potrebama tržišta rada uključeno je 120 osoba s invaliditetom, što je povećanje

za 27,7% u odnosu na 2014. godinu (kada su u obrazovne aktivnosti uključene 94 osobe).

Povećanje je također vidljivo i kod mjere Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog

odnosa. Kroz tu mjeru je u 2015. godini uključeno 135 osoba s invaliditetom dok su u

istom periodu u 2014. godini tu mjeru koristile 122 osobe s invaliditetom (povećanje za

10,7%).

Temeljem odredbi Zakona, Hrvatski zavod za zapošljavanje odlučuje u prvom

stupnju, o ostvarivanja prava na profesionalnu rehabilitaciju nezaposlenih osoba s

invaliditetom. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji predviđa upućivanje privremeno

nezapošljivih osoba s invaliditetom iz evidencije Zavoda u programe radno-socijalnog

uključivanja.

Dostupan sustav profesionalnog usmjeravanja prilagođen svim ciljnim skupinama

korisnika predstavlja jedan od alata politike zapošljavanja. Ovakav sustav pruža potporu

korisnicima pri donošenju odluka o obrazovnom i profesionalnom odabiru, kao i

razvoju kompetencija za upravljanje karijerom. Ujedno služi prevenciji moguće kasnije

dugotrajne nezaposlenosti i posljedično, moguće socijalne isključenosti. Kako bi se

prevenirali nepovoljni obrazovni i profesionalni ishodi Hrvatski zavod za zapošljavanje

u suradnji sa školama pruža usluge profesionalnog usmjeravanja već tijekom osnovne

škole, s intenzivnijim aktivnostima u završnim razredima osnovne, ali i u srednjoj školi.

Posebna pozornost pridaje se učenicima s teškoćama u razvoju i zdravstvenim teškoćama

koji imaju otežan pristup sustavu obrazovanja, ali i tržištu rada.

U cilju osiguravanja dostupnosti i pristupačnosti usluga cjeloživotnog profesionalnog

usmjeravanja Hrvatski zavod za zapošljavanje kontinuirano uspostavlja i razvija Centre

za informiranje i savjetovanje o karijeri (CISOK). Centri trenutno djeluju na 11 lokacija.

Do 2020. planirana je uspostava najmanje 22 CISOK-a na području RH. CISOK centri

temelje se na partnerskom pristupu koji je integriran u sve aktivnosti Centara: dohvat

korisnika, pružanje usluga, razmjenu znanja i unapređenje sustava cjeloživotnog

profesionalnog usmjeravanja. Svrha umrežavanja je postizanje zajedničkog cilja:

jačanje kompetencija korisnika u svrhu povećanja konkurentnosti čime bi se postigla

ravnoteža ponude i potražnje na tržištu rada. Hrvatski zavod za zapošljavanje, u čijoj

je nadležnosti i organizaciji rada i djelovanje CISOK-a, potiče uspostavu partnerstava s:

osnovnim i srednjim školama, fakultetima, studentskim savjetovalištima, ustanovama za

obrazovanje odraslih, centrima za socijalnu skrb, Gradskim uredom/županijskim uredima

za obrazovanje, udrugama, centrima za poduzetništvo, poduzetničkim inkubatorima,

poslodavcima te ostalim relevantnim dionicima na području županije. CISOK centri

djeluju po modelu diferenciranog pružanja usluga informiranja i savjetovanja o karijeri

koji omogućuje većini korisnika informiranje putem web-a, portala e-Usmjeravanje,

društvenih mreža Zavoda, radio i TV emisija i najava, brošura, letaka, grupnog

informiranja, samoinformiranja. Mogu se informirati o mogućnostima zapošljavanja,

obrazovanja, situacije na tržištu rada na razini županije (npr. kretanja u zapošljavanju,

nezaposlenosti, zanimanjima, mogućnostima obrazovanja/osposobljavanja, pružanju

usluga drugih institucija i sl.).

Za manje skupine korisnika organizira se individualno i/ili grupno savjetovanje o

mogućnostima razvoja vještina upravljanja karijerom (dugoročno) te razvoja vještina

aktivnog traženja posla (kratkoročno). Za one kojima je to najpotrebnije pružaju se

usluge koje uključuju individualni, multidisciplinarni pristup; po procjeni ovaj pristup

može uključivati i detaljnu psihologijsku i medicinsku procjenu profesionalnih/radnih

mogućnosti korisnika, osobito teško zapošljivih osoba s povećanim rizikom od socijalne



80 81

isključenosti. Osobita pozornost pridaje se ranoj identifikaciji učenika s povećanim rizi-

kom od kasnije socijalne isključenosti (učenici s teškoćama u razvoju, većim zdravstvenim

teškoćama, učenici s problemima u ponašanju i sl.). Cilj je načiniti individualne planove

profesionalnog razvoja i upravljanja karijerom usmjerene na povećanje zapošljivosti i

aktivno traženje posla. Pored postojećeg portala CISOK-a (http://www.cisok.hr koji

uključuje informacije s tržišta rada; korisnici CISOK-a upućuju se i na korištenje novog

portala za karijeru e-Usmjeravanje: http://e-usmjeravanje.hzz.hr

U proteklom razdoblju Hrvatski zavod za zapošljavanje je u suradnji s URIHO-m

(Ustanovom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom) iz

Zagreba sudjelovao u realizaciji novog modela profesionalne rehabilitacije - „Radni

centar“ i „Virtualna radionica“. Ovi programi obuhvaćaju šestomjesečni postupak

profesionalne rehabilitacije čija svrha jeste unapređenje stručnih vještina kao i razvoj

tzv. „prenosivih“ kompetencija potrebnih za obavljanje svih poslova. Hrvatski zavod za

zapošljavanje provodi odabir polaznika profesionalne rehabilitacije temeljem postupaka

profesionalne selekcije. Uključen je u proces praćenja napredovanja korisnika, evaluaciju

programa, isplaćuje novčanu naknadu korisnicima, trošak prijevoza i osiguranja i zajedno

s drugim partnerima radi na unapređenju ovog oblika profesionalne rehabilitacije.

U tijeku je provedba odobrenih projekata u sklopu IPA projekta za dodjelu

darovnica „Poboljšanje pristupa tržištu rada osobama s invaliditetom„ kojim se nastoji

olakšati pristup tržištu rada i socijalno uključivanje osoba s invaliditetom. Podnositelji

projektnih prijedloga provode aktivnosti osposobljavanja na radnom mjestu osoba s

invaliditetom, kao i njihovo uključivanja u obrazovne programe. Provedba praktičnog

dijela nastave najčešće je organizirana kod poslodavaca, a aktiviranje neaktivnih osoba

s invaliditetom njihovim uključivanja u programe osnaživanja. Regionalni i područni

uredi Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje sudjeluju kao partneri ili suradnici na ovim

projektima. U tijeku je izrada projektne dokumentacije za više natječaja u sklopu

Europskog socijalnog fonda usmjerenih na uključivanje osoba u nepovoljnom položaju

na tržište rada.

Dostupnim i pristupačnim uslugama, prilagođenim metodama i tehnikama rada

(primjerice radionice sa tumačima znakovnog jezika za osobe s oštećenjem sluha),

planiranjem osiguravanja arhitektonske i komunikacijske pristupačnosti unutar

strukturnih fondova EU i sl. nastoji se promovirati politika jednakih mogućnosti za osobe

s invaliditetom i doprinijeti realizaciji njihovog punog radnog i osobnog potencijala.

POTICAJI, NAGRADA I UTVRĐIVANJE KVOTE ZA ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM

Alen Kolar


Alen Kolar je profesionalno aktivan u području

poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom više od sedam

godina. Diplomirani je ekonomista i zaposlen je u Zavodu za

vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba

s invaliditetom (do 2014. Fond za profesionalnu rehabilitaciju

i zapošljavanje osoba s invaliditetom) na radnom mjestu

rukovoditelja Službe za zapošljavanje i poticaje. Tijekom

godina je aktivno sudjelovao na raznim stručnim skupovima, okruglim stolovima,

simpozijima i projektima koji za temu imaju zapošljavanje i poticanje zapošljavanja


POTICAJI ZA ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM

Poslodavci koji zapošljavaju osobe s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, osobe

s invaliditetom koje se samozapošljavaju, integrativne radionice i zaštitne radionice

poticaje Zavoda mogu ostvariti temeljem Pravilnika o poticajima pri zapošljavanju

osoba s invaliditetom (u nastavku: Pravilnik o poticajima; NN 44/14, 2/15 i 13/15),

te Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom (u nastavku:

Pravilnik o kvoti; NN 44/14 i 2/15), a u skladu sa Programom poticaja pri zapošljavanju

osoba s invaliditetom za 2015.-2016. (u nastavku: Program poticaja), te Programom

potpora male vrijednosti (de minimis) za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom

za 2015.-2016. godinu (u nastavku: Program de minimis).

Poticaji pri zapošljavanju osoba s invaliditetom (u nastavku: poticaji) mogu

se ostvariti samo za osobe s invaliditetom upisane u očevidnik zaposlenih osoba s

invaliditetom.

Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti, tijela državne vlasti i druga državna

tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe,



82 83

javne ustanove, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili

pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom

vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravne osobe s

javnim ovlastima (u nastavku: državni i javni poslodavci), mogu samo ostvariti pravo

na sufinanciranje troškova prilagodbe uvjeta rada za osobu s invaliditetom i pravo na

sufinanciranje troškova stručne podrške.

Poticaji koje isplaćuje Zavod su slijedeći:

Subvencija plaće za osobe s invaliditetom

(članak 4.-8. Pravilnika o poticajima)

Poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, osoba

s invaliditetom koja se samozapošljava, te integrativna radionica i zaštitna radionica

mogu ostvariti pravo na subvenciju plaće zaposlenih osoba s invaliditetom ako se

nalazom i mišljenjem centra za profesionalnu rehabilitaciju (usluga 10. Procjena radne

učinkovitosti) utvrdi da, unatoč prilagodbi radnog mjesta i pružanju odgovarajućih usluga

stručne podrške, osoba s invaliditetom ne može postići one rezultate u obavljanju radnih

zadataka koje bi na istom radnom mjestu postigao prosječni radnik bez invaliditeta.

Osnovica izračuna subvencije plaće je minimalna plaća utvrđena posebnim

propisom. Osnovica izračuna za 2016. godinu iznosi 3.120,00 kn.


s invaliditetom koja se samozapošljava i integrativna radionica mogu za svaku zaposlenu

osobu s invaliditetom ostvariti subvenciju plaće u iznosu od 10% do 70% osnovice

izračuna, dok zaštitna radionica može za svaku zaposlenu osobu s invaliditetom na

zaštitnom radnom mjestu ostvariti plaću u iznosu od 75% osnovice izračuna.

Rok za podnošenje zahtjeva za ovaj poticaje je do 30 dana od dana isplate plaće,

doprinosa, poreza i prireza za mjesec za koji se traži ovaj poticaj. Propuštanjem roka za

podnošenje zahtjeva podnositelj gubi pravo na poticaj za traženi mjesec.

Sufinanciranje troškova obrazovanja



s invaliditetom koja se samozapošljava i integrativna radionica mogu ostvariti pravo na

sufinanciranje troškova obrazovanja osoba s invaliditetom za programe osposobljavanja

i usavršavanja kojima stječu nova zvanja, vještine i sposobnosti potrebne za rad ili

praćenje i uporabu novih tehnologija i suvremene organizacije rada.

Pod programima osposobljavanja smatraju se stjecanje teorijskog i praktičnog

znanja potrebnog za obavljanje poslova jednostavnije složenosti, s težištem na

praktičnom svladavanju i usvajanju potrebnih znanja i vještina radnih operacija manje

složenosti, dok se pod programima usavršavanja smatraju programi namijenjeni

stručnjacima sa završenom srednjom naobrazbom koji proširuju stručno znanje u skladu

s potrebama na tržištu rada i razvojem novih tehnologija, i to: programi za obnavljanje

i dopunjavanje prethodno stečenog znanja i za stjecanje novih znanja, te programi

višeg stupnja naobrazbe (produženo srednje stručno obrazovanje) koji završavaju

specijalističkim ispitom (ispitom za zanimanje poslovođe, majstora ili specijaliziranog

djelatnika).

Zavod ovisno o veličini poslodavca sufinancira 50% do 70% troškova obrazovanja,

a u troškove obrazovanja se ubrajaju trošak upisnine, te trošak prijevoza osobe s

invaliditetom i osobe koja joj je pratitelj.

Sufinanciranje troškova za prilagodbu radnog mjesta – arhitektonska prilagodba


Poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom na otvorenom tržištu rada,

odnosno osoba s invaliditetom koja se samozapošljava, a kojoj je zbog vrste i težine

invaliditeta potrebno prilagoditi radno mjesto u smislu uklanjanja arhitektonskih

barijera, može ostvariti pravo na sufinanciranja troškova razumne prilagodbe radnog

mjesta, ako je nalazom i mišljenjem centra za profesionalnu rehabilitaciju (usluga 9.

Izrada plana prilagodbe radnog mjesta i radnog okoliša – arhitektonska prilagodba, te

potrebne prilagodbe opreme i sredstava za rad – tehnička prilagodba) utvrđena potreba

za prilagodbu radnog mjesta, u visini stvarnih troškova prilagodbe, ali najviše do 40

osnovica za jednu osobu s invaliditetom.

Sufinanciranje troškova za prilagodbu uvjeta rada – tehnička prilagodba



osoba s invaliditetom koja se samozapošljava, te integrativna radionica može za

zapošljavanje osobe s invaliditetom kojoj je zbog vrste i težine invaliditeta potrebno

tehničkom opremom prilagoditi radno mjesto, ostvariti pravo na sufinanciranja troškova

razumne prilagodbe uvjet rada, ako je nalazom i mišljenjem centra za profesionalnu

rehabilitaciju** (usluga 9. Izrada plana prilagodbe radnog mjesta i radnog okoliša –



84 85

arhitektonska prilagodba, te potrebne prilagodbe opreme i sredstava za rad – tehnička

prilagodba) utvrđena potreba za prilagodbu uvjeta rada, u visini stvarnih troškova

prilagodbe, ali najviše do 40 osnovica za jednu osobu s invaliditetom.

Sufinanciranje kamata na kreditna sredstva namijenjena kupnji strojeva, opreme,

alata ili pribora potrebnog za zapošljavanje osobe s invaliditetom



osoba s invaliditetom koja se samozapošljava, te integrativna i zaštitna radionica koja

je korisnik namjenskog kredita za kupnju strojeva, opreme, alata ili pribora potrebnog

za zapošljavanje osobe s invaliditetom, može ostvariti pravo na sufinanciranje kamate

najviše do 70% ugovorne kamatne stope sukladno ugovoru o kreditu s poslovnom

bankom.

Financiranje troškova stručne podrške



odnosno osoba s invaliditetom koja se samozapošljava može ostvariti pravo na

financiranje troškova stručne podrške za zaposlenu osobu s invaliditetom ako je nalazom

i mišljenjem centra za profesionalnu rehabilitaciju (usluga 6. Stručna podrška i praćenje

na određenom radnom mjestu i radnom okruženju), a prema planu individualne podrške

kojim je utvrđeno trajanje, oblik, vrsta i broj sati stručne podrške.

Trošak stručne podrške Zavod financira mjesečno, temeljem izvješća o izvršenoj

satnici na način da uslugu stručne podrške plaća izravno centru za profesionalnu

rehabilitaciju s kojim poslodavac ima sklopljen ugovor o pružanju te usluge.

Posebna sredstva za programe inovativnog zapošljavanja

(članak 35. Pravilnika o poticajima)

Zavod može, ako ima osigurana sredstva, raspisati javni natječaj za dodjelu

sredstava za programe inovativnog zapošljavanja poslodavcima koji zapošljavaju osobe

s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, odnosno osobama s invaliditetom koje se

samozapošljavaju, a uvjete i način dodjele posebnih sredstava određuje Upravno vijeće

Zavoda.

Posebna sredstva za otvaranje novih radnih mjesta i održavanje zaposlenosti u

integrativnim radionicama i zaštitnim radionicama

(članak 36. Pravilnika o poticajima)

Zavod može, ako ima osigurana sredstva, raspisati javni natječaj za dodjelu

sredstava za otvaranje novih radnih mjesta i održavanje zaposlenosti u integrativnim i

zaštitnim radionicama, a uvjete i način dodjele posebnih sredstava određuje Upravno

vijeće Zavoda.

Novčana nagrada za zapošljavanje izvan kvote

(članak 16.-18. Pravilnika o kvoti)

Poslodavac koji zapošljava više osoba s invaliditetom od propisane kvote te

poslodavci koji zapošljavaju manje od 20 radnika, među kojima su osobe s invaliditetom

čiji invaliditet nije posljedica ozljede ili profesionalne bolesti nastale pri radu kod tog

poslodavca, ima pravo na novčanu nagradu u iznosu od 15% minimalne plaće mjesečno

za svakog radnika s invaliditetom koji predstavlja višak u odnosu na propisanu kvotu.

Poslodavac može ostvariti novčanu nagradu za razdoblje najduže šest mjeseci

konti-nuirano za pojedinu osobu s invaliditetom koju zapošljava, a uz obrazac zahtjeva

po-slodavac obvezno mora priložiti dokaz da je podmirio novčane obveze prema državi

ili radnicima po bilo kojoj osnovi.

Ovaj poticaj ne može ostvariti u svoje ime osoba s invaliditetom koja se

samozapošljava, kao ni državni i javni poslodavci. Rok za podnošenje zahtjeva za novčanu

nagradu za određeni mjesec je najkasnije do 20. dana slijedećeg mjeseca, a istekom

toga roka poslodavac gubi pravo na novčanu nagradu za taj mjesec.

Statistički podaci o isplaćenim poticajima za 2015. godinu

U 2015. godini Zavod je isplatio 39.997.789,72 kn poticaja/potpora za zapošljavanje

osoba s invaliditetom za 463 poslodavca (454 na otvorenom tržištu i 9 zaštitnih

radionica) koji su zapošljavali 1427 osoba s invaliditetom (710 žena i 717 muškaraca;

922 na otvorenom tržištu i 505 u zaštićenim uvjetima). Usporedbe radi, u 2014. godini

poticaje je koristilo 446 poslodavaca koji su zapošljavali 1345 osoba s invaliditetom, a

isplaćeno je 26.148.244,05 kn poticaja/potpora



86 87

UTVRĐIVANJE KVOTE ZA ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM

Pravilnik o kvoti utvrđuje: kvotu za zapošljavanje osoba s invaliditetom, odnosno

udio zaposlenih osoba s invaliditetom u ukupnom broju zaposlenih kod pojedinog

poslodavca (u nastavku: kvota), dokaze odnosno načine ispunjenja kvote, novčanu

naknadu u slučaju neispunjavanja kvote, te nagradu za poslodavce koji zapošljavaju

osobe s invaliditetom izvan kvote.

Obveznik kvote je svaki poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika, a kvota se

određuje u visini od 3% (stopa kvote) u odnosu na ukupan broj zaposlenih.

Formula za izračun kvote:

ukupan broj zaposlenih X stopa kvote = broj osoba s invaliditetom

U ukupan broj zaposlenih za izračun kvote NE ubrajaju se: radnici koji su u radnom

odnosu na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje sezonskih poslova,

radnici zaposleni na poslovima Oružanih snaga RH, policijskim poslovima, poslovima

zaštite i spašavanja, poslovima zaštite osoba i imovine, te poslovima vatrogasaca i

pirotehničara, radna mjesta (broj radnika koji rade na tim radnim mjestima) na koja se

zbog posebnih uvjeta rada ne mogu zaposliti osobe s invaliditetom, odnosno određeni

broj radnika za koje je Zavod izdao suglasnosti za izuzimanje iz ukupnog broja, uz

prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na

radu, te u agencijama za privremeno zapošljavanje radnici koji su u radnom odnosu

s agencijom na temelju ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, odnosno

radi ustupanja korisnicima, pod uvjetom da je agencija upisana u evidenciju agencija za

privremeno zapošljavanje ministarstva nadležnog za rad.

Obvezu kvotnog zapošljavanja poslodavac može ispuniti tako da:

zaposli propisan broj osoba s invaliditetom

• zaposlenici s invaliditetom upisani u Očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom

• sklopljen ugovor o radu za najmanje 20 sati rada tjedno

koristi zamjensku kvotu, tako da:

• zaključi jedan ili više ugovora o poslovnoj suradnju s OSI koja se samozapošljava,

zaštitnom radionicom, integrativnom radionicom, poslovnim subjektom u

kojem više od polovine radnika čine OSI - visina iznosa ugovora - najmanje

u visini minimalne mjesečne plaće svake OSI koju bi morao zaposliti unutar

propisane kvote (3.120,00 kn/OSI za 2016. godinu)

• primi na obavljanje prakse, utvrđene nastavnim planom, učenike s teškoćama u

razvoju ili studente s invaliditetom - 3 praktikanta priznaju se kao 1 zaposlena

OSI

• primi na obavljanje prakse rehabilitante u sklopu profesionalne rehabilitacije

koju provodi centar za profesionalnu rehabilitaciju - 2 rehabilitanta priznaju

se kao 1 zaposlena OSI

• sklopi jedan ili više ugovora o djelu sa studentom s invaliditetom koji ima

status redovnog studenta – ukupno priznati troškovi rada jednaki najmanje

minimalnoj mjesečnoj plaći OSI koju bi poslodavac morao zaposliti unutar

kvote

• primi na stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa osobe

s invaliditetom - 2 SOR-ovca priznaju se kao 1 zaposlena OSI

• daje jednu ili više stipendija za redovno obrazovanje osobama s invaliditetom

- visina stipendije - jednaka najmanje mjesečnoj minimalnoj plaći svake OSI

koju bi morao zaposliti unutar propisane kvote.

plati novčanu naknadu zbog neispunjenja kvote

• 30% minimalne plaće za svaku OSI koju je bio dužan zaposliti (936,00 kn za

2016.)

• u slučaju neispunjavanje obveze ista će biti s pripadajućim kamatama

obračunata od strane Zavoda

Statistički podaci na dan 31. 12. 2015. godine

Na dan 31. 12. 2015. godine u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom

ukupno je upisano 11389 osoba s invaliditetom, te je evidentirano 8530 poslodavaca

obveznika kvote, od čega su njih 2503 zapošljavali ukupno 10598 osoba s invalid-

ditetom. U očevidniku je evidentirano i 699 poslodavaca koji nisu obveznici kvote, a

koji zapošljavaju 791 osobu s invaliditetom izvan kvote. Ukupno je 4291 poslodavac

ispunio kvotu u cijelosti (zapošljavanjem, zamjenskom kvotom, plaćanjem naknade ili

kombinacijom navedenih načina ispunjenja kvote), dok njih 2745 nije ispunilo kvotu.

Zamjensku kvotu koristilo je ukupno 130 poslodavaca, od čega 116 poslodavaca

sklapanjem ugovora o poslovnoj suradnji sa zaštitnom radionicom, 9 poslodavaca

primanjem na praksu učenika s teškoćama u razvoju ili studenata s invaliditetom, 4

poslodavca stipendiranjem studenata s invaliditetom, te 1 poslodavac sklapanjem

ugovora o poslovnoj suradnji s osobom s invaliditetom koja se samozapošljava.



88 89

PREDSTAVLJANJE URIHO-vog PILOT PROJEKTA ZA POMOĆNE KUHARE “PROGRAM OSPOSOBLJAVANJE NA RADNOM MJESTU ZA DUGOTRAJNO

NEZAPOSLENE OSOBE S INVALIDITETOM ”

Višnja Majsec Sobota

URIHO

Višnja Majsec Sobota, prof. psiholog - rukovodite-

ljica je Službe za rehabilitaciju u URIHO-u - Ustanovi

za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba

s invaliditetom iz Zagreba. Više od 35 godina bavi se

profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem osoba s

invaliditetom, selekcijom kadrova, motivacijom, razvojem

znanja, vještina i kompetencija osoba s invaliditetom,

praćenjem radnog učinka, radnom i osobnom asistencijom, psiho - socijalnom (re)

integracijom te kreiranjem novih rehabilitacijskih programa s ciljem poboljšanja kvalitete

života i povećanja radnih mogućnosti osoba s invaliditetom. Završila je niz edukacija,

između ostalog: edukaciju za menadžera ljudskih potencijala, edukaciju za timski rad,

edukaciju za Case Managera u području profesionalne rehabilitacije s međunarodno

priznatim certifikatom itd. Vanjski je predavač na Odsjeku za psihologiju Filozofskog

fakulteta u Zagrebu, na Edukacijsko - rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, u području

specijalizacije liječnika fizikalne medicine i rehabilitacije, na Poslovnom učilištu Experta

te u CROM-i. Održala je niz predavanja na različitim stručnim i znanstvenim skupovima

u zemlji i inozemstvu. Autorica je niza stručno - znanstvenih radova te koautor u

znanstvenim projektima vezanim uz problematiku osoba s invaliditetom.

Prije 5 godina, pred završetak tada našeg prvog projekta financiranog sredstvima

Europske Unije, napisala sam: „Doći do trenutka kada opušteno možete pričati o projektu

koji je bio uspješan i iza vas je, san je svakog stručnjaka. “ Sada, neovisno o puno više

znanja i iskustva u pisanju i provođenju EU projekata, s petogodišnje vremenske distance,

mogu potvrditi to isto.

Ali, otisnimo se puno, puno dalje u prošlost – na početak 20. stoljeća, u jedno malo

zagorsko mjesto u kojem je tada otvorena gostiona, koja je sljedećih 45 godina bila

svratište za mnoge stanovnike krapinskog kraja željnih dobre kapljice. Bila je to krčma

moga djeda. Sad vam je sigurno puno toga jasnije …

One godine kad su dedinu gostionu zatvorili, osnovana je naša „Ivančica“. Kažu,

svaki kraj je neki novi početak.

Eto, 70 godina poslije, vraćam se starim korijenima … Da, „birtaška unuka“… Vele

- ništa nije slučajno.

UVOD

Tijekom kontinuiranog 70 - godišnjeg postojanja URIHO (odnosno bivše zaštitne

radionice iz kojih je tijekom duge povijesti nastajao) je provodio različite programe

profesionalne rehabilitacije koji su doprinijeli zapošljavanju nekoliko tisuća osoba s

invaliditetom.

U novije vrijeme URIHO je započeo s novim programima pripreme nezaposlenih

osoba za tržište rada putem profesionalne rehabilitacije.

2009. godine otvoren je Radni centar za zanatsko – industrijska zanimanja kroz

koji je do danas prošlo ukupno 207 korisnika. 2011. godine počela je s radom Virtualna

radionica za administrativna, komercijalna i računovodstveno – financijska zanimanja

čijim je radom do sada bilo obuhvaćeno ukupno 110 korisnika.

Oba ova programa imaju funkcionalni karakter s ciljem aktualizacije svih potencijala

i profesionalnih kompetencija nezaposlenih osoba s invaliditetom s naglašeno

individualiziranim, po mjeri krojenim programima i pristupom u radu. U suradnji s

Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (sada Zavod

za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom) URIHO

je izgradio nove modele profesionalne rehabilitacije nezaposlenih osoba s invaliditetom

s ciljem njihove standardizacije i kasnije diseminacije u Republici Hrvatskoj.

Od 15. srpnja 2016. godine URIHO-vi Radni centar i Virtualna radionica postali su

dio Standarda usluga profesionalne rehabilitacije:

USLUGA (7.) Jačanje radnih potencijala i profesionalnih kompetencija (Radni

centar)

USLUGA (8.) Jačanje radnih potencijala i profesionalnih kompetencija (Virtualna

radionica)



90 91

NASTAJANJE PROJEKTA

Prema praćenju statističkih podataka HZZ-a Regionalni ured Zagreb posljednjih

godina broj nezaposlenih pomoćnih kuhara/pomoćnih slastičara ne pokazuje tendenciju

smanjenja. Činjenica je da poslodavci radije zapošljavaju priučene ugostiteljske radnike

nego školovane pomoćne kuhare - osobe s invaliditetom. Osnovni razlog ovome je

što se ovdje, u najvećem broju slučajeva, radi o osobama s intelektualnim teškoćama

kojima uz to nedostaje i radno iskustvo. Ovakvu nepovoljnu situaciju potencira i loša

informiranost poslodavaca kao i njihove predrasude prema zapošljavanju osoba s

invaliditetom, a osobito prema osobama s intelektualnim teškoćama.

Projekt „Program osposobljavanja na radnom mjestu za dugotrajno nezaposlene

osobe s invaliditetom – pilot projekt za pomoćne kuhare“, financiran sredstvima Europske

Unije – ESF - Europski socijalni fond) nastao je kao odgovor na potrebu za povećanjem

zapošljivosti i lakšeg pristupa tržištu rada osoba s invaliditetom sa zvanjem pomoćnog

kuhara/pomoćnog slastičara budući upravo oni ima najvišu stopu nezaposlenosti od

svih nezaposlenih osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj. U

trenutku nastajanja našeg Projekta činili su 17% od ukupnog broja nezaposlenih osoba

s invaliditetom Grada Zagreba. Ovim projektom željeli smo ojačati njihovu integraciju na

tržište rada, povećati zapošljivost ove skupine osoba s invaliditetom te postići pozitivan

učinak kako na ciljnu skupinu nezaposlenih pomoćnih kuhara i slastičara, tako i na

poslodavce. Time bi projekt u konačnici utjecao na održivo zapošljavanje ove skupine

osoba s invaliditetom. Uz sve to, željeli smo proširiti dijapazon zanimanja koja nudi naš

Radni centar kako bismo pravovremeno odgovorili na potrebe nezaposlenih osoba s

invaliditetom i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Osim proširenja URIHO-vih programa profesionalne rehabilitacije, ovaj Projekt

imao je za cilj i povezivanje profesionalne rehabilitacije sa socijalnim poduzetništvom,

u okviru ugostiteljske djelatnosti, a sve kako bi se jačala socijalna uključenost i novo

zapošljavanje osoba s invaliditetom. Naime, ovo je dio šireg, dugoročnog plana URIHO-a

vezanog za otvaranje prvog restorana u Republici Hrvatskoj u kojem bi radile osobe

s invaliditetom. Dio poslovnog prostora URIHO-a, na lokaciji Avenija Marina Držića 1,

namjerava se rekonstruirati i adaptirati za ovu namjenu. Bio bi to prostor u kojem bi

se u isto vrijeme odvijale aktivnosti profesionalne rehabilitacije (osposobljavanje na

radnom mjestu) za ugostiteljska zanimanja, kao i zapošljavanje osoba s invaliditetom

u ugostiteljskoj djelatnosti. U skoroj budućnosti bit će to tzv. inkluzivni restoran, koji

predstavlja novi model zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Ovime bi se u cijelosti osigurala održivost i ovog našeg EU projekta.

O Projektu

OPERATIVNI PROGRAM ZA

RAZVOJ LJUDSKIH POTENCIJALA

2007 – 2013

GS Poboljšanje pristupa tržištu rada osobama s invaliditetom

EuropeAid/134612/M/ACT/HR

HR.2.1.09-0006

Program osposobljavanja na radnom mjestu za dugotrajno nezaposlene osobe

s invaliditetom – pilot projekt za pomoćne kuhare

Nositelj projekta:

URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s

invaliditetom – Zagreb

Ukupna vrijednost projekta: 130.407,13 EUR

EU darovnica: 123.234,74 EUR

Trajanje projekta: 12 mjeseci

Partner na projektu: Pučko otvoreno učilište Zagreb

Suradnici na projektu:

· Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s

invaliditetom

· Hrvatski zavod za zapošljavanje, Regionalni ured Zagreb

· EASPD – Europska udruga pružatelja usluga za osobe s invaliditetom

Opći cilj projekta:

povećati zapošljivost i unaprijediti socijalnu uključenost OSI

Specifični cilj projekta:

povećati zapošljivost osoba s invaliditetom i podržati njihovu integraciju na tržište

rada kroz razvoj i provedbu po mjeri izrađenih programa osposobljavanja na

radnom mjestu



92 93

Ciljane grupe:

· 10 dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom – pomoćnih kuhara

· 3 nezaposlene osobe - 2 kuhara - instruktora i 1 referent nabave

· 5 poslodavaca

Kratak opis projekta:

· Razvijanje i pružanje programa za osposobljavanje na radnom mjestu kroz

stjecanje dodatnih vještina i kompetencija putem simulacije stvarnog radnog

okruženja radi povećavanja njihove konkurentnosti na tržištu rada.

· Aktivnosti profesionalne rehabilitacije te radne probe na otvorenom tržištu rada,

što bi trebalo doprinijeti povećanju profesionalnih i socijalnih kompetencija,

poboljšanju mogućnosti zapošljavanja i jačanju socijalne uključenosti osoba s

invaliditetom

HODOGRAM PROVEDBE PROJEKTNIH AKTIVNOSTI

OSVIT‐ZADAR‐2016. profesionalnom rehabilitacijom do zapošljavanja – snaga za promjenu

108

Priprema URIHO i

HZZ

Provedba URIHO i

HZZ

Aktivnost 1.2.1. Studijsko putovanje

Priprema URIHO i

EASPD

Provedba URIHO

Aktivnost 1.2.2. Edukacija iz socijalnog poduzetništva i razvoj strategijskog i poslovnog plana

Priprema URIHO

Provedba podugovar

atelj

Aktivnost 1.2.3. Javna nabava opreme

Priprema URIHO i

POUZ

Provedba URIHO

Aktivnost 1.2.4. Edukacija instruktora

Priprema URIHO

Provedba URIHO

Aktivnost 1.2.5. Izrada on‐the‐job training programa za pomoćne kuhare

Priprema URIHO

Provedba URIHO

Aktivnost 1.2.6.1. Uvodni teorijski dio programa

Priprema URIHO

Provedba URIHO

Aktivnost 1.2.6.2. On‐the‐job‐training u simuliranim radnim uvjetima

Priprema URIHO i

POUZ


107

3 nezaposlene osobe ‐ 2 kuhara ‐ instruktora i 1 referent nabave

5 poslodavaca

Kratak opis projekta:

Razvijanje i pružanje programa za osposobljavanje na radnom mjestu kroz

stjecanje dodatnih vještina i kompetencija putem simulacije stvarnog radnog

okruženja radi povećavanja njihove konkurentnosti na tržištu rada.

Aktivnosti profesionalne rehabilitacije te radne probe na otvorenom tržištu

rada, što bi trebalo doprinijeti povećanju profesionalnih i socijalnih

kompetencija, poboljšanju mogućnosti zapošljavanja i jačanju socijalne

uključenosti osoba s invaliditetom

HODOGRAM PROVEDBE PROJEKTNIH AKTIVNOSTI

Godina 1

Polugodište 1 Polugodište 2

Aktivnost

Mjesec 1

2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Provedben

o

tijelo

0.1. Vođenje projekta URIHO

0.2. Promocija projekta i

diseminacija URIHO i

POUZ

0.3. Redoviti mjesečni sastanci URIHO i

POUZ

0.4. Završni izvještaj URIHO

0.5. Vanjska evaluacija projekta podugovar

atelj

Aktivnost 1.1. Selekcija korisnika (pomoćni kuhari) i novozaposlenih osoba (2 kuhara‐

instruktora i 1 referent nabave)



94 95


109

Provedba URIHO i

POUZ

Aktivnost 1.2.6.3. On‐the‐job‐training u stvarnim radnim uvjetima

Priprema URIHO i

POUZ

Provedba URIHO

Aktivnost 1.2.6.4. Dodjela potvrda

Priprema URIHO

Provedba URIHO

Aktivnost 1.3. Implementacija aktivnosti profesionalne rehabilitacije: procjena preostalih

radnih sposobnosti osoba s invaliditetom, unapređivanje i održavanje radnih i socijalnih

vještina

Priprema URIHO

Provedba

URIHO

podugovar

atelj

Aktivnost 1.4. Evaluacija (unutarnja i vanjska) napretka korisnika

Priprema URIHO

Provedba

URIHO i

Zavod za

vještačenje

, prof. reh.

i

zapošljava

nje OSI

Aktivnosti 2.1. Uspostavljanje suradnje s poslodavcima putem organizacije radne probe u

stvarnom radnom okruženju na otvorenom tržištu rada

Priprema URIHO i

POUZ

Provedba URIHO

Aktivnost 2.2. Organizacija završne konferencije ‐ prezentacija iskustava i rezultata


110

Priprema URIHO i

POUZ

Provedba URIHO i

POUZ

Osvrnimo se dodatno na neke aktivnosti vezane na Projekt

Kako je tekao naš Projekt, u riječi i slici, može se pročitati na web stranici

Projekta http://www.uriho‐rc‐kuhari.hr/

Cijelim tijekom Projekta primjenjivale su se standardizirane procedure u

skladu sa Standardima usluga profesionalne rehabilitacije Zavoda za

vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

‐ USLUGA (7.) Jačanje radnih potencijala i profesionalnih kompetencija

(Radni centar)

Održane su dvije izuzetno važne edukacije:

o „Primjena MKF‐a (ICF‐a) Međunarodne klasifikacije funkcioniranja,

onesposobljenosti i zdravlja u profesionalnoj rehabilitaciji“, koja je

bila prva ciljana edukacija ove vrste u Hrvatskoj, a koju su održale

stručnjakinje iz Slovenije s velikim iskustvom iz ovog područja.

o „Socijalno (društveno) poduzetništvo“, s naglaskom na ugostiteljsku

djelatnost, koje je održala grupa vrlo eminentnih hrvatskih stručnjaka.

10 korisnika uspješno je završilo osposobljavanje na radnom mjestu

pomoćnog kuhara. Šestero ih je predviđeno za zapošljavanje u URIHO‐u, u

okviru javnih radova, kako bi se, do otvaranja URIHO‐vog restorana, što bolje

adaptirali na zahtjeve radne okoline i na interakciju s ostalim zaposlenicima.

Prosječna vrijednost stupnja zadovoljstva korisnika svim aspektima provedbe

ovog Projekta osposobljavanja na radnom mjestu tijekom projekta iznosi

visokih 4,49.

Osvrnimo se dodatno na neke aktivnosti vezane na Projekt

· Kako je tekao naš Projekt, u riječi i slici, može se pročitati na web stranici

Projekta http://www.uriho-rc-kuhari.hr/

· Cijelim tijekom Projekta primjenjivale su se standardizirane procedure u skladu

sa Standardima usluga profesionalne rehabilitacije Zavoda za vještačenje,

profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom - USLUGA (7.)

Jačanje radnih potencijala i profesionalnih kompetencija (Radni centar)

· Održane su dvije izuzetno važne edukacije:

Д „Primjena MKF-a (ICF-a) Međunarodne klasifikacije funkcioniranja,

onesposobljenosti i zdravlja u profesionalnoj rehabilitaciji“, koja je bila prva ciljana

edukacija ove vrste u Hrvatskoj, a koju su održale stručnjakinje iz Slovenije s velikim

iskustvom iz ovog područja.

Д „Socijalno (društveno) poduzetništvo“, s naglaskom na ugostiteljsku

djelatnost, koje je održala grupa vrlo eminentnih hrvatskih stručnjaka.

· 10 korisnika uspješno je završilo osposobljavanje na radnom mjestu pomoćnog

kuhara. Šestero ih je predviđeno za zapošljavanje u URIHO-u, u okviru javnih

radova, kako bi se, do otvaranja URIHO-vog restorana, što bolje adaptirali na

zahtjeve radne okoline i na interakciju s ostalim zaposlenicima.

· Prosječna vrijednost stupnja zadovoljstva korisnika svim aspektima provedbe

ovog Projekta osposobljavanja na radnom mjestu tijekom projekta iznosi

visokih 4,49.Srednja ocjena zadovoljstva radnom uspješnosti korisnika na

stručnom treningu kod poslodavaca bila je 4,4 te je pokazatelj visoke razine

zadovoljstva korisnicima od strane njihovih mentora (poslodavaca).

· Srednja ocjena zadovoljstva odrađenim stručnim treningom kod poslodavaca

bila je 4,4 te ukazuje na visoku razinu zadovoljstva korisnika odrađenom

stručnom praksom.

· Napisano je i objavljeno, kako u tiskanom, tako i u elektronskom obliku (na web

stranici Projekta) nekoliko priručnika od kojih je jedan namijenjen korisnicima,



96 97

jedan instruktorima, a jedan stručnjacima u profesionalnoj rehabilitaciji:

Д „Priručnik za osposobljavanje za zanimanje pomoćni kuhar i pomoćni

slastičar“

Д „Priručnik za instruktore“, na koji smo posebno ponosni budući je prvi te

vrste u Hrvatskoj,

Д Zbornik radova stručnjaka uključenih u provedbu Projekta

· Snimljen je, te je za potrebe osoba oštećena sluha titlovan, dokumentarni film

o Projektu znakovitog naslova „URIHO-v specijalitet godine“ koji se može naći

na https://youtu.be/iY1Z7eU5qaM

Vanjska evaluacija aktivnosti Projekta

Za ovu priliku izdvojila sam samo neke dijelove teksta „Vanjska evaluacija aktivnosti

profesionalne rehabilitacije provedenih tijekom provedbe projekta Program

osposobljavanja na radnom mjestu za dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom

– pilot projekt za pomoćne kuhare“, gospođe Jasenke Sučec, rukovoditeljice Službe

za profesionalnu rehabilitaciju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i

zapošljavanje osoba s invaliditetom:

· „Projekt „Radni centar”, koji je prethodio ovome projektu, dao je izravan

doprinos donošenju zakonske regulative, te donošenju Standarda usluga

profesionalne rehabilitacije. Za projekt „Program osposobljavanja na radnom

mjestu za dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom – pilot projekt za

pomoćne kuhare” možemo smatrati kako je nastavak prošlog projekta, koji

se bavi proširenjem ponude unutar usluge (7.) Jačanje radnih potencijala i

profesionalnih kompetencija (Radni centar).

Sama ideja projekta je u skladu s novom zakonskom regulativom, a ista je

definirala procese i otvorila nove mogućnosti. Projekt se bavi istraživanjem i

otkrivanjem novih područja za zapošljavanje osoba s invaliditetom.“

· „Nadalje, projekt je ponudio čitav niz raznovrsnih i sveobuhvatnih aktivnosti,

koje su jednim dijelom usmjerene na prioritetne ciljeve, a drugim dijelom

pripremaju i već razrađuju neke sijedeće projektne zamisli. Jednako tako kada

govorimo o korisnicima projekta, pojam je vrlo širok. Tijekom projekta korisnici

su bili svi koji su sudjelovali u aktivnostima te se ne može reći da su osposobljeni

korisnici – osobe s invaliditetom za zapošljavanje u svom zanimanju jedini

rezultat projektnih aktivnosti i ciljeva. Naime, provedene aktivnosti, kao što je

bila edukacija o primjeni MKF-a, edukacija o socijalnom poduzetništvu, izrada

priručnika za osposobljavanje za radno mjesto pomoćnog kuhara i slastičara,

te izrada priručnika za instruktore i program osposobljavanja za pomoćnog

kuhara, usmjerene su na suradnike i partnere u projektu, pa i šire od toga.

Korisnicima - osobama s invaliditetom, tijekom projekta je pružena sustavna

podrška. Vodilo se računa o individualnom pristupu do krajnjih granica te

svim načelima zadanim Standardima usluga profesionalne rehabilitacije. Pred

korisnike su stavljeni zahtjevni radni zadaci u okvirima završenog zanimanja,

gdje je cilj bio dostizanje standarda prosječnih radnika, tj. usvajanje radnih

zadataka do kompetitivne razine. Članovi projektnog tima su uložili veliki

trud i u psihosocijalnu podršku korisnika, koji su kod dolaska zbog dugotrajne

nezaposlenosti iskazali nisku razinu samopoštovanja, te manjak samopouzdanja

i sigurnosti. Pozitivni rezultati takvog pristupa su očiti u obrascima Završno

mišljenje i preporuka.

Stručnu procjenu o mogućnosti zapošljavanja te o potrebnoj podršci u procesu

zapošljavanja projektni tim je donio nakon što su korisnici prošli predviđene

aktivnosti: teoretski dio, praktično osposobljavanje, praksu na otvorenom

tržištu rada uz dodatne psihosocijalne sadržaje koji su pratili sve faze. Takav

pristup vodi do precizne procjene osobe i uvažava zakonitosti tržišta rada i

potrebe poslodavaca. Takav pristup upravo vodi računa o tome da ne dovede u

nepovoljan položaj osobe s invaliditetom kao niti poslodavce.“

· „Nova zakonska regulativa daje naglasak na zapošljavanje na otvorenom tržištu

rada, a ako imamo takav naglasak, potrebno je osigurati različite prilagodbe na

radnom mjestu za osobe s invaliditetom kao što je npr. organizacija rada, radno

vrijeme i sl. Pred naše osobe s invaliditetom je stavljen zahtjev punog radnog

vremena. Europska praksa zapošljavanja osoba s invaliditetom u djelatnosti

ugostiteljstva, koju smo imali prilike upoznati tijekom projekta, nikako ne

govori o zapošljavanju s punim radnim vremenom i nikako nema imperativ

klasičnog radnog odnosa, već osigurava rad i zapošljavanje u čitavom nizu

različitih pravnih oblika. Na taj je način osobama s invaliditetom omogućen

postepen prelazak na otvoreno tržište rada. Preduvjet za takav fleksibilan

pristup je uska suradnja sustava koji se bave psiho - socijalnom rehabilitacijom

sa sustavom koji se bavi profesionalnom rehabilitacijom. Potrebno je stvoriti

uvjete za uključivanje osoba s invaliditetom u rad i zapošljavanje bez obzira na



98 99

razinu produktivnosti i osigurati mogućnost prelaska iz sustava u sustav bez

pritiska radnog odnosa. Takva mogućnost omogućava osobama s invaliditetom

da iskoriste svoje potencijale te da se aktivno uključe u društveni život. Jednako

tako je potrebno osigurati adekvatne nagrade za rad, a da iste ne utječu na

ostala socijalna primanja. Dobiveni rezultati projekta nam govore da sve osobe s

invaliditetom mogu raditi, ali im je potrebno osigurati raznovrsnije i fleksibilnije

oblike rada i zapošljavanja.

Iako je osnovni cilj projekta bio jačanje radnih potencijala osoba s invaliditetom

kroz praktično stjecanje i usavršavanje znanja, vještina i navika, ovo je i priprema

za nešto što u Republici Hrvatskoj još nemamo, a to je ugostiteljski objekt u

kojem rade osobe s invaliditetom. Mogućnosti koje se otvaraju razvojem

socijalnog poduzetništva će svakako pomoći u realizaciji takve ideje.“

ZAKLJUČAK

Otvaranjem prvog restorana u Republici Hrvatskoj, u kojem bi radile osobe

s invaliditetom, URIHO će stvoriti realnu mogućnost profesionalne rehabilitacije i

zapošljavanja osoba s invaliditetom u okviru ugostiteljskih zanimanja.

Iskustva mnogih europskih zemalja su pokazala da je rad osoba s invaliditetom u

ugostiteljskim objektima, gdje su građani u izravnom kontaktu s osobama s invaliditetom,

jedan od najboljih načina senzibiliziranja javnosti za stvaranje afirmativnog stava prema

mogućnostima osoba s invaliditetom. URIHO-v restoran dat će, kao i puno puta do sada,

svoj doprinos jačanju socijalne uključenosti osoba s invaliditetom u svakodnevni život i

rad.

Slijedimo naše snove. Oni znaju put.

POSLOVNI PLAN restorana URIHO - „Veseli pajcek“

Ana Krajačec

URIHO, Hrvatska

Ana Krajačec prva je iskustva na području profesionalne

rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom ostvarila

prije 6 godina u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i oso-

be s invaliditetom Grada Zagreba. Više od 4 godine radi u

Ustanovi za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje

osoba s invaliditetom, URIHO. Također, obnaša dužnost

tajnika Udruge Ustanova, drugih pravnih osoba i građana

koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje oso-

ba s invaliditetom Hrvatske, OSVIT. Završila je Stručni studij javne uprave u Zagrebu.

Apsolventica je Diplomskog studija Odnosi s javnostima Sveučilišta u Dubrovniku.

UVOD

URIHO Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s

invaliditetom iz Zagreba ima najdužu tradiciju bavljenja profesionalnom rehabilitacijom

i zapošljavanjem osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i lider je u ovom području. Na

zagrebačkom tržištu u ovom trenutku nema ugostiteljskih objekata s ovakvom struk-

turom zaposlenih što nam predstavlja dobru priliku za ostvarenje održivosti upravo

provedenog URIHO-vog projekta financiranog sredstvima Europske Unije „Program

osposobljavanja na radnom mjestu za dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom

– pilot projekt za pomoćne kuhare“. Bio bi to prvi ugostiteljski objekt u Zagrebu, a

jednako tako i u Hrvatskoj, u kojem bi radile osobe s inva-liditetom. Kako bi se osigurala

održivost aktualnog IPA projekta te zapošljavanje novih osoba s invaliditetom kao i

dodatni prihod URIHO-a u ovoj novoj djelatnosti, dio poslovnog prostora URIHO-a, na

lokaciji Držićeva 1, namjerava se rekonstruirati i adaptirati te opremiti za ugostiteljsko –

rekreativnu polivalentnu namjenu. Bio bi to prostor u potpunosti prilagođen osobama s

invaliditetom, u kojem bi se u isto vrijeme odvijale aktivnosti profesionalne rehabilitacije



100 101

(trening na radnom mjestu) za zanimanje pomoćni kuhar/kuhar (u budućnosti i pomoćni

konobar/konobar), kao i zapošljavanje u ugostiteljskoj djelatnosti. Bio bi namijenjen

kako zaposlenicima URIHO-a, tako i ostaloj javnosti. Iskustva mnogih europskih zemalja

su pokazala da je to jedan od najboljih načina senzibiliziranja javnosti za stvaranje

afirmativnog stava prema osobama s invaliditetom i njihove socijalne uključenosti.

Troškovnička procjena ulaganja u prostor i opremu iznosi 1.500.000,00 kn.

PRIKAZ PODUZETNIKA

URIHO ima najdužu tradiciju bavljenja profesionalnom rehabilitacijom i

zapošljavanjem osoba s invaliditetom u Hrvatskoj koja seže 70 godina unatrag do davne

1946. godine. Naša institucija bavi se nizom rehabilitacijskih i proizvodnih programa:

radni centar za nezaposlene osobe s invaliditetom, stručna praksa za mlade s teškoćama

u razvoju, odjel za pomoć u radu, virtualna radionica (vježbenička tvrtka) za pripremu

nezaposlenih osoba s invaliditetom za tržište rada, rehabilitacijsko – kreativne radionice,

gospodarski programi za tekstil, keramiku, metal, kožu, kitničarstvo, ortopediju, kar-

tonažu, tisak te mnoge druge aktivnosti važne za život, rad i egzistenciju osoba s

invaliditetom.

URIHO je kroz razdoblje svog postajanja ostvario status hrvatskog lidera u uvođenju

novih oblika i metoda rada s osobama s invaliditetom, kao na primjer: profesionalna

rehabilitacija invalida rada, instruktivno mentorstvo, model stručne prakse za djecu s

teškoćama u razvoju, model dvojnih normi, polivalentni stručni tim za radno – socijalnu

skrb o osobama s invaliditetom, licencirani instruktori, prvi radni centar, prva virtualna

radionica, uvođenje novih tehnologija u naše gospodarske programe itd.

Valja također istaknuti kako je URIHO prva zaštitna radionica u Republici Hrvatskoj

koja je dosegla ISO standard kako u proizvodnim djelatnostima, tako i u profesionalnoj

rehabilitaciji.

Sve ovo vrijeme URIHO gleda u budućnost kreirajući nove programe i projekte.

U suradnji s jednom od vodećih europskih institucija za profesionalnu rehabilitaciju

BBRZ – om iz Austrije te Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba

s invaliditetom (sada Zavod) URIHO je sudjelovao u porketanju projekta uvođenja

jedinstvenog modela profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom za cijelu Hrvatsku.

Predloživši dobar projekt, URIHO je 2010. godine po prvi puta postao grantovac te je

sredstvima Europske Unije otvorio prvu virtualnu radionicu za pripremu nezaposlenih

osoba s invaliditetom za tržište rada.

Dana 14. travnja 2015. godine URIHO je započeo s provedbom novog projekta

financiranog sredstvima EU pod nazivom „Program osposobljavanja na radnom mjestu

za dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom – pilot projekt za pomoćne kuhare“,

koji je okončan 13. travnja 2016. godine. Ovaj je projekt proširio mogućnosti i progra-

me URIHO-vog Radnog centra za otvaranjem novog zanimanja – pomoćni kuhar/kuhar

- kako bi se povećala zapošljivost osoba s invaliditetom, podržala njihova integracija na

otvoreno tržište rada te omogućilo njihovo zapošlja-vanje. Dosadašnji izuzetno pozitivni

rezultati pripreme nezaposlenih osoba s inva-liditetom za tržište rada u URIHO-vom

Radnom centru (58% zapošljivih korisnika zaposlilo se nakon radno – socijalnog treninga

od 6 mjeseci do godine dana), što nam ulijeva pozitivna očekivanja i od ovog novog

zanimanja. Osim proširenja URIHO-vih programa profesionalne rehabilitacije ovaj pro-

jekt ima za cilj i povezivanje profesionalne rehabilitacije sa socijalnim poduzetništvom,

u okviru ugostiteljske djelatnosti, a sve s krajnjim ciljem jačanja socijalne uključenosti i

novog zapošljavanja osoba s invaliditetom.

OPIS POSLOVNE IDEJE

Model zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom odraz je političkog naslijeđa i

razvoja društva u odnosu na pojedinca. Treba stvarati alternativne mogućnosti za-

pošljavanja osoba s invaliditetom u javnom i u privatnom sektoru. Otvaranje restorana

u kojem rade osobe s invaliditetom, istinska je realizacija svih dosadašnjih težnji sustava

za potpunom integracijom osoba s invaliditetom. Koliko god učinili odmak uvođenjem

kvotne obveze za poslodavce, činjenica je, da prisila zakonodavca na poslodavce ne

pridonosi prirodnoj i željenoj integraciji osoba s invaliditetom u radnu sredinu, već u

određenom broju slučajeva stvara još veći animozitet, etiketira i stigmatizira osobe s

invaliditetom. Ugostiteljska djelatnost, omogućila bi osobama s invaliditetom da istaknu

vlastitu vidljivost i potencijalne doprinose za zajednicu, te da jače potaknu senzibilitet

društva prema njihovim mogućnostima.

Kako bi se osigurala održivost projekta i novi inovativniji načini zapošljavanje

osoba s invaliditetom, kao i dodatni financijski priljev Ustanovi kroz novu djelatnost,

dio poslovnog prostora URIHO-a, na lokaciji Držićeva 1, namjerava se rekonstruirati i

adaptirati te opremiti za ugostiteljsko – rekreativnu polivalentnu namjenu. Bio bi to

prostor u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom, u kojem bi se u isto vrije-



102 103

me odvijale aktivnosti profesionalne rehabilitacije (trening na radnom mjestu) za

zanimanje pomoćni kuhar/kuhar (u budućnosti i pomoćni konobar/konobar), kao i

socijalno poduzetništvo u ugostiteljskoj djelatnosti. Bio bi prije svega otvoren široj

javnosti, također i potencijalno mjesto okupljanja članova udruga osoba s invaliditetom,

te lokacijski zaposlenika URIHO-a. Iskustva mnogih europskih zemalja su pokazala da

je to jedan od najboljih načina senzibiliziranja javnosti za stvaranje afirmativnog stava

prema osobama s invaliditetom i njihove socijalne uključenosti. Time bi se u potpunosti

realizirao uspješno realiziran projekt i njegova dugoročna održivost te bi se stvorile

realne mogućnosti za nova zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Misija

Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Osobi s

invaliditetom pristupamo afirmativno i cjelovito, polazeći od onoga što ona može,

vodeći se načelom “jednake mogućnosti za sve”. Profesionalnom rehabilitacijom

omogućavamo osobi s invaliditetom osiguravanje i zadržavanje odgovarajućeg zapo-

slenja. Zapošljavajući osobe s invaliditetom nastojimo postići njihov optimalan radni

efekt, osjećaj prihvaćenosti i profesionalne kompetentnosti te što bolju socijalnu (re)

integraciju i egzistencijalno – materijalnu neovisnost.

Vizija

Naši proizvodi i usluge trebaju biti prepoznatljivi po svojoj kvaliteti i originalnosti

noseći ime “proizvod osoba s invaliditetom”.

Strategija

Kontinuiranim ulaganjem u edukaciju te u tehnološku opremljenost podizati razinu

profesionalnih kompetencija zaposlenika i kvalitete naših proizvoda i usluga. Uvesti

nove programe profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja s ciljem jačanja socijalne

uključenosti osoba s invaliditetom.

Prilika

Mjesto poput grada Zagreba ima najveći broj zaposlenih u Hrvatskoj, porast je

visoko-obrazovanih ljudi koji su usmjereni na karijeru, samci su, te nemaju vremena za

razmišljanje o pripremi hrane, dok im je s druge strane vrlo bitna vrijednost onoga što

jedu.

Sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji za zapošljavanju osoba s inva-

liditetom, od 1. siječnja 2014. godine poslodavce obvezuje „kvota za zapošljavanje

osoba s invaliditetom“ ili su svoju kvotu dužni ispuniti kroz tzv. Zamjensku kvotu ko-

rištenjem usluga zaštitnih radionica.

Kako bismo svoju uslugu učinili dostupnijom i osigurali naklonost zakonodavca

glede navedene legislative prilagodili smo svoje usluge potrebama tržišta.

Proizvod/usluga

Osnovna djelatnost „Veselog pajceka“ ugostiteljska je usluga - restoran. Po-

slovne aktivnosti uključuju nabavu, skladištenje, pripremu, prodaju i posluživanje naših

proizvoda cijenjenim gostima. Očekujemo da služi više od 3.000 gostiju mjesečno.

Restoran je otvoren svaki dan od 11:00 do 19:00 sati za kasni doručak, ručak ili pak

večeru.

Naše ključne konkurentske prednosti su beskompromisna kvaliteta hrane, u

kombinaciji s konkurentnim cijenama, što predstavlja izvrsnu vrijednost za novac. Po-

red toga, naglasak na kvalitetu usluge za potrošače, ujedno profesionalnu rehabilitaciju

i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Ciljana skupina

Kada govorimo o ciljanoj skupini „Veselog pajceka“, riječ je u pravilu o ljudima

višeg obrazovanja, koji ostvaruju profesionalne karijere, nemaju vremena za kuhanje,

samci su, najviše ih živi u Zagrebu, u dobi od 30 do 50 godina.

S obzirom na navedeni status, spremni su platiti više za domaću, ekološku kvalitetu

proizvoda, ujedno i proizvod s dodanom vrijednošću, jer koristeći naše usluge ulažu u

održivi razvoj zajednice, s jedne strane ekologije, s druge strane zapošljavanja osoba s

invaliditetom.

ANALIZA TRŽIŠTA

Brend je jedna od najvrjednijih neopipljivih vrijednosti tvrtke koja postaje sve

važniji prioritet pogotovo u vrijeme ekonomske krize. Brend je taj koji privlači nove ku-

pce, no ispunjenje obećanja i realno doživljeno iskustvo ključni su za njihovo zadrža-

vanje. Uspješni brendovi stoga isporučuju obećani proizvod, uslugu, iskustvo kupcima i

tako ga zadržavaju.

Kao strategiju diferenciranja osmislili bismo besplatne demo radionice kuhanja



104 105

koje se odvijaju u našem trening centru – kuhinji jednom mjesečno, kako bismo upoznali

potencijalne goste s pozadinom otvaranja restorana, zaposlenicima, prije svega kako

bismo potakli integraciju osoba s invaliditetom u punom smislu riječi, te gostima

predstavili nove recepte i načine kuhanja. Navedenim se jača kućni brend i produbljuje

se značenje socijalnog poduzetništva, potrošači se upoznaju s razlikom između profitnog

i socijalnog poduzetništva te se ostvaruje održiva prednost u odnosu na konkurenciju.

Ostvariti održivu prednost znači nadići prepreke položaja na tržištu. Sedam prilika

koje stoje na raspolaganju da ostvari održivu natjecateljsku prednost jesu: lojalnost

kupaca, lokacija, upravljanje ljudskim resursima, distribucija i informacijski sustavi,

jedinstvena roba, odnosi sa dobavljačima i usluge kupcima. Lojalnost kupaca označava

predanost kupaca. Lojalnost znači da će kupci biti nevoljni posjeti konkurenciju čak i u

slučaju kada, primjerice ima nešto nižu cijenu. URIHO će kroz „Veseli pajcek“ nastaviti

graditi lojalnost kupca razvojem jasnog i različitog (diferenciranog) imidža svoje ponude

od ostalih natjecatelja na tržištu.

„Veseli pajcek“ izgrađen na brandu URIHO, osim primarne svrhe, profesionalne

rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, počivat će na uvjerenju u domaće

i ekološko što može imati značajan utjecaj na zdravlje i uvjerenja ljudi, kao i okoliš.

Vjerujemo da konzumenti mogu u potpunosti uživati u ovoj vrsti ponude, stoga posebna

pozornost posvećuje se na izvor, recepte, pripremu i filozofiju koja stoji iza poslovanja.

Odgovor je na apel javnosti na restorane da na svojim ponudama jelovnika navedu

podrijetlo i uzgoj namirnica iz posluženog obroka, što bi značajno moglo promijeniti

kako se potrošači ponašaju i što jedu, te na posljetku tko stoji iza usluge.

Tržište i dobavljači

U posljednjih je deset godina, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, povećano

zanimanje za čistu poljoprivrednu proizvodnju. Konvencionalna poljoprivreda koristi

umjetna gnojiva, različite kemijske preparate u obliku herbicida, pesticida i insekticida,

nasuprot tome, ekološka poljoprivreda teži za što manjim brojem inputa, a dvije su

osnovne ideje ekološke poljoprivrede: korištenje obnovljivih izvora i održivi razvitak.

Na razvoj tržišta ekoloških prehrambenih proizvoda utjecala je i pojava novih

trendova, a glavni čimbenici koji utječu na rast tržišta ekoloških prehrambenih proizvoda

jesu svijest potrošača o zdravlju i utjecaju na okoliš te sveprisutni skandali vezani za

prehrambenu industriju. Zamjetno je povećanje svijesti potrošača o važnosti ekoloških

prehrambenih proizvoda kao i povećanje potražnje za njima. Distribucija ekoloških

prehrambenih proizvoda, uz informiranost potrošača, predstavlja ključni čimbenik za

daljnji rast tržišta ekoloških prehrambenih proizvoda.

Poslovni ciljevi

· dosegnuti dobit od 300.000,00 kn u trećoj godini poslovanja

· 3 dolaska po konzumentu mjesečno u prvoj godini poslovanja

· doseći prosječnu mjesečnu potrošnju po konzumentu od 400 kn/mj u prvoj

godini poslovanja

Strateški ciljevi

· osigurati sredstva za proširenje u četvrtoj godini poslovanja, nakon što

dokažemo svoj koncept i brand

· zadovoljiti očekivanja kupca 99,5% (199 od 200 konzumenata odlazi zadovoljno)

· doseći 5% ukupnog tržišta Zagreba u ugostiteljstvu do kraja 4 godine poslovanja

Taktični ciljevi

· 3.500,00 članova u klubu 10+ (dolazaka/obroka) do kraja 3 godine

Tržište nabave

Ključni čimbenik za rast tržišta ekoloških prehrambenih proizvoda, uz infor-

miranost potrošača, je distribucija ekoloških prehrambenih proizvoda.

Lanci prehrane funkcioniraju po principu „proizvedi po narudžbi“, „Veseli pajcek“

gradi sustav koji će omogućiti praćenje tijeka narudžbi putem elektroničkog sustava u

cijelom dobavljačkom lancu, a proizvođačima hrane tijek isporuke proizvoda. Sustav

omogućuje da se brzo odgovori na potrebe kupca, promjene u uvjetima poslovanja i da

se osnaže slabe karike u opskrbom lancu radi stjecanja konkurentne prednosti.

Snaga naše usluge leži u izravnom kontaktu s potrošačem, lokaciji, motiviranom

osoblju i podacima o potrošačima. Cilj je da „Veseli pajcek“ nabavi namirnice u najkraćem

roku, uz najniže transakcijske troškove, kako bi se potrošaču svaki pojedini obrok i piće

moglo uslužiti uz garantiranu, prihvatljivu (najnižu moguću) cijenu - ono što želi i kada

to želi.

STRATEGIJA PREMA TRŽIŠTU

Marketing plan „Veselog pajceka“ osmišljen je kako bi dokumentirao put poslovnih



106 107

planova kojima je cilj napraviti razliku u zajednici, kao zagovornik zapošljavanja osoba s

invaliditetom i podržavanja domaćeg uzgoja hrane i življenja. Mi doista vjerujemo u put

do zdravijeg i održivog razvoja zajednice. Također želimo pokazati da se naši konzumenti

ne moraju odreći dobrog okusa na račun zdrave prehrane, što znači da pravi recept

možemo pronaći zajedno. Cilj nam je stati uz farmere, njihov rad i zemlju. Obvezali

bismo se na etičko poslovanje u pružanju naših usluga, tako da investiramo u sve farme

domaćeg ekološkog uzgoja u Republici Hrvatskoj i njihove zajednice, tako da dijelimo

naše znanje o ekološkom uzgoju, istraživanjima i najboljoj praksi otvoreno sa svim

farmerima, bez obzira dobavljamo li svoje namirnice od njih ili ne, kako bismo omogućili

bolje i zdravije farme za sve. Ovisimo jedni o drugima, te je naša budućnost povezana.

URIHO je odlučio graditi budućnost zajedno sa hrvatskim farmerima.

Nastojimo stvoriti kulturu organizacije koja cijeni i poštuje različitosti. Očekujemo

biti lider u uključivanju, raznolikosti i uvažavanju istih, od naših partnera na polju do

našeg menadžmenta. Ciljevi su nam očuvanje i okupljanje raznolike radne snage, te

povećanje stručnih i kulturnih kompetencija. Vjerujemo u ulaganje u farmere, te plaćanje

pravedne cijene za kvalitetu proizvoda koje kupujemo, kako bismo pridonijeli očuvanju

zdravlja planeta i svih naših konzumenata. Sustav gradimo na 4 ideje: KVALITETI,

TRANSPARENTNOJ EKONOMIJI, DRUŠTVENOJ ODGO-VORNOSTI I UPRAVLJANJU

OKOLIŠEM.

Idealan gost

Idealan konzument naše ponude voljan je izdvojiti malo više vremena i potrošiti

nešto veću količinu novca, kako bi jeo domaću i ekološki uzgojenu hranu. Naš konzument

zna razliku između nekontrolirane hrane iz supermarketa i ponude običnih restorana,

koji ne mare za održiv razvoj, te dugoročno ulaganje u budućnost i očuvanje okoliša.

To je konzument koji zna da ekološki uzgojena hrana, jest sretna hrana, koja je boljeg

okusa i nutritivne vrijednosti od konvencionalno uzgojenih namirnica, te naglašava ovu

razliku. Idealan konzument tražit će oznaku organsko na namirnicama koje kupuje u

trgovini i truditi se da kupuje od ekološki osviještenih brandova.

Ono što čini razliku, jest da „Veseli pajcek“ potiče svakog od nas da uspori svoj

dnevni ritam, bar pri svojem objedu, te uzme u obzir vrijednost onoga što jede. Ovaj

dnevni izbor izuzetno je važan kako za pojedinca, tako i za okoliš, a mi ćemo Vam pomoći

donijeti odluku koja je korisna za oboje.

Segmentacija

• Zemljopisna segmentacija

· marketinške aktivnosti su usmjerene na cijelo područje Republike Hrvatske

(nema smisla tržište dijeliti na zemljopisne segmenta kada se radi o usluzi

koja je namijenjen svim potrošačima i konzumentina ekološki proizvedenih

proizvoda, prije svega proizvođačima)

· naglasak je stavljen na glavni grad Hrvatske, Zagreb

• Psihološka segmentacija

· zaljubljenici u gastronomiju i filozofiju branda URIHO, održivi razvoj i očuvanje

okoliša, dovoljno informirani i spremni na promjene

• Segmentacija lojalnosti

· potrošači koji obraćaju pažnju na proizvod i njegovo podrijetlo, osobe

senzibilizirane na zapošljavanje osoba s invaliditetom, a koje od krajnjeg

proizvoda i usluge očekuju dodanu vrijednost

Lokacija

Ciljana skupina, te postojeći resursi doveli su nas do savršene lokacije za prvi

restoran u kojem bi radile osobe s invaliditetom. Smješten u urbanom sjecištu Zagreba,

nadomak centra grada i samog srca poslovne zone, te točki velikog broja dnevnih

migracija (turista i putnika) u neposrednoj blizini Autobusnog kolodvora, na adresi

Avenija Marina Držića 1.

Poslovni prostor

Veličine 120 metara kvadratnih prostora za posluživanje, 70 metara kvadratnih

predviđenih za kuhinju, hladnjaču, ostavu, te sanitarnu jedinicu i svlačionicu za kuhare i

pomoćne kuhare. Skladišni prostor od 12 metara kvadratnih smješten je uz sam objekt,

predviđen za čuvanje suhih, nepokvarljivih namirnica. Ukupno je 40 jedećih mjesta,

stolovi za 4 osobe, te manji stolovi prilagođeni potrebama gableca namijenjeni za dvije

osobe.

Oprema i strojevi

Poslovni prostor bit će opremljen kako slijedi: zamrzivač, hladnjak, inox

četveroetažna stalaža, rashladni stol – zatvoreni, jednoručna mješalica 2kom, inox kanta



108 109

za otpatke 2kom, inox sanitarna pregrada, inox viseći element – zatvoreni 2x, inox radni

stol otvoreni 2x, stroj za rezanje povrća, komplet od 3 noža za rezanje i ribanje, inox

četveroetažna polica, inox dvokoritni sudoper – otvoreni, tuš s mješalicom, električna

parnokonvekcijska pećnica, inox postolje parnokonvekcijske pećnice, automatski

omekšivać vode, radni blok stol, plinski štednjak s električnom pećnicom, električna

friteza jednokoritna, električni roštilj, inox otvoreno postolje, napa, ormar za kruh,

vitrina za sendviče – grijano/hlađena.

Ljudski resursi

Tijekom jednogodišnjeg razdoblja „Veseli pajcek“ planira osposobiti i zaposliti

ukupno 12 osoba s invaliditetom, od kojih 8 njih čine pomoćni kuhari i 4 konobara. S

obzirom na zahtjevnost posla, te invaliditet naši će radnici dnevno odraditi četverosatno

vrijeme, po 2 pomoćna kuhara u svakoj smjeni. Kuhat će uz glavnog kuhara i glavnog

pomoćnog kuhara - instruktora koji nisu osobe s invaliditetom. Naši konobari čine tim od

pet osoba 4+1. Voditelj konobara, te 4 osobe s invaliditetom, koje će također posluživati

u četverosatnom radnom vremenu, raspoređeni su u dvije smjene.

PLAN MARKETINGA I PRODAJE

Pozicioniranje

Planiramo imati različite vrste jela, koja će zadovoljiti većinu našeg ciljanog tržišta,

s različitim ukusima i preferencijama. U prvi plan stavit ćemo činjenicu da se naša kuhinja

kao „domaća i ekološka“ ne bazira isključivo na vegetarijanskim i vege obrocima, već da

naša kuhinja može zadovoljiti nepce i najzahtjevnijih mesoljubaca.

Što se tiče prepoznavanja branda, kratkoročno želimo doći do prednosti među

konkurencijom.

Strategije

„Veseli pajcek“ iskoristit će postojeću prednost na tržištu kroz brand. Marketinške

napore usredotočit ćemo na komuniciranje poruke da nudi povoljno, domaće

gurmansko iskustvo iz provjerenih izvora, što će se postići kroz razne načine. Prodajna

strategija usredotočit će napore za pretvaranje potencijalnih i „prvi put konzumenata“

u dugoročne konzumente. Među mnoštvom restorana i pripremi hrane koja se nudi na

tržištu, iskustvo kupca postaje iznimno važan i učinkovit način da se razlikuje ponuda.

Ukoliko konzument ima dobra iskustva u restoranu, postoji velika mogućnost da će

svoje iskustvo ponoviti, jer doživljaj ostaje u umu kupca i nakon konzumacije. Doživljaj

je ono što će komunicirati sa svojim prijateljima i kolegama. Nadalje, jedan od naših

glavnih ciljeva jest povrat ulaganja, kako bi se osiguralo da tvrtka dosegne svoj cilj od 5%

ukupnog tržišta grada Zagreba, te stvaranje profita.

Proizvodna taktika

Kao i u cjelokupnoj ideji, održivost ćemo primijeniti i na ambalažu koju pla-

niramo koristiti za pakiranje hrane (za van). Ambalaža će biti biorazgradiva s mogu-

ćnošću višekratne reciklaže, što znači da krajnji kupac ne plaća zbrinjavanje dva eura

po kilogramu, iznos koji inače ulazi u cijenu proizvoda. Ambalaža ne skuplja vlagu, a

podnosi temperaturu i do 95 Celzijevih stupnjeva. Zbog prilagodljive strukture i ve-

likih mogućnosti sklapanja štedi i do 50 posto skladišnog prostora. Uza sve to, izrazito

je estetski privlačna i upakirani proizvod čini atraktivnijim. Eko ambalažu moguće je

prilagoditi svakom proizvodu. Moguća je višekratna reciklaža gotove ambalaže i osnovne

sirovine, i to u potpunosti, bez ikakvih ograničenja. Troškovi su niski, a negativan utjecaj

na okoliš minimalan.

Distributivno/pozicionistička taktika

Trud ćemo usmjeriti potencijalne i prve konzumente, kako bi postali dugoročni

kupci. Navedeno planiramo postići putem nekoliko tehnika:

Punch kartice: Nakon 10 obroka, 11. je besplatan (učinkovit način za povećanu

potrošnju konzumenta, pružaju osjećaj dodatne vrijednosti). Ljudi vole dobiti više

od onoga što plaćaju. Fokus na doživljaj klijenta: Kupci se neće vratiti ukoliko nisu

zadovoljni svojim iskustvom. Svi zaposlenici proći će kroz sveobuhvatan proces tre-

ninga koji uključuje edukaciju.

I ono najvažnije, zapošljavanjem osoba s invaliditetom, svojim kupcima nudimo

dodanu vrijednost kroz uslugu, osjećaj da su učinili nešto dobro za društvo, potičući

integraciju osoba s invaliditetom.

Promotivne taktike

Današnji kupci su sve više informirani o tržištu i uslugama koje ono nudi. Zato

danas nije dovoljno samo zadovoljiti osnovnu hedonističku potrebu potrošača, jer takav

pristup ne može dovoljno motivirati kupca. Proizvod treba ponuditi kupcu i dodane



110 111

vrijednosti koje su važne pri njegovom odabiru. Domaća, ekološki uzgojena hrana izme-

đu ostalog nudi sljedeće dodane vrijednosti: bolji okus, kontroliranu higijenu proizvodnje

i proizvoda, sigurnost prehrane za kupca i njegovu obitelj, zatim iskoristivost ambalaže i

način proizvodnje koji manje negativno utječe na okoliš.

Kao što ostajemo vjerni svojoj tradiciji, ostajemo vjerni svojim dosadašnjim

promotorima, gdje će nas i dalje pratiti Sandra Paović predstavnica Stolnoteniskog kluba

invalida URIHO i hrvatska stolnoteniska reprezentativka - paraolimpijka

Kao glavna promotorica prisustvovat će na svečanom otvorenju restorana,

naglašavajući kako je za nju uravnotežena prehrana način života.

Slika 1. : Promotorica Sandra Paović

Web

„Veseli pajcek“ moći ćete pronaći na user-friendly web stranici. Osim općih

informacija o filozofiji restorana, web stranica omogućit će pregled ponude, on-line

rezervacije, kontakt i informacije o mjestu, galeriju, kao i pozadinsku priču.

Trenutno, nemamo planove za ponudu online dostave, tu odluku razmotrit ćemo

u daljnjem radu, ako na to ukažu zahtjevi potražnje kupaca.

Web stranica će se oslanjati na dvije metode marketinga, kao sredstvo za

razvijanje svijesti o restoranu i u cilju povećanja broja konzumenata. Web stranica će

biti podnesena na različite tražilice. Tiskani materijal: referenca na web adresu na svim

tiskanim materijalima koji su izvršili objavu.

Niz inicijativa, uključujući aktivnosti posvećene komunikaciji kako i gdje na-

bavljamo svoju hranu, koje će gostima dati priliku saznati o bilo kojem aspektu po-

slovanja putem pitanja i odgovora, pazeći da se odgovori na sve, bez obzira na pitanje.

Korisnički generiran sadržaj - odličan način da se razvije osobni i intimni anga-

žman s korisnicima. Organizacija foto natječaja - tražeći od konzumente da podijele

svoje omiljeno jelo na Facebook stranici, uz dodjelu nagrada.

Mogućnost online rezervacija, uz odabir termina i obroka, kako bismo svojim

konzumentima olakšali život.

DINAMIKA ULAGANJA

Predviđena ulaganja planiramo provesti u razdoblju od pola godine. Dinamika

uređenja i otvorenja samoga objekta uvjetovana je različitim suglasno-stima, postupcima

nabave, kao i potencijalnim natječajima za dodjelu sredstava zaštitnim radionicama

Odabir korisnika, koji bi bili uključeni u postupak osposobljavanja proveli bismo u

suradnji s Centrom za profesionalnu rehabilitaciju „Zagreb“. Zapošljavanje, kako osoba s

invaliditetom, tako i ostalih zaposlenika restorana provest ćemo u suradnji s Hrvatskim

Zavodom za zapošljavanje. Istovremeno bismo u naš restoran, putem pozitivne selekcije

uključili i dio korisnika našeg već spomenutog EU projekta.

POTREBNA ULGANJA I IZVORI FINANCIRANJA

Potrebna ulaganja u potencijalni ugostiteljski objekt URIHO-a „Veseli pajcek“

uključuju uređenje objekta, kupovinu opreme, posuđa i ostalog inventara, kao i

opremanje skladišta.

Za adekvatan sturtup očekujemo potporu suosnivača Grada Zagreba, kao i sredstva

Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

namijenjen zaštitnim radionicama.

Povrat ulaganja Iznos kumulativa novčanog

toka u zadnjoj godini kada je

kumulativ negativan

Razdoblje povrata

ulaganja = 0

-836.558

876.759

= -0.95 godine

Iznos novčanog toka u prvoj

godini kada je kumulativ

pozitivan

Godina u kojoj je kumulativ zadnji put negativan



112 113

Zaključak

Integracija osoba s invaliditetom u društvo, u punom smislu riječi bit će dosegnuta

po ostvarenju istinske socijalne integracije, međusobnog društvenog prihvaćanja

i suradnje. Ona se ne očituje samo kroz prisutnost osoba s invaliditetom u zajednici,

nego u prirodnoj interakciji i komunikaciju kroz socijalne odnose i istinsku socijalnu

uključenost. Integracija je složen proces, koji ne može zaživjeti temeljem pasivnih,

formalno-pravnih prilagodbi. Ona zahtjeva aktivno uključivanje osoba s invaliditetom

u sve pore društva, dok za uzvrat društvo biva obogaćeno jedinstvenim doprinosom

integrirane osobe. Naš restoran „Veseli pajcek“ uvjereni smo, jako će doprinijeti ovom

cilju.

PRIOPĆENJA

ŠANSA JE U MOJIM RUKAMA

Višnja Rakin

Centar za profesionalnu rehabilitaciju Rijeka

Osobe s invaliditetom su izložene visokom riziku dugotrajne nezaposlenosti i

socijalnog isključivanja. Često je njihovo obrazovanje neprilagođeno potrebama tržišta

rada, zbog čega doživljavaju neuspjehe u traženju posla. Uz to bore se i s predrasudama

javnosti kako su kao invalidi nesposobni za rad. Među dugotrajno nezaposlenim osobama

s invaliditetom posebno je težak položaj slijepih i slabovidnih osoba. U nastojanju da

se položaj osoba s invaliditetom, posebice slijepih odn. slabovidnih, na tržištu rada

unaprijedi, u Rijeci je pokrenut projekt sufinanciran EU darovnicom.

Projekt pod nazivom „Šansa je u mojim rukama“ za cilj je imao pružiti po-

dršku integraciji osoba s invaliditetom na tržište rada, kroz prilagođene programe

osposobljavanja za zanimanja u zdravstvenom turizmu, i to zanimanja aroma masera i

masera-kupeljara. Nositelj projekta je Centaroprema RE&ZIN d.o.o, koja je već provela

dva slična projekta sufinancirana bespovratnim EU sredstvima. Partneri u projektu su

Učilište Lovran, Udruga slijepih PGŽ-a i Turistička zajednica Kvarnera. Ovim projektom

dizajnirani su i provedeni neformalni programi osposobljavanja za zanimanja u zdrav-

stvenom turizmu bazirani na praksi, sa dodatnim satima rada kod poslodavaca u realnim

radnim uvjetima, s metodama poučavanja i nastavnim materijalom prilagođenim

potrebama osoba s invaliditetom i njihovim specifičnim sposobnostima učenja. Također

kreiran je i proveden program za razvoj poduzetničkih vještina, što će omogućiti

polaznicima da budu samostalniji u kreiranju svojih poduzetničkih prilika. U projektu je

proveden i tzv soft-skill trening, u kojem je nizom radionica omogućeno korisnicima da

ojačaju svoje osobne vještine (samozastupanje, fleksibilnost, prilagodljivost, upravljanje

vremenom i sl), te vještine potrebne u timskom radu i radu u uslužnom sektoru

(komunikacijske, interpersonalne, rješavanje konflikata i sl), a uz to ih se podsjetilo

bazičnim vještinama traženja posla (vježbanje razgovora s poslodavcem, pisanja molbi i

životopisa i sl).



114 115

O projektu:

Koordinator:

CENTAROPREMA RE&ZIN d.o.o.

Su-korisnici:

UČILIŠTE LOVRAN, UDRUGA SLIJEPIH PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE,

TURISTIČKA ZAJEDNICA KVARNERA

Ciljna skupina:

osobe s invaliditetom u Primorsko-goranskoj županiji, starosti 20-48 godina,

nezaposlene ili neaktivne, slijepe ili slabovidne ili druge vrste invaliditeta

Ukupna vrijednost projekta:

114.407,27 EUR (100%), a od toga darovnica Europske Unije je 108.686,91 EUR

(95% ukupne vrijednosti projekta)

Trajanje projekta:

12 mjeseci, projektne aktivnosti su trajale od 1.04.2015. do 15.02.2016.

Lokacija:

Primorsko - goranska županija

Cilj projekta:

Opći cilj projekta je povećati zapošljivost osoba s invaliditetom u Primorsko-

goranskoj županiji i pružiti podršku u integraciji na tržište rada kroz razvoj

prilagođenih programa. Specifični cilj je razviti i provesti prilagođene programe

osposobljavanja za zanimanja u zdravstvenom turizmu za osobe s invaliditetom s

programom podrške za jačanje fleksibilnog pristupa tržištu rada.

OBRAZOVANJE NAS SAMIHUz sredstva EU fondova - do formalnih i neformalnih obrazovanja

Vesna Federer Budimčić

Lada d.o.o., Zagreb

Tijekom 44 godine svog postojanja Lada je prošla mnoga zakonska usklađivanja,

mnoge promjene u poslovanju, hvatala je korak s promjenama društvenih kretanja i

stremljenja pa se tako okušala kroz projekte EU i u korištenju sredstava iz europskih

Fondova. Uz sve to uvijek je statusno ostala zaštitna radionica i obavljala djelatnost

zapošljavanja i rehabilitacije osoba s invaliditetom u većinskom omjeru sa zaposlenim

ženama.

U 2012/2013. godini uspješno smo realizirali, u području IPA IV, u partnerstvu

s HZZ Područna služba Zagreb te u suradnji s Fondom za profesionalnu rehabilitaciju

i zapošljavanje osoba s invaliditetom i Gradom Zagrebom, jednogodišnji program

sredstvima iz pred pristupnih fondova EU.

Tako je projekt pod nazivom RAD S POTEŠKOĆAMA Radionica – na šivanje i kroje-

nje! u vrijednosti od 120.000 eura polazilo deset korisnica ciljane skupine dugotrajno

nezaposlenih osoba s invaliditetom od kojih se nakon edukacije odmah četiri zaposlilo

i startalo u radnom okruženju s novo stečenim radnim kompetenci-jama i potencijalom

u sferi, danas, deficitarnog zanimanja u Hrvatskoj.

Nakon toga aplicirali smo za sredstva iz strukturnih fondova EU na još nekoliko

vrijednih programa. Isplatio se trud i napor koji smo uložili – ovoga puta nagrada je

isključivo za naše zaposlene.

U sklopu Ministarstva rada i mirovinskog sustava na poziv za grand sredstva

krajem kolovoza 2015. potpisali smo ugovor za realizaciju devetomjesečnog programa

u operaciji Obrazovanje za poduzetništvo i obrt ugovor vrijedan 180.000 kuna. Za

provedbu projekta zaposlili smo i jednu novu radnicu, osobu s invaliditetom.

Prepoznata je naša želja i namjera za dodatnom edukacijom zaposlenih, posebice


Tako je devet zaposlenih steklo uvjerenja u sferi strateškog planiranja.

Četiri zaposlenika aktivno je educirano za voditelja prodaje.

Jedna zaposlenica je uspješno položila višemjesečno formalno obrazovanje za

specijalistu za internet marketing .

Tri zaposlene osobe nakon formalne edukacije uspješno su položile primjerene



116 117

programe za rad u proizvodnji i dobile uvjerenja za tekstilnog konstruktora uz dopunu

programa za modu i dizajn.

Od ukupno dvedeset i pet zaposlenika Lade, tijekom devet mjeseci educirano je

sedamnaest polaznika od čega je devet osoba s invaliditetom.

Svjesni smo napora i truda koje su

uložili polaznici. Sretni smo zbog njihovog

zadovoljstva i osmjeha na licu, sada nakon

primljenih uvjerenja, diploma, potvrdnica…

Svjesni smo napora i vremena koje su

uložili zaposleni koji nisu polazili edukacije

ali su radom nadomještali odsutne kolegice

i kolege, koji su s njima dijelili radost, tugu,

napore, padove i konačne uspjehe za jedan zajednički cilj – sada znamo više, možemo

bolje, kvalitetnije, možemo kompetentnije, možemo pokazati koliko smo sposobniji

ulagajući u znanje jer - cjeloživotno obrazovanje naš je radni moto.

Usavršavanjem i obrazovanjem hvatamo korak

s razvojnim tehnologijama zajednice, hvatamo korak

s konkurencijom kao u proizvodnji tako i u ostalim se-

gmentima jer postajemo konkurentniji, osnažujemo

vlastite ljudske resurse u proizvodnji, marketingu i

planiranju te potičemo svakog od nas koji nije uspio

pristupiti dosadašnjim edukacijama odabiru puteva

usavršavanja.

Nagrada za uloženi trud uvijek stiže. Bogato

iskustvo koje imamo u crpljenju novca iz EU fondova

naše je opredjeljenje, stvaranje dodane vrijednosti ali i nova zapošljavanja u okvirima

ustroja zaštitne radionice.

USTANOVA ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH ADIUTOR

Goran Basta

ADIUTOR

Pravo na obrazovanje je jedno od temeljnih ljudskih prava. U članku 26. Opće

deklaracije o ljudskim pravima navodi se kako “svaki pojedinac ima pravo na obrazovanje”.

Obrazovanje predstavlja jedan od ključnih faktora za ostvarivanje drugih prava i

pokretačka je snaga u osnaživanju djece i odraslih da sami oblikuju svoju budućnost,

izađu iz siromaštva i uzmu puno učešće u životu svoje zajednice. U tom smislu, pravo na

obrazovanje je usko vezano sa pravom na rad. Svaki pojedinac ima pravo na obrazovanje

na svim razinama, te je potrebno osigurati ostvarivanje ovog prava.

Pitanje obrazovanja jedno je od ključnih stvari društvenog progresa i individualnog

razvitka pojedinca. Sve se više govori o obrazovanju odraslih te potrebi cjeloživotnog

obrazovanja. Prema Zakonu o obrazovanju odraslih, obrazovanje odraslih obuhvaća

cjelinu procesa učenja odraslih namijenjenih: ostvarivanju prava na slobodan razvoj

osobnosti; osposobljavanju za zapošljivost: stjecanju kvalifikacija za različita zanimanja,

prekvalifikaciji, stjecanju i produbljivanju stručnih znanja, vještina i sposobnosti; te

osposobljavanju za aktivno građanstvo.

Obrazovanje odraslih usmjereno je na stjecanje profesionalnih znanja, vještina

i kompetencija koje su potrebne na tržištu rada, te razvoj socijalnih vještina, kao i

sposobnosti kreativnog djelovanja.Potreba za obrazovanim kadrom najizraženija je u

kriznim vremenima, jer su obrazovani stručnjaci najveća vrijednost svakog poslovnog

subjekta koji posluje u nepovoljnim tržišnim uvjetima. Naime, u novim uvjetima

poslovanja mogu opstati samo oni poslovni subjekti koji se mogu učinkovito prilagoditi

uvjetima tržišta. Ključ učinkovite i brze prilagodbe svakog poslovnog subjekta su

kvalitetno obrazovani ljudski resursi. Na današnjem tržištu rada ulaganje u intelektualni

kapital organizacije ili institucije je glavni preduvjet razvoja i napretka. Pojavljuju se

potrebe za edukacijama koje su izvan redovnog sustava obrazovanja.



118 119

Obrazovanje osoba s invaliditetom

Osobe s invaliditetom spadaju u ranjivu skupinu osoba, a kada se govori u kontekstu

njihovog zapošljavanja, u skupinu teško zapošljivih osoba. Prema Konvenciji o pravima

osoba s invaliditetom (UN, 2006.) koju je Republika Hrvatska među prvima prihvatila,

osobe s invaliditetom imaju pravo na obrazovanje i rad bez diskriminacije i na osnovi

jednakih mogućnosti s drugima što uključuje i pravo na mogućnost zarađivanja za život

od rada, slobodno odabranog ili prihvaćenog na tržištu i u radnom okruženju koje je

otvoreno, inkluzivno i dostupno osobama s invaliditetom te ravnopravno sudjelovanje

u životu kao članova zajednice.

Sustav treba osigurati dostupnost obrazovanja jer to znači mogućnost sudjelovanja

u zajedničkoj kulturi, u stjecanju znanja i vještina potrebnih za samostalan život.

Osobama koje njihov invaliditet isključuje iz gospodarskog, političkog i društvenog

života obrazovanje može pomoći da steknu nova znanja i informacije. Ono će im pomoći

u njihovu izboru, u donošenju odluka te će im dati alate pomoću kojih će se lakše

zaposliti, zagovarati svoja prava, biti samostalniji, manje ovisni o drugima, imati veću

slobodu te nove okvire vlastitog odlučivanja. Upravo proces osposobljavanja za rad, kao

i zapošljavanje osoba s invaliditetom omogućava im da postignu status aktivnih članova

društva koji samostalno ostvaruju svoj društveno ekonomski položaj, a time i aktivno

doprinose cjelokupnom društvenom blagostanju.

Obzirom na sporost obrazovnog sustava da mijenja programe i struke koje se

na tržištu traže, osnivači ADIUTOR-a su osvijestili potrebu za otvaranjem Ustanove

za obrazovanje odraslih koja unutar programa cjeloživotnog obrazovanja nudi i

programe prilagođene potrebama osoba s invaliditetom kako bi se brže stjecala znanja

i kvalifikacije potrebne na tržištu rada. Obrazovni sustav Hrvatske nije prilagođen

osobama s invaliditetom, zastario je, te nije usklađen s potrebama tržišta. Kvotni sustav

zapošljavanja osoba s invaliditetom pruža mogućnost zapošljavanja, međutim, veliki

problem se javlja u sustavu obrazovanja koji osobe s invaliditetom obrazuje za struke

koje se više ne traže na tržištu rada te poslodavci ne mogu naći osobu s invaliditetom s

kvalifikacijama potrebnim za zapošljavanje.

Osnivači ADIUTOR-a su prepoznali potrebnu prilagodbu obrazovnog sustava

uvjetima tržišta rada te potrebu obrazovanja odraslih, a posebno ranjivih skupina

s naglaskom na osobe s invaliditetom. Ustanova za obrazovanje odraslih ADIUTOR

pruža obrazovanje i osposobljavanje koje omogućava stjecanje potrebnih vještina i

kompetencija za lakšu konkurentnost na tržištu rada, bez obzira na prisutna ograničenja.

USTANOVA ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH ADIUTOR

ADIUTOR je ustanova za obrazovanje odraslih, osnovana Ugovorom o osnivanju

koji je sklopljen između OSVIT-a – Udruge ustanova, drugih pravnih osoba i građana

koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

Hrvatske, Lade – društva s ograničenom odgovornošću za profesionalnu rehabilitaciju

i zapošljavanje invalida, Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba te Hrvatskog društva

tumača i prevoditelja znakovnog jezika gluhih, dana 4. 06. 2013. U sudski registar,

Ustanova je upisana 26. 11. 2013.

Misija ADIUTOR-a je pružanje obrazovanja i osposobljavanja koje omogućava

stjecanja vještina i kompetencija potrebnih na tržištu rada kako bi se smanjio rizik

nezaposlenosti mladih, starijih radnika s manjim vještinama, te ranjivih skupina gdje

je posebna pažnja usmjerena ka osobama s invaliditetom. ADIUTOR unaprjeđuje

razinu ključnih kompetencija i vještina stručnjaka koji rade u području profesionalne

rehabilitacije, rada i zapošljavanja osoba s invaliditetom, posebice imajući u vidu njihov

značaj u odonosu na zahtjeve tržišta rada i tržišne ekonomije. Promovira sinergiju i

međusobno oplemenjivanje kroz različite programe obrazovanja i osposobljavanja,

pomičući umjetne granice između raznih aktivnosti i projekata, kroz primjenu novih

ideja, u suradnji s različitim tipovima organizacija koje djeluju u području obrazovanja i

osposobljavanja odrsalih, profesionalne rehabilitacije, te rada i zapošljavanja.

Osnovni ciljevi ADIUTOR-a:

• pružanje novih i razvijanje postojećih znanja i vještina iz područja profesionalne

rehabilitacije i srodnih primijenjenih područja namijenjenih stručnjacima koji

sudjeluju u procesu profesionalne rehabilitacije, rada i zapošljavanja osoba s

invaliditetom;

• savjetovanje stručnjaka u procesu kontinuiranog obrazovanja i osposobljavaja,

razvoju organizacije, prilagodbi promjenjivim prilikama na tržištu rada,

uključujući i prilagodbu i razvoj pojedinaca uključenih u proces;

• poticanje investiranja u ljudski kapital u cilju donošenja koristi pojedincu,

institucijama, organizacijama i društvu u cjelini, doprinoseći društvenom

razvoju i rastu. Osiguravajući prosperitet i socijalnu uključenost na svim

razinama.



120 121

Područja obrazovanja odraslih koje provodi ADIUTOR:

• Profesionalna rehabilitacija

• Poslovna organizacija

• Upravljanje ljudskim resursima

• Zakonodavstvo s područja profesionalne rehabilitacije, rada i zapošljavanja

Svako od navedenih područja predstavlja okvir, unutar kojeg su definirani razni

programi koji se provode horizontalno i vertikalno integriranjem raznih područja,

sukladno individualnim potrebama svakog naručitelja. Vrhunski stručnjaci i predavači iz

pojedinih područja na pristupačan način obrađuju i prezentiraju teme koje su obrađene

i u pisanom materijalu dostupnom polaznicima.

Obrazovni programi ADIUTOR-a

Unutar navedenih područja obrazovanja odraslih, ADIUTOR provodi i formalne i

neformalne obrazovne programe.

Po završetku formalnog obrazovanja kroz verificirani obrazovni program stječe

se javna isprava o određenom stupnju obrazovanja, a stečene kvalifikacije polaznika

upisuju se u e-radnu knjižicu.

Programi formalnog obrazovanja koje ADIUTOR nudi su:

• Pomoćnik u nastavi za djecu s teškoćama

• Komunikacijski posrednik

• Njegovateljica

• Gerontodomaćica

• Dadilja

• Samostalni računovođa

• Samostalni knjigovođa

• Specijalist zaštite na radu

Programi neformalnog obrazovanja su:

• Voditeljske vještine (12 različitih interaktivnih seminara i treninga)

• Osobni razvoj zaposlenika (8 interaktivnih treninga i radionica)

• Prodajne vještine (6 interaktivnih treninga i seminara)

• Komunikacijske vještine

• Obrada fotografija i videa

• Razne vrste tečajeva

Svi neformalni obrazovni programi su prilagođeni specifičnim naručitelja usluge, a

služe profesionalnom osposobljavanju i usavršavanju u skladu s potrebama naručitelja.

Svrha je razvoj ljudskih potencijala kako bi poduzeća bila organizacijski što učinkovitija i

konkurentnija na tržištu rada.

URI

HO

- 70

god

ina

tradi

cije

, isk

ustv

a i k

valit

ete!

Konfekcija

Obrada metala

Keramika

Koža

Kartonaža

www.uriho.hr

◊ PROIZVODNIPROGRAMI

◊ KonfekcijaiIvančica◊ radnaodjećazasveindustrijskegraneiuslužnedjelatnost◊ odjećazamedicinskoosoblje◊ radneodorezavojskuipoliciju◊ posteljnoiugostiteljskorublje◊ svevrstezastava

◊ Kožnagalanterijaiobuća◊ radno-zaštitnerukaviceipregače◊ ceradnenavlakezastrojeveiopremu◊ liječničke,putneialatnetorbe◊ lovačkairibičkaoprema◊ kožnakonfekcija

◊ Tisak◊ tisakigrafičkadorada◊ blokovskaroba◊ svevrsteuveza◊ transportnaambalažaikartonaža◊ tiskanice

◊ Ortopedija◊ ortotikaiprotetika◊ ortopedskaobućaiulošci(radpomjeri)r◊ adno-zaštitnaobućazasveindustrijskegraneiuslužne

djelatnosti◊ radnaobućazamedicinskoosoblje

◊ GAM◊ stolnesvjetiljke◊ unikatnaisuvenirskakeramika◊ dionamještajaodkovanogželjezazastambeneiposlovne

prostore,teraseivrtove◊ unutarnjeivanjskeograde◊ zaštitneprozorskerešetkeivrata

◊ Rehabilitacija◊ radno-socijalnaskrbozaposlenima◊ organiziranje,izvođenjeievaluacijapraktičnogdijelaprofesionalne

rehabilitacijezadjecuspoteškoćamaurazvoju◊ radnicentar–pripremaiosposobljavanjeosobasinvaliditetomza

uključivanjenatržišterada

www.shop.uriho.hr

70godina

Ustanova za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom Split

DES je osnovan 1949. godine kao poduzeće za zapošljavanje invalida. Cilj osnivanja ovog poduzeća bilo je zapošljavanje gluhonijemih osoba. Razvojem ustanove povećao se broj zaposlenika s drugim vrstama invaliditeta, a sve u cilju rehabilitacije radom.ProizvodnjaProizvodnja u ustanovi DES je podijeljena na dva tehnološka segmenta: grafički i tekstilni. Grafički sektor ukupno zapošljava oko 100 radnika te je podijeljen na četiri radne jedinice: tiskara, sitotisak, kartonaža i fleksografija. Tekstilni sektor zapošljava oko 60 ljudi koji tvore radnu jednicu Konfekcija.Rehabilitacija

Tijekom 2009 g. je osnovan Radni Centar. Potencijalni korisnici Centra za profesionalnu rehabilitaciju su:- dugotrajno nezaposlene OSI- OSI čija je radna sposobnost ocijenjena sa ispod 50% od uobičajene- sve OSI koje žele napraviti iskorak u smjeru cjeloživotnog učenja

Korisnici Centra za rehabilitaciju tijekom 6-mjesečnog osposobljavanja prolaze kroz sve faze DES-ovog modela profesionalne rehabilitacije:

- dijagnostički tjedan- izrada perspektiva- izrada rehabilitacijskog plana- profesionalna rehabilitacija

Osnovni cilj svih ovih aktivnosti je izvršiti stručnu procjenu radnih mogućnosti svake osobe posebno (individualni pristup), te joj omogućiti osposobljavanje koje će rezultirati zapošljavanjem: na otvorenom tržištu rada, za poznatog poslodavca, u zaštićenim uvjetima ili samozapošljavanjem.Uspostavom Centra za rehabilitaciju (CZR) omogućit će se OSI:

- dokvalifikacija u okviru ranije stečenog zanimanja- prekvalifikacija za zanimanja za kojima postoji potreba na tržištu rada, uz izdavanje certifikata o završenoj kvalifikaciji.

Konačni i glavni zadatak CZR je uspostava direktne veze između OSI i poslodavaca, odnosno priprema OSI za točno određene poslove kod poznatog poslodavca čime se OSI već prije početka osposobljavanja osigurava zapošljavanje. Ustanova DES provodi aktivnu ulogu u suradnji sa drugim poslodavcima, kako bi usvojili činjenicu da je opći, pa i njihov interes, zapošljavati osobe s invaliditetom i to osposobljene za rad na radnim mjestima prema potrebama poslodavca.

Umrežavanje svih dionika koji imaju važnu ulogu u sustavu profesionalne rehabilitacije OSI, preduvjet je uspješne profesionalne rehabilitacije i njenog konačnog cilja – uključivanja u svijet rada. Ti dionici su:

- poslodavci- udruge osoba s invaliditetom- institucije lokalne uprave i samouprave- Hrvatski zavod za zapošljavanje- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje- Centar za socijalnu skrb- Ministarstvo rada i mirovinskog sustava- Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI

CENTAR ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU U SLUŽBI OSOBA SA INVALIDITETOM!

200

USTaNOVa Za PrOFESIONaLNU

rEHaBILITaCIjU I ZaPOŠLjaVaNjE

SUVENIr arBOr

STjEPaNa radIĆa 74

43541 SIraČ

Ustanova Suvenir Arbor osnovana je

2006. godine, od strane Bjelovarsko-

bilogorske županije. Nastala je na

temeljima Ustanove Suvenir Sirač koja

je osnovana 1974. godine i koja se pod

raznim imenima i raznim organizacijskim

oblicima bavila rehabilitacijom kroz rad

osoba s invaliditetom na istoj adresi i

u istom prostoru. Tvrtka ima tradiciju

i tridesetogodišnje iskustvo u radu s

osobama s invaliditetom, a ponajviše je pokreće želja da na području naše Bjelovarsko-bilogorske županije osobe s invaliditetom ne

naiđu na žaljenje nego na razumijevanje u svom nastojanju za potpunom integracijom u obitelj,

radnu sredinu i kvalitetan društveni život.

Osnovna djelatnost je proizvodnja proizvoda od drveta, trgovina i usluge.

Osim drvene djelatnosti u okviru koje proizvodimo namještaj (krevete, police, vitrine...) i drvnu

galanteriju, proizvodimo, u skladu s radnim sposobnostima naših radnika, i razne suvenire, dječje

igračke, ukrase, nakit, torbe, eco.vrećice, svilene marame i šalove, posteljno rublje... Izrada

namještaja po mjeri.

Svi naši proizvodi nose oznaku „IZradILE OSOBE S INVaLIdITETOM“.

Kontakt osoba: Marina Župan, univ.bacc.oec. ravnateljica ustanove.

Stjepana Radića 74, 43541 Sirač, Hrvatska

telefon: +385 43 322 130 ▪ telefax: +385 43 322 126

www.suvenir-arbor-vitae.hr ▪ e-mail: [email protected]

201

IME ZAŠTITNE RADIONICE:

CENTar Za rEHaBILITaCIjU ZaGrEB

„OdjEL Za ZaPOŠLjaVaNjE“ / „CENTar Za POdržaNO ZaPOŠLjaVaNjE“

10000 Zagreb, Orlovac 2

tel.: 098/ 9213 992 ; 01/ 5582 130

faks: 01/ 3770 681

e-mail: [email protected]

OIB: 32686631843

Osobe za kontakt: ravnateljica prof. Ružica Stipčić i Ivančica Kancir Savić–voditeljica Odjela

faks: 01/ 3770 681; tel: 098/ 9213 992; e-mail: [email protected]

USLUGE ODJELA – CENTra Za PrUžaNjE POdrŠKE PrI ZaPOŠLjaVaNjU OSOBaMa S

INTELEKTUaLNIM TEŠKOĆaMa UNUTar CENTra Za rEHaBILITaCIjU ZaGrEB

Centar za podržano zapošljavanje pruža podršku osobi s intelektualnim teškoćama na

otvorenom tržištu rada od pripreme za izlazak na otvoreno tržiše rada u zaštitnim radionicama

Centra, za vrijeme probnog rada-zaposlenja na otvorenom tržištu rada ( stalna ili povremena

podrška radnog asistenta ) i kasnije za vrijeme rada kod poslodavca (praćenje i evaluacija).

PODRŠKA:

– radni asistent u pripremi, na radnom mjestu kod poslodavca i u praćenju i evaluaciji

osobe u procesu rada,

– osobni asistent/volonter – za osobnu asistenciju tj. osobne potrebe svake osobe –

podrška za kvalitetnije zadržavanje posla.

EDUCIRANI ASISTENTI – KOORDINATORI – STRUČNJACI CENTRA

Stručnjaci Centra provode stalno analizu tržišta, kontaktiraju i senzibiliziraju poslodavce,

sklapaju sporazume s poslodavcima, podrška su osobama s intelektualnim teškoćama i njihovim

roditeljima, provode edukacije, evaluaciju i praćenja osoba s IT kod poslodavca te sudjeluju u

provedbi medijske kampanje i senzibilizacije lokalne zajednice i šire.

202 203

• Osnovani smo 1972. godine s ciljem zapošljavanja i rehabilitacije osoba s invaliditetom što nam je proiritetan zadatak i nadalje.

• Konstantno zapošljavamo preko 51 % osoba s invaliditetom, sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ( NN 157/13 ).

• Bavimo se konfekcioniranjem tkanina za radnu i zaštitnu odjeću ali smo i baza za strukovnu praksu srednjoškolske mladeži ometane u psihofizičkim razvoju.

• S uspostavljenim sustavom upravljanja kvalitete prema normi ISO 9001:2008 poslujemo od srpnja 2009. godine.

• Radimo u novim modernim prostorima tehnološki i stručno suvremeno opremljenim.

• Kadrovski smo osposobljeni za kvalitetnu proizvodnju prilagodljivu tržištu te naši proizvodi zadovoljavaju kvalitetom, dizajnom i funkcionalnošću.

• Od 2006. godine konstantno sudjelujemo u natjecanjima za provedbe projekata i programa koje kasnije i uspješno realiziramo.

• Sudjelujemo i izlažemo stručnim skupiovima i na sajmovima.

• Artikima iz proizvodnog i dopunskog programa opremamo kupce diljem Hrvatske u oblasti komunalne tvrtke, građevinarstvo, prehrambenu industriju, vatrogastvo, HŽ, metalnu industriju, naftnu industriju, veletrgovine, upravu i obrazovanje, zdravstva, socijalnih i dječjih ustanova, hotelsko ugostiteljskih objekata, te niz manjih gospodarstvenih tvrtki i uslužnih djelatnosti.

• Proizvodni program je od visoko kvalitetnih tkanina. Ponuđene artikle izrađujemo u standardnim krojevima, izrađujemo artikle po želji kupca ( kvalitete tkanina, kroj, boja). Šivamo po konfekcijskim veličinama a moguća je izrada po mjerama. Dopunski program ugovara se prema potrebama kupaca.




ZAHVALJUJEMO NA POTPORI I SURADNJI

205

ČLaNICE OSVIT-a

IMPROVING SERVICESIMPROVING LIVES IMPROVING SERVICES

IMPROVING LIVES

ČLANICE OSVIT-a

Documents

ZBORNIK RADOVA - OSVIT · 2018. 10. 22. · To je složen proces koji se ostvaruje profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem na odgovarajućim poslovima. Institut zapošljavanja