Upload
clito-reese
View
102
Download
13
Embed Size (px)
DESCRIPTION
hjdkhs
Citation preview
NASLOV IZVORNIKA
Charlie Fletcher IRON HAND
S ljubavlju i zahvalnošću, Domenici, bez koje ova knjiga ne bi bila
moguća ili barem ni pribliţno ovoliko zabavna
KARTA LONDONA
EUSTONSKA DRUŢINA
3. IKAR
4. BIK
5. GROBLJE TUROBNIH SABLASTI
6. ĈASNIK
7. VITEZ
8. ARIEL
9. KAMEN LONDONA
10. TOPNIK
11. CRNI FRATAR
12. CJEVĈUGA
SADRŢAJ
Dosadašnji tijek priĉe 3
1. Pada mrak 5
2. Trice i kuĉine 21
3. Crna ptica 28
4. Smijaĉ s noţem 3
5. Smrt sijevki 38
6. Ţilava ruka 43
7. Ikar 47
3. U zraku 49
9. Crvena kraljica 5i
10. Edie ostaje sama 56
11. Obješen na muzeju 59
12. Ubojiti bik 63
13. Brojaĉ 65
H. Topnik u tmini 69
15. Paternoster 73
16. Neoprezan govor stoji ţivota 82
17. Arielin let 93
18. Ikarov let IOI
19. Ukopavanje 103
20. Fratrova nagodba 106
21. Posljednji vitez 3
21
A.
Crne vijesti 124
22. Divljina ogledala 12
6
23. Tuţan udarac 13
1
24. Posljednja ţrtva Tyburna 13
9
25. Crno ogledalo 14
3
26. Pun mjesec 14
8
27. Bebenbuk 15
5
28. Kraljica preuzima kontrolu 16
4
29. Tobogan smrti 16
7
30. Tri izazova ijedna izdaja 74
31. Opsada na nebu 18
0
32. Bijeg u tišinu 19
3
33. Eustonska druţina 19
9
34. Kuća izgubljenih 20
9
35. Uliĉni trkaĉ 21
9
36. Stvoritelji i kamen 22
2
37. Zamjena 3i
38. Sretan završetak 23
9
39. Ponoćna zvonjava 25
2
40. Topnikov posljednji smijeh 25
9
41. Puknuta vezica 26
2
42. Topnikov kraj 27
3
43. Brbljava Smrt na groblju turobnih
sablasti
27
7
44. Kako ispasti iz rijeke 28
3
45. U Hodaĉevim šakama 28
6
46. Izazov 28
9
47. Mrzli sajam 29
5
48. Posljednje utoĉište 29
9
49. Ţeljezna ruka 3°
5
50. Pod ledom 30
8
51. Kamen Srca 34
52. Ledeni demon 31
8
53. Napukli kamen 32
2
54. Posljednja postaja za nikamo 33
Zahvale 327
Udarci su za jake, za oĉajne su rane.
Srca ranjena nepravdom melem i ulja hrane.
Za tvoju izdaju i pokleknuće oprost je moj dar
Jer Ţeljezo Hladno Ţeljezo bit će svima gospodar!
Hladno ţeljezo Rudyard Kipling
DOSADAŠNJI TIJEK PRIĈE...
Na školskom izletu u Prirodoslovni muzej George je razbio skulpturu
zmaja s proĉelja muzeja. To je probudilo drevne sile zatoĉene u
Kamenu grubo isklesanom bloku skrivenom duboko u srcu starog
Londona. Istog se ĉasa osvetniĉki kip Pterodaktila odlijepio od zgrade
muzeja i poĉeo progoniti Georgea. U trenutku kada se Georgeu sve
uĉinilo izgubljenim, kip Topnika, vojnika iz Prvog svjetskog rata,
silazi s ratnog spomenika i spašava ga.
I tako poĉinje Georgeova avantura zarobljen u jednom sloju Londona,
u raeLondonu, gradu u kojem dvije suprotstavljene grupe kipova
zrcalnici koji su utemeljeni na ljudskom liku i mrljavci koji to nisu
hodaju, priĉaju i ţive u nelagodnom primirju, primirju koje je
Georgeovo lomljenje skulpture dovelo u pitanje.
Njegove probleme oteţava ĉinjenica da nitko ne vidi što mu se
dogaĊa, osim Edie Laemmel. Edieje sijevka. Sijevke su ţene ili
djevojĉice koje dodirivanjem kamena proţivljavaju prošle dogaĊaje
zapisane u njemu. Edie nitko nikada nije pojasnio taj njezin dar pa ga
ona doţivljava kao prokletstvo i misli da je luda. Ona je takoĊer u
bijegu.
George, Edie i Topnik zapoĉinju zajedniĉko putovanje kako bi
ispravili poĉinjenu štetu, ali ne znaju da je Kamen probudio Hodaĉa,
jednog od svojih slugu, koji ih proganja londonskim ulicama uz
pomoć svojeg vlastitog sluge, Gavrana.
Na tom putovanju George otkriva da ima posebne moći koje ga
izdvajaju od drugih i zbog kojih je na meti pobješnjelih mrljavaca:
jedan od zmajeva koji ĉuva londonski City kandţom je urezao znak u
njegovu ruku, koji mu je drugi kip, nasmiješeni, ali zloslutni Crni
Fratar protumaĉio kao Oznaku Stvoritelja. Taj oţiljak dokazuje da je
George Stvoritelj, da ima dar za stvaranje u kamenu ili metalu. Fratar
mu takoĊer kaţe da mora pronaći Kameno Srce i staviti odlomljenu
zmajevu glavu na njega kako bi nadoknadio štetu koju je poĉinio. Uz
pomoć dobroćudnih zrcalnika, a pod stalnom prijetnjom nasilnih
mrljavaca, oni se konaĉno naĊu pored Kamenog Srca Londona,
Londonskog Kamena.
No putem se Topnik ţrtvovao pokušavajući spasiti Edie, dopavši tako
Hodaĉu u šake. Georgeu je preostalo samo da pokuša upotrijebiti svoj
novootkriveni stvoriteljski dar kako bije spasio.
Priĉa se nastavlja...
1
PADA MRAK
Hodaĉ i Topnik upali su u tamu, strmoglavili se u duboko ponorno
crnilo u kojem nije postojalo ni sjećanje na svjetlost. Iako ništa nije
mogao vidjeti, Topnik je osjetio kako padaju kroz slojeve, od kojih je
svaki sljedeći bivao sve crnji, s neugodnim bljeskanjem koje nije
toliko vidio koliko osjetio.
To uţasavajuće kretanje prazninom naglo je prestalo kada su udarili u
nešto tvrdo.
Topnik je koljenima udario o mokri šljunak, a slobodnu je ruku
instinktivno ispruţio pokušavajući ublaţiti pad, zbog ĉega mu je kroz
nju sijevnula oštra bol kada je udario o nevidljivi kameni zid pred
sobom. Stajao je tako na trenutak, pognute glave, stiješnjen izmeĊu
zida i tla, hvatajući zrak. Osjećao se pogrešno, pogrešnije nego ikada,
pogrešnije nego što je smatrao mogućim. Nije mogao objasniti taj
osjećaj; zapravo, bilo je to kao da je neka nevidljiva ruka dograbila
samu njegovu srţ i išĉupala je iz njezina prirodnog mjesta, ostavivši je
potom da visi u njemu, pomaknuta, izobliĉena i slomljena.
Zaĉuo je krckanje šljunka u blizini kada se Hodaĉ poĉeo kretati.
Posljednjim atomima snage zamahnuo je rukom u tamu, ali meĊu
prstima su mu prostrujali samo zrak i crnilo.
Jedva je procijedio bolno uf i odmah zatvorio usta zaustavljajući tako
svako daljnje jaukanje. Štogod bilo ovo što mu se dogaĊalo, neće
Hodaĉu priuštiti zadovoljstvo spoznaje koliko ga je boljelo.
A onda su se upalila svjetla.
Prva stvar koju je ugledao bio je njegov šljem kako prevrnut leţi na
kamenju pred njegovim glomaznim vojniĉkim ĉizmama. Potom je
ugledao zaštitni gleţnjak priĉvršćen na njegovu desnu potkoljenicu
poput ostatka kakvog prastarog oklopa. Na pravome vojniku takav bi
gleţnjak bio koţnat, ali je u njegovu sluĉaju, budući da je on naravno
bio kip, bio bronĉan, kao i sve ostalo. Lijeva mu potkoljenica nije bila
oklopljena već ĉvrsto stegnuta ovijaĉima nalik zavojima. Iznad njih
ugledao je svoje ruke snaţnih, grubih prstiju kojima se drţao za
koljena hvatajući zrak.
Podigao je šljem, uspravio se, poravnao prednji dio uniforme i
namjestio plašt na ramenima. Nije to bio pravi plašt. Bio je to komad
nepromoĉive cerade koja je sluţila i kao šator za jednu osobu, a koju
je ovjesio preko ramena kako bi se zaštitio od kiše, zavezavši je
komadićem konopca provuĉenog kroz dvije rupe. Nabio je šljem na
glavu, a onda se uspravio kao prekaljeni veteran Prvoga svjetskoga
rata, kakvim ga je kipar i zamislio.
Nalazili su se u velikom prastarom spremniku za vodu. Stajao je
stopalima ukopan u mali nanos sitnog šljunka koji se pruţao uz jedan
zid. Jedino je ta sićušna plaţa narušavala grubi kvadratni oblik crne
vodene površine, ĉija je svaka stranica bila duga oko deset metara.
Nepravilni kameni blokovi kojima su bili obloţeni zidovi bili su
prošarani sluzavom prljavštinom nastalom uslijed starosti i prekriveni
ljepljivim nakupinama gljivica do visine koja je, ĉinilo se, oznaĉavala
visoki vodostaj. Kapljice koje su padale s kamenog svoda odaje
stvarale su koncentriĉne krugove na crnoj površini vode.
Ali Topnika nije šokirala klaustrofobiĉnost te odaje bez izlaza, s
podom od tamne vode i šljunĉanom plaţom u obliku polumjeseca.
Šokirala ga je svjetlost.
Svjetlost je sjajila iz komadića stakla koje je netko paţljivo rasporedio
po zidovima odaje iscrtavši njima ĉetiri dvorca koja su se gledala
preko crne vode. Metalni disk veliĉine tanjura lijeno se vrtio na lancu
priĉvršćenom o svod i polako odbijao svjetlost po prostoriji.
Što je ovo?
Postavio je to pitanje hrapavim glasom prije nego što ga je uspio
zaustaviti. Zaĉuoje preziran frktaj i stao zuriti u ispijenu figuru do
koljena u vodi, na rubu šljunĉanoga nanosa. Hodaĉ je bio odjeven u
dugaĉki zeleni kaput od tvida ispod kojeg je izvirivala majica s
kapuljaĉom. Zabacio je kapuljaĉu unatrag i prošao prstima kroz
dugaĉku masnu kosu prošaranu sjedinama. Na glavi je imao okruglu
kapicu, a usta iskrivljena u stalnom poluotvorenom podsmijehu
okruţivala je kozja bradica. U rukama je drţao dva mala okrugla
ogledala koja je zakvaĉio jedan o drugi i tutnuo u dţep kaputa. Potom
se sagnuo i podigao dugaĉki bodeţ sa šljunka. Tanko se i kiselo
osmjehnuo mašući sjajnom oštricom.
Ovo je san o ĉetiri dvorca, odgovorio je pokazujući na kule iscrtane po
zidovima. Toje vizija koju sam davno dobio, dok sam još bio slobodan
ĉovjek. Toje vizija koju sam pretvorio u stvarnost. Nije to ništa što bi
ti mogao razumjeti.
Kako je micao oštricu, tako je ona svojim odsjajem otkrivala rubove
tog podzemnog spremnika.
Ovo je bila praznina koja je sadrţavala samo tamu dok ja nisam naišao
na nju. Sada je središte moći. Moje moći.
Topnik je osjetio kako ga pritišće i guši ogromna masa zemlje nad
njim. Osjetio se izgubljenim, kao netko protjeran u utrobu zemlje i
prignjeĉen planinom. Ali, prije će umrijeti nego li dozvoliti Hodaĉu da
uţiva u njegovoj muci.
Gdje smo? Gdje je ovo?
Hodaĉ se polako okretao pred njim, usmjeravajući odsjaje s oštrice
svog bodeţa prema vlaţnim rubovima prostorije.
Nalazimo se ispod Londona. Ispod grada kojeg ćeš ponovno vidjeti
samo u sjećanju.
Topnik ga je poţelio udariti, ali ĉinilo se kako mu je ona pogrešnost
unutar njega oduzela uobiĉajenu snagu, zbog ĉega se jedva odrţavao
na nogama. A osim toga, morao je saznati što se dogaĊa. Nalazio se na
mjestu na kakvome nikada prije nije bio, osjećao se drukĉije nego
ikada prije; a uostalom, mogao je i kasnije pokušati srediti Hodaĉa,
kada mu se dovoljno pribliţi. Iako, ĉinilo mu se kako će mu za bijeg,
pa ĉak i za puko preţivljavanje toga što mu se trenutno dogaĊalo,
trebati malo više od razmahivanja šakama.
Budi jasniji.
Nalazimo se na mjestu na kojemu ćeš i ostati. Zauvijek, vjerojatno.
Uţivaj u svjetlosti. Kada ja odem, i nje će nestati.
Hodaĉ je gledao u Topnika s izrazom nalik zadovoljstvu.
Osjećaš je iznutra, zar ne, prazninu, navirući uţas, gubitak snage,
osjećaj da nisi gospodar vlastite sudbine?
Topnik se uspravio.
Ne brini ti za mene, druškane. Ja sam zdrav ko dren.
Ah, bojim se da nisi. Prekršio si zakletvu koju si mi dao. Zakleo si se
svojim Stvoriteljem. Moraš uĉiniti što ti kaţem.
Nema šanse, odvratio je Topnik.
Ah, ali ima. Ti si ponosan. Neću te uvrijediti traţenjem da mi sluţiš.
Naposljetku, sve što traţim od tebe je da umreš. A sve što trebam
uĉiniti kako bih to postigao jest zabraniti ti da se pokušaš iskopati
odavde. A to i ĉinim. NareĊujem ti da se ne pokušavaš iskopati
odavde, na svjetlost i ĉist zrak. Jednostavno, zar ne? Jedna jedina
naredba i osuĊen si na propast. Doći će ponoć, tvoje će postolje biti
prazno i tvoja će pokretaĉka snaga, što god ona bila, umrijeti; bit ćeš
tek šljaka za talionicu.
Hodaĉev je pogled sjajio raspirenom zloćom.
Misliš li da si još uvijek svoj gospodar?
Topnik je pokušao podići ruke kako bi išĉupao jedan kamen iz svoda i
bacio ga u vodu ne bi li pokazao Hodaĉu da nije u pravu. Ali nije
mogao pomaknuti ruke. Ljutito je odmahnuo glavom.
Mislim da ću te šĉepati i zgurati ti ta ogledala u grlo, eto što ja mislim.
Bacio se prema Hodaĉu, ali je bio prespor i Hodaĉ se lako izmaknuo.
Topnik je zateturao unatrag prema zidu uţasnut svojom slabošću,
pokušavajući se ispruţenom rukom uhvatiti za zid i sprijeĉiti vlastiti
pad, zahvativši tako jedan od svjetlećih komadića stakla.
Pao mu je pred noge i on je zurio u nj, u njegovu mutnu površinu i
oble, morem uglaĉane rubove. I dok je tako zurio, u misli su mu
navrla sjećanja. I sjetio se prvoga puta kadajuje vidio kako se smiješi,
osmijehom koji joj je rasvijetlio lice poput sunĉeve svjetlosti, i
vlastitog iznenaĊenja ĉinjenicom kako je za takvu svjetlost bilo
dovoljno da joj se nasmiješi i nazove je imenom, a potom se sjetio i
kako je ta spoznaja u njemu probudila oĉinski instinkt spram te
neobiĉne i naizgled grube djevojĉice. A ta provala oĉinskog
zaštitniĉkog instinkta sudarila se s uţasnom spoznajom koja mu se
poput tamne mrlje poĉela razlijevati mislima.
Sagnuo se i podigao morsko staklo.
Ovo je kamen srca.
Zaĉuo je suh, zlovoljan smijeh i pogledao u iskrivljena Hodaĉeva usta.
Zaĉuo je i uţas u vlastitom glasu kada su mu usta, protiv njegove
volje, procijedila pitanje.
Što si im uĉinio, Hodaĉu?
Ispijena figura nad njime samo se nastavila osmjehivati, vuĉjim
osmijehom.
Sijevke, Hodaĉu. Što si im, dovraga, uĉinio?
TRICE I KUĈINE
Edie i George ţurno su se udaljavali od Ulice Cannon, sretni što
ostavljaju Kamen Londona za sobom. Oboje su bili iscrpljeni i u
stanju šoka, a budući da su razmišljali o Teţem Putu koji je leţao pred
njima nisu primijetili tmaste oblake kako im se skupljaju nad glavama.
Zapravo, nisu primjećivali ništa što im se dogaĊalo nad glavama.
Što je bila šteta. Budući da je ono što im se dogaĊalo nad glavama
definitivno primjećivalo njih.
Kamena vodoriga na krovu nije morala pogledavati uvis kako bi
vidjela tmurne kišne oblake. Ona je osjećala kišu i prije nego što bi
poĉela padati. Ćutila ju je kao neku vrstu svrbljivog predosjećaja
posred leĊa, visoko meĊu zašiljenim lopaticama, na mjestu koje ne bi
mogla poĉešati ĉak i da je imala normalne ruke, a ne krilate kandţe
kakvima ju je kipar obdario. Osjećaj nadolazeće kiše bio je dio njezina
identiteta. Nakon što bi kiša poĉela padati obiĉno je sluţila kao jedan
od kišnih ţlijebova na krovu stanice St. Pancras, kilometar i pol
sjeverno od mjesta na kojemu se trenutaĉno nalazila. Na krovu na
kojem je sad bila samo je potajice promatrala.
Skrivala se zato jer je osjećala nešto posve novo i potencijalno opasno:
osjećala je znatiţelju. Izbacilaje svoje zlokobno zavinute kandţe i
povirila iznad ţlijeba ţeleći promotriti ulicu pod sobom. Po prvi put u
svom postojanju znala je da je imala nešto vaţnije za ĉiniti nego
odgovoriti zovu kapljica kiše koje su sad već padale iz oblaka
nadvijenih nad njom.
Više su je zanimali djeĉak i djevojĉica koji su ţurili ploĉnikom pod
njom. Dok su oni hodali ulicom u smjeru zapada, ona se pognuta
skrivala iza niske krovne ograde, podvijenih šišmišolikih krila i
kamenih tetiva uzdrhtalih u išĉekivanjuspremna za napad.
Na prvi su pogled George i Edie izgledali kao svi drugi umorni klinci
na povratku iz škole, na putu prema najvjerojatnije sigurnim i
uglavnom normalnim domovima u kojima ih je ĉekao vrući ĉaj, i u
kojima će dugaĉki dan doţivjeti svoj sretni završetak.
Ali, paţljivijem bi promatraĉu brzo postalo jasno da su ta djeca
dolazila iz priliĉno drukĉije priĉe.
A ako bi dovoljno dugo zadrţao pogled na njima, vidio bi da su oboje
bili prekriveni tragovima te priĉe.
George je imao otprilike trinaest godina, ramena su mu se poĉela širiti,
kosti su mu pomalo dozrijevale, a mišići se rastezali pokušavajući
pratiti nagli rast. Kosa mu je bila nepoĉešljana i dovoljno dugaĉka pa
ju je bio prisiljen stalno neuredno zadijevati za uši. Jakna mu je
najednom ramenu bila poderana i prekrivena prašinom kao da se
valjao po vrlo prljavom podu. Kroz rupu u hlaĉama, u ritmu hoda,
izvirivalo mu je bijelo koljeno, a na lijevoj mu je jagodiĉnoj kosti bio
vidljiv trag nekakve prljavštine. Raskuštran izgled bio je, meĊutim, u
suprotnosti s njegovim smirenim i odluĉnim pogledom.
Ediein pogled bio je drukĉiji. Hodala je pognute glave, a dugaĉki slap
kose boje patlidţana zasjenjivaojoj je oĉi. Ipak, u kratkim pogledima
koje mu je upućivala, George je vidio da su izmuĉene, kao i to da su
vidjele više od onoga što je zapravo bilo pred njima. Njezino i inaĉe
blijedo lice ĉinilo se sada još bljeĊim, kao da je iz njega nestalo sve
krvi, a koţa joj je bila razvuĉena umorom. Spotakla se o rub ploĉnika,
i on ju je uhvatio ispruţenom rukom trenutak prije nego što je pala.
Edie! povikao je. Gledaj kuda ideš.
Ona ga je polako fokusirala pogledom, kao da se vraćala odnekud
daleko.
Pomisliš li ikad da si proklet, George? rekla je naglo. Bilo mu je
potrebno nekoliko trenutaka da shvati što ga je pitala i zašto.
Ti misliš da si prokleta?
Nervozno je zatresla glavom kao da je pogrešno razumio što je htjela
reći.
Ne u smislu da me uklela nekakva vještica ili nešto takvo, ono,
pretvorila u ţabu, nego, znaš, kao kad jednom uĉiniš nešto loše pa ti se
poslije zbog toga u ţivotu dogaĊaju loše stvari?
George je zakolutao oĉima.
Hmm. Ono, kao kad pogreškom razbiješ kip i završiš tako da dan i pol
bjeţiš preko cijelog Londona pred vodorigama, Minotaurima i takvim
stvarima? Pa... da.
Ona je ponovno zatresla glavom.
Ne, nisam ni na to mislila, mislila sam na ranije prije ovoga. Na tvoj
cijeli ţivot, kao nešto veće, nešto zbog ĉega si uopće poţelio udariti u
taj kip, nešto što ti je zauvijek pokvarilo šanse za sreću u ţivotu, nešto
takvo...
Georgeu je kroz glavu prošlo sjećanje: izvikivao je nešto uţasno
svome tati. Vikao je toliko glasno da su mu s lica frcale i slina i suze.
U tatinim je oĉima nazreo suze. Vidio je vrata koja mu je zalupio pred
nosom. A onda je vidio ta ista vrata kako se otvaraju kasnije te noći, a
iza njih stoje policajac ijedna ţena koji su došli reći njegovoj majci da
se dogodila prometna nesreća i da njegov otac više nikada neće proći
kroz ta vrata, niti kroz ikoja druga vrata.
Ne, rekao je.
Dok je naginjala glavu prema njemu, oĉi su joj na trenutak prkosno
zaiskrile.
Znaĉi, tako ti je krasan i savršen bio ţivot, ha?
Sada je on zatresao glavom.
Edie. Nemamo vremena za ovo, moramo smisliti nekakav plan.
Moramo spasiti Topnika. Ne uspijemo li ga pronaći i dovesti na
njegovo postolje do smjene dana, do ponoći...
Znam. Bit će mrtav kip. Nikada se više neće kretati. Znam, George.
Nisam glupa.
Nisam to ni re...
Ja ga ţelim spasiti jednako kao i ti, znaš. Mislim, ne samo zato jer nas
je spasio i sad smo mu duţni...
Ali mi mu jesmo duţni, kategoriĉki je presjekao George.
Znam. Ali rijeĉje o neĉemu višem od toga. Duboko je uzdahnula. Uz
Topnika sam se osjećala sigurnom.
I ja.
Nekoliko velikih kapi palo je na ploĉnik, a za njima još mnoštvo
drugih. Za nekoliko je trenutaka kiša tako snaţno padala da su kapljice
poskakivale uvis odbijajući se o skliske ploĉe pod njihovim nogama.
George je instinktivno zakoraĉio ustranu, pod zaklon jedne kavanske
tende, povlaĉeći Edie za sobom. Stajali su naslonjeni leĊima na zid, a
od kiše ih je štitila tek ta uska tanka tenda.
Sedam katova iznad njih vodoriga na krovu ljutito je mijauknula i
nagnula se pokušavajući ih vidjeti, ali joj je pogled padao tek na
plastiĉnu ceradu nad njihovim glavama, prošaranu golubljim izmetom.
Nešto je bijesno prosiktala i povukla se unatrag pokušavajući ih vidjeti
iz drugog ugla. Zaustavila se nakon što je ugledala Edieine cipele.
Bilo joj je drago što nisu ušli u zgradu. To bi joj dodatno
zakompliciralo stvari, koje su već bile više nego dovoljno
komplicirane.
Što ćemo sad? rekla je Edie.
Moram razmisliti. Moţemo biti i na suhom dok to ĉinim.
O. K. Ali u pravu si, vrijeme nam istjeĉe. Već pada mrak. Misli brzo.
Stajali su nepomiĉno, promatrajući potop pred njima. George je
pokušavao smisliti nekakav plan. Problem je bio u tome što je
ponajprije trebao pobijediti bolesni strah koji mu je uporno govorio da
je pronalazak Topnika, koji je netragom nestao i sad bi se mogao
nalaziti bilo gdje u ovom golemom gradu ili ĉak i izvan njega, bio
preteţak zadatak za njega. Znao je da jednostavno nije imao dovoljno
znanja da napravi plan. U glavi mu se vrtjelo, a misli su mu se stalno
vraćale na Edieino pitanje osjeća li se prokletim.
Jedan je mladi tata prošao pored njih noseći dijete u nosiljci na leĊima.
Nosiljka je bila prekrivena prozirnom plastiĉnom kabanicom, a dijete
se smijalo provlaĉeći ruke ispod kabanice i udarajući tatu uz niz
gugutavih provala smijeha. Mladi ĉovjek pruţao je ruku unatrag
stišćući dijete za bedro i škakljajući ga. Njima kiša, oĉito, nije smetala.
Gledao je kako prolaze sve dok nije primijetio da ga Edie sa
zanimanjem promatra.
Sjećaš li se vremena kada si bila dijete i kada se sve ĉinilo sigurnim
zato jer si bila s tatom?
Sada je na Edie bio red da zatrese glavom.
Ne baš.
Duboko je udahnuo. Jedini naĉin da se riješi njezina pitanja bio je taj
da na njega iskreno odgovori. Moţda će se onda uspjeti usredotoĉiti
na spašavanje Topnika.
O. K. Da. Prije nego što je on...
Shvatio je da će to vjerojatno biti teško izgovoriti.
Prije nego što je umro?
Ne. Prije nego što sam ja sve pokvario. IzmeĊu njega i mene. Rekao
sam neke stvari.
Svi kaţu pogrešne stvari.
Dubokoje udahnuo.
Da, ali ne umre svima tata prije nego što mu uspiju reći da im je ţao.
Bio je iznenaĊen. Izgovaranje nije bilo teško kao što je oĉekivao.
Vrijeme je prolazilo. Palo je još kiše. Onda je Edie pokvarila trenutak
podrugljivo frknuvši.
To je ta taaaako uţasna stvar koju si napravio? Zbog toga misliš da si
proklet?
Nije mu se baš sviĊao njezin ton.
Što?
Dakle, rekao si nešto ruţno. To nije ništa.
Nije mu se uopće sviĊao njezin ton.
E pa, ne mislim baš da to nije ništa.
E pa, oponašala ga je. Toje sitnica.
Mrzio je njezin ton. Moţda zbog naĉina na koji je ispljunula to sitnica.
Nakon što pred nekim ogoliš dio sebe, zadnja stvar koju ţeliš je
preziran frktaj. Zaogrnuo se svojim dostojanstvom kao plaštom.
Ma nemoj, onda ti valjda imaš dublju i mraĉniju tajnu, ha?
Da.
Super.
Nije bilo šanse da je upita kakvu je to tajnu skrivala. Njezina je rijeĉ
uvijek morala biti zadnja. Nije bilo šanse da je upita.
Onda je ona rekla.
Trice i kuĉine.
I budući da to nije imalo nikakva smisla, gotovo je upitao Što?, ali se
onda sjetio da nije bilo šanse da je išta pita, ne nakon što mu se
narugala dajući mu do znanja kako je njezina tajna tooooliko mraĉnija
i vaţnija od njegove. Pa je šutio.
A onda ga je ona pogledala, pogledom sjajnijim od kišom oprane ulice
iza nje.
IzmeĊu mene i mog tate dogodilo se nešto više od rijeĉi.
George je odjednom shvatio da mu je objašnjavala zašto se osjećala
prokletom. Iako je znao da će odgovor biti loš, znao je da ga je ona
morala izgovoriti. Pa je pitao.
Kako to misliš?
A ona je odgovorila:
Ja sam ga ubila.
CRNA PTICA
Nešto nije bilo u redu. Gavran je to osjećao u kostima i perju dok je
prelijetao zelenilo Regents Parka. Pogledao je dolje i pogledom
uhvatio vlastiti crni odraz u jezercu u parku.
Na trenutak je, ugledavši se onakvim kakvim su ga drugi vidjeli,
zaboravio osjećaj kako nešto nije bilo u redu. Ostavljao je, primijetio
je s mraĉnim zadovoljstvom, zloslutan dojam bio je praiskonska
krilata sjena u oštrom kontrastu s oblaĉnim nebom. U prošlosti, znao
je, ljudi su pogledavali u nebo stojeći uz svoja ognjišta ili plugove, i
uvijek bi protrnuli zbog crne ptiĉurine kojaje bacala sjenu na njihove
ţivote kao crna rupa izrezana u nebu. Ti su je ljudi doţivljavali kao
znak. I to loš znak. Iako gavran nije previše brinuo o tome što su ljudi
mislili. U usporedbi s vremenom kojim je on mjerio stvari, većina ih
je jedva bila ovdje prije nego što bi umrla i bila zaboravljena.
Nastavio je letjeti. Uzrok ovom osjećaju da nešto nije bilo u redu bilo
je to što nije znao gdje je Hodaĉ. Većinu je vremena Hodaĉeva
prisutnost magnetski privlaĉila ovu prastaru pticu kojaje posljednja
ĉetiri stoljeća provela pod njegovom kontrolom.
Kruţila je uokolo strogog zdanja Britanske nacionalne knjiţnice
usporavajući let nad prednjim dvorištem, u kojemu je bijeloruţiĉasta
mreţa od kamena i cigle na tlu bila razbijena savršenim uleknutim
krugom. Gavran je bio uvjeren kako će tu pronaći Hodaĉa, ali krug je
bio prazan.
Morao je pronaći Hodaĉa, ali i djecu koju mu je naredio da pronaĊe. A
budući da je Gavran imao beskrajno oštar um ali samo jedan par oĉiju,
odluĉio je da mu u potrazi treba pomoć. S time na umu poletio je
prema jugu, prema stablima obraslom Trgu Tavistock. U središtu trga
nalazio se kip polugolog ispijenog muškarca koji je sjedio prekriţenih
nogu na vrhu postolja u kojeje bilo uklesano i malo luĉno svetište. U
njemu se nalazilo nekoliko praznih zgnjeĉenih limenki piva i tegla
puna svjeţe ubranih nevena. U krilu sjedećeg kipa bilo je cvijeća u
razliĉitim fazama raspadanja od svjeţe ubranog do potpuno sagnjilog.
A nasuprot kipu, na jednoj od klupa u tom parku, sjedio je skitnica u
cipelama omotanim plastiĉnim vrećicama, kose ispletene u
dreadlockse što su mu visjeli sa zatiljka poput mrtvogjazavca. Zabacio
je glavu unatrag kako bi ispraznio limenku piva, zureći plavim pijanim
oĉima u nebo.
Zakljuĉivši da je iscijedio i posljednju kap piva iz limenke glasno je
podrignuo i promeškoljio se na klupi traţeći udobniji poloţaj, ušuškan
u jaknu koja je bila toliko masna da se ĉinilo kako je nekoć zasigurno
bila uronjena u motorno ulje.
Gavran je sletio na naslon klupe na kojoj je sjedio skitnica. Ĉekao je
da završi s kompliciranim napadom grĉevitog kašlja nakon kojegje
ispljunuo gustu zelenu slinu na tlo, meĊu svoje vrećicama omotane
cipele.
Gavran je tad poskoĉio na skitniĉino rame snaţno ga stisnuvši
kandţama. Skitnica se lagano ukoĉio, ali nije pokazivao znakove
iznenaĊenja. Nerazgovijetno je progovorio grgljajući dubokim basom.
Što hoćeš ptico, što hoćeš od Brojaĉa?
Ptica se nagnula prema njegovom obrazu. Skitnica se poĉeo gotovo
neprimjetno trzati. Zatvorio je oĉi grizući donju usnu kao dijete kad se
koncentrira. A koncentrirao se na kljucanje Gavranova kljuna u
njegovo uho. Polako je kimnuo.
Vidjet ćemo što moţemo uĉiniti.
Skitnica je potom otvorio oĉi i naglo ustao, bacivši praznu limenku
meĊu ostale u plitkoj luĉnoj udubini ispod kipa s prekriţenim nogama.
Gavran se digao u zrak i visio ondje, promatrajući. Skitnica se još
uvijek trzao, ali oĉi su mu sad bile drukĉije. Tamo gdje su trenutak
ranije bile plave, alkoholom izblijeĊene oĉi sad su treptale crne, crne
oĉi bez bjelooĉnica, jednako crne i oštre kao Gavranove.
Što su, naravno, i bile.
A diljem Londona, pod mostovima i na klupama u parkovima, u
zabaĉenim uliĉicama i u svratištima što su vonjala po staroj juhi i
svjeţem kloru, oĉi koje su bile vodenaste i podlivene krvlju,
zamagljene pićem ili beznaĊem, odjednom su postale drukĉije.
Muškarci koji su odlaskom na poĉinak u zaklonu praznih ulaza u
trgovine zaklopili normalne ljudske oĉi budili su se s gavranskim
oĉima i izlazili na ulice, pregledavajući ploĉnike. Usamljene ţene koje
su se vukle gradom zgrbljene pod teretom ţivota svedenog na sadrţaj
jedne plastiĉne vrećice, prestale su izbjegavati tuĊe poglede i
uspravivši se takoĊer poĉele pretraţivati gradske ulice.
Gavran je rekao svoje i diljem grada otvorile su se Brojaĉeve oĉi.
SMIJAĈ S NOŢEM
E die je zurila u kišu što se slijevala niz tendu, zagonetnog izraza lica
dok se stiskala od hladnoće. George je još uvijek probavljao ono što
mu je upravo bila rekla.
Ubila si svog oca?
Pa da... ma, ono, zapravo, ne.
On ju je zaprepašteno pogledao.
Edie! To nije smiješno
Ne, htjela sam reći, on mi zapravo nije bio tata. Ne pravi tata. Bio mi
je oĉuh.
George kao da se malĉice razoĉarao.
Aha.
Ali, ne brini, stvarno sam ga ubila.
George je polako kimao glavom. Ponekad je bilo naporno pratiti Edie,
a ovaj put je bilo i uznemirujuće i zbunjujuće.
O. K.
Nije. Ništa nije bilo O. K.
Mlaz vode koji je curio iz slomljenog oluka promijenio je na vjetru
smjer i poprskao ih. Tenda i nije bila baš neki zaklon. Zapravo, ĉinilo
se da uspješnije usmjerava vodu prema njima nego što ih od nje štiti.
Edie je ĉvrsto stisnula jaknu uz tijelo i otrĉala pognuta u obliţnju
uliĉicu. George je još uvijek pokušavao provariti njezinu tvrdnju da je
ubila oĉuha, pa je prošlo nekoliko sekunda prije nego što je shvatio da
je nestala i potrĉao za njom kroz kišu.
Uliĉica je bila prazna.
Edie! povikaoje u naglom napadu panike. Bila je to slijepa uliĉica u
kojoj nije bilo niĉega osim ulubljenog automobila japanske
proizvodnje parkiranog pokraj kontejnera s graĊevinskim materijalom.
EDIE!
Potrĉao je uzanim prostorom povirivši u automobil u prolazu, traţeći
nekakav skriveni izlaz iz ulice. Nije mogao vjerovati da je opet
poĉinjalo.
Nije mu se trebalo ništa dogoditi, zaĉuo je tihi glas u visini svojih
koljena. Samo sam ga udarila.
Pogledao je dolje. Edie je ĉuĉala na suhom komadiću prostora ispod
nakošene stranice kontejnera i cerade koja je visjela s njega, i gledala
ga u oĉi. Pomakla se u stranu stvorivši tako mjesto i za njega.
On je odahnuo s olakšanjem i ĉuĉnuo pored nje, na suho. Opet nije
uspio uhvatiti njezin pogled koji je, ĉinilo se, odlutao nekuda dalje, iza
automobila što su jurili mokrom cestom koju su vidjeli u dnu ove
uliĉice.
Nemoj to raditi.
Nije uopće reagirala na njegove rijeĉi, kao da ga nije ni ĉula.
Jednostavno je nastavila sa svojim tijekom misli.
Udarila sam ga. Nisam znala kako ga drukĉije zaustaviti. Vidiš, stalno
je jurio za mnom. S noţem u ruci. Bilo je to na plaţi. Samo sam ga
udarila. Nisam ga htjela ubiti. Samo sam ga udarila.
Ubila si ga jednim udarcem?
Pa, u ruci sam drţala kamen. On...
Podvuklaje koljena pod bradu i naslonila se na njih. George je ĉekao
nastavak.
Snaţno je pritisla bradu o koljena, kao da je kaţnjavala samu sebe za
kratkotrajni drhtaj u glasu.
... bio je pijandura, stalno naljoskan. Kad bi sepubovi zatvorili odlazio
je na pecanje. Tako je on to zvao, ali zapravo je odlazio u svoju kolibu
na plaţi gdje je nastavljao piti, barem mi je tako rekla mama. A onda,
kasnije, kada je mama otišla, nakon što su je zauvijek odveli, kada
smo ostali sami, odveo me na plaţu. Tada sam prvi put vidjela tu
njegovu kućicu. Nije bila nešto. Bilo ih je petšest, uklesanih u stijenu,
u nizu. Uvijek sam mislila da je kućica bila drvena, jedna od onih cool
brvnara, ali ove su više nalikovale betonskim bunkerima uklesanima u
kamen, a nakon što je otkljuĉao svoju ja sam pogledala kroz vrata i
vidjela nešto zbog ĉega sam shvatila da sam na pogrešnom mjestu i...
Još je snaţnije pritisla bradu o koljena, zatvorivši tako usta kao da je
htjela nešto zadrţati unutra.
Što si vidjela, Edie?
Zatresla je glavom uzdahnuvši.
Nije vaţno. Ionako to nije stvarno bilo tamo. Bilo je jednom. Davno.
Kada sam dotaknula zid vidjela sam to i znala sam da nikada ne
smijem ući u tu kućicu, pa sam poĉela bjeţati.
Sjetio se njezina dara da dodirivanjem kamena ili metala osjeti
prošlost zapisanu u njima.
Osijevala si? Vidjela si prošlost?
Da.
Nije mu htjela reći što je vidjela. Obećalaje samoj sebi da je to što je
osijevnula u toj kućici na plaţi bila jedna od onih stvari o kojima
jednostavno nikada neće govoriti.
Umjesto toga okrenula se i pogledala u Georgea te mu ispriĉala drugi
dio priĉe: objasnila mu je kako je jednostavno potrĉala, a kad ju je
oĉuh pokušao ugrabiti i pitati što nije bilo u redu udarila ga je posred
nasmiješenog lica i nastavila trĉati šljunĉanom plaţom.
Rekla mu je i kako se bila umorila od trĉanja po šljunku i kako ju je
on smireno slijedio, strpljivo se penjući preko drvenih ograda koje su
presijecale pustu plaţu, nasmiješenog lica potpuno u neskladu s
noţem koji je drţao u ruci.
Rekla je Georgeu i kako se uspela uz posljednji dio strme uzbrdice od
šljunka i našla pred dubokim ponorom koji ju je dijelio od novog
drvenog zida izgraĊenog za zaštitu plaţe od snaţnih oluja.
A onda mu je opisala i najgori dio, trenutak kad ju je on sustigao na
rubu tog ljudskom rukom napravljenog ponora. Nije mu rekla što joj
je tada rekao niti kolikoje neprirodno izgledao njegov osmijeh. Rekla
mu je ipak za noţ i kako je osjetila glatki komad kremena pod rukom i
udarila ga njime kada je nasrnuo na nju.
Srušio se poput stabla i strmoglavio na dno mraĉne jame, povukavši
za sobom cijelu lavinu kamenja. Nakon što se sve smirilo, više od
polovice njegova tijela bilo je prekriveno šljunkom. Nije znala što
uĉiniti. Pogledala je u teţak kamen u svojoj ruci, i kada je vidjela kako
nešto mokro bljeska na njemu, bacila ga je za njim.
A onda je otpješaĉila natrag u grad, sjela na vlak i došla u London.
George je polako kimao glavom. Pokušavao je pohvatati konce
njezine priĉe, znajući kako je nikada neće pitati o djelovima koje mu
nije ispriĉala.
Znaĉi, to je bio nesretan sluĉaj? pitao je oprezno.
Ne, odvratila je odrješito. Vidio je kako se u njezinu pogledu nešto
zatvara, zakljuĉavajući unutra ono što nije izgovorila.
Gledaj, Edie zapoĉeo je.
Jesi li razmislio o tome kamo bismo trebali krenuti? ispalila je kao iz
topa. Trebalo mu je nekoliko sekundi da mentalno zakoĉi i promijeni
brzinu.
Mislila sam da smo se zato zaustavili, nastavila je. Da bi ti mogao
razmisliti.
Bioje svjestan da zuri u njega iz prikrajka. Kada se okrenuo prema
njoj, odvratila je pogled. Ali, znao je da ga je bila gledala. Stiskala je
vilicu. Dakle, kakav je plan?
Preţivjeti. Spasiti Topnika.
Kako?
Nemam pojma. Za poĉetak bi mogli potraţiti pomoć.
Pomislila je na stvari koje su im pomogle prije, stvari i ljude koji im
nisu dali izravne odgovore na njihova pitanja, samo zagonetke i
zakuĉaste naputke. Ali, ipak. Bioje u pravu. Pomogli su, na odreĊeni
naĉin. MeĊutim, postojao je i problem.
Ne moţemo ići k Sfingama niti k Rjeĉniku zbog starogradskih
Zmajeva. Na pogrešnoj smo strani, zar ne? Oni će straţariti širom
otvorenih oĉiju, ĉekajući da se ti pojaviš.
Mogli bismo otići k Crnom Fratru.
Ona je zurila u njega.
K Crnom Fratru? Jesi li ti poludio? Rekao si da mu ne vjeruješ!
Pa ne vjerujem. Ne potpuno. Ne baš. Ali, pokazao nam je put do
Kamena, nije li? Mislim, on ju je priliĉno iskitio, ali informacija je
bila toĉna. On se samo
Samo se previše smiješio i ĉinilo se kako se samo ţelio domoći te
tvoje odlomljene zmajeve glave, nije li?
Osjetio je sad već dobro poznatu teţinu zmajeve glave u svome dţepu.
Edie je nastavila.
A i Hodaĉ je bio strašno ţeljan da je se doĉepa.
George je polako kimnuo glavom, a onda odmahnuo njome. Edie je
bila u pravu, ali i u krivu. Morala je biti u krivu, inaĉe jednostavno
nisu imali otkuda poĉeti.
Mislim da je on moţda malo sumnjiv, ali ne vjerujem da je zao. Ne
kao Hodaĉ. Mislim da je jednostavno sebiĉniji od Topnika ili
Rjeĉnika, znaš. Ali, vjerojatno će pristati na nagodbu.
Nagodbu? A što mu mi to moţemo ponuditi?
Izvukao je odlomljenu zmajevu glavu i pogledaoje. Gledajući u nju
pomislioje kakoje, iako je cijelo vrijeme bio uvjeren da je rijeĉ o
zmaju, glava izgledala kao da ima kljun. Kao da se radilo o nekakvom
grifonu nalik na zmaja...
To. Toga se htio doĉepati. Nisam mu je dao jer sam htio ispraviti stvar
stavljajući je na Kamen, ali na kraju sam shvatio da to ne ţelim, zar
ne? Tako da mu je moţda mogu dati u zamjenu za pomoć. Ha?
U nedostatku plana i u prisutnosti straha, ponekad je puko kretanje
prema naprijed bilo sve što ti treba kako bi se bolje osjećao. Edie nije
nalazila prigovora njegovom razmišljanju pa je kimnula glavom.
Onda idemo k njemu.
Primijetio je da ona još uvijek drhti. Skinuo je kaput i pruţio joj ga.
Uzmi. Meni nije hladno.
Ma, o. K. sam, pokušala je odgurnuti kaput natrag prema Georgeu.
Edie, treseš se. Obuci kaput i krenimo. Nećemo spasiti Topnika
sjedeći ovdje i drhteći.
Nakon jednog dugog trenutka popustila je i zaogrnula se njegovim
kaputom.
A onda je zastala i uprla prstom.
George. Tvoja ruka.
Dobro je.
Oĉima je slijedio njezin pogled. Odjednom mu je pozlilo.
O. K. Progutao je slinu. Nije dobro.
5
SMRT SIJEVKI
Nešto je bilo vrlo, vrlo pogrešno. Topnikje tu pogrešnost osjećao kao
neku vrstu hladne vrućine koja je ispunjavala cijeli podzemni prostor.
Sijevke, Hodaĉu? Što si im, dovraga, uĉinio?
Glas mu je odzvanjao podzemnom odajom. U trenutku koji je
uslijedio, jedini je zvuk bilo škripanje pod Hodaĉevim nogama dok je
koraĉao uokolo malenog šljunĉanog nanosa. Njegova se kozja brada
iskrivila, otkrivajući okrutan osmijeh.
Oh, ĉinio sam ja mnogo više nego što bi ti uopće mogao razumjeti. A
kad se doĉepam djeĉaka, moći ću ĉiniti još i više.
Ne govorim ja o djeĉaku, procijedio je Topnik, odagnavši misao o
Georgeu za kasnije. Trenutaĉno su ga najviše brinuli gorući komadići
stakla priĉvršćeni na zidove.
Sijevke. Mudre ţene, pronicljive djevojĉice. Ti ih loviš. Svih ovih
stoljeća. Svi smo mislili da su izumiruća vrsta nisu one izumirale, ti si
kriv. Loviš ih jednu po jednu. Ti...
Golemost ove spoznaje ostavila ga je na trenutak bez rijeĉi. Bilo je to
kao da se ispostavilo da je velika stoljetna zagonetka bila toliko
nevjerojatno jednostavna da ju je svaka budala mogla riješiti.
Progovorio je glasom hrapavim od uţasa.
Zar ne? Kako bi se drugaĉije domogao svog ovog kamenja srdaca?
Topnik je podigao jedno staklo, optuţujući. Hodaĉ je iznervirano
slegnuo ramenima u izlizanom kaputu.
Kamenje srdaca? Bah! Puki ukrasi! Kada je ĉovjek primoran
stoljećima hodati zemljom, potreban mu je... hobi. Ja sam se eto bavio
skupljanjem ovih ljupkih svijetlećih sitnica koje me ispunjavaju
zadovoljstvom.
Stanka koju je Hodaĉ napravio dok je traţio rijeĉ kojom bi opisao tu
svoju aktivnost, potvrdila je Topnikove strahove i izazvala eksploziju
bijesa.
Ubijao si ih i krao im kamenje upozorenja iz prokletog hobija!
Hodaĉ je umorno odmahnuo rukom.
Pretjeruješ. Nisam ih sve ubio. Naposljetku, ubijanje je nepotrebno.
Neke sam moţda i ubio, ali daleko je to od navike, i nije uopće u tome
stvar. Na kraju krajeva, bez svojeg kamenja upozorenja one su nalik
suhom lišću na vjetru. Potpuno izgube razum i u stanju su tek blebetati
i cviliti poput bezumnih ţivotinja, ĉuĉeći u vlastitom izmetu i slineći u
šalicu.
Topnik je zatresao glavom.
Zašto, Hodaĉu? Zašto to ĉiniš? Zašto bi Kamen to ţelio?
Hodaĉ je gotovo ispljunuo odgovor.
Kamen? Kamen to uopće ne ţeli. To je moja ideja. Kamen me je
prokleo i u njegovoj sam moći, pa moram raditi što mi naredi; ali nije
sve što ja radim njegova naredba. Bio sam velik ĉovjek, stoljećima
prije nego što si ti bio itko dok si još bio neotkrivena rudaĉa pod
zemljom i ponovno ću biti moćan!
Bradu mu je poprskala pljuvaĉka dok je vikao, a u oĉima mu je divlje
sjajila svjetlost mozaika od morskog stakla.
Topnik je potisnuo nadirući val oĉaja koji mu se dizao u ţelucu, i
iskrivio lice u podrugljiv cerek.
Moćan moš mislit! Vidio sam momke koji su šokirano blebetali nakon
bitke, a još uvijek su zvuĉali suvislije od tebe... Tijoš uvijek hodaš
samo zato jer si se zamjerio Kamenu, pa te pretvorio u jednog od
svojih slugu.
Hodaĉ ga je strijeljao pogledom.
A što si ti, molim te lijepo? Hrpa bronce u ljudskom obliĉju koja je
pogazila svoju rijeĉ i sada je osuĊena na samotnu smrt u tami.
Mahnuo je rukama prema stakalcima po zidovima.
Ta stakla upozorenja svijetle kada sam ja ovdje jer to ĉine kada im je
blizu Sluga Kamena ili mrljavac. Kada ja odem...
Zamahnuo je rukama kao ĉarobnjak.
Abrakadabra, gase se i svjetla.
Ĉekaj, rekao je Topnik, uţasnut oĉajem kojeg je ĉuo u vlastitu glasu.
Ta djeca... nemoj...
Ah, djeĉica? Djeĉak koji mi je pomrsio raĉune? Ne brini za njega, već
ću ga ja slomiti.
Sumnjam. Vidio si kako je odabrao Teţi Put. Pokazao je istinsku
srĉanost. Srĉaniji je nego što sam mislio.
Hodaĉ je iznervirano frknuo.
On je svojeglav, Topniĉe, to je sve. Provukao se samo zahvaljujući
glupavoj neobuzdanoj mladosti.
To je srĉanost, nastavio je Topnik. Moţda nije znao u što se toĉno
upleo, ali je znao da neće biti lako. A uĉinio je to zbog djevojĉice.
Nije ju ţelio ostaviti na cjedilu i svaka mu ĉast.
Crni je humor zaigrao u Hodaĉevim oĉima.
Da, svaka mu ĉast, kako veliš, što je zaštitio djevojĉicu, svaka mu ĉast
što se brine za nju, svaka mu ĉast ponajviše zato što mi je pokazao što
voli jer kada saznaš što netko voli onda to moţeš i ugroziti, onda imaš
moć nad njim. A s pravom vrstom moĉi, u stanju si pokrenuti svijet. A
ja ću uzdrmati cijeli svijet. Sve će se promijeniti.
Ostavi djecu na miru, Hodaĉu. Ne diraj ih.
Ţao mi je, ne mogu te poslušati. Imam posao za djeĉaka, ako je
stvarno stvoritelj, kako se ĉini. Jednom davno imao sam dva crna
ogledala, crnja od tame u kojoj ćeš umrijeti nakon što odem.
Posegnuo je u dţep i rastvorio dva mala okrugla srebrna ogledala
drţeći svako u jednoj ruci.
U usporedbi s kamenim, ova staklena ogledalca su djeĉje igraĉke.
Laţljivi lopov ukrao mi je jedno od kamenih ogledala u strahu od
moći koju imaju kad su u paru. Jedno kameno ogledalo izraĊeno od
prave vrste kamena priliĉno je moćno, ali dva ogledala zajedno...?
Pogled mu je plamtio jednakom vatrom kao i kamenje srdaca po
zidovima.
Kada su u paru mogu otvarati vrata iza kojih leţi moć u usporedbi s
kojom je i moć Kamena ništavna. Ta će me moć osloboditi. Djeĉak će
mi izraditi ogledalo, a djevojĉica izabrati kamen od kojeg će to
uĉiniti...
Ne, Hodaĉu, djeĉak i sijevka su..
Hodaĉ ga je prekinuo odmahnuvši rukom.
Djeĉak, stvoritelj u nastajanju, i drska mala sijevka? Ah, sijevkica,
sirota mala srna... Neobiĉnaje to rijeĉ, srna. Izgovori je na jedan naĉin
i oznaĉava nešto srcu drago, ali izgovori je na drugi naĉin i priziva
uţitak potjere i uzbuĊenje lova. A ja oboţavam lov i znaš što,
Topniĉe? Znaš li koji dio lova najviše volim?
Usta su mu se raširila u osmijeh, crvena i vlaţna.
Ubijanje, šuplje je odvratio Topnik.
Ne samo ubijanje... smiješio se Hodaĉ. Već i trenutak prije, u kojem
znaš da moţeš ubiti ili poštedjeti ţivot, a i tvoja ţrtva to zna. To je
najbolji dio. Moć nad ţivotom i smrću. To je prava moć...
Potom je podigao jednu nogu i uz tihi pop lako zakoraĉio u jedno od
ogledala koje je drţao u ruci. Nestao je, a svjetla na zidu poĉela su
blijedjeti. Obasjana njihovom blijedom svijetlošću, prije nego što je
nastupila potpuna tama, dva su ogledala ostala na trenutak lebdjeti u
zraku, a Topnik je ĉuo Hodaĉev glas kako nestaje u daljini. Uĉinilo
mu se da je govorio:
Ako tko ţeli loviti... znam gdje se skriva košuta... Budući da je Topnik
znao da je košuta druga rijeĉ za srnu, znao je o kome je Hodaĉ govorio
i opet je osjetio nalet nepodnošljivog i bespomoćnog straha za nju.
ŢILAVA RUKA
Edie je zurila u Georgeovu ruku razrogaĉenih oĉiju, šokirana onim što
je vidjela. Odlijepila je pogled od ruke i vidjela da je George
problijedio prouĉavajući promjene na vlastitoj ruci. Toliko je
napeto zurio u nju da je potpuno zaboravio treptati.
Što ti se dogaĊa s rukom? tiho je pitala Edie.
On nije imao pojma. Iz oţiljka koji mu je zmaj urezao u ruku izvirile
su tri linije, tamne ţile na blijedoj koţi koje su se spiralno spuštale
omotavajući se oko zgloba poput mladica divlje ruţe.
Moţda trovanje krvi? oprezno je upitala.
On je paţljivije promotrio tri linije iako je zapravo svom snagom ţelio
odvratiti pogled od onoga što se dogaĊalo.
Ne, odgovorio je suhih usta, ovo je nešto mnogo gore.
Tri su se spiralne vene meĊusobno razlikovale bojom i teksturom. Sve
su tri bile pomalo uronjene u njegovu koţu, poput ţila u kamenu.
George, moramo te odvesti na hitnu ili tako nešto...
Odmahnuo je glavom, boreći se protiv navale muĉnine koja mu se
dizala u ţelucu.
Mislim da mi doktori ne mogu pomoći.
Edie se nagnula nad njegovu ruku kako bi pobliţe prouĉila trostruki
splet ţila.
Sve tri su razliĉite.
Da... I nisu dio mene. Mislim, nisu napravljene od mene.
Nije uspijevao odagnati muĉninu iz glasa iako je pokušavao.
Mogu li? oprezno je pruţila ruku.
On je odvratio pogled. Nije ţelio gledati.
Ova je glatka. Kao metal.
Odluĉio je kako to ipak ne smije propustiti. Progutao je knedlu i
pogledao.
To jest metal, nastavila je Edie. Mislim da je to bronca ili mjed.
Odgurnuo je njezinu ruku prisilivši samoga sebe da prijeĊe prstom
preko plavozelenog kanaliĉa koji se uvijao pored prvog. Bio je hladan
na dodir.
Ova nije tako glatka.
Kao mramor je.
Ostala je treća, blijeda ţila koja mu se uvijala oko zgloba. Opipao je i
nju, osjetivši grubu površinu vapnenca. Dok je palcem klizio
kanalićem, jedan se sitni komadić kamena otkrhnuo i ostao mu na
palcu.
O. K., rekao je stisnuvši zube, pa potom prikrivajući nelagodu
osmijehom. Ovo je stvarno straviĉno.
Boli li te?
Savio je ruku u zglobu. Ţile od bronce i kamena savile su se s njom.
Zatresao je glavom.
Ne. Ali znaš ono kad ljudi kaţu da im se od uţasa jeţi koţa?
Kimnula je. On je upro prstom u svoju ruku.
Jeţi se. Kao da mi je u ruci nešto što nisam ja. Mislim, budem li o
tome razmišljao, poĉet ću stvarno paniĉariti.
Što ćemo onda?
Zurila je u njegov napeti osmijeh. Zabrinutost u njezinu pogledu na
neki je naĉin izazvala suprotnu reakciju u njemuopet je odluĉno ţelio
izbrisati taj pogled iz njezinih oĉiju brinući se da sve bude O. K. Nije
to bila baš racionalna odluka, ali je bila jedina stvar u njihovoj gotovo
potpuno neshvatljivoj situaciji za koju se mogao uhvatiti i na koju je
mogao utjecati.
Nećemo misliti o tome.
Ustao je. Kiša je posustajala. Sagnuo se i povukao je na noge. Nije
zapravo znao što reći pa je iskoristio frazu koju je ĉuo na TVu i u
filmovima.
Edie. Bit će sve O. K. Zajedno ćemo uspjeti. Uz tebe sam, i što god,
tko god da pokuša doći do tebe, morat će se prvo sa mnom obraĉunati.
Dok je to izgovarao bio je uvjeren kako nije zvuĉao uvjerljivo poput
glumaca koje je pokušavao oponašati. Moţda su samo odrasli
muškarci mogli biti maĉo. Edie je odmakla kosu s oĉiju i pogledala ga
sa zanimanjem.
Što, sa svih tvojih 45 kila?
On se i dalje smiješio. Barem ga nije ismijala. Ne otvoreno. Nacerio se
gledajući u nju, karikirajući ţestoke momke iz filmova.
Da. Sa svih mojih 45 kila. Ja ti pokrivam leĊa dok god se ne
iskobeljamo iz ove situacije. Kad god se okreneš, vidjet ćeš mene.
Ĉekao je da mu se pridruţi u karikiranju. Umjesto toga, polako je
kimnula.
To je... pokušavala je pronaći pravu rijeĉ, onda ga je pogledala ravno
u oĉi i rekla, ... to je dobro.
Zbog neoĉekivane iskrenosti njezine vjere u njega, poţelio je pobjeći
iz tog trenutka.
Hajde onda. Idemo posjetiti Fratra.
Njegovo ju je samopouzdanje obodrilo i ispunilo energijom, a i
osjećala se neobiĉno opuštenom zbog ĉinjenice da joj je on ĉuvao
leĊa, pa se uspravila i krenula u sad već oslabljeni pljusak, upirući
prstom niz cestu.
Most Crnih Fratara je tamo.
A upravo zbog toga što je hodala ispred Georgea nije vidjela kamenu
vodorigu koja se strmoglavila s oluka na vrhu zgrade stuštivši se
prema ploĉniku poput pola tone kamena, što je i bila, da bi u
posljednji trenutak rastvorila šišmišolika krila i poletjela uvis,
precizno udarivši jednom kandţom Georgea meĊu lopatice, a drugom
mu ĉvrsto omotavši gleţanj.
A budući da pola tone mokrog letećeg pješĉenjaka ima moćan udarac
nije ĉula ni Georgeov jauk. Nije ni uspio jauknuti. Vodorigin udarac
izbio mu je sav zrak iz pluća i neĉujno ga je odnijela, kruţno se diţući
u sumraĉno nebo.
Ništa ne sluteći, Edie se okrenula da vidi zašto je George toliko
zaostajao za njom, i nije vidjela ništa. Tamo gdje je samo trenutak
ranije bio, Georgea više nije bilo. Nestalo je jedino prijateljsko lice u
gomili pokislih prolaznika koji su ţurili ploĉnikom iza nje. Nitko joj
nije ĉuvao leĊa. Ĉinilo joj se kao da je netko pritisnuo prekidaĉ i
jednostavno iskljuĉio Georgea.
A ona je ostala sama.
46
7
IKAR
Zaĉulo se tiho pop i Hodaĉ je, neprimijećen u kišom okupanoj guţvi
Old Change Courta, iskoraĉio iz svog sitnog ogledala i osvrnuo se
uokolo. Ugledao je nekoliko mladih poslovnih ljudi kako ţure u pub
na putu prema autobusnoj stanici, ĉavrljajući i smijući se.
Odluĉio ih je pratiti preko trga.
Njihov je razgovor poĉeo zamirati ĉim im se Hodaĉ neprimjetno
pridruţio, postajući sve sumornijim pretvorivši se na kraju u neugodnu
tišinu. Hodaĉ se tada zaustavio puštajući ih da nastave sami niz cestu,
ali njihovi su planovi za zajedniĉko ispijanje piva prije odlaska kući
svima odjednom postali manje privlaĉni, iako nitko od njih nije znao
objasniti zašto.
Hodaĉ se zaustavio pokraj bronĉanog postolja na kojem je stajala
groteskno izobliĉena krilata muška figura. Straga je bio gol, priĉvršćen
za odsjeĉena krila aparaturom koja je više nalikovala spravi za
muĉenje negoli za letenje. Glava mu je bila nelagodno zabaĉena
unatrag, a torzo zarobljen unutar naprave nalik prsnom oklopu, koji
mu se omotavao sprijeda skrivajući mu lice i sputavajući mu ruke.
Bio je to spomenik boli, a ne letu.
Zacvilio je kada mu je Hodaĉ prišao sprijeda gdje su jedini vidljivi
ljudski dijelovi bile noge, svinute pod teţinom te, ĉinilo se, bolne
naprave.
Ikare. Mislio sam da bi moţda htio znati. Brat ti je mrtav.
Ikar je ustuknuo i poĉeo se trzati. Trenutak kasnije, iz brutalnog
kaveza koji mu je skrivao lice i torzo, zaĉulo se prigušeno stenjanje.
Da. Tvoj brat, Minotaur. Minotaur koji ima istog stvoritelja kao i ti.
Brat ti je mrtav.
Ikar je vrisnuo dubokim muškim vriskom, uţasnim i hrapavim, iako
prigušenim, kao da su mu skrivena usta bila zašivena.
Da. Loše je završio. Nisam to nikako mogao sprijeĉiti.
Vrisak je promijenio ritam i sada je bio isprekidan stenjanjem i
jecajima, dok je stvor unutar kaveza prihvaćao ovu vijest.
Nadao sam se da bi mi moţda htio pomoći u pronalasku njegovih
ubojica. Dvoje djece. Meni su potrebni, ali ako mi ih dovedeš, dobit
ćeš ih nakon što ja završim s njima. Imaš moju rijeĉ.
Ĉinilo se kako se Ikarov vrisak produbio kao da su neki od šavova na
ustima popucali od siline ranijeg vrištanja a ondaje groteskno,
nespretno poskoĉio s postolja i doĉekao se na noge u nekoj vrsti
pogrbljenog ĉuĉnja, dok je podrezanim krilima energiĉno mahao iznad
glave u pobješnjeloj ţelji za osvetom.
8
U ZRAKU
Svatko ţeli letjeti. Svatko je barem jednom u ţivotu pogledao u nebo,
i vidjevši varljivu lakoću kojom ptica struji zrakom pomislio: volio
bih, barem jednom, to biti ja.
Ali, nitko nije ţelio letjeti kao George.
Okrenut naglavce, svijenih leĊa, zureći u tlo pod sobom, gušeći se
neĉujno zbog snaţnog udarca meĊu lopatice, uzaludno pokušavajući
doći do zraka.
Sve što je uspijevao uĉiniti bilo je oĉajniĉki pruţati ruku prema sve
manjoj figuri Edie koja se okretala na zakrĉenom ploĉniku,
pokušavajući vidjeti kamo je on nestao. Vrtjela se poput lista
uhvaćenog u brzom virovitom potoku i gledala u svim pravcima osim
u onom pravom u visinu.
A onda je, u trenutku kada su mu se u vidnom polju poĉele
pojavljivati toĉkice i sve se poĉelo magliti, konaĉno došao do zraka
udahnuvši ga punim plućima, dvaput, da bi odmah zatim viknuo
upravo u trenutku u kojem je vodoriga nadletjela zgradu i nestala joj iz
vida.
Edie!
Izderaoje grlo jednim jedinim povikom koji mu se oteo iz usta poput
umiruće nade, ali je njegov povik ugušila gradska vreva pod njim.
Zaĉuo je vodorigin siktaj neodobravanja i osjetio kako se stisak oko
njegova gleţnja pojaĉao. U par gromoglasnih zamaha krila su
preletjelajošjednu skupinu zgrada i odjednom su se našli iznad Temze.
George je pogledao u rijeku pod sobom, a onda podigao pogled u
pravi trenutak, u kojem je uhvatio pogled kamenog stvorenja na sebi.
U djeliću sekunde u kojem su se našli oĉi u oĉi, prepoznao je iskeţenu
maĉju glavu. Zinuo je u nevjerici.
Cjevĉugo?
Nije bilo sumnje. Ovo je bila vodoriga koju je nazvao Cjevĉugom,
vodoriga koja ga je pokušala ubiti na Spomeniku toga jutra vodoriga
koju je Topnik propucao u komadiće. Mrljavka koja je definitivno bila
mrtva.
Ali, ti si mrtva.
Potom je vodoriga još jednom nešto prosiktala, a George se okrenuo i
vidio kako mu se pribliţava ciglena oplata industrijskog dimnjaka koji
se dizao iznad zgrade Tate Moderna. Iako je bio uvjeren kako ga
Cjevĉuga namjerava razbiti o nj ipak ga je samo bespomoćno
promatrao nemajući snage niti ispruţiti ruku u uzaludnom pokušaju
obrane. Ali, Cjevĉuga se u posljednji trenutak okrenula u zraku, i
izbacivši kandţu kojom joj je završavalo krilo, uhvatila za vrh
dimnjaka i naglo zaustavila.
George je visio naglavce, nosa priljubljenog uz cigle, duboko dišući
dok mu je krv jurila u glavu i pitao se hoće li mu srce iskoĉiti iz grudi
kako se ĉinilo da ţeli.
CRVENA KRALJICA
Crni Fratar energiĉno je koraĉao u smjeru istoka, prolazeći pored
mosta Westminster i mimoilazeći se s malobrojnim prolaznicima od
kojih ga, naravno, nitko nije mogao vidjeti, a ako netko i jest, imao je
snaţan racionalan um koji nije prihvaćao dokaze iracionalnih oĉiju jer
im se oĉito nije moglo vjerovati, budući da su govorile da je meĊu
njima koraĉao kip.
Temza mu je bila zdesna, a veliki satni toranj Big Bena dizao se nad
njim, sve sjajnijeg brojĉanika u sve dubljoj tami.
Pogledom je okrznuo dojmljivu dvostruku konjaniĉku skulpturu. Ţena
kraljevskoga drţanja u jednostavnoj haljini, zaogrnuta vijorećim
plaštom i s malom bodljastom krunom na glavi stajala je u bojnim
kolima. U desnoj je ruci drţala ubojito koplje, a drugom je ĉeznutljivo
gonila svoja dva propeta konja naprijed.
U lakim su je bojnim kolima okruţivale dvije kćeri, nagnute zbog
uspostavljanja ravnoteţe nad prijeteći zakrivljene oštrice koje su virile
iz sredine kotaĉa. Ĉinilo se kako bi se cijela ova grapa mogla svakoga
trenutka sjuriti s postolja na Trg Parlamenta.
Fratar je kimnuo glavom prolazeći pored nje. Nakon što je postalo
jasno kako se nema namjeru zaustaviti, kraljica se oglasila.
Fratre.
Zaustavio se, priĉekao jedan trenutak, a onda se okrenuo razvukavši
ljubazan osmijeh kojim je nevoljko pokušavao sakriti ĉinjenicu kako
se nije htio zaustavljati.
Kraljice.
Nisi se naklonio.
Još šire je razvukao osmijeh.
Uistinu.
Nikada mi se ne nakloniš.
Raširio je ruke kao ĉovjek koji ništa ne skriva.
Ja sam prijatelj svih ljudi, jednak svima, pokoran nikomu. Nisam ţelio
uvrijediti.
Kraljiĉino se lice ljutito namrštilo.
Ne ţeliš uvrijediti, a ipak to ĉiniš.
Ne namjerno. To je moj naĉin, koji priliĉi mom pozivu.
Svećenici se klanjaju kraljevima.
Polako i duboko je uzdahnuo, onako kako to ĉine ljudi kada ţele
pokazati koliko pate.
Ne oni dobri, moja damo. Barem ne oni koje ja drţim dobrima. Ali,
kad sam rekao poziv nisam mislio na onaj svećeniĉki. Mislio sam na
svoj posao krĉmara. Jer, kao domaćinu i gostioniĉaru, svi su mi
muţevi jednaki.
I ţene, dobacila je ona oštro.
Sjenka osmijeha zaigrala je na Fratrovu licu i nestala u trenu.
Ţene su, što se mene tiĉe, potpuno jednake dok god se drţe podalje od
mogpuba.
Kraljica se na to nakostriješila i snaţnije stisnula svoje koplje. Iza nje,
njezine su se kćeri znaĉajno pogledale.
Tebi je ovo zabavno? Takve ti stvari propovijedaš, debeljko?
Fratar je podigao jednu obrvu i pogledao je. Zagladio je halju preko
trbuha.
Ĉeznete li za propovijedi, moja damo? Pa, tako mi svega, mislio sam
da Vam je draţi rat... ali nema problema, uvjeren sam da sam u stanju
osmisliti pouĉan tekst za Vas. Samo malo, da, ide ovako:
Kad je Adam na Evinu spletku pao, tko je od ljudi slobodan ostao?
Ona ga je prostrijelila pogledom istodobno pokušavajući otkriti gdje je
i koliko duboko u njegovim rijeĉima bila skrivena uvreda. Na kraju je
odmahnula rukom, kao da to nije bilo vrijedno njezina truda.
Hvalisave rijeĉi koje ne razumijem. Moţda su razumljivije u krĉmi.
On se nasmiješio svojim najšarmantnijim osmijehom.
Pa jasno mi je da nemaju nikakvog smisla u palaĉi u kojoj kraljice
umišljaju da su iznad obiĉnih ljudi.
Koplje u njezinoj ruci zadrhtalo je kadaje progovorila, glasom sve
hrapavijim od bijesa.
Namjerno si drzak.
Razvukao je lice u razdragani cerek, kao kad se raspukne veliki kolut
sira. Nasmiješio se, pokušavajući se ispriĉati.
Ne gospo, molim oprost. Osjećam djetinje zadovoljstvo u zadirkivanju
otmjene crvenokose dame kakvi ste Vi, jer kao što zna svaki lugar
najbrţe se zapali trijeska crvene kore.
Kćeri su šokirano zinule i skrenule pogled.
Ti misliš da sam ja crvenokosa, pope?
Pa naravno, zašto bi Vas inaĉe zvali Crvenom Kraljicom?
Konaĉno je eksplodirala, strijeljajući ga pogledom i gurajući oštricu
koplja prema njemu dok je govorila.
Ne zbog moje kose, debeljko ne zbog moje kose! Zovu me crvenom
jer sam se stuštila na ovaj grad iz osvete za zlo poĉinjeno mojim
kćerima, a kada sam poslije toga sa svojom vojskom okrenula leĊa
spaljenim ruševinama i krenula natrag, ruke su mi do laktova bile
crvene od londonske krvi i njegovih drskih
Majko, progovorila je kći koja joj je stajala s lijeve strane, uhvativši je
za ruku i pokušavajući je umiriti. Druga kći zgrabila joj je desnu ruku
i pokušala zaustaviti njezinu bujicu rijeĉi preusmjerivši joj paţnju.
Majko. Sijevka...
Kraljica se pribrala uz vidljiv napor. Fratrove su oĉi pokazivale samo
nevinost i razdraganost, previše nevinosti uţivajući u eksploziji koju
je izazvao. Ona je progovorila najsmirenije što je mogla.
Da. Naravno. Sijevka. Sijevka, Fratre. Prošle je noći ovuda protrĉala
sijevka. S jednim djeĉakom.
On je podigao obrve hineći iznenaĊenost koja je bila u potpunom
neskladu s izrazom na ostatku njegova lica.
Ma da. Sigurni ste da je to bila sijevka?
Znaš i sam da ih osjetimo jednako snaţno kao što one osjete ono što je
u kamenu. Mlada je. Jaka i hrabra. Ali u bijegu. Hoću znati što joj se
dogodilo.
A zašto, molim Vas. Oprostite mi moju nametljivost, ali kakve veze
Vi imate sa sijevkama?
Ona je stisnula svoje koplje i lupnula njegovim krajem o pod koĉije.
To su jake djevojke koje ţive u nepodnošljivoj opasnosti. Nisam ih
vidjela godinama.
Moţda ste pogriješili. Slegnuo je ramenima.
Nisam, Fratre. A svaka ţena u opasnosti moja je briga.
A zašto je tome tako, molim Vas?
Još je snaţnije lupnula kopljem o pod, zbog ĉega su se i njezine kćeri
lecnule.
Zato što ja tako hoću. ODUVIJEK sam tako htjela.
Ĉinilo se da joj u oĉima gori vatra. Fratar je imao pravo u vezi njezine
zapaljivosti.
A zašto me to pitate, gospo?
Zato jer je trĉala uz rijeku koja prije ili kasnije prolazi ispred tvojih
vrata.
Prešao je rukom preko lica izbrisavši tako s njega svaki traĉak
razdraganosti. Još je jednom pognuo glavu, ali ne dovoljno da bi se taj
pokret mogao protumaĉiti kao naklon.
Rijeka protjeĉe ispred mnogih vrata. Nikoga nisam vidio. Laku noć,
moje dame.
I okrenuvši se, nastavio je prema istoku.
Kraljica ga je gledala kako odlazi. Nekoliko je puta duboko
uzdahnula, a onda se okrenula prema kćeri s desne strane kola.
On laţe. Sijevka je u gradu. Moramo izjahati. Ako je moj unutarnji
osjećaj ispravan, djevojka je u opasnosti.
10
EDIE OSTAJE SAMA
Jedan trenutak bio je tamo. A onda je nestao. Tako jednostavno, tako
uţasno, tako nepojmljivo. Iskoraĉila je iz uliĉice, pogledala udesno i
ulijevo, okrenula se da mu kaţe kako bi moţda trebali poĉeti trĉati ako
je on bio za a njega jednostavno više nije bilo. Njegovje nestanak bio
toliko iznenadan i šokantan da je Edie odbijala prihvatiti da se zaista
dogodio. Prvo se iznervirala misleći da se George poigrava s njom.
Bila je umorna, mrtva umorna, a svim je silama pokušavala to sakriti
od njega. A on se sada igrao skrivaĉa ili tako neĉeg.
Hajde, George, rekla je napeto. Nisam raspoloţena...
A onda je uplašeno pomislila moţda se sakrio jer je ugledao mrljavca
ili Hodaĉa. Pa se okrenula i još jednom dobro pogledala iza sebe. Nije
bilo nikoga. S druge strane ceste neka je stara beskućnica gurala
rasklimana kolica za šoping puna plastiĉnih vrećica i novina. Bila je
daleko pa Edie nije primijetila da su joj oĉi bile potpuno crne i da su
gledale u nju. A njezino je tiho mrmljanje ugušila buka prometa. Edie
je, ne sluteći opasnost dopustila da joj pobjegne tihi uzdah olakšanja, a
onda se vratila u uliĉicu iz koje je izašla u potrazi za Georgeom.
George!
Nije ga bilo.
Pogledala je u kontejner i uokolo auta. Više nije bilo sumnje.
Netragom je nestao, kao da ga nikada nije ni bilo. Ţeludac joj se
stisnuo od panike, a potom i grlo, a srce joj je poĉelo luĊaĉki lupati.
Opet se poĉela okretati traţeći skrovište koje joj je moţda
promaknulo, stisnute šake kojom ga je namjeravala udariti ĉim iskoĉi
odnekud i poĉne joj se smijati. Ali, nije joj promaknulo nikakvo
skrovište. Georgea nije bilo.
Uokolo se prostirao grad, ulica puna uţurbanih ljudi na kiši. Onda je
na jedan podmukli trenutak bila sigurna kako je ĉula Georgea gdje je
oĉajniĉki doziva iz velike daljine, ali kada se okrenula u pravcu iz
kojegje pomislila da je dozivanje dolazilo, tamo nije vidjela ništa i
znala je da se njezin um poigravao s njom pa je ĉula stvari kojih nije
bilo samo zato jer je htjela da ih bude.
I vrteći se polagano na ploĉniku osjetila je kako se njezina povezanost
s ulicom i svime uokolo nje poĉinje raspadati, ĉim joj je mozak
konaĉno dopustio misao kako je George jednostavno nestao s lica
zemlje. Šaka kojom je završavala njezina podlaktica rastvorila se,
košĉata nakupina bijelih zglobova i napetih tetiva opustila se u
otvorenu ruku ĉiji su beţivotni prsti poĉeli mlitavo kruţiti zrakom dok
se vrtjela ploĉnikom, poĉinjući se pitati gubi li razum...
... a onda se spotaknula o nešto i pogledala dolje. Pa iakoje nastavila
usporeno okretanje, koljena su joj se savinula i ispravila, a beţivotni
prsti iznova oţivjeli podigavši stvar o koju se spotaknula.
Cipelu. Georgeovu cipelu.
Bila je mokra i ofucana, ali kada je stavila ruku u nju još je bila topla.
A onda joj se vratio djelić normalnosti i shvatila je da je dobrovoljno
gurnula ruku u cipelu djeĉaka koji je posljednja dvadeset i ĉetiri sata
gotovo neprekidno trĉao, pa je brzo izvukla ruku iz njezine vlaţne
nutrine. Nabrala je nos u kratkotrajnoj zgaĊenosti, a potom se kratko
nasmiješila snaţno stisnuvši tu cipelu, crpeći snagu iz konkretnog
dokaza da je George zbilja bio tamo, da je bio stvaran i da ona nije
gubila razum.
Pronašavši cipelu prestala se vrtjeti u krug, a znala je i da je to bilo
dobro jer je odjednom shvatila kako je na trenutak zaista poĉela gubiti
razum polako se vrteći na tom ploĉniku.
S tim je bilo gotovo.
Potisnula je podmukli glas u svojoj glavi udarajući petom Georgeove
cipele o dlan svoje ruke, odluĉna u namjeri da se tako ponovno osnaţi.
Ta ju je cipela, sa svojim razvezanim vezicama podsjetila na
Topnikove ĉvrsto stegnute vojniĉke ĉizme i ohrabrujući topot ĉavala
kojim su odzvanjale u hodu ili trku. A razmišljanje o Topniku kao da
joj je takoĊer pomagalo. Instinktivno je znala što bi on rekao da je
sada bio tamo, da je mogao biti u njezinoj glavi i slušati kakva joj se
sve pitanja motaju mislima.
On bi ih sve bio u stanju odbaciti i odagnati. Toĉno je znala što bi on
uĉinio, pa je to uĉinila sama.
U redu. Dostaje bilo ovoga. Ĉeka te posao. Kreni, protisnula je.
Poludjeti moţeš kasnije.
I zato jer je pomislila na njega crpeći snagu iz te misli, na odreĊeni je
naĉin Topnik bio s njom, u njezinoj glavi. A moţda joj je upravo to
oĉeliĉilo pogled i ispravilo kralješnicu dok je odluĉno kretala u pravcu
rijeke.
11
OBJEŠEN NA MUZEJU
Sva krv u Georgeovu tijelu poslušno je slijedila zov gravitacije dok je
visio okrenut naglavce, nosa priljubljenog uz cigleni dimnjak. Srce mu
je luĊaĉki lupalo bezuspješno pokušavajući ispumpati krv iz glave u
ostatak tijela i uspostaviti normalnu cirkulaciju. Bubnjanje u ušima mu
se pojaĉavalo i bio je uvjeren da će mu glava eksplodirati. Od ranog
djetinjstva nitko ga nije drţao tako, okrenutog naglavce. Jasno se
sjećao kako je njegova nasmijana mama zaustavila oca koji ga je tako
ljuljao iznad hrpe otpaloga lišća, a sjećao se i olakšanja u trenutku
kada ga je tata okrenuo, nakon ĉega su se sve troje bacili na lišće i
poĉeli se njime gaĊati. Moglo mu je tada biti oko šest godina i to su
bila sretna vremena, kada je smijeh njegove mame bio samo smijeh, i
kada njime nije ništa pokušavala prikriti. Pomisao na nju kao da je
stigla iz nekog drugog ţivota. Pitao se je li se vratila iz inozemstva, je
li primijetila da ga nema. Morala je primijetiti. Negdje tamo vani,
sigurno ga je traţila. Sigurno.
Pokušao je smisliti što mu je ĉiniti, a onda mu je, upravo u trenutku
kada su mu u vidno polje prokuljale rasplesane crne toĉkice
nesvjestice, vodoriga omotala drugu kandţu oko vrata ne prejako i
okrenula ga tako da se konaĉno našao oĉi u oĉi s velikom divljom
maĉkom.
Cjevĉugine kamene oĉi bušile su ga pogledom dok mu je pritisak u
glavi slabio, a crne toĉkice nestajale iz vidnog polja. Srce mujejoš
uvijek snaţno tuklo u grudima, ali bubnjanje u ušima stišalo se do
razine muklih pozadinskih udaraca.
Jedna se maĉja obrva podigla nagovještavajući pitanje. Poĉela je
micati kamenim ustima punim ogromnih zuba pokušavajući izgovoriti
rijeĉ, nalik nekom tko pokušava ispljunuti riblju kost iz grla ne
koristeći se rukama.
Bak? rekla je i zastala, kao da ĉeka odgovor. Kad ga nije dobila,
namrštila se i, ĉinilo se, pokušala iznova. Bouk?
Najĉudnija stvar u cijeloj situaciji, ĉudnija i od ĉinjenice da je visio s
vrha visokog industrijskog dimnjaka u kandţama leteće vodorige, bilo
je to što je vodoriga, barem se tako ĉinilo, pokušavala razgovarati s
njim.
George je znao da nešto tu nije valjalo. Osjećao je to duboko u sebi.
Zašto nisi mrtva? upitao je glasa hrapavog od vjetra što je huĉao
uokolo dimnjaka. Izgovorivši to shvatio je da je takoĊer htio znati
zašto on nije bio mrtav, zašto ga ovo stvorenje nije rastrgalo u
komadiće ili ispustilo da se razbije o kameno tlo pod njima.
Cjevĉuga je zurila u njega i, iako nije ništa rekla, George je šokirano
shvatio da je slegnula ramenima, a budući da joj je raspon krila bio
sedam metara, bilo je to najveće slijeganje koje je mogao zamisliti.
Prema svim pravilima o zrcalnicima i mrljavcima koja je George
nauĉio otkakoje upao u ovaj sloj ne Londona, u kojem su kipovi
hodali i priĉali i letjeli i borili se, Cjevĉuga je trebala biti mrtva,
trebala je biti na svome postolju, zauvijek nepomiĉna. Vidio je kako ju
je Topnik raspršio u komadiće s onih nekoliko posljednjih metaka u
svom pištolju. Bila je mrljavka. To je znaĉilo da je morala biti mrtva.
Kad su mrljavci bili tako oštećeni, znaĉilo je da su gotovi. S druge
strane, zrcalnicipoput Topnika imali su snaţniju ţivotnu energiju. Ĉak
i nakon što bi pretrpjeli velika oštećenja, bilo je dovoljno da se
domognu svog postolja prije ponoći vremena koje je Topnik nazivao
smjenom dana i iznova bi oţivjeli. Mrljavci nisu imali taj duh koji bi
ih odrţavao na ţivotu. U njihovoj je srţi bila praznina. Umjesto duha
imali su tek zloću i zavist.
A Cjevĉuga je bila mrljavka, i k tomu još raznesena u komadiće pred
njegovim oĉima. To je znaĉilo da nikada više nije smjela hodati
gradskim ulicama niti nadlijetati gradske krovove. To je znaĉilo da
više nije smjela predstavljati prijetnju.
Ali, ona se ipak obrušila na njega. Oborila se na njega iz visine i
ugrabila ga. I sada ga je radoznalo gledala. A on nije imao pojma
zašto. Osim ako...
Odjednom je pomislio kako zna što je Cjevĉuga htjela. Stvar je bila
jednostavna. Htjela je isto što i Hodaĉ. Htjela se domoći slomljene
zmajske glave koju je on skrivao u dţepu.
Odjednom je osjetio ushit: trenutak ranije nije imao nikakve nade, tek
snaţno uvjerenje da nije imao drugih izlaza iz situacije osim dugaĉkog
pada prema tlu, ili kratkog barem se tako nadao i uţasnog susreta s
Cjevĉuginim ubojitim kandţama. Sada je pak imao nešto što je mogao
ponuditi u zamjenu za svoj ţivot. Nije imao ništa protiv predaje
odlomljenog komada skulpture vodorigi, ne ako bi time kupio vlastiti
ţivot, ne ako bi time kupio vrijeme u kojem bi spasio Topnika i opet
pronašao Edie.
Gledaj! pokušao je. Gledaj. Znam što hoćeš. Evo. Imam to kod sebe.
Spusti me dolje i dat ću ti ga. O...
Sve dok mu ruka nije napipala prazninu tamo gdje je trebao biti dţep
njegova kaputa, a njegova usta izrekla O, plan mu je bio gotovo sjajan.
Nagodio bi se s Cjevĉugom, prijeteći kako će baciti odlomljenu
zmajevu glavu u duboku rijeku pod njima ne spusti li ga na tlo u
jednom komadu. Samo, njegova je ruka otkrila, trenutak prije nego što
se i sjetio, sada vjerojatno smrtonosnu ĉinjenicu da je svoj kaput dao
Edie kada je kiša poĉela posustajati. Kaput u ĉiji je dţep stavio
zmajevu glavu.
Oh, ponovio je. K vragu.
Bragu? oponašala je Cjevĉuga, još uvijek zlokobno nakrivljene glave.
Toĉno. Georgeov je glas zazvuĉao jednako beznadno kako se i
osjećao.
Boĉno?
Da, odvratio je George. Boĉno.
Postajao je histeriĉan. Zasigurno. U njemu je nešto raslo, navirući
poput plimnog vala, a nije bila rijeĉ ni o vrisku ni o zapomaganju.
Radilo se o smijehu, samo što ništa nije bilo smiješno.
A onda ga više nije mogao zaustaviti, ĉak ni nakon što je Cjevĉuga
pojaĉala svoj stisak i bacila se s vrha dimnjaka u zraĉnu struju pod
njima. Oĉi su mu se napunile suzama smijeha dok je letio zrakom, pa
je bijelu metalnu oštricu Milenijskoga mosta vidio tek kroz maglu,
dok je vodoriga letjela nisko nad rijekom u pravcu sjevera.
Boĉno, gušio se George, dok mu je prvi nalet smijeha grĉevito
provaljivao kroz nos, a velika se bijela kupola katedrale Sv. Pavla
pojavila ravno pred njim.
Ode sve bragu...
12
UBOJITI BIK
Hodaĉ je uz tihi plop izašao iz malih ogledala koja je drţao u rukama i
podigao pogled prema klasiĉnome trijemu muzeja Tate Britain, a
potom se osvrnuo uokolo. Nije vidio nikoga, osim nekoliko ljudi na
autobusnoj stanici s druge strane ceste.
Prišao je sivim stubama i poţurio uz njih drţeći se lijeve strane
širokog stubišta. Kapuljaĉu je drţao navuĉenu preko desne strane lica,
što je odavalo neuobiĉajenu tajnovitost za biće koje je, uslijed same
prirode svoga prokletstva, bilo naroĉito dobro u prikrivanju vlastita
prisustva.
Bila je rijeĉ samo o tome da je došao posjetiti jedan novi kip, no
nikako nije ţelio vidjeti jedan drugi kip, niti da ovaj vidi njega.
Kip koji je ţelio vidjeti nalazio se s lijeve strane ulaza, na malom
boĉnom balkonskom prostoru, smještenom uz rub dvostrukog reda
stupovlja trijema. Kip koji nikako nije ţelio vidjeti nalazio se na
suprotnoj strani.
Ĉim je zamakao za ugao, opustio se i poĉeo hodati svojim uobiĉajeno
arogantnim naĉinom.
Pogledao je u grupu kipova koju je došao vidjeti. To je bila hibridna
grupa u kojoj je bilo i mrljavaca i zrcalnika. Odnosno, ljudski su
kipovi bili zrcalnici, dvojica mišićavih muškaraca nalik grĉkim
hrvaĉima, a borili su se s mrljavcem, ogromnim i ubojitim bikom na
ĉijim se leĊima nalazila svezana naga ţena.
Nije to bila sretna skupina. Bio je to spomenik ĉinjenici da su se stari
Grci previše zabavljali smišljajući na koje sve naĉine pogubiti ljude.
Hodaĉ se nakašljao.
Ţelim razgovarati s Bikom.
Nitko se nije pomaknuo. ZaleĊeni trenutak borbe i dalje je stajao
zaustavljen usred pokreta. Hodaĉ je uzdahnuo.
Radi se o Minotauru.
Bikovo je oko oţivjelo i pogledalo ga.
Ubijen je.
Bik se ritnuo i zbacio dvojicu muškaraca u kut balkona. Ţena
zavezana za njegova leĊa poĉela je vrištati.
Da, rekao je Hodaĉ hladno. Da, to su tuţne vijesti.
Bik je stajao u mjestu bijesno frkćući, dok se ţena pokušavala
osloboditi.
Zanima me hoćeš li mi pomoći u kaţnjavanju odgovornih?
A onda je ţena poĉela glasnije vrištati, a Bik je zabacio svoju rogatu
glavu unatrag i nadglasao njezin vrisak svojom praiskonskom rikom
koja je odzvanjala sumraĉnim nebom.
Hodaĉ je pogledao gore i nasmiješio se kada mu je jedan poznati crni
oblik što je ispao iz noćnog neba njeţno sletio na rame.
Ah. Tu si.
Gavran mu je kljucnuo u uho. On je kimnuo.
Dobro. Gdje god bili, Brojaĉ će ih pronaći brţe nego itko. A sad doĊi.
Moramo na istok.
13
BROJAĈ
E die je stajala na rubu ploĉnika i ĉekala da na semaforu zasvijetli
zeleno. Stajala je pokraj grupe prolaznika koji su svi nestrpljivo ĉekali
da se promet zaustavi kako bi mogli nastaviti prema stanici Crnih
Fratara. Svaki je od njih bio u svome vlastitu svijetu, sa slušalicama u
ušima iz kojih je treštala glazba. Neki su pak razgovarali na mobitel, a
drugi odsutno zurili u daljinu, izgubljeni u vlastitu Londonu. Nitko
nije obraćao paţnju na Edie.
Jedna sijevka. Vrška Lokvić.
Bile su to jedva ĉujne rijeĉi. Glas je bio muški, grgljav i hrapav,
jednoliĉne modulacije poput robotskog govora. Edie se okrenula,
napola uvjerena da nije dobro ĉula, napola sigurna da je postala
paranoiĉna, da je poĉela umišljati stvari. Nitko je nije gledao. Zacijelo
je umislila cijelu stvar. Rijeĉi ionako nisu imale nikakva smisla. Vrška
Lokvić nije znaĉilo ništa. Oĉito je naĉula tek djelić neĉijeg razgovora
koji nije razumjela, paje njezin um samostalno popunio praznine u
reĉenici zvucima koji su ih pretvorili u tek napola suvisle besmislice.
Puddleduck je bila rijeĉ iz njezina djetinjstva, ne iz ovog sadašnjeg
Londona. U mislima joj je sijevnulo sjećanje pravo sjećanje, ne vizija
na sitne blijede ilustracije bijele patke s ruţiĉastim šalom i plavim
šeširićem, plavim poput naušnica od mutnoga stakla kakve je uvijek
nosila njezina majka; te na prste njezine majke koji su pratili tekst
pored crteţa i iz njega kao ĉarolijom stvarali priĉe. Sjećanje je bilo
sretno pa zato i opasno i nije se smjelo dugo zadrţavati u glavi, da ne
bi postalo prebolno.
Na semaforu je zasvijetlilo zeleno, zapreke je nestalo i sabijena
grupica ljudi prisilno zaustavljena na ploĉniku iznova se poĉela
kretati, rasipajući se razliĉitim brzinama hoda.
Edie je skrenula prema rijeci ugledavši krajiĉkom oka jasno i ĉitko
ime ulice priĉvršćeno o zgradu na uglu. Hodala je Ulicom Lokvi. I u
trenutku dok je u mislima pretvarala Lokvi u Lokvić i natrag, zaĉula je
hrapavi glas još jednom, vrlo jasno.
Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Hoda prema rijeci.
Okrenula se i ovaj ga je put i vidjela, i u jednom uţasavajućem
trenutku pomislila da je to Hodaĉ, a onda je uz jednako snaţno
olakšanje shvatila da to nije bio on. Bio je to samo neki beskućnik u
dugaĉkom kaputu zbog kojeg je nalikovao Hodaĉu. Umjesto
kapuljaĉe, glavu mu je uokviravalo pramenje masne kose spletene u
neuredne rašĉupane dreadlockse. Ţmirkao je stisnutih kapaka i dahtao
razjapljenih usta u Edie kroz malobrojne ţutocrne zube. Zurio je u nju
kao da je ĉekao da nešto uĉini. Onda se lagano stresao i slegnuo
ramenima.
Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Stoji nepomiĉno nasred ceste...
Glas mu je i dalje bio nezainteresiran, gotovo bestjelesan. Izgledao je
kao ĉovjek pretvoren u zombija pod nemilosrdnim valovima alkohola.
Zakljuĉilaje da je bio mrtav pijan.
Drugih je prolaznika nestalo. Ostali su samo njih dvoje, jedno
nasuprot drugom, nasred ceste.
Trebala je pobjeći, kasnije je zakljuĉila, ali nasuprot joj je stajao uliĉni
luĊak, a ona se nije bojala uliĉnih luĊaka i pijandura. Prvo, zato što je
negdje duboko u sebi osjećala da je i ona bila uliĉna luĊakinja, a drugo
zato jer je znala sve o pijandurama i razliĉitim razinama zombifikacije
kroz koje su prolazili A nije se radilo samo o tome da se nije bojala
beskućnika zanimalo ju je to što je govorio. Zato je, drţeći se dovoljno
daleko u sluĉaju da je odluĉi zaskoĉiti, oprezno zakoraĉila prema
njemu.
Što si rekao?
Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Stoji nepomiĉno nasred ceste...,
ponavljao je glas bezizraţajnu repliku svoje prethodne reĉenice.
Zašto me zoveš sijevka? pitala je Edie, a usta su joj se sušila u
išĉekivanju odgovora.
Zato jer ti jesi sijevka, odgovorio je nezainteresirano, ne skidajući
škiljavi pogled s nje. Izostanak zanimanja na odreĊeni ju je naĉin
uznemiravao više od ĉinjenice što se ĉinilo kako on zna tkoje ona.
Isturila je bradu, odluĉna u namjeri da ne pokaţe nelagodu ili strah
koji su se poĉeli dizati oko nje.
Tko si ti?
Jezikom je prešao preko krnjavih zuba.
Mi smo Brojaĉ.
Vi ste, što?
Mi smo Brojaĉ.
Glas je opet bio jednak onom kada je prvi put progovoriobezizraţajan,
nezainteresiran, beţivotan. Poput snimke. Poput kompjutoriziranog
govora.
Mi? odvratila je, osvrćući se uokolo. S olakšanjem je primijetila da
nije bilo nikoga. Vozaĉi koji su ih zaobilazili nisu osjećali olakšanje.
Bili su bijesni, a nekoliko ih je zatrubilo kako bi to i pokazali.
Ti si mije li? Uzvišen poput kraljice, ha?
Mi smo Brojaĉ, ponovio je, kao jeka samoga sebe, nezainteresiran,
nepomiĉan, pogleda prikovana uz nju.
Bezizraţajno ponavljanje istovremeno ju je i ljutilo i plašilo.
Što radite? upitala je, a pokraj desnog ramena projurio joj je kamion.
Brojimo te.
Brojite me?
Brojimo te. Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Stoji nepomiĉno nasred
ceste...
Zašto? pitala je Edie, zbunjena. Zašto me brojite?
Kada se visoki kamion zaustavio na cesti iza Edie bacio je Brojaĉa u
sjenu i on je prestao ţmirkati.
Mi smo Brojaĉ.
Vi steŠto?
Mi smo Brojaĉ.
Opet taj bezizraţajni odgovor, kao da je objašnjavao nešto što je bilo
oĉito. Odjednom se osjetila prikovanom za asfalt i to ne zbog tona
njegova glasa, već zbog njegovih oĉiju koje više nisu ţmirkale. Zbog
toga što te oĉi nisu bile ljudske, niti podlivene krvlju kakvima ih je
zamišljala; bile su to potpuno crne oĉi, oĉi bez imalo bijelog tamne i
okrugle, i neljudske poput gavranskih. I odjednom je bila uvjerena
kako u nju ne zuri samo ovaj beskućnik. Uspjela je pokrenuti noge i
provući se izmeĊu automobila i uzrujanog dostavljaĉa na motociklu,
brzo trĉeći prema rijeci.
Brojaĉ nije potrĉao za njom. Samo je mirno progovorio, ĉekajući da
prijeĊe cestu.
Jedna sijevka. Trĉi niz Ulicu Lokvi. Prema rijeci.
14
TOPNIK U TMINI
Ako tko ţeli loviti, znam gdje se skriva košuta... Hodaĉeve rijeĉi kao
da su ostale visjeti u vlaţnom ustajalom zraku dugo nakon što je
ostavio Topnika samog u tmini. A on je osjećao muĉninu jer je znao
da će Hodaĉ loviti Edie dok je ne ulovi. Okruţivalo ga je previše
kamenih srdaca drugih sijevki, rasporeĊenih poput jezovitih trofeja po
zidovima spremnika za vodu, da bi se mogao nadati drugaĉijem
ishodu. Hodaĉ je oĉito znao što ĉini. Svaki od tih uglaĉanih komadića
stakla bio je dragocjen nekoj djevojĉici ili ţeni, toliko dragocjen da se
sigurno ne bi odvojile od njega bez ţestoke borbe. Topnik se pitao
koliki je broj ovih stakala bio išĉupan iz hladnih, mrtvih prstiju.
Od same mu je misli pozlilo.
O. K., rekao je samom sebi. Pauza za cigaretu. Opipao je zid iza sebe i
skliznuo u sjedeći poloţaj, leĊa priljubljenih uz vlaţni kamen. Posegao
je pod kabanicu koju je nosio privezanu za ramena i ispetljao nešto iz
dţepa. Prvo se zaĉuo zvuk trenja i planula je jedna šibica, a potom se
zacrvenjela upaljena cigareta.
Ispruţio je ruku sa šibicom u njoj, ne ţeleći potratiti ni trenutak
njezine svjetlosti, i ljutito uvlaĉeći dim cigarete iskoristio je
kratkotrajnu svjetlost kako bi se snašao u prostoru: vidio je obrise
dvoraca oblikovanih morskim stakalcima i primijetio disk obješen
usred prostorije i u njemu odsjaj sićušnoga plamena u svojoj ruci. A
onda se plamen ugasio i on se iznova našao u tami.
Ĉuo je samo vlastito disanje, isprekidano tek uvlaĉenjem i
ispuhivanjem duhanskog dima. Svaki put kada bi udahnuo sićušna bi
se crvena toĉkica na vrhu njegove cigarete jaĉe zaţarila, nalikujući
pulsiranju sićušnoga srca.
Razmatrao je stanje u kojemu je bio i mogućnosti izlaza iz te situacije.
Iznutra se osjećao nekako pogrešno, iskrivljeno i na izmaku snaga,
stoje, shvatio je, bilo zato jer je je prekršio zakletvu kako bi spasio
Edie. Bilo mu je jasno i kako će se taj osjećaj samo pogoršavati. Od
njega je oslabio, a ĉinilo se da nije bio ni u stanju razmišljati jasno kao
inaĉe. Ono što ga je najviše brinulo, nakon onoga što je prijetilo Edie i
Georgeu bez njegove pomoći, bilo je što će se dogoditi u ponoć.
Ponoć ili smjena dana bilo je vrijeme kada su kipovi utemeljeni na
stvarnim ljudima zrcalnici morali biti na svojim postoljima. Nisu imali
izbora, to je bio dio njihove osobnosti i naĉina postojanja. Prazno
postolje u ponoć znaĉilo je zrcalnikovu smrt. Nakon što bi se vratio, ili
bio vraćen na postolje poslije ponoći, nikada više ne bi hodao postavši
tek hrpa metala ili kamena u ljudskom obliĉju. Budući da je on sada
plaćao kaznu za kršenje zakletve poloţene Kamenu i ruci koja ga je
stvorila, vjerovao je da će ponoć oznaĉiti, ako već ne njegov kraj, a
ono poĉetak vjeĉnoga lutanja u Hodaĉevom stilu, u vlasti mraĉnih sila
zarobljenih u Kamenu.
Znao je da neće izaći iz ove podzemne ćelije prije ponoći, osim ako ga
Hodaĉ ne izvuĉe istim putem kojim su i došli, a to nije bilo baš
vjerojatno. Ĉak i da je još uvijek posjedovao svoju uobiĉajenu snagu,
nije znao koliko je duboka bila ova prostorija, a nije bogme ni
vjerovao da će biti u stanju iskobeljati se na površinu budući da je
posljednji put kada je podigao ruke prema svodu odmah klonuo.
Ĉinilo se da je Hodaĉ uistinu imao moć nad njim. Pitao se hoće li se
on vratiti prije smjene dana, prije nego što stigne ponoć, a s njom i
njegova smrt.
Nije se radovao njegovu povratku jer je već i samu njegovu
podrugljivu hvalisavost bilo teško podnijeti, povrh svih loših stvari
koje su mu se dogaĊale. A onda se dosjetio naĉina kako će se barem
poštedjeti gledanja u Hodaĉevo lice i u glavi mu se rodio plan.
Hajde, ti ošamućeni jadniĉe, rekao je samome sebi, dok se stenjući
podizao na noge.
Budući da su stakalca sijevki gorjela kao upozorenja kada bi im se
pribliţio netko iz roda mrljavaca ili Slugu Kamena poput Hodaĉa, i da
je to ujedno bio izopaĉeni naĉin na koji je Hodaĉ za sebe osvjetljavao
svoj podzemni brlog, onda je, shvatio je Topnik, on mogao nešto
uĉiniti. A ĉinjenica da je to ukljuĉivalo uklanjanje Hodaĉevih paţljivo
izraĊenih dvoraca samo je pojaĉavala njegovu ţelju da to i uĉini.
Skinuo je kabanicu i poĉeo opipavati stakalca na zidu iza sebe.
Snaţno uvlaĉeći dim cigarete u pluća uhvatio je pogledom slabi
umirući odsjaj nekoliko komadića stakla. Paţljivo je odloţio kabanicu
na šljunak pod svojim nogama i objema rukama poĉeo grebati po zidu
skidajući tako s njega komadiće stakla koji su potom padali na ceradu
pod njegovim nogama.
Abrakadabra i tebi druškane, promrmljao je s mrkim zadovoljstvom.
Kada je bio siguran da je poĉistio prvi zid, skupio je kabanicu,
okrenuo se za sto osamdeset stupnjeva i sišao sa šljunĉane plaţe u
vodu. Došavši do sredine prostorije zaustavio se i mahao rukama po
zraku, dok nisu udarile o tanjur što se okretao na lancu. Stao ga je
snaţno vući, a onda se zaĉulo oštro ping kada je lanac puknuo, a disk
mu ostao u rukama. Iz dţepa je izvukao šibice. Zapalio je jednu i
stajao tako, do pojasa u vodi, promatrajući disk osvijetljen sićušnim
plamenom.
Bio je to stari kositreni tanjur: netko je u njega ugravirao niz
koncentriĉnih krugova, a uz rub i ĉetiri dvorca okrunjena tornjevima,
koji kao da su oznaĉavali strane svijeta. Iz luĉnog ulaza u svaki od
dvoraca tekao je puteljak, a puteljci su se sjekli u središtu tanjura
tvoreći kriţ u kojemu se nalazio i drugi niz koncentriĉnih krugova
nalik središnjem ukrasu na štitu. Cijeli je crteţ bio prekriven
natpisima, ali je Topnik uspio proĉitati samo Kralj i njegova
odabranica... i Occidens prije nego što se šibica ugasila. Paţljivo je
pospremio tanjur u jaknu i krenuo prema dvorcu na zidu pred njim.
Kralj, kako da ne, podrugljivo je procijedio. Neće ti trebati ovakve
budalaštine, jer ĉim opet navratiš u ovu tamu ja ću te okruniti kako
spada, prokletniĉe.
Iako nije bilo nikoga da ga vidi, nasmiješio se od uha do uha
zadovoljno poseţući prema prvom komadiću stakla na zidu pred
sobom.
15
PATERNOSTER
U isto vrijeme dok je Edie trĉala prema jugu, u pravcu rijeke, George
ju je prelazio u pravcu sjevera. Cjevĉuga ga je ĉvrsto drţala oko prsa,
leteći prema velebnoj kupoli katedrale Sv. Pavla. Bio je to istrzan let
jer je sa svakim udarcem krila vodoriga stenjala i napinjala mišiće,
pritom se opasno zanoseći kao da je za ovo nezgrapno kameno
stvorenje letenje bilo više stvar volje nego aerodinamike. George je
imao osjećaj da bi se svakog trenutka mogla poĉeti strmoglavljivati
prema tlu. Jedina pozitivna stvar bila je što više nije visio naglavce, pa
mu ni glavom nije kuljala sva krv.
Pogledom je uhvatio bljesak fotoaparata kada su preletjeli grupu
turista koji su slikali katedralu u sve slabijem svijetlu. Povikao je
Upomoć! više iz forme nego neke stvarne nade, pokušavajući
verbalnom udicom zakvaĉiti sigurnu stvarnost koje se već jedva
sjećao.
Baš kao što je i oĉekivao, nitko od turista nije podigao pogled. Nisu
mogli vidjeti njegov sloj Londona. Podsvjesni, instinktivni dio
njihovih umova preuzeo je kontrolu i izbrisao ga, štiteći ih od prizora
nemogućeg: djeĉaka kojeg kroz grad nosi vodoriga, poput sove kad
uhvati miša. Prethodni dan bio je toliko ispunjen uţasom i bjeţanjem,
i ljudima koji ga nisu ni vidjeli niti mu pomagali, da se već navikao na
to.
I baš zato što je prestao oĉekivati da ga itko primijeti, nije vidio
ţilavog bezubog starca u zguţvanom prijavom odijelu kako sjedi na
ulazu u jednu od trgovina pored kojih je proletio. Nije vidio ni kako je
ispustio bocu s jabukovaĉom na tlo, niti kako je ţmirkajući podigao
pogled prema njemu. Nije vidio njegovu neopranu kosu niti ispucale
kapilare koje su mu prekrivale lice alkoholiĉarskim grimizom. Niti je
vidio ugljeno crne oĉi, niti pak ĉuo beţivotni glas koji je govorio:
Jedan djeĉak na nebu. Nosi ga vodoriga. Leti iznad Sv. Pavla u smjeru
sjeverasjeveroistoka.
Cjevĉugaje naglo zaokrenula najednom krilu i nespretno se okrenula
pod pravim kutem na nebu, ponirući nisko sjedne strane kupole, iznad
bijelog zrakastog oblika umetnutog u površinu Trga Paternoster.
Sada je već bilo jasno da ga vodoriga nije namjeravala odmah ubiti pa
je uz strah poĉeo osjećati i bijes: oĉajniĉki je htio spasiti Topnika, a to
nije mogao uĉiniti zato jer ga je ova vodoriga ugrabila i nosila tko zna
gdje. Razmišljao je o Topniku i o tome kakvo je olakšanje osjetio kada
se bio vratio iz mrtvih kod Spomenika. U dnu ţeluca George je bio
uvjeren kako priliku za povratak iz mrtvih dobiješ samo jednom, a i to
samo ako imaš iznimno puno sreće. A Topnik je urekao samoga sebe
ţrtvujući se za njega i Edie, i George je znao da mu, ne oslobode li ga
i ne omoguće mu povratak na njegovo postolje do ponoći, sreća neće
ni trebati jer će to biti njegov kraj.
Krajiĉkom oka uhvatio je zamagljeni prizor neobiĉno mu poznate
vratareve kuće na lukovima, ĉija je georgijanska elegancija bila u
neskladu s modernim trgom iza nje, a onda je, neobjašnjivo, zaĉuo
toliko nevjerojatan zvuk da se poĉeo divlje ogledati uokolo traţeći
njegov izvor: bio je to zvuk tugaljivog meketa ovaca usred tog
vjetrovitog kamenog trga.
Imao je smirujući prizvuk trave, brda i ljeta i uza svu svoju
neobiĉnost, ušao je u njegov pregrijani mozak poput hladne vode
nakon duge suše. Iz nekog neobjašnjivog razloga razvedrilo ga je
nevino ţivotinjsko glasanje usred ovog meteţa.
Onda su, kao da je uistinu postao lakšim, naglo poletjeli uvis i
preletjeli preko uredske zgrade pred njima, prebrzo da bi mogao biti
siguran ali ipak dovoljno sporo da je bio gotovo uvjeren kako je ĉuo
glas meĊu ovcama koji je viknuo za njim:
Drţi se, sine moj!
George se poĉeo otimati i okretati u Cjevĉuginu zagrljaju, oĉajniĉki
pokušavajući vidjeti ovce ili pak ĉovjeka ĉiji je glas, bio je siguran,
bolno siguran, i ĉuo i prepoznao ali vodoriga je nastavila letjeti preko
krovova i nije više mogao vidjeti trg.
Bio je to tek djelić zvuka, ali u njemu je izazvao provalu adrenalina.
Osjetio je navalu nove energije, kao da se upravo probudio, svjeţ
nakon prospavane noći. Nije se osjećao ništa manje preplašenim niti
zbunjenim onim što mu se dogaĊalo samo se odjednom osjetio
sposobnijim suoĉiti se sa svime.
Krivudavi oţiljak na njegovoj ruci oštro ga je zapekao, ali bol nije bila
nepodnošljiva, niti je zaustavljala neobjašnjivu provalu zadovoljstva
koje je odjednom poĉelo strujati njegovim tijelom. Nabrzinu je
pogledao u tri ţile koje su mu se plele oko zapešća. Ĉinilo mu se da su
se produljile, jedna je zapravo prešla preko zapešća i poĉela mu se
plesti gornjom stranom podlaktice. Nekako mu je od pogleda na te ţile
koje su mu, ĉinilo se, putovale kroz meso, pozlilo više od svog ma-
nevriranja zrakom.
Bavran, procijedila je odjednom Cjevĉuga, a onda se naglo podigla i
svijet se iznova opasno nakrivio.
U sluĉaju da je moguće spotaknuti se na nebu, sto metara iznad bilo
kakvih prepreka, onda su to upravo uĉinili. George se usredotoĉio na
to da zadrţi sadrţaj svog ţeluca u njemu, a potom je, uspješno
izbjegavši povraćanje, pogledao prema gore da vidi što je to muĉilo
vodorigu i zašto se osvrtala.
Potom se svijet još jednom propeo i zavrtio i Georgeov je ţeludac
poskoĉio kako bi opet pozdravio njegove krajnike, a on je shvatio da
Cjevĉuga bjeţi od nekoga, jer je zaronila izmeĊu dva nebodera kao da
se pokušava sakriti od neĉega na veĉernjem nebu. Nagnuo se u smjeru
u kojem je vodoriga gledala, ali nije vidio ništa osim zgrada u kojima
su se palila svijetla, dok je uokolo nestajalo dnevne svjetlosti. Na nebu
nije bilo niĉega, osim velike vrane ili nekakve takve ptice koja je
polako letjela u daljinu, u pravcu sjevera. U tome nije bilo niĉega
prijetećeg i George jednostavno nije shvaćao zašto se Cjevĉuga
ponašala tako ĉudno.
Bavran! prostenjalaje vodoriga, ovaj put s više napetosti u glasu.
A onda je nestalo ranoveĉernjeg neba i oni su nadlijetali krovove
velike stare zgrade koja kao da se prostirala preko cijelog jednog
gradskog bloka. George je nakratko ugledao stupovlje Kraljevske
burze s desne strane i shvatio da je to znaĉilo da su letjeli iznad zgrade
Engleske narodne banke u Ulici Threadneedle.
Pogledao je dolje i ugledao tamnu prazninu središnjeg dvorišta zgrade,
a onda je zaĉuo nekoga kako pjeva.
Ĉuoje tek djelić pjesme kojaje presijecala buku uţurbanog grada, ali
ĉuo ju je jednako jasno kao i zvuk meketa na Trgu Paternoster. Radilo
se o glasu djevojĉice koji je posjedovao nevjerojatnu lakoću i ĉistoću,
prizivajući u misli sunce i lagane proljetne povjetarce. Bio je to sretan
zvuk nekoga tko je pjevao samo iz vlastita uţitka, naglašavajući rimu
na kraju svakoga stiha s radošću u kojoj je bilo neĉega djetinje ĉistog i
nevinog.
S pĉelicama ja pelud vadim, ujaglaĉevu zvonu dok leţiiiim; kad sove
huĉu pak ne radim, na leĊima netopira letiiiim...
Pjevanje je dolazilo s vrha kupole koja se dizala iz oštroga ugla
obliţnje zgrade. Pjevaĉica je bila sjajna mrlja zlata, jasno ocrtana na
sivilu zgrade i mraĉnoj sjenovitoj uliĉici iza nje. Balansirala je poput
balerine na prstima jednog tanašnog stopala, dok je drugu nogu drţala
zabaĉenu unatrag u nagovještaju draţesne arabeske. Zlatni nabori
bljeskali su joj oko nogu i torza, kao nošeni nevidljivim povjetarcem
koji joj je mrsio zlaćanu kosu, dok je pjevala, vrata izvijenog unatrag
u radosnome zanosu, nebu i mjesecu koji se upravo poĉeo dizati na
nebu.
Bila je vizija elegancije, draţesti i sreće a onda je, trenutak nakon što
ju je George ugledao, i ona ugledala njega, pa je, iako su joj usta
ostala otvorena prestala pjevati gledajući s nepatvorenim
iznenaĊenjem Cjevĉugu kako leti pored nje.
AGeorgeu se uĉinilo da joj lice sjaji, ne samo zato jer je bilo zlatno.
Sjajilo je zbog toga što su joj oĉi bile blistave i pune nade i neĉega što
ga je ĉinilo nervoznim iako ne nuţno na loš naĉin.
Djeĉak? izgovorila je ona, ţuboreći glasom poput bistrog planinskog
potoĉića. Zdravo, djeĉaĉe.
A onda se, nakon što je Cjevĉuga nastavila letjeti, njezin osmijeh
pretvorio u malu tuţnu grimasu i kratko je odmahnula rukom.
Zbogom, djeĉaĉe.
Upomoć! povikao je s osjećajem nelagode.
Cjevĉuga je ljutito prosiktala. George se okrenuo prema djevojĉici
koja je nestajala u daljini.
Hej, zbilja! povikao je. UPOMOĆ!
Onda je djevojĉica nestala jer su zamakli za ugao sljedeće zgrade.
Cjevĉuga se takoĊer osvrtala, i nije bila nimalo zadovoljna neĉime što
je vidjela jer je odjednom glasnije prosiktala i spustila jedno rame,
zaokrenuvši iza visoke uredske zgrade uz nagli istrzani pokret skijaša
kada se mora naglo zaustaviti.
Uhvatila se kandţom za nisku krovnu ogradu i elegantno se zaustavila
uz okret, stisnuvši se uz kosi krov prekriven zelenkastosivim crijepom.
Krila je potpuno rastvorila, a George je zaglavio izmeĊu njih i kosine
krova.
Stajali su tako nepomiĉni neko vrijeme. Ĉulo se samo teško
Cjevĉugino dahtanje i lupanje Georgeova srca. Pogledao je dolje i
vidio kako su mu stopala uglavljena u skliski ţlijeb ispod kojeg je
zjapila duboka smrtonosna provalija završavajući ploĉnikom.
Primijetio je i da mu je preostala samo jedna cipela jer mu se ĉarapa
odmah natopila vodom. A onda je Cjevĉuga uĉinila nešto straviĉno.
Ispustila ga je.
Rukama je poĉeo grabiti uokolo, a potom je shvatio da se, ako je ţelio
izbjeći pad, mora priljubiti uz kosinu krova i nadati se da ţlijeb neće
popustiti.
Prestao je mahati rukama i priljubio se uz krov. Cjevĉuga gaje
promatrala, a onda polako kimnula. Uperila je u njega jednu kandţu
kao upozorenje. A onda je krenula naprijed, puţući prema vrhu krova.
Uši je priljubila uz glavu paje zbilja izgledala kao velika grabeţljivica.
Georgeu se pruţao pogled na oštre šiljke njezine kralješnice koji su
drhtali kao dlaka na psećim leĊima kada nanjuši opasnost. Pitao se što
je to plašilo vodorigu. Osjetio je podmuklu iskricu nade: moţda ga je
netko traţio. Moţda se Topnik oslobodio i dolazi ga spasiti, moţda je
pozvao u pomoć neke leteće...
U tom ga je trenutku napustila sva nada jer se sjetio da su svi leteći
kipovi za koje je znao bili mrljavci, a ne zrcalnici. Vidio je kako se
Cjevĉuga prišuljala vrhu krova, a potom se poĉela prebacivati na
drugu stranu. Zastala je na trenutak, jednom nogom i jednim krilom
još na Georgeovoj strani krova, spremna za povratak u sluĉaju da u
zraku primijeti opasnost.
George se usredotoĉio na pridrţavanje za zastrašujuće strmu kosinu
krova. Vjerovao je da će preţivjeti ako ne napravi neki nagli pokret.
Bio je priliĉno uvjeren da moţe ostati nepomiĉan, naroĉito stoga što je
posljedica kretanja bilo brzo klizanje prema dolje, a potom vjeĉno
mirovanje. Skoncentrirao se na priljubljivanje uz krov. Izdrţat će u
tom poloţaju.
Osjećao je crijep od škriljevca pod svojim raširenim dlanovima. Vidio
je zelenkaste mrlje na sivoj površini pred svojim nosom. Osjetioje
kamen podjagodicama prstiju. Moţda zato što se tako snaţno
koncentrirao na to da ostane slijepljen uz njega, imao je osjećaj da je u
stanju osjetiti samu strukturu kamena, tanke zrnate, stlaĉene slojeve
koji su omogućavali njegovo razbijanje u tanki krovni crijep. Osjetio
je ĉak i magnetske trnce u prstima, kao da zelene mrlje nisu bile ka-
men već sićušni komadići ţeljeza ugraĊeni u njega.
Neposrednost i snaga onoga što je osjećao pod rukama toliko su ga
obuzeli da je zaboravio na strah.
A onda ga je nešto udarilo u gleţanj.
Refleksno se trgnuo i gotovo se strmoglavio na ulicu. Raširio se uz
krov što je bolje mogao, pokušavajući postati njegovim sastavnim
dijelom, nadajući se da će mu svaki dodatni djelić vlastita tijela koji bi
mogao sljubiti s crijepom biti °d pomoći. Ĉak je i lice priljubio uz
hladan kamen.
Pokušavaš li se ti to, moţda, pridrţavati nosom za krov? zaĉuo je
jedva ĉujan šapat iza sebe.
Pogledao je prema dolje i ugledao zlatnu djevojĉicu kako zuri u njega,
laktovima oslonjena o ţlijeb, a bradom o dlanove, jednako opuštena
kao da se naslanja na šank usprkos ĉinjenici da joj je pod nogama bila
samo smrtonosna provalija
Automatski je podigao pogled da provjeri je li ju Cjevĉuga ĉula. Sve
što je mogao vidjeti bila je jedna kandţa koja je izvirivala preko ruba
krova i djelić krila. Cjevĉuga je još uvijek nešto motrila.
Djevojĉica se odgurnula od ţlijeba, pridrţavajući se za nj ispruţenim
rukama i još uvijek zureći u Georgea.
Hajde, rekla je jednostavno, pruţajući mu ruku.
Tko si ti? prošaptao je George, pokušavajući odgoditi trenutak u
kojem će se morati odvojiti od mokrog crijepa kako bi saznao
ukljuĉuje li njezina sposobnost letenja zrakom i sposobnost
pridrţavanja njegove teţine.
Ja sam poslanica tvoje Sudbine, odgovorila je s oĉaravajućim
osmijehom. On je uzvratio osmijeh. To mu se ĉinilo pristojnim iako
nije imao pojma o ĉemu je govorila.
A onda mu je išĉupala stopalo iz ţlijeba.
George nije imao vremena niti viknuti niti se uhvatiti za nešto. Samo
je pao, bespomoćno mašući rukama
a onda ga je ona uhvatila.
Št..?
Psšst, prošaptala je toplim dahom, usta priljubljenih uz njegovo uho.
Jednim je prstom uprla u Cjevĉugina leĊa na rubu krova iznad njih.
On je zašutio i kimnuo.
Drţi se, djeĉaĉe, dahnulaje lako. George joj je rukama obuhvatio
nadlakticu koja nije bila hladna kao metal, već topla i meka poput
njezina daha.
Što ćemo sad? pitaoje tiho, pogleda uprtog u Cjevĉugina leĊa.
Osjetio je veselje u njezinu glasu kada je odgovorila. • Sada ću ja
letjeti.
A onda je pustila rub zgrade i poĉela padati unatrag elegantno poput
olimpijske skakaĉice u vodu, glavom ocrtavajući savršen luk od sto
osamdeset stupnjeva u zraku, a George ju je pratio mijenjajući vlastiti
poloţaj i odjednom su oboje letjeli licem prema ploĉniku pod njima.
Otvorio je usta kako bi viknuo, ali mu ih je ona poklopila svojom
slobodnom rukom prigušivši tako njegov vrisak, pa je sada jurio
prema vjeĉnome zaboravu.
16
NEOPREZAN GOVOR STOJI ŢIVOTA
Edie se popela na ploĉnik nakon pješaĉkoga prijelaza i krenula
nizbrdo, skrenuvši potom udesno, prema mraĉnome prolazu ispod
ţeljezniĉkog nadvoţnjaka u podnoţju. Vidjela je bijeli trokutasti oblik
puba Crnog Fratra uprtog u Temzu poput pramca nasukanog broda.
Zastala je kada je pred njom usporio taksi koji se okretao i vraćao
uzbrdo. Kada je taksi nestao, ona nije poĉela prelaziti cestu. Samo je
stajala tamo, zureći u proĉelje puba, ne u ono što je bilo na njemu, već
u ono ĉega nije bilo. Sat u donjem dijelu još je uvijek pokazivao pet
minuta do sedam, ali iznad njega, tamo gdje je obiĉno stajao kip
Crnog Fratra, sada je stajalo tek prazno postolje.
Fratra nije bilo, a prazno se postolje Edie uĉinilo kao prijetnja.
U glavi je prevrtala sva pitanja koja mu je namjeravala postaviti,
pokušavajući sama zakljuĉiti kakve će joj odgovore dati, hoće li joj
pomoći, kako će ga moţda morati nagovarati da to uĉini, ali nije joj
palo na pamet kako njega moţda uopće neće tamo biti. Nije razmislila
ni o tome kako će ući u pub ne bude li njega da je pusti unutra uz
veseli smijeh i zveckanje kljuĉeva. Još se jedan automobil okrenuo
pred njom i poprskao je kišnicom iz obliţnje lokve, prenuvši je tako iz
razmišljanja.
Dobro, rekla je, udarajući petom Georgeove cipele o svoj dlan.
Dobro.
Pretrĉala je preko ceste i pod nadvoţnjak, a nad glavom joj je
zlokobno protutnjao vlak. Našla se pred zgradom puba i usporila,
odjednom na oprezu.
Vrata su bila otvorena, ali su svjetla bila ugašena. Prilazeći im
primijetila je dvojicu radnika kako iznose naramak dasaka i ukrcavaju
ih u bijeli kombi parkiran na ploĉniku. Priljubila se uz boĉni zid
zgrade i stajala tamo nepomiĉna, trudeći se biti nevidljiva.
Nevidljivost je bila dar koji je kod sebe primijetila vrlo rano. Ponekad
je pomišljala kako je ljudi jednostavno ignoriraju, ali je kasnije
zakljuĉila da je ĉesto jednostavno nisu vidjeli i to samo stoga što je
mogla, kad je htjela,biti izrazito mirna i neprimjetna. Nakon što je
uoĉila da ima taj dar, koristila ga je sve ĉešće, ulaţući uistinu velike
napore u tu svoju nevidljivost. Znala je da nije stvarno bila nevidljiva,
ali znala je i da su zbog neĉega tuĊi pogledi klizili s nje kao da je bila
premazana teflonom.
Priĉekala je da se radnici vrate u pub, a onda se brzo prišuljala
ulaznim vratima i leĊima se priljubila uz vanjski zid. Izvukla je svoje
morsko staklo iz dţepa i pogledala u nj. Bilo je mutno i nije sjajilo
nikakvim upozorenjem, u njemu nije bilo vatre koja bi naviještala
opasnost. Tutnula ga je natrag u dţep, istoga trenutka osjetivši kako
joj je teška zmajeva glava u dţepu Georgeova kaputa udarila o bedro.
Tada je znala da je bilo loše što god se desilo Georgeu, zato jer je
rekao da će ostati s njom, a njegova je rijeĉ imala teţinu a ĉak i da
nije, sigurno ne bi pobjegao ostavivši joj kaput s tako dragocjenim
predmetom u dţepu.
Prije nego što je uspjela o tome bolje razmisliti, radnici su izašli van
pognuti pod teţinom druge, veće hrpe dasaka.
Prošli su pored nje, dok je ona stajala priljubljena uza zid, ne dišući.
Ĉim su obojica prošla, brzo se okrenula na peti i kliznula kroz vrata u
tamu.
Unutrašnjost puba izgledala je višemanje jednako kao kada su ona i
George posljednji put bili tamo, prekriveni zaštitnim plahtama, a
posvuda su leţali alat i graĊevinski materijal. Podigla je rub jedne
zaštitne plahte i ĉuĉnula pod stol, vrativši je odmah na mjesto.
Prestalaje disati ĉuvši kako se jedan radnik vratio unutra, podigao
nešto što je zveketalo poput kutije za alat, ugasio svjetla i izašao.
Ulazna vrata lupnula su snaţno poput crkvenih, a potom se zaĉulo
okretanje kljuĉa u bravi. A onda, kada se malĉice opustila i nekoliko
puta plitko udahnula, zaĉula je tupi udarac zatvaranja boĉnih vrata
kombija i zvuk motora kojije nestao u buci velike prometnice ispred
puba.
Ipak sljedećih pet minuta nije se micala, tekje ĉuĉala tamo u sve
mraĉnijoj prostoriji ispod prljavog platna osluškujući hoće li zaĉuti
nešto ili nekoga tko je moţda bio zakljuĉan zajedno s njom. Kada je
potpuni izostanak zvuka ili pokreta u toj zakljuĉanoj prostoriji
potvrdio priĉu o praznini i napuštenosti, izvukla se ispod stola i
odluĉno krenula prema šanku. Prostorija je bila zagušljiva i pregrijana.
Zaudarala je na radnike i ţbuku.
Otresla je Georgeov kaput sa sebe i stavila ga na šank, na koji je
potom sjela, prebacila noge preko njega i jednim odluĉnim pokretom
skoĉila na drugu stranu. Sagnula se i pregledala kartonske kutije
uredno posloţene uz podnoţje šanka, a potom gurnula ruku u
rasporenu kutiju s ruţiĉastim slovima i izvukla iz nje dvije vrećice
ĉipsa s okusom škampa.
Bila je toliko gladna da je rasparala jednu vrećicu i poĉela zubima
mljeti zaĉinjene komadiće krumpira u škrobnu masu prije nego što je
uopće ustala iza šanka.
Zatvorila je oĉi i na trenutak uţivala u okusu i samom osjećaju
ţvakanja. A onda se bacila na posao.
O. K., prošušljala je punih usta. Silazi. Moramo razgovarati...
Kao odgovor dobila je samo tišinu.
Otvorila je oĉi i istresla drugu polovicu vrećice u usta, sretno ţvaĉući
na trenutak, potom proĉistivši grlo za sljedećih nekoliko rijeĉi.
Ozbiljno. Nemoj da moram dolaziti po tebe...
Tišina. Posegnula je rukom ispod šanka i pojavila se s bocom
Ċumbirova piva. Gurnula je bocu u otvaraĉ priĉvršćen s unutarnje
strane šanka i skinula ĉep bez gledanja. Potegnula je dva gutljaja iz
boce ispravši komadić ĉipsa što joj je bio zapeo izmeĊu dva zuba.
Potom je podrignula i udarila debelom staklenom bocom o šank.
Ej. Tragedijo. Trebaju mi jednostavni odgovori.
Namjerno nije gledala u mraĉnu nišu iza triju plitkih lukova s desne
strane. Uvjeţbanom uhu bilo je više nego jasno da je upravo odatle
dolazila sva tišina.
Znam da si tamo.
Tišina. A onda je, upravo u trenutku kada je Edie otvorila usta kako bi
ponovno progovorila, jedan drugi glas srameţljivo iscurio ispod
lukova.
Nisam.
Bio je to djeĉaĉki glas. Edie je prikrila osmijeh istresavši sadrţaj
druge vrećice ĉipsa u usta.
Gdje je Fratar?
Sada je, nakon što je iz nje već bio iscurio glas, tišina bila puno
elokventnija. Govorila je o nekome tko je pokušavao pronaći naĉin da
izbjegne izravan odgovor, pomislila je. Maleno se grlo nakašljalo.
Njega nema ovdje i tako
Obojica niste ovdje?
Ne. Da. Ahem. Da... Samo njega nema ovdje malo više neg mene.
Razumiješ?
Ispod jednog od lukova prvo je izvirila razbarušena kovrĉava kosa, a
potom se pojavilo i lice, vragolasto lice uliĉnog kerubina s maskom
kojoj je kipar podario naroĉito tragiĉan izraz. Lice se vragolasto
smijuljilo.
Sada razumijem, procijedila je ona suho.
Ti si u banani.
Jesam li?
U teškoj banani, priĉa se.
Tko to priĉa?
Nemam pojma. Skoĉio je na tlo i pogledao u nju. A onda je pogledao
u masku koju je drţao u ruci. Stavio ju je pred lice, a onda je
odmakao, pa se Tragedija izmjenjivala sa smiješkom.
Svakakvi ljudi dolaze u pub. Drţiš li uši otvorenima, svašta ĉuješ.
Što to svašta?
Opet se sakrio iza maske, a potom je napola odmakao namigujući
jednim vidljivim okom.
Neoprezan govor stoji ţivota.
Edie nije imala pojma o ĉemu je govorio.
Kako to misliš?
Neoprezan... Znaš.
Ne, ne bih pitala da znam.
Tako kaţu. Tako su govorili.
Tko?
Ne znam ja. Oni. Svi. Bili su plakati. I mi smo imali jedan tamo.
Kada?
U ratu. Znaš. Kada su bacali bombe i tako to. U, kako se ono kaţe? U
Blitzu. Sjećaš se.
Edie je shvatila da on govori o Drugome svjetskome ratu.
Blitz?
Izgledao je zadovoljno. Njegova su se mala prsa nadimala i energiĉno
je kimao glavom.
Eto vidiš. Sjećaš se. Tamo smo imali plakat. SviĊao ti se.
Ja se tada nisam bila ni rodila.
On je pogledao ulijevo, udesno, pa u nju, nabravši ĉelo.
Nisi li?
Ona je zatresla glavom.
Moja mama se nije bila rodila.
Ja sam mislio da si ti...
Imam 12 godina...
Pa dobro, al to ne znaĉi ništa. Starija si od mene. Ja mislim. Hoću reći,
ja mislim da nemam dvanaest. Ne još.
Poĉeo je izgledati zbunjeno.
Izgledaš kao da ti je otprilike deset godina. Ali, tebi će uvijek biti
deset, zar ne?
Hoće li?
Hoće. Kipovi ne stare. Bilo ti je deset i u ratu, kao što ti je deset sada.
Ali ja se nisam bila rodila, ni moja mama se još nije bila rodila, ĉak
mislim da se ni njezina mama nije bila rodila...
On je na to još jaĉe nabrao ĉelo. Ali, plakat ti se sviĊao. Siguran sam
da se sjećam. Zatresla je glavom. Ovo je postajalo smiješno.
Nisam ja vidjela nikakav plakat.
Zurio je u njezine oĉi još nekoliko trenutaka. Mislio sam da jesi. Ja...
Nisam, odsjekla je. Nije imala vremena za gubljenje. On je izgledao
uvrijeĊeno i, odjednom, pokislo. Vrtio je masku u ruci i gledao u
vlastita stopala.
O. K.
Stopalom je pratio uzorak na tepihu.
Samo, ja već toliko dugo gledam svašta pa mi se sve pomalo
zapetljalo, razumiješ? Kao da se zapetljalo u ĉvorove. Sve se zamrsilo.
Kao, ja mislim da se sjećam neĉega što nisam smio vidjeti, a vidio
sam stvari kojih se ne bih trebao sjećati. A tu su još i stvari koje
definitivno nisam vidio niti ih se sjećam niti ih mogu zaboraviti.
Razumiješ?
Ne.
Toliko mi je stvari u glavi da ih jednostavno ne mogu sve pratiti. Sve
je zbrĉkano. To je jedna od stvari zbog kojih mislim da sam pogrešno
napravljen, znaš?
Osjetila je propuh za leĊima. Novine na stolu pored Tragedije
zašuškale su. On je ispruţio ruku i uhvatio list koji se podigao na
povjetarcu. Gledao je u nj kao da je bio iznenaĊen što mu se našao u
ruci. Onda se zamišljeno namrštio i zguţvao ga u kuglu koju je drţao
u šaci, nasmiješivši se.
Posljednji put kada je Edie vidjela Malu Tragediju on je ţarko ţelio da
ga ona osijevne da iskoristi svoju sposobnost isisavanja prošlosti iz
kamena i metala da ga dotakne i pogleda postoji li u njemu neka
greška. Ona ga nije dotaknula, ali vidjela je da s njim nije bilo sve u
redu. Nije znala je li on bio pogrešno stvoren ili stvoren da bude
pogrešan, ali njegova ţelja da ga osijevne kada su svi drugi kipovi
uzmicali pred boli i patnjom koju je u njima izazivao njezin dodir, bila
je jedna od stvari zbog kojih ona i George nisu imali povjerenja u
cjelokupnu atmosferu upubu, niti u njegova prijeteći veselog gazdu.
Dosada je mislila kako je Mala Tragedija zrcalnik. Ali, poĉinjala je
pomišljati da je i njegova priroda dvostruka, poput
poluljudskihpolufantastiĉnih sfingi. Moţda je bio mrljavac kada je na
licu nosio masku, a zrcalnik kada nije. Tako da nije izravno
odgovorila na njegovo pitanje. Umjesto toga promijenila je temu i
vratila se na ono zbog ĉega je opet došla u pub.
Gledaj. Nemam vremena za priĉe. Moram pronaći Topnika. I
Georgea. Ne znam odakle da poĉnem, osim moţda od jedne stvari: Što
je u ogledalima?
On je opet izgledao zbunjen.
Kojim ogledalima?
Ona je uprla prstom u ogledala na obje strane luka pod kojim je stajao.
Ogledala su se nalazila suĉelice jedno drugom s unutrašnje strane
pilastara, a onome tko je stajao meĊu njima, ĉinilo se kako se, osim
što se meĊusobno reflektiraju, ponavljaju u beskraj.
Ta ogledala. Moram znati što je u tim ogledalima.
On se poĉešao po glavi rukom u kojoj je još uvijek drţao zguţvani
novinski papir premještajući se s noge na nogu, i izbjegavajući njezin
pogled.
Ništa, to su samo ogledala, ne?
Edieje zakoraĉila prema njemu. On je podigao pogled i veselo se
nasmiješio kao da je vidi prvi put. Kakav god je bio njezin izraz lica
oĉito nije uzvraćao osmijehom, zato jer je i njegov ubrzo izblijedio,
prije nego što se pretvorio u grimasu popraćenu nelagodnim
slijeganjem ramenima.
To su samo ogledala. Ozbiljno, bez zafrkancije. To je sve...
Edie se nakašljala. Pitanje koje je namjeravala postaviti bilo je toliko
izvanzemaljsko da nije htjela dajoj zapne o nešto u grlu prije no što ga
uopće uspije izgovoriti.
Jesu li to ogledala u koja moţeš ući?
Moţeš što?
Naglo je nakrivio glavu i klimao njome lijevodesno, škiljeći u nju
poput sjenice kada analizira naroĉito sloţenu hranilicu za ptice.
To su ogledala u koja moţeš ući, zar ne? Rekao si da postoje druga
mjesta, druga ovdje. Rekao si da mi moţeš pokazati kako do njih
doći...
Aaaaaa, nikada to nisam rekao! Kakva budalaština!
Ona se okomila na njega, stisnute šake.
Jedina budalaština bit će pljuska koju ćeš dobiti ne uozbiljiš li se i ne
poĉneš li mi govoriti istinu. Ţelim znati sve o ogledalima jer mislim
da u njima ima nešto, zar ne? Kada smo odlazili odavde pogledala sam
u njih i sve je bilo jednako, stotine odraza jedne te iste stvari koji su
nestajali u daljini, sve kopije jedan drugog osim jednog.
Potom je prstom uprla u ogledalo. On se trgnuo kada mu je rukom
prošla pored ramena, ali pogledom je slijedio njezin prst.
Sada više nije tamo. Nadala sam se da bi mogao biti, ali nije. Ali, bio
je. Jedan je odraz bio drukĉiji od svih ostalih, a ti znaš i zašto,
navaljivala je Edie.
Ne, ne ţelim uopće znati...
Poĉeo se opet povlaĉiti u tamu. Ĉula je kako nervozno guţva novinski
papir u ruci. Glasom je pucnula kao biĉem i on se ukoĉio u mjestu.
Tragedijo! Ne mrdaj.
Ušla je za njim u mraĉnu nišu.
Svi su odrazi u ogledalima bili jednaki, samo su se smanjivali, ali bio
je meĊu njima ijedan odraz u kojemu su na tlu leţali zdjela i noţ.
Odnosno, ja sam mislila da su to zdjela i noţ, dok ih kasnije nisam
opet vidjela.
Adamova jabuĉica na vratu Male Tragedije dvaput je poskoĉila.
Pogledom je kruţio po prostoriji kao da traţi izlaz. Ili pomoć.
Vidjela si ih kasnije? Taj noţ i zdjelu, ili što već?
Adamova jabuĉica podigla se i po treći put, kao da se utapao.
Ona je smrknuto kimnula. Njegova joj je nelagoda govorila da se
nalazila na pragu neĉeg novog, neĉeg moćnog.
Vidjela sam ih opet nakon što je onaj zlikovac, Hodaĉ, izvukao dva
mala okrugla ogledala iz svoga dţepa i zakoraĉio u jedno od njih.
Vidjela sam ih trenutak nakon što je on nestao u ogledalu, odvukavši i
našega prijatelja sa sobom. Samo što to nisu bili zdjela i noţ. Bili su to
Hodaĉev bodeţ i Topnikov šljem. Leţali su na tlu, a sa svake su strane
jedan trenutak lebdjela ta dva ogledala, kao u nekakvom
maĊioniĉarskom triku, nitko ih nije pridrţavao. Potom se zaĉulo tiho
plop i ogledala, šljem i bodeţ jednostavno su nestali. Dakle, ono što ja
ţelim znati, što moram znati jest: moţe li se u ta ogledala ući? A ako
moţe, kako je moguće da sam ja vidjela šljem i bodeţ kako leţe na tlu
prije nego što se to uopće dogodilo?
Eh, progovorio je Mala Tragedija. Pa. Ahem.
Pogledom je kruţio po prostoriji.
Trebala bi to njega pitati. On barata rijeĉima. Ja zapravo samo vidim
stvari. Pitaj Starog Crnog.
Pitam tebe.
Pitaj njega.
Njega nema ovdje.
Tragedija je pogledao u zguţvani novinski papir u svojoj ruci. A
potom ga je paţljivo odloţio na stol. Edie se sjetila kako je on uhvatio
taj list podignut propuhom s vrata, i tek se onda sjetila da su vrata
zatvorena. Bila zatvorena. Zakljuĉana. Dovoljno ĉvrsto da onemoguće
propuh.
Mala Tragedija je krivio lice kao da već zna ono što je ona sa
zakašnjenjem shvaćala.
Ahem...
Najeţila se. Instinktivno je rukom posegla u dţep po svoje morsko
staklo. Prekinuo juje duboki zvonki glas kojije zaĉula za leĊima.
Mali vragolan pokušava reći Da, ima.
Ona se okrenula, znajući što će vidjeti.
Našla se nosa uprtog u trbuh samog Fratra koji se dizao iznad nje
poput tamne stijene. A kada je podigla pogled, nije joj promaklo kako
je prethodno veselo lice sada bilo veselo i dobrodušno poput crnog,
tmastog oblaka na hladnom olujnom nebu.
17
ARIELIN LET
George je padao prema tlu u zagrljaju zlatne djevojĉice. Znao je da je
sve bilo gotovo. Za jednu sekundu njegova glava će se zabiti u
ploĉnik. I Topnik će umrijeti, a Edie nikada neće saznati da je on nije
namjerno napustio, a njegova majka njegova majka nikada neće
saznati koliko on...
Instinktivno je ispruţio ruke i dvije su se stvari dogodile istodobno:
djevojĉica ih je udarila rukom koja nije bila omotana oko njegovih
prsa i pritisla ih ĉvrsto uz njegovo tijelo.
A onda je uzletjela.
U posljednji je ĉas pobijedila sve zakone aerodinamike i izravnala
tijelo, okrenula se za devedeset stupnjeva akrobatski uzletjevši ulijevo,
pa je umjesto da se razbije o kameni ploĉnik odjednom letjela
paralelno s njim, na visini od otprilike pola metra.
Drţi ruke uz tijelo ili ćeš se ozlijediti, rekla je mirno. George je zurio
u kamene ploĉe koje su mu promicale pod nosom navikavajući se na
ĉinjenicu da je ţiv. Kimnuoje, a onda pogriješio tako što je podigao
pogled.
Ne samo da im je ponestajalo ploĉnika iznad kojeg bi mogli letjeti,
već se pred njima nalazilo prometno raskriţje. Autobusi i kamioni
jurili su njime iz suprotnih pravaca, a djevojĉica kao da je predugo
ĉekala, zbilja predugo ĉinilo mu se odjednom, u sluĉaju da je
namjeravala poletjeti uvis i nadletjeti vozila koja su im tutnjala na
putu.
Visoki šleper dojurio je slijeva i ĉinilo mu se da će sigurno udariti u
njega, bio im je preblizu da bi ga uspjeli zaobići ili izbjeći, i opet je
znao da je gotovo i opet nije htio zaklopiti oĉia onda je poţelio da jest
jer se, umjesto da se sudari s kamionom, ona spustila još niţe i
proletjela ispod njega, izmeĊu kotaĉa u pokretu.
Njezin mu je smijeh ţuborio u uhu, dok je skretala ulijevo i dizala se u
visinu, i iako je George trenutak ranije bio prestravljen, shvatio je da
nije vrištao već se smiješio.
I to zbog jednog razloga: ona je letjela.
Baš kao što je i rekla.
A kad je letjela, stvarno je letjela.
Cjevĉuga, za usporedbu, nije uopće letjela. Cjevĉuga se, za usporedbu,
sporo vukla nebom satjerujući velike koliĉine zraka sebi pod krila dok
je oĉajniĉki grabila dalje. Cjevĉuga se kretala nebom u stalnoj borbi
protiv zraka i gravitacije. Djevojĉica se nije borila sa zrakom. Letjela
je kroza nj kao da je bila dio njega.
Shvatio je da se ona upravo radi toga smijala. Uţivala je u slobodi i
uzbuĊenju leta.
Kao da mu je proĉitala misli, provijugalaje izmeĊu triju rasvjetnih
stupova, a onda kroz prolaz pod modernom zgradom koji je vodio do
malog trga pred starom kamenom crkvom. U širokom je luku
proletjela s desne strane graĊevine na visini na kojoj su se nalazile
vodorige, dovoljno blizu da George s olakšanjem uvidi da su jedine
vodorige na ovoj crkvi bile groteskne iskeţene srednjovjekovne glave.
Onda je poletjela u uţem krugu i spustila se na ploĉnik pored
zdepastog nebodera u obliku kiselog krastavca koji je bio moderan
onoliko koliko je crkva u njegovu podnoţju bila stara.
Elegantno je spustila Georgea na tlo i zakoraĉila unatrag, provlaĉeći
prste kroz kosu, kroteći vjetrom razbarušene zlatne kovrĉe. Oboje su
bili zadihani i trebalo im je neko vrijeme da poĉnu normalno disati.
Dok su tako stajali, primijetioje da joj oĉi blistaju od uzbuĊenja.
Jamĉim ti da smo joj pobjegli, rekla je.
Podigao je pogled u nebo i sa zadovoljstvom utvrdio da Cjevĉugi nije
bilo traga. Kimnuo je.
Hvala ti.
Bilo mi je pravo zadovoljstvo, djeĉaĉe, nasmiješila mu se.
Zovem se George, pruţio joj je ruku jer nije znao što uĉiniti, a
rukovanje mu se oduvijek ĉinilo dobrim uvodom u upoznavanje. Ona
ga je ĉudno pogledala, a onda prihvatila njegovu ruku. Ali umjesto
rukovanja, okrenula ju je i zagledala se u nju. Primijetioje kako
prouĉava njegov oţiljak, zmajevu ranu, Oznaku Stvoritelja.
Ehm, poĉeo je on. To je...
Znam ja što je to, djeĉaĉe, nasmijala se. Budući da sam jedna od
stvorenih, kako bih mogla ne znati? Rekavši to pustila mu je ruku.
Tko si ti? pitao je on.
Ja sam Ariel.
George je kimnuo glavom smiješeći se, a onda pogledao u sve
mraĉnije nebo u strahu da će se na njemu pojaviti vodoriga.
Znat ću bude li u blizini, rekla je. Ona probija velike rupe u nebu dok
vuĉe svoju grotesknu tjelesinu kroza nj. Osjetit ću vibracije. Ipak sam
ja duh zraka.
Onda se George sjetio tko je Ariel, jer je na školskom izletu prije dva
ljeta pogledao predstavu u parku.
Hm, bez uvrede, ali ja sam mislio da je Ariel djeĉak.
Pogledala ga je s izrazom lica koji je bio mješavina uvrijeĊenosti i
povrijeĊenog ponosa. On je progutao slinu i poţurio se ispraviti prije
nego što šteta postane nepopravljiva.
Ne, mislim, gledali smo predstavu u školi. Predstavu. Zbog toga sam
mislio da je Ariel djeĉak. U predstavi, razumiješ.
Brbljao je gluposti. To mu je bilo jasno. Zasigurno nije popravljao
situaciju.
Izgledam li ti ja kao djeĉak, djeĉaĉe?
To je bilo uznemirujuće pitanje i ona ga je postavila na uznemirujući
naĉin. Problem nije bio samo u njezinu glasu koji je, uza sve
negodovanje, bio priliĉno dubok i baršunast. Nije se radilo ni o tome
da mu se ona uvijek napola rugala iako ga je to priliĉno ţivciralo.
Radilo se o tome da je bilo neĉega uznemirujućeg u vezi njezine
odjeće. Nije to bilo zbog toga što joj je odjeća bila zlatna ili pripijena
uz tijelo, niti zbog toga što je prekrivala i to jedva tijelo koje je kipar
uĉinio naroĉito gipkim i ţenstvenim. Radilo se o tome da to zapravo,
shvatio je George, nije bila odjeća. To su bili lepršavi komadi tkanine
koje je na njezinom tijelu, ĉinilo se, odrţavao samo lagani povjetarac.
Ne. Izgledaš vrlo... ne kao djeĉak.
Ona je zurila u njega jedan dugi, predvidljivo uznemirujući trenutak.
Rubovi usana zatitrali su joj u nagovještaju osmijeha. Nekako je,
negdje u dnu ţeluca osjećao da ga je upravo taj nagovještaj osmijeha
uznemiravao više od svega.
Ja jesam vrlo razliĉita od djeĉaka, djeĉaĉe. Niti jedan djeĉak ne bi
mogao uĉiniti ovo...
Potom ga je uhvatila za ruku i poletjela uvis. Ţeludac mu je poskoĉio
a ruka gotovo izletjela iz ramena, a ona ga je dizala sve više
provukavši mu svoju ruku ispod pazuha, drţeći ga tako leĊima
priljubljenog uza se, dok je kruţila uokolo zaobljenog nebodera.
Vidio je cijele katove uredskih prostorija, dok su se kruţeći dizali
prema nabrekloj sredini nebodera. Vidio je prazne stolove na kojima
su ţmirkali kompjutorski monitori. Vidio je muškarca u odijelu koji je
dubio na glavi uza zid, dok su se dvije ţene u poslovnim odijelima
smijale nagraĊujući ga pljeskom. A vidio je i potpuno puste katove
gdje je samo usamljena ĉistaĉica gurala svoja kolica kroz bezliĉni
labirint odjeljaka i kabina. Potom se zgrada poĉela suţavati, a Ariel se
okrenula u letu, smijući se nakon što mu je omogućila pogled na grad-
sku panoramu.
Ugledao je bljesak rijeke i okolnih nebodera, a potom i udaljenije
nebodere Canary Wharfa prema istoku, i poĉeo osjećati vrtoglavicu
pojaĉanu njezinim smijehom, dok se kruţenje ubrzavalo kako su se
pribliţavali vrhu zgrade.
A onda se uskovitlana panorama zbilja poĉela mutiti od brzine kojom
je Ariel kruţila, a kada su dosegli zaobljeni vrh nebodera, kruţenje se
pretvorilo u piruetu koja se sve više ubrzavala pa se George poĉeo
osjećati kao jedan od onih klizaĉa na ledu koji se vrte na jednoj nozi
tolikom brzinom da u jednom trenutku prestaju biti prepoznatljiva
osoba i postaju tek mrlja na pozadini od leda.
Molim te, procijedio je, napola se smijući, napola paniĉareći. Molim
te, Ariel. Povratit ću...
Njezina se vrtnja usporila, a onda i prestala, a Georgeovom je mozgu
trebalo neko vrijeme da se vrati na svoje mjesto i prestane s vlastitom
vrtnjom.
Ariel je njeţno zakoraĉila na vršak zgrade i spustila ga na nJeg. On je
zgrabio rešetku umetnutu u udubinu na vrhu i ĉvrsto je stisnuo.
Ne, nemoj! zapoĉeo je, ali ona ga nije poslušala.
Ispustila ga je i on je ostao sjediti na vrhu svijeta, blještavog svijeta od
stakla i metala koji se izvijao pred njim tako naglo da je, kamo god je
pogledao, uspijevao vidjeti tek provaliju.
Ariel je zakoraĉila pred njega, zavrtjela se na prstima jedne noge i
naklonila kao da je upravo završila virtuozan nastup. Gledala je u
njega kao primabalerina koja oĉekuje pljesak.
Nema šanse da pustim ovu rešetku da bih ti zapljeskao. Nema šanse,
objasnio je, zakljuĉivši kako je, s obzirom na svoj nesiguran poloţaj,
jedino potpunom iskrenošĉu mogao saĉuvati vlastiti ţivot. Ali, u pravu
si. Niti jedan djeĉak ne bi mogao tako letjeti. To je bilo nevjerojatno.
Nevjerojatno?
Jedna se zlatna obrva podigla.
Oĉito nevjerojatno neće biti dovoljno.
Sjajno. Ludo. Nenadmašno.
Obrve su ponovno postale simetriĉne.
Da, rekla je. To je bilo nenadmašno.
Da, kimnuo je, uistinu se nadajući kako će ona prihvatiti njegov
kompliment i spustiti ga natrag na tlo. Odjednom je s uţasom pomislio
kako će ga ostaviti ovdje, na vrhu te fantastiĉno izduţene jajaste
graĊevine dok se spuštala noć, a grad gutala tama. Znao je da će, u
tom sluĉaju, on naposljetku zaspati i skliznuti sa zaobljenog nebodera
u smrt.
S ogromnimje olakšanjem primijetio da se ona zadovoljno smiješi.
Pogledala je u pravcu zapada i pokazala prstom.
Tamo ţivi jedan djeĉak, djetinjasti djeĉak u djetinjastom parku koji
misli da i on moţe letjeti. Ako ga ikada sretneš, bila bih ti vjeĉno
zahvalna ponoviš li mu to što si upravo rekao. Naroĉito dio o
nenadmašivosti. On je odvratni mali hvalisavi gizdavac. Baĉena
bundeva ima više elegancije u letu od njega.
Baĉena bundeva. Kuţim, George je odvratio, drţeći se za rešetku kao
priljepak. Moţemo li se sada, molim te, spustiti?
Već se ţeliš spustiti? Ona se lijeno rastegla, ruku spojenih u
dlanovima isprepletenih prstiju, poseţući prema nebu i podiţući se na
vrške stopala. Ali odavde imaš pogled na sve.
Znam, odgovorio je. Ali, ne mogu vidjeti ni Edie, ni Topnika, a
iskreno...
I u tome je trenutku sva ljutnja zbog toga što je bio ugrabljen pa
spušten, pa onda opet ugrabljen i nošen preko cijeloga grada, dosegla
svoj vrhunac i poĉeo se gušiti.
...iskreno, dosta mi je ovoga. Prijatelji su mi u nevolji i trebaju moju
pomoć, a meni treba pomoć da im pomognem. Jer sam odgovoran za
njih, kuţiš? A ĉini mi se da se ja sve više udaljavam od mjesta na
kojemu bih ih mogao pronaći. Zato, molim te, Ariel. Moram uĉiniti
što se mora. Letenje je super, O. K.? Ali ono što ja stvarno moram
znati jest moţeš li mi ti pomoći ili ne?
Nije više imao što dodati pa je samo zurio u nju. Ona je rukama u
zraku ocrtala leptira, a onda mu se nasmiješila.
Naravno, rekla je. Pomoći uĉiniti ono što se mora. Zato sam i došla po
tebe.
Nije shvaćao.
Oprosti?
Oprošteno. Rekla sam ti tko sam ja. Nasmiješila se.
Duh zraka? pokušao je on.
Poslanica Sudbine, odvratila je uz uzdah nevjerice. A potom ga je
ponovno povukla za gleţanj, a on se okliznuo i opet poĉeo padati,
samo što je ovaj put oĉekivao kako će ga ona uhvatiti, što je, srećom, i
uĉinila.
Postoji i lakši put, siguran sam, procijedio je nakon što su se još
jednom podigli iznad tla u posljednji ĉas.
Ali ti ne moţeš ići lakšim putem, zar ne, djeĉaĉe? nasmijala se kada su
poletjeli prema sjeveru ulicom St. Mary Axe. Ti ideš Teţim Putem.
Zbog naĉina na kojije to izgovorila, iznenaĊen ĉinjenicom da je to
znala, ţeludac mu se stisnuo više negoli od svog letenja, a onda je
zaĉuo zvuk od kojeg mu je pozlilo još više.
Ispred njih, negdje u tami, zaĉuo je kako jedno zvono zvoni kao za
pogreb, duboko i tiho i dostojanstveno. I znao je, bez trunĉice sumnje,
da je to bilo zvono upozorenja, kao i da je upozorenje bilo
namijenjeno njemu.
18
IKAROV LET
Ikar je zamahivao svojim krutim krilima i nekoliko puta bolno vrisnuo
nijemim ustima, dok je letio iznad uredskih blokova naselja
Broadgate.
Vrištao je jer je mrzio ljude, a što ih je više vidio okupljenih najednom
mjestu, to se lošije osjećao. Draţa mu je bila sigurnost njegova
postolja, gdje je mogao stajati skriven pod napravom priĉvršćenom za
svoja krila, i zatvoriti uši pred bukom koju su stvarali ljudi hodajući
pred njim.
Vrištao je dijelom iz navike, a dijelom i zato jer je je njegova orma za
letenje bila toliko nezgrapna i teška da je biti stalno spojen s njom
nalikovalo boravku u vlastitoj sobi za muĉenje.
Bilo muje teško letjeti, budući da su krila koja mu je stvoritelj podario
više nalikovala grubim, podrezanim krilima vjetrenjaĉe negoli neĉemu
osmišljenom za dostojanstven let. To je znaĉilo da je mogao preletjeti
samo kratke udaljenosti prije no što bi ga let iscrpio, a nije se
uspijevao izdignuti više od otprilike šest metara iznad zemlje. Kad god
je morao preletjeti nešto više od šest metara, morao je to uĉiniti nizom
skokova koristeći svoja ţilava stopala kao kandţe.
A najviše je vrištao zbog toga što je udaljenost koju je Pokušao
preletjeti bila prevelika, pa je morao sletjeti usred grupe ljudi
odjevenih za noćni izlazak. Njegova mrţnja spram ljudi bila je toliko
snaţna da je uvjerio samoga sebe, negdje u zakutcima svoga bolesnog
uma, da je, što su mu bliţe bili, njegova bol bila snaţnija.
Sletio je pred jedinu grupicu ljudi koja se nije kretala šest umornih
crnih figura satrvenih radom i zaleĊenih u vremenu, koje nikada neće
stići svojim kućama budući da su bile izlivene od bronce.
Ikar je stao pred njih, zaštićen njihovim stisnutim tijelima od stvarnih
ljudi u prolazu.
Šest nepomiĉnih parova bronĉanih oĉiju promatralo je tog mrljavca
kako dahće i stenje, uzmiĉući pred ljudima koji su promicali pored
njega.
Pravi razlog zbog kojeg je Ikar bio lud, leţao je u tome što nije znao
tko je ili što je bio ĉovjek, stroj, ţivotinja ili ptica. Zbog toga nije ni
najbolje letio. Zbog toga je hodao poput bika na straţnjim nogama.
Zbog togaje svoj ţivot proţivljavao u vrisku.
Jedino stvorenje koje ga je ikada razumjelo bio je Minotaur, zato jer je
Minotaura napravio isti stvoritelj i jer je imao jednaku ludu
podvojenost u svojoj srţi.
A djeĉak i sijevka ubili su Minotaura. I on ih je odluĉio uloviti, ma
koliko bolan bio lov.
Još je jednom snaţno udahnuo i bacio se u nebo.
Naći će ih.
19
UKOPAVANJE
Pogrešnost koju je Topnik osjećao duboko u svojoj srţi, ĉinilo se,
pogoršavala se. Njegov je umor bio dublji od uobiĉajene iscrpljenosti,
a ruke i noge su mu poĉele otkazivati poslušnost, kao da su se naredbe
koje su stizale iz njegova mozga igrale pokvarenog telefona s
njegovim udovima, putem gubeći priliĉno na svojoj preciznosti.
Ĉinilo mu se da su mu ruke, inaĉe snaţnih, hitrih prstiju, odjednom
bile uvuĉene u krute boksaĉke rukavice. Boljela su ga leĊa i borio se
protiv sveproţimajuće ţelje da pronaĊe onaj djelić šljunĉane plaţe i
sjedne na neko vrijeme. Znao je da je ta ţelja bila smrtonosna, jer je
bio priliĉno siguran da, nakon što sjedne, neće više htjeti ustati. Zato
je prelazio svojim sada nespretnim rukama preko grubog kamenog
zida zadovoljno zakljuĉivši kako na njemu nije ostao niti jedan kamen
srca.
Nasmiješio se samome sebi i podigao improviziranu vreću naĉinjenu
od svojeg nepromoĉivog plašta. Njezin ga je zveket ispunio
zadovoljstvom.
Mogao je uĉiniti dvije stvari, pomislio je: mogao je baciti vreću pod
vodu, pa bi Hodaĉ morao šljapkati u mraku u potrazi za kamenjem
srdaca. Problem je bio u tome što je voda, u svom najdubljem dijelu
bila duboka jedva dva metra, i mnogo plića u drugim dijelovima.
Šljapkanjem bi se Hodaĉ brzo spotaknuo o vreću koju bi onda otvorio
i imao svu potrebnu svjetlost.
Zakopaj je, promrsio je. Pametnjaković nije rekao da ne mogu kopati
prema dolje, zar ne?
Pronašao je šljunĉani nanos, oslanjanjući se iskljuĉivo na osjet dodira.
Napipao je straţnji zid i spustio se na koljena. Stavio je vreću s
kamenjem srdaca na tlo do sebe i odluĉio zapaliti cigaretu.
Zagrebao je šibicom, zapalio kraj cigarete i snaţno povukao dim.
Izvukao je kositreni tanjur iz jakne i promotrio ga na svjetlu šibice dok
mu nije dogorjela do prstiju.
San o ĉetiri dvorca, moš mislit znaš li ti što si ti, ljepoto moja?
postavio je pitanje tanjuru dok mu se šibica gasila, a iz uglova odaje
ponovno nadirala tama. Ti si prokleta lopata.
Potom je namjestio cigaretu u kut usana i zabio tanjur u šljunak pred
svojim koljenima. Izbacio je hrpicu šljunka u jednu stranu i zabio ga
ponovno u tlo, zadovoljno primijetivši kako ga zabrana kopanja prema
gore nije spreĉavala da kopa u suprotnom pravcu.
I kako to ĉesto biva, ĉim je poĉeo raditi, osjetio se manje umornim.
Bilo je to kao da je fiziĉki napor smanjivao napetost, a ritmiĉno
kopanje ostavljalo manje prostora za brigu o pogrešnosti u njegovoj
srţi.
Bio je svjestan kako ima mnogo razloga za brigu, meĊu ostalim i zbog
ĉinjenice da mu je vrijeme istjecalo. Gore, na površini zemlje,
jamaĉno se bliţila smjena dana. A bude li njegovo postolje prazno u
ponoć, gotov je. Nije znao kako će ĉinjenica da će umrijeti i ĉinjenica
da je prekršio zakletvu zajedno djelovati. Moţda će biti hodajuća
mrtva skulptura, par mrtvih ruku, kao mrljavci koji napuštaju svoja
postolja samo kako bi izvršavali naredbe Hodaĉa ili Kamena. Od po-
misli da bude mrljavac u zrcalnikovu obliĉju dizao mu se ţeludac, pa
se iskalio na šljunku kopajući snaţnije i brţe. Što god da se dogodilo,
ĉak i ako otegne papke u ponoć, zakopat će Hodaĉev bezboţni plijen
što je dublje mogao. Kopao je tako snaţno da se kositreni tanjur
svinuo pa ga je bacio u stranu, i poĉeo kopati golim rukama.
Dugo su jedini zvuci u tami bili krckanje šljunka kojeg je Topnik
vadio iz rupe i bacao u stranu, te tihi povremeni coktaji ĉovjeka koji je
radio objema rukama s cigaretom smještenom u kutu usana.
Pitao se što je George radio u tom trenutku.
20
FRATROVA NAGODBA
Gdje je djeĉak?
Crni Fratar zurio je u Edie.
Nestao je.
Nestao? Kako nestao?
To je bilo izreĉeno optuţujućim tonom pa je Edie imala osjećaj da će,
što god se dogodilo, biti njezina krivica.
Jednostavno nestao. Ne znam kako, ne znam kamo.
Isturila je bradu odbijajući skrenuti pogled.
Ne znaš kako, ne znaš kamo... a sada si ovdje.
Da.
Ispustio je zrak iz pluća duboko i glasno, zviţdeći poput sigurnosnog
ventila visokotlaĉnog bojlera.
Pa, to je divno i krasno. Izvanredno, štoviše. A pretpostavljam da ti...
Mislila sam da ćeš moţda ti znati zašto.
Izgledao je kao da nije navikao da mu netko tako izravno upada u
rijeĉ. Nakašljao se.
Mislila si da ću ja moţda znati zašto si ti došla.
Zašto je George nestao.
Sigurnosni ventil je popustio i iz Fratra je provalila bujica rijeĉi.
Zašto je on nestao? Ti misliš da ja znam zašto je mali nestao? Ne
mogu vjerovati svojim ušima, djevojko! Uvjeravam te da ja s tim
nemam veze! Pa, sama pomisao...
Mislila sam da ćeš moţda znati ima li to veze s Teţim Putem.
Bujica se zaustavila. Fratar je prešao rukom od vrha svoje ćelave
glave prema bradi. Kao da je njome izbrisao izraz šokirane nevjerice,
zamijenivši ga iskrenom zbunjenošću.
Teţim Putem?
Rekao si da mu je Teţi Put zagarantiran ne poloţi li zmajevu glavu na
Kamen. Htjela sam saznati je li njegov nagli nestanak dio toga.
Fratar je zakoraĉio unatrag. Odjednom je izgledao manje opasno.
Poĉešao se po glavi.
Ţeliš reći da nije stavio glavu na kamen?
Da.
Jer mu je ponestalo vremena? Zbilja sam iznenaĊen. Vidio sam znak
na njegovoj ruci, osjetio moć u njemu, oĉekivao sam da će uspjeti.
Veliki redovnik izgledao je iskreno zbunjen. Pa, tako mi svega... Bio
bih se okladio da će pronaći Kameno Srce, zbilja bih. Oĉekivao sam
više od njega.
Edie je odjednom pomislila na Georgea, na odluĉan izraz na njegovu
licu dok je mirno drţao pištolj u ruci, uperen ravno u Minotaurovo
oko. Sjetila se kako se uopće nije lecnuo, ĉak ni tijekom snaţne
eksplozije nakon što je povukao okidaĉ.
Nije mu ponestalo vremena. Pronašao je Kameno Srce. Bio je to
Kamen Londona. Sam je došao do tog zakljuĉka. Slijedio je mapu od
rijeĉi koju si mu dao. Napravio je i druge stvari. Bio je priliĉno
nevjerojatan. Jednostavno je odluĉio da neće staviti zmajevu glavu na
nj. Izabrao je Teţi Put. A ja ţelim znati je li zbog toga nestao.
Izabrao je Teţi Put? Ti mi hoćeš reći da je on stvarno IZABRAO Teţi
Put? Sto mu gromova, zašto bi to uĉinio...? Osim ako...
Fratar je pogledao u Malu Tragediju. Potom u Edie. A onda je polako
napravio tri koraka unatrag prema šanku. Prebacioje ruku preko njega
i zgrabiojednu bocu CocaCole. Zamišljeno ju je otvorio zubima i
pruţio joj je.
Popij ako se ova Ċavolja tekućina uopće moţe nazvati pićem, i sve mi
ispriĉaj ništa ne izostavljaj. A onda ćemo vidjeti moţe li se štogod
uĉiniti.
Edieje uzela bocu i sjela na stolac, i, odjednom vrlo svjesna ĉinjenice
da je odlomljena zmajeva glava u dţepu Georgeva kaputa bila svega
nekoliko centimetara udaljena od Fratrova lakta, poĉela priĉati.
Ispriĉala mu je sve što se dogodilo od trenutka kada su napustili tu
prostoriju prethodne noći, i završila ispriĉavši kako je Topnik nestao u
Hodaĉevim ogledalima.
I zbog toga ţelim znati istinu o ogledalima. I o Teţem Putu. Moram
pronaći Georgea i moramo pomoći Topniku.
A zbog ĉega to?
Zbog toga jer je to jedina ispravna stvar koju moţemo uĉiniti,
odgovorila je bez razmišljanja. A nakon što je ĉula vlastiti odgovor,
shvatila je da je upravo to bio razlog zbog kojeg je ona to htjela
uĉiniti. Uzmeš li jedan ţivot, moraš spasiti drugi.
Tek je onda povukla veliki gutljaj CocaCole. Grlo su joj zaškakljali
mjehurići i glasno je podrignula prkosno pogledavši ogromnog
zrcalnika pred sobom.
Ispriĉala si mi sve što se dogodilo?
Da, odvratila je, drţeći fige u mislima. Ispriĉala sam ti sve što sam
vidjela.
Što je bila istina. Otišli su iz puba pod izlikom kako su morali ići po
zmajevu glavu, ne htjevši reći Fratru da je cijelo vrijeme bila kod njih,
u dţepu Georgeova kaputa. Pa je pogledala prema tom istom kaputu i
istom oteţalom dţepu koji je leţao na šanku pokraj Fratrovog lakta.
Odvratila je pogled nadajući se kako Fratar nije primjetio teţinu
kaputa kada ga je odgurnuo da dohvati bocu CocaCole.
Nisam te pitao je li to bilo sve što si vidjela. Pitao sam te je li to sve
što se dogodilo?
Za stvorenje izliveno od bronce pogled mu je bio zabrinjavajuće
ĉeliĉan.
To se dogodilo.
To još uvijek nije odgovor na moje pitanje, ali dovoljno je blizu za
jednu sijevku, valjda.
Zaĉula je kako Mala Tragedija pokušava prigušiti tihi podrugljivi
podsmijeh. Nije se previše potrudio, a zvuk ju je iznervirao više nego
što je oĉekivala. Podigla je pogled, sjajan i prkosan.
Ja ništa ne skrivam.
Fratar je na trenutak zurio u nju, a onda su mu ramena poĉela
podrhtavati, pa se drhtaj pretvorio u potres, a potres zagrmio u smijeh,
a u sljedećem se trenutku cijelom prostorijom orio duboki smijeh
velikoga kipa za šankom. Malim je barskim ruĉnikom brisao suze koje
su mu potekle iz oĉiju dok se smijuljio, frktao i općenito se vrlo slabo
kontrolirao.
Nije ugodno kada ti se netko odjednom poĉne neoĉekivano smijati.
Kada ti se odjednom poĉne smijati tona i pol bronce u redovniĉkoj
halji još je iritantnije.
Ej, pokušavala ga je zaustaviti. Što je smiješno?
Oprosti, Fratar je hvatao zrak. Neoprostiva neljubaznost, vjeĉna
sramota, strašan propust u gosto... gostoljubivosti Ali, sijevka koja
ništa ne skriva? Ma, sama pomisao! Sijevka nije ništa doli pravo
pravcato skladište, pretrpano skrivenim stvarima. Skriveno i skrivanje
dvije su strane istog novĉića, kao što ti dobro znaš u srţi svog mladog
bića, priznala ti to ili ne. Sijevka upija skriveno u svijetu i sama je
primorana mnogo toga drţati skrivenim kako bi preţivjela u tom
svijetu. Vjere mi, da nije gotovo simetrija, mogao bi biti paradoks.
Pa je iznova prasnuo u smijeh, a ramena su mu se tresla i podbradci
razdragano podrhtavali koliko ga je sve to zabavljalo.
Ona nije imala pojma što je znaĉila cijela ta lavina rijeĉi. Pomislilaje
kako se koristio svojim dubokim glasom kao toljagom. Razumjela je
rijeĉ paradoks, i jest bio paradoks što je ovaj nasmijani kip koji je bio
utjelovljenje gostoljubivosti i veselja zapravo bio toliko zastrašujuć.
Bilo je to kao da je koristio svu tu veselost kao oruţje. Bio je jako
daleko od nasmiješenog ĉovjeka s noţem koji ju je progonio na
usamljenoj plaţi u, ĉinilo joj se, nekom drugom ţivotu; no ipak, bilo je
neĉega u njegovu veselju što je naviještalo ako već ne skriveni noţ, a
ono skriveni motiv koji bi za nju mogao biti jednako koban.
Od svog tog smijeha i veselja bilo je teško misliti, a razmišljanjem je
Edie ostajala korak ispred drugih.
Ej, pokušala je. On se nastavio smijati.
Bez razmišljanja je uzela ĉep sa šanka pred sobom, i bacila ga u
Fratra. Metal je udario o metal kada mu se ĉep odbio od ĉela uz glasno
tink koje je presjeklo njegov smijeh poput sjekire. Ĉep je poskoĉio
odbivši se o ćelavu glavu i bljesnuvši u svjetlima automobila koji je
projurio pred pubom, a Fratar ga je uhvatio lijevom rukom, jednim
nevjerojatno brzim pokretom za ĉovjeka tolike mase. Uhvatio je i
zgnjeĉio ĉep jednim jedinim pokretom. Potom je otvorio ruku i njeţno
ispustio zgnjeĉeni krug na stol pred njom.
Ups, zaĉula je Malu Tragediju za leĊima.
Tišina, vragolane! zagrmio je Fratar. Potom je krenuo naprijed,
podigao halju do koljena i sjeo na stolac pored nje. Zgnjeĉeni ĉep još
se uvijek ljuljao na malom okruglom stolu meĊu njima. Edie je
odluĉila da će biti preplašena kasnije. Sada su joj trebali odgovori.
Ogledala, rekla je. Ja sam ti ispriĉala sve što se dogodilo, sada ti meni
reci o ogledalima, a onda o Teţem Putu.
Fratar je jednom rukom trljao bradu, a drugom nervozno lupkao po
stolu. Onda je prestao lupkati i pogledao ujedno od ogledala.
Imam ponudu, kratko je odrezao.
Ponudu?
Nagodbu. Nešto za tebe, nešto za mene.
Što to nešto? pitala je izbjegavajući pogledavati u pravcu kaputa na
šanku i sumnjivo ispupĉenog dţepa.
Hoću tvoju rijeĉ. Hoću obećanje da ćeš mi dovesti djeĉaka, u sluĉaju
da preţivi i ti ga pronaĊeš.
Ti hoćeš Georgea?
Hoću s njim popriĉati. Hoću da on popriĉa sa mnom.
I to je sve?
I to je sve.
Nije ni trebala razmišljati.
Dogovoreno.
Fratar je zurio u nju, zurio je toliko intenzivno da je imala Osjećaj
kako zapravo gleda u njezinu unutrašnjost, a onda je Pljunuo u dlan i
pruţio joj ga. Ona nije znala što uĉiniti. Mala Tragedija se nakašljao u
sjeni za njezinim leĊima.
Pljuni u svoj dlan i rukujte se.
Njezina su usta, sada kada je razmislila o tome, bila previše suha da bi
skupila dovoljno sline. Pokušavala je proizvesti još sline.
Ne moraš zapravo pljunuti, dušice, rekao je Fratar.
Pa je odglumila pljucanje u dlan i pruţila mu ruku. Velika se bronĉana
šaka omotala oko njezina dlana. Iznenadila ju je mekoća i toplina
glatkog metala.
Fratar se zavalio u stolici i nasmiješio.
I na trenutak se Edie zapitala je li upravo, ne znajući, na neki naĉin
izdala Georgea.
21
POSLJEDNJI VITEZ
George je slušao udarce zvona duboke, pravilne i zloslutne. Letjeli su
ravnom linijom, navoĊeni zvonjavom kao kakvim svjetionikom, kroz
kišu kojaje nemilosrdno pljuštala.
Pred njima, u daljini, nazirale su se crna metalna ograda i vrata sa
šiljastim završecima postavljena izmeĊu dviju trošnih kamenih
vratarevih kućica, jedva nešto većih od straţarnica. Ariel je proletjela
iznad njih, a potom izmeĊu dviju starih ciglenih zgrada s kolonadama
u prizemlju, koje su vodile prema straţnjem kompleksu unutarnjeg
dvorišta. U tom su se dijelu kompleksa nalazile moderne poslovne
zgrade od stakla, a kada su im se pribliţili, George je pred njima
ugledao nekoliko kišobrana, dokaza kako su i posljednji zaposlenici
ţurili kućama kroz pljusak. Na tlu je bilo toliko vode da je mogao
vidjeti kišom izbušen Arielin odraz, zlatan i sjajan na pozadini od
tmurnog noćnog neba.
Potom je ona naglo skrenula, i sletjela s takvom lakoćom da Georgeu
nije bilo jasno gdje je završio let a poĉelo hodanje, ali mu je bilo jasno
da su stigli. Udarci zvona nadglasavali su šum kiše koja se sada
spuštala s neba u zavjesama. Uprla je prstom u boĉnu stranu jednog od
renoviranih starih skladišta.
Visoko na zidu pred kojim su stajali nalazilo se nešto crveno i
kockasto, ali kiša mu je padala direktno u oĉi i Georgeu je trebalo
nekoliko sekundi da shvati da je to zapravo zvono i njegov okvir.
Nekoć je to sigurno bilo vatrogasno zvono. Sada je pak neumitno
zvonilo na kiši, crveno i mokro poput svjeţe krvi.
Znaoje da mu se neće svidjeti odgovor na njegovo sljedeće pitanje, ali
ga je svejedno odluĉio postaviti.
Što je to? Zašto smo ovdje?
Ariel mu se vedro osmjehnula, napravila piruetu na vršcima prstiju i
zaustavila se pred njim bez traĉka osmijeha u pogledu.
Nikada ne pitaj kome zvono zvoni, djeĉaĉe. Zvoni tebi.
O. K., polako je odvratio. Nije bio iznenaĊen jer je znao da zvono
zvoni za njega od prvog udarca koji je ĉuo, ali nije mu bilo mnogo
jasnije. Zašto zvoni meni?
Ona je teatralno zamahnula rukom pokazujući preko njegovog
ramena.
To je pozivno zvono. Poziva te na upoznavanje s Posljednjim
Vitezom.
Polako se okrenuo. Deset metara dalje, na izdignutom travnjaku
uokvirenom niskom ţivicom nalazio se oklopljeni vitez u punoj
veliĉini, na bojnom konju, s dugaĉkim kopljem u ruci, spremnim za
napad. Vitezovo je lice skrivala kaciga s tankim prorezom u viziru, a
konj je bio prekriven ukrasnim plaštom naĉinjenim od prepletenih
metalnih ploĉica u koje su bili umetnuti plavi stakleni krugovi u
keltskom pleternom uzorku. Bili su veliĉanstven par iako je glava
konja izgledala gotovo kao lubanja. Mogao je vidjeti kroz njegovu
nosnicu. Mogaoje, zapravo, vidjeti kroz nekoliko njegovih dijelova,
jer uopće nije bio masivan. Bio je šupalj. Potom je George pogledao
malo paţljivije i shvatio da je kipar napravio i konja i jahaĉa od ploĉa
oklopa. I Vitez je bio šupalj. Pa se poĉeo pitati s razlogom, s obzirom
na oštrinu koplja u Vitezovoj desnoj rucije li on bio zrcalnik ili
mrljavac.
Ariel, rekao je tiho. Zašto me zvono toĉno pozvalo?
Onaje zatresla glavom otresajući tako s kose vodu koja se u sitnim
kapljicama razletjela oko nje, i tek onda progovorila. George je
primijetio da je u svemu što je radila bilo neĉega teatralnog.
Rekla sam ti, djeĉaĉe. Sam si izabrao svoju sudbinu. Izabrao si Teţi
Put. Koji poĉinje ovdje.
George je bio uvjeren kako je Teţi Put zapoĉeo nakon što ga je
zgrabila Cjevĉuga, ako ne ĉak i prije, kada su ostali bez Topnika. Nije
mu se sviĊala pomisao kako je to bilo tek zagrijavanje za nešto mnogo
gore.
A tko je Posljednji Vitez?
On je Posljednji Vitez Bratovštine.
Izgovorila je ĉudnu rijeĉ bratovština.
Ĉega?
To je bratovština vitezova. Starinska rijeĉ. Sve je objašnjeno u onom
natpisu, odgovorila je, pokazujući prstom njemu iza leĊa.
Na niskom zidu ispod ţivice koja je okruţivala Viteza nalazila se
ploĉica s natpisom.
Polako je krenuo naprijed, ne ispuštajući viteza i njegova bojnog konja
iz vida niti na trenutak, a onda je kleknuo na jedno koljeno, u lokvu
kišnice pred ploĉom na kojoj je pisalo:
Kralj Edgar 959. - 975. ponudio je ovu pustu zemlju bez gospodara
trinaestorici vitezova, pod uvjetom da svaki od njih sudjeluje u tri
dvoboja, jednom na zemlji, jednom pod zemljom i jednom na vodi.
Nakon što su ostvarili ove podvige, Kralj je °dobrio vitezovima, ili
bratovštini odreĊena prava...
Nije uspio dalje proĉitati jer je konj nervozno frknuo i udario kopitima
o tlo, a George je pogledao prema gore i vidio da se Vitez nagnuo
naprijed i okrenuo svoj mraĉni prorez za oĉi prema njemu. I dok je
George zurio natrag u njega, vidio je kako se tmina unutar kacige
lagano rasvijetlila, a na mjestu oĉiju upalila se dva blijeda plaviĉasta
svjetla. Prije nego stoje uspio odluĉiti bi li se trebao uspraviti i
pobjeći, ili ostati na mjestu, Posljednji Vitez je progovorio. Glas mu je
bio dubok i zvonak, a u sebi je imao i limenih tonova zvonjave u
pozadini, kao da je bio saĉinjen od nje.
Hoćeš li se pokazati?
Bilo je to jednostavno pitanje. George nije u njemu vidio nikakva zla.
Uspravio se i otrao kišu s lica.
Da. Zdravo.
I, hoćeš li se pokazati? ponovio je Vitez.
George je spustio pogled na sebe, a onda ga podigao prema
plaviĉastim oĉima koje su gledale u njega iz prazne kacige. Konj je
povukao uzde i zagrebao velikim metalnim kopitom po tlu.
Tu sam. Pokazujem se, odgovorio je, pomalo zbunjen. Vitez je
pritegnuo uzde zbog ĉega je konj frknuo i smirio se.
I, hoćeš li se onda pokazati?
Ponavljanje je postajalo ĉudno. Ili tek iritantno. A moţda vitez nije
imao najbolji pogled iz uskog proreza u svojoj kacigi
Da, pokazat ću se. Pokazujem se. Kao što vidiš. Govorio je polako, uz
pretjeranu ljubaznost kako ga ne bi uvrijedio. Pitao si me to već tri
puta.
Jahaĉ se uspravio, a njegov je konj zanjištao kroz raširene nosnice.
A ti si tri puta prihvatio, dobri viteţe.
George je zakljuĉio da je kip oĉito bio malo lud. Koliko je on znao,
nije bilo razloga zašto kipovi ne bi mogli biti jedanko ludi kao ljudi.
Nije on ništa prihvatio niti jednom, a kamoli tri puta. Odluĉio je da je
došlo vrijeme da poĉne ozbiljnije traţiti Edie.
U redu. Pa. Kako ti drago, rekao je, okrenuvši se.
HA! Sljedeći je udarac zvona bio popraćen urlikom i zveketom
oklopa.
Zvuk ga je udario poput fiziĉkog udarca. Bio je toliko glasan da je
George vidio kako je kišnica poskoĉila u okolnim lokvama. Bio je to
povik odobravanja, a dolazio je iz mnogih grla, ne samo iz onog
Posljednjeg Viteza. Bio je to zvuk velikog broja vojnika koji su vikali
i udarali o svoje štitove maĉevima i kopljima. I u bljesku neĉega nalik
munji ili plamenome zidu, George je vidio cjelokupnu Bratovštinu
okupljenu oko njega poput duhova na kiši. Ali ovo nisu bili šareni
bajkoviti vitezovi iz knjiga za djecu. Ovo su bile zlokobne figure is-
crpljene bojem, koje su se u sedlima odrţavale posljednjim snagama.
Njihovi oklopi nisu bili sjajni i ulašteni, već prepuni rupa i umrljani
krvlju. Maĉevi su im bili istupljeni i na mjestima otkrhnuti, a štitovi
toliko izbušeni da je bilo teško razaznati naslikane grbove koji su ih
nekoć davno krasili. Oni koji su u rukama drţali kacige imali su lica
obrasla bradama te tamne kolutove ispod oĉiju u kojima se ogledao
umor. Nekoliko je lica bilo prekriveno krvlju i modricama, a mnogi su
sjedili iskrivljenih ramena ili pak nadvijeni nad bolnim ranama koje
nije mogao vidjeti. Dojam kako su tek stigli iz borbe upotpunjavala je
njihova zadihanost, kao i para koja se na hladnoći dizala iz nosnica
njihovih konja. A svi su u rukama drţali isukane maĉeve.
George je sve to vidio samo na trenutak, a ĉim je trenutak prošao
vratile su se moderne poslovne zgrade, a on je zurio u Ariel, još uvijek
leĊima okrenut Vitezu. Jedina stvar koja se promijenila bilo je to što
se sada ĉinilo kako je iza njega bilo na stotine sjajnih plavih svjetala,
što su obasjavala zidove dvorišta poput velike diskokugle.
Htio je zapravo reći da mu je drago, rekla je Ariel.
S novim udarcem zvona dogodio se još jedan bljesak, i George je
ugledao vojsku vitezova, Bratovštinu, kako mu se pribliţava.
Dobro dobro, rekao je polako, ne ţeleći se uopće okretati niti saznati
otkud su dolazila sva ta plava svijetla. A što to toĉno znaĉi?
To znaĉi da ti on ukazuje ĉast kao vitezu, jer si prihvatio tri izazova.
Postupio si viteški.
Aha, samo što nisam. To je glupost, procijedio je oĉajniĉki. Nisam
prihvatio nikakav prokleti izazov, a kamoli tri!
Da, jesi, djeĉaĉe. Prihvatio si da se pokaţeš u borbi. Prihvatio si tri
puta.
Ali nisam znao o ĉemu on govori! Mislio sam da me nije mogao ĉuti
ili tako nešto. Mislio sam da zato ponavlja... spustio je glas. Mislio
sam da je nagluh. Ili lud...
HA! Opet je odjeknuo udarac zvona, dogodio se još jedan snaţan
bljesak i zaĉuo je povike Bratovštine ponovno ih ugledavši.
Pribliţavali su mu se s dvije strane tvoreći dugaĉki prolaz s njime u
sredini.
Sretno, djeĉaĉe, rekla je Ariel i hodajući unatrag poĉela se odmicati od
njih.
Što bih ja trebao uĉiniti? prosiktao je George.
Pokazati se i boriti se. Tri dvoboja, tri testa snage, a svaki na drukĉijoj
površini od prethodnog. Moraš se boriti na zemlji, pod zemljom i na
vodi. Proĉitao si natpis. To je pravilo Bratovštine.
Ali, zašto se moram boriti?
Zato jer si izabravši Teţi Put izabrao ostati. Sada trebaš dokazati da si
dostojan toga.
A ako ne uspijem?
Zaĉuo je još jedan udarac zvona, ovaj put popraćen bljeskom bez
zvuka, samo prikazom vitezova. Ovo se nastavilo sa svakim novim
udarcem. Ĉinilo mu se kao da ih gleda u vrlo usporenom blicanju
ritma usklaĊenog s pogrebnom zvonjavom.
Onda nećeš ostati. Niti ovdje niti u ikojem nLondonu. Ovaj svijet te
više nikada neće vidjeti.
Zadigla mu je rukav i kucnula po metalnoj ţili koja je izvirala iz
Oznake Stvoritelja.
Svaka će od ovih ţila krenuti prema tvom srcu ĉim zapoĉneš dvoboj.
To se dogaĊa kako bi te prisilili da završiš dvoboj, jer pobjegneš li ţila
će nastaviti putovati tvojim tijelom dok ti ne probode srce. Zato, ne
bjeţi niti od jednog dvoboja. Moraš se pokazati i dokazati. Samo ćeš
na taj naĉin pokazati od ĉega si napravljen.
Od oĉaja je poĉeo gubiti dah. Stisnuo je šake i hvatao se za posljednju
slamku ĉuvši kako mu je konj za leĊima poĉeo rzati i tresti uzdama.
Ali ja se ne mogu boriti! Nemam oruţja!
Ona se nasmiješila tuţnim pozdravnim osmijehom i uprla prstom iza
njega.
Onda se moli da je tvoj um oštriji od njegovog koplja, djeĉaĉe, zato jer
je on krenuo.
George se okrenuo, i u sljedećem bljesku vidio je da a je Bratovština
opkolila u uskom prostoru za borbu, napuĉenim oruţjem i zlokobnim
licima. Osim toga, na drugom je kraju tog prolaza okruţenog s dva
reda vitezova ugledao izvor svih onih plavih svjetala. Bili su to Vitez i
njegov bojni konj.
Sva stakalca upletena u konjev ukrasni plašt upalila su se bacajući
plavu svjetlost u svim smjerovima u trenutku kad je jahaĉ polako
potjerao konja s postolja. Svjetla su poskoĉila i hipnotiĉno zaigrala po
okolnim zidovima i prozorima u ritmu nabiranja ukrasnog plašta, a
veliki je konj paţljivo prekoraĉio nisku ţivicu i poĉeo udarati
kopitima po mokrom kamenom podu dvorišta.
Vitez je slijegao ramenima i klimao glavom lijevodesno, poput
boksaĉa koji se opušta prije borbe. Ĉinio se jednako ubojitim i
borbenim kao i ostatak Bratovštine koju je George vidio sa svakim
novim udarcem zvona.
Hodao je unatrag po prolazu kojeg su napravili ĉas vidljivi, ĉas
nevidljivi vitezovi. Pitao se jesu li stalno tamo, ili samo u bljeskovima.
Zakoraĉio je u stranu, planirajući utrĉati pod niski trijem jedne od
okolnih ciglenih zgrada, kamo ga Vitez ne bi mogao slijediti zbog
svoje visine, a on bi barem mogao zgrabiti jednu stolicu i iskoristiti je
kao oruţje.
Nešto tvrdo, poput široke strane maĉa udarilo mu je u glavu, od ĉega
mu je zazvonilo u glavi, a trenutak prije toga zaĉuo je zveket konjske
orme i rijeĉ KUKAVICA procijeĊenu u uho.
Uhvatio se rukom za uho i zateturao preko sada već oĉito stvarnog
bojnog polja. Oĉito je oteturao predaleko, jer mu je nešto veliko,
ravno i tvrdo poput štita udarilo u lice, pa je pao natrag u središte
uskog prostora.
Taj udarac u nos vjerojatno je bila stvar koja ga je spasila. Udarac u
nos jako boli, ali isto tako te puni adrenalinom i bijesom. A George se
razbjesnio jako brzo; ljepljivi crni osjećaj digao mu se u grlo i nos, i
nije bio iznenaĊen što mu je, nakon što je rukom prebrisao lice, na njoj
ostao tanki krvavi tragSjetio se Topnika; onog trenutka kada gaje
spasio na poĉetku tog grozomornog niza dogaĊaja i kada mu je,
odmjerivši ga, rekao:
Ljut si. Poneki put ljutnja pomaţe. Ovo nije jedan od tih puta...
Ali se takoĊer sjetio kako je Topnik kanalizirao njegov bijes u borbi s
Minotaurom. To je bio jedan od tih drugih puta, kaad je ljutnja bila
pozitivna stvar. Ovo je, znao je to George, bila jedna od takvih
situacija.
O. K., rekao je samom sebi. O. K.
Bio je mokar do koţe i nije mogao ništa uĉiniti, ali se ipak okrenuo,
zasukao rukave i zauzeo raskoraĉni stav. Topnik je moţda bio fiziĉki
odsutan, moţda zauvijek izgubljen, ali je u naĉinu na koji se George
ukopao u zemlju definitivno bilo neĉega njegovog.
Pljunuo je u lokvu i pogledao u Viteza na drugom kraju dvorišta.
DOBRO, povikao je. Pokaţi što znaš.
Dogodio se još jedan bljesak i u njemu je opet vidio vitezove
Bratovštine koji su izgledali kao da su istodobno bili projekcija na kiši
i naĉinjeni od nje; i svi su zurili u njega.
Nisu izgledali kao sretna skupina vitezova, ljubitelja dvorske poezije
posvećenih spašavanju unesrećenih djeva ili ubijanju pitoresknih
zmajeva.
Izgledali su kao opasna nemilosrdna banda srednjovjekovnih
pljaĉkaša.
Hoće li mi tko posuditi štit ili nešto? pitao je.
U sljedećem se bljesku nitko nije micao. To ga je samo još više
razljutilo.
U redu. Baš viteški. Ma idite svi kvragu, baš me briga.
Osjetio je bol u ruci i bez gledanja je znao da je zapoĉelo ono o ĉemu
je Ariel govorila. Metalna se ţila zabijala dublje u nJegovu ruku i
krenula prema njegovom srcu. Pogledao je u nju i ispruţio je tako da
je svi mogu vidjeti. A onda ju je gurnuo prema Vitezu.
Ne znam što ovo znaĉi, ali ja sam stvoritelj. Moţda ipak ne ţeliš da te
ja šĉepam.
To je, naravno, bio blef, ali jedino je to imao. Vitez se zaustavio i
nakrivio kacigu.
Pokaţi mi ruku.
George je bio zadovoljan, Moţda će blef biti dovoljan iako nije imao
pojma zašto bi bilo tako. Podigao je ruku.
To je zmaj uĉinio... otpoĉeo je, nadajući se kako će dodatni detalji
impresionirati prisutne.
Ti si nositelj Oznake, zagrmio je Vitez.
Da, jesam, odvratio je brzo. Ja sam nositelj...
Oznake Ţeljezne Ruke, nastavio je Vitez.
Zvono je udarilo još jednom i u bljesku je George vidio kako se cijela
Bratovština naginjala naprijed u sedlima da bolje vide. Pomislio je
kako se situacija poboljšava...
Da, odvratio je George pokušavajući zvuĉati kao da je znao o ĉemu
govori. Da. Tako je. Ehm... Ja sam Ţeljezna Ruka.
Zavladala je tišina. Ništa se nije micalo osim kiše.
Nisi, rekao je Vitez. Mogao bi biti jedna od Ţeljeznih Ruku. Bilo ih je
mnogo. Nosiš oznaku koja kaţe da bi mogao biti jedan od njih. Ali
samo će vrijeme, tvoje kušnje i naĉin na koji ćeš se s njima suoĉiti
pokazatijesi li zbiljajedan od njih.
Ali Ţeljezna Ruka je dobra stvar, zar ne? pitao je George pokušavajući
saznati što više.
Jest.
Dakle..., nastavio je George naglo usporavajući, shvativši kako sada
treba biti paţljiv jer se moţda nalazio na vrlo vaţnom raskriţju, i kako
bi ga ispravan odgovor mogao odvesti na put na kojem se ne bi morao
boriti s velikim kipom koji je u ruci drţao još veće zašiljeno koplje,
dok bi ga na drugom putu vitez mogao uredno ili moţda ne tako
uredno pretvoriti u raţnjić.
...dakle, nastavioje, dakle, ti si dobar. i ja sam dobar. To što sam ja
Ţeljezna Ruka, pardon, moţda Ţeljezna Rukaznaĉi što? Da se ne
moramo boriti, zar ne? Mislim, to mijenja situaciju, zar ne?
Zadnju je reĉenicu izrekao na eto vidiš! naĉin, kao da je samo izricao
nešto oĉigledno.
A onda mu je srce naglo poskoĉilo i preplavio ga je ushit kada je vidio
kako Vitez kima svojom velikom kacigom. Izgledao je veliĉanstveno
sjedeći na konju okruţen zrakama plave svjetlosti što je isijavala iz
konjevog ukrasnog plašta. George je zaboravio disati, ĉekajući da
Vitez verbalizira svoju nijemu potvrdu.
Da. To mijenja situaciju.
Odliĉno! Povikao je George s olakšanjem. To je sjajno, jednostavno
sjajno. Genijalno...
Vitez je spustio svoje koplje uperivši ga ravno u Georgeova prsa.
To znaĉi da si dostojan protivnik. Sada.
George se zaledio od uţasa. To sada definitivno je rasprsnulo njegov
netom napuhani balon pun nade.
Sada?
Sada poĉinjemo! Brani se!
Podbo je konja koji je napeo mišiće i poskoĉio naprijed, pa se opet
zaĉuo zveket oruţja i pojavio još jedan plameni bljesak u kojemu su
vitezovi potpuno opkolili Georgea, a on je vidio tek da nema izlaza i
oštricu Vitezova koplja koja je jurila prema njemu poput brzog vlaka
kroz pljusak.
21
CRNE VIJESTI
Hodaĉ je koraĉao naprijednatrag uglom ulica Bury i St Jamess Court.
Ruke je drţao skupljene na leĊima, a hodao je glave nakrivljene na
jednu stranu, promatrajući samoga sebe.
Promatrao je vlastiti odraz u sjajnom komadu crnoga granita koji je
ukrašavao ugao zgrade.
Taj je ugao bio oblikovan kao stilizirani parobrod što je isplovljavao
na ulicu. Hodaĉ je rukom prelazio preko zaleĊenog pramca broda u
obliku slova V, oblikovanog od sitnih kamenih krhotina koje su
otpadale s fasade, nalik strugotinama crnoga drveta.
Gavran je strpljivo sjedio na gredi što je izbijala iz pramca broda i
promatrao ga, jedina stvar crnja od granita koji ga je okruţivao, uz
iznimku njegovih oĉiju. Sijevnuo je pogledom, a onda sletio na
Hodaĉevo rame.
Oĉi Brojaĉa su nešto vidjele? prošaptao je Hodaĉ.
Ptica mu je nešto prokljucala u uho, Hodaĉ je poslušao, a onda
kimnuo.
Ulica Lokvi, kaţu?
Okrenuo se na peti i krenuo u drugom pravcu.
Sijevka koja hoda niz Ulicu Lokvi u potrazi za pomoći ili znanjem
vjerojatno ide k Fratru. Crnom Fratru.
Prešao je rukama preko crne površine nalik ogledalu, kao da je testira.
Onda se naglo okrenuo.
Crna je sretna boja. Kaţi Brojaĉu kamo je krenula. Sada kada su je
ugledali, ne bih volio da je ponovno izgubimo.
22
DIVLJINA OGLEDALA
Edie je jedan trenutak razmišljala o ĉinjenici da je moţda upravo
izdala Georgea. Bila je to kratkotrajna misao, ali oštro ju je zapekla.
Ali potom je Fratar poĉeo priĉati, a ona je poĉela slušati, i ono što joj
je rekao brzoje potisnulo neugodnu misao na mjesto na kojem će je
kasnije pronaći.
Ogledala su prolazi. Ne sva ogledala, samo ona koja su postavljena
suĉelice jedno drugom. Djeluju dvojako: kao prvo, ulazeći u ogledalo
osoba se moţe seliti s jednog na drugo mjesto u gradu, ukoliko su i
tamo postavljena paralelna ogledala.
Toje ludo, ispalila je Edie ne uspijevajući se kontrolirati.
Ah, toje mnogo više od ludog, uvjeravam te. Mnogo više od pukog
prolaza. Ogledala su vrlo moćna i vrlo, vrlo opasna...
Zašto?
On je ustao, a ona opet ustuknula zbog hitrine njegovih pokreta. Ali,
on ju je samo navodio da stane unutar luka.
Stani tamo. IzmeĊu ogledala. Ne dodiruj ih, jer sada kada znaš što su,
mogla bi se i otvoriti. Ali gledaj.
Vidjela je vlastiti odraz u slabo osvijetljenom pubu kako nestaje u
daljini.
Ti misliš kako vidiš vlastiti odraz ponovljen bezbroj puta. Ali to nije
toĉno. Ti vidiš djeliće vremena. Ĉak i najobiĉniji odraz u ogledalu
nikada ne predstavlja tebe u sadašnjosti, jer zahtijeva djelić
mikrosekunde u kojem se svjetlost koja nosi sliku odbije od ogledala
natrag do tvojeg oka. Lice u ogledalu je uvijek lice iz prošlosti, zbog
te mikrosekunde. I zbog toga se nikada ne vidimo onakvima kakvi
jesmo, samo onakvima kakvi smo bili...
Nasmiješio joj se.
Pogledaj odraze svoga lica koji se beskonaĉno ponavljaju. Svi se ĉine
jednakima, ali to je zato jer su slike koje si u stanju jasno vidjeti samo
one u kojima su razlike toliko minimalne da se uopće ne primijete.
Dublji slojevi su dalje u prošlosti.
Zurila je u ogledala pokušavajući otkriti gdje su poĉinjale razlike. Nije
mogla. Ali, osjećala je nelagodu.
Kao da su ogledala na neki naĉin zurila natrag u nju.
Kako to radi? pitala je, odvraćajući pogled.
Kako uopće nije vaţno. To je jednostavno nešto što jest, kao što nebo
ili vrabac jednostavno jesu. To je tako i oduvijek je bilo tako. London
je sjedište moći i bio je sjedište moći prije nego što su ljudi tu podigli
svoje prve nastambe. Bilo je sjedište moći prije nego što su ljudi
podigli svoje palisade ili zatvore ili hramove ili kolibe. Zapravo, bilo
je to sjedište moći prije nego što su ljudi uopće pomislili na hramove.
Bilo je to mjesto moći kada je veliko nebesko prostranstvo bilo
ljudima dovoljan hram. Pogledaj niz rijeku, pogledaj londonski To-
wer. Prastar? Pa to je prava novotarija. Bila je to kršćanska crkva,
prije toga rimski hram, a prije toga svetište posvećeno Vrani, keltskoj
boţici, a prije toga pak svetište posvećeno rogatom bogu, a što je bilo
prije toga samo se Gavran sjeća. Sve su prošlosti još uvijek ovdje, u
nevidljivim slojevima pod koţom.
Oĉi su mu sjale. Stajao je pognut pod lukom, pokraj nje, a ona se
okrenula ne ţeleći da joj stoji iza leĊa u tami.
Znaĉi, ogledala te mogu osim kroz prostor voditi i kroz vrijeme, u
prošle Londone.
Brzo shvaćaš, djevojĉice.
Nisam ja djevojĉica. Ja sam sijevka. Ja znam sve o prošlosti.
I ne bojiš je se, naravno.
Ona je prevrnula oĉima i nestrpljivo otpuhnula prema njemu.
Naravno da je se bojim. Ne budi glup. Prošlost nije baš krasna, zar ne?
Samo kaţem da razumijem putovanje u prošlost jer to na odreĊeni
naĉin ĉinim. To mogu shvatiti.
Fratar se, kao što je i oĉekivala, teatralno nasmiješio, sjajnih oĉiju.
Ona je slegnula ramenima.
Nisi impresionirana, dijete.
Ne baš. Priliĉno mi je teško nositi se sa sadašnjošću. Ne treba mi više
od toga.
Ne treba ti više?
Što je on pokazivao više nevjerice zbog njezine mlake reakcije, to je
ona ţeljela izgledati manje impresioniranom mogućnostima koje joj je
otvarao.
Ne baš. Ţao mi je. Jednostavno me ne fasciniraju slojevi prošloga
Londona. Mislim, razumijem ja što ti govoriš i sve tako, ali to mi
pomalo zvuĉi kao... sranje.
Nije namjeravala reći sranje. Namjeravala je reći ĉudno. Ili moţda
straviĉno. Ali usta su joj oblikovala rijeĉ prije nego što je mozak uspio
preuzeti kontrolu, pa ju je izgovorila. Fratar je izgledao šokiran.
Pomalo ti zvuĉi kao... sranje?
Da, odgovorila je. Pretpostavila je da je tako i mislilakada je već tako
rekla i sve tako.
Ti misliš kako razliĉite stvarnosti i slojevi prošlosti, zvuĉe pomalo
kao... sranje?
Da, odluĉila je da se neće dati zastrašiti. Da. Bez uvrede, ali to mi
zvuĉi kao nešto o ĉemu priĉaju luzeri kada se napuše, ili se obloĉu do
besvijesti, znaš na što mislim? Sve one budalaštine o ĉarobnim
gljivama koje im navodno razbistravaju nered u glavi, pa onda priĉe o
tome kako su molekule u njihovim noktima zapravo prave galaksije s
malim svjetovima koji se vrte uokolo njih i takve stvari...
Kao netko tko je proveo većinu svoga ţivota pokušavajući ne vidjeti
neobiĉne i zastrašujuće stvari svaki put kada bi sluĉajno nešto dotakla,
Edie je prezirala ljude koji su se dobrovoljno poigravali s vlastitim
umovima pokušavajući iskusiti neobiĉne stvari. A kao netko tko je
spavao na ulici i bio u više prihvatilišta nego što bi to djevojĉica
njezine dobi trebala biti, takoĊer je nailazila na ljude koji su bili
spremni sve pokušati ne bi li pobjegli iz vlastitih stvarnosti, obiĉno
zato jer se u njima nisu uspijevali ugrijati.
Fratar se uspravio tako da je odjednom izgledao barem petnaest
centimetara viši.
Luzeri? Misliš da je ovo nešto za luzere?
Ispljunuo je tu rijeĉ s krajnjom odvratnošću. Još je jednom odluĉila
kako mu neće dozvoliti da je zastraši.
Pa... sve to zvuĉi kao priliĉno sranje, zar ne?
To kako to zvuĉi tvojim mladim ušima ja ne mogu kontrolirati,
sijevko. Ali to što to jest...
U tom je trenutku podigao ruke iznad glave i uĉinio nešto s
crnobijelim kruţnim mozaikom na svodu. Izgledalo je kao da je
pomicao dva kruga u razliĉitim pravcima.
to što to jest, mogu ti pokazati.
Zaĉuo se mukli udarac i krckanje, i kao da se cijeli svijet pomalo
zatresao i odjednom izgledao mraĉnije i ozbiljnije. Fratar je takoĊer
izgledao manje kao Fratar a više kao demon dok su mu licem,
osvijetljenim odozdo, plesale sjene. Glavni razlog zbog kojeg je
izgledao kao demon bilo je to što je svjetlost koja mu je obasjavala
lice bila crvena i pucketala je poput vatre iako u prostoriji trenutak
prije nije bilo nikakve vatre. Edie se osvrtala kako bi vidjela odakle
dolazi plamen i uspjela se samo napola okrenuti jer je prvo osjetila
veliki val vrućine koji joj je opekao jednu stranu lica, a potom je
zaustavila pogled na ogledalu s njezine desne strane, ogledalu u ko-
jemu je trenutak ranije vidjela beskrajno ponavljanje vlastitoga odraza,
a koje je sada sadrţavalo prizor pakla sa zidovima koji su se urušavali
i ljudima koji su vrištali.
Od šoka je poskoĉila unatrag i na trenutak osjetila hladnu površinu
drugog ogledala za leĊima. Ĉula je Fratra kad je povikao: NE! NE
PRIBLIŢAVAJ SE OGLEDALU!
A potom je hladno tvrdo staklo za njezinim leĊima popustilo poput
balona sapunice i cijeli se svijet zanjihao dokje padala u pobješnjeli
oganj. Lice ju je zapeklo od vrućine i nešto ju je šĉepalo za nogu... a
zatim su stvari zbilja krenule nizbrdo.
23
TUŢAN UDARAC
Posljednji Vitez jurio je kroz kišu, koplja nepokolebljivo uperenog u
Georgeovo srce. George se povlaĉio dok nije leĊima udario o zid, a
onda se sagnuo i bacio u stranu.
Znao je da su ga nevidljivi vitezovi opkolili sa sviju strana, a njegov je
bolan nos dokazivao koliko bi teško bilo probiti njihove redove. Ĉinili
su debeli neprobojni zid od konjskih tijela, štitova i naoruţanih
ratnika. Ali, takoĊer je primijetio, u sljedećem bljesku u kojem ih je
vidio, da je pod njima, pod trbusima njihovih konja, bilo dovoljno
prostora za bijeg.
Upravoje tuda namjeravao pobjeći kada se sagnuo i poĉeo kotrljati po
tlu, nadajući se da usput neće naići na kopito. Ipak, jedno ga je kopito
okrznulo o rame, ali osim toga, njegov je plan tekao priliĉno dobro.
Dok se valjao tlom, još jedan udarac zvona je odjeknuo i u bljesku je
ugledao trbuh konja nad sobom, a onda se podigao na noge i potrĉao
preko dvorišta u relativnu sigurnost ciglene kolonade.
Zaĉuo je bijesno negodovanje Bratovštine i neĉije glasno
KUKAVICA! pa se okrenuo i vidio kako je Vitez naglo podigao
koplje u nebo i pokušao se zaustaviti naginjući se unatrag i povlaĉeći
uzde. Glava konja je poletjela unatrag, a kopita su mu kliznula
mokrim tlom. Bilo mu je jasno i zašto je Vitez podigao svoje koplje,
jer da nije, bio bi njime udario ravno u zid uredske zgrade.
George je pobjegao pod trijem, priljubio se uz unutarnju stranu stupa i
zadrţao dah. Ispred njega nalazio se ostakljeni kafić. Bio je zatvoren,
ali je konobarica slagala stolice i brisala stolove. Podigla je pogled i
George je bio uvjeren kako ga je vidjela, toliko uvjeren da je umalo
povikao upomoć, a onda je zaĉuo udarce konjskih kopita koji su mu se
pribliţavali, a na staklu ugledao odraz svjetala s ukrasnog plašta kada
je polako zakoraĉio u luk iza njega.
Vidio je i kako se Vitez pokušavao pognuti i provući ispod luka
trijema, ali jednostavno nije bilo dovoljno mjesta. Pogledao je dolje i
vidio kako kopljem ubada tik do njega, udarajući ga u nogu.
A onda se sjetio da je, budući da je on vidio Vitezov odraz u izlogu
maloga kafića, Vitez jednako tako vidio njega.
Moraš se boriti, rekao je Vitez. Moraš izaći van i boriti se, ili moraš
izgubiti kao kukavna ništarija.
Glas mu je zlokobno odzvanjao u malome prostoru trijema.
Pa ja se borim, rekao je George. Samo nemam oruţja!
Osjetio je navalu boli u oţiljku i pogledao u svoju ruku. Sjetio se kako
je njome presjekao ruku onog zemljanog stvorenja koje ga je zgrabilo
u pothodniku dan ranije. Sjetio se i kako je Zmaj na vratima Temple
Bara gledao u njegovu ruku u ĉudu. Sjetio se kako je njome izradio
metak koji je ubio Minotaura. Sjetio se i Topnikova divljenja nakon
što mu je objavio da je on Stvoritelj.
A onda je pogledao u koplje kojim ga je Vitez izazivao na dvoboj kao
da je bio djeĉarac kojeg je trebalo nagovoriti da izaĊe iz svoga
skrovišta u vrtnoj kućici.
Sjetio se moći koju je nosio u rukama. Pomislio je i na to kako su ga
upravo nazvali Ţeljeznom Rukom.
A onda se pokrenuo. Ruka mu je poletjela i zgrabila koplje otprilike
tridesetak centimetara od vrha. Znao je što je htio uĉiniti, i pokušavao
se skoncentrirati kako bi to i postigao. Htio je slomiti koplje i tako
dobiti vlastito zašiljeno oruţje, a Vitezovo bi koplje tako izgubilo
svoju oštricu. To bi bila dobra stvar na više razina, dijelom i zbog toga
što je primijetio da je kipar koji je stvorio Viteza zakljuĉio kako mu uz
koplje nije bio potreban maĉ.
Bio je to potez oĉajnika, ali je George znao zbog pulsirajuće boli u
oţiljku na ruci da će uspjeti.
Rukom je obuhvatio koplje pokušavajući u taj potez uloţiti svu svoju
snagu i volju. U najmanju je ruku htio saviti tu prokletu stvar i tako je
onesposobiti.
Bio je to dobar plan i zbilja je u njegovu realizaciju uloţio svu svoju
snagu. Uloţio je toliko volje u stezanje i povlaĉenje koplja da ga,
nakon što ga nije uspio ni slomiti ni saviti, jednostavno nije otpustio
na vrijeme, pa je, kad je Vitez podbo svog konja koji je poskoĉio
unatrag, izvukao i Georgea na otvoreno, kao terijera koji ne ţeli
ispustiti naroĉito zanimljiv štap.
George je odjednom pomislio na uţas koji bi se dogodio njegovoj ruci
kada bi otkliznula niz koplje i bila probodena njegovom oštricom.
I onda se, ne razmišljajući, na trenutak pokolebao. Pokolebao se zato
jer je opet dopustio strahu da ga savlada.
I u tome trenutku Vitez je trznuo kopljem u stranu i odbacio ga preko
kišom opranog dvorišta s lakoćom ribiĉa kad trza ribiĉkim štapom.
George je skoĉio na noge i poĉeo traţiti novo skrovište.
Zvono je opet odjeknulo i ugledao je Bratovštinu kako mu se
pribliţava s leĊa, u ĉvrstom i zlokobnom zidu oklopa i opće
neumoljivosti.
Moraš se pokazati. Ne moţeš pobjeći. Moraš se boriti. Odbiješ li
borbu sve ćeš izgubiti, urlao je Vitez.
Ja se borim, vikao je George. Ti imaš prokletog konja i oruţje.
Bjeţanjeje sve što ja imam.
MeĊutim, nije imao izlaza pa se ukopao u mjestu, jer kad više nemaš
kamo pobjeći a razgovor ne pomaţe, to je gotovo sve što moţeš
uĉiniti.
Nakon što je Vitez podbo svog konja i krenuvši naprijed spustio
koplje, George je uĉinio nešto što, nadao se, Vitez nije oĉekivao:
potrĉao je prema njemu.
Nije to planirao, ali mu je ideja sinula istodobno kada je poĉeo trĉati.
Sjetio se svoga oca u parku, ragbi lopte, hladnih zimskih popodneva. I
rijeĉi:
Trik je u tome da kreneš ulijevo kada svi oĉekuju da ćeš krenuti
udesno.
Driblanje. Kljuĉno za nadigravanje obrambenog igraĉa protivniĉke
ekipe. Njegov je tata proveo sate pokušavajući mu pokazati kako se to
radi. Uĉini to ispravno, i krupni protivnik koji je trĉao prema tebi
velikom brzinom neće imati dovoljno prostora niti okretnosti da
promijeni smjer na vrijeme kako bi te uhvatio. Bila je to savršena
taktika.
Jedini je problem bio u tome što se u trku sjetio kako mu ragbi nikada
nije bio jaĉa strana, a naroĉito je loš bio u driblanju. Ĉesto bi se
spotaknuo i tako zaustavio samoga sebe.
Izbacio je tu misao iz glave i usredotoĉio se na sićušni vršak koplja
koji je jurio prema njemu. I kad mu je bio udaljen dva koraka zabacio
je tijelo ulijevo krenuvši udesno, a vršak ga je koplja pokušao slijediti,
ali mu je tek projurio pokraj uha kada se sagnuo i naglo zaustavio,
okrznuvši lijevim ramenom plašt konja kada je projurio pored njega.
Utrĉao je u sigurnost drugoga trijema i osvrnuvši se unatrag ugledao
velikog konja na pozadini ostakljene uredske zgrade, kako se u velikoj
brzini pokušava okrenuti za sto osamdeset stupnjeva, dok su mu iz
kopita sijevale iskre a za njim se, dok je klizio, dizao golemi
plaviĉasto osvijetljen zid od kišnice.
Nije ĉekao da opet uhvate ravnoteţu. Zvono je ponovno zazvonilo i u
popratnom je bljesku vidio kako se Bratovština namještala u dugaĉke
redove odsijecajući mu tako najoĉitiji pravac bijega. Ali isto je tako
vidio, u dnu njihovih redova, zid straţarskih kućica preko kojih je
preletio sa zlatnom djevojĉicom. A iza njih promet i svjetla grada.
Nije dugo razmišljao nego je samo stisnuo šake, pognuo glavu i
potrĉao svom snagom, grabeći pored povremeno vidljivih redova
vitezova. Morao je stići tamo prije nego što se jedan od njih postavi na
kraj redova i odsijeĉe mu, bio je u to uvjeren, posljednju priliku za
bijeg.
Trĉao je tolikom brzinom da mu je srce poĉelo zabrinjavajuće snaţno
udarati o prsni koš, ali je vidio i da će uspjeti u svome naumu.
Niti jedan vitez Bratovštine neće mu uspjeti odsijeći izlaz. I dalje je
trĉao jednakom brzinom. Nije namjeravao usporiti dok ne postigne
popriliĉnu udaljenost izmeĊu sebe i Viteza. Ili dok ne povrati, doţivi
srĉani udar ili nešto takvo. Osjetio je ushit kada se pribliţio otvorenim
vratima. Dva koraka dalje, dopustio si je jedan pogled unatrag.
Tako da je gledao u pogrešnom pravcu kada su se vrata uz Prasak
zatvorila.
Udario je u njih ramenom, zabivši se tako naglo i tako neoĉekivano da
je udarac bio na odreĊeni naĉin ublaţen šokom. Vidioje zvijezde,
sićušne svjetlucave zvijezde kako mu Se vrte pred oĉima. Nije ga taj
kostolomni udarac toliko bolio, mu je izbio sav zrak iz pluća i nadu iz
srca. Ali nije mu slomio niti jednu kost. Jedina stvar koja se slomila
bio je njegov duh.
Otvorio je usta kako bi izgovorio Što?, ali nije imao dovoljno zraka
niti da uobliĉi tu rijeĉ. Okrenuo se i ugledao zlatni odsjaj iza usko
poredanih crnih rešetki vratnica.
Nije mogao vjerovati.
Ariel?
Provukla je svoju tanašnu ruku izmeĊu rešetki i uhvatila ga za
nadlakticu. Njeţno ju je stisnula.
Ne smiješ pobjeći. Ne smiješ odbiti dvoboj.
Zatresao je glavom ne vjerujući svojim oĉima, pokušavajući se riješiti
barem onih nekoliko zvijezda koje su još titrale pred njima.
Ti si zatvorila vrata? Ti...?
Opet mu je stisnula nadlakticu. Budući da je u sljedećem bljesku
plamena vidio kako je Vitez uperio koplje u njega s drugog kraja dva
dugaĉka reda Bratovštine, njezina gesta nije ga utješila onako kako je
mislio da je ona ţeljela.
Otvori vrata!
Ona je tuţno zatresla svojom prekrasnom zlatnom glavom, a on je bio
siguran kako je u tonu njezina glasa zaĉuo iskreno ţaljenje. Zbog ĉega
je ono što se sljedeće dogodilo bilo još uţasnije.
Ne mogu, djeĉaĉe.
Vitez je po treći put spustio koplje i podbo konja. Njegova su kopita
zapoĉela svoj ples kroz lokve, podiţući velike koliĉine kišnice, jureći
ravno na Georgea.
O. K u redu, rekao je, ispunjen oĉajem. Pusti mi ruku i sam ću se
popeti preko ograde.
Ne mogu ni to uĉiniti.
Potom mu je rukom još jaĉe obuhvatila nadlakticu prikovavši ga za
vrata.
Ali, zašto? povikao je on, zaledivši se pri pogledu na jurećeg Viteza.
Zato jer sam ja poslanica Sudbine...
Novi ton njezina glasa bio je tvrd poput dijamanta i hladan poput leda.
... a nitko, apsolutno nitko ne moţe prevariti Sudbinu, djeĉaĉe.
Ispljunula je to djeĉaĉe kao da pljuje nešto naroĉito odvratno iz usta. I
usprkos svome trudu nije se uspijevao osloboditi njezina ĉeliĉnog
stiska koji ga je zalijepio za metalne vratnice pretvorivši ga u laku
metu.
HO! Zvono je posljednji put zazvonilo, a on je u bljesku vidio kako se
cijela Bratovština podigla u svojim sedlima diţući oruţje u nebo,
slaveći njegovu smrt, a smrtonosni je vršak koplja neumoljivo jurio
prema njegovu srcu tri metra, dva metra, jedan metar igra je gotova...
Instinktivno je okrenuo glavu zaklopivši oĉi i osjetio lepet krila Smrti
kada je doletjela po njega, a potom jedan nevjerojatno snaţan udarac.
Nešto je zbilja pošlo po zlu, a on je zaĉuo vlastiti bolni vrisak koji kao
da je već dolazio odnekud izvan njega, i shvatio kako napušta zemlju
jednim divljaĉkim trzajem, Potom mu se uĉinilo da će mu glava
eksplodirati i njegov je duh poletio u nebo, a on otvorio oĉi znajući
kako će ugledati samog sebe kako leti u svjetlost...
...no, umjesto toga ugledao je Cjevĉugu koja ga je gledala svojim
neumoljivim kamenim pogledom dok je letjela u noćno nebo.
Bak? suho je procijedila vodoriga, steţući stisak oko Georgeovih prsa
i skrećući još jednim nezgrapnim udarcem krila prema sjeveru.
George je pogledao dolje, još uvijek napola oĉekujući da će ovo biti
izvantjelesno iskustvo, još uvijek oĉekujući kako će dolje vidjeti
vlastito probodeno tijelo.
Umjesto toga vidio je Viteza, konja i koplje do balĉaka provuĉeno
kroz vratnice, i shvatio da je figura koja se bolno grĉila na njegovom
vrhu bila izvor vrištanja, a ne on. Njezino zlatno tijelo bila je
posljednja stvar kojuje vidio prije nego što su mu se oĉi zatvorile, a on
konaĉno utonuo u nesvjesticu.
24
POSLJEDNJA ŢRTVA TYBURNA
U tami, u hladnoći, u nedostatku svake nade, Topnik je nastavljao s
kopanjem.
Zvuci grabljenja i bacanja šljunka sada su bili upotpunjeni novim
zvukom, muklim pljuskanjem. Uzrok tom novom zvuku bila je
ĉinjenica da je rupa koju je kopao u šljunku bila već toliko duboka da
se sada nalazila ispod razine okolne vode u spremniku. Bila je toliko
duboka da je jednom nogom stajao u njoj i saginjao se i istezao radeći
dalje, do struka uronjen u vlastoruĉno iskopan bazen okruţen
šljunkom.
Umor koji je osjećao bio je pravi umor, izazvan teškim fiziĉkim
radom, a ne osjećaj kako nešto nije u redu, kojije kuhao u njegovoj
unutrašnjosti u nedostatku posla. Palo mu je na um i to da bi, da je
upotrijebio svu tu snagu u kopanje prema gore, moţda već bio izašao
na površinu. Opet, s druge strane, moţda i ne bi uspio u tome jer bi
mu se moţebitno cijeli svod srušio na glavu micanje samo jednog
kamena moglo je potencijalno dovesti do urušavanja cijeloga
spremnika.
Moglo je sve već biti gotovo, rekao je naglas. Nagli zvuk njegova
glasa kojije odzvanjao prostorijom natjerao ga je da zastane. A onda
se potpuno umirio jer je osjetio kako mu se nešto pomaklo oko
gleţnjeva. Bila je to voda u rupi.
Definitivno je osjetio pokret, gotovo neznatan, ali ipak prisutan.
Topnik to nije znao, ali struja koju je osjećao pripadala je Tyburnu,
jednoj od izgubljenih londonskih rijeka, onoj po kojoj je nazvano
mjesto na kojem su se vješali londonski kriminalci. A sad mu se
omotavala oko gleţnjeva. On to nije znao, kao što nije znao niti da
stoji u izgubljenom srednjovjekovnom spremištu za vodu ispod Ulice
Marylebone. Sve što je znao bilo je to da je voda u pokretu znaĉila
potok, potok je znaĉio daje postojalo i korito kojim je protjecao, a
korito je moţda znaĉilo izlazak iz te štakorske rupetine.
Da je bio misaoni tip rekao bi, poput većine vojnika, kako bi ga
idealna smrt trebala zateći kod kuće u krevetu, okruţenog praunucima.
Ali, budući da tu mogućnost nije imao, pomislio je kako moţe umrijeti
i pokušavajući preţivjeti.
Poĉeo je kopati još brţe, i nakon što se sagnuo i poĉeo kopati rukama,
zbog brzine i energiĉnosti njegovih pokreta, šljem mu je s glave
odletio u vodu, snaţno pljusnuvši. Trebao mu je jedan trenutak da
shvati što se dogodilo, a kada jest, na um muje sinula ideja i pitao se
kako se ranije toga nije sjetio.
Mora da sam poglupio, promrmljao je sebi u bradu i poĉeo koristiti
šljem za kopanje. Nakon toga je poĉeo stvarno brzo napredovati. Rupa
je ubrzo postala dublja i već je vidio kako se u zidu pred njim
pojavljuje vrh plitkog luka. Dok je kopao, pitao se zašto se rupa
zaĉepila. U prirodi je podzemnih potoka da, kad asu blokirani, poĉnu
stvarati nanose materijala kojeg nose nizvodno i tako je nastala
šljunĉana plaţa unutar spremnika.
Nešto je zaĉepilo izlaznu cijev spremnika, a kada je Topnikov šljem
naglo kliznuo u stranu umjesto u dubinu, otkrio je i što. Stavio je šljem
na stranu i posegnuo prema dolje. Prvo je pomislio da se radi o
korijenu stabla. Ondaje otkinuo komad i opipao ga pod prstima. S
uţasom je shvatio kako toĉno zna o ĉemu se radilo. Posegnuo je
rukom u vodu i napipao još dijelova. A onda mu se ruka zapetljala u
kosu.
Paţljivo ju je ispetljao i dobro otresao prije nego što je zapalio jednu
od svojih dragocjenih šibica.
Iako se plamen odraţavao na površini vode, mogao je vidjeti dovoljno
da bude siguran: u njega su zurile dvije širom otvorene duplje u
ţenskoj lubanji. Znao je da je rijeĉ o ţeni, jer je sjedne strane lubanje
visjelo dugaĉko pramenje kose tamne poput patlidţana, a na prstu ruke
svjetlucao je zlatni prsten pored malog zaveţljaja. Rukom je
pomaknuo zaveţljaj, a potom shvatio da se uopće nije radilo o kosturu
ţene, jer mu se sad smiješilo još jedno lice. To je bilo grubo lice, iz-
rezbareno iz nekakvog drveta, i nije bilo zabune, bilo je to lutkino lice.
Mrtva ţena nije bila ţena, to je bila djevojĉica.
A znao je i da je, bez da mu je to itko trebao objašnjavati, djevojĉica
bila sijevka, jedna od Hodaĉevih ţrtava, moţda ĉak i prva u nizu.
Ruĉica kostura omotana oko nasmiješenog lutkinog lica uĉinila je
nešto Topniku. Ispunila ga je ubilaĉkim crnilom.
U redu, prokletniĉe. Sudbina ili ne, veĉeras sigurno ne umirem.
Dolazim po tebe.
A onda je zapalio još jednu šibicu i pogledao u oĉi malenoga kostura.
U tim kostima, ostacima tkiva i odjeće nije vidio ništa odbojno. Vidio
je tek djevojĉicu koja je umrla grleći svoju lutku, traţeći u njoj utjehu
koja nikada nije stigla. Mogaoje zamisliti jecaje koji su ispunjavali tu
prostoriju prije nego što su utihnuli zauvijek. Ĉvrsto je stisnuo vilicu.
Kip, naravno, ne moţe plakati. Svi to znaju. Vjerojatno se radilo o
vodi koja mu je pljusnula iz rupe na obraz i potom skliznula u Tyburn
kada je njeţno poĉeo vaditi kosti iz vode, paţljivo ih slaţući na
šljunĉanu obalu najbolje što je znao. Usprkos rastućoj nespretnosti
njegovih umornih ruku, Topnik je ipak većinu vremena uspijevao
izgledati poput oca koji je stavljao vlastito dijete na poĉinak.
Ţao mi je, dušo. Moram te pomaknuti, ali samo kako bih mogao njega
uhvatiti. ŠTO ĆU I UĈINITI, pronaći ću ga, gdje god bio.
25
CRNO OGLEDALO
Kraljeva Knjiţnica nalazi se na zapadnoj strani velikog kruţnog,
staklenom kupolom nadsvoĊenog dvorišta Britanskog nacionalnog
muzeja. To je dugaĉka i elegantna prostorija, a zbirka zanimljivosti
izloţena u njoj potjeĉe iz razliĉitih razdoblja i razliĉitih krajeva
svijeta.
Ima tu sićušnih fosila i teških maorskih ratnih toljaga, izvanrednih
alabastrenih vaza visokih poput ĉovjeka i tanašnih kopalja ameriĉkih
Indijanaca s vršcima od meteorita. Ima tu i grĉkih skulptura kao i
portreta velikana, kolekcionara tih zbirki. Nalaze se tu i drevni spisi i
prekrasan zlatni nakit, barbarske kremene sjekire, bestidna rimska
zvonca kao i svakojake opskurne vjerske relikvije i sitnice.
Većini ljudi to izgleda tek kao ljupka zbirka kolekcionarskih predmeta
iz Prosvjetiteljskog doba; samo vrlo mali broj ljudi zna da u toj zbirci
naizgled nespojivih predmeta postoje stvari koje se meĊusobno
kontroliraju moćni predmeti, mraĉni i svijetli predmeti koji
neutraliziraju jedni druge zbog Paţljivog naĉina na koji su izloţeni.
Svjetla su bila pogašena i u ostatku muzeja vladala je tišina.
Potom se zaĉuo poluglasni plop, a Hodaĉ je iskoraĉio iz jednog od
svojih malih ogledala. Zaklopio je potom ogledalca licem o lice te ih
gurnuo u dţep kaputa. Stajao je pred visokom samostojećom
muzejskom vitrinom i uţivao u pogledu na njezin sadrţaj. Zabacio je
kapuljaĉu preko ovratnika vijorećeg kaputa, oslobodivši tako svojeg
suputnika Gavrana, i nagnuo se naprijed naslonivši se dlanovima na
staklo kroz koje je zurio.
Gavran je protegnuo krila i preletio cijelom duţinom sobe smjestivši
se na ogradu galerije koja je kruţila uokolo polica s knjigama. Svojim
tajnovitim crnim oĉima fiksirao je Hodaĉa i staklenu vitrinu ĉiji ga je
sadrţaj toliko opĉinio.
A sadrţaj vitrine je bio sljedeći: tri voštana kruga razliĉitih veliĉina,
dva mala ijedan veliki, sva tri debela poput kolutova sira i ukrašena
magijskim simbolima poput pentagrama i zaboravljenih imena velike
vaţnosti; proroĉki kamen, odnosno mala kristalna kugla ne mnogo
veća od loptice za golf; tanki zlatni kolut u koji su bili ugravirani
koncentriĉni krugovi i jednostavne kule jednake onima na površini
kositrenoga tanjura u podzemnom spremniku za vodu; i moţda,
najĉudnija stvar od svih: zrcalni kamen. Svi su ostali predmeti
izgledali baš kao okultna zbirka kakva bi se našla u svakom
ĉarobnjaĉkom brlogu: ali zrcalni je kamen izgledao potpuno drugaĉije.
Njegove su linije bile toliko jednostavne i neukrašene da je izgledao
bezvremeno, istodobno potpuno moderno i neopisivo staro. Isklesan i
uglaĉan iz savršenog komada opsidijana, na njegovoj je oznaci pisalo
da je azteĉkog podrijetla.
Azteĉkog, podrugljivo je promrmljao Hodaĉ, pljunuvši. Pljuvaĉka je
kliznula niz proziran stakleni zid izmeĊu njega i oznake koja ga je
toliko ţivcirala. Kolekcionari s kokošjim mozgovima.
Istinaje bila da je znao kako je crno kameno ogledalo bilo mnogo
starije od azteĉkog obiĉaja prinošenja ljudskih ţrtvi; zurio je netremice
upravo u sjajno uglaĉano lice tog kamena koje je imalo oblik
prijenosnog ogledala s ruĉkom i rupom u njoj za davno izgubljenu
koţnatu traku.
Ptice i leptiri. Zamisli to...
Pogledaoje u Gavrana zasukavši desni rukav svog kaputa.
Azteci su ţrtvovali stotine tisuća tih bića svome bogu Kvecalkoatlu.
Kolibrije, a ne Gavrane, tako da ti, dragoviću, ne bi bio u opasnosti.
Ali volio bih da sam to vidio. Mislim da je za ţrtvovanje leptira
potreban naroĉit senzibilitet...
Gavran, kojemu je svijet kukaca zapravo bio svakodnevni jelovnik,
nije vidio ništa neobiĉno u ubijanju leptira, ali je drţao kljun
zatvorenim. Istina je bila da je Hodaĉ volio priĉati, a on je bio osuĊen
na slušanje.
Hodaĉ je raširio ruke i zalijepio dlanove na staklo nasuprot kristalne
kugle. Zatvorio je oĉi i napravio pokret rukom kao da je mjeri i
pohranjuje njezinu veliĉinu u memoriju. Onda se ponovno zagledao u
tamnu staklenu površinu ogledala.
Ogledalo samo nije ni od kakve koristi. Bez svog para tek je nešto više
od uglaĉanog kamena.
Mraĉno se osmjehnuo Gavranu.
Obiĉan par ogledala otvorit će ti prolaz kamo god ţelišbilo kamo u
prostoru ili vremenu ako ga znaš upotrijebiti. Ali u usporedbi s onim
što kameno ogledalo moţe uĉiniti, to je obiĉni salonski trik za slinavu
djeĉicu. Par kamenih ogledala u stanju je otvoriti prolaz u potpuno
drugi svijet, a iz tog novog svijeta lukav ĉovjek moţe donijeti i
ovladati moćima kakve ovaj svijet nije nikada vidio.
U sluĉaju da je Gavran bio impresioniran, pokazao je to na neobiĉan
naĉin, prolivši velike koliĉine izmeta po ćelavoj mramornoj glavi
velikana iz osamnaestoga stoljeća na kojoj je stajao. Hodaĉ nije na to
obraćao paţnju.
A oni su pomislili da mi mogu podrezati krila odvajajući i sakrivši
drugo kameno ogledalo gdje ga nikada nisam uspio pronaći. Nikada
im nije palo na um da ću, s cijelom vjeĉnošću pred sobom, imati
vremena u vremenu pronaći sijevku i majstora stvoritelja koji će mi
odabrati pravi kamen i isklesati novo ogledalo. Budale...
Kristalna se kugla poĉela okretati unutar vitrine, reagirajući na
nevidljivu silu koja je izvirala iz Hodaĉevih raširenih prstiju i što se
brţe okretala to je više podrhtavala na svome postolju.
Jedna kapljica znoja kliznula je niz Hodaĉev nos i pala na parket,
dokje pokušavao obuzdati snaţan trzaj u svojoj ruci, a onda je uz
uzdah stisnuo svoju otvorenu ruku u šaku i mahao njome
naprijednatrag pred vitrinom. I dokje to ĉinio, kugla je poskakivala i
odbijala se unutar staklene kocke prateći njegove pokrete, udarajući u
staklo sve brţe i brţe do trenutka u kojem je buka oštrih udaraca
poĉela nalikovati štektanju strojnice, a onda se, odjednom, svo staklo
vitrine raspuklo i rasulo po podu poput kristalne zavjese.
Zaĉuo se prozaiĉan zvuk alarma u daljini i upalila su se slabašna
svjetla. Ignorirajući sve to Hodaĉ je zakoraĉio preko hrpe krhotina i
spretno ugrabio kuglu iz sad nepomiĉnog poloţaja u zraku usred
vitrine, i strpao je u dţep.
Iz dţepova je potom izvadio dvije rasparene i zguţvane rukavice. Brzo
ih je navukao na ruke, a onda jednako brzo raširio šal na pod i
postavio dva zaštitna voštana koluta na nj. Potom je uzeo ogledalo od
opsidijana i stavio ga povrh kolutova, ispuštajući ga iz ruku što je brţe
mogao, kao da ga nije ţelio dodirivati duţe nego što je morao, iako je
na rukama imao rukavice. Poklopio ga je drugim voštanim kolutom i
povezao krajeve šala u ĉvrsti zaveţljaj. Zlatni krug sa Snom o ĉetiri
dvorca strpao je u dţep, a onda zakoraĉio unatrag.
DoĊi, rekao je.
Gavran mu je sletio na rame. Hodaĉ je u zubima drţao zaveţljaj u
kojem se nalazilo crno ogledalo dokje skidao rukavice i vadio
ogledalca iz dţepa, a onda je, u trenutku kada je prvi muzejski zaštitar
utrĉavao kroz vrata, zakoraĉio ujedno od ogledala i nestao.
26
PUN MJESEC
E die je upala u ogledalo koje joj je bilo iza leĊa. Osjetila je kako se
površina napela i pukla njeţno poput balona sapunice, a potom je
poĉela padati u vatru. Dok je padala, netko ju je zgrabio za gleţanj, ali
nije ju mogao zadrţati pa je udarila u tlo uz gromoglasan prasak, nalik
otvaranju vrata samoga Pakla.
Pala je na leĊa i otkotrljala se, prvo ugledavši vlastite noge u zraku a
iza njih mraĉno nebo i kolut punog mjeseca koji je sve obasjavao
blijedom svjetlošću, kako zuri dolje u nju, uokviren na trenutak
njezinim iznošenim ĉizmama.
A onda je u leĊima osjetila oštar ubod slomljene cigle i izgubila
doticaj sa svim poznatim, dok se dizala na noge grĉeći se i jauĉući,
promatrajući dugaĉke bijele linije svjetlosti koje su presijecale nebo u
nepravilne dijelove, postajući svjesna gladnog pucketanja vatre u
blizini.
U tom je trenutku shvatila da prasak koji je ĉula nije došao od
njezinog pada na tlo; bio je to nagli uvod u neprekidnu paklensku
buku koja je tresla svijetom oko nje, svijetom u koji je upala: bio je to
zvuk svijeta koji je raznosio samoga sebe u komadiće. Svuda su
odjekivale snaţne eksplozije, udarci i vrisci. A osim vrisaka ĉulo se
duboko zavijanje sirene, i u pozadini svega ritmiĉno brujanje motora
na nebu. Ĉulo se i oštro štektanje protuavionske vatre sa skrivenih
poloţaja u blizini, a bilo je tu još paniĉnih povika i brenĉanja
ambulatnih vozila, te još više vriskanja i snaţnih zemljotresnih muklih
udaraca koje je osjećala kroz potplate svojih cipela.
Ne ţeleći vidjeti izvor svih tih uţasavajućih zvukova prije nego što je
morala, pogledalaje prvo u svoja stopala i vidjela da su se nalazila na
ulazu u trgovinu. Uokolo su leţali razasuti komadići cigle i stakla.
Pogledalaje u stranu i vidjela ogledalo na dovratniku. U njemu se
ogledalo njezino lice, blijeda mrlja postraniĉno osvijetljena
plamenom. Potom ju je, prije nego što je uspjela provjeriti nalazi li se i
na drugoj strani vrata ogledalo, snaţan udarac srušio na koljena i
zemlja pod njom poĉela se urušavati. A kada je pogledala prema gore,
šokirana silinom nevidljivog udarca, i poĉela se dizati na noge, vidjela
je prizor od kojeg se zaledila. Zastala je jednim koljenom kleĉeći na
tlu, i razrogaĉenih oĉiju i otvorenih usta zurila u paklensku viziju koja
se izdizala na drugom kraju ulice.
Bila je to golema vatrena stihija. A iz nje, iz samog njezinog srca,
izdizao se dobro poznati oblik kupole katedrale sv. Pavla, ovjenĉan
plamenom i crnim dimom ali netaknut. Bila je to vizija smaka svijeta
osim što je, zbog vrućine koju je osjećala na licu i probadajuće boli u
ramenu na mjestu udarca u razbijenu ciglu, Edie znala da to nije bila
vizija. To nije osijevala.
To je bilo stvarno.
Tijekom osijevanja prošlosti vizija je djelovala stvarno, ali je prošlost
uvijek stizala do nje u istrzanim slikama i uvijek je imala kraj. A Edie
nikada nije imala komadiće cigle u ustima. To nije bilo osijevanje, to
je bilo sudjelovanje.
Hej! Ti, mala! Sklanjaj se s proklete ulice, odlazi u sklonište!
Zaĉula je muški glas kako viĉe na nju s druge strane ulice. Okrenula
se i vidjela sredovjeĉnog muškarca u odijelu, s platnenom torbom
preko jednog ramena i sa šljemom na glavi jednakim Topnikovom,
samo što Topnikov sprijeda nije imao bijelim ispisano slovo W.
Ljutito je mahao u njezinu pravcu, a tanki su mu se brkovi
nakostriješili kao kakva nervozna dlakava stonoga.
Dolje je, na kraju ulice. Pokušavaš li ti to poĉiniti samoubojstvo, ili...
Boĉni zid stare zgrade iza njega zatresao se kao da ga je s druge strane
udario nevidljivi div. Muškarac nije uspio izgovoriti ono što je
dolazilo nakon ili jer se proĉelje zgrade urušilo na njega poput
nemilosrdne lavine cigle i kamena.
Edie je instinktivno rukom prekrila usta, dok se uokolo širio oblak
prašine koji se uskoro potpuno raspršio, a ona ugledala bijelo W kako
se polako kotrlja prema njoj. Udarilo je u rub ploĉnika pred njom, i
šljem se okrenuo. Krajiĉkom oka u njemu je ugledala nešto mokro pa
je odvratila pogled.
U paklu koji je okruţivao netaknutu kupolu katedrale primijetila je
dva vodena mlaza kako se bespomoćno uzdiţu prema uskovitlanoj
plamenoj planini. U njezinu je podnoţju vidjela obrise grupice ljudi s
vodenim šmrkovima u rukama. Na nebu iznad njih zrake reflektora
plesale su naprijednatrag, a isprekidane linije svijetleće municije
presijecale su mraĉna nebesa poput vatrenih odjeka vodenih mlazova
pod njima.
Edie je shvatila da je prekrila uši rukama, pokušavajući se zaštititi od
tog paklenskog napada na njezina osjetila.
A onda ju je nešto zgrabilo za nadlakticu.
Okrenula se i ugledala Fratra. Njegovo inaĉe veselo lice sada je bilo
napeto i zabrinuto.
DoĊi, Fratar je nadvikivao zvukove rušenja još jedne zgrade u
susjednoj ulici. Natrag u ogledala. Ne ţeliš ovdje umrijeti.
Ovaj se put, zaĉudo, nije ţeljela svaĊati. Dopustila mu je da je odvuĉe
natrag prema ulazu u knjiţaru gdje je s olakšanjem ugledala dva
ogledala, po jedno na svakom dovratniku. To je bio njihov izlaz iz te
noćne more.
A onda je Fratar zastao.
Što? upitala je Edie.
Potom ga je ĉula, trenutak prije eksplozije: zviţduk koji je dolazio iz
kaotiĉnoga neba zastrašujuće, neopisivo blizu.
Onda je osjetila kako je netko snaţno povlaĉi za ruku i Fratar ju je
privukao k sebi, dalje od knjiţare i sigurnosti koja ih je dozivala iz
ogledala udaljenih tek za širinu ploĉnika. Zaklonio ju je svojom
zdepastom figurom.
Potom joj je eksplozija bombe zatresla tlo pod nogama. Samo juje
Fratrov neraskidivi stisak kojim ju je drţao priljubljenu uz vlastita
prsa sprijeĉio da padne. Kao da ih je sam zrak ţestoko udario, a zatim
su stakla izloga izletjela iz svojih okvira tvoreći vodoravnu kišu
krhotina. Da nije bila potpuno zaštićena pogrbljenim Fratrovim
metalnim leĊima, bila bi tek crvena izmaglica i hrpa mesa za gulaš
raspršenog preko kaldrmom pokrivene ulice. Nakon izloga poĉeo se
rasipati i sadrţaj trgovine. Sve su se knjige rasule po ploĉniku, a ukolo
njih vrtloţila se prava oluja stranica rastrganih eksplozijom.
Sekundu kasnije Fratar se uspravio i okrenuvši se shvatili su kako se
nalaze usred mećave papira u kojoj su neke stranice gorjele, a sve su
lepršale u visinu, nošene vihorom koji je stvarala okolna vrućina.
Fratar je hitrim koracima prešao preko ploĉnika odgurujući rukama
leteće stranice. Edie je posrtala za njim, zastajući
on.
Ogledala više nije bilo, ona ista eksplozija koja je uništila i izlog
raspršila ih je u komadiće. Ĉak je i u vihoru Drugoga svjetskoga rata
Edie zaĉula oštro Fratrovo coktanje zubima. Zvuĉalo je zlokobnije od
rušenja zgrade.
Tu su bila ogledala, izustila je.
On je ponovno coknuo.
Ona su nam bila izlaz, nastavila je, podiţući glas.
On je zurio u nebo, a Edie ga je potezala za halju. Iz njezinih su
nabora ispale krhotine stakla zveckajući mu uokolo stopala.
Što ćemo sad?
Pogledao je niz obje strane ulice. Vidjevši ga tako nesigurnog, Edie se
samo još više uplašila. Na krajuje spustio pogled.
Moţeš li brzo trĉati?
Ona je pogledala njegovu veliku trbušastu figuru.
A ti?
Osmijeh je zatitrao vatrom osvijetljenim licem iznad nje.
Gospo, kada mi o tome ovisi ţivot, ja praktiĉki letim...
Potom je jednom rukom zadigao halju iznad koljena, a drugom
zgrabio njezinu ruku i potrĉao. I iako to nikada ne bi priznala,
ĉinjenica da ju je on drţao za ruku trgnula ju je iz njezina mrtvila i
potrĉala je uz njega, prateći svaki njegov dugaĉki korak s dva svoja.
Detalji tog srljajućeg trka kroz vatru i bombe dogaĊali su se takvom
brzinom i meĊusobno se isprepleli, da se kasnije nije mogla sjetiti
kada se toĉno što dogodilo. Ĉinilo joj se da je bila rijeĉ o odvojenim
trenucima, meĊusobno nepovezanima, koji su se izmjenjivali iz
sekunde u sekundu: starinski taksi otpuhan je preko ceste pred njima, i
zabio se, okrenut naopako, u izbojak na drugom katu jedne zgrade.
Nastavili su trĉati. U nekom trenutku iz jedne od boĉnih uliĉica
izletjela je plamena stihija, preprijeĉivši im put. Fratar ju je samo
vukao dalje skoĉivši preko vatre. Sjetila se i kako je protrĉala pored
crvenog autobusa prevrnutog na bok i kako je primijetila zavinute
stube koje su vodile na kat bez krova. Odvratilaje pogled prije nego
što je njezin mozak uspio dešifrirati zguţvani kaput i ruku koja je
izvirivala ispod autobusa, izmeĊu njega i ploĉnika.
Trĉali su uskim uliĉicama pognuti izmeĊu vrtoglavo visokih zidova, a
u jednome su trenutku prolazili i starim crkvenim dvorištem koje kao
da se pojavilo niotkuda u labirintu ulica. Sjetila se i eksplozije bombe
koja je pogodila dvorište dok su oni izlazili iz njega, i kako se
okrenula i vidjela duguljastu kutiju što je padala s neba i razbila se u
komadiće udarivši o crkveni zid, te kakoje okrenula glavu prije nego
što je uspjela vidjeti sadrţaj lijesa. A sjetila se i Fratrovih rijeĉi:
Sutra ujutro morat će ponovno pokopati te sirote duše.
Potom su nastavili s trĉanjem kroz neobiĉno puste i tihe ulice jedan
trenutak, a kroz zapaljene ruševine već sljedeći. Shvatila je kamo su
trĉali tek kada je ugledala natpis Ulica Lokvi, koji je visio s ugla jedne
zgrade.
Iako umorna, tada je potrĉala dvostruko brţe i nakon još jednog
skretanja ugledali su Crnoga Fratra kako stoji na pramcu svoje zgrade
nad njima. Nije spustio pogled da vidi samoga sebe u trku ili ako jest,
Edie je prebrzo trĉala da bi primijetila.
Fratar je odgurnuo vrata i oni su posrćući utrĉali u pub. Prije nego što
ju je Fratar povukao prema naprijed, meĊu dva ogledala, uspjela je
primijetiti da su prozori izlijepljeni ljepljivom trakom.
Dobro, zadihano je rekao. Kući, James, mislim.
Tko je James? upitao je poznati glasić iz tamne niše.
Zavirila je u nju, ali ga nije mogla vidjeti. Vidjela je plakat, vješto
nacrtanu ilustraciju dvojice muškaraca oslonjenih na šank, u
razgovoru a sve su boce, pa ĉak i poluge za toĉenje piva, imale
poznato lice muškarca s u stranu zaĉešljanom kosom i brĉićima i
paţljivo slušale. Ispod njih je stajao natpis Neoprezan govor stoji
ţivota. Bio je to šaren i smiješan plakat.
U pravu si, rekla je Edie u tamu, prema mjestu na kojem je znala da je
sjedio Mala Tragedija. Stvarno mi se sviĊa plakat.
A onda je Fratar frknuo povukavši je za ruku i odjednom su upali
natrag u ogledalo, a Edie je zateturala i otkrila da joj je pod nogama
bio drukĉiji tepih, a vanjski se svijet nije raznosio u komadiće nego je
samo tiho zujao prometom koji se ĉuo kroz prozore prozore koji više
nisu bili ispresijecani ljepljivom trakom.
Mislim da to objašnjava ogledala, rekao je Fratar.
Da, odvratila je Edie, pokušavajući zaustaviti drhtanje nogu i glasa.
Ogledala su mi jasna. Definitivno nisu za luzere. Definitivno su
stvarna.
Onda je naglo sjela na pod, jer je nešto moralo popustiti, a njezine su
uzdrhtale noge to uĉinile prve.
27
BEBENBUK
Georgea je iz sna trgnuo zvuk udaraca o nogometnu loptu i muški glas
koji je energiĉno vikao negdje iz daljine:
Ovamo sinko na glavu!
Potom se zaĉuo tupi udarac kopaĉke o mokru koţnatu loptu, a George
je otvorio oĉi i izašao iz mraka ugledavši crvenobijelu loptu kako se
vrti u zraku pod njim, a potom polagano pada natrag meĊu igraĉe
nagurane uokolo vratnica. Zatim je vidio hrvanje i ponešto povlaĉenja
u blatu, a onda je lopta zatresla mreţu i jedan je od igraĉa navukao
majicu preko glave i optrĉao slavljeniĉki krug, visoko uzdignute ruke.
Ĉuo je i dobronamjerni smijeh i podrugljive povike od strane drugih
igraĉa i jedina abnormalna stvar u svemu tome bila je ĉinjenica da je
George sve to vidio iz klimave ptiĉje perspektive.
A onda je osjetio kamenu kandţu omotanu oko svojih prsa i sjetio se
Cjevĉuge i ĉinjenice da je trebao biti mrtav, i vriska Zlatne Djevojke
probodene kopljem. Prošlost mu se vratila u misli udarivši ga poput
vreće mokrog cementa.
Osvijetljeno zelenilo pod njim bio je park Corams Fields, travnata
oaza posuta drvećem s juţne strane Ulice Euston. Cjevĉuga je sada
letjela brţe, kao da se nalazila blizu doma i nije više trebala štedjeti
energiju. Kiša je oslabjela ali je još uvijek padala iako ne više u vidu
pljuska koji ga je okupao ranije.
George je bio mokar do koţe i snaţno je drhtao, pokušavajući shvatiti
kako to da nije već mrtav.
Ariel ga je bila pritisnula uz one vratnice toliko snaţno da se nije
mogao pomaknuti. A Vitez je tutnjao prema njemu uzdignutog koplja.
On je u posljednji trenutak odvratio pogled i zaklopio oĉi. Potom je
osjetio nevjerojatan udarac. Tako da je zbilja trebao biti mrtav.
Samo što je sada, kada je opet bio pri svijesti, prevrtio posljednji
trenutak paţljivije i sporije, i shvatio da stvar koja ga je zbunjivala nije
bio toliko udarac, koliko smjer iz kojeg je dolazio. Koplje gaje trebalo
probosti ravno kroz prsa, ali udarac nije stigao sprijeda. Stigao je sa
strane. Razmišljajući iznova o svemu, sjetio se kako je ĉuo lepet krila
Smrti i shvatio da to uopće nije bila Smrt, već Cjevĉuga kojaje
izletjela iz mraka i zgrabila ga u posljednji trenutak, tako da je
Vitezovo koplje prošlo kroz prazan prostor u kojem George više nije
bio, i projurivši kroz rupu meĊu rešetkama udarilo u prostor u kojem
Ariel jest.
Nakon toga je pomislio da će mu se glava rasprsnuti, što je vjerojatno
znaĉilo da je Cjevĉuga, nakon što ga je ugrabila, nespretno njime
zapela o nešto poput krova ili straţarnice, zbog ĉega je sada iza uha
osjećao oteklinu kojaje bolno pulsirala.
Tako je, dakle, došlo do toga da je sada letio preko Ulice Euston
prema raskošno ukrašenoj zgradi stanice St. Pancras: Cjevĉuga ga je
ponovno zgrabila. Spasila ga je od Viteza baš kao što ga je ranije Ariel
spasila od vodorige. Nije znao koje je od ta dva zla bilo veće. Bio je
priliĉno siguran da se Cjevĉuga nije iz neprijatelj ice odjednom
pretvorila u prijateljicu pa je spašavanje najvjerojatnije bilo sluĉajno, i
ona ga je ponovno ugrabila iz nekih svojih razloga. Sve je to bilo
prekomplicirano, a njegaje boljela glava, bilo mu je hladno i bioje
zbunjen.
Sjećanje na Ariel njezin osmijeh, njezino uţivanje u letu uokolo
jajastog nebodera, njezinu piruetu na vrhu svijetasve ga je to takoĊer
na neki naĉin boljelo, naroĉito kada se prisjetio hladnoće u njezinu
glasu nakon što ga je zgrabila i drţala sapetog za Viteza. Boljela ga je
njezina izdaja.
Cjevĉuga je poĉela usporavati leteći uokolo visokog osvijetljenog
satnog tornja koji se izdizao na istoĉnom kraju zgrade. George je
zamijetio krov prekriven crijepom od zelenog škriljevca kako se oštro
dizao prema nebu iznad brojĉanika sa svake njegove strane, i šiljke
koji su ukrašavali svaki ugao, dok su kruţili uokolo te ogromne,
raskošne graĊevine od naranĉaste cigle i ĉistoga bijeloga kamena.
Preko desnog ramena ugledao je dugaĉko spremište lokomotiva
stanice Kings Cross, a potom je Cjevĉuga poĉela lepetati krilima niz
krov stanice St. Pancras, preko njegova oštrog vrha s uskim ravnim
prolazom koji je vodio u smjeru zapada, izmeĊu visokih dimnjaka što
su se dizali iz vrtoglavo strmih krovnih kosina. Zgradaje završavala
zdepastim i šiljastim tornjem, ali je na putu do njega stajao još jedan,
jednako šiljast toranj i Cjevĉuga je upravo letjela prema njemu. Kada
su mu se pribliţili, prestala je lepetati krilima i umjesto toga ih raširila
i iskoristila kao koĉnicu, pa su se naglo zaustavili. U trenutka kada je
Georgeu postalo jasno da let više nije bio odrţiv i da će poĉeti padati,
Cjevĉuga je ispruţila kandţu i uhvatila se za ugao zgrade.
Bovdje, iskašljala je, ispustivši Georgea na uski prostor iza sebe. Nije
bilo govora o bijegu s tog poloţaja. Cjevĉugino gnijezdo bioje maleni
prostor na mjestu na kojem su se spajale tri krovne kosine, a potom se
strmoglavljivale u dubinu. Nalazilo se tu i proširenje u olovnome
ţlijebu, neka vrsta umetnute pravokutne posude s rupom u sredini i
jednim komadom kamena zaglavljenim u jednom njezinom uglu, s
koje je George ĉuĉeći promatrao vodorigu dok se smještala na svoje
postolje. Za razliku od svih ostalih vodoriga koje je George sada s
nelagodom uoĉio rasporeĊene po cijeloj zgradi, a koje su sve gledale
prema gradu Cjevĉuga se okrenula i gledala prema njemu.
George nije imao pojma što će se sljedeće dogoditi. Vodoriga je zurila
u njega, a onda polako rastegla krila i otresla se poput psa, potom ih
uredno skupivši uz leĊa. Sada je George prvi put dobio priliku
ozbiljno promotriti Cjevĉugu. Svaki prethodni put kada ju je vidio bila
je u pokretu, trku, letu ili lovu. A i sam se trudio ostati na pristojnoj
udaljenosti od tog stvorenja, tako da je nije imao prilike sagledati u
svoj njezinoj ljepoti.
Iako nije ni bilo govora o nekoj pretjeranoj ljepoti. Definitivno je,
kako je to obiĉavao govoriti Georgeov tata, bila ruţna kao vrag. Bila
je to ţgoljava maĉketina s krilima namjesto prednjih nogu. Bilo je
neĉega usiljenog i izmuĉenog u stilu kojimjuje kipar napravio, a ţivot
na krovu oĉitoje nije mazio. Bila je prošarana prljavštinom, a iz usta
joj je curila zelena boja iz mjesta iz kojeg joj je George išĉupao staru
bakrenu cijev. Vremenske je prilike nisu samo uprljale već su i
odlomile vrh zgloba s jednoga krila, zbog ĉega je izgledala iskrivljeno.
George se pitao je li baš zbog tog gubitka Cjevĉuga tako nespretno
letjela.
Iskezila je zube, a George je vidio koliko je duboka bila zelena mrlja
štojoj se razlijevala uokolo donjih zuba poput krvi.
Bak, zaĉulo se stvorenje.
Da, odvratio je George. Lijepo ti je ovdje.
Rukama je obujmio skupljena koljena i sjedio tako sklupĉan,
pokušavajući osjetiti ono malo topline što mu je preostalo zarobljeno
unutar tijela.
Šteta samo što nemaš centralnog grijanja, nastavio je. Zacijelo je
gubio razum.
Bouk, odvratila je Cjevĉuga, naginjući se prema njemu i kuckajući po
vlastitim ustima, a potom gurkajući Georgea.
Bouk!
Pokušavala je nešto reći. Definitivno je pokušavala komunicirati, i
izgledala je iznervirana Georgeovom nesposobnošću da shvati što je to
pokušavala reći.
BOUK!
Da, bouk, odvratio je George. Cjevĉuga nije bila impresionirana.
Nervozno je škrgutala zubima i micala vratom kao da pokušava
iskašljati lopticu dlake ili riblju kost.
Ţao mi je, ne razumijem vodorigaški, ispriĉao se George.
Ona je zatresla glavom i ponovno se udarila u usta lupkajući vrhovima
krila o iskeţene zube. A George je odjednom pomislio da je znao što
je htjela reći.
Moţda cijev? Ţeliš svoju cijev? Cijev koju sam ti išĉupao iz usta? Da,
naravno. Oprosti!
Sada je sve imalo smisla. Objašnjavalo je i zašto ga je stvorenje tako
neumorno lovilo. Išĉupao joj je vaţan dio iz usta. Zapravo, nije se
sjećao da je stvorenje proizvodilo ikakve zvuke prije nego što joj je
išĉupao cijev iz usta. A njezini pokušaji da razgovijetno progovori bili
su toliko bolni da se uopće nije ĉudio što ju je vodoriga ţeljela natrag.
Poĉeo je prekapati po dţepovima uspjevši naposljetku iskopati
zahrĊalu metalnu cijev. Ponudio ju je Cjevĉugi kao zalog mira.
A onda mu je na um sinula ideja, i u posljednji je ĉas izmakao cijev,
trenutak prije nego što ju je vodoriga šĉepala.
Iako... progovorio je polako, odvagujući paţljivo svaku rijeĉ. Iako,
moţda bismo se mogli dogovoriti. Ti mene spustiš na zemlju, ja tebi
vratim cijev. U redu?
Nato je zamahnuo rukama u oponašanju leta i ispruţio ruku kao da joj
predaje cijev. Cjevĉuga je nakrivila glavu. Potom je iznenaĊujućom
brzinom izbacila jednu kandţu i Georgeova je ruka odjednom bila
prazna. Vodorigaje promatrala metalnu cijev koja se naglo našla u
njezinu posjedu.
Ili..., oglasio se George ili je moţeš uzeti odmah pa me onda spustiti
na zemlju. Ako ti tako bolje odgovara. Meni je, hm, svejedno...
Bilo mu je jasno kako se hvata za tanašnu slamĉicu uzaludne nade, pa
je ponovno rukama obgrlio koljena i pokušao vidjeti svijetlu stranu
situacije.
Uglavnom. Ti si dobila svoju cijev natrag i ja sam sretan. Ja sam
sretan, ti si sretna...
Cjevĉuga je prestala promatrati bakrenu cijev i stala iznova zuriti u
Georgea kamenim intenzitetom zbog kojeg je naglo zašutio. Zavrtjela
je cijev kandţom, a onda je odbacila preko ramena, potpuno
nezainteresirana. George je buljio u nju slušajući kako cijev zveĉeći
poskakuje niz krov i zaustavlja se navrh spremišta za lokomotive pod
njima. George je progutao slinu.
Bouk!
Cjevĉuga je lupkala vrškom krila po svojim prsima uporno gurkajući
Georgea.
Bouk Bebenbuk. Bebenbuk bouk.
Negdje je sve ovo zasigurno imalo smisla, ali ne na planetu na kojem
se George nalazio.
Oprosti, ne razumijem što znaĉi bebenbuk.
Cjevĉuga je krenula prema njemu, i George je na trenutak pomislio
kako se sprema napasti, ali je samo zgrabila odlomljeni komad
kamena iz ţlijeba pod njegovim nogama i izvukla gavan. George se
nagnuo unatrag paniĉno se hvatajući za crijep, kako ne bi pao u ponor
koji mu je zjapio iza leĊa. Kada je podigao pogled, vidio je kako
Cjevĉuga zamahuje kamenom prema njemu kao palicom.
Podigao je ruke kako bi se zaštitio, ali je vodoriga iznervirano
prosiktala i potom ĉuĉnula. Mahala je odlomljenim komadom kamena
prema Georgeu. Onda je opet poskoĉila prema naprijed i, odloţivši
kamen, zgrabila Georgea za ruku. Oţiljak Oznake Stvoritelja snaţno
ga je zapekao kada ga je vodoriga privukla k sebi tako da je sada
stajao na vršcima prstiju, a potom zagrebala po njegovoj ruci vrškom
svoga krila s kojeg su vremenske prilike otkinule veliki komad kame-
na.
Au! jauknuoje George, ĉijije dlan brusila gruba površina krila.
Cjevĉuga je ljutito prosiktala, zakoraĉivši unatrag. George se
odjednom našao sam i bez oslonca; još gore, stajao je na vršcima
prstiju svjestan ponora dubokog desetke metara pod njim. Zateturao je
i pao unatrag na ţlijebno proširenje. Odlomljeni komad kamena zabio
mu se u leĊa, pa ih je izvio u luk i izvukao ga van. Ĉim je osjetio dodir
kamena na svome dlanu i prstima znao je.
Znao je i bez gledanja u vodorigino oštećeno krilo da je u ruci drţao
njegov odlomljeni dio. Dlanom je dodirivao jednaku hrapavu
površinu, a prstima opipavao negativ oblika sa Cjevĉuginog krila.
Znao je da je to bio jednaki kamen koji će savršeno popuniti rupu. I
znao je da ta dva komada kamena ne samo da su bila jedno već i da su,
na naĉin koji nije mogao objasniti, htjela ponovno biti jedno.
Oh, prozborio je i sjeo. Zurio je u komad krila u svojoj ruci pa u
Cjevĉugu.
Oh.
Vodoriga je ĉuĉnula pored njega okrenuvši slomljeno krilo prema
njemu. Iako se bojao tog kamenog ĉudovišta više nego iĉega, nije
odolio nagonu da ispruţi ruku i još jednom opipa kamenu ranu.
Ti hoćeš da te ja popravim.
Opipao je površinu kamena. Stavio je odlomljeni komad na krilo.
Savršeno je odgovarao.
Bebenbuk, rekla je Cjevĉuga, kimajući glavom.
Ako to znaĉi popravi, ne mogu. Ţao mi je. Mislim, ne mogu to samo
tako staviti natrag. Treba se to nekako uĉvrstiti.
U mislima je ugledao kreativni nered oĉeve radionice. Ĉuo je tatino
disanje i ono coktanje usnama koje je znaĉilo da mu je u kutu usta
visjela cigareta i da je bio prezaposlen da bije izvadio. Vidio ga je
kako objema rukama pridrţava slomljenu skulpturu u jednom komadu.
Bila je to mamina figura balerine koju je George razbio i koju su
obojica pokušavala popraviti prije nego što ona primijeti štetu. Bio je
to jedan od zavjereniĉkih trenutaka meĊu njima muški dio obitelji za-
jedno, u uţurbanom radu. Sjetio se kako je tata rekao da za popravak
neće biti dovoljno samo ljepilo. Da se ne moţeš osloniti samo na
ljepilo. Da moraš, kako bi izdrţao, napraviti i mehaniĉki spoj.
Naroĉito ako će biti pod pritiskom. George je pomislio na golem
pritisak pod kojim su bila Cjevĉugina krila svaki put kadaje njima
zamahivala pokušavajući odrţati svoju golemu masu u zraku.
Stvar je komplicirana. Krilo ti treba biti zalijepljeno i spojeno
cementom ili neĉim sliĉnim. A onda vjerojatno mora biti uĉvršćeno
vijcima ili ĉavlima. Ţao mi je.
Rukom je stisnuo krilo kao da se ispriĉava.
Osjetio je kako se kamen poĉeo zagrijavati.
Cjevĉuga ga je oštro pogledala.
Bebenbuk.
George je iznova stisnuo krilo. Vrućina se pojaĉala. Dok je prelazio
rukom preko reza izmeĊu dvaju komada kamena postajalo je teško
odrediti otkuda je vrućina dolazila. A potom je shvatio da vrućina nije
dolazila iz kamena.
Vrućina je dolazila iz njegove ruke.
Nije kasnije znao objasniti zašto je zatvorio oĉi, samo je iskljuĉio
vanjski svijet i usredotoĉio se na ono što je osjećao. Zvuĉi vanjskoga
svijeta utihnuli su dok je dodirivao površinu kamena i osluškivao tiho
pucketanje i krckanje unutar napukline, dok su razdvojena zrnca
kamena pronalazila svoje davno izgubljene susjede i ponovno se
ispreplitala pod utjecajem vrućine iz njegove ruke.
A onda je klonuo, neobiĉno iscrpljen hvatajući zrak, osjećajući tek
tupu prazninu u grudima. Što god je bilo to što je upravo napravio,
skupo ga je stajalo. Bio je natopljen znojem, a s tijela mu se na
hladnoći izdizala para.
Cjevĉuga je protresla krilom kao da ga testira. Odlomljeni komad opet
je bio njegov neodvojivi dio. UzbuĊeno je klimala glavom.
Bebenbuk!
Potom se vratila na svoje mjesto.
George je takoĊer sjeo.
Wow. To je stvarno bilo... nešto rekao je, podigavši pogled prema
noćnom nebu i pokušavajući se usredotoĉiti na bockajući osjećaj u
svojoj ruci, a ne na prazninu u grudima.
Prestala je padati kiša.
Cjevĉuga je na to naglo podigla glavu širom otvorenih zabaĉenih
ušiju i nakostriješenih kralješaka na leĊima.
Nešto im se pribliţavalo.
28
KRALJICA PREUZIMA KONTROLU
Kada padne mrak uske uliĉice londonskog Citya utihnu. Svi uredski
zaposlenici tada su u svojim domovima, a kroz krivudave mraĉne
prolaze nastale usaĊivanjem nebodera u drevni raster ulica više nitko
ne prolazi, i promet kroz City seli se na šire ceste, dok sporedne
uliĉice, danju prepune, noću postaju grad duhova.
Crvena Kraljica sporo je promicala ulicom u svojim bojnim kolima
ĉiji je prastari oblik bio oštro suprotstavljen blještavim modernim
zgradama koje su se nadvijale nad njom.
Njezine kćeri, koje su stajale u istim kolima, pretraţivale su pogledom
svaku boĉnu uliĉicu i prolaz u potrazi za Edie, ili bilo ĉime što bi ih
odvelo prema njoj.
Nalikovale su svojoj majci. Bile su to snaţne i šutljive djevojke, a
kada se od njih zahtijevala akcija, kretale su u nju ĉvrsto i odluĉno.
Neustrašivost njihove majke kolala im je venama, ali dok je ona
otvoreno pokazivala vatrenost, dotle su te djevojke svoju odluĉile
drţati prikrivenom.
Djevojka slijeva ĉula ga je prva.
Dodirnula je majĉinu ruku, a Kraljica je odmah zaustavila konje.
A onda su ga sve tri zaĉule.
Topot drugog konja koji im se pribliţavao.
Kraljica je stisnula svoje koplje, a onda je izvor zvuka izjahao iza ugla
i njih su se tri ukipile na mjestu.
Bio je to Posljednji Vitez. Jahao je sporim pogrebnim kasom ţalobno
spuštenog koplja i tuţno pognute glave. A preko sedla pred njim bilo
je prebaĉeno mlitavo zlatno Arielino tijelo.
Kraljica i njezine kćeri gledale su u Viteza, stojeći nepomiĉno kao
zaleĊene u trenutku. A onda je, nakon što je postalo oĉito kako će on
proći pored njih bez pozdrava, Kraljica napeto progovorila:
Dobri Viteţe. Htjela bih porazgovarati s Vama.
On je nastavio jahati bez rijeĉi.
Kraljicaje kimnuvši glavom dala znak svojim kćerima. One su bez
rijeĉi gipko poskoĉile s kola i neĉujno potrĉale prema Vitezu,
bosonoge. Kraljica je jednoj od njih dobacila svoje koplje, a ona ga je
uhvatila ne osvrćući se, i dotrĉala pred Viteza. Kraljicaje povukla uzde
svojih konja i okrenula kola, a kćer s kopljem već je neustrašivo
stajala pred bojnim konjem i oklopljenim muškarcem, koplja prijeteći
uprtog u njegov vrat. On je zaustavio konja. Druga je kćer zgrabila
njegove uzde i drţala ih dok im je Kraljica prilazila.
Pogledalaje u Zlatnu Djevojĉicu prebaĉenu preko konja. A potom u
Viteza.
Što se dogodilo?
Vitez je, nakon nekoliko trenutaka šutnje, polako podigao pogled
prema njoj.
Nezgoda.
I što misliš uĉiniti s djevojĉicom?
Pogledao je u daljinu.
Namjeravao sam se uspeti na zgradu i vratiti je na njezino Postolje
prije smjene dana. Ne ţelim da umre mojom krivnjom.
Kraljica je pogledala u svoje kćeri.
A nije li nezgoda tvoja krivnja?
Jest.
Kraljica je kimnula svojim kćerima. Ona koja je drţala uzde primakla
se Vitezu i povukla Ariel s konja na svoja ramena.
Moja je obveza... pobunio se Vitez.
Ti si dovoljno uĉinio, rekla je Kraljica, ugledavši veliku rupu u
Arielinu trbuhu. Da si uĉinio išta više, mogla bih projahati svojim
kolima kroz ranu koju si nanio ovoj sirotoj djevojĉici.
Nije bilo namjerno, pobunio se opet Vitez.
Nikad nije, frknula je Kraljica. Vrati se svojoj Bratovštini, Viteţe. I
nastavite svoje igrarije maĉevima. Tojejedino u ĉemu ste dobri. Mi
ćemo preuzeti djevojĉicu i pobrinuti se da bude na svome postolju
prije smjene dana.
Vitez ju je pogledao, a onda pognuo glavu i okrenuvši konja polako
odjahao.
Kraljica ga je drţala na oku dok su njezine kćeri paţljivo polagale
Ariel u koĉiju.
Vidite djevojke? Nisam li vam oduvijek govorila da ne treba slati
muškarca da obavi ţenski posao?
29
TOBOGAN SMRTI
Visoko na krovu stanice St. Pancras, George ih je ĉuo kako dolaze po
njega. Povirio je preko ruba svojeg visokog skrovišta i vidio kako
mnoštvo kamenih stvorenja puţe preko zelenog crijepa i dimnjaka pod
njim.
Usred svega što mu se dogaĊalo, George je zaboravio što muje Topnik
rekao o vodorigama: da one moţda jesu mrljavke odluĉne u namjeri
da ga unište, ali da uvijek prije svega moraju sluţiti svojoj osnovnoj
svrsi vodorige su, naime, dekorativni kišni ţlijebovi.
To je znaĉilo da su se, ĉim bi poĉela padati kiša, morale vratiti na
svoja mjesta na krovovima i kanalizirati kišnicu. Dekorativno. Zbog te
se ĉinjenice poĉeo pitati kako je to Cjevĉuga odjednom mogla
slobodno letjeti kroz kišnu oluju. George je imao osjećaj da je on
moţda na neki naĉin promijenio ovu vodorigu davši joj ime i
išĉupavši joj metalnu cijev kojom su joj usta bila zaĉepljena.
MeĊutim, to definitivno nije bilo nešto ĉime se mogao zamarati ovoga
ĉasa.
Pitanje koje je ovoga ĉasa puzalo, gmizalo i poskakivalo Prema njemu
bilo je što će uĉiniti sada kada je kiša prestala. Sve vodorige sa stanice
St. Pancras oţivjele su i opkoljavale ga sa svih strana. To je bio zvuk
koji je ĉuo zvuk kamenih udova i kandţi. Neumoljivo grebanje
kamenih udova i kandţi koje su mu se pribliţavale preko mokroga
crijepa i dimnjaka s kojih je još kapala kišnica.
Kretale su se sporo, ali bilo je neĉeg naroĉito straviĉnog u toj sporosti.
Da su doletjele u brzini ne bi imao vremena prouĉiti ih u svim
njihovim grozomornim detaljima. Bilo ih je razliĉitih oblika i veliĉina,
ali svima su vilice bile razvuĉene u iskeţene cereke, a dahtale su kroz
usta kao da im se u njima nalazilo osjetilo njuha. Neke su meĊu njima
bile toliko istrošene i isprljane vremenskim neprilikama da su
nalikovale apstraktnim maskama neprijateljstva i prijetnje. Neke su
bile vidljivo grublje isklesane od drugih, a nekoliko ih je oĉito bilo
nedavno restaurirano jer su izgledale novije, jasnijih obrisa.
One veće vukle su za sobom krila kao dugaĉke plašteve, dok su one
manje skakutale jedna za drugom, s kraja zabata preko krovnog
prozora do dimnjaka, pribliţavajući se.
George se pitao je li to bila Cjevĉugina namjera, je li mu to namijenila
za kraj; rasporit će ga taj ĉopor mrljavki praznih oĉiju, visoko iznad
ravnodušnog grada. Cjevĉuga se pak okrenula prema njemu uzdignute
kandţe.
Bodi, rekla je paniĉno.
Tresla se poput psa kada nanjuši nevolju. George nije shvaćao
zaštojuje dolazak njezinih prijateljica toliko uznemiravao.
BoĊiamo! prosiktala je, dozivajući ga cijelo vrijeme kandţom, ne
ispuštajući iz vida prilazeće vodorige. George je tek imao vremena
zapitati se pokušava li ona to izgovoriti doĊi ovamo maĉjim ustima
koja nisu bila oblikovana za govor, kada se nešto sruĉilo iz neba i
zarinulo zube u Cjevĉugino rame, a silina udarca srušila ju je s njezina
mjesta i pogled joj se na jedan uţasnuti trenutak susreo s Georgeovim.
Potom su obje, Cjevĉuga i manja vodoriga kojaje skoĉila na nju s
tornja, pale preko ruba i nestale.
George je otpuzao do ruba krova i pogledao dolje, toĉno u trenutku
kada su Cjevĉuga i njezina napadaĉka udarile o ravni krov pod njima,
stuštivši se na još jednu vodorigu koja se odmah ukljuĉila u borbu.
Ostale vodorige na krovu zakoraĉile su unatrag i nekoliko su trenutaka
tri stvorenja grizući grebla jedna drugu u iskeţenoj siktavoj kugli, koja
se kotrljala naprijednatrag preko uskog krova. Na trenutak se uĉinilo
kako će sletjeti u dvorište, ali Cjevĉuga se zakaĉila velikom kandţom
za izbaĉeni ţlijeb i podigla i sebe i dva ĉudovišta zalijepljena za sebe,
natrag na krov.
Udarila je u dimnjak, onesvijestivši tako malu vodorigu koja joj je
sjedila na ramenima. Pala je na tlo, a Cjevĉuga ju je nogom divljaĉki
odgurnula preko ruba. Vodoriga koja se bila uhvatila Cjevĉugi za prsa
pokušala joj je zabiti zube u grlo, ali je ona bila brţa zarivši joj svoje
oĉnjake u glavu.
Okolna su stvorenja bijesno siktala dok je Cjevĉuga udarala sitnom
vodorigom lijevodesno, drţeći je u zubima. A onda se krug vodoriga
oko nje suzio, pa je ispljunula beţivotno stvorenje i šĉepala prvu novu
napadaĉicu kojaje pojurila prema njoj, zakoraĉivši gipko u stranu i
iskoristivši tako njezinu vlastitu brzinu kako bije razbila o cigleni
dimnjak koji joj se nalazio iza leĊa. Potom je zgrabila onesvještenu
vodorigu za vrh krila i vrtjela njome u krug kao toljagom kojom sije
otvarala prolaz kroz hordu što ju je opkoljavala, dok su ĉudovišta
uzmicala izbjegavajući udarce. George je primijetio da se Cjevĉuga
pokušavala probiti natrag do tornja na kojemu se on nalazio.
A onda se krilo stvorenja kojim je mahala odlomilo uz prasak nalik
pucnju, a tijelo s drugim krilom odletjelo u mrak.
Okolne su se vodorige zaledile. Cjevĉuga je pogledala u krilo koje je
drţala svojom kandţom, i kao da je slegla ramenima. Podigla je
improviziranu toljagu kao da pita koja je sljedeća?
A kao odgovor tri su vodorige, dvije Cjevĉugine veliĉine, i jedna veća
od nje, pojurile prema njoj s triju razliĉitih strana. Prvu je
odbacilajednim udarcem, ali su je druge dvije ugrabile tako dajoj je iz
kandţe ispalo slomljeno krilo i sve su tri poletjele mraĉnim nebom
iznad spremišta za lokomotive... i nestale.
Polovica vodoriga poţurila je prema rubu, ali druga se polovica
okrenula prema neĉemu još zanimljivijem.
Prema Georgeu.
On je zurio u njih pitajući se što uĉiniti, a onda mu se jedna vodoriga
neopazice prišuljala i zgrabila ga s boka.
Opet se našao u zraku, ali ovaj put tek nakratko, budući da je vodoriga
koja ga je šĉepala bila jedna od onih srednje veliĉine s priliĉno
zdepastim i ne naroĉito aerodinamiĉnim krilima, i oĉito nije imala
dovoljno snage odrţavati i sebe i svoj ljudski plijen u zraku.
Srušili su se na uski izbojak na krovu. Desilo se to dovoljno polagano
da bude priliĉno bezbolno i dovoljno nespretno, i da George završi
leţeći preko vodorigine ruke.
Ona je poĉela trzati njome pokušavajući je izvući.
Tijekom tog komešanja George je udario glavom o drugi komad
kamena odlomljeno krilo kojim je Cjevĉuga maloprije mahala kao
toljagom.
Prije nego što je uspio predugo razmišljati, zgrabio je odlomljeno krilo
i udario njime vodorigu u glavu jednim ubojitim udarcem. Znao je da
je udarac ubojit jer je zaĉuo prasak. Vodoriga gaje pogledala,
ošamućena i zbunjena, a onda zatresla glavom da je razbistri i iskezila
zube.
Morao ju je udariti iznova, potpuno jednakim udarcem, a
ondajošjednom, snaţnije. Vodorigina se glava zaokrenula za
devedeset stupnjeva, ali se brzo vratila na mjesto bijesno sikćući u
pravi trenutak da je drugi udarac pošalje za sto osamdeset stupnjeva u
suprotnom pravcu. Nakon praska, ovaj se put zaĉulo i TUP kada se
glava odvojila od tijela i odletjela na pod.
Nije samo George bio šokiran rezultatom svoga oĉajniĉkog udarca.
Vodorige na krovu odjednom su se umirile. Iskoristio je situaciju kako
bi skoĉio na noge i naslonio se na cigleni dimnjak. Zakljuĉio je da će
imati više šanse za preţivljavanje budu li mu vodorige prilazile samo
sprijeda. Vidio je kako je završio Cjevĉugin pokušaj borbe u
opkoljenju.
Vodorige su poĉele siktati, isprva tiho a onda sve glasnije.
O. K., poĉeo je George, mašući odlomljenim krilom. Ja mogu ovako
cijelu noć. Koja je sljedeća?
Njegovo razmetanje nije nimalo usporilo njihovo neumoljivo
primicanje.
George nije imao nikakav plan. One su bile brojnije on je bio sam i
bez ideja. Posljednji traĉak nade dopirao je iz svjetlosti na krovu
udaljene nekih dvadesetak metara. Bio je to krovni prozor, pa iako
skakanje kroz prozor obiĉno nije najpametnija ideja, pomislio je kako
je u ovoj situaciji to moţda bila najsigurnija opcija. Bio je opkoljen.
Uspije li se doĉepati unutrašnjosti zgrade, bit će tu hodnika i soba i
brojnih skloništa. Uspije li protrĉati kroz nadiruću hordu kamenih
ubojica i skoĉiti svom snagom na staklo, a potom se otkotrljati kao
padobranac nakon što doskoĉi na noge, mogao bi im umaknuti.
Uspjeh je naravno, ovisio o tome da ga a ne iskasapi staklo kroz koje
je namjeravao skoĉiti, i b da prozor vodi u obiĉnu prostoriju, a ne u
nešto drugo poput, na primjer, svjetlosnog okna dubokog do temelja
zgrade.
Mogu ja to, rekao je, pokušavajući ignorirati drugi glas iz pozadine
koji mu je govorio da laţe samoga sebe.
Ako je htio preţivjeti, ako je postojala ikakva šansa da pobjegne s tog
krova, onda ju je morao zgrabiti odmah, prije no što mu se horda
vodoriga primakne bliţe i prije nego što sabiju redove kroz koje više
neće moći protrĉati. Zato je jaĉe stisnuo odlomljeno krilo i potrĉao.
Nakon što je krenuo, glavom mu je prostrujala misao kako, evo, po
drugi put pokušava umaknuti nevolji trĉeći ravno u nju. Ta ga je misao
ohrabrila jer se sjetio kakve je dobre rezultate imao s Vitezom.
Prva vodoriga na koju je natrĉao podigla se na straţnje noge i
pokušala ga zgrabiti, ali on joj se provukao ispod krila i nastavio
trĉati. Istrĉavši joj ispod krila našao se licem u lice s drugom
vodorigom, i prije nego što se uspjela pomaknuti on je skoĉio na nju.
Stopalom joj je udario u prsa i ona se prevrnula na leĊa. George ju je
iskoristio kao odskoĉnu dasku nastavivši trĉati prema prozoru. Jedno
mu je sitno ĉudovište pokušalo skoĉiti na glavu, ali ju je uspio odbaciti
udarivšije odlomljenim krilom.
A onda više niĉega nije bilo izmeĊu njega i krovnog prozora, osim
ĉetiriju koraka praznog krova. Jedna se velika vodoriga pojavila s
druge strane prozora, ali je znao da ga neće uspjeti sprjeĉiti u njegovu
oĉajniĉkom skoku kroz staklo.
Stigao je do ruba stakla i visoko skoĉio. S olakšanjem je vidio kako se
na drugoj strani nalazila obiĉna prostorija na podu koje je ugledao
hrpu starih kutija.
Skupio je noge u letu, kratko se pomolio za stopalo koje je bilo
prekriveno samo ĉarapom i svom snagom udario petama o staklo.
Jedna od stvari karakteristiĉnih za London jest da su struĉnjaci
zaduţeni za izgradnju grada izrazito strogi kada je rijeĉ o materijalima
koji se pritom koriste. Pravilo vezano za krovne prozore kaţe da se za
njih mora koristiti neprobojno staklo. A ako se krovni prozor nalazi na
krovu tik pod visokim tornjem ukrašenim skulpturama koje mogu
puknuti uslijed smrzavanja ili pasti pod udarima snaţnog vjetra, onda
to neprobojno staklo mora biti najneprobojnije moguće. Mora biti
ĉvrsto ona vrsta ĉvrstog koja se ne raspada u komadiće na prvi znak
opasnosti.
George je udario petama o staklo, ali nije postigao ništa.
Voda koja se nalazila na kišom opranoj staklenoj površini je, pak, u
kombinaciji s velikom Georgeovom brzinom kretanja, pretvorila
pravokutni prozor u pravo klizalište.
Georgeova su stopala brzo proklizala, a on udario trticom o klizavo
staklo, uspjevši tek zabiti bradu u prsa i tako sprijeĉiti pad unatrag
kojim bi si zasigurno prosuo mozak. Ali, tu ga je prestala sluţiti sreća,
i zapoĉeo je niz jako loših dogaĊaja.
Istina, proklizao je ispod vodorige koja je letjela prema njemu s druge
strane prozora, ali samo stoga što je sada jurio velikom brzinom niz
krov prema njegovom rubu, i dugaĉkom padu na krov spremišta za
lokomotive. Oĉajniĉki je grabio rukama i nogama pokušavajući postići
nekakvo trenje koje će ga usporiti, ili dohvatiti nešto što će mu pomoći
da se zaustavi.
Ponadao se da će u tome uspjeti, kada se uz rub krova pojavila nova
vodoriga. George je izravnao stopala nadajući se kako će se udarcem o
nju zaustaviti, ali vodoriga se pokazala iznenaĊujuće inteligentnom za
jedan komad kamena. U trenutku kada je George trebao udariti u nju
ona je jednostavno priljubila uši uz glavu i sagnula se.
A George je nastavio juriti iznad njezine glave u prazninu.
30
TRI IZAZOVA I JEDNA IZDAJA
E die je ponovno bila u stanju kontrolirati vlastite noge, ali je i dalje
sjedila na podupuba pokušavajući shvatiti što joj se dogodilo. To što
se bila našla usred ratnog Londona na vrhuncu bombardiranja bilo je
potpuno drukĉije od oštre boli kojuje osjećala tijekom promatranja
komadića prošlosti kada je osijevala.
Boravak u prošlosti umjesto promatranja nije bolio sam po sebi. Samo
ju je ispunjavao sveopćom muĉninom i odreĊenim praznim uţasom.
Moţda se tako osjećala zbog toga što se sve odigralo naglo, pomislila
je, usredotoĉivši se na to, a ne na ruku koju je vidjela kako viri ispod
prevrnutog autobusa. Moţda je muĉnina dolazila zbog vremenske
razlike koju je prevalila, kao ona kada putuješ avionom nekamo
daleko, samo je bila gora.
Fratar ju je promatrao, dolazeći do zraka, naslonjen na šank.
Odgurnuo je Georgeov kaput u stranu i posjeo svoje golemo tijelo na
šank, a gole noge u sandalama virile su mu ispod halje, nekako
zapanjujuće u svojoj nagosti. Izgledao je kao da je sjedio negdje uz
rijeku, spremajući se uroniti noge u nju. Nedostajao mu je samo
ribiĉki štap i iluzija bi bila potpuna. Umjesto toga, on je pogledao u
Edie.
A drugo pitanje? obratio joj se glasom tako mednim i briţnim da je
ona, usprkos šoku koji ju je još uvijek ispunjao potocima adrenalina,
osjetila kako joj se bodlje ponovno podiţu.
Drugo pitanje?
Nevezano uz ogledala i kako ona rade. Rekla si da imaš dva pitanja.
Iako je to bilo prije svega nekoliko minuta imala je osjećaj da je to
pitanje postavila u nekom drugom ţivotu. Zatresla je glavom
pokušavajući razbistriti misli.
Da. Aha. Teţi Put. Rekao si da Georgea, ako nije nadoknadio
poĉinjenu štetu stavljajući odlomljenu zmajevu glavu na Kamen, ĉeka
Teţi Put.
Uistinu, odvratio je sladunjavo, uz samodopadan izraz lica kojim bi u
normalnim okolnostima, da se pitalo Ediedefinitivno zasluţio pljusku.
MeĊutim, u svom trenutaĉnom stanju nije imala dovoljno snage za
pljuskanje, bilo ono fiziĉko ili verbalno. Umjesto toga duboko je
uzdahnula.
Što je toĉno Teţi Put? Je li zbog njega George nestao s lica zemlje?
Fratar je vrtio Georgeov kaput na šanku. Potom ga je uredno objesio o
jednu od poluga za toĉenje piva.
Moţda.
Nekako zbog ĉinjenice da je upravo bila prisustvovala neĉemu što je
izgledalo, a moţda i bilo, smak svijeta, Edie nije bila raspoloţena za
moţda.
Moraš mi reći više od toga. Molim te.
Ovo molim te zapelo joj je u grlu, ali uspjela ga je ispljunuti i još
dodatno zašećeriti osmijehom. A na njezino iznenaĊenje, on je poĉeo
priĉati. Rekao joj je kako George mora sudjelovati u tri dvoboja, iznad
ili ispod zemlje, u zraku ili na vodi. A objasnio joj je i daje tome tako
jer je izazivanje na tri dvoboja bio jedan od zaboravljenih londonskih
obiĉaja, ali i da samo zatojerje bio zaboravljen ne znaĉi da nije
podupirao cijeli grad na vaţan naĉin.
Naposljetku, draga moja, tko se još sjeća zaglavnog kamenja
poloţenog pod katedrale i crkve? Ali oni još uvijek leţe tamo, i iako
su zaboravljeni treba imati na umu da bi se sva ta zdanja bez njih
srušila.
Hoćeš reći da je to kao neka tradicija? rekla je Edie.
Nije to nimalo nalik tradiciji. Tradicija je davanje glasa najopskurnijoj
klasi ljudi, to jest tvojim precima. Tako mi svega, ne. Tradicija je tek
demokracija mrtvih. Ne, to je dio ţivućeg tkiva samoga grada. Ništa s
time u vezi nije mrtvo. On se mora boriti u tri dvoboja kako bi sebi
osigurao mjesto u tom tkivu.
A što ako se ne bude borio?
On je podigao pa spustio obrve, uţasnut samom pomisli.
On to mora uĉiniti. Odbijanje dvoboja znaĉi neuspjeh. To znaĉi postati
Slugom Kamena i zauvijek biti u njegovoj moći.
Edie je paţljivo slušala.
Znaĉi, to bi bilo loše.
To bi zbilja, kako si to pronicavo primijetila, bilo loše.
Ali, ako on to ne zna, ako ne zna da Teţi Put znaĉi tri dvoboja, mogao
bi odbiti izazov. Mogao bi. Ja bih to uĉinila. Ja bih pobjegla, osim u
sluĉaju da ih stvarno nikako ne bih mogla izbjeći.
Onda bi bilo najbolje da ga pronaĊeš i objasniš mu situaciju, zar ne?
Ali kako da ga pronaĊem?
Traţenjem.
Ona je eksplodirala zbog teţine zadatka koji je Fratar pred nju
postavljao.
U ovom gradu? To je jednako traţenju igle u plastu sijena.
Onda ne smiješ gubiti vrijeme...
Pokazao je palcem prema vratima koja su mu se nalazila iza leĊa.
...kreni. Prvi korak koji moraš napraviti kako bi pronašla iglu u plastu
sijena jest poĉeti traţiti.
Onaje ostala sjediti.
Hoćeš li mi pomoći?
Mislio sam da sam to upravo uĉinio.
Pomozi mi da pronaĊem Georgea, nastavila je.
Zašto bih ti pomogao?
Zato jer si zrcalnik.
Izraz njegova lica nije se promijenio.
O. K. onda, nastavljala je Edie, zato jer nisi mrljavac.
Moţda se jedan minijaturan mišić trgnuo na njegovom licu, ali ako i
jest, onaje bila priliĉno sigurna da je to bilo zbog razdraţenosti.
Kratko je uzdahnuo.
Izostanak neprijateljstva ne znaĉi prisustvo dobrohotnosti, drago
dijete. Moţe takoĊer znaĉiti ravnodušnost, a ja, ma kako to
uskogrudno i nesvojstveno mome pozivu zvuĉalo, nalazim da sam
potpuno i neizrecivo ravnodušan.
Ali zašto?
On je pogledao preko njezina ramena.
Zašto, pita ona, zašto?
Iza svojih leĊa Edie je zaĉula tiho podrugljivo Svašta koJim je Mala
Tragedija pokušao izraziti svoju nevjericu njezinom nevjerojatnom
tupošću, kada nije shvaćala zašto joj je Fratar naglo i neobjašnjivo
odbijao pomoći.
Ozbiljno pitam, rekla je Edie, zgroţena molećivom notom kojajoj je
proţimala glas. Ne znam zašto si postao takav,
Zašto mi nećeš pomoći.
177
Fratar je polako podigao Georgeov kaput s ruĉke za toĉenje piva, i
potom ga ispustio na šank o koji je udario snaţnim izdajniĉkim TUP.
Mala Tragedija istrĉao je iz sjene i spretno zavukao ruku u dţep
kaputa. Izvukao je iz njega odlomljenu zmajevu glavu poput
maĊioniĉara kada izvuĉe zeca, u ĉudu razrogaĉenih oĉiju.
Uuuuuu, zaĉulo se. Vidi, vidi. To je Georgeov zmajĉek. Svašta.
Bit će tebi svašta ništarijo, ja ti kaţem, ne vratiš li se na svoje mjesto,
zareţao je Fratar, išĉupavši mu skulpturu iz ruke. Već bih te ja bio
doveo u red da nisam tako njeţna i osjećajna duša.
Osjećajna i njeţna bile su posljednje dvije rijeĉi koje bi Edie
upotrijebila za opisivanje pogleda koji joj je Fratar uputio preko
zmajeve glave.
Zašto? Zato što izgleda da mi djeĉak nije vjerovao, a nisi ni ti. A
povjerenje, moja damo, mora biti obostrano. A sadaje za to kasno. Ja
ne podnosim laţljivce.
Zurio je u nju intenzitetom zbog kojeg je ţeljela odvratiti pogled.
Htjela je da se opet pretvori u Fratra koji ju je spasio od sigurne smrti
u Blitzu. Ali taj Fratar je nestao. Prekasno je shvatila da mu nije
zahvalila što ju je slijedio u ogledalo i spasio joj ţivot.
Gledaj, ţao mi je, i trebala sam ti zahvaliti...
Zaĉuli su kuckanje o prozorsko staklo i Edie je zašutjela. Slijedila je
Fratrov pogled. Vani je ugledala obrise triju osoba. Dvije su stajale
nosova priljubljenih uz mutno prozorsko staklo, dovoljno blizu da vidi
kako su im oĉi crne poput gavranskih. Lik u pozadini nije bio jasan,
ali bio je visok i ĉinilo se da mu je na glavu bila navuĉena kapuljaĉa.
Brojaĉ! oglasio se Mala Tragedija. Fratar ga je presjekao jednim
pogledom i skliznuo sa šanka doskoĉivši na pod uz zlokoban mukli
udarac. Zastao je kako bi vratio zmajevu glavu u dţep Georgeova
kaputa, a potom krenuo prema vratima.
Ne daj da je vide, dok ti ja ne kaţem, procijedio je preko ramena.
Edie je osjetila kako ju je Mala Tragedija poĉeo povlaĉiti.
DoĊi, Sijevkice, vrijeme je da nestaneš.
Dopustila mu je da je odvuĉe u sjenovitu nišu. Vidjeli su kako je
Fratar, nakon što je otvorio vrata, svojom golemom figurom zaprijeĉio
došljacima ulaz, i ĉuli njegovo energiĉno šaptanje.
Edie je osjetila kako joj se krv ledi u ţilama na naĉin na koji je ĉula da
se o tome priĉa, ali nikada nije osjetila. Ako je lik ispred puha bio onaj
kojeg se bojala onaj koji je nahuškao Minotaura na nju onaj koji je
smireno zaprijetio kako će joj rasporiti trbuh i prosuti utrobu po podu
kao vreću graška i najgore od svega, ako je on taj kojeg je vidjela kako
utapa djevojĉicu njezina lica u rupi u ledu na Mrzlom Sajmu onda joj
se krv s razlogom ledila u ţilama.
Jer, ako je to bio Hodaĉ, onda joj je otkucavao smrtni ĉas.
31
OPSADA NA NEBU
Nakon što je George navratnanos skliznuo niz mokri krovni prozor,
izletjevši u prazninu nad ostakljenim spremištem za lokomotive,
dogodio mu se jedan trenutak stvarnog i kratkotrajnog besteţinskog
stanja u kojemu je osjetio nevjericu, i cijeli je njegov svijet utihnuo a
onda je sila teţe uĉinila svoje i s krova se pretvorilo u dolje prema tlu.
George je ĉuo priĉu kako ljudi kada skoĉe s visokih zgrada izgube
svijest prije nego što udare u ploĉnik. Bila je to jedna od onih priĉa s
djeĉjeg igrališta koje djeca tiho prepriĉavaju jedni drugima, poput
priĉe o utapljanju kako je smrt koja tako nastupi njeţna. George se
uvijek pitao kako je itko to mogao znati. Nije se baš moglo pitati
mrtvace kako im je bilo. Padao je kroz zrak nalik razmahanoj morskoj
zvijezdi, zureći u zaobljeni stakleni krov spremišta koji mu se
neumoljivo primicao.
Nije izgubio svijest. U tih nekoliko sekunda slobodnog pada um mu je
ostao bistar poput stakla prema kojemu je padao. Nije mu cijeli ţivot
proletio mislima. Nije osjetio trenutak olakšanja, jedinstva sa
svemirom. Osjetio se usamljenimOkrutno, tuţno i neopozivo samim.
Imao je tek dovoljno vremena pomisliti kakav je to uţasan gubitak
bio, kako je uţasno bilo izgubiti tako dragocjeno i neopisivo ĉudo
ţivot. Osjetio se posramljenim što je uĉinio tako malo s onime što mu
je bilo darovano posramljenijim nego ikada ili iĉime prije u ţivotu.
Pitao se je li i njegov otac osjećao takvu uţasnu bol u trenutku sudara
u kojemu je poginuo a potom su se, kako se primicao udarcu u staklo,
njegove misli uskomešale: znao je da je sve to i njegov otac
definitivno osjetio, a znao je i da mu je u posljednjoj misli bio on,
George, i da je bol te posljednje misli bila neizreciva. Znao je to
jednako kao što je znao da je svaku noć od te nesreće odlazio na
poĉinak ţeleći samo još jednom popriĉati s tatom. Onda se sjetio
mame i dobrih vremena i smijeha, i shvatio, trenutak prije nego što je
ostao bez zraka udarivši u nešto tvrdo, da će sada ona provesti ostatak
svoga ţivota ţelećijošjednom porazgovarati s njim. A ta ga je spoznaja
zaboljela više od udarca.
Udarac nije bio tako bolan.
Ono što ga je ublaţilo bilaje tona pješĉenjaka koja ga je uhvatila naglo
usporivši i izravnavši svoju putanju. George je ostao bez zraka nakon
što je umalo ispao iz vodoriginih kandţi i sve je nestalo u mraku na
djelić sekunde, ali je onda ugledao kako nad njim lepeće netom
popravljeno krilo. Poĉeo je iskretati vratom pokušavajući vidjeti
vodorigino lice, a ona ga je poštedjela muke oglasivši se:
Bak!
Bok, Cjevĉugo, odvratio je George, pokušavajući suzbiti potpuno
nepriliĉnu provalu histeriĉnoga smijeha. Moramo se prestati ovako
susretati...
Cjevĉugaje naglo skrenula. Jedna velika vodoriga zamahnula je
kandţom u njihovom pravcu, a onda se iznad njih pojavila druga.
Cjevĉuga je pokušavala izbjeći sudar s njom, zaletjevši se u boĉnu
stranu obliţnje zgrade, udarivši tako u skelu. George se instinktivno
uhvatio za zaštitnu plastiĉnu mreţu koja ju je okruţivala. Cjevĉuga je
jednim udarcem od bacila sljedeću napadaĉku iskesivši zube, a onda
se okrenula i zamahnula kandţom prema Georgeu. Na trenutak je
pomislio da ga je spasila od sigurne smrti samo kako bi mu sada
odrubila glavu. Ali, njezinaje kandţa proletjela pokraj njega i
napravila rez u zaštitnoj mreţi oko skele. I prije nego što je uspio
shvatiti što se toĉno dogaĊalo, Cjevĉuga ga je zgrabila i gurnula u
relativnu sigurnost unutrašnjosti skele. Pao je na neobraĊene daske i
okrenuo se u trenutku kada je Cjevĉuga provirila kroz prorez.
Velika su se kamena usta otvorila izgovorivši prvu jasnu rijeĉ koju je
George ĉuo iz njih, vjerojatno stoga što je zapoĉinjala s b, budući da je
to bio jedini zvuk koji je Cjevĉuga mogla pravilno izgovoriti.
Bjeţi.
Georgea je šokirala jasnoća te rijeĉi.
Kaţeš bjeţi.
Cjevĉuga je snaţno kimnula glavom. Jednim je okom promatrala nebo
iznad njih.
Bjeţi, Bebenbuka, bjeţi.
I George je odjednom razumio.
Bebenbuka? Pokušavaš reći Ţeljezna Ruka! Samo što to ne znaš
izgovoriti. Ti me zoveš Ţeljezna Ruka!
Cjevĉuga je glasno uzdahnula i okrenula oĉima kao da je George bio
gluplji od kamena od kojeg je ona bila isklesana. Potom je naglo
nestala u tami, kada ju je jedna vodoriga povukla unatrag divljaĉki je
šĉepavši za vrat.
George nije gubio vrijeme razmišljajući zašto je vodoriga progovorila.
Zakljuĉio je da mora nestati, bilo kamo. Vidjevši kako su se vodorige
poĉele zabijati u zaštitnu mreţu oko njega, odluĉio je potraţiti
sigurnije utoĉište, u unutrašnjosti zgrade meĊu zidovima od cigle.
Trĉao je klimavim daskama pokušavajući otvoriti svaki prozor pokraj
kojeg je prolazio
Posrećilo mu se na ĉetvrtom. Bio je u fazi restauracije pa je u zidu tek
zjapila tamna rupa bez okvira i stakla.
Skoĉio je u nju i slijepo jurcao mraĉnom prostorijom prepunom
dasaka i radnih stolova, ugledavši nakon nekog vremena vrata na
straţnjem zidu prema kojima je odmah potrĉao.
Provalio je kroz njih, no nešto gaje zgrabilo sa sviju strana. Na jedan
zastrašujući trenutak pomislio je da je u pitanju neko novo paklensko
ĉudovište, ali uspjevši se iskobeljati iz njegovog zagrljaja shvatio je da
su to ipak samo plastiĉni zastori obješeni tu kako bi sprijeĉili širenje
prašine. Nalazio se u dugaĉkom mraĉnom hodniku u kojemu je naglo
zateturao nakon što mu je stopalo ono koje je bilo samo u ĉarapiupalo
u rupu u podu, zagazivši uz pucketanje na grubu površinu ispod njega.
Pogledao je dolje, u mrak, i shvatio da je stopalom prošao kroz pod i
da je stajao na letvama i ţbuki stropa donje prostorije, jer je polovica
podnih dasaka bila uklonjena i poloţena uz boĉni zid hodnika.
Ustao je i krenuo dalje najbrţe što je mogao, preskaĉući velike rupe u
podu i nadajući se kako će uskoro pronaći stubište. Pomislio je i da
ĉuje zvuke kamenih krila i kandţi kako ga prate leteći uz skelu,
paralelno s hodnikom, tek jednu prostoriju dalje. Bio je uvjeren i da
ĉuje zvuk grebanja velikih kamenih kandţi po prozorima iza njega,
kojim kao da su ga izazivale. Udario je u radni stol i nešto teško palo
je na pod.
Bio je to malj, velik i teţak, kakav se koristi za klesanje.
Podigao ga je. Drţanje jednog i pol kilograma iskovanog ĉelika na
ĉvrstoj dršci od orahovine ĉinilo je ĉuda za njegovo samopouzdanje.
Kroz rupu na kraju drške bio je provuĉen konopac zavezan u petlju, i
on je kroz nju provukao svoju ruku.
Sjetio se naslova stripa koji je njegov tata drţao u svojoj radionici kao
podsjetnik na vlastito djetinjstvoMoćni Tor. Bio je to superjunak s
istim takvim maljem u ruci. Ipak, George se nije baš osjećao kao
superjunak polako balansirajući preko raskopanog poda. Zvuk
vodoriga koje su ga pratile kao da se pojaĉavao.
Potom se provukao kroz još jednu plastiĉnu zavjesu i našao u velikoj i
dugaĉkoj prostoriji toliko pretrpanoj graĊevinarskom opremom i
materijalom da je u mraku nalikovala vojnom vjeţbalištu s
preprekama: skele i ljestve stajale su naslonjene na zidove s kojih je
djelomice bila skinuta ţbuka, velike vreće gipsa i hrpe kanti s bojom
nalazile su se pokraj naslaganih gipsanih zidnih oplata, a usred sobe
bila je ĉak i mješalica za beton. George je zatvorio vrata, a primijetivši
na njima zasun povukao je i njega, za svaki sluĉaj. Stajao je tako
mokar, drhteći, i sada kada je bio nepomiĉan na trenutak, shvatio je
koliko mu je zapravo bilo hladno.
Prostorija je s dvije strane imala prozore; sa zadovoljstvom je utvrdio
da su oni na strani na kojoj je bila skela zatvoreni daskama. Kao i
većina onih koji su gledali na Ulicu Euston. Polako se kretao
prostorijom pitajući se je li bio siguran u njoj. Nije više ĉuo nikakav
zvuk, iako je to moţda bilo zato što su vodorige nastojale biti neĉujne
osluškujući hoće li on zapeti o nešto i tako im otkriti gdje se toĉno
nalazi.
Ako je to zbilja bio sluĉaj, odmah im je otkrio svoj poloţaj srušivši
nešto sa stola, nešto što je zazveĉalo poput ĉinela udarivši o pod.
Sagnuo se i zgrabio tu stvar pokušavajući zaustaviti zveket. Raspala se
kada ju je podigao i gotovo prosuo sav njezin sadrţaj. Nezgodno je
uhvatio poklopac jer je slobodnom rukom još uvijek drţao veliki malj.
Bila je to kutija za kekse, a on ju je drţao okrenutu naopako. Odloţio
je malj na stol, okrenuo kutiju, zgrabio šaku keksa i pohlepno navalio
na njih, odmiĉući se od stola i traţeći po sobi bilo što što bi mu moglo
biti od koristi. Pitao se je li u prostoriji, skrivena negdje u neredu,
postojala grijalica, i ako jest, bi li se moţda mogao ugrijati. Stisnuo se
izmeĊu hrpe velikih valjaka koji su izgledali teški, ali su se zaljuljali
ĉim ih je dotakao. Bile su to role krovne izolacije. Ispruţio je ruku
kako bi ih zaustavio prije nego što se poĉnu urušavati, no onda se
naglo ukoĉio jer je krajiĉkom oka ugledao prijeteću grupicu ljudi koja
mu je stajala iza leĊa, nejasnih izraza lica u relativnoj tami tog kuta
prostorije.
Nije gledao direktno u njih već se ponašao kao da ih nije vidio. Bili su
tako nepomiĉni da s njima oĉito nešto nije bilo u redu. Nije znao zašto
bi grupa ljudi mirno stajala u mraku promatrajući ga, ali je znao da to
nije moglo znaĉiti ništa dobro. Polako se uputio k stolu na kojem je
ostavio malj. Htio je osjetiti njegovu ohrabrujuću teţinu u ruci prije
nego što im se suprotstavi, a zakljuĉio je da je najbolji naĉin za to da
se napravi ravnodušan. Usta su mu se naglo osušila dok je posezao za
još jednim keksom. Zagrizao je u nj, a potom vratio poklopac na
kutiju.
Posegnuo je prema stolu nadajući se da će oni misliti kako samo
namjerava odloţiti kutiju natrag na nj. To je i uĉinio, a onda je šĉepao
malj i okrenuo se, drţeći ga pripravnog za udarac u sluĉaju da ga
pokušaju napasti.
O. K., procijedio je. Što hoćete?
Povukavši malj sa stola zapeo je o šalicu koja je, zavrtjevši se,
poletjela preko ruba. U odgovor je dobio samo glasan lom u tami.
Ljudi se nisu pomakli. Sada je bio okrenut prema njima pa je to
mogao jasno vidjeti. Samo su zurili u njega, velikih blijedih i
bezizraţajnih lica, u polutami.
Pokušao je gutati, ali mu se keks u ustima pretvorio u piljevinu pa je
samo zakašljao. Kašljanje ga je razljutilo te je zakoraĉio prema grupici
radnika, odluĉivši im se suprotstaviti. Bilo je neĉega vrlo neprirodnog
u njihovoj mirnoći.
Konaĉno je uspio progutati samljeveni keks.
Ozbiljno vas pitam, tko ste vi...?
Napravio je još jedan korak, a onda se zaustavio.
To uopće nisu bili ljudi. Bio je to tek niz bijelih plastiĉnih kaciga i
radniĉkih kombinezona obješenih na zid. U ljude ih je pretvorio tek
njegov strah u kombinaciji s tamom.
S olakšanjem je spustio malj, ujedno shvativši da je ta odjeća bila
suha. Poĉeo je prekapati po njoj i pronašao dvije kratke jakne ijednu
debelo podstavljenu košulju. Kiselkasto je vonjala na ţbuku, ali nije
imao previše izbora. Skinuo je svoju mokru majicu i uvukao se u suhu
košulju. Prošivena podstava bila je hladna na dodir, ali zakopĉao ju je
i zavezao rukave svoje mokre majice oko struka kako bi zadrţao tjele-
snu toplinu u njoj. Potom je preko svega navukao manju jaknu. Bila je
sašivena od grubog vunenog platna tamne boje s nekakvim plastiĉnim
zakrpama na ramenima, ali je bila topla. Gotovo istoga trenutka
osjetio je kako mu se u tijelo vraća toplina. Spotaknuo se o nešto na
podu i sa zadovoljstvom primijetio da se radilo o paru radniĉkih
ĉizama poprskanih bojom, nalik koţnatim vrtnim ĉizmama, bez
vezica. Ugurao je svoju bosu nogu unutra. Ĉizma je bila velika, ali ne
prevelika. Poigravao se s idejom da na drugoj nozi ostavi svoju cipelu,
ali ju je ipak odluĉio izuti i obuti i drugu ĉizmu. Ugurao je cipelu u
pojas snaţno ga stegnuvši, a onda podvrnuo rukave jakne i vratio se
do stola gdje je napunio dţepove ostacima keksa i potraţio nešto za
piti.
Nije našao ništa, osim bojom poprskanog plastiĉnog kuhala za vodu,
pa je popio vodu iz njega, napeto oĉekujući da će svakog trenutka ĉuti
vodorige kako pokušavaju ući unutra: ipak, jedini zvuci koje je ĉuo
bili su uobiĉajeni noćni gradski zvuci buka prometa, povremeni mukli
udarci s radija automobila u prolazu, škripa motocikala, i u daljini,
zavijanje policijske sirene. Prešao je na uliĉnu stranu prostorije i
pogledao kroz prozor. Ni traga nevolji.
Osjetio je nalet hladnoga zraka pored prozora kroz koji je gledao, a
zveckanje lanaca upozorilo ga je da je kroza nj, na neki naĉin,
definitivno strujao noćni zrak. Poţurio je prema njemu i vidio da je
otvoren, ali blokiran ogromnim kruţnim ţdrijelom cijevi za
graĊevinski otpad. Bila je to jedna od onih dugaĉkih segmentiranih
cijevi kakve se mogu vidjeti priĉvršćene za zgrade koje se renoviraju,
a sastavljene su od brojnih šupljih kanti za smeće povezanih lancima u
dugaĉki tobogan kroz koji se baca sav graĊevinski otpad u kontejner
na dnu. Ova je bila blago povijena pa nije mogao vidjeti što se
nalazilo na dnu.
Povirio je kroz mali trokutasti prostor uz cijev kako bi vidio je li cijev
dovoljno blago padala i bi lije mogao iskoristiti za bijeg. Loša vijest
glasila je da to nije bio sluĉaj. Gora vijest je bila to što je zaĉuo kako
je nešto prosiktalo u njegovom pravcu sa zida s njegove desne strane,
a kada je pogledao tamo ugledao je tri vodorige priljubljene uz
vanjsku stranu zgrade poput macaklina kako zure u njega.
Brzo se povukao, ali je ipak imao dovoljno vremena primijetiti kako je
cijeli vanjski zid zgrade bio prekriven kamenim ĉudovištima koja su
naćuljenih ušiju pregledavala cigle. George je potrĉao prema vratima
znajući da mora nekamo pobjeći. Trĉeći, udarao je u razliĉite prepreke
pred njim se rasula hrpa rola krovne izolacije. Preskoĉio je jednu od
njih, a °nda zapeo o kantu boje, stigavši do vrata nespretnim
teturanjem. Ispustivši malj iz ruke pokušao je ponovno uspostaviti
ravnoteţu. Malj je glasno lupnuo o pod. Zakljuĉio je da vodorige
ionako već znaju gdje se nalazi, i da mora što brţe nestati.
Povukao je zasun na vratima. Zaglavio se. Prejako ga je nabio kada je
zatvarao vrata. Zaškrgutao je zubima i povukao jaĉe. Zasun se nije
micao usprkos njegovim naporima a onda je nešto udarilo o drugu
stranu vrata zbog ĉega se zasun konaĉno pomakao, a vrata se širom
otvorila, odbacivši Georgea unatrag.
S obje strane dovratnika pojavile su se kamene kandţe, a potom je,
dok se dizao na noge, vodorigina glava kojaje umjesto dva roga sada
imala samo jedan, pomolila svoje iskeţeno lice u prostor izmeĊu njih.
Bila je prevelika da bi uspjela ući u prostoriju bez saginjanja i
postraniĉnog uvlaĉenja, i upravo je to spasilo Georgea.
Znao je da mu je malj bio predaleko, ali je uhvatio ţiĉanu ruĉku jedne
od kanti s bojom o koju se spotaknuo i dok se vodoriga sagibala
postrance se uvlaĉeći u prostoriju, George je potrĉao prema njoj
oĉajniĉki zamahnuvši kantom.
Zbog svoje teţine kantaje razvila snaţnu centrifugalnu silu kada je
zamahnuo njome preko ramena, pa je već jurila zavidnom brzinom
kada mu je prišla vodoriga. Bijesno je prosiktala i razjapila usta prema
Georgeu zakoraĉivši tako u putanju kante. Udarila joj je pod bradu.
Silina udarca snaţno je trgnula Georgeovu ruku, ali nije ispustio
kantu, a vodoriga je odletjela natrag na hodnik i završila na leĊima.
Leţala je ošamućena, a onda zatresla glavom pokušavajući se sabrati.
George je osjetio navalu adrenalina i zaĉuo škrgut vlastitih zuba kada
je stisnuo vilicu i krenuo prema njoj. Zamahnuo je kantom ulijevo i
zadao joj snaţan boĉni udarac u glavu, a onda još jedan. Kanta se
raspukla i vodoriga je iznova odletjela na pod, a crvena joj je boja
poprskala lice ijedno krilo.
George je primijetio da joj je glava klonula i brzo se vratio u sobu
povukavši zasun za sobom. Nešto drugo zatreslo je daske zabijene
preko prozora na suprotnoj strani prostorije. Povukavši zasun istogaje
trena pomislio da mora pronaći izlaz iz te sobe, inaĉe će biti uhvaćen u
njoj poput štakora koji se zakljuĉao u vlastitu zamku.
Pitao se bi li preţivio spuštanje s petoga kata kroz cijev za otpad.
Onda je pomislio na kontejner u koji bi na kraju upao i na sve ubojito,
oštro i tvrdo smeće koje bi ga u njemu doĉekalo. Bila je to loša ideja.
Noge su mu se poĉele nemoćno tresti od ţelje za bijegom i
nemogućnosti da to uĉine. A sada je nešto poĉelo udarati o daske na
strani prostorije na kojoj se nalazila cijev za smeće. Zbilja je bilo
vrijeme za polazak. Nemoćno je zamahnuo nogom, prije svega kako
bi zaustavio drhtanje, i udario njome o mekanu rolu krovne izolacije.
Odletjela je prostorijom i George je odmah znao što treba uĉiniti.
Dohvatio je najbliţu rolu. Nespretno je oteturao preko sobe i uspio je
ugurati rolu u cijev za otpad, a sa svake je strane još ostalo oko deset
centimetara praznog prostora. Okrenuo se i dograbio drugu rolu i
bacio je za prvom, a potom otrĉao po još jednu, radeći to brzo i
metodiĉno kako ne bi imao vremena za sumnje što su mu se uporno
pomaljale u svijesti.
Zaĉuo je zabrinjavajući zvuk pucanja drveta na prozoru iza sebe, i
vidio kako je vodoriga sa suprotne strane uspjela otkinuti jedan komad
daske. Definitivno je bilo vrijeme za polazak.
Duboko je udahnuo i uvukao jednu nogu u cijev. A onda ga je obuzela
jedna od onih sumnji. Uspije li se spustiti do ulice u jednom komadu,
kako je on to namjeravao pobjeći? Vodorige priljubljene uz vanjski
zid odmah će ga prepoznati i sruĉiti se na njega.
Izvukao je nogu iz cijevi i potrĉao prema vješalicama s odjećom. Brzo
je navukao i drugu kratku jaknu preko one koju je već imao na sebi.
Jedva je u tome uspio, ali sada se osjećao nekako većim i debelo
podstavljenim. Potom je nabio zaštitnu kacigu na glavu i ugrabio par
graĊevinarskih rukavica sa stola, koje je navukao trĉeći natrag prema
cijevi, pokušavajući se ne osvrtati zbog sve snaţnijih udaraca što su
drmusali vrata na klimavim šarkama.
Ovaj put nije dozvolio sumnjama da ga ometaju, ali je ipak u prolazu
dograbio malj i još jednu rolu izolatora. Ubacio ju je u cijev i skoĉio
odmah za njom u zjapeće plastiĉno ţdrijelo.
U trenutku kada je ispustio rub cijevi zaĉuo je glasan prasak na
vratima ali već je bio nestao, jureći prema tlu velikom brzinom.
Ţeludac mu je poskoĉio dok je padao. Sve se dogaĊalo istodobno, dok
je pokušavao drţati usta zatvorenima kako se ne bi ugrizao za jezik
kada udari o dno kao što je jednom uĉinio na visokom toboganu u
vodenom zabavnom parku. Zaštitna kaciga odletjela mu je s glave i
poĉela se kotrljati za njim, dok je pokušavao usporiti svoj pad koĉeći
ĉizmama, laktovima i rukavicama i trudeći se odignuti leĊa od
zaobljene unutarnje površine cijevi.
Vanjsko ga trenje nije naroĉito usporavalo, ali se nadao da je ipak bilo
dovoljno da pretvori smrtonosni slobodni pad u istrzanu voţnju
toboganom smrti. Njegovi pokušaji usporavanja samo su podizali
prašinu kojaje leţala u cijevi, pa je padao u zasljepljujućem
zagušljivom oblaku. Susprezao je disanje i upravo se poĉinjao pitati
kako će znati kada treba saviti noge u ĉuĉanj i pokušati padobranski
doskok kada mu je ponestalo vremena za razmišljanje: bolno je
tresnuo o kosinu cijevi ostavši bez zraka, koljena su mu poletjela
prema bradia potom se potpuno umirio. Ali, bio je ţiv, shvatio je,
osjetivši ushit koji se nije smanjio niti nakon što se, trenutak kasnije,
za njim dokotrljala plastiĉna kaciga i udarila mu u glavu.
Ostao je nepomiĉan, okruţen mekanim rolama koje su mu ublaţile
pad, trudeći se ne kašljati u oblaku prašine što ga je okruţivao. A onda
je, kada je zbilja povjerovao svojim osjetilima i zakljuĉio kako ništa
nije slomio, zgrabio kacigu, ĉvrsto stisnuo dršku malja i izmigoljio se
u poluprazan kontejner ispod cijevi.
Bio je prekriven ceradom zavezanom konopcima, ali je George
pronašao jednu rupu i uspio se iskobeljati van. Kratko je pogledao
prema gore i vidio kako su se sve vodorige okupile oko prozora sobe
na petom katu iz koje je upravo bio iskoĉio. Potrĉao je pod skelu, i
krenuo najtiše i najbrţe što je mogao prema uglu zgrade.
Ako ga vodorige i nisu ĉule kako se spušta niz cijev, bio je uvjeren da
su mogle ĉuti lupanje njegova srca. Nabio je bijelu kacigu na glavu
prije nego što je, uz tek minimalno oklijevanje, izašao ispod skele na
ulicu. To što nije pogledavao prema gore bilo mu je moţda najteţe od
svega, ali je znao da to ne smije uĉiniti. Svaka bi vodoriga koja je
gledala dolje, vidjevši mu lice ispod kacige, odmah znala da je krupan
muškarac koji je odlazio niz ulicu zapravo bio sitan djeĉak.
Ramena su ga svrbjela, a uši se naprezale oĉekujući kako će svaki ĉas
ĉuti zviţduk iz zraka nad njim, ali kada je ostavljao i sljedeću zgradu
za sobom, pomislio je kako se moţda ipak uspio izvući. Prolazeći
pokraj stepenastih fontana pred ulazom u Britansku nacionalnu
knjiţnicu dopustio si je jedan nonšalantan okret u hodu i uvjerio se da
uokolo nije bilo opasnosti.
Noge su mu gotovo otkazale zbog olakšanja kada je poţurio niz Ulicu
Euston.
Nije primijetio kako je golemi kip okrenuo glavu i pogledao ga sa
svog postolja smještenog na trgu pred knjiţnicom. Velika muška
figura stajala je nagnuta nad šestarom kao da mjeri svijet. Izgledao je,
kao da ga je, nakon što ga je napravio, kipar izrezao na komade a onda
nespretno sastavio, ostavivši tako široke proreze na mjestima gdje
zglobovi nisu bili baš najbolje spojeni.
Taj je div pogledao u Georgea, pa u visoko stanište vodoriga na stanici
St. Pancras. A onda je stavio dva prsta u usta i zazviţdao.
192
32
BIJEG U TIŠINU
ajde sijevkice, vrijeme je da nestaneš, rekao je Mala Tragedija,
povlaĉeći Edie izmeĊu dvaju ogledala natrag u mraĉnu nišu.
Vidjela je kako je na ulaznim vratima puba Fratar energiĉno
razgovarao s došljacima, tko god su oni bili. Nestanak joj se uĉinio
izvrsnom idejom. Jedini je problem bio to što je, osvrnuvši se uokolo,
shvatila da iz niše nema izlaza. Tojoj nije izgledalo kao dobro mjesto
za bijeg. Više kao slijepa ulica. I odjednom se osjetila uhvaćenom u
zamku.
Kao da joj je proĉitao misli, Mala Tragedija je stavio prst na usta a
onda se poput majmunĉića uhvatio za jednu od zidnih lampi i uĉinio
nešto s mozaiĉnim krugom na svodu. Potom je skoĉio na pod, gipko
poput maĉke.
Vjeruj mi. Znam mjesto na kojem te Brojaĉ neće pronaći.
Pozvao ju je prema paralelnim ogledalima. Ukoĉila se. Nije imala ni
najmanju namjeru vraćati se u ratni London. On je nestrpljivo zatresao
glavom.
Sve je u redu. Pomaknuo sam stvarĉicu na plafonu. Ne vraćamo se u
prošlost, samo idemo na jedno drugo mjesto u gradu. Tamo te neće
pronaći. To je jedna kuća, sigurna kuća, ne brini. Pogledaj: nema
unutra niĉeg lošeg.
Upro je prstom u ogledalo. Ona mu se pribliţila i zavirila unutra. Na
drugoj strani ogledala nije bilo plamena. Vidjela je tek praznu sivu
sobu, golih sivih zidova koji su završavali prašnjavim sivim drvenim
podom. Jednostavnost sobe narušavala je tek kriţna sjena koju je na
pod bacao prozor osvijetljen mjeseĉinom. U sobi nije bilo niĉeg
drugog, nikakvih sjena iz kojih bi vrebala opasnost.
Ĉula je kako Fratar na ulazu podiţe glas. Zaĉula je rijeĉ Hodaĉ i
Kamen i istoga trenutka nestalo je sve njezino oklijevanje.
Kimnula je Maloj Tragediji, a pogled joj je odlutao preko njegovog
ramena i zaustavio se na Georgeovom kaputu kojije visio s ruĉke za
toĉenje piva. Znao je u što je Edie gledala i kimnuo je glavom.
Imaš pravo. Ne smijemo zaboraviti drangulijicu, zar ne?
Potrĉao je prema šanku i brzinom misli zgrabio kaput pa se vratio k
njoj.
Dame imaju prednost, prošaptao je. U trenutku u kojem je zakoraĉila
prema ogledalu osjetila je traĉak sumnje i poĉela oklijevati. Što ako?
Prije nego što je uspjela razmisliti, Mala Tragedija je nestrpljivo
coknuo jezikom i proguravši se pokraj nje ušao u ogledalo, povlaĉeći
je za ruku. A ona je zakoraĉila za njim, osjetivši kako se napeta
površina razvlaĉi i pucketa, a potom se našla u sobi koju je maloprije
vidjela.
Ovaj je put umjesto paklenske buke doţivjela potpunu suprotnost
savršenu tišinu. Bio je to zvuk grada pomirenog sa samim sobom.
Vladala je takva tišina da je mogla ĉuti i usporavanje otkucaja
vlastitoga srca koje je luĊaĉki lupalo u pubu trenutak ranije.
Nije samo izostanak eksplozija i plamena uĉinio taj ulazak u ogledala
drukĉijim od prethodnoga. Ovaj put nije bilo ni vrućine. Zapravo, bilo
je obrnuto. Zrak je bio nepomiĉan, nije bilo nikakvog strujanja, ali nije
bilo toplo.
Hladno je, rekla je Edie, promatrajući paru koja joj se dizala iz usta
dok se okretala prema Maloj Tragediji.
Ponekad je hladno, ponekad nije. Ĉudna je ova stara soba, odvratio je
djeĉak, gledajući u nju preko Georgeova kaputa koji je drţao u
rukama.
Primijetila je nešto novo u njegovom pogledu. Još se uvijek vragolasto
smiješio, ali oĉi su mu bile drukĉije. Oĉi mu se nisu smješile.
Poruĉivale su nešto sasvim drugo, nešto što nije bilo ni veselo, ni
vragolasto ni cvrkutavo.
Poruĉivale su da mu je ţao.
Nije on loš. On se stalno brine za sijevke. Tako mi je rekao. Rekao mi
je da se nitko ne brine za sijevke kao on.
Srce joj je poskoĉilo, a ruka u dţepu odmah pronašla trošni krug
morskoga stakla. Izvlaĉeći ga van u tu sivu sobu znala je što će vidjeti
jer je staklo već bilo vruće, goreći svjetlom upozorenja. I dok je
gledala u goruće staklo koje je bacalo sjene po sivim zidovima,
dovršila je prekasno misao koju je zapoĉela u pubu trenutak prije nego
što ju je Mala Tragedija povukao u ogledala.
A misao je bila sljedeća: ako ju je Fratar zaštitio od eksplozije bombe i
izvukao iz ratnog Londona, zašto je onda ne bi zaštitio i od Hodaĉa?
Odgovor je naravno bio da bije vjerojatno zaštitio i od njega. Zbog
ĉega se poĉela pitati zašto ju je djeĉak povukao u ogledalo i zašto je
odjednom izgledao tako pogrešno...
Ti ne govoriš o Fratru, zar ne?
On je pogledavao ulijevo, pa udesno, svuda samo ne u njezino lice, u
šok i uţas u njezinim oĉima. Pruţao joj je kaput kao zalog mira.
Evo, uzmi svoj kaput. Mrzlo je ovdje.
Ona je pogledala u ogledalo iza njegovih leĊa pitajući se kako bi se
mogla vratiti unutra, a da je Tragedija ne zaustavi.
Hvala, rekla je polako, uzimajući kaput. Odjednom je znala kako će to
izvesti. Bacit će mu kaput preko glave i protrĉati pored njega prije
nego što se uspije osloboditi. Ali onda se sjetila odlomljene zmajeve
glave u dţepu i pomislila kako mora i nju uzeti sa sobom, istodobno
primjećujući da je kaput previše lagan, pa je zastala, na trenutak
zbunjena, a onda podigla pogled i ugledala je.
Mala Tragedija drţao je odlomljeni komad skulpture u ruci iskoristivši
njezin šok kako bi se brzimn koracima primakao ogledalu.
Ne moţeš mi to uzeti, izustila je hrapavim glasom. Ne ĉini to.
Napeto se osmjehivao, a oĉi su mu izgledale tako tuţne zureći s
njegova neusklaĊenog lica da je zapravo mogao biti i Tragedija s
maskom Komedije, a ne obrnuto.
Ne ostavljaj me ovdje, procijedila je Edie, ogledajući se po praznoj
sivoj prostoriji, primjećujući kako se vani nešto miĉe, obuzeta
odjednom novim uţasom.
Nije on loš. Rekao mi je, nastavljao je djeĉak. A onda je jednom
nogom zakoraĉio u ogledalo. Zastao je, kao da je htio pobjeći, ali mu
savjest to nije dopuštala. Kao da je zapravo htio da mu ona kaţe da je
to što je uĉinio bilo u redu.
Tragedijo, nemoj, molim te...!
Zatresao je glavom. Nešto mu je bljesnulo u oku.
On će stići za koji ĉas. Bit će sve za pet, nemaj brige.
I kada je potrĉala prema njemu pokušavajući ući u ogledalo, on je
poskoĉio unatrag i nestao, a ona je udarila u tvrdo hladno staklo.
Njezin je prvi impuls bio da ga razbije u komadiće, alije razum
prevladao i zaustavilaje šaku u zraku. Iz nekog se razloga nije mogla
vratiti u ogledalo, ali uspije li se smiriti, moţda bi mogla pronaći naĉin
da to uĉini.
Zakoraĉila je unatrag pokušavajući razbistriti misli, potiskujući paniku
i uţas zbog Tragedijine izdaje dovoljno duboko kako bi uopće mogla
razmišljati.
Osvrnula se uokolo. Vidjela je vrata, ĉetiri zida i prozor. Vrata su bila
oĉiti izbor, ali zbog razloga koji su joj se sve jasnije pomaljali u
mislima, nije ih ţeljela ni dodirnuti, kamoli otvoriti.
Prišla je prozoru i pogledala kroza nj. Bio je, naravno, zatvoren
rešetkama. Ono što je trenutak ranije vidjela kako se miĉe, još se
uvijek micalo, a uţas koji je tada osjetila sada ju je potpuno preplavio.
Bio je to snijeg.
A krovovi po kojima je padao nisu bili krovovi Londona kojeg je
upravo bila ostavila za sobom. Nije bilo natrijskih uliĉnih svjetiljki,
niti satelitskih TV antena niti neona, niti je pak kroz prozore treperila
svjetlost televizijskih ekrana. Vani uopće nije bilo oštre elektriĉne
svjetlosti.
Bilo je tiho, tiše nego obiĉno, usprkos ĉinjenici da je snjeţni pokrivaĉ
umrtvljivao svaki zvuk. Nije bilo buke prometa. Nije bilo automobila,
autobusa, kreštavih motocikala. U daljini su se ĉuli tek vergl i
zveckanje konjske orme.
Pogledala je dolje kroz rešetke i na uskom komadiću ulice koji je
mogla vidjeti ugledala je konja kako polako vuĉe starinsku koĉiju
ostavljajući za sobom dvostruki trag kotaĉa u dubokom snijegu.
Koĉijaš je sa svog visokog sjedala pucketao biĉem po konjskim
leĊima. Na glavi je nosio kratki cilindar omotan šalom, a noge je
umotao u deku od konjske dlake. A onda je nestao, ostavivši za sobom
samo trag kotaĉa u snijegu.
Tada je shvatila da je mali vragolan lagao: znala je da više nije bila u
modernom Londonu. Bila je u nekom prošlom Londonu, Londonu
umrtvljenom snijegom, u Londonu okovanom ledom u kojem su konji
vukli drvene koĉije kroz bijele ulice, Londonu u kojem je bilo
dovoljno hladno da se rijeka zaledi i da se djevojĉice utope u rupama u
ledu.
A znala je i da je lagao kada joj je rekao da je ovo sigurna kuća. Nije
to bila sigurna kuća zato jer je ona osjećala tugu, tjeskobu i uţas u
kamenu, i zato nije htjela dodirnuti sive zidove, niti kvaku na vratima
od kojejuje dijelilo tek par koraka.
Znala je sve to i prije nego što je kroz vrata zaĉula tiho jecanje koje je
dopiralo odnekud odozdo.
Nije to bila sigurna kuća. To je bila Kuća Izgubljenih.
33
EUSTONSKA DRUŢINA
George je ţurio u smjeru zapada Ulicom Euston, ostavljajući
Britansku nacionalnu knjiţnicu daleko za leĊima. Upravo je bio ĉuo
nagli zaglušujući zviţduk, pa iako nije vidio zviţdaĉa, zakljuĉioje da
neće pogriješiti, tkogod on bio, udalji li se od njega najbrţe što je
mogao.
Sada, kada se više nije morao boriti za vlastiti ţivot, uspio se
usredotoĉiti na Edie i Topnika. Bio je priliĉno uvjeren da će Edie
nastaviti prema Crnom Fratru, kako su bili planirali. Jedna od njezinih
dobrih karakternih crta bila je pribranost u teškim situacijama. Crni
Fratar će joj sigurno pomoći. Nadao se kako će u dţepu pronaći
odlomljenu zmajevu glavu i iskoristiti je za nagodbu s njim, bude li to
potrebno. Nije mogao vjerovati koliko je vremena izgubio od trenutka
kada su zajedno sjedili u zaklonu kontejnera, razraĊujući prvi korak u
najvjerojatnije uzaludnom planu spašavanja Topnika. Sada kada je
opet bio na sigurnom, cijela epizoda s vodorigama ĉinila mu se kao
potpuno nepotrebna smetnja. Još uvijek nije imao pojma kako pronaći
ili spasiti Topnika. Ta ga je spoznaja zaboljela poput fiziĉkog udarca
pa je zastao, pokušavajući sabrati misli, osjećajući kako mu se
adrenalin ispire iz tijela.
Shvatio je da je hodao bez osjećaja za smjer u kojemu bi se trebao
kretati. Trebao bi krenuti prema pubu Crnog Fratra.
Edie će još uvijek biti tamo ako je uopće tamo otišla a ĉak i ako ga je
već napustila, Fratar će mu reći kamo je krenula. Naravno, odlazak u
Fratrov pub znaĉio je i ponovni ulazak u City, a to je pak znaĉilo da je
morao pronaći naĉin da zaobiĊe Zmajeve ĉuvare koji su stajali na
svakoj prometnici što je prelazila stare gradske granice. Ipak, odluĉio
je kako će se tim problemom pozabaviti kada do njega doĊe.
Nalazio se pred ulazom na ţeljezniĉki kolodvor u Ulici Euston. Ako je
njegov osjećaj za orijentaciju bio ispravan, onda je morao krenuti na
jugoistok. Nije baš bio sasvim siguran kako će doći do tamo s mjesta
na kojemu se trenutaĉno nalazio, ali je vjerovao da će, krene li u tom
pravcu na kraju stići do rijeke, a potom je, vjerovao je, samo trebao ići
u smjeru istoka.
Stoga se okrenuo, a struganje njegovih prevelikih graĊevinarskih
ĉizama po zrnatome ploĉniku popratilo je kameno struganje ispred
njega. Zaĉuo je mijauk i podigavši pogled vidio kako su mu dva
golema šišmišolika kamena krila zaprijeĉila pogled u nebo kada se
vodoriga koju je udario kantom crvene boje gotovo neĉujno spustila
na ploĉnik pred njim. Bila je poprskana crvenom bojom kao krvlju, a
glavu je nakrivila zatvarajući oko poprskano bojom, dok je drugim,
ĉinilo se, zurila u Georgea, usprkos svoj njegovoj kamenoj
bezizraţajnosti.
George je pogledavao uokolo traţeći mjesto na koje bi se mogao
sakriti. S lijeve mu je strane stajala velika jednostavna vratareva kuća,
jedna od dviju pred ulazom na kolodvor. Naţalost, bila je predaleko da
bi mogao stići do nje prije nego što bi ga vodoriga šĉepala, a ĉak i da
je bila bliţe, na proĉelju nije vidio nikakva vrata već samo uklesana
imena davnih bitaka voĊenih negdje daleko.
Bez mogućnosti bijega, George je znao da se njegova bitka mora
voditi sada i tu.
Znao je to i zbog izraza na vodoriginu licu kada je jednom kandţom
zagrebala po ploĉniku, a onda uĉinila isto i s drugom. A znao je to i
zbog boli u ruci boli u zmajevu oţiljku i trima ţilama koje su mu se
plele podlakticom.
Zgrabio je malj, spreman umrijeti boreći se. A potom ga je ruka
snaţnije zaboljela.
Bol mu je dala ideju. Sjetio se kako je njome uspio kupiti malo
vremena s Vitezom. Uspije li isto i s Vodorigom, moţda se dosjeti
kako je sprijeĉiti da ga rastrga u komadiće.
Hej, povikao je, ispruţivši ruku. Odstupi.
Velikaje mrljavka nakrivila glavu i potom, zaĉudo, zastala.
George je ugledao vlastito zapešće kako viri iz rukava jakne, uhvativši
pogledom metalni odsjaj na mjestu na kojemu je trebala biti tek koţa.
Naglo mu je pozlilo kada je shvatio da su se kamena i metalna ţila
koje su mu se plele oko zapešća definitivno produţile prema laktu.
Zakljuĉio je i kako sada nije imao vremena o tome razmišljati. Morao
je zadrţati tu prednost pred vodorigom.
Da, nastavio je, potisnuvši drhtaj u glasu. Oznaka Stvoritelja. Ţeljezna
Ruka. Odstupi, ili ću...
Nije znao što da kaţe pa je zakoraĉio prema naprijed, mašući rukom
kao kakvim ĉarobnim štapićem.
Odstupi, ili ću... ili ću...
Najvjerojatnije, ono, iskrvariti, ne?
Glas koji je George zaĉuo iza svojih leĊa nije ĉuo nikada prije.
Prepoznao je naglasak sjeveroistoĉne Engleske u njemu.
Da sam na tvome mjestu, momĉiću, spustio bih malj i povukao se.
George se ţelio osvrnuti preko ramena, ali nije ţelio ispustiti vodorigu
iz vida.
Veliku Crvenku ovdje nije briga za tvoju ruku, sunašce. Nju više brinu
ĉetiri Lee Einfeld puške uperene u njezinu ruţnu njušku, procijedio je
drugi glas, koji je zvuĉao kao da je dolazio iz juţnog Londona i kao da
je putem popušio previše cigareta.
George je tek tada shvatio da vodoriga nije uopće gledala u njega.
Zaustavila se zbog neĉega što je bilo iza njega.
Gle, zašto ti ne bi stao uz nas, momĉino. Tako će biti bolje, uzme li se
sve u obzir, ubacio se treći glas, koji je pak unjkao zapadnjaĉkim
naglaskom u kojem su sva s zvuĉala kao z.
George se konaĉno okrenuo.
Iza njega su se nalazila ĉetiri bronĉana kipa vojnika iz Prvoga
svjetskoga rata, visoki mladići u dugaĉkim vijorećim vojniĉkim
mantilima. Trojica su stajala, ajedanje kleĉao, lakta oslonjenog o
koljeno. Na glavama su umjesto šljemova nosili zašiljene kape, a svi
su drţali puške nepokolebljivo uperene u vodorigu. Jedan od
uspravnih vojnika neprekidno je micao vilicom, kao da je ţvakao
duhan ili ţvaku.
Kleĉeći vojnik skinuo je prst s okidaĉa i pozvao Georgea k sebi
kimajući polako glavom, kao da mu je pokušavao reći da će sve biti u
redu.
George se brzo povukao. Uspravni su vojnici napravili mjesta za njega
cijevi i dalje uperenih u mrljavku, a George se provukao izmeĊu njih i
okrenuo se da vidi što će se sljedeće dogoditi. Strijelac koji je ţvakao
zakoraĉio je prema naprijed, vrativši se na svoje mjesto, i ispljunuo
nešto tamno na ploĉnik pred vodorigom, poprskavši joj noge. George
je zakljuĉio da se zasigurno radilo o duhanu. Vojnik je potom uperio
cijev u nebo.
Mrš beskorisna beštijetino!
A kada se vodoriga nije pomakla, zakoraĉio je naprijed i podbo je
puškom u prsa. Mrljavka se lecnula, nešto prosiktala a onda poskoĉila
unatrag i u zrak, zamahnuvši prema dolje velikim krilima zbog ĉega je
vojnikov mantil zavijorio poput plašta, dok se ona dizala sve više u
zrak i na kraju nestala negdje iza krovova. Nestalo je napetosti, zaĉulo
se škljocanje pušaka, a onda je vojnik koji je stajao pored Georgea
kimnuo prema onom koji je ţvakao.
Ne brini; ni mi ga ponekad ne razumijemo, zar ne, Zapadni?
George je gledao u vojnike koji su ga okruţivali promatrajući ga sa
zanimanjem.
Ti si jamaĉno djeĉak o kojemu smo ĉuli, rekao je onaj kojeg su zvali
Zapadni. Stigao je golub s porukom da pripazimo na te jer si Topnikov
prijatelj, tako je pisalo.
George je potvrdno kimnuo. Vojnik koji je ţvakao okrenuo se.
Pisalo je i da je neki curetak s tobom, momĉino?
Edie, odvratio je George. Razdvojili smo se.
Svi su vojnici na to coknuli jezikom.
Tko ste vi? pitao je George.
Vojnik koji je stajao pokraj njega na trenutak je zastao kako bi
pripalio cigaretu.
Strijelac Juţni, odgovorio je. Upirući palcem, bez okretanja,
predstavio je ostale. Ovo su moji drugovi. Vodnik Sjevernije
prokletnik iz Newcastlea kao što si sigurno primijetio, pa ne
razumijemo ni pola od onoga što izgovori. Zapadnije sa sela, ali kada
se navikneš na nj, nije loš. A vojnik Istoĉni nije nešto priĉljiv, ali zlata
vrijedi, njegova borbenost govori umjesto njega, tako da nemaš brige.
Svi smo mi dobri ljudi, nema boljih. Zovu nas Eustonska druţina.
Upro je palcem u pravcu obeliska okruţenog s ĉetiri prazna postolja.
Tamo stojimo. Vidiš, prije rata svi smo bili ţeljezniĉki radnici pa su
nas postavili pred stanicu. To su naši poloţaji. Postolja su nam
smještena na ĉetiri strane svijeta, otuda nam i imena. DoĊi, moramo se
maknuti s ulice.
Poveo je Georgea prema obelisku.
George je pogledao gore, u noćno nebo u kojemu je nestala crvena
vodoriga.
Misliš da je zbilja otišla?
Juţnije ĉuĉnuo uz kamen i prebacio pušku preko koljena uţivajući u
cigareti.
Neće se ta zadrţavati ovdje. Ovaj ti se Zapadni moţda ĉini malko
usporenim, ali moţe propucati jureću vjevericu kroz oko bez
razmišljanja, barem nam se tako stalno hvali, ha, Zapadnjaĉino?
Ostali su im se vojnici pridruţili posjedavši uz podnoţje spomenika,
svi osim Istoĉnog, koji se ĉinio napetijim od ostalih i ostao je stajati
podalje, motreći nebo iznad stanice St. Pancras.
Neće se ta vraćati, ne ako zna što je dobro za nju, sloţio se Zapadni,
zapalivši svoju cigaretu okrajkom Juţnjakove.
Topnik je u nevolji, rekao je George. Trebam pomoć.
Svima treba pomoć, odvratio je Juţni. U redu, momĉiću, zašto ne
zapoĉneš tako da nam ispriĉaš što se dogodilo.
George je, svjestan triju radoznalih lica koja su se okrenula prema
njemu, to i uĉinio. Najkraće što je mogao, opisao je sve što mu se
dogodilo od poĉetka ove noćne more. Nisu ga prekidali, ali je
primijetio kako su se u odreĊenim trenucima priĉe pogledavali. A
kada je došao do dijela u kojem je Topnik prekršio svoju zakletvu i
nestao s Hodaĉem, ĉak je i Istoĉni prestao gledati u noćno nebo i stao
zuriti u Georgea.
Završivši s priĉom pomislio je kako nije postigao ništa, osim što je
potratio još vremena koje nije imao.
I tako, to je to, uglavnom, zakljuĉio je. Zapoĉelo je tako što sam htio
pomoći Topniku, a sada imam ta tri dvoboja ili izazova u kojima
moram sudjelovati.
O da, moraš se boriti. Ne moţeš ih izbjeći. Pobjegneš li, gotov si,
rekao je Juţni. Te pruge na tvojoj ruci, to su oznake tvog zadatka.
Svaka je pruga drukĉija, vidiš, kao i dvoboji. A i produţuju se, zar ne?
George je pogledao u ţile koje su mu se produţivale prema laktu.
Dvije su se produţivale polako, ali je metalna poĉela kruţiti oko
njegove podlaktice u uskoj spirali. Kao da nije mogla dalje. Kimnuo
je.
E pa, bit će gore od uţasnog dopustiš li jednoj od tih prokletnica da ti
doĊe do srca, rekao je Zapadni,
Kako to misliš? pitao je George, znajući da mu se odgovor neće ni
najmanje svidjeti.
Pa ono, vjerojatno ćeš otegnuti papke... ili nešto još gore, momĉino,
nastavio je ravnodušno, promatrajući ga kroz dim cigarete.
Što moţe biti gore od otezanja papaka? George se uţasnuo.
Nastala je pauza. Juţni i Zapadni kratko su se pogledali. A onda:
Upoznao si Hodaĉa, zar ne? Juţnije otpuhnuo dim razrogaĉenih oĉiju,
kao da daljnja objašnjenja nisu bila potrebna.
Moraš sudjelovati u tri dvoboja i, jedna po jedna, ţile će nestati,
objasnio je Zapadni. Zato moraš sudjelovati. OdbiJeš li, ionako ćeš
izgubiti jer nećeš moći zaustaviti linije da ti doĊu do srca, razumiješ
li?
George je poĉeo paniĉariti, usprkos svojoj namjeri da saĉuva hladnu
glavu.
Ĉekaj, ali s Vitezom nisam završio borbu mislim, jesam li već gotov?
Zurio je u lica vojnika. Hoću li otegnuti papke?
Sjeverni ga je uhvatio za ruku. Zadigao mu je rukav i pogledao
oţiljak. Onda je pogledao u Juţnog.
Pa, Juţni je ispuhao dim, to je sada stvar mišljenja: meni se ĉini da
nisi pobjegao iz borbe. Meni se ĉini da si bio na rubu na samom rubu
da izgubiš. A onda je ta vodoriga koju ti zoveš Cjevĉuga doletjela i
ugrabila te, ha?
Sjeverni i Zapadni su kimnuli.
O. K to onda nije bilo baš bjeţanje. To je bilo ono deus ex kako se
zove...
Sjeverni je pucketao prstima pokušavajući se sjetiti rijeĉi koja mu je
bila navrh jezika.
Machina. Juţni se tiho nakašljao i pogledao na sat koji je izvukao iz
dţepa. Nisi pobjegao, to je sve što hoću reći. Najgore što bi se moglo
reći jest da je igra bila prekinuta.
Ne pratim.
Moţda ti ne pratiš, draškane, ali Posljednji Vitez hoće. Mislim da će te
pratiti dok ne završite borbu. To ti je sudbina, dragoviću. Prvi dvoboj
nije završen, samo prekinut. OdgoĊen, kako se kaţe. Ja bih rekao da si
završio polovicu jednog izazova i imaš još dva cijela. Vidiš kako se ta
metalna ţila bila poĉela kretati, pa je stala. Da si odabrao bijeg
nastavila bi se produţivati dok ti ne bi raspukla srce, a mi ne bi stajali
ovdje gubeći dragocjeno vrijeme na priĉu. Ona ti se samo mota oko
ruke ĉekajući tvoj ponovni susret s Vitezom i završetak vašeg
dvoboja. Ali to sada nije problem.
Kucnuo je prstom po satu.
To jest.
George je zurio u sat. Dosad je osjećao muĉninu, ali mu se stanje
upravo pogoršalo.
Ţeliš mi reći da mi ponestaje vremena. Topniku ponestaje vremena.
Skoro je smjena dana...
Da momĉe, toĉno tako, rekao je Sjeverni.
Da, i ne bude li tamo, bude li mu postolje prazno u ponoć...
Topnik će postati topovsko meso, završio je Juţni.
George je osjetio kako ga guta okolni mrak i obuzima klaustrofobija
beznaĊa.
Ali ja nemam vremena, nema šanse...
Trebaš manje priĉati, a više slušati, druškane, progovorio je nepoznati
glas. Bio je to Istoĉni. Upro je prstom u Zapadnog. Što je on rekao?
George je vrtio razgovor u glavi. Zaĉuo je u mislima grleni
Zapadnjakov glas kako izgovara ne bude li on tamo, bude li mu
postolje prazno u ponoć.... Ali to nije imalo smisla, a oni su ga svi
motrili... i tada je shvatio.
Bude li mu postolje prazno, hoćete reći...
Sjevernije kimnuo. Bistra si ti momĉina.
George je skoĉio na noge. Nestalo je beznaĊa i sada je osjećao ţelju za
akcijom.
...hoćete reći, ako netko zauzme njegovo mjesto na postolju, on neće
umrijeti?
Ĉetiri su ozbiljna bronĉana lica kimnula glavom u njegovom pravcu.
Pa što ne..? To je lako... Ja ću to uĉiniti!
Juţnije zatresao glavom.
Stajanje nije baš lako, druškane. Nije to samo stajanjeima i drugih
stvari s kojima se moraš suoĉiti, vidiš, i...
Dobro, nije vaţno, uĉinit ću što treba! George je gotovo osjećao
vrtoglavicu od olakšanja.
Nitko od nas u to ne sumnja. Samo, kada stigneš tamo moram te
upozoriti na nešto. Naglo je zastao pogledavši na sat. Ah, pobogu.
Zaboravi to sada nije vaţno.
A što je vaţno?
Strijelac Juţni ispruţio je ruku u kojoj je drţao sat. George je
pogledao na nj i poĉeo oĉajniĉki raĉunati u glavi.
Vaţno je da moţeš brzo trĉati.
George nije gubio vrijeme na daljnji razgovor, jer vremena nije imao.
Samo je kimnuo i poĉeo trĉati u smjeru zapada. Ipak se sjetio zastati
kada je došao do velike prometniceiskoristio je trenutak kako bi se
okrenuo i izviknuo Hvala preko ramena. A onda je ugledao rupu u
prometu i potrĉao preko ceste, preskoĉio središnju ogradu i skrenuo
zapadno punom brzinom.
Trĉao je tolikom brzinom da uopće nije vidio kako ga je beskućnik
koji je leţao na ulazu u jednu trgovinu pratio gavranski crnim oĉima.
Bio je previše usredotoĉen na pronalazak puta do Hyde Park Cornera
da bi ĉuo skitniĉino:
Djeĉak Stvoritelj trĉi Ulicom Euston u smjeru zapada.
KUĆA IZGUBLJENIH
E die je dugo stajala gotovo nepomiĉno. Nakon što je jecanje u daljini
prestalo, kuća je utihnula, ali ne potpuno. Kroz prozor je, preko
debelog snjeţnog pokrivaĉa, dopirao tihi zvuk vergla, ali je uz to ĉula
i zvukove koji su dolazili iz unutrašnjosti kuće, a stvarala ih je sama
kuća: vrata ĉije je šarke trebalo nauljiti otvorila su se i zatvorila negdje
ispod; kratkotrajni zvuk klizanja, potom nagli mukli udarac kada je
neka nevidljiva ruka otvorila, a zatim moţda zatvorila teški zasun;
škripa podnih dasaka dok se nešto kretalo po njima.
Nakon toga zavladalaje tišina, tišina u kojoj je i Edie sudjelovala
savršenim mirovanjem.
Jedan od razloga zbog kojeg je stajala tako nepomiĉno bio je taj što je
znala da će, pomakne li se, prašnjave daske pod njezinim nogama
zaškripati, a imalaje osjećaj da je tišina koju je ona osluškivala
jednako tako osluškivala nju.
Bila je to tišina kojaje strpljivo ĉekala da se ona prva oglasi.
Drugi razlog zbog kojeg je nepomiĉno stajala bio je taj što se nalazila
usred sobe, drţeći se najdalje što je mogla od zidova. Obiĉna
djevojĉica ne bi ništa primijetila, ali Edie je bila sijevka i zidovi su joj
se obraćali nekom vrstom zujanja niske frekvencije, uţasavajućom
magnetskom privlaĉnošću koja ju je nagonila da ih dotakne i oslobodi
bol sadrţanu u ciglama i ţbuci. Kućom je vladala jednaka snaga tuge
kakvu je osjećala prolazeći pokraj groblja i crkvenih dvorišta, ili starih
bolnica, a koja ju je na neki naĉin nagovarala da je izvuĉe iz kamena.
Usporila je disanje pokušavajući skrenuti misli s magnetske
privlaĉnosti tuge zazidane uokolo nje, mirno traţeći po sobi nešto što
bi joj moglo pomoći. Zbog neumoljive privlaĉnosti zidova uvukla je
ruke duboko u dţepove u sluĉaju da same odlutaju i dotaknu nešto bez
dozvole njezina svjesnog uma.
U sobi nije bilo niĉeg zanimljivog. Bio je tu prozor s rešetkama, dva
ogledala i debeli sloj prašine preko svega. I to je bilo sve.
Nakon što je pregledala sobu napeto osluškujući kako bi ĉula i najtiši
zvuk iza vrata, Edie je poĉela promatrati pod.
Usredotoĉivši se na njega, shvatila je da ju je grozomorna privlaĉnost
zarobljene tjeskobe koja ju je dozivala iz zidova takoĊer privlaĉila i iz
poda, kao neka mraĉna rijeĉna struja. Bilo joj je drago što su joj noge
bile u cipelama. Nikada prije nije bila na mjestu koje je sadrţavalo
toliko potencijalne pakosti i tuge, toliko da ih je mogla okusiti u zraku;
znala je da su straviĉne na isti naĉin na koji ljudi po mirisima iz
kuhinje znaju zakljuĉiti kakvog će okusa biti hrana. Pucketale su uo-
kolo poput statiĉkog elektriciteta.
Nikada prije nije bila u toj kući, ali osjećala se kao kod kuće.
Nije to bio osjećaj doma u smislu topline, ne kao onih nekoliko
otrcanih komadića kakvih se sjećala iz dobrih trenutaka svoga
djetinjstva, niti je to bio osjećaj nekakve idealizirane verzije doma
mjesta sigurnosti gdje će sve uvijek biti u redu, sve shvaćeno i sve
oprošteno.
Bio je to osjećaj doma u kojemu nikada nije bila, a u kojije potajice
još otkada je ubila oĉuha znala da pripada
Mraĉnoga doma u kojemu su sve juĉerašnje tajne otkrivene, tako da
današnja bol moţe biti opravdana, a sutrašnja kazna isplanirana.
Jedna suza gotovo je neĉujno pala na pod, ali ju je prizor kapljice koja
se raspršila u prašini trgnuo iz ukoĉenosti u koju je bila upala, i sjetila
se da mora disati duboko i oĉajniĉki uvukla je zrak u pluća. Ljutito je
nadlanicom obrisala oĉi, odluĉivši da ta jedna podmukla suza neće
dobiti društvo.
Potom se ponovno usredotoĉila na pod. Bio je prekriven debelim
slojem prašine u kojoj su ipak bili vidljivi tragovi, a prepoznala ih je
kao svoje i tragove bosih stopala Male Tragedije. Zatim je ugledala i
otiske šapa, nalik psećim šapama, ali veće od svih koje je Edie ikada
vidjela. Onda je ugledala i vijugavi trag, od vrata prema sredini sobe.
Bio je vidljiv samo do trećine poda, a potom je nestajao kao da je
netko zapoĉeo s metenjem prostorije pa odustao od te ideje,
obeshrabren koliĉinom prašine.
Edie je stajala, pokušavajući dešifrirati tragove u koje je gledala, kad
je osjetila škakljanje u nosu.
Škakljanje je izazvala prašina koju je podigla nakon ulaska u
prostoriju i povlaĉenja s Malom Tragedijom te je poĉela kihati. To
samo po sebi i nije moralo biti loše jer je jednom provela cijelo ljetno
popodne zureći u sunce koje ju je nagonilo na kihanje, a tada je u
svemu tome uţivala. Noćas, oĉito, neće uţivati u kihanju jer je znala
da će kihnuti u osluškujuću tišinu koja je nestrpljivo išĉekivala da je
ona prekine.
Znala je da je jedno obiĉno apćiha moglo biti smrtonosno.
Prije nego što je uspjela razmisliti o tome kako da ga priguši, kihaj je
nailazio u eksploziji. Uhvatila se za nos i ĉvrsto ga stisnula,
zagnjurivši lice u Georgeov kaput pokušavajući prigušiti zvuk ali je on
ipak pobjegao kroz kut njezinih usta i oštro odjeknuo prostorijom.
Ostala je stajati u mjestu, pognuta, s rukama preko usta, napeto
išĉekujući. Na trenutak je pomislila da se uspjela izvući, ali je onda
zaĉula škripanje podnih dasaka. Prema tonu i ritmu shvatila je da se
netko ili nešto uspinje stubama. Ĉula je kako se nešto vuĉe po podu,
nekakvo šuštanje popraćeno tišim kuckajućim koracima i, u pozadini,
buku neĉega većeg.
Škripanje drvenog poda bilo je sve glasnije i Edie je osjetila da se to
nešto pribliţilo vratima. Ugledala je zlatni trak treperave svjetlosti u
prorezu ispod vrata, kao da je pridošlica nosio neku vrstu svjetiljke a
potom su koraci i šuštanje naglo prestali.
Edie se namrštila i tiho navukla Georgeov kaput. Štogod da joj se
spremalo, pomislila je da dodatni sloj odjeće ne moţe škoditi.
Onda je zaĉula njuškanje.
Dvije tamne sjene prekinule su zlatni trak svjetlosti koji je dopirao
ispod vrata. Zaĉulo se pohlepno dahtanje, kao da netko ispred vrata
pokušava usisati cijelu unutrašnjost sobe gladnim, snaţnim nazalnim
udisajima.
Spustivši pogled, Edie je primijetila da njezin kamen upozorenja gori
u dţepu. Omotala ga je prstima pokušavajući iz njegova poznatog,
morem uglaĉanog oblika i topline crpiti snagu.
Vrata su se otvorila.
Na njima je stajala visoka ţena u staromodnoj, sivoj dugaĉkoj haljini
zakopĉanoj do grla, otraga ispupĉenoj, koja se vukla po podu za njom.
U struku je bila stegnuta širokim remenom, a na rukama je imala
debele zaštitne rukavice zavarivaĉkima, koje su joj dosezale do lakata.
Edie joj nije mogla vidjeti lice jer je pred njim drţala svijeću, a
uspijevala je razaznati tek visoko ĉelo i tamnu kosu zaĉešljanu u
strogu punĊu.
Kako se zoveš? rekla je ţena uznemirujuće tihim glasom.
Kako se ti zoveš? prkosno je odvratila Edie.
Nastala je pauza u kojoj je ţena naginjala glavu kao da se pokušava
prilagoditi onomu što je upravo bila ĉula. Kada je ponovno
progovorila, bilo je to gotovo šaptom, lakim i mraĉnim poput
Gavranova pera, ali ipak ne toliko tihim da Edie ne bi primijetila
prizvuk iznenaĊenja u njemu.
Ti si djevojĉica?
Edie je spustila pogled.
Pa da... Što si ti? Slijepa?
Ţena je spustila svijeću.
Ne. Nisam slijepa, dijete. Samo sam odluĉila da ne ţelim vidjeti.
Ono što je Edie potom ugledala, bilo je jezivo.
Ţenino je lice bilo ispijeno i gotovo bezvremeno u svojoj strogosti, ali
najdojmljivija stvar na njemu bile su oĉi iznad visokih jagodica.
Bile su zašivene.
Oba kapka bila su zašivena debelim postolarskim koncem, s ĉetiri
nespretna šava. Jedina stvar koja je taj prizor ĉinila još uţasnijim bio
je nagovještaj da je ţena to uĉinila sama.
Zašto si to uĉinila? Edie je bila u nevjerici. Zašto bi ikomu dozvolila
da ti to uĉini?
Ţena je uzdahnula kao da je odgovor na to pitanje bio toliko oĉit da je
svako objašnjavanje bilo gubitak paţljivo ĉuvane energije.
Osam sitnih šavova? Nije to ništa, dijete, ne ako ţeliš prestati gledati...
Ali zašto? Edie nije mogla prestati postavljati to pitanje.
Ma daj. Znaš ti dobro zašto. Ti znaš što se dogaĊa kada mi radimo to
što radimo. Znaš da snaga volje nije dovoljna da odrţi oĉi
zatvorenima. Znaš da se oĉi, ma koliko se mi trudile uvijek na kraju
otvore i onda ugledaju ono što je saĉuvano u kamenu. A znaš i da su
trenuci prošlosti saĉuvani u kamenu rijetko kada sretni i gotovo uvijek
uţasni.
Od znaĉenja ţeninih rijeĉi Ediein se ţeludac naglo stisnuo.
Kada kaţeš mi, hoćeš reći da si i ti sijevka?
Bila sam. A sudbina je htjela da ţivim u ovoj kući. Osjećaš li što je u
ovoj kući?
Edie je kimnula, usta su joj bila presuha da bi mogla odgovoriti. Onda
je shvatila da je ona ne moţe vidjeti, ali prije nego što je uspjela
progovoriti, ţena je nastavila.
Naravno da moţeš. I ti bi sebi uĉinila isto, djevojĉice zatvorila bi oĉi,
navukla debele rukavice i glomazne ĉizme kako bi izbjegla kontakt s
tkivom zgrade ĉiji svaki dodir izaziva agoniju sto puta bolniju od
pukog uboda iglom...
A onda je podigla nogu lupnuvši njome odrješito o pod, podiţući
prašinu. No, glas joj je i dalje bio uznemirujuće tih.
A sad, dostaje bilo razgovora. Moraš poći sa mnom.
Edie je muĉio snaţan osjećaj da će je ţena odvesti na neko još
uţasnije mjesto. Pa iako su bila zatvorena, htjela je ostati u blizini
ogledala u nadi da će joj otvoriti vrata za povratak u normalan svijet i
normalno vrijeme.
Zaboravi, rekla je. Nema šanse.
Moraš me poslušati, djevojĉice. Ne smiješ odbiti.
Samo me gledaj.
Zaĉulo se tiho reţanje. Edie je na trenutak pomislila da je slijepa ţena
zareţala. A onda je shvatila da je zvuk dopirao iza njezinih leĊa. Bila
je to ona vrsta dubokog reţanja koje osjetiš kao vibracije kroz potplate
cipela. Bilo je to reţanje koje ignoriraš na vlastitu odgovornost.
Ne mogu. I nisam navikla na neposluh... rekla je Slijepa Ţena
dubokim i uznemirujućim glasom, poput zujanja jurećih insekata
preko crnog svilenog mrtvaĉkog pokrova.
Prepusti li se strahu, Edie je znala da je gotova. Zato je stisnula vilicu,
ne miĉući se s mjesta.
E, pa navikni se. Ja...
Nije uspjela izreći niti nisam, a reţanje je opet zapoĉelo. Potom se
široka suknja Slijepe Ţene uzbibala i dva su prugasta mastifa veliĉine
ponija ušla u sobu, spuštenih glava, zabaĉenih ušiju i iskešenih zuba,
vratova omotanih ogrlicama s dva reda šiljaka koji su svjetlucali na
mjeseĉini, spremni za napad.
Moţeš poći sada, ili moţeš moliti da poĊeš kasnije.
Glas Slijepe Ţene bio je blijed i nezainteresiran, dok su se psi šuljali
prema naprijed, glava jedva odignutih od poda, oĉiju okrenutih prema
gore, uprtih u Edie. Slina što im je kapala iz iskešenih gubica
ostavljala je trag u prašini na podu.
Edie je nepomiĉno stajala, dok joj se nisu toliko pribliţili da je mogla
osjetiti njihov vrući dah na rukama. Stisnula je šake i podigla ih uvis u
nesvjesnom, ali uzaludnom pokušaju da se zaštiti.
Gledaj, zapoĉela je.
Psi su skoĉili prema njoj škljocajući zubima, a bijesni laveţ kao da ju
je udario silinom stvarnih fiziĉkih udaraca. Pseća slina pošpricalajoj je
kapke dok je rukama instinktivno prekrivala lice, pokušavajući ga
zaštititi od oštrih oĉnjaka koji su škljocali nekoliko milimetara od
njega.
A onda se probudio njezin instinkt za preţivljavanje pa se poĉela
povlaĉiti pred pobješnjelim psima koji su je lajući i škljocajući zubima
naguravali po sobi. Rukom je dotakla zid i osjetila trzaj osijevajući
prošlost zakljuĉanu u njemu.
Od šoka se ukoĉila, a zbog nevidljive detonacije uokolo nje razletjela
se prašina. Ono što je osijevnula u oštrim istrzanim isjeĉcima bilo je
sljedeće:
Soba u ljeto.
Sunce je sjalo kroz prozor, obasjavajući sobu dijagonalnim zrakama
kroz prašinu što je lebdjela zrakom.
Usred sobe ĉuĉala je ţena kratke kose, u svijetloplavoj ljetnoj haljini
posutoj tratinĉicama. Zaprepašteno je zurila uokolo, a noge su joj u
bijelim natikaĉama izgledale ranjivo i nezaštićeno.
Nastao je rez u vremenu i u sljedećem je prizoru ţena odjednom
vikala Ne! prema vratima, takvom silinom da su joj se vratne tetive
napele kao uţad.
Nakon još jednog reza Edie je vidjela kako stišće nešto što joj je
visjelo na lanĉiću oko vrata, pokušavajući to zaštititi od nekoga tko je
stajao na vratima. Stisnula je to ĉvrsto, gotovo prikrivši poznatu
svjetlost koja je isijavala iz njegovih morem uglaĉanih rubova.
Bio je to komad smeĊeg morskog stakla kamen srca.
Edie je potom vidjela kako se ţena potpuno umirila. Vidjela je i kako
je stisnula vilicu osjetivši stezanje i vlastite vilice.
A onda je ugledala dvije goleme prugaste sjene kako su skoĉile u sobu
bijesno lajući i zaĉula vrisak...
Potom je osjetila još jedan trzaj, i na mjestu na kojemu je ĉuĉala ţena
nije bilo niĉega, osim morskog stakla ijedne bijele natikaĉe, prevrnute
u prašini.
Edie je uz trzaj odmakla ruku od zida i osijevanje je naglo završilo.
Vidjela je kako Slijepa Ţena steţe vilicu kao da pokušava obuzdati
navalu muĉnine. Psi su napravili pola koraka unatrag, ali samo pola.
Što god da si vidjela, dijete, prošaptala je Slijepa Ţena. Što god da si
vidjela, bit će još gore kada se tebi bude dogaĊalo.
Psi su iskesili zube.
Edie je pomislila na Georgea. Pomislila je i na Topnika. Vidjela je
kako joj se Topnik smiješi, a onda je vidjela i kako joj se George
smiješi. Znala je da bi odustajanjem izdala i njih, i sebe.
Osjetila je pseći dah na rukama. Vruć, vlaţan i mesnat.
A onda je odluĉila da neće odustati. Borit će se do kraja.
Dobro, rekla je. Dobro.
Potom je gurnula ruku u dţep i omotala prste oko svog kamena srca i
paţljivo zakoraĉila izmeĊu pasa prema Slijepoj Ţeni. Psi su je pratili,
tiho reţeći.
Pokušaš li pobjeći, pokušaš li uĉiniti išta drugo osim onoga što ti ja
kaţem, napast će, tiho je promrmljala Slijepa Ţena, poput strujanja
ponoćnog povjetarca kroz ţivicu groblja. A sad doĊi.
Edie joj je prišla i stala pred nju, opkoljena psima. Zurila je u ţenine
zašivene kapke.
Jesi li sad zadovoljna? procijedila je.
Slijepa se ţena nije micala. Ĉinilo se da njezine slijepe oĉi ipak na
neki naĉin vide Edie. Polako je skinula jednu rukavicu i iznenaĊujuće
mekom rukom prešla preko Edieina lica. Pronašla je tragove suza i
prešla prstima preko njih.
Odvaţna, rekla je natrag navlaĉeći rukavicu. I ja sam nekoć bila
odvaţna.
Reci mi što hoćeš, rekla je Edie, osjetivši gorku knedlu u grlu.
Ne ţelim ništa što mi ti moţeš dati, ţelim svoj kamen upozorenja,
odvratila je Slijepa Ţena jednostavno. On ga je ukrao.
Hodaĉ? pitala je Edie.
A tko drugi krade naše kamenje srdaca? uzdahnula je Slijepa Ţena.
PoĊi za mnom.
Ne ĉekaj, Edie je oĉajniĉki pokušavala razumjeti o ĉemu je ţena
govorila. Zašto nam on uzima kamenje?
On ţeli moć koja je u njima, moć zbog koje blješte, moć koja nam
daje snagu da se nosimo s osijevanjem prošlosti. Gorko se
osmjehnula. To je tako sitna moć, ali nama znaĉi sve. Ajedini naĉin da
on prikupi dovoljno snage za svoje potrebe jest da sakupi SVE naše
kamenje i zbroji njihove sitne moći u jednu golemu.
Okrenula se i zaputila prema vratima.
Zašto mu treba ta moć? pitala je Edie suhih usta, odmjeravajući
udaljenost do vrata, pitajući se bi li mogla protrĉati kroz njih i gurnuti
ţenu izmeĊu sebe i pasa.
Slijepa Ţena se okrenula i pogledala je, zastavši na trenutak na
vratima. Bez pogleda, bilo je teško odrediti je li njezin osmijeh, dok je
odgovarala, bio saţaljiv ili tek tuţan:
Pitaj ga sama. On dolazi...
35
ULIĈNI TRKAĆ
Prvi put nakon dugo vremena George je osjećao da trĉi prema nekom
cilju. Taje ĉinjenica drastiĉno mijenjala situaciju. Strah je bio priliĉno
dobar motiv za trĉanje, ali takvo je trĉanje bilo potaknuto onim bjeţi
iz bori se ili bjeţi instinkta. Ovo trĉanje snagu je crpilo iz bori se
dijela. Moţda je baš zbog toga uspijevao pronaći energiju koja mu je
bila potrebna.
Prestao je brinuti o mrljavkama koje su letjele zrakom. Ne zato jer ih
se više nije bojao, nego zato jer je zabrinutost zbog stvari na koje nije
mogao utjecati bila gubljenje vremena, a on ga nije imao za gubljenje.
Svaka je sekunda bila vaţna. Jednostavno će se morati nositi s
napadom ako se koji dogodi, kada se dogodi. Imao je samo tu jednu
priliku da stigne do Topnikova postolja i neće dopustiti da ga išta
skrene s puta.
Trĉao je kao u transu: negdje duboko znao je da ga je boljelo i
probadalo pod rebrima i da je hvatao zrak glasnim dahtanjem koje je
zvuĉalo poput jecaja, ali nije ga bilo briga. Nastavljao je trĉati,
grĉevito steţući malj u ruci.
Trĉeći, shvatio je kako mu je iz misli nestalo sve ono što nije razumio
i kako je ostalo samo ono što je bilo vaţno, samo ono s ĉime se mogao
nositi. Kao prvo, uspije li na vrijeme doći do cilja, osigurat će Topniku
još jedan dan ţivota. Onda će pronaći Edie i ona će mu ispriĉati što je
rekao Crni Fratar i zajedno će pronaći naĉin da vrate Topnika. Nije u
to sumnjao jer mu u mislima nije bilo mjesta za išta što bi ga moglo
usporiti.
Ne razmišljajući, skrenuo je u usku uliĉicu i odjednom shvatio da u
njoj nema mjesta i za njega i za sportski automobil koji je išao ravno
na njega.
Vozaĉ je zatrubio bljeskajući svjetlima, ali George je nastavio trĉati.
Srećom, uliĉica je bila toliko uska da je vozaĉ vozio vrlo polako iz
straha da će zagrebati okolne zidove svojim skupim retrovizorima pa
je, budući da se George nije zaustavljao, uspio zakoĉiti pred njim bez
proklizavanja. Zaustavio se, potpuno zablokiravši uliĉicu.
George je i dalje trĉao. Jednostavno je skoĉio na haubu niskog maco
automobila, pretrĉao preko krova, doskoĉio na prtljaţnik i nastavio
dalje niz pustu uliĉicu prije nego što je vozaĉ uopće shvatio što se
dogaĊa.
Naravno, kada je shvatio da je djeĉak upravo pretrĉao preko njegova
automobila, podivljao je. George je iza sebe zaĉuo provalu psovki,
potom niz bijesnih udaraca u trubu, a ondaje shvatio da je vozaĉ
ubacivao mjenjaĉ u rikverc, u ĉemu je uspio iz trećeg pokušaja.
Automobil se poĉeo kretati unatrag, prema njemu.
Osvrnuo se preko ramena samo na trenutak i vidio kako mu se
velikom brzinom pribliţavaju straţnja svjetla automobila, dok se
vozaĉ trudio pravocrtno kretati uskom ulicom. Imao je tek dovoljno
vremena vidjeti kako je vozaĉ jednim retrovizorom zapeo o odvodnu
cijev, a potom se okrenuo i nastavio trĉati, zastavši samo kako bi
gurnuo kantu za smeće na ulicu, ne bi li obeshrabrio daljnju potjeru
vozaĉa koji se sada naginjao kroz prozor vrišteći u njegovu pravcu.
Istrĉao je iz uliĉice i pokušavao se orijentirati pretrĉavajući preko
ceste. Ugledao je zelenilo parka na kraju ceste. Ono ga je podsjetilo na
Edie i na trenutak kada su se upoznali u podzemnoj garaţi ispod njega.
Ona je bila osjetljiva i agresivna i udarila ga je nakon što je pokušao
biti ljubazan prema njoj. Ali, kasnije se dokazala kao snalaţljiva i
hrabra saveznica kroz sva iskušenja koja su zajedno proţivjeli. Odjed-
nom se poĉeo pitati je li moţda već bila tamo, kod Topnikova
postolja. I njoj je Fratar zasigurno rekao istu stvar koju je Eustonska
druţina rekla njemu. Pomisao kako će je ponovno sresti ispunila ga je
dodatnom energijom i utrĉao je u Ulicu Park Lane obnovljenom
snagom. Provukao se kroz kasnonoćni promet i ušao u park.
Trĉanje po travi, pod blago osvijetljenim, sjenovitim krošnjama, bilo
je mnogo lakše.
Ugledao je sat na jednoj od zgrada u Ulici Park Lane pokraj koje je
protrĉao i, dok je trĉao ispod visokog modernog hotela, srce mu je
luĊaĉki lupalo, ali sada zato jer je znao da će se uspjeti dokopati
postolja prije ponoći.
Drţi se, Edie, pomislio je. Dolazim.
36
STVORITELJI I KAMEN
Slijepa Ţena povela je Edie niz stube, smireno i bez oklijevanja, kao
da vidi.
Niti u ostatku kuće nije bilo tepiha, slika i namještaja nikakvih ukrasa.
Sve je bilo sivo, zbog debelog sloja prašine nalik tek bezliĉnoj
pozadini. Ĉvrsto stišćući svoj kamen srca u dţepu, Edie je osluškivala
pse koji su je i dalje slijedili. Ţenaje zastala pred jednim vratima i
prstima potraţila sveţanj kljuĉeva koji joj je visio s pojasa. Ponovno
je skinula rukavicu i poĉela opipavati kljuĉeve. Kada je pronašla
pravi, Edie je primijetila da je opet navukla rukavicu prije nego što ga
je gurnula u bravu ijednom okrenula.
Unutra je jedna stolica, rekla je tiho. Ući ćeš i sjesti na nju. Nećeš se
micati. Ako se pomakneš, psi će te napasti.
Edie je primijetila da je ţena stala sa strane kao da se boji ući u sobu.
Onaje pak, ĉuvši iza sebe prigušeno reţanje, ušla.
Usred sobe stajala je jedna stolica. Izgledala je masivno i ĉvrsto, a na
svaku joj je nogu bio priĉvršćen po jedan ţeljezni kotaĉić.
U sobi je gorjela jedna svijeća postavljena na pisaći stol u sredini.
Ĉinilo se kao da je prostorija nekoć bila knjiţnica, ali u njoj više nije
bilo knjiga. U njoj nije bilo nikakvog namještaja, osim jednog visokog
stola i polica koje su prekrivale svaki centimetar zida. No, soba nije
bila prazna. Umjesto urednih nizova knjiga u koţnatim uvezima
kakvima su vjerojatno nekoć bile popunjene te police, sada su na
njima, od golog drvenog poda do opasno naherenog stropa, leţali
neuredni zamotuljci. Gomile papira prekrivale su stol i pod uokolo
njega.
Edie je prišla stolici i sjela na nju zadrhtavši.
Primijetila je da su prozori bili sastavljeni od romboidnih komadića
stakla u olovnim okvirima, nalik na mreţu. Nije uspijevala vidjeti na
koji se naĉin otvaraju pa nije mogla raĉunati na iskakanje kroz prozor
u kakvom oĉajniĉkom pokušaju bijega. Dva su je psa slijedila u sobu i
legla joj uz noge, ne ispuštajući je iz vida niti na trenutak.
Slijepa Ţena povukla se dublje u hodnik i sjela na stolicu visokog
naslona koja je stajala uza zid, suĉelice vratima.
Dugo nakon toga jedini zvuci koji su se ĉuli bili su pseće dahtanje i
otkucaji Edieina uplašenog srca. Premještala se na tvrdoj stolici, a
zbog tihog škripanja oba su psa zareţala podigavši se na noge,
spremni za napad.
Edie je pogledala kroz vrata, u ukoĉenu figuru koja je slijepo zurila u
nju.
Što si ti bila? pitala je.
Što sam ja bila, kad? odvratila je Slijepa Ţena skoro neĉujnim šaptom.
Prije ovog, rekla je Edie. Što si bila?
Nije bilo odgovora. A onda je, upravo kada je Edie pomislila da ţena
neće progovoriti, ĉula:
Bila sam uĉiteljica.
Mogla sam i misliti.
Što to znaĉi?
Nikada nisam voljela uĉiteljice, odvratila je Edie. Uvijek prešućuju
stvari koje bi ĉovjek stvarno trebao znati.
A što bi ti to stvarno trebala znati, dijete? promrmljala je Slijepa Ţena.
Što bi to netko tako mlad i naivan htio znati kada svako znanje
osljepljuje umjesto da prosvjetljuje?
To su gluposti! odvratila je Edie. Znanje, znanje o pravim stvarima je
uvijek dobro. Zapravo, svakoje znanje dobro, ĉak i kada je rijeĉ o
lošim stvarima, jer kako moţeš planirati, ili ostati izvan opasnosti, bez
pravih informacija?
Ne moţeš ostati izvan opasnosti niti sa svim dostupnim in-
formacijama, dijete.
Da, da, oprosti što sam ţiva, ali ja još nisam odustala.
Usne Slijepe Ţene na trenutak su se blijedo osmjehnule, ali samo na
trenutak.
Hoćeš. Svi na kraju odustanu.
Nešto je pulsiralo prema Edie s polica, nešto što ju je privlaĉilo
snaţnije od mraĉne sile zidova iza njih. Promatrala je neobiĉnu zbirku
nepravilnih oblika naguranih na police.
Što je to na policama?
Kamenje.
Zašto?
Htjela je da Slijepa Ţena nastavi priĉati. Tišina joj je misli ostavljala
praznima, otvorenima zlokobnom zujanju cijele kuće i njezine
povijesti.
Zato jer ih on sakuplja. Kao što sakuplja i naše kamenje srdaca. U
potrazi za moći skrivenom u jednom drukĉijem kamenu. Snaţnijem i
mraĉnijem.
Što...? zapoĉela je Edie. A onda zastala i preoblikovala pitanje. Zašto
sve ima veze s kamenjem?
Zato što ima, odgovorila je Slijepa Ţena kratko i zašutjela.
Edie je priĉekala, no shvativši da je to bilo sve što će ţena reći, s
gaĊenjem je promrsila:
Tipiĉna uĉiteljica.
Slijepa je Ţena podigla pogled, trgnuvši se zbog Edieina tona.
Molim?
Baš kao što sam i rekla. Nikada ti ne kaţu ništa korisno. Postaviš li im
teško pitanje kao odgovor dobiješ Ne moraš to znati ili To neće biti na
ispitu ili Zato. Sigurno si bila uţasna uĉiteljica.
Slijepa se ţena tako naglo uspravila da se gotovo zaĉulo krckanje
njezine kralješnice.
Ja sam bila dobra uĉiteljica, prošaptala je glasom lakim poput prašine.
Jako dobra uĉiteljica.
Edie je zurila u nju. Ako je dobro vidjela, jedna je suza ostavljala svoj
ruţiĉasti trag na prašnjavoj koţi, klizeći od ruba zašivenog kapka niz
obraz.
Onda mi reci zašto sve to ima veze s kamenjem, zatraţila je Edie,
jednako tiho.
To ti ne moţe pomoći, odvratila je.
Moţda moţe pomoći tebi, rekla je Edie oprezno.
Meni ništa ne moţe pomoći, dijete. Nasmijala se gotovo neĉujno. Ja
sam izgubljena, toliko obuzeta tamom da mi iz nje nema povratka.
Onda se ne vraćaj, rekla je Edie. Ostani gdje jesi. Ali, zašto ne bi
ponovno bila dobra uĉiteljica? Zašto mi ne ispriĉaš priĉu o kamenju?
U tišini koja je uslijedila jedan pas se okrenuo i pogledao u Slijepu
Ţenu. Ona je stiskala vilicu razmišljajući.
Potom je zagladila nepostojeće neposlušne dlake natrag u strogu
punĊu i jednostavno poĉela priĉati.
Davno, prije poĉetka povijesti, prije nego što su stvari imale imena,
zemljom je koraĉala Tama. Hranila se Strahom i gdje god je prolazila
širila je uţas, mrţnju i neznanje.
Zastala je i osluškivala, glave nagnute prema neĉemu što je uĉinilo joj
se, zaĉula na ulazu u kuću. Trenutak kasnije ponovno se opustila i
nastavila s priĉom.
Ali, zemljom je lutala i Svjetlost, šireći Ţivot. Svjetlost nije mogla
podnijeti da njezina djeca ţive na mjestu gdje uţas i mrţnja šire bol i
nasilje poput tumora. Zato je izazvala Tamu na dvoboj i nakon teške
borbe pobijedila je i prognala duboko u kameno srce zemlje, zatoĉivši
zlo u kamenu pod zemljom tako da više nikada ne hoda njezinom
površinom. Vrijeme je prolazilo, a ljudska se vrsta, sve sinovi i kćeri
Ţivota, proširila zemljom, gradila i ţivjela, voljela i radovala se...
Slijepa Ţena je zastala, šokirana vlastitim rijeĉima, kao da se tek sada
sjetila da su, negdje izvan Kuće Izgubljenih, postojale stvari poput
ljubavi i radosti. Edie je primijetila kako je plitko udahnula, a potom
nastavila.
A osim graĊevina, ljudi su stvarali i predmete. Isprva su Stvoritelji
umjetnici i kipari radili u drvetu i glini, ali su njihova djeca poĉela
sanjati o stvarima koje neće istrunuti i nestati s vremenom. Pa su
poĉeli stvarati u kamenu i pokušali taliti metal u vatri. No stvaranje
skulptura od metala i kamena bilo je puno teţe od rada s drvetom i
glinom. Budući da su znali da se ništa teško ne moţe postići bez suza i
ţrtve, poĉeli su vjerovati da se kamenu koji su ţeljeli koristiti trebala
prinijeti ţrtva kako bi pruţao manji otpor prilikom obrade.
Slijepo je pogledala u Edie kao da nije bila sigurna treba li nastaviti.
Iako su prošle mnoge godine od vremena kada je Zrvot zatoĉio Zlo u
kamenu, još su uvijek postojali ljudi koji su se sjećali da je u kamenu
leţala moć. A te su ţenejer to su bile ţene koje su prenosile sjećanja s
koljena na koljeno te su ţene poznavale moć i sjećanja skrivene u
kamenu...
Ţene poput nas, rekla je Edie.
Ţene poput nas. Sijevke.
Sijevke.
Edie je poţeljela zavrištati ţeni u lice. Ţeljela je znati kako je mogla
biti tako mirna, tako tiha, kako je mogla tako bespogovorno slušati
Hodaĉeve naredbe u toj uţasnoj kući, kada su ona i Edie bile jednake.
Stisnula je zube i progutala vrisak. Htjela je saznati kako priĉa
završava.
Slijepa se Ţena tiho nakašljala i nastavila. Ali, prolaskom vremena
zaboravile su da je moć u kamenu bila mraĉna. Kada su Stvoritelji
došli k sijevkama one su im rekle za postojanje moći, potvrĊujući da
je rijeĉ o neĉemu ţivom, a Stvoritelji su bili zadovoljni jer su znali
kako udobrovoljiti ţivuće stvari: prinošenjem ţrtve u krvi.
Izvlaĉili su slamke, a sin Majstora Stvoritelja izvukao je najkraću i bio
odveden do kamena koji su odabrale Sijevke, zajedno s noţem koji će
Stvoritelj koristiti za prinošenje ţrtve. Budući da su to bila djeca
Ţivota, ţrtva u krvi trebala je biti blaga; nikako smrt; tek sićušni ubod
kremenim noţem u prst, najmanji mogući rez, a potom su Stvoritelji
trebali poloţiti zakletvu Kamenu. Dijete je moglo plakati nekoliko
trenutaka, ali onda bi ga obasuli cvijećem i smijehom i veseljem,
najboljom hranom i najslaĊim medom, oduţivši mu se za tih nekoliko
sekunda bola...
Ruke su joj poletjele prema gore i prešle preko šavova na kapcima.
Edie je znala da je Ţena osjećala bol vlastite ţrtve. I, jesu li uspjeli?
pitala je.
Jesu. Kamen se zakleo da se neće opirati Stvoriteljima, a Stvoritelji da
će koristiti svoju moć za stvaranje, a ne za rušenje. Ali ih je kremeni
bodeţ prevario. Moţda zato jer je oštrica bila od kamena pa je imala
nešto od njegove zle naravi skrivene u sebi, otela se oĉevoj ruci i
minijaturni je rez na prstu postao rasjekotina na zapešću, i prije nego
što su je uspjeli zatvoriti djeĉakje iskrvario, pa iako je to bio nesretan
sluĉaj, njegova krv ţivota prelila se preko kamena i veza izmeĊu
Stvoritelja i Kamena tako je zapeĉaćena.
Ubio je vlastitog sina? ubacila je Edie.
Slijepa je Ţena kimnula.
Ubio je vlastitog sina. Greškom, Kamenovom krivicom. A nakon tuge
i naricanja u kući Majstora Stvoritelja, vrijeme je nastavilo prolaziti. I
Stvoritelji su stvarali, Kamen se nije opirao, a ono što su stvorili imalo
je moć. Stvarali su idole i bogove, vragove i vodorige za svoje
hramove i crkve, a oni su, iako to Stvoritelji nisu znali, bili prve Sluge
Kamena. Bili su stvoreni da plaše i ulijevaju strahopoštovanje. A zvali
su ih mrljavci jer su njihove sjene bile mraĉne mrlje na zemlji.
Ali, stvarali su i zrcalnike, ubacila je Edie.
Jesu na sliku ţivih ljudi, s novom namjerom, da predstavljaju ljude,
voljene i poštovane, ili pak iz ĉistog uţitka slavljenja onoga što su
Stvoritelji smatrali lijepim.
I zato zrcalnici nisu Sluge Kamena.
Tako je, dijete. A zovu se zrcalnici jer su napravljeni na sliku i priliku
stvarnih ljudi pa zrcale i dio njihova duha koji nije bio zarobljen
Tamom i strahom u Kamenu.
I zato ih mrljavci, Sluge Kamena, mrze? Zato jer su slobodni?
Ima tu malo više od toga. To je zato jer su Zrcalnici osveta Stvoritelja
Kamenu zbog oduzimanja ţivota nevinog djeteta. Pronašli su naĉin da,
sa svakim novim zrcalnikom kojeg stvore, prognaju komadić Tame i
vrate iskru Ţivota natrag u svijet. I...
Zašutjela je. Psi su naćulili uši. A onda je Edie zaĉula škripanje
drvenog poda u hodniku, a glas koji više nikada nije ţeljela ĉuti,
visoki oholi muški glas, završio je priĉu.
... i tako se bitka izmeĊu Svjetla i Tame, izmeĊu Straha i Radosti
nastavlja. A Kamen, zajedno s Tamom zatoĉenom u sebi, stalno ĉeka
da se Stvoritelji umore pa da se moţe vratiti na zemlju i ponovno
vladati.
Hodaĉ se pojavio na vratima mraĉno se osmjehujući Edie.
I znaš što, strah uvijek pobjeĊuje Radost, a u Tamu imam puno više
povjerenja nego u Svjetlost... Kucnuo je dugaĉkom sjajnom oštricom,
svog draguljima optoĉenog bodeţa, po okviru vrata.
Zaĉuo se neĉiji cvileţ. Edie se prepala pomislivši da je dolazio iz
njezinih usta. Ali nije. Bila je to Slijepa Ţena. Rukama je obgrlila
koljena i tiho jecala. Hodaĉ se okrenuo i pogledao dolje u nju.
Ona je molećivo pruţila ruku iako nije podizala pogled. Skinula je
rukavicu s nje. Edie je, izmeĊu jecaja, zaĉula samo:
Molim te...
Hodaĉ je posegnuo u svoj dugaĉki kaput i izvukao morsko staklo koje
je sjajilo jakom naranĉastom svjetlošću, bacajući groteskne sjene po
sobi. Visjelo je na lancu. Spustio ga je na njezin dlan.
Pohlepno ga je zgrabila. Zadrhtala je i uzdahnula s olakšanjem.
Edie je ţivjela na ulici. Poznavala je taj drhtaj. Ĉula je već takav
ovisniĉki uzdah. Znala je kako je Hodaĉ odrţavao Slijepu Ţenu jedva
ţivom i dovoljno gladnom da sluša njegove naredbe. Koristio je njezin
kamen srca kao drogu kojom ju je kontrolirao.
Edie je stisnula svoj kamen, skriven u dţepu.
Hodaĉ ju je pogledao kao da joj je proĉitao misli. Nacerio joj se.
Ti misliš da nikada ne bi bila poput nje.
Edie je nastojala lice odrţati bezizraţajnim.
Hodaĉ je istrgnuo staklo iz Ţenine ruke i uhvatio ga u zraku. Ona je
poĉela vrištati. Ne uspjevši se kontrolirati, Edie je krenula prema njoj.
Psi su skoĉili na noge i reţeći i škljocajući zubima, stjerali je natrag na
stolicu.
Hodaĉ je pucnuo prstima. Psi su zašutjeli i stajali u mjestu, zureći u
nju.
Smiri se. Ne miĉi se. Ja te ne ţelim ozlijediti. Ne ţelim ti nikakvo zlo.
Ne ţelim, zapravo, ni tvoj kamen upozorenja. Ništa ne ţelim od tebe,
osim pomoći u jednoj sitnici. Hoću da upotrijebiš svoj dar za mene.
Kako? pitala je Edie.
Hoću da ispitaš neko kamenje. Samo ih trebaš dodirnuti i reći mi što je
skriveno u njima. Uĉiniš li to, moţeš ići, neozlijeĊena i sigurna.
Kakvo kamenje? pitala je Edie oprezno, ne vjerujući niti na trenutak
kako će je pustiti da ode.
Ah, nasmiješio se. U tome je stvar. Zato ću ti dozvoliti da zadrţiš svoj
kamen srca dok to radiš. Trebat ćeš svu svoju snagu.
Kakvo kamenje? ponovila je Edie, a glas joj je zapeo u naglo
osušenom grlu.
On je razvukao usta u još širi osmijeh.
Mraĉno kamenje. Vrlo mraĉno kamenje...
37
ZAMJENA
George je protrĉao prema jugu, iza leĊa golemog kipa Ahileja. Bio je
svjestan nagog diva, s maĉem u jednoj i okruglim štitom uprtim u
nebesa u drugoj ruci, kojima kao da se branio od napada iz visina.
Pogledao je prema gore provjeravajući je li se što pojavilo na noćnom
nebu, ali ĉinilo se da je i dalje imao sreće. Pretrĉao je preko
ţeljezniĉke pruge u Ulici South Carriage Drive, kroz lijevi prolaz
trostrukog luka uz Apsley House, i konaĉno došao do daha ĉekajući
zeleno svjetlo kako bi mogao prijeći posljednjih nekoliko metara do
središnjeg travnatog otoka Hyde Park Cornera.
Mogao sije priuštiti to zaustavljanje jer je pred sobom vidio ogromni
kameni top uprt u nebo i ĉetvoricu bronĉanih vojnika, od kojih su
dvojica stajala, a ostali leţali na stranicama postolja. Nije mogao
vidjeti Topnikovu stranu, ali je vidio vojnika ispruţenog na nosilima i
onog koji je gledao u srce travnatoga prostora, topniĉkog desetnika
kojemu su s bokova visjele dvije velike granate.
Upalilo se zeleno svjetlo. Potrĉao je, slušajući kako mu šljunak krĉka
pod nogama dok je grabio prema ogromnom spomeniku. Stigao je do
okolnog širokog podija spomenika i otrĉao na Topnikovu stranu
uvjeren kako će tamo ugledati Edie.
Ali, tamo nije bilo nikoga.
Na mjestu na kojem je obiĉno stajao Topnik, bilo je tek bronĉano
postolje i zid od glatkih kamenih ploĉa ravnih rubova, na kojima je
velikim slovima pisalo RUSIJA PALESTINA SREDIŠNJA AZIJA.
George se naglo zaustavio sagnuvši se, kao da je dobio udarac u trbuh.
Oslonio se dlanovima o koljena. Sada, kada je stigao na cilj, a njegovo
je trĉanje bilo gotovo, konaĉno si je dopustio da ga svlada umor. Bio
je razoĉaran, u to nije bilo sumnje, ali je uvjerio samoga sebe da to
nije bilo vaţno. Pronaći će Edie kasnije. Sada je morao stati
naTopnikovo postolje. Prema satu pokraj kojega je prošao u nedalekoj
Ulici Park Lane, preostalo mu je dobrih pet minuta do ponoći.
Spustivši pogled, ugledao je bronĉani šljem na prsima figure koja mu
se nalazila pred nogama. Kipar je stvorio tijelo koje je leţalo na
leĊima, s kaputom prebaĉenim preko lica, ispod kojega su virile noge
u ĉizmama. Osim toga, kaput je bio tako nemarno prebaĉen da se
vidio i djelić lica i naznaka kose, ali tek naznaka. Na ĉizmama mu je
nedostajalo nekoliko ĉavala i izgledale su iznošeno. Primijetio je i da
su vezice na jednoj od njih bile pukle pri dnu te da su potom nabrzinu
zavezane u grubi, jednostavni ĉvor. Ti su detalji, na neki naĉin, ĉinili
anonimnost neznanog vojnika dirljivijom.
Nakon što je udahnuo dovoljno kisika u pluća, George je pogledao u
Desetnika s futrolama granata što su mu visjele s bokova.
Oprostite, rekao je, ne znajući kako drukĉije poĉeti razgovor s kipom
za koji nije znao moţe li ga vidjeti.
Oprostite, ponovio je. Ja vas vidim. Ja znam za zrcalnike, mrljavce i
sve to. Ja sam Topnikov prijatelj.
Vojnik se nije pomaknuo ni milimetar. George je odluĉio da neće
gubiti vrijeme. Na kraju krajeva, znao je što treba uĉiniti.
O. K., rekao je. Ja idem na drugu stranu i tamo ću stajati za Topnika.
Na njegovu postolju. Eustonska druţina rekla mi je za to.
Ni nakon toga nije dobio nikakav odgovor pa je slegnuo ramenima i
poţurio na drugu stranu do Topnikova praznog mjesta. Koraĉajući, u
prolazu je primijetio reljefne prizore rovovske bitke uklesane u bijeli
vapnenac spomenika vidio je mladiće u ĉupavim prslucima od ovĉje
koţe, sa šljemovima na glavama, okruţene oruţjem, granatama i
ranjenicima, na pozadini od polomljenih stabala i razbijenih rovova.
Vidio je i jednog vojnika kako se bori s prestrašenim konjima, a onda
se našao na Topnikovu postolju, s hladnim zidom iza leĊa. Na drugoj
strani ulice jedan beskućnik vukao je sve svoje vlasništvo u otrcanoj
crvenoj, kariranoj torbi za kupovinu. Nije gledao u ploĉnik pred
sobom. Zurio je bezizraţajno preko ceste. Crnim oĉima, u kojima se
nisu nazirale bjelooĉnice.
Buka prometa bila je preglasna da bi George mogao ĉuti što je
beskućnik govorio, ĉak i da ga je primijetio, što nije bio sluĉaj.
Jedan djeĉak stvoritelj. Hyde Park Corner. Na ratnom spomeniku.
George, nesvjestan Brojaĉevog pogleda preko ceste, nije bio siguran
što je toĉno trebao uĉiniti. Budući da je ponoć bila blizu, naslonio se
na kamen i raširio ruke onako kako ih je Topnik širio kada ga je prvi
put ugledao. Nagazio je na nešto što mu se pomaklo pod nogama.
Sagnuo se da vidi o ĉemu je rijeĉ. Bio je to biĉ za konje. Topnik ga je
oĉito zaboravio, nakon što je spasio Georgea na poĉetku te noćne
more koja je, ĉinilo mu se, trajala već cijelu vjeĉnost.
Ispustio je malj iz ruke i uzeo biĉ, iznenaĊen njegovom teţinom.
Primijetio je daje, nakon što ga je uzeo u ruku, nepomiĉna bronĉana
traka biĉa, nemarno omotana oko drške, postala savitljiva. Bilo je to
kao da je dio kipa oţivio u njegovoj ruci. Ne silazeći s postolja
zatresao je biĉem. Nekako se osjećao sigurnijim drţeći nešto
Topnikovo u ruci. Izdrţat će on to. Koliko to uopće moţe biti teško?
Morao je samo tu stajati dok proĊe ponoć i tako Topniku osigurati
jošjedan dan.
Što ti to, dovraga, radiš?
Glas je bio umoran, profinjen i blago iziritiran, a dolazio mu je s lijeve
strane. George je pogledao u tom pravcu i na drugoj strani spomenika
ugledao kip Ĉasnika kako stoji i zuri u njega kao da je sama njegova
prisutnost bila neoprostiva uvreda. Na glavi je imao šljem, a u kutiji
obješenoj visoko na prsima dvogled. Ruke je drţao prekriţene na
prsima, s teškim mantilom ovlaš prebaĉenim preko njih.
Ehm... ja stojim ovdje... zbunjeno je odgovorio George.
Zaĉuo je kako je Ĉasnik tiho coknuo jezikom. Imao je male, uredno
podrezane brkove iznad gornje usne, koji su zaigrali kada mu se
ponovno obratio.
Ti si djeĉak, primijetio je.
Ja sam George.
Da, uzdahnuo je Ĉasnik, otvorivši poklopac svog ruĉnog sata i potom
ga naglo zatvorivši. Da, bojim se da jesi. Zbog tebe je Topnik sišao sa
svoga postolja, izazivajući nevolju. Znaš li gdje sam ga sinoć
pronašao? Napola rastaljenog nakon borbe s prokletim Zmajem
ĉuvarom Temple Bara, lica zagnjurenog u jezero u St. Jamess Parku.
Došlo mi je da ga tamo i ostavim, ali znaš...
Ponovno je coknuo jezikom.
Zato sam ja ovdje! rekao je George. Baš zato. Njega je šĉepao Hodaĉ.
Neće stići ovamo do smjene dana. Zato ću ja tu stajati umjesto njega.
Tako ćemo dobiti još jedan dan da ga spasimo!
Kakva budalaština! eksplodirao je Ĉasnik.
Nije to budalaština, odvratio je George prkosno. Ja ću to i uĉiniti.
Ĉasnik je naherio svoj šljem i zaĉuĊeno se poĉešao po glavi.
Ti ćeš stajati umjesto njega?
Da, odgovorio je George.
Izgovorivši to, osjetio je da se nešto pomaklo i poĉelo kretati
njegovom rukom. Bilo je popraćeno snaţnom, gorućom boli, kao da
mu je koţa poĉela pucati pa se pognuo uhvativši svoju izmuĉenu ruku.
Biĉ mu je uz zveket ispao na tlo.
Uĉas je nestala Ĉasnikova hladnoća. Potrĉao je prema Georgeu,
ispustivši kaput.
Što ne valja, sinko?
Moja ruka, procijedio je George, stišćući zube.
Ĉasnik je pogledao na sat, zabrinuto coknuo jezikom i kleknuo pokraj
njega.
Brzo deĉko. Daj da vidim.
George je ispruţio ruku. Ĉasnik ju je iznenaĊujuće njeţno uhvatio i
okrenuo. Iz usta mu je pobjegao još jedan coktai kada je ugledao
oţiljak Oznake Stvoritelja i tri linije koje su se spiralno dizale iz nje i
nestajale pod rukavom jakne.
U redu. Skini jaknu. Brzo!
Pomogao je Georgeu da izvuĉe ruku iz dviju jakni koje je bio navukao
na sebe, a potom mu je podigao rukav košulje i ogolio mu ruku od
zapešća do ramena.
Ţgoljaviji si nego što se ĉini ispod svih tih slojeva, rekao je tiho,
okrećući mu ruku kako bije bolje promotrio. Glasnim je coktajima
popratio sve što je vidio.
Ipak, priliĉno si odvaţan, u to nema sumnje. Nosiš oznaku Teţeg Puta.
George je s uţasom pogledao u svoju ruku. Jedna od ţila, ona
mramorna, naglo se produţila iznad njegova lakta i uspela mu se
bicepsom, tako da je sada bila opasno blizu pazuha. Ostale dvije ţile
još uvijek su mu se plele ispod lakta.
To se dogodilo sada, ta dugaĉka, upravo sada? pitao je Ĉasnik.
George je potvrdno kimnuo, ugrizavši se za usnu i bojeći se da će mu
glas zadrhtati ako progovori.
Ĉasnikje kucnuo prstom o udubljenu ţilu. Georgeuje pozlilo od zvuka
bronce koja je kuckala o mramor. Imao je osjećaj da mu je posegnuo u
nutrinu i zakucao po kostima. Ĉasnik mu je potom ponovno navukao
rukav, pokrivši ţile. Kada je ponovno progovorio, bilo je to uţurbano,
ali bez nervoze.
Dobro. Obuci se, navuci jaknu, što brţe. U pravu si, to više nije u
pitanju, sada definitivno moraš stajati.
George se uvukao u svoje dvije jakne i petljao po dugmadi, sretan što
više nije mogao vidjeti vlastitu ruku izobliĉenu vijugavim ţilama od
kamena i metala.
Što...? poĉeo je.
Što to? odvratio je Ĉasnik, prelazeći pogledom ulicu ispred njih.
Zbog ĉega ste promijenili mišljenje? pitao je George preplašeno.
Ĉasnik ga je pogledao u oĉi. Potom se sagnuo i podigavši biĉ pruţio
ga Georgeu.
Jer će se, ne uĉiniš li to, ta ţila nastaviti kretati tvojom rukom, a onda
će ti ući u prsa, a kada ti doĊe do srca, ţao mije što ti to moram reći,
bit ćeš mrtav.
Nasmiješio se u znak ohrabrenja.
Nil desperandun. Nije sve izgubljeno. Ti stani na Topnikovo mjesto,
kao što si rekao da hoćeš, izdrţi i bit će sve za pet.
George je shvatio što je Ĉasnik govorio i usta su mu se naglo osušila.
Hoćete reći da je to jedan od izazova, jedan od dvoboja? Ali, kako
samo stajanje ovdje u ponoć... Natoje osjetio naglo olakšanje.
Ma to je genijalno! Mislim, to je super. Samo stajati ovdje? To je lako,
nije li?
Ne baš. Nije to tek puko stajanje, sinko.
Potapšao je Georgea po ramenu u znak ohrabrenja i njeţno ga gurnuo
na Topnikovo mjesto na postolju. Georgeu se nije sviĊao osmijeh na
Ĉasnikovu licu. Bio je to osmijeh gori i od onog kakvim su mu se
smiješili roditelji dok su ga gurali u zubarsku ordinaciju u kojoj ga je
oĉekivalo bolno bušenje zuba.
Kako to mislite? pitao je. Molim vas, što se toĉno dogaĊa kada stojiš
za nekoga?
Ĉasnik je pokazao rukom prema muĉnim scenama reljefa na
spomeniku.
Sve to, bojim se. Krvoproliće, pokolj, vriska, strah, prokleti gubitak
dobrih ljudi i konja. Sudjelujemo u tome i proţivljavamo to svake
noći. To je naš identitet i podsjetnik zašto smo ovdje. To je bila
stvoriteljeva ideja.
Nakašljao se kao da bi mogao još štošta dodati na temu stvoritelja i
njegove ideje, ali ga je u tome sprjeĉavala pristojnost.
George se hvatao za slamke.
Ali, ne moţe biti tako loše mislim, vi znate da ćete preţivjeti. Zar ne?
Mislim, ĉinite to svake noći tako da...
Nije to baš tako, mladiću. Ĉasnik je zatresao glavom. Nije to uopće
tako. Ne proţivljavamo mi to kao kipovi. Mi to proţivljavamo kao
muškarci koje zrcalimo. I dok to proţivljavamo, stvarno je. Ne znamo
da se ponavlja svaku noć. Nitko meĊu nama to ne zna. Ĉak ni taj
sirotan...
Pokazao je prema mrtvom vojniku prekrivena lica, u dnu spomenika.
Tko je on? pitao je George.
Zavisi tko pita, odvratio je Ĉasnik pogledavajući na sat. On je tko god
ti ţeliš da bude. On je Neznani Vojnik. Zato mu je lice pokriveno, zato
da oţalošćeni mogu doći i zamisliti svog voljenog pokojnika. Dobra
ideja, ako mene pitaš. Jagger, naš stvoritelj, znao je ponešto o gubitku.
Osim toga, i sam je bio vojnik. A sada ćeš i ti postati vojnik, ako
stvarno namjeravaš zamijeniti Topnika?
Naĉin na koji je to izgovorio nudio je Georgeu izlaz.
Da, namjeravam.
Namjeravao je to uĉiniti zbog nekoliko razloga, ali se na kraju se sve
svodilo na jedan jednostavan: ne bi mogao ţivjeti sa samim sobom da
to ne uĉini. Ĉasnik je kimnuo.
Bravo. Budi jak. Stisni zube i tako to...
Još je jednom energiĉno potapšao Georgea po ramenu.
Uĉini to za sebe. Uĉini to za Topnika. Uĉini to za koga ţeliš, ali uĉini
to. Ne silazi s prokletog postolja. Poţeljet ćeš sići. A u sluĉaju da još
uvijek u nešto vjeruješ, pomoli se.
Da se pomolim? odvratio je George nesigurno, ĉvrsto stišćući biĉ.
Zašto?
Ĉasnik je pogledao na sat i krenuo prema vlastitu postolju, podigavši
usput svoj kaput s tla. Prebacio ga je preko ruke i pogledao u Georgea
prije nego što je zamakao za ugao spomenika.
Zato jer ćeš sljedećih sat vremena biti duboko u paklu, sinko.
38
SRETAN ZAVRŠETAK
Nema sretnih završetaka, rekao je Hodaĉ. Ali mislim da to već i sama
znaš.
Edie je vidjela kako je poloţio nešto umotano u šal na stol u sredini
sobe i poĉeo joj se zlokobno smiješiti. Svi su joj mišići bili napeti,
spremni za borbu ili za bijeg, ali je ĉinjenica da su vrata bila
zakljuĉana i da su pred njima sjedili psi ozbiljno ograniĉavale bilo
kakvu mogućnost bijega.
Stvarno? odvratila je, potiskujući drhtaj u glasu.
Stvarno, to je jedna od najvaţnijih ţivotnih ĉinjenica, rekao je Hodaĉ.
I molim te, ne ĉini ništa naglo ili nepromišljeno.
Zabio je bodeţ u stol i pribliţio joj se. Edie je zurila u draguljima
optoĉenu dršku i dugaĉku oštricu koja je reflektirala svjetlost svijeće.
Sjećala se da je nosio taj bodeţ kad je osijevnula scenu na zaleĊenoj
Temzi, kada ga je vidjela kako trĉi za djevojĉicom koju je na kraju
utopio u rupi u ledu. Djevojĉicom s njezinim licem. To svakako nije
bio sretan završetak.
To je dobro, ispljunula je. To znaĉi da ni za tebe nema sretnog
završetka.
Osjetila je njegov dah kada se nagnuo prema njoj smijući se i veţući
joj desnu ruku za naslon stolice.
Ah, svako pravilo ima iznimku, a u mom sluĉaju to znaĉi da moje
prokletstvo da zauvijek hodam istodobno znaĉi da mi nema predvidiva
kraja. I zato, ţao mi je, ali ne mogu ti ispuniti ţelju.
Uhvatio ju je za lijevo zapešće i izvukao joj ruku iz dţepa. Ispustila je
kamen srca na vrijeme, a on joj je spretno zavezao i drugu ruku za
naslon, brzinom koja je pokazivala da je to uĉinio već bezbroj puta.
Samo su joj noge ostale slobodne.
U ovakvom trenutku, promrmljao je, neke od vas zakljuĉe da bi
udaranje nogama bila prikladna posljednja junaĉka gesta.
Posegnuo je rukom iza leĊa i bez gledanja izvukao bodeţ iz stola.
Oštrica je kratko bljesnula prije nego što ju je zabio u naslon Edieine
stolice.
Ali, nikada nije naroĉito junaĉka, a ja uvijek mogu pustiti pse natrag u
prostoriju. Oni nemaju ni pribliţno toliko razumijevanja koliko ga ja
imam.
Edie je zaboravila na noge. Sve što je Hodaĉ izgovarao bilo je, na neki
naĉin, prijetnja. Ĉak je i njegovo naslaĊivanje bilo prijetnja. Ĉak i
osmijeh. Sve je to bilo osmišljeno da je uplaši. I odjednom je
pomislila da zna i zašto.
Zato da je zbuni i da je sprijeĉi u razmišljanju. Strah ĉini upravo to:
zaledi te kao jelena pred automobilskim svjetlima; u stanju te je
zaslijepiti i onesposobiti ti prvu liniju obranerazmišljanje. Umjesto da
mu odvrati, Edie je zašutjela i poĉela razmišljati.
Polako je razgledavala sobu osvijetljenu plamenom svijeće, police,
kamenje na njima, stol, olovom ojaĉane prozore koji se nisu mogli
otvoriti, hrpe papira po podu uokolo stolaĉineći to, silom je duboko
potisnula strah na isto mjesto na koje je ranije potisnula osjećaj da
gubi razum, kada se onomad bila okrenula i vidjela da je George
jednostavno nestao. Uvijek je mogla poslije raspakirati i strah i ludilo.
Sada je svu svoju energiju morala usredotoĉiti na to da uopće doţivi to
poslije.
Samo je jedna stvar bila vaţna i odluĉila je kako će se na nju
usredotoĉiti: morala je uĉiniti sve što je bilo u njezinoj moći da izaĊe
ţiva iz te prašnjave sobe.
Hodaĉ je petljao po zaveţljaju koji je donio iz Britanskog nacionalnog
muzeja.
Hoćeš da dodirnem neko od ovog kamenja, rekla je Edie, isturivši
bradu prema policama.
Bistra si ti cura, nema što, odvratio je sarkastiĉno, okrećući njezinu
stolicu na kotaĉićima prema stolu.
Ja sam sijevka, odvratila je. To je ono što mi radimo, nije li?
Zaista, jest, rekao je nasmiješivši se. Prešao je na suprotnu stranu stola
i rašĉistio djelić njegove površine od papira, kako bi mogao razmotati
svoj zaveţljaj. Edie je gledala kako paţljivo slaţe njegov sadrţaj na
stol. Kada je izvadio debele voštane krugove koji su toliko nalikovali
kolutovima sira na jedan je uznemirujući trenutak pomislila kako je
Hodaĉ raspakiravao piknik, ali je onda ugledala tajanstvene magijske
simbole urezane u njih i shvatila da je bila rijeĉ o neĉemu posve
suprotnom.
Oprostit ćeš mi moje dobro raspoloţenje, rekao je, ne diţući pogled.
Ali ovo su stari prijatelji i jako sam dugo ĉekao ponovni susret s
njima. Upravo zahvaljujući tebi i djeĉaku, imamo razloga ponovno se
sretno druţiti.
Paţljivo je postavio tanki zlatni disk na vrh manjeg od dvaju voštanih
kolutova, trudeći se poravnati njegove simbole s oznakama urezanim
u površinu zlatnoga diska. Potom je u sredinu postavio malu kristalnu
kuglu. Edie je pomislila kako će se kugla otkotrljati, ali je zaĉula tiho
usisavanje kada ju je Hodaĉ pustio, kao da je u sebi imala nekakav
magnet, i ne samo da je ostala stajati u samome središtu kruga, nego
se poĉela sporo vrtjeti.
Hodaĉ je s olakšanjem odahnuo i okrenuo se Crnom Ogledalu,
uglavljenom izmeĊu dvaju većih voštanih kolutova. Iz dţepova je
izvukao rukavice i navukao ih na ruke. Potom je podigao gornji kolut i
stavio ga na rub stola, blizu Edie. Uzeo je ogledalo s površine drugog
koluta i, drţeći ga paţljivo za dršku, postavio na vrh onog kojeg je
odloţio tek nekoliko centimetara od Edieine gole ruke.
Edie je osjetila kako joj crna površina privlaĉi ruku tolikom snagom
da se poĉela kretati prema kamenu bez svjesne namjere. Morala ju je
povlaĉiti uz škrgut zuba.
Hodaĉ je, vidjevši to, kimnuo.
Jako je. Dodirni ga.
Zatresla je glavom, uţasnuta snagom kojom joj je sjajno crno ogledalo
privlaĉilo ruku.
Hodaĉ joj je prišao iza leĊa i gurnuo je bliţe stolu. Crnilo joj je sada
još jaĉe privlaĉilo ruku preko grube drvene površine. Zarila je nokte u
stol, ali nije bilo pomoći.
Nije imala pojma što se skrivalo u kamenu, ali je njegova privlaĉna
sila bila snaţnija od ikoje koju je do tada osijevnula. Nije ţeljela niti
zamišljati kakav će uţas i kakvu bol iskusiti nakon što joj ruka prijeĊe
neumoljivi put do sjajne crne površine, ali je znala da će biti gore od
bilo ĉega što je dotad iskusila.
Posljednjim je snagama odgurnula cijelo tijelo unatrag, a noge su joj
poletjele uvis odigavši prašnjavu hrpu papira s poda. No, nije
pomoglo. Crno Ogledalo kao da ju je odjednom poĉelo privlaĉiti još
snaţnije i ruka joj je poletjela natrag preko stola, sletjevši otvorenog
dlana posred ogledala, raširena poput blijede zvijezde u crnoj lokvi
tinte.
Tijelom joj je prostrujao trzaj izazvan dodirom i proširio se
prostorijom u bešumnoj detonaciji koja je podigla debeli sloj prašine u
zrak. Svijeća se ugasila i na trenutak je sve bilo crno poput ogledala.
Potom se zaĉulo grebanje šibice. Hodaĉ je ponovno zapalio svijeću, a
onda se nakašljao i Edie je uĉinila isto.
Primijetila je nešto nevjerojatno.
Nije uopće osijevala.
Prošlost se nije zabijala u nju oštrim krhotinama zabiljeţene boli.
Obiĉno se osijevanje bolno zabijalo u nju, ne ostavljajući joj mjesta za
razmišljanje dok nije bilo gotovo. Ovo je bilo drukĉije i nije boljelo.
Još je uvijek mogla primjećivati stvari kao, na primjer, ĉinjenicu da
nije osjećala bol.
Trenutak iznenaĊenja i olakšanja trajao je otprilike koliko i plamen
šibice u Hodaĉevoj ruci. A onda je shvatila da je to što joj se dogaĊalo
bilo mnogo gore od osijevanja.
Nije osjećala prošlost u kamenu.
Nije osjećala ništa.
Apsolutno ništa.
Kamen u sebi nije sadrţavao prošlost. Ĉemu god je sluţio, ĉemu god
je svjedoĉio, ušlo je u nj i potom prešlo u prazninu iza njega, prazninu
koju je Edie dodirivala. A dodirivanje te praznine bilo je uistinu
straviĉno. Edie je osjećala kako dodiruje potpunu suprotnost svijeta u
kojem ţivimo jer je sve na tom svijetu nešto, dok je sve ono na ĉemu
joj je trenutaĉno leţala ruka, sve što je privlaĉilo njezine raširene
prste, bilo ništa.
Bio je to toliko stran osjećaj da bi, da je mogla birati izmeĊu njega i
susreta s najgorom, najstrašnijom osobom koja je ikada ţivjela, bez
razmišljanja izabrala ljudsko ĉudovište umjesto onoga što je
dodirivala kroz Ogledalo. Praznina je sve svodila na jednostavnu
razinu ljudsku ili neljudsku.
Ono što je dodirivala bilo je moţda toliko neopisivo i svemirski loše
da to nije mogla, niti ţeljela zamisliti.
Osjećaš to, rekao je Hodaĉ.
To je zlo, prošaptala je Edie.
To je samo drukĉije, nasmiješio se on. Svijet je prepun ljudi koji ono
što uslijed gluposti ne razumiju nazivaju zlim ili bezboţnim. To je
nešto treće, put ka moći kojim samo najpametniji i najhrabriji mogu
kroĉiti. Ta će me moć osloboditi i omogućiti mi da vladam...
Edie je glasno uzdahnula u trenutku kada joj se nešto drugo pomolilo
u svijesti.
Osjećaš li ih? pitao je Hodaĉ.
S uţasom je shvatila da ih osjeća. Stvar je u tome da odsuće ili
praznina ne bi smjele, po svojoj prirodi, ništa sadrţavati. Edie je
polako postajala svjesna da su se svuda uz rubove te crne rupe koju je
dodirivala kretale sjene u tami, premještajući se i zureći u nju preko
ruba ništavila. Pokušavala je vidjeti o ĉemu je rijeĉ ali bi, svaki put
kada je pokušala, njezin um i pogled skliznuli s njih, a oni joj nestajali
iz vida.
Vidiš li Prisuća? upitao je radoznalo.
Ne, prošaptala je Edie. Ali tamo su...
Upravo tako, odvratio je razdragano. Ne brini. Ne još. Ne mogu doći
ovamo ako se ne otvore vrata, a za to nam treba drugo Ogledalo.
Trebamo dobiti odraz iz kojega bi mogli izaći. Jednom sam imao oba
ogledala, ali mi je jedna budaletina ukrala jedno, prije nego što sam
uspio shvatiti kako ih sigurno koristiti ili razumjeti kako zadrţati
Prisuća unutar sigurnih granica s ove strane, nakon što izaĊu iz
praznine. Taj je idiot mislio da pripremam Smak Svijeta ili takvu
nekakvu budalaštinu.
Namrštio se, prisjećajući se i izvukao bodeţ iz naslona stolice, na
trenutak ga promotrivši prije no što ga je gurnuo natrag u korice koje
su mu visjele s pojasa.
Uhvatio sam ga i išĉupao mu utrobu na polju izvan gradskih zidina, ali
nikada nisam pronašao drugo Ogledalo, a od tada sam prevrnuo svaki
kamen ovog velegrada.
Odjednom se nasmiješio. Na mnogo je naĉina njegov osmijeh bio
strašniji od njegovog mrštenja.
Sada imam i sijevku i Ţeljeznu Ruku pa ću tako preskoĉiti prepreku
koja mi već tri stoljeća stoji na putu, i otvoriti vrata Ogledala jednim
odvaţnim rezom...
Rekavši to, takvom brzinom je izvukao disk ispod kristalne kugle da
se kugla ostala bijesno vrtjeti iznad voštane površine zaštitnog koluta.
Istim je brzim pokretom potom gurnuo disk pod Edieinu ruku,
razdvojivši je tako od Crnog Ogledala. Kada je prerezao vezu izmeĊu
nje i praznine, Edie je osjetila uţasnu, tupu bol, kao da joj je netko bez
milosti odrezao cijelu ruku, ali je sada bila osloboĊena pa ju je, uz
jecaj, odigla od zlatnog diska
Sagnula se od boli, dok joj se ruka trzala na naslonu poput umiruće
ribe.
Vidiš, rekao je Hodaĉ. Nije bilo tako strašno, zar ne?
Ali bilo je toliko strašno da ju je dodirivanje te odvratne praznine
šokiralo do srţi. Upravo je bila dotakla nešto nepoznato, nešto za što
ljudski rod nije smio znati, a kamoli to dodirnuti. Dodirujući Ogledalo
nije osjećala bol, ali da joj je ruka bila slobodna uzela bi njegov bodeţ
i probola ga njime samo zato jer ju je natjerao da ga dotakne.
Bilo je strašno, prodahtala je. Nije bilo kao osijevanje. Nije bilo nalik
normalnome dodirivanju kamena.
Naravno, dijelom je to zbog toga što Ogledalo zapravo nije kamen.
Znanstvenici, ti novovjeki ĉarobnjaci, kaţu da to uopće nije kamen.
To je opsidijan, izgleda kao kamen, ali je zapravo neka vrsta stakla,
vulkanskog stakla.
To je staklo. Kao...
Kao tvoje prokleto morsko staklo, da. Ne brini, kiselo se osmjehnuo.
Zadrţi ga zasad. Trebat ćeš svu svoju snagu.
Mahnuo je rukom u pravcu brojnih zamotuljaka na policama.
Dodirnut ćeš za mene sve to crno kamenje. Kao što vidiš priliĉno sam
ih dugo skupljao, u nadi da ću jednoga dana imati sreće i pronaći
Majstora Stvoritelja i sijevku koja će mu reći koji od ovih komada
kamena nosi u sebi potencijal Crnog Ogledala.
Sve joj je odjednom postalo jasno.
Ti misliš da ti George moţe napraviti novo Ogledalo?
Znam da moţe.
Ali on nije klesar niti išta takvo. On je samo djeĉak.
Nije to nauĉena vještina. On će osjetiti oblik onoga što treba napraviti
unutar komada opsidijana koji ti izabereš, i znat će kako ga osloboditi
iz kamena. Nije to vještina. To mu je u krvi.
Ona je zatresla glavom.
Ne. On to neće uĉiniti za tebe, ĉak i ako posjeduje tu vještinu o kojoj ti
priĉaš. Jednostavno to neće uĉiniti za tebe.
Ali hoće za tebe, odvratio je on ravnodušno. Uĉiniti će to da te spasi.
Odjednom obuzeta uţasom, Edie je znala da je bio u pravu.
Jednim grubim pokretom oslobodio joj je desnu ruku i upro prstom u
police.
Ja ću razmotati zaveţljaje s kamenjem. Ti ćeš ih dodirnuti. Reći ćeš
mi koji je najsliĉniji Ogledalu od opsidijana. Osijevnut ćeš za mene...
Pogledao je u nju. Ona je pokušavala odagnati svoj strah i gledati
ravnodušno u njega.
O. K., rekla je. To će joj kupiti još malo vremena. Iako joj je jedna
ruka još uvijek bila ĉvrsto zavezana za tešku stolicu, druga joj je bila
slobodna.
Oslobodio sam ti ruku tako da moţeš dosegnuti sve tri razine police.
Uĉiniš li išta osim onoga što ti naredim, Slijepa Ţena pustit će pse na
tebe. Jel ti jasno?
Edie je ispod vrata zaĉula gladno njuškanje dvaju mastifa i kimnula
hineći beznaĊe. On je zapoĉeo odmotavati jedan po jedan zamotuljak
na udaljenijoj strani police, otkrivajući crno kamenje razliĉitih oblika i
veliĉina.
Neki od ovih su opsidijan, neki kremen. Izgledali su mi jednako kada
sam ih poĉeo prikupljati. Ne zamaraj se s kremenjem. Dodiruj samo
crno staklo, rekao je udaljavajući se.
Zaĉuvši rijeĉ kremen odjednom je znala što treba uĉiniti. Pogledala je
u ruku zavezanu za široki naslon stolice. Remen kojim je bila
zavezana bio je svega centimetar širok, ali nije bilo šanse da će
puknuti pukim potezanjem. Morat će se strpjeti do trenutka za akciju.
Sve će ovisiti o tome hoće li se on naći na pravome mjestu.
Hajde, poĉni, rekao je.
Duboko je udahnula i dodirnula prvi kamen. Veliĉinom i oblikom
odgovarao je grubo isklesanom telefonskom imeniku.
Lagano se trznula kada je sjećanje poĉelo teći u nju.
Uplakana crvenokosa ţena u zelenome kaputu sjedila je na istoj stolici
na kojoj je Edie trenutaĉno sjedila.
Rukom je obuhvatila sjajni kamen srca koji joj je bio priĉvršćen na
rever, poput broša.
Frizura joj je nalikovala frizuri astronautove ţene na vijestima iz 60-
tih godina.
Niz obraze joj je curila rastopljena maškara.
Zavapila je kada joj je prišao Hodaĉ i išĉupao joj kamen srca iz ruke.
Edie se zgrĉila osjetivši provalu tjeskobe koja je preplavila ţenu kada
je ostala bez svog kamena.
Zaĉula je Hodaĉev glas:
Pokušaj još jednom i vratit ću ti tvoju dranguliju...
Vizija prošlosti je završila, a za stolicu je sada bila privezana ona.
Pokušavala je razumjeti što je upravo bila vidjela.
Dovodio si ovamo i druge sijevke da osijevaju to kamenje.
Kimnuoje.
Zanemari sjećanja na njih. Njihova je bol... nevaţna smetnja. PronaĊi
mi kamen koji u sebi sadrţava mogućnost prolaza. Sve ih iskušaj.
Kucnuo je prstom po dršci bodeţa. Pokušaš li mi pomrsiti raĉune
biranjem pogrešnog kamena, rasporit ću tog tvog djeĉaka pred tobom
tako da moţeš gledati kako mu ţivot curi kroz pukotine podnih
dasaka.
Ali, zašto ti ja trebam ako su ti već druge osijevale to kamenje?
pokušavala je odgoditi neizbjeţno.
Zato jer se priroda praznine unutar Ogledala mijenja u vremenu. Kao
da se ono što se nalazi iza prolaza u Ogledalu kreće. Kao da slobodno
leti otkad je razdvojeno od drugog Ogledala. Dok su bili par, drţali su
jedno drugo na mjestu. NeobraĊeni kamen koji je prije deset godina
moţda bio par Ogledalu, sada to više nije. Zato je neophodno imati
Majstora Stvoritelja i sijevku u isto vrijeme na istome mjestu.
Edie je nato kimnula, okrenula se i dotakla sljedeći kamen. Pa onda
još jedan.
I tako je zapoĉeo najduţi dan u njezinu ţivotu. Većina tog kamenja
sadrţavala je najmanje jedno strahom natopljeno sjećanje sijevke iz
prošlosti, a katkad i više od jednog. Prestala je biljeţiti bol i lica u sve
snaţnijim provalama oĉaja, vukući za sobom svoju stolicu na
kotaĉićima, dodirujući kamen za kamenom. Bol je nije otupila. Samo
se nastavljala, razliĉitih lica koja su se pretapala jedno u drugo. Poĉela
je osjećati da gubi dah, kao da se utapa u beskonaĉnom moru suza.
Naposljetku se osjećala toliko ošamućenom da je jednostavno
pretpostavljala kako to nikada neće prestati. Odrţavala ju je samo
blizina kamena srca u dţepu jer je u mislima u nj sakrila svoju
posljednju nadu, svoj oĉajniĉki plan bijega, plan koji moţe postati
stvarnost tek ako svi budu u pravome trenutku na pravome mjestu. A
toj navali oĉaja drugih ţena i djevojĉica, ĉinilo se, nije bilo kraja, tako
da je Edie zaplakala od olakšanja kada je došla do praznog kamena.
Hodaĉ nije trebao ni pitati je li to bio pravi kamen. Jednostavno je
podigao pogled s mjesta na kojemu je pognut promatrao razbacane
papire u svijetlu svijeće, i nasmiješio se.
Dobro.
Edie se naslonila na policu za knjige, a on je posegnuo rukom iza nje i
odnio kamen prema stolu. Ĉim se udaljio, zgrabila je komad
opsidijana koji je leţao na mjestu tik do onog na kojemu je maloprije
bio prazan kamen. Provjerila je je li se Hodaĉ još uvijek udaljavao.
Kada je prišao stolu i poĉeo paţljivo odlagati prazan kamen pokraj
tamnog Ogledala, brzo je duboko udahnula i zatvorila oĉi.
Podigla je teški komad opsidijana i udarila njime o kamen na polici
ispod njega.
249
Zaĉula je oštar prasak i osjetila kako su joj krhotine kamena proletjele
uz lice.
Uho ju je zapeklo, ali je ignorirala bol i otvorila oĉi.
I zbilja, po cijeloj su polici leţali tanki komadići opsidijana.
Što to radiš? povikao je Hodaĉ, zbog ĉega su psi s druge strane vrata
poĉeli bijesno lajati. Edie nije zastala niti na milisekundu kako bi
pogledala hoće li on stići do nje prije nego što uĉini što je morala. I
bez gledanja će znati hoće li je šĉepati prije nego što uspije u svome
naumu. Slobodnom je rukom posegnula meĊu komadiće kamena i
zgrabila dugaĉku krhotinu, oštru poput ţileta. Uhvatila ju je s
pogrešne strane, ali ju je uspjela okrenuti u ruci i usmjeriti oštricu
prema svom svezanom zapešću.
Oštrica od opsidijana, oštrija od najoštrijeg skalpela, ĉijaje debljina
bila jedna jedina molekula, kao da je zazviţdala prolazeći zrakom, a
onda je udarila u nategnuti remen, prerezavši ga s takvom lakoćom
kao da uopće nije bio tamo.
Ne zastajkujući, Edie je poskoĉila i okrenuvši se odgurnula tešku
drvenu stolicu na kotaĉima prema Hodaĉu, koji je bio krenuo prema
njoj.
On je snaţno udario u ĉvrstu stolicu, srušivši je. Edie se izmaknula u
stranu dok su i Hodaĉ i stolica padali na pod.
Svijeća na stolu srušila se uslijed udarca, ali se nije ugasila. Otkotrljala
se meĊu rasute papire koje je Edie osijevanjem ispremiješala.
On je uspio ispruţiti ruku i zgrabiti rub njezine jakne. Njegovo obiĉno
nacereno lice sada je bilo grimizno od bijesa i boli.
Platit ćeš mi za ovo, ti mala goropadnice! povikaoje glasom kojije
zazvuĉao kao prasak groma, povlaĉeći je zajaknu.
I ti ćeš, smireno je odvratila. I ne zovi me mala.
Svom snagom hladnoga bijesa u sebi, zamahnula je opsidijanskom
oštricom preko njegova lica.
Nije gubila vrijeme na gledanje zašto je tako glasno vrisnuo
ispuštajući njezinu jaknu i hvatajući se rukama za lice, već se
jednostavno prebacila preko njegova pognutog tijela, potrĉala preko
sobe, dograbila jedan veliki kamen s najbliţe police, toliko teţak da ga
je jedva podigla, i posljednjim ga snagama bacila kroz olovom
uokvirene komadiće prozorskoga stakla. U naletu vjetra u sobu je
nahrupio snijeg, a ona je bez oklijevanja skoĉila u noć.
Jedina misao za koju je imala vremena dok je letjela zrakom bila je
kako će vjerojatno slomiti vrat, ali i kako je sve bilo bolje od onoga
što se nalazilo u toj sobi, od praznine kojajuje dozivala s druge strane
Ogledala.
39
PONOĆNA ZVONJAVA
George je ĉvrsto stiskao biĉ u ruci, naslonivši se na uredno posloţeni
portlandski kamen spomenika. Mogao bi Ĉasniku postaviti tisuću
pitanja, ali prije nego što je odluĉio koje od njih izviknuti prvo, zaĉuo
je poznatu duboku zvonjavu kako odjekuje kroz noćni zrak.
Bio je to Big Ben koji je, sa svog mjesta sto metara iznad grada,
oznaĉavao smjenu dana. Iako je već ĉuo zvonjavu tog starog zvona na
radiju, na kojem je oznaĉavala sate prije poĉetka vijesti, sada kada ju
je ĉuo kako zvoni kroz noć, uĉinilo mu se da je ĉuje po prvi put.
Uvodna su zvona zazvonilajednom, dvaput, triput, ĉetiri, a ondaje
nakon nekoliko trenutaka napete tišine zaĉuo i dostojanstvene
usamljene otkucaje velikoga zvona koji su odbrojavali sate. Slušajući
ih, sjetio se neĉega što je njegov tata obiĉavao govoriti kada bi se
vratili kući nakon kakve avanture ili izlaska. Izgledao bi potišteno pa
bi raskuštrao rukom Georgeovu kosu i, bez obzira koliko je sati
zapravo bilo, rekao, E pa, stvarno smo to uĉinili, ĉuli smo ponoćnu
zvonjavu.
A ondaje sjećanje nestalo i ustupilo mjesto neĉemu sve prisutnijem i
upornijem.
Sa svakim novim udarcem zvona osjetio je kako se mijenja. I to ne
samo on, već i njegova okolina. Dokje zamraĉeni grad nestajao u
blijedom zimskom svijetlu, George je primijetio da mu tijelo postaje
sve ukoĉenije i glomaznije. Na trenutak je pomislio da se pretvara u
kip. Stopala su mu postala masivnija i nespretnija, a uĉinilo mu se i da
mu je odjeća oteţala. I ne samo oteţala, već postala neudobnija.
Grebla ga je i bockala, ali je zaboravio na odjeću i njezinu teţinu u
trenutku kada je primijetio što se dogaĊa s raskošnom bijelom
ĉetverokatnicom nasuprot. Sa svakim je udarcem zvona blijedila, a na
njezinu se mjestu pojavljivalo vedro nebo ispresijecano crnosrebrnim
granama breza. Grane su bile gole, a George je osjetio i šibanje
hladnoga vjetra. Kada je instinktivno krenuo zakopĉati plastiĉnu
dugmad svoje kratke jakne, naišao je prstima na tvrdu ceradu, metalnu
dugmad i koţnato remenje, i spustio pogled dovoljno brzo da vidi
kako tamni bronĉani pravokutnik postolja nestaje, a njegove ĉizme
tonu u blato ispresijecano tragovima kotaĉa i izbušeno kopitima.
Samo što to nisu bile njegove ĉizme. Bile su to Topnikove ĉizme, s
Topnikovim štitnikom na jednoj i ĉvrstim prepletom ovijaĉa na drugoj
nozi, samo što nisu zapravo bile ni Topnikove jer su njegove bile
bronĉane. Ovo su bile prave, koţnate ĉizme, platneni ovijaĉi, vunene
vojniĉke hlaĉe, platnene i koţnate torbe i futrole koje su visjele s
njega, jednako stvarne kao i debela teška cerada koju je nosio umjesto
plašta. Pogledao je u svoje ruke i vidio da su od krvi i mesa, kao i to
da to nisu bile njegove ruke: bile su to ruke muškarca, moţda onakve
kakve će njegove biti jednoga dana, ali ne još snaţne i široke,
ogrubjele od rada i prekrivene ţuljevima.
Dotaknuo je vlastito lice i ĉak je i bez ogledala znao da to nije bilo
njegovo lice: brada mu je bila prekrivena neobiĉnim grubim
ĉekinjama, nos mu je bio duţi, a sve površine na licu bile su mu
nekako šire, plosnatije i pogrešne, a koţa koja ih je prekrivala deblja i
gumenastija na dodir. Zapravo, cijelo tijelo mu je bilo nekako teţe i
grublje. Bilo je to kao da mu se centar za ravnoteţu pomakao niţe, i
kao da se sila teţa koja ga je privlaĉila udvostruĉila. Nije se više
osjećao laganim na nogama, a nije bila rijeĉ o teţini od umora ta je
teţina dolazila od preslagivanja njegovih mišića i zadebljanja kostiju.
Osjećao se većim i jaĉim, ali je takoĊer osjetio, proţet tugom i
ĉuĊenjem istodobno, da je tijekom tog rasta nešto nepovratno izgubio.
Nešto što uopće nije primjećivao dok nije nestalo, djeĉaĉku lakoću i
gipkost tijela. Osjećao je, primjerice, da to više nije bilo tijelo koje bi
moglo bez mnogo razmišljanja i punom brzinom trĉati od stanice St.
Pancras sve do Hyde Parka. Njegovo je tijelo ostarjelo petnaest godina
u nekoliko sekunda. Odjednom je postao zdepastiji i tromiji. Nije se
udebljao već je postao snaţniji, kao kada se savitljiva mladica pretvori
u ĉvrsto deblo koje se više ne moţe savijati, ali moţe ponijeti veći
teret.
Osjećao je godine i neizbjeţnu teţinu koju donosi odrastanje.
Osjećao je i uporni svrab i shvatio kako se ĉeše bez razmišljanja.
Pogledao je u vedro zimsko nebo kroz grane breza i ĉudio se svjetlini.
Zaĉuo je i zaĉuĊeni duboki glas:
Mislio sam da će biti ponoć.
Shvatio je da je izašao iz njegovih usta. I ĉim ga je ĉuo, istodobno je
ĉuo i druge zvuke tog novog svijeta. Udaljeno praskanje i pucketanje,
tiho brektanje motora u pozadini, a potom, bliţe, zveckanje konjske
orme i buku kotaĉa i ljudi, klizanja metala o metal, neĉije glasno
kašljanje, a na kraju je, tik do sebe, zaĉuo Ĉasnikov glas:
Mislio si da će što biti ponoć, Topniĉe?
George je spustio pogled s njeţnog prepleta brezovih grana na
blijedom nebu i promotrivši svijet u koji je upao shvatio da se, kao što
ga je Ĉasnik upozorio, našao duboko u paklu
Tijelo jednoga konja visjelo je, okrenuto naglavce, s obliţnjeg stabla,
zaleĊeno i nepomiĉno na oštrom okrnjenom deblu na koje je bilo
odbaĉeno, nogu uprtih u visinu u grotesknoj imitaciji grana koje je
zamijenilo. Okolna su stabla izgledala kao da ih je posjekao kakav
mušiĉavi div, jer su njihova raskoljena mrtva debla izbijala iz
blatnjave zemlje pod svim kutovima. Zemlja pod njima bila je
razrovana bezumnim brazdama i nasumiĉnim rupama od granata, a
posvuda je leţala bodljikava ţica i zgnjeĉeni ostaci prošlih bitaka.
Ĉasnik je stajao pred njim, kaputa još uvijek prebaĉenog preko ruku, a
i on je sada bio od krvi i mesa, a ne više od bronce.
Ništa, gospodine. Oprostite, gospodine, sanjarim.
Izgovorio je to automatski. Sigurno mu ne bi palo na pamet zvati tog
ĉovjeka gospodine na svjesnoj razini.
Pa, trgni se i odvedi te rage u kakavtakav zaklon, prije nego što nam
onaj izvidniĉki avion dovede Švabu da nas razbudi.
Ĉasnik je pogledao u nebo i George je ugledao sićušni avion dvokrilac
koji se polagano kretao na svijetlu poput izreska od papira. Shvatio je
da je to bio izvor onog udaljenog brektanja.
Da, gospodine, ĉuo je vlastiti odgovor i vidio svoju ruku kako se
podigla do ruba šljema u brzom pozdravu. I opet, nije to svjesno
uĉinio, ali je svjesni dio njega bio tek promatraĉ bez ikakve kontrole
nad tijelom u kojemu se nalazio. Nije se osjećao odvojenim od tijela,
nego jednostavno kao da nije bio potpuno sjedinjen s onime što je
ĉinio. S jednakim je osjećajem posegnuo preko ramena i potapšao
konja za kojeg, svjesni dio njega, nije ni znao.
Hajde, onda, ĉuo je samoga sebe. Idemo pronaći bolju rupu.
Okrenuo se i uzeo dvije uzde u ruke. Pokraj njega stajala su dva konja
kestenjaste dlake, a iza njih je George ugledao par poljskih topova
koje su dvije grupe topnika uţurbano pripremale za akciju. Gurali su
ih prema vrhu niske uzvisine. Neki su od njih bili odjeveni u zimske
kapute i šalove, a drugi u ĉupave prsluke od ovĉje koţe, ali svi su na
glavama imali šljemove, a na licima izraze ţestoke odluĉnosti, radeći
najbrţe što su mogli.
George je ĉuo uzbuĊeno lupanje vlastita srca. Ţeludac mu se stisnuo
od osjećaja da se spremalo nešto jako loše. Iz zabrinutih okolnih lica
znao je i da su se svi drugi tako osjećali. Bilo je to kao da je netko
neprekidno svirao jednu jedinu visoku notu na violinskoj ţici, toliko
visoku da je bila gotovo neĉujna, ali ipak dovoljno prisutna da postane
bolna uslijed svoje upornosti, kao pozadina svemu. Usta su mu bila
suha i pomislio je kako bi ubio za šalicu ĉaja. Što je bilo ĉudno,
budući da George normalni George nije baš volio ĉaj.
Dva topniĉka promatraĉa primala su Ĉasnikove naredbe. Jedan je na
leĊima nosio rovovski periskop. Kimnuli su i poĉeli se penjati preko
ruba uzvisine, pognuti. IzmeĊu sebe su nosili navitak telefonske ţice
na kalemu, razmotavajući ga u trku. Onda se jedan od njih spotaknuo i
pao, ostavši nepomiĉno leţati. Drugi je nastavio trĉati dok nije nestao
iza druge uzvisine.
Ĉasnik je opsovao, usmjerivši dvogled prema palom vojniku.
George je osjetio kako konji povlaĉe uzde i shvatio da se trĉeći
udaljava od topova i vodi konje prema udolini u kojoj su bila vidljiva
dva zida uništena imanja. Uveo je konje pod niski luk i nije se
iznenadio pronašavši ondje još dva konja kako ĉekaju, sputanih
prednjih nogu, glava prekrivenih zobnicama ĉiji su sadrţaj zadovoljno
ţvakali. Usprkos nedostatku krova, zidovi ruševine bili su dobra
zaštita. George je ĉuo kako visoko nad njima udaljeno brektanje
motora postaje sve glasnije.
Uza zid je ĉuĉao još jedan vojnik koji je pokušavao zapaliti vatru pod
velikim pocrnjelim ĉajnikom. Na tlu pokraj njega leţao je šljem, a na
sebi je imao jedan od onih ĉupavih ovĉjih koţuha.
Ĉaj samo što nije. Reci im da se strpe, rekao je vojnik.
George je otkrio da je sputao konje kao da je to ĉinio cijeloga ţivota,
ali je promatraĉ unutar njegova tijela motrio ramena i kosu vojnika
pognutog pred slabašnom vatrom. Iz kuta usana visjela mu je cigareta,
a George je zaĉuo coktaj dok je pušio bez korištenja ruku i ĉuĉao nad
slabašnim plamenom, gledajući u nešto što je drţao pred sobom.
Moţda zato jer je svim silama pokušavao ne razmišljati o tome zašto
onaj vojnik koji je drţao jedan kraj navoja telefonske ţice nije ustao
nakon spoticanja i pada, George se usredotoĉio na prouĉavanje
vojnikova zatiljka.
Kosa mu je bila tamna, poput Georgeove, straga i sa strana kratko
pošišana. Kada je provukao ruku kroz nju, George je osjetio kako mu
se ţeludac steţe zbog familijarnosti tog pokreta. Naglo je i snaţno
poţelio da se taj trenutak zaledi u vremenu. Nije htio da vrijeme
nastavi protjecati, jer što god se trebalo sljedeće dogoditi nije moglo
biti ono što je nagovijestio osjećaj u njegovu ţelucu, zato jer to nije
bilo moguće.
A onda je vojnik pred njim izvadio cigaretu iz usta, bacio je u vatru i
ustao, protegnuo se i okrenuo.
Georgeovo srce na trenutak je prestalo kucati.
Svaĉije bi srce prestalo kucati ugledavši kako se dogaĊa nešto
nemoguće.
Svatko bi zaboravio disati.
Svakome bi se grlo toliko stislo da bi mu ostalo tek dovoljno prostora
za procijediti jednu kratku rijeĉ.
Rijeĉ kratku poput:
Tata?
Oĉi koje je tako dobro poznavao i za koje je znao da ih više nikada
neće vidjeti, nasmiješile su mu se, a jedna se obrva izdigla u izrazu
kojeg ne samo da se sjećao, već ga je i uvjeţbavao pred ogledalom u
kupaonici tjednima nakon pogreba, kako ga nikada ne bi zaboravio.
Vrata njegova srca širom su se otvorila, ponovno se osjetio lakim te je
potrĉao prema njemu.
Koga ti zoveš tatom, stari? nasmijao se vojnik. Mislim da sam mlaĊi
od tebe...
George je stao kao ukopan shvativši da, iako su mu se oĉi dobrohotno
smiješile, u njima nije bilo prepoznavanja.
A onda mu se tlo izmaklo pod nogama kada je eksplodirala prva
bomba.
TOPNIKOV POSLJEDNJI SMIJEH
Topnik je stajao do brade uronjen u vodu što je utjecala u rupu koju je
iskopao u šljunĉanoj plaţi. Sada kada je uklonio kostur djevojĉice s
mjesta na kojemu je zaustavljao istjecanje vode na dnu spremnika,
definitivno je osjećao slabašno strujanje oko nogu.
Duboko je udahnuo i zaronio. I zbilja, voda je pretjecala kroz niski
luĉni prolaz koji mu je dosezao do koljena. Uhvatio je rukama
zahrĊalu rešetku koja ga je zatvarala. Pomakla se. Ustao je i poĉeo je
udarati ĉizmom. Neumorno je udarao u to prastaro ţeljezo,
zamišljajući kako udara nacerenu Hodaĉevu njušku. To mu je
pomagalo da donekle potisne umor koji ga je opsjedao, kako bi
otvorio dovoljno širok prolaz kroz koji će se moći provući. Uronio je
rukom u vodu i zakljuĉio da je uspio.
Potom se paţljivo popeo do vrha svoje rupe i privukao zaveţljaj s
kamenjem srdaca. Izvukao je kutiju sa šibicama i zapalio posljednju.
Kostur djevojĉice zabijelio se iz mraka. Ranije je po njemu poslagao
djeliće njezine haljine najbolje što je mogao, i prekrio joj lice.
Pogledao je u njezinu dugaĉku kosu i pomislio na Edie. Sjetio se
koliko je blijeda i nesigurna bila dok je bila razdvojena od svojeg
kamena srca, kako se ĉinilo da lagano kopni, i kako je mjesto ţivota u
njoj zauzimao golemi, sveproţimajuĉi strah. A onda se šibica ugasila,
a on je pomislio koliko bi prestravljena bila Edie, ostavljena na mjestu
mraĉnom poput ovoga, bez svog kamena srca da je tješi.
Zato je zastao na trenutak i posegnuo u zaveţljaj s kamenjem srdaca iz
kojeg je nasumce izvadiojedan kamen, a onda rukom napipao kostur i
otkinuo komadić haljine s njega. Paţljivo je njime omotao kamen,
tako da ne zasvijetli u sluĉaju da se pojavi Hodaĉ. Zamotao ga je u
nekoliko slojeva jer je bit svog tog kopanja bila da, u sluĉaju da se
Hodaĉ pomoću svojih ogledala vrati ovamo, osigura odsutnost
svjetlosti upozorenja i time onemogući da se ikada više izvuĉe van.
Topnik se nadao da će, ne bude li mogao vidjeti nikakav odraz u
ogledalima, Hodaĉ zauvijek zaglaviti tu dolje.
Gurnuo je ruku u unutrašnjost prsnog koša kostura i stavio ĉvrsto
umotan kamen na mjesto na kojemu je, raĉunao je, nekoć kucalo
njezino malo srce.
Mirno spavaj, malena, rekao je. On ti više ništa ne moţe.
Potom je zgrabio zaveţljaj s ostalim kamenjem i skoĉio natrag u rupu
uz pljusak. Iako je znao da se pod vodom mogao kretati ne dišući, nije
osjećao da to zbilja i moţe. Znao je da je tome tako zbog procijepa
izmeĊu onoga što je bio bronĉani kip i onoga koga je zrcalio ĉovjeka.
Ljudska strana koju je kipar unio u njega proći će kroz svu muku
utapljanja, iako on kao kip neće umrijeti. MeĊutim, kako je bio
uvjeren da je ponoć bila blizu, to je bio tek nevaţan tehniĉki detalj,
budući da će uskoro umrijeti i kao kip zbog posve drugih razloga.
Odluĉio je kako će se ipak pokušati izvući odavde, jer je htio to
kamenje srdaca koje je Hodaĉu toliko znaĉilo zauvijek izbaviti iz
njegovih kandţi.
Tko se zadnji smije, druškane, rekao je u tami. Tko se zadnji smije,
prokletniĉe...
A onda je ĉvrsto obuhvativši jednom rukom šljem, a drugom zaveţljaj
s kamenjem, duboko udahnuo i zaronio pod vodu odgurnuvši se u
usku cijev.
Drţao je oĉi otvorenima, ali ih je jednako tako mogao i zatvoriti. Oštri
komadići rešetke koju je udarcima izbio iz trošna kamena, strugali su
šljunkom unutar cijevi te se odgurnuo dublje u prolaz. Koliĉina
šljunka se smanjila i uskoro je puzao preko vodom uglaĉanog sloja
mulja, povrh neĉeg što se pomicalo kako se on kretao.
Dok je tako puzao prema naprijed osjetio je kako mu se ţareća bol
uzrokovana nedostatkom kisika diţe iz pluća i širi u vrat i jednjak.
Izbuljio je oĉi, a usta su mu se poĉela boriti sama sa sobom, u sukobu
automatskog refleksa disanja i sile kojom je to pokušavao sprijeĉiti.
Škrgutao je zubima suspreţući disanje i slijepo grabio dalje. Znao je,
dijelom mozga koji nije bio obuzet uţasom uslijed bolnog nedostatka
kisika, da je puzao u vlastitu smrt. Ĉinjenica da je skrivao Hodaĉevu
dragocjenu kolekciju stakalaca davala je toj inaĉe uzaludnoj gesti
smisao, i drţao se tog smisla kada je njegova snaga volje kapitulirala
pred neizbjeţnim, a on refleksno otvorio usta i udahnuo vodu.
Poĉeo se grĉiti i okretati izmuĉeno tijelo prema nevidljivom nebu nad
zemljom, tako da ne umre lica uronjena u blato, već pogleda uprtog u
nebesa. Naposljetku, budući da je to bio posljednji izbor koji će u
ţivotu napraviti, ţelio je pogledati prema mjestu na kojemu su moţda
bili mogući sretniji završeci od usamljeniĉke smrti koja će njega snaći
u ponoć.
PUKNUTA VEZICA
Detonacija je zatresla zemlju. George se srušio na jedno koljeno, a
onda su konji, propinjući se, poĉeli povlaĉiti uzde, a vojnik s licem
njegova tate trĉao je preko okolnih ruševina psujući i gledajući u nebo.
Zgrabio je strojnicu koja je stajala na stalku na niskom zidu i
ţmirkajući pogledao kroz nišan, kleknuvši iza nje i uperivši je gotovo
vertikalno u nebesa.
Ĉim je zapucao, George je zgrabio uzde i primakao konjske glave
jednu drugoj, gladeći ih i umirujući. Njegovi pokušaji umirivanja bili
su ugušeni glasnim štektanjem vatre velikog kalibra, dok je drugi
vojnik ispaljivao metke iz kruţnog bubnja nataknutog na vrh strojnice.
George je pogledao prema gore i ugledao crnoţuti avion dvokrilac
koji se okretao toliko nisko nad njima, da je jasno vidio lice izvidnika
prekriveno zaštitnim naoĉalama koji je sjedio iza pilota i naginjao se,
rukom izbacujući bombu.
Pomislio je kako je cijeli svijet zastao dok je sićušna bomba, ĉinilo se,
padala ravno na njega; ali koliko god se sve ĉinilo usporenim nije
imao vremena za bijeg. Ili je moţda bila rijeĉ o neĉem drugom, moţda
taj impuls u tijelu nije bio njegov, moţda je Topnikov instinkt
upravljao njegovim pokretima: što god to bilo, shvatio je samo da je
okrenuo leĊa eksploziji i zaštitio konjske glave svojim raširenim
dlanovima.
Druga je bomba pala negdje iza zidova ruševine, pa iako je nešto
udarilo u drugu stranu zida, nakon ĉegaje prašina izletjela kroz
pukotine meĊu ciglama, George i konji ostali su neozlijeĊeni.
Strojnica je naglo utihnula. George je pogledao u njegovom pravcu i s
olakšanjem vidio da je vojnik još uvijek bio u jednom komadu, da je
samo pokušavao uglaviti novi bubanj s municijom.
Prokleti izvidniĉki avion, opsovao je. Sad ćemo nadrapati.
Zurio je za avionom koji je nestajao na horizontu i zatresao glavom,
zgaĊen samim sobom zbog toga što ga nije pogodio.
Ne znam zašto me tjeraju da tratim municiju s tim ĉudom. Ne bih bio
u stanju pogoditi prokletu štalu ni da me u nju zakljuĉaju i natjeraju da
ispraznim cijeli bubanj.
Ostavio je oruţje i okrenuo se prema Georgeu, skrušeno se smiješeći.
George je vidio da je bio u pravu. Bio je puno mlaĊi od njega. Bilo je
to lice njegovog tate, ali lice s fotografija iz vremena kojeg se George
nije mogao sjećati jer još nije bio roĊen, ili je moţda tek bio beba.
Vojnik je ugledao nešto na tlu meĊu njima i sagnuo se da to pokupi jer
mu je ispalo u trku prema strojnici. Bila je to tanka, dţepna knjiga
otrcana koţnatog uveza iz koje se po tlu rasulo nekoliko crnobijelih
fotografija. George je podigao one koje su mu bile najbliţe, bojeći se
da će ih zgaziti uznemireni konji. Na jednoj je fotografiji bila djevojka
bistrih oĉiju, sa šeširom širokog oboda, plaho se smiješila pokazujući
brojne zube, vrat i ramena ispred lonĉanice aspidistre. Na drugoj je
bila ista djevojka, ali je sada sjedila na otomanu ispred zida oslikanog
ruţama penjaĉicama i na koljenima drţala ĉvrsto zamotan zaveţljaj
koji je priliĉno nespretno okrenula prema fotografu, pokazujući svijetu
sićušnu bebu koja je bjesomuĉno vrištala razrogaĉenih oĉiju.
Vidiš onog konja na stablu? pitao je vojnik.
George je kimnuo, bojeći se progovoriti.
Prokleta nepravda, kaţem ja. Mislim, vidio sam svakakvih stvari, ali
ţivotinje? Ne znam. Ovo nije njihova borba, zar ne?
George je zatresao glavom, a onda shvatio da je vojnik ispruţio ruke
ĉekajući da mu vrati fotografije koje je pokupio s poda.
Moja ţena.
Jako zgodna, procijedio je George.
Vojnik se ponosno ozario.
Naravno da je. Ona je zabavljaĉica.
Aha.
George se drţao kratkih reĉenica, bojeći se da će se na neki naĉin
otkriti izgovori li išta nalik pravoj reĉenici.
Ona je zapravo pomalo plesaĉica, pomalo pjevaĉica. Drukĉija je od
drugih, znaš.
Lice koje je pripadalo njegovu ocu, iako to nije bilo moguće, na
trenutak se zamišljeno namrštilo, a George je u njemu vidio nešto
ranjivo, na što nije bio navikao.
Gle, neki moji prijatelji misle da je pomalo prevrtljiva, ali oni je ne
poznaju. Ona jednostavno... uţiva u paţnji. Nema u tomu niĉeg lošeg.
George je shvatio da je vojnik traţio njegovo odobravanje i osjetio je
nelagodu zbog ranjivosti na licu koje je obiĉno njega tješilo.
Nema, slegnuo je ramenima, ne znajući što drugo reći. Drugi je vojnik
pogledao fotografiju s djetetom, prešavši palcem preko uplakana lišca.
Podigao je pogled prema nebu.
Moţda će klinac biti dovoljan. Moţda će je malo usporiti.
Moţda i neće.
Rijeĉi su mu pobjegle iz usta prije nego što ih je uspio zaustaviti.
Zazvuĉale su ravnodušno, teško i ogorĉeno.
Da, pa... Ako neće, nije ni vaţno. Bar ćemo se imati s ĉime pohvaliti,
zar ne?
Mahnuo je fotografijom kroz zrak, a onda je gurnuo natrag meĊu
stranice knjige.
George je kimnuo. Na trenutak su im se pogledi sreli.
Imaš li ti klince, stari?
Georgea je iznenadilo to pitanje.
Naravno da nemam...
Promijeni te to. To ti je poput ovoga. Mahnuo je malom otrcanom
knjiţicom iznad ramena, gurnuvši je potom u dţep, a onda ponovno
ĉuĉnuo nad ĉajnik u kojemu voda samo što nije prokljuĉala. Nastavio
je govoriti bez osvrtanja. To je poput knjige, nije li u jednome
trenutku junak si vlastite priĉe, a onda tvoja ţena rodi to sićušno
stvorenje, pa ti se, usprkos njegovoj sićušnosti, srce nekako pomakne i
shvatiš da uopće više nisi junak vlastite priĉe. Ono što si smatrao
središtem vlastite pozornice, zapravo, nije središte nikakve pozornice,
tek prostor na rubu mnogo većeg prostora koji je bio tu cijelo vrijeme,
samo ga ti dosad nisi vidio.
Glas mu je nestao u ĉuĊenju i neko vrijeme jedini zvuci koje je
George ĉuo bili su zveckanje limenih šalica, ĉajnika i lonaca, a onda
se vojnik okrenuo prema njemu nasmiješena lica koje je tako oĉito
pokušavalo ne izgledati prestrašeno, da je Georgea boljelo i samo
gledanje u nj.
Ali to je u redu, dobro je. Zbog togaje sve to lakše. Mislim, i teţe
istodobno jer stalno brineš i tako to, ali barem znaš da si, ĉak i ako te
iza ugla ĉeka neka prokleta bombetina, imao nekakvog udjela u
neĉemu što će se nastaviti, zar ne?
Pruţio je šalicu vrućeg ĉaja Georgeu. George ju je prihvatio, kimnuvši
glavom. Otpio je gutljaj i glasno uzdahnuo, opekavši usta. Drugi
vojnik kao da ništa nije primijetio, nastavio je s priĉom.
Mislim, nisam nikada vidio maka, ne uţivo, ali zaradim li metak i
nikada se ne vratim kući, ona će mu priĉati o meni, zar ne? Mislim, on
će znati da ja... znaš, koliko ga ja...
U zemlju kao da je udario golemi malj, od ĉega su obojica izgubila
ravnoteţu i pala, a George je od detonacije na trenutak i oglušio,
premda je još uvijek bio u stanju ĉuti uspaniĉene udarce svoga srca u
grudima.
Rukama je kliznuo niz tijelo i s uţasom shvatio da je bilo mokro.
Ĉekao je da ga ošamuti bol te otvorene rane iz koje je oĉito liptala krv,
ali je doţivio tek povratak sluha i ugledao oĉevo lice kako se nadvija
nad njim nabijajući šljem na glavu.
Šteta tako dobrog ĉaja, druškane. Nasmiješio se i pruţio mu ruku.
George se uz njegovu pomoć podigao na noge i pogledao prema dolje,
otkrivši da mu torzo nije bio izobliĉen nikakvom raskrvavljenom
ranom, nego da je niz njega curio sadrţaj njegove limene šalice.
Zemlja se iznova zatresla, ali je bomba ovaj put pala dalje, s druge
strane ruševine. Vojnik se namrštio. Bio je to tako nepodnošljivo
poznat izraz lica da je George i dalje vjerovao kako se pred njim
nalazio njegov otac. Bilo je to prepoznavanje na razini dubljoj od
misli, bila je to krv koja je prepoznavala vlastitu krv.
Kreću s napadom. Prokleti Švabo nas je okruţio. To će se još
pogoršati, prije nego što se smiri.
Nevjerojatno, ali sada kada je napad poĉeo, George je primijetio da je
iz oĉevih oĉiju nestalo sve sumnje i ranjivosti. Opet je izgledao ĉvrsto,
više nalik ocu kakvog se sjećao. A onda je njegovo tijelo preuzelo
kontrolu i on je postao vojnik, a ne više djeĉak uhvaćen u snu koji se
upravo pretvarao u noćnu moru, i poĉeo je tješiti svoje konje kadaje
zapoĉeo novi niz eksplozija.
To naši uzvraćaju vatru. Moramo vidjeti moţemo li im uzvratiti prije
nego što nas sravne sa zemljom! vikao je njegov tata, saginjući se kad
mu je nešto prozujalo pokraj glave. Zovu ih topniĉki dvoboji. Kao one
u kojima su otmjena gospoda rješavala svoje nesuglasice. Ali, reći ću
ti jednu stvar, nema u njima niĉeg gospodskog, to ti je samo ubij ili
budi ubijen, a onaj ĉiji topnici ne znaju ciljati otići će ravno k vragu.
BUM. Jedna je granata otkinula ostatak slamnata krova s vrha zida,
natjeravši ih da se refleksno bace pod kišu suhih vlati slame i
komadića ţbuke.
Sretan Boţić i tebi, Švabo, njegov se otac nacerio, prkosna pogleda.
Preplašeni konji propinjali su se svojim sapetim nogama, a onda se
zaĉulo oštro pucketanje i tresak kadaje nešto udarilo u blizini, a nešto
je pak proletjelo Georgeu pokraj glave, a još mu se nešto odbilo o
koţni štitnik na nozi, snaţno zaboljevši. Morao se uhvatiti za uzde
jednog od konja kako bi se odrţao na nogama, a onda je konj stao
njištati i drhtati, pokušavajući se otrgnuti, a kada je George spustio
pogled vidio je kako nešto viri iz noge konja, dimeći se.
Trgnuo se zbog prizora krvi, sve jaĉe grmljavine granata, kao i blizine
te posljednje eksplozije, i negdje duboko u mislima sjetio se kako bi
sve to mogao zaustaviti silaskom s postolja u dalekom, dalekom
gradu. Bilo je to veliko iskušenje, automatski povratak kući.
Osjetioje usplahireno podrhtavanje konjskih nosnica, mekih poput
perja pod njegovom rukom. Bez razmišljanja je ĉuĉnuo i poĉeo petljati
po jednoj od nekoliko torbi koje su mu visjele s ramena, u potrazi za
zavojima.
Hej, pomozi mi naĉas! zaĉuo je vlastito vikanje. Uhvati ga za glavu!
Vojnik s licem njegovog tate obujmio je glavu konja i pokušavao ga
umiriti, a George je vidio samoga sebe kako se saginje i bez imalo
oklijevanja ĉupa usijani komad metala iz noge konja. Opekao je prste,
a kada je krv šiknula iz rane pritisnuo je debeli smotak zavoja preko
nje, snaţno stisnuvši kako bi zaustavio krvarenje. Drugom je rukom
rastresao zavoj i omotavao ga oko noge, ĉvrsto ga steţući nakon
svakog kruga
Nije obraćao paţnju na konstantno podrhtavanje i pomicanje okolnog
tla, nego je ĉvrsto povijao ranu, kruţeći smotkom zavoja uokolo noge,
dok ga nije potrošio. Dok je to radio, primijetio je nevjerojatnu bjelinu
zavoja i kako je ta boja lijepo pristajala uz tamnu kestenjastu boju
noge. TakoĊer je udisao ĉisti, zdravi miris gorućeg drveta. Nikada mu
prije nije ništa tako dobro zamirisalo. Potom se sagnuo i zubima
rasparao kraj zavoja pa je jedan kraj omotao oko noge i zavezao za
drugi u ĉvrsti ĉvor.
Noga konja se i dalje tresla, alije sa zadovoljstvom primijetio da krv
nije probijala kroz gazu.
Jako dobro, rekao je vojnik. George je vidio kako mu se mrko smiješi,
drţeći uzde tik ispod široko raširenih konjskih nosnica.
Ustao je, obgrlio konja i milovao mu vrat, pokušavajući ga smiriti.
Odjednom je grmljavina granata na trenutak prestala, a njih su dvojica
stajali mirno sa svake strane konja, nepomiĉno išĉekujući sljedeću
eksploziju. A George je odjednom nevjerojatno jasno vidio konjsko
oko i pomislio kako nikada nije vidio tako duboku i lijepu smeĊu boju.
Potom mu je paţnju privuklo nešto crveno i poĉeo je motriti jednu
bubamaru koja se mirno kretala po koţnatoj uzdi prema ruci njegova
oca poloţenoj izmeĊu konjskih ušiju, a iza tih ušiju je ugledao nebo i
shvatio da to nije bilo blijedo nebo kao što je u poĉetku mislio, već
njeţno plavo nebo koje je u sebi sadrţavalo izvanrednu zelenu nijansu.
Ĉinilo mu se da je zbog trenutka tišine, kao i ĉinjenice da je smrt
mogla svaki ĉas doletjeti s neba, sve vidio nekako intenzivnije.
Odjednom je znao, u nekoj vrsti produţetka te pojaĉane svijesti, da je
to bio neopisivo dragocjen trenutak i da ga je trebao iskoristiti prije
nego što ga izbriše sljedeća salva granata. Morao je nešto reći tom
vojniku koji istodobno jest i nije bio njegov otac. Bilo je to više od
prilike kakva ti se pruţa samo jednom u ţivotu, bila je to prilika kakva
ti se ne pruţa niti jednom u normalnom ţivotu i nije ju smio potratiti.
Okrenuo se kako bi pogledao u oĉi svoga oca i poĉeo otvarati usta
spremajući se progovoriti, ali je vrat konja sakrio oĉevo lice i sve što
je vidio bio je neuredan pramen navrh njegova ĉela. Kada se
pomaknuo kako bi ga pogledao u oĉi, zaĉuo je novu eksploziju, ne
preblizu, ali ipak dovoljno blizu da obojica pognu glave. Potom su
posvuda poĉele padati granate, a svijet se rascijepio i iz njegove je
utrobe stao sukljati pakao u nizu gromoglasnih udaraca koji su se
zabijali u tlo i, ĉinilo se, isisavali zrak iz njihovih pluća dok su se
drţali za konja pognutih glava, nastojeći izbjeći gelere, zemlju i ka-
menje koji su letjeli uokolo.
I više nije bilo tišine, samo neumoljiva buka i neumorni udarci od
kojih im se zemlja pod nogama propinjala i tresla poput palube broda
na nemirnom moru.
George nije vidio mnogo od baraţne vatre u kojoj su zapeli. Svaki put
kada bi zaĉuo eksploziju saginjao je glavu, a kada bi otvorio oĉi jedino
što je vidio bio je zrak pun zemlje što je letjela njime. Nije mogao
uĉiniti ništa doli zakopati lice meĊu konjske vratove, objema rukama
ritmiĉno milujući dvije ţivotinje, osluškujući vlastiti glas koji je
govorio:
Mir, mir.
To bombardiranje nije uzdrmalo samo tlo na kojemu je stajao.
Uzdrmalo je i njegovo shvaćanje svega. Svaki bi se put lecnuo ĉuvši
eksploziju, znajući kako će ga sljedeća raznijeti u komadiće. A kada se
to ne bi dogodilo, zbog uţasa išĉekivanja sljedeće, poţelio je da jest.
Nekakvo daleko sjećanje na postolje i ĉinjenicu da je trebao uĉiniti
samo jedan korak kako bi se izbavio iz tog pakla ponovno se pokušalo
progurati u njegovu svijest, jer ga je beskonaĉnost tog uţasa umalo
srušila na tlo, ali se oglušivao onj.
Shvatio je da ga je uspravnim odrţavao jedino stisak ruke drugog
vojnika preko vrata ranjena konja. Pokušavao se ukopati ĉizmama u
tlo i oĉvrsnuti vlastite noge, ali je to bilo nalik pokušaju oĉvršćavanja
ţelatine. Zaškrgutao je zubima, a onda je zaĉuo glas svog oca:
Mir deĉko, mir deĉko, bit će sve u redu.
Iako je vojnik to govorio kako bi umirio konja, stiskao je Georgeovu
ruku, i njegovo se srce iznova otvorilo, usprkos kakofoniji smaka
svijeta koji se dešavao oko njega i uspio je pronaći ţeljezo unutar sebe
i umiriti uzdrhtale noge. Kada je pogledao u njih, zapanjen ĉinjenicom
da su prestale drhtati, ugledao je posljednju lošu stvar, trenutak prije
nego što se dogodila.
Ĉizme njegova oca bile su jednake njegovima.
Razlikovale su se samo po tome što je njegov otac potrgao jednu
vezicu i uţurbano je popravio zavezavši njezine krajeve u ĉvor pri dnu
ĉizme.
George je znao što će se dogoditi, dok je grabio oĉev rukav i poĉeo
vikati:
Ne! Tata! Slušaj, molim te, ja nisam...
Vojnik je naglo podigao glavu i pogledao u Georgea preko konja.
Smiješio se.
U redu je...
Zid se srušio kao da ga je kakav div upravo udario nogom. Konji su se
propeli i obojica su se lecnuli, a onda je George osjetio kako je
vojnikov stisak ruke izgubio snagu i odjednom je on morao pridrţavati
svu njegovu teţinu. A potom su se oba konja srušila kada im je
plamen liznuo preko leĊa.
George nije ispuštao vojnikovu ruku iako su odjednom bili obavijeni
oblakom prašine i dima i nije ništa vidio. Osjetio je kako konji
paniĉno udaraju kopitima i zaĉuo njihovo histeriĉno njištanje pa ih je
slobodnom rukom odvezao. Konji su nestali, a on je podigao mlitavo
oĉevo tijelo na svoja ramena i teturajući izašao iz goruće ruševine.
Povikao je Upomoć, ali pomoć nije stizala pa je teturao naprijed,
uzbrdo, a teret koji je nosio postajao je svakim korakom sve teţi i
zaĉuo je vlastito jecanje. Onda je vjetar raznio dim i pucnjava je
prestala, a on je ugledao brdo pred sobom i pao na koljena pred
uţasom koji mu se ukazao.
Topovi su bili uništeni. Jedan je i dalje bio uprt u nebo, drugog uopće
nije bilo. Na njegovu je mjestu sada stajao krater s tijelima vojnika
uredno odbaĉenima uz rub, nalik laticama cvijeta. Bilo je i tijela
odbaĉenih na bodljikavu ţicu, od kojih su neka bila nepomiĉna. Nešto
je pokušavalo ispuzati iz kratera nastalog od pada granate. Mrtvi je
konj nestao sa stabla, a nestala je i većina stabala.
Njegovo dozivanje u pomoć pretvorilo se u pitanje i zaĉuo je rijeĉ
Zašto?, kako mu uporno i grĉevito izlazi iz grla. Cijelo je vrijeme sve
snaţnije stiskao ruku svoga mrtvog oca, osjećajući kako mu pod
njegovom teţinom popuštaju noge i poĉinju tonuti u blato.
A onda je nešto zazveckalo pred njim i vidio je da su to bila nosila pa
je podigao pogled i ugledao Ĉasnika i Desetnika kako ga gledaju s
beskrajnom tugom u oĉima. Ĉuo je Ĉasnikov glas:
Spusti ga dolje, Topniĉe.
On je zatresao glavom i pokušao ispraviti noge usprkos teţini na
ramenima koja ga je gurala prema dolje.
Ne moţeš ga zauvijek nositi. Spusti ga.
George je ponovno zatresao glavom i snaţnije stisnuo mrtvu ruku.
Zaĉuo je vlastiti glas.
To mi je tata.
Isprepleo je prste jedne ruke s prstima mrtve ruke i stisnuo ih svom
snagom, ali ona se nije povratila u ţivot. Onda je mrtva ruka postajala
sve većom, ĉinilo mu se, i iskliznula je iz njegove, a George je zaĉuo
oštro zavijanje policijske sirene povrativši se u buku londonskog
prometa i tamno nebo. Koljena su mu otkazala te se srušio s
bronĉanog postolja, osjetivši kako su ga uhvatile dvije bronĉane ruke.
Visio je meĊu njima gledajući dolje u Ĉasnikove ĉizme, a onda je
nestalo svog svijetla i okruţilo ga je crnilo u koje je zaronio kao u
more.
42
TOPNIKOV KRAJ
Topnik je leţao u crnoj vodi, išĉekujući smrt. Ljudski dio njega bio je
umrtvljen uţasom utapljanja, nepodnošljivom klaustrofobiĉnošću
cijevi, straviĉnom nemogućnošću posljednjeg udisaja i pogrešnošću
svega toga.
Dio njega koji je bio kip znao je pak da je stigla smjena dana pa da
tako stiţe i smrt. Cijelo je svoje postojanje proveo oznaĉavajući ponoć
i stojeći na svome postolju pa su, kao što biva s navikama, njezin
ritam i vrijeme bili urezani u njegov tjelesni sat.
Prestat će hodati i priĉati i pretvorit će se u beţivotnu hrpu metala. Do
zore će se raspršiti u elemente i ponovno materijalizirati na svom
postolju, zauvijek nepomiĉan. Ĉesto se pitao jesu li zrcalnici koji su
umrli bili mrtvi i iznutra ili tek nesposobni za kretanje i izraţavanje.
Nadao se da su potpuno mrtvi. Inaĉe bi se osjećao ţiv zakopan, uz tek
sićušan prozorĉić kroz koji moţe promatrati svijet kako promiĉe pred
njim, ali bez mogućnosti druge komunikacije s njim, osim kroz besko-
naĉan vrisak koji bi mu ostajao zarobljen u glavi.
Smrt će, nadao se, biti ništavilo. Velika praznina, završetak u kojem je
nedostatak ţivota i nade poništen nedostatkom boli i oĉajanja,
konaĉna jednadţba u kojoj je ništa bilo jednako niĉemu i sva su
raĉunanja prestala.
Onda je uspio podići ruke i smireno ih poloţiti preko prsa pa se umirio
zatvorivši oĉi i išĉekujući zaborav.
Problem je bio u tome što iznutra nije bio miran, i dok su sekunde
istjecale pomislio je kako je cijela ta priĉa sa zaboravom bila samo
bijeg iz situacije. George i Edie će i dalje biti u opasnosti bez obzira
bio on toga svjestan ili ne, i zbog toga se loše osjećao. Namrštio se
shvativši da neće njeţno otploviti u vjeĉnu noć, nego da će otići
osjećajući se kao da ih je izdao preranim napuštanjem.
Naglo je otvorio oĉi u mraku.
Pa, rekao je samome sebi. Zaboravi ovu blesavu pribranost. Umri
boreći se.
Poĉeo je udarati nogama i odgurivati se kroz cijev. I dokje tako puzao,
lice je razvukao u divljaĉki osmijeh. Smiješio se jer je znao da je to
dvostruko besmislena gesta, kao prvo, zato jer će uskoro biti mrtav, a
kao drugo, jer nitko neće znati da se nasmiješio. Smiješio se jer je to
ĉinio samo za sebe. Umrijet će ispunjavajući svoju ulogu.
Bio je to dobar plan. Bio je teţak, plemenit i, u najboljoj maniri dobrih
planova, osuĊen na propast.
Nije umro boreći se.
Nije umro ispunjavajući svoju ulogu.
Nije uopće umro.
Negdje usred udaranja i puzanja kroz usku cijev, gurajući zaveţljaj s
kamenjem srdaca pred sobom, shvatio je da se dan već zasigurno
smjenio, da je prošla ponoć i da je on, neoĉekivano i nevjerojatno, bio
ţiv.
Nije znao da je to bilo zato jer je George umjesto njega stajao na
njegovu postolju, znao je samo da ne samo da nije bio mrtav, već i da
se sa svakim novim centimetrom napretka kroz usku cijev osjećao
snaţnijim.
A cijev je bila uska. I definitivno se suţavala jer je nanosa na njezinu
dnu bilo sve više pa mu je nos poĉeo dodirivati svod cijevi.
Onda je cijev naglo završila. Grabio je rukama ispred sebe i gurao
zaveţljaj prema naprijed, a potom njime udario o prepreku i dalje više
nije mogao.
Ĉinjenica da su mu se neobjašnjivo vraćale ţivotna energija i snaga
ĉinila je njegovu novu situaciju samo strašnijom. Dok je bio u stanju
išĉekivanja smrti, zbog malaksalosti je uspijevao ignorirati
klaustrofobiju. Sada kada je ojaĉao, ĉinjenica da je sva njegova
energija bila zgurana u tu slijepu cijev, zakopanu ispod tko zna koliko
zemlje, ĉinila mu se neizdrţivom. Zbog pritiska koji je poĉeo osjećati
u glavi i tijelu poţelio je vrištati, ali pod vodom to nije bilo moguće, a
za udaranje nije baš imao prostora. Umjesto toga, odluĉio je
zanemariti ĉinjenicu daje cijelo to vrijeme gmizao naprijed samo kako
bi se sada zaglavio u cijevi nalik na lijes, i pokušao razmišljati. Ušao
je u tu cijev zato jer je osjetio slabašno, ali prisutno strujanje kroz nju.
A ako je strujanje postojalo, to znaĉi da cijev nije mogla biti potpuno
zatvorena. Ispruţio je ruke i poĉeo opipavati svod cijevi. Napipao je
samo kamen. Pomakao je svoj zaveţljaj i prepipao boĉne zidove.
Ondaje naišao na prazninu. Cijev tu nije završavala, već samo
skretala. Namještao se, pokušavajući gurnuti ruku dublje u kut cijevi i
zaprepašteno otkrio da je nakon nje osjećao samo vodu, nikakve boĉne
zidove.
Pomislio je da je uska cijev u kojoj se nalazio jamaĉno bila pritoka
većem podvodnom potoku, i bio je u pravu. Podzemni kanal za vodu
bio je prastari pritok Tyburna, skrenut u svrhu punjenja podzemnog
spremnika. Voda koja mu je pretjecala pod prstima prolazila je
glavnim koritom samog potoka.
Gurnuo je zaveţljaj s morskim stakalcima ispred sebe i okrenuo se na
bok. Nije uspijevao ugurati tijelo u kut cijevi, ali budući da mu se
vraćala snaga i budući da se ovakve prilike ne pruţaju ĉesto u ţivotu,
ugrabio ju je objema rukama i, išĉupavši trošni ugaoni kamen,
odgurnuo se u široki kanal.
Osjetio je kako ga vuĉe vodena struja. Mogao joj se prepustiti ĉekajući
da vidi kamo će ga odvući. Ali, nešto ga je tjeralo u suprotnom
pravcu. Zgrabio je zaveţljaj, ĉvrsto ga uhvatio i odgurnuo se u
suprotnome pravcu od blagog strujanja. Bilo je to samovoljan
postupak, ali da je netko vidio kako se smiješio u tom crnom tunelu,
znao bi da nije bio samo samovoljan, već tvrdoglav, ţestok i na
odreĊeni naĉin, razdragan.
Kad već nije umro, svakako će ţivjeti, i to na svoj naĉin a to neće
uspjeti bude li sve olako prihvaćao i prepuštao se svakoj prokletoj
struji.
43
BRBLJAVA SMRT NA
GROBLJU TUROBNIH
SABLASTI
Ediein je pad bio kratak, a od smrti ju je spasila kombinacija debelog
snjeţnog pokrivaĉa i krova kokošinjca.
Barem je mislila da je bila rijeĉ o kokošinjcu, budući da je zaĉula
paniĉno kokodakanje kada je udarila o nj, otkotrljavši se na uliĉicu.
Kokodakanje je odzvanjalo za njom i nakon što je, zanemarivši
ĉinjenicu da je ostala bez daha i da joj se ĉinilo kako je išĉašila rame,
potrĉala u snijeg koji je još uvijek padao. Negdje u daljini razlijegao
se zvuk vergla, a jedno je crkveno zvono ţivahno otkucavalo sate dok
je ona grabila kroz snijeg. Georgeov je kaput divljaĉki lepetao za
njom, dok se pokušavala što brţe udaljiti od Kuće Izgubljenih.
Ulica je bila mutno osvijetljena pokojom uljnom lampom, a ona je
trĉala od jednog osvijetljenog komada snijega do drugog,
pogledavajući povremeno preko ramena. Nad ulicom su se nadvijale
kuće s uleknutim strehama i naherenim katovima, kao da se spremaju
za napad.
Bila je više nego svjesna ĉinjenice da su jedini otisci stopala na
netaknutom snijegu bili njezini. Neće je biti teško pronaći. A onda je
istrĉala na širu cestu ĉija je površina bila ispresijecana tragovima
zapreţnih kola i koĉija, pa je potrĉala sredinom ceste nadajući se kako
će se njezini tragovi izgubiti u općoj zbrci.
Ipak, nije smjela predugo trĉati sredinom ceste jer je bila previše
vidljiva. Osim toga, imala je osjećaj da je netko promatra, ali kada se
osvrnula i pogledala unatrag, na cesti nije vidjela nikoga, a nad
glavom joj se dizalo samo crnilo istoĉkano snjeţnim pahuljicama.
Osjećaj da je netko promatra postao je nalik nepodnošljivom svrabu i
morala se poĉešati pa je ugledavši usku boĉnu uliĉicu, preskoĉila
komad snijega i doskoĉila u nju nadajući se da je tako uspjela zamesti
trag.
Okrenula se i sa zadovoljstvom utvrdila da nije ostavila nikakav trag u
ugaţenom snijegu glavne ulice. Nastavila je trĉati jednom stranom
boĉne uliĉice drţeći se u sjeni, a onda naglo skrenula samo kako bi se
još naglije zaustavila.
Ravno pred njom, s druge strane ceste, stajala je crkva, okruţena
malim dvorištem. Visoki zid koji je opasavao dvorište završavao je
raskošnim višestrukim šiljcima koji su virili iz mekana snijega poput
trnja. Bio je tu i luĉni kameni prolaz, takoĊer okrunjen šiljcima i u
njemu crna ţeljezna vrata, djelomice otvorena.
Edie se obiĉno drţala podalje od crkvenih dvorišta, ali je ovaj put
krenula preko ceste prema ţeljeznim vratima zbog dva razloga. Kao
prvo, pred vratima je snijeg bio ugaţen tragovima cipela i kotaĉa pa će
njezini otisci biti neprimjetni, a kao drugo, ĉula je jezivi laveţ pasa za
sobom, kako joj se pribliţava. Namjeravala je proći kroz ta metalna
vrata, zatvoriti ih i ĉekati iza njih da njezini progonitelji proĊu. Znala
je da je to bio laveţ mastifa iz Kuće Izgubljenih.
Prilazeći kamenom luku ulaza, podigla je pogled i primijetila da je bio
ukrašen kamenim lubanjama. Sa svake su se strane nalazile po dvije,
nabijene na okrutne šiljke i ukopane do oĉnih duplji u snijeg, a
središte luka krasile su tri lubanje koje su leţale na nekoliko kostiju.
Središnja je lubanja bila ovjenĉana lovorovim vijencem nalik onima iz
antiĉkog Rima zbog ĉega je izgledala još zlokobnije, poput kakvog
Cara Smrti.
Više nije imala vremena predomisliti se, budući da se laveţ sve više
pribliţavao, a nije se imala gdje drugdje sakriti. Ušla je kroz vrata i
zatvorila ih za sobom. Primijetila je da se nisu mogla zakljuĉati.
Stisnula je oštricu od opsidijana i stala osluškivati, spremna za napad.
Pseći je laveţ odjednom utihnuo. Edie se nadala da su psi negdje
pogrešno skrenuli. Ĉuĉala je u sjeni zida i promatrala groblje iza
svojih leĊa. Bio je to skuĉen prostor, uokviren s dviju strana straţnjim
zidovima kuća i kvadratiĉnim zvonikom, a s treće boĉnim zidom
crkve. U njemu se nalazila neuredna masa snijegom pokrivenih
nadgrobnih ploĉa, kao da je ispod svake od njih na hrpi leţalo ĉetiri ili
pet tijela. Razmaci izmeĊu ploĉa bili su prekratki da bi izmeĊu njih
stao lijes u punoj duţini.
Iz kuća nije dopiralo nikakvo svijetlo, ali je unutrašnjost crkve bila
slabo osvijetljena. Ugledala je uska vrata u dnu zvonika. Bez
razmišljanja se poĉela provlaĉiti izmeĊu gusto rasporeĊenih
nadgrobnih ploĉa.
A onda je zaĉula glas i zaledila se.
Kakva prometna noć.
Uistinu prometna noć, Visoĉanstvo.
Glasovi su zvuĉali nekako šuplje i zloguko. Bili su to suhi glasovi
popraćeni kuckanjem kostiju.
Jedan izaĊe, drugi uĊe.
Zli nikad ne spavaju, Visoĉanstvo.
Niti dobri. Ne kad se noću ovuda motaju Iskapatelji.
S uţasom je shvatila da je slušala razgovor dviju lubanja s druge
strane kamena luka. Tri središnje lubanje na vanjskoj strani luka nije
mogla vidjeti, ali one dvije na vrhu luka bile su ocrtane na noćnom
nebu. A znala je i tko su bili iskapatelji.
Uvijek je u školi slušala gradivo, ĉak i kada se trudila izgledati kao da
ne sluša. Oni su iskapali mrtva tijela iz grobova i prodavali ih
lijeĉnicima za seciranje.
Spustilaje pogled i shvatila da su blatnjavi tragovi koraka i kotaĉa u
snijegu zasigurno pripadali ljudima koji su nešto iskopali i potom to
odvezli u taĉkama. To je objašnjavalo i toliku koliĉinu tragova ispred
usamljena crkvenog dvorišta.
Jedna se lubanja okrenula na svom šiljku i pogledala u nju.
Ona nas ĉuje, Visoĉanstvo.
Nemoguće. Osim ako nije...
Upravo to.
Pitaj je.
Jesi li ti sijevka, djevojĉice? pitala je lubanja koju je mogla vidjeti.
Edie je kimnula.
Rekla je da jest, Visoĉanstvo.
Nisam je ĉuo.
Kimnula je glavom. Skriva se.
Reci joj da se mnogo toga skriva na groblju Turobnih Sablasti, ali da
ništa od toga nije ţivo. Naredi joj da ode.
Moraš otići, rekla je druga lubanja.
Molim vas, prestanite priĉati! zavapila je Edie usplahireno, bojeći se
kako će propustiti zvuk laveţa ili koraka zbog njihova brbljanja
Što kaţe?
SvaĊa se, Visoĉanstvo.
Ne moţe se ona sa mnom svaĊati.
Ne moţeš se svaĊati s Visoĉanstvom.
Ne svaĊam se. Molim vas.
To je bilo najbuĉnije groblje na kojemu je Edie ikada bila. Prišla je
uskim vratima i pokušala ih otvoriti. Bila su zakljuĉana.
Pokušava ući u crkvu.
Hoćete li, molim vas, umuknuti? procijedila je Edie opet, opkoraĉivši
svjeţe iskopan grob. Ĉuĉnula je uz nadgrobnu ploĉu. Proĉitala je ime
ispisano na njoj. Aemilia Bowles. Molim vas, prestanite priĉati.
Nećemo. Naša je uvijek posljednja.
Poĉela je zbilja ţaliti zbog odluke da se sakrije na tom brbljavom
usamljenom groblju.
O K rekla je uţurbano. Neka bude. Samo budite tiho.
Rekla je neka bude, Visoĉanstvo.
Reci joj da nam ne treba njezina dozvola. Naša je uvijek posljednja po
prirodi stvari, jer mi smo Smrt! Edie je prekipjelo.
Vi niste Smrt, rekla je. Vi ste dvije brbljave kamene lubanje koje ne
znaju zaĉepiti!
Rekla je...
UMUKNITE. Vi niste Smrt... Na trenutak je zavladala tišina. A onda
je jedan drugi glas tiho rekao:
Ne, ali ja jesam.
Bio je to Hodaĉ. A vidjela je i pse kako tiho grebu šapama po tlu, s
druge strane vrata.
Tek tada se sjetila pogledati u vlastitu ruku u kojoj je drţala kamen
srca. Toliko ga je ĉvrsto stisnula da nije ni primijetila da je gorjelo
svjetlom upozorenja.
A onda je nešto veliko skoĉilo na zid koji je okruţivao groblje i ostalo
na njemu ĉuĉati, a dok su psi dahtali taj je stvor disao isprekidanim i
gladnim vriskovima. UzbuĊeno je lepetao podrezanim krilima iznad
pogrbljene mase svog muĉno sapeta tijela.
Bio je to Ikar.
Odjednom je sva energija poĉela istjecati iz Edie dok se skrivala iza
nadgrobne ploĉe, shvativši kako će je Hodaĉ sada definitivno uhvatiti,
a nakon nje i Georgea, i da je Topnik vjerojatno bio mrtav i da je sve
bilo gotovo. Iako je znala da je svemu došao kraj, posljednjim je
atomima snage rukama iskopala rupu u dnu ploĉe iza koje se skrivala,
i zabila svoj kamen srca duboko u zemlju.
Potomje ustala i nabila zemlju preko rupe udarajućije nogom, nadajući
se da nitko neće primijetiti što je radila.
Vidjela je Hodaĉa kako prolazi kroz vrata, u jednoj ruci drţeći noţ, a
drugom pokrivajući jedno oko.
Edie je pognula glavu i zatvorila oĉi.
KAKO ISPASTI IZ RIJEKE
Dokje Topnik puzao protiv struje, osjećao je kako mu se ţivot vraća u
tijelo na više naĉina, a ne samo obnovljenom snagom. Njegove su
ruke opet bile njegove, a ne tek smetnja. Misli su mu se takoĊer
razbistrile, kao da mu je netko s mozga skinuo nekoliko slojeva debela
platna.
Pitao se je li to ĉudesno obnavljanje snage i ţivotne energije znaĉilo
da je sada bio u stanju zanemariti i Hodaĉevu naredbu kako ne smije
kopati u visinu. Podigao je ruke u pokušaju da dotakne svod cijevi.
Ali, naredba iz njegova mozga nije stizala do ruku koje su jednostavno
ostale gdje su bile, i nisu navalile na svod kako im je naredio.
Ignorirao je to razoĉaranje i nastavio dalje. Mraĉnom vodom
napunjena cijev kao da se nastavljala unedogled, a potpuna tama ĉinila
je situaciju još nepodnošljivijom. Na trenutke je halucinirao kako je
postigao besteţinsko stanje i puzao svodom cijevi, a u drugim mu se
trenucima pak ĉinilo da cijev promiĉe pokraj njega, dok on stoji nepo-
miĉno sa strane.
Shvatio je da se protiv tih dezorijentirajućih osjećaja moţe boriti
koncentracijom na ono što je dodirivao, na zid tog tunela kojim se
kretao, jer je tekstura pod jagodicama njegovih prstiju bila jedina stvar
koja se stalno mijenjala. Na trenutke je to bila cigla, pa potom
dugaĉke kamene ili betonske cijevi. Nekoje vrijeme, ĉinilo se, bila
rijeĉ samo o glini, i osjećao je kako mu vršci prstiju ostavljaju tragove
u njoj dok se kretao prema naprijed. Zamišljao je oblak rastopljene
gline koji je ostavljao za sobom u bistroj vodi, nevidljiv u tami.
Već je neko vrijeme pod prstima osjećao ciglu, i poĉeo se pitati bi li
mogao mjeriti udaljenost koju je prelazio brojeći cigle koje je
dodirivao, kada je osjetio novu teksturu.
Nije bila isprekidana fugama pa je prvo pomislio kako je opet bila
rijeĉ o betonskoj cijevi, ali je ubrzo shvatio da je bila drukĉija. Bila je
metalna.
Kucnuo je o nju, a vibriranje je potvrdilo njegovu teoriju. Nastavio je
polako dalje, naglo shvativši što je znaĉilo to vibriranje: metalna cijev,
ukopana duboko u glineno tlo pod Londonom ne bi vibrirala, jer bi
vibracije i zvuk bili umrtvljeni okolnom zemljom.
To je znaĉilo da se nalazio u metalnoj cijevi okruţenoj zrakom, a ne
glinom. Ponovnoje poţelio udariti u svod cijevi, ali njegove ruke nisu
poslušale tu zapovijed. Zato je nemoćno udario. A onda se nasmiješio.
Nije rekao ništa o kopanju prema dolje, zar ne?
Okrenuo se na leĊa i poĉeo udarati ţeljezom ojaĉanim petama svojih
ĉizama o dno cijevi. Divljaĉki je lupao nogama i sa svakim je
udarcem, kroz jagodice prstiju, osjećao sve snaţnije vibracije. Svaki je
udarac proizvodio jednak rezultat, a onda odjednom više nije bilo
vibriranja već je oštar potres prostrujao kroz cijev, a on nije imao
pojma što bi to moglo znaĉiti. Još je jednom, svom snagom udario o
dno, i umjesto snaţna otpora popraćenog vibracijama osjetio je tek
blagi otpor, a onda su njegova stopala nastavila svoju putanju prema
dolje, kroz dno cijevi, i odjednom je padao...
Tyburn je jedna od skrivenih londonskih rijeka. Ali, na jednom je
mjestu ipak vidljiva, a upravo se tu Topnik nalazio. Rijeka prelazi
preko Regentova kanala u akveduktu maskiranom u pješaĉki most, u
blizini londonskog zoološkog vrta, i iz ovog je akvedukta Topnik
ispao, u svom osobnom vodopadu.
Prvo ga je obuzeo ushit kada je osjetio zrak oko sebe, a potom
iznenaĊenje dok je padao u kanal. IznenaĊenje je, u tim okolnostima,
bilo razumljivo: ne ispadne mnogo ljudi iz rijeke, a još ih manje
ispavši iz jedne rijeke, upadne u drugu.
Odgurnuo se o blatnjavo dno kanala i udahnuo noćni zrak. Pogledao je
u most iz kojeg je upravo ispao i u osloboĊeni Tyburn koji se sada
slijevao u vodu pod njim. Shvatioje što se dogodilo i nacerio se. Onda
je izbacio zaveţljaj s kamenjem srdaca na stazu za tegljenje laĊa i
izvukao se van. Zastao je kako bi nabio šljem na glavu i podigao
zaveţljaj, a onda se prebacio preko ograde u Regents Park i poĉeo
trĉati u smjeru jugoistoka.
Znao je da je prošla smjena dana i da bi trebao biti mrtav. Budući da
to nije bio, znao je da je netko stajao na njegovu postolju umjesto
njega i nije ţelio gubiti vrijeme, već je potrĉao prema Hyde Park
Corneru kako bi saznao tko je to bio.
Trĉao je s osmijehom na licu.
Jer, naravno, duboko u sebi znao je da je to bio George, a tamo gdje je
bio George najvjerojatnije je bila i Edie pa se ponadao kako će je
uspjeti zaštiti od Hodaĉa.
Stakalca koja su zveckala u zaveţljaju dok je trĉao bila su mu
dovoljan dokaz da je sijevka, kada jednom Hodaĉu dopadne šaka, bila
izgubljena...
U HODAĈEVIM ŠAKAMA
Ikar je stajao nasred prašnjave knjiţnice, dotiĉući podrezanim krilima
svod dok se nadvijao nad Edie i dašćući kratkim ljutitim vriskovima iz
zaobljena oklopa koji mu je skrivao torzo i glavu.
Edie se okrenula od njega.
Ako te on plaši, nisi smjela razbiti prozor, rekao je Hodaĉ. Nikada ne
bi uspio ući ovamo bez otvora te veliĉine.
Edie je pogledala u Hodaĉevo lice. Na mjestu na kojemu ga je
zarezala nije bilo krvi, već mu se preko lica pruţao zacijeljeni bijeli
oţiljak. Zapoĉinjao je ispod jednog oka, prelazio preko hrbata nosa i
završavao u drugom oku. To je oko sada bilo mrtvo, mutno
bijeloruţiĉasto, i u njemu se nisu vidjele ni šarenica ni zjenica.
A ako ga nisi htjela naljutiti, nisi mu smjela ubiti brata.
Nisam mu ja ubila brata, tiho je odgovorila Edie.
Minotaur mu je bio brat. Ne pravi brat, već brat u smislu da ih je
napravio isti stvoritelj, isti kipar. Zbog toga su imali mnogo
zajedniĉkog.
Edie ga nije trebala dugo promatrati da bi znala da je to istina. Ikar je
imao jednako snaţne noge i tijelo, i zraĉio je jednakom mraĉnom,
zatomljenom energijom, spremnom da svaki trenutak eksplodira.
Hodaĉ je ustao i pogledao dolje u nju.
Daleko, na drugom kraju kuće, Edie je ĉula oĉajniĉko jecanje Slijepe
Ţene. Hodaĉ je primijetio da osluškuje. Nasmiješio se i pucnuo
prstima. U sobu je kroz prozor uletio Gavran i sletio mu na rame.
Pitaš se zašto tako neutješno plaĉe?
Edie nije odgovorila. Hodaĉ je prešao prstom preko svog oţiljka.
Pitaš se kako ću te kazniti. Zbog toga što si mi uĉinila.
Bio je u pravu, ali nije mu htjela pruţiti zadovoljstvo te spoznaje.
Plašila juje njegova mirnoća od trenutka u kojem ju je pronašao u
crkvenom dvorištu. Bio je gotovo ljubazan kada juje Ikar uhvatio u
stupicu, i dok su je vodili prema toj kući.
Nasmiješio se bez traĉka dobrohotnosti i zapoĉeo nešto pisati na list
papira. Glas mu je bio tih, razgovorljiv gotovo topao.
OsuĊen sam na hodanje tim gradom dok me Kamen ne oslobodi. Ne
mogu niti umrijeti. Rane mi zacjeljuju, kao što vidiš, nevjerojatnom
brzinom. Ali u ĉetiri stotine godina nitko nije uĉinio to što si ti
uĉinila...
Rekavši to, podigao je pogled s papira po kojemu je pisao, fiksirajući
je svojim zdravim okom, a onda pokazao na drugo, bijeloruţiĉasto
oko.
Sada sam, zbog tebe, osuĊen hodati svijetom jednook. Budi sigurna da
si mi tim ranjavanjem nanijela uvredu koja zahtijeva paţljivo
promišljenu kaznu. Ţelim uţivati u planiranju razliĉitih faza tvojeg
kraja, a ne prenagljeno te ubiti u bijesu. Jer, bez obzira na glupu
izreku, osveta nije najbolja posluţena hladna: što se mene tiĉe ona je
najbolja nakon detaljne pripreme, konzumirana na tjelesnoj
temperaturi.
Završio je s pisanjem poruke. Edie je shvatila da je, što ju je više htio
zastrašiti, ona postajala bjesnijom. A što je bila bjesnija, to je bila jaĉa.
Naţalost, bila je istina i to da je, što ju je više htio uplašiti, ona i bila
uplašenija.
Pokušavala je potisnuti strah promatrajući što je on ĉinio. Presavinuo
je papir s porukom i potom izvadio ogledala iz dţepa. Gledala je kako
ih je razdvojio, a onda iz svakog izvadio još po jedno ogledalo,
otkrivši tako da se u prvom skrivao drugi par ogledala. Zatimje uzeo
jedan od parova ogledala i paţljivo nekoliko puta okrenuo njihov tanki
okvir.
To će ih dovesti ravno na mjesto na kojemu ću i ja biti, promrmljao je
sebi u bradu, a onda je primijetio da je Edie slušala.
Sastat ćemo se na otvorenom. Tako ću, dovede li on pomoćnike,
odmah znati za to, a ti ćeš zato platiti...
Pruţio je ruku prema stolu. Edie je primijetila da je sakrio Crno
Ogledalo izmeĊu dvaju voštanih kolutova, i onda ih zavezao. Zatimje,
kroz rupu u dršci ogledala, provukao koţnatu traku. Na kraju sije
zavezao traku oko vrata pa je sada cijeli zaveţljaj visio s njega kao
kakav golemi medaljon. Gurnuo ga je u majicu i preko svega
zakopĉao kaput.
Odnekud iza leĊa izvukao je bodeţ i okrenuo se prema njoj. Kada se
pomaknuo, Edie je ugledala ţenski plašt i šeširić koji su leţali na stolu
iza njega. Vidjela ih je već jednom prije. Vidjela je taj šeširić zavezan
oko vlastite glave kada ju je Hodaĉ utopio. Na otvorenom, na ledom
okovanoj Temzi. Na Mrzlom Sajmu.
Usprkos svojim namjerama da zadrţi hladnokrvnost, stisnula se u
stolici. On je zamahnuo noţem, misleći kako se zbog toga lecnula.
A sada. Slobodno moţeš vrištati. Ikar će u tome uţivati. Ali trebamo
uĉiniti još jednu stvar prije nego što krenemo.
46
IZAZOV
Evo ga, dolazi, zaĉuo se Ĉasnikov glas.
George je s tolikim naporom izranjao iz mraĉna jezera tuţnih snova,
da mu se ĉinilo da je napravljen od olova. Bilo mu je teško napustiti
besvjesno stanje, a tek je upotrijebivši golemu snagu volje uspio
otvoriti oĉi.
Pred nosom je ugledao dva para bronĉanih ĉizama. Bio je pokriven
teškim vojniĉkim mantilom, koji je neobjašnjivo, bio topao i mekan
poput vunenog, usprkos tome što je bio izliven iz iste bronce kao i
ĉizme.
Jedan par jahaćih ĉizama pripadao je Ĉasniku. Drugi par bio je teţi i
glomazniji, stegnut vezicama. Iznad jedne je ugledao ovijaĉe, a iznad
druge štitnik za nogu.
George je dobro poznavao te ĉizme.
Podigao se u sjedeći poloţaj, brzo i nespretno, i pogledao prema gore.
Topnik mu se smiješio.
Hej, rekao je.
Hej, odvratio je George.
Jesi O. K.?
George je razmišljao jedan trenutak.
Ne baš.
To je u redu, promrmljaoje Topnik, i ĉuĉnuo pokraj njega, tako da su
se sada gledali oĉi u oĉi. Nešto zbilja ne bi valjalo s tobom da si
napravio to što si napravio i nakon toga se osjećao prpošno.
George je odjednom morao iz sebe izbaciti golemu stvar koja mu se
dizala u grlu, prijeteći da će ga ugušiti.
Vidio sam svoga tatu.
Da, kimnuo je Topnik. Da, jesi.
Nakon trenutka tišine pokazao je preko ramena prema tijelu koje je
leţalo na sjevernoj strani spomenika.
To je on, zar ne? Neznani vojnik. Zato mu je lice pokriveno, tako da bi
mogao biti svaĉiji pokojnik. I tako. Za tebe je bio tvoj tata...
George je kimnuo i napeto se osmjehnuo. Nije htio da itko zna kako je
negdje u sebi skrivao duboki bunar pun tuge, u kojemu se utapao.
Bojao se progovoriti.
Sigurno ti nije bilo lako, rekao je Topnik.
Stavio je ruku na Georgeovo rame i odvratio pogled.
George je nekoliko puta duboko udahnuo, pokušavajući se sabrati.
Moraš to izbaciti iz sebe, sinko. Nitko te ovdje neće manje cijeniti
zbog toga.
Sigurno, rekao je Ĉasnik, pogledavajući svuda, samo ne u Georgea.
Zapravo, teško da bi te mogli više cijeniti.
Smeteno se nakašljao i spustio glas.
A ako ti to pomaţe, ja sam plakao kao dijete tijekom prvog
bombardiranja koje sam doţivio...
Moţda zato jer je od njih dobio dozvolu, moţda zato jer su sve
razumjeli, George odjednom više nije trebao ništa izbaciti iz sebe.
Progutao je tu stvar i ona se vratila u njega, više se ne ĉineći tako
strašnom.
Dobro sam.
Topnik se okrenuo i pogledao ga, podigavši obrvu.
...na ne baš dobar naĉin, dovršio je George.
Pogledaj svoju ruku, rekao je Ĉasnik.
George je zaboravio na to kako se mramorna ţila kretala u pravcu
njegova pazuha i srca. Podigao je rukav i pogledao.
Cijela je ţila nestala, ostavivši za sobom samo blijedu crvenu liniju,
nalik gotovo zacijeljenom oţiljku.
Nema je! rekao je.
Dvoboj je dvoboj, rekao bih, smiješio se je Ĉasnik. Bilo da se vodi
pištoljima, maĉevima ili velikim i glomaznim topništvom...
Kimnuo je u pravcu golema kamenog topa na vrhu spomenika.
A ti si se nedvojbeno pokazao. Rekao bih, jedan manje, još dva, i
gotovo.
George se nasmiješio, osjećajući kako mu se druge dvije ţile, zrnata
kamena i glatka metalna, još pletu oko podlaktice.
Svaka ĉast, Topnik se cerio Georgeu, zgrabivši ga za rame. I usput,
hvala ti.
Pruţio mu je svoju veliku ruku. George ju je prihvatio. Topnik mu je
ĉvrsto stisnuo ruku.
Spasio si mi koţu, druškane. Siguran sam da bi se tvoj tata ponosio
tobom.
Da, odvratio je George.
Odjednom je osjetio istinitost tih rijeĉi. Kao da su oduvijek odzvanjale
njime, ali on to nije primijetio jer je uvijek gledao u pogrešnome
pravcu, usredotoĉen na veliko jezero tuge. Moţda je to bilo baš kao
što je vojnik s licem njegovog tate rekao, moţda je to stvarno bilo kao
da si umišljao da si glavni glumac u vlastitoj predstavi, a onda shvatio
da nisi, nakon što si se jednom okrenuo i vidio da se nalaziš na rubu
neĉeg mnogo većeg. Štogod se desilo, znao je da je velika bol nestala
iz njegova srca samo zato jer se prestao koncentrirati na nju.
Da, mislim da bi.
Bilo je to kao da su se, zato jer nije zaplakao, sve suze na neki naĉin
slile u njega, a on se nakon toga osjetio opranim i ĉistim. I bistra uma.
Ustao je jednim gipkim pokretom.
Edie, rekao je odluĉno. Moramo je pronaći.
I to brzo, odvratio je Topnik. Hodaĉ je progoni, a i tebe.
Potom je ispriĉao Georgeu što mu je Hodaĉ rekao o Crnom Ogledalu.
A onda je George poĉeo priĉati što se njemu dogodilo, i u trenutku
kada je stigao do priĉe o Eustonskoj druţini, Ĉasnik je potapšao
Topnika po ramenu i upro prstom prema tamnom obliku na nebu
kojije dolijetao s istoka.
Oba su vojnika izvukla pištolje iz futrola i naciljala Gavrana dok im se
pribliţavao. George je uzeo svoj malj.
Nešto mu je u kljunu, rekao je Ĉasnik.
Gavran je mirno sletio na bijeli kamen pred njima i njeţno spustio dva
ogledala na tlo. Potom je zakoraĉio unatrag. Nije htio raditi nikakve
nagle pokrete s dva pištolja uperena u sebe, ali je istodobno osjećao
previše samopoštovanja da izgleda zainteresiranim za ono što bi mu se
moglo desiti.
Za ogledalo je zavezana poruka, primjetio je Ĉasnik.
Posljednji put sam takva ogledala vidio u Hodaĉevim rukama, rekao je
Topnik.
George je potrĉao prema naprijed i izvukao poruku iz ogledala. Bila je
jednostavna.
DoĊite. Ja sam ispod glavnog natpisa na Mrzlome Sajmu. Zakoraĉite u
ogledala i ona će vas dovesti k meni. DoĊite odmah, inaĉe će
djevojĉica umrijeti.
Topnik i Ĉasnik proĉitali su tekst preko Georgeova ramena.
To bi mogao biti samo blef.
On inaĉe laţe ĉim zine, rekao je Ĉasnik.
Ne, oglasio se George. To nije laţ.
Polako je podigao pramen kojim je poruka bila zavezana za ogledala.
Bio je gotovo crn, ali ne potpuno. Bio je taman, boje patlidţana.
To je njezina kosa.
Topnikje tiho opsovao, a onda je uperio pištolj u Gavrana.
Gavran nije bio iznenaĊen. Znao je što će se sljedeće dogoditi.
Iskustvo mu je govorilo da ljudi uvijek ubijaju glasnika loših vijesti.
MeĊutim, iznenadila ga je ĉinjenica da ga nije metak poslao natrag u
pakao. Bilo je to koplje, baĉeno snaţno i precizno u njegovu prsnu
kost iz suprotna pravca.
George, Topnik i Ĉasnik gledali su u naglu eksploziju crna perja, a
onda preko travnjaka, u smjeru iz kojeg je doletjelo koplje.
Na travi su stajala bojna kola, a vrlo ozbiljna Kraljica ţurila je preko
travnjaka prema njima kako bi povratila svoje oruţje.
U što ste vi to muškarci, tako blenuli? upitala je. Ĉini se kako moramo
spasiti djevojĉicu.
Mislim da nam neće trebati pomoć, hvala Vam gospoĊo, ukoĉeno je
odvratio Ĉasnik.
Mislim da hoće, bio je oštar George. Prihvatit ćemo svaku pomoć koja
se nudi.
Potom je podigao koplje iz hrpe perja koje je već nestajalo nošeno
vjetrom i predao ga Kraljici.
Hvala ti djeĉaĉe. Sada, ja predlaţem...
Vi ništa ne predlaţete. Ako ţelite pomoći, onda slušajte, jer mi je Edie
priĉala o tome. Ona je to već osijevnula, i loše je završilo...
Zbog autoritativna tona njegova glasa zrcalnici su iznenaĊeno
ustuknuli. Kraljica se nadimala s ogorĉenjem.
Tako mi svega, ja neću...
Da, hoćeš, ubacio se Topnik. Ako hoćeš pomoći toj djevojĉici, onda
slušaj. Djeĉak zna o ĉemu govori.
Kraljica se ugrizla za usnu i poslušala Georgea koji im je brzo ispriĉao
kako je Edie osijevnula Mrzli Sajam i vidjela Hodaĉa kako je proganja
i na kraju utapa u rupi u ledu. Ispriĉao im je svaki detalj kojeg se uspio
sjetiti.
Ja ne znam je li ona stvarno vidjela sebe kako se utapa, i ako jest, ne
znam moţe li se prošlost mijenjati. Znam samo da je ona to vidjela i
da ću ja ući u ta ogledala i uĉiniti sve što mogu da to zaustavim.
Na trenutak je zavladala potpuna tišina.
Dobro bi mi došla pomoć, ali i bez nje, ja ulazim u ogledala.
Okrenuo se i uzeo malj s mjesta na kojemu ga je ostavio prije nego što
je zamijenio Topnika na postolju. Još ga je jednom ohrabrila njegova
teţina.
Zrcalnici su se meĊusobno pogledavali. Kraljica se okrenula i pucnula
prstima prema svojim kćerima u pozadini.
Djevojke, rekla je, doĊite ovamo i drţite ogledala. Morat ću vrlo
paţljivo ujahati u njih ako hoću da ta kola stignu na drugu stranu u
jednom komadu.
MRZLI SAJAM
Prošlost ne moţeš promijeniti. Ĉak ako se nije još ni dogodila.
Ta se misao neumorno motala Edieinom glavom, dok ju je Hodaĉ
vodio od Kuće Izgubljenih prema zaleĊenoj Temzi. Nije primjećivala
gotovo ništa, osim snijega ispred sebe i remenja kojim su joj bile
zavezane ruke. Sa strane nije vidjela ništa zbog šešira koji joj je Hodaĉ
ĉvrsto zavezao oko glave. Njezine su svezane ruke bile skrivene
unutar mufa od debelog pamuka i zeĉjeg krzna što je visio s prednje
strane ogrtaĉa koji je, pretpostavljala je, pripadao Slijepoj Ţeni.
Znala je kako će izgledati Mrzli Sajam kada ga ugledaju, nakon što
izaĊu iz labirinta uskih, snijegom prekrivenih ulica koje su vodile
prema obali rijeke. Sve je to vidjela kada je osijevnula vlastitu smrt.
Prošlost ne moţeš promijeniti. Ĉak ako se još nije ni dogodila.
Ta joj misao nije izlazila iz glave. Da je postojala mogućnost bijega,
onda ne bi osijevnula samu sebe kako se utapa u rupi u ledu. Ako nije
u stanju to sprijeĉiti, zašto uopće pokušavati? Ali, ne pokuša li
pobjeći, kako će to sprijeĉiti?
Edie je bila borac. Znala je da je jedan od razloga zbog kojeg su joj se
misli tako komešale bila ĉinjenica da više nije imala svoj kamen srca.
Ali, nije ni Hodaĉ. To je ipak bilo nešto. Vjerojatno to samo po sebi
nije bilo dovoljno da je odrţi na ţivotu, ali bilo je dovoljno da je
nagna da pokuša pronaći naĉin da ostane ţiva.
Razvedri se, djevojko. Tako nešto ne viĊa se ĉesto...
Da nije to već bila osijevnula, prizor koji je ugledala nakon što ju je
Hodaĉ preveo preko daske koja je premošćivala uski otvoreni kanal
ledene vode, bio bi je bez sumnje zapanjio. Ĉinjenica da ga je već
vidjela kao kulisu vlastite smrti, donekle mu je umanjila šarm. Ali,
svejedno je to bio nevjerojatan prizor.
Ispod mraĉnoga Mosta Crnih Fratara rijeka je bila okovana ledom i
prekrivena snijegom. Noć je tu bila protjerana plamenjem stotina
fenjera i baklji koji su osvjetljavali neurednu ulicu improviziranih
šatora i zaklona postavljenih posred rijeke. Ĉula se glazba, smijeh i
općeniti zvuci prazniĉne atmosfere uţitka, pomiješani s mirisom
peĉenja i dima. Vlasnici londonskih krĉmi i kuhari došli su na sajam
prodavati svoju robu u nabrzinu podignutim šatorima, ukrašenim
kriĉavim natpisima i crteţima. No, nisu se prodavali samo hrana i
piće.
Bilo je tu štandova sa svakojakim drangulijama, zatim portretista,
ţonglera i akrobata, kao i sajamskih igara, ukljuĉujući i golemu
ljuljaĉku u obliku broda, prepunu razdraganih muškaraca i ţena svih
uzrasta. Nalazio se tu i tiskarski stroj pokretan rukom, a pokraj njega
sjedio je ĉovjek s majmunĉićem i verglom. Preko te improvizirane
ulice visio je golemi natpis MRZLI SAJAM. SVI STE POZVANI!, a
sudeći po broju ljudi koji su milili ledom ĉinilo se kako je cijeli
London odgovorio na pozivnicu.
Opet, da Edie sve to nije već bila vidjela, bila bi opĉinjena ĉarobnošću
prizora. Ali, budući da jest, cijeli ju je prizornaroĉito majmun i vergl
prestravljivao. Sjećala se svega, ali su majmun i vergl bili naroĉiti
detalj u njezinu osijevanju. Vidjela ih je tada i ĉula njihovu glazbu, a
potom primijetila da je bila prigušena sve glasnijim zvukom gajdi koji
je dopirao iz povorke što se kretala niz zaleĊenu ulicu s bijelim
slonom koji je privlaĉio svaĉiju paţnju.
I zbilja, Edie je odjednom zaĉula upozoravajući zvuk bubnjeva i
ugledala grupu gajdaša u daljini.
Hodaĉ ju je gurao pred sobom, jednom je rukom ĉvrsto drţeći za
rame.
Morala je zaustaviti to rasipanje vlastitih misli. Znala je da je trebala
brzo razmišljati i pokrenuti se prije nego što joj nestane svake
mogućnosti bijega, prije nego što ostane bez iĉega. Morala je nešto
uĉiniti, i to odmah. Ĉak i ako ne upali, barem će umrijeti boreći se.
Paţnju joj je privukao bljesak oštrice noţa pa se usredotoĉila na njega.
Jedan je kuhar posluţivao odreske s telećeg buta koji se vrtio na
raţnju u šatoru ravno pred njima. Zabio je oštricu u mesarski blok,
dokje naplaćivao upravo posluţeni komad mesa.
Sjajna ĉeliĉna oštrica bila je njezin izlaz. U nedostatku drugih izlaza,
odluĉila je izabrati taj.
Gurnula je muf nespretno u stranu, gurajući ga prema vlastitu trbuhu i
prikrivajući taj pokret kašljanjem. Hodaĉ ju je nato samo gurnuo dalje
prema naprijed, ne primjećujući da je uspjela izvući ruke iz mufa i da
se nalazi svega nekoliko koraka od sjajne oštrice noţa.
Zadrţala je dah a onda se, kada joj je oštrica bila dovoljno blizu,
bacila prema naprijed. Ruke su joj poletjele kroz zrak, završivši sa
svake strane oštrice, upavši potom u crvene sokove koji su prekrivali
mesarski blok. Noţ nije bio oštar poput krhotine opsidijana, alijoj je
ipak osigurao izlaz kojije htjela.
Prerezao je remen koji joj je stezao zapešća i ĉim je osjetila da su joj
ruke slobodne, podigla ih je i šĉepala dršku noţa išĉupavši ga iz
mesarskog bloka.
Kada ju je Hodaĉ pokušao ugrabiti, naglo se sagnula i okrenula.
Zamahnuo joj je rukom iznad glave naherivši joj šeširić, a ona se
nastavila okretati i onda mu zabila mesarski noţ u nogu, sa straţnje
strane koljena.
Zaĉula je vrisak pun boli i bijesa i ostavila mu noţ u nozi. Kada se
nagnuo prema naprijed, hvatajući se za nogu, Edie je u njegovu dţepu
na prednjoj strani kaputa ugledala plameno staklo koje je pripadalo
Slijepoj Ţeni. Bez razmišljanja je gurnula ruku u dţep i zgrabivši ga
potrĉala, gurajući se kroz guţvu, u pravcu otvorena leda.
U trku se sjetila kako je tijekom osijevanja vidjela da joj je šeširić pao
preko oĉiju dok je pokušavala pobjeći, i da je to bila stvar koja ju je
osudila na propast, jer je slijepo utrĉala u rupu u ledu u kojoj ju je
Hodaĉ uhvatio. Pomislila je, tako trĉeći, da se ponajprije mora riješiti
tog glupog šešira prije nego što je košta ţivota.
Poĉela je petljati prstima oko trake, što je bila dobra ideja, ali i uţasna
pogreška: jer je petljanje u punoj brzini, u pokušaju da skine šešir s
glave bila upravo stvar zbog koje joj je pao na oĉi i zaslijepio je.
Prošlost ne moţeš promijeniti.
Ĉak ako se nije još ni dogodila.
48
POSLJEDNJE UTOĈIŠTE
ako će ovo uspjeti? pitao je George.
S mjesta na kojemu je stajao, nije mu se ĉinilo da će uspjeti. Ipak,
stajao je na priliĉno nevjerojatnom mjestu. U bojnim kolima kojima je
upravljala Kraljica drevnih britanskih plemena, pokraj Topnika iz
Prvoga svjetskoga rata, jureći prema dvama sićušnim paralelnim
ogledalima koja su pridrţavale Kraljiĉine kćeri.
Ogledala su izgledala neopisivo mala, a kada su im se primakli
Kraljica je usmjerila svoje koplje prema njima.. i promašila.
O. K., rekao je George, pogledavajući u Topnika i Ĉasnika. Nemamo
vremena za vjeţbe ciljanja.
Kraljica je tako naglo okrenula kola da su se nagnula na jednom
kotaĉu, i na trenutak su George i Topnik bili zaokupljeni iskljuĉivo
pridrţavanjem za ogradu kola, pokušavajući izbjeći izlijetanje u travu.
Potom se drugi kotaĉ uz udarac spustio na tlo, a Kraljica je pojurila
natrag prema ogledalima.
Sad će ona to, rekao je Topnik.
Iznova su im se pribliţili, a Kraljiĉine kćeri nisu niti trepnule kada su
im oštrice koje su izbijale iz kotaĉa projurile nekoliko centimetara od
koljena, a Kraljica podigla svoje koplje i ponovno promašila.
Nemamo vremena za to! povikao je George, iskoĉivši iz kola. Zaĉuo
je kako je Topnik nešto viknuo za njim, ali ga je ignorirao i potrĉao
prema Kraljiĉinim kćerima.
One su šokirano zurile u njega.
Kako to radi? pitao je on, ĉvrsto stišćući dršku svog malja.
Samo zakoraĉi unutra, odgovorila je kćer s njegove desne strane. U
bilo koje ogledalo. Hodaĉ ih je namjestio tako da te odvedu ravno k
njemu.
George je pomislio da ni to najvjerojatnije neće uspjeti, ali se
istodobno sjetio kako je vidio da je Hodaĉ zakoraĉio u takva ogledala i
povukao Topnika za sobom pa je pomislio na Edie, i ta ga je misao
natjerala da posegne za ogledalom i zakoraĉi u nj.
Osjetio je napinjanje površine, a potom je padao kroz slojeve crnila
koji su tamno bljeskali, zbog ĉega mu je naglo pozlilo i zavrtjelo mu
se u glavi a ondaje pad iznenada završio, a on se našao lica zagnjurena
u snijeg.
Pogledao je prema gore i pred sobom ugledao prijeteći crni zid velike
laĊe, zaleĊene u rijeci. A kada se okrenuo vidio je, sto metara dalje,
fenjerima osvijetljenu šatorsku ulicu Mrzloga Sajma kojom je milila
povorka s bijelim slonom u sredini.
Kad je pao izgubio je malj pa je poĉeo kopati po snijegu u potrazi za
njim. Pronašao ga je toĉno u trenutku kada je iza sebe zaĉuo tihi
prasak i onda ugledao Topnika, koji se pojavio niotkuda. Pogledao je
u Georgea, kratko se nasmiješivši.
Njoj će trebati cijela vjeĉnost da stigne.
Nemamo cijelu vjeĉnost, odvratio je George, diţući se na noge i
upirući prstom. Slon je već tamo.
I krenuo je prema naprijed. Topnik ga je uhvatio i zaustavio.
George, upravo sam se neĉega sjetio. Prekršio sam zakletvu. Hodaĉ
ima moć nada mnom. Već ju je jednom iskoristio. Nisam mogao
kontrolirati vlastite ruke.
Molim? rekao je George prelazeći pogledom preko gomile u daljini,
traţeći Edie.
Mislim, ugleda li me, mogao bi me natjerati da uĉinim nešto loše...
Topnik je izgledao posramljeno. Trebao sam pustiti Ĉasnika da doĊe
ovamo umjesto mene.
Ne, odvratio je George odluĉno. Netko je morao ostati i ĉekati naš
povratak, u sluĉaju da Hodaĉ krene za nama. Netko ga mora tamo
doĉekati i ustrijeliti ĉim izaĊe iz ogledala.
Da, ali...
Bez ali, povikao je George i potrĉao svom snagom
Ugledao je Edie.
Samo nemoj da tebe prvog vidi, dobacio je Topniku preko ramena.
Potom je trĉao preko snijegom prekrivene ĉistine, prema Edie koja se
udaljavala od gomile. Poĉeo je vikati, pokušavajući joj presjeći
putanju.
Edie! Ovamo!
Ĉinilo se da ga nije ĉula. Moţda zato jer je petljala po vrpcama šešira
koji joj je netko nabio na glavu.
I Topnik je potrĉao. Ugledao je Hodaĉa kako je izašao iz gomile brzo
šepesajući. Vidio je i kako se okrenuo i povikao nešto u tamu na
drugoj strani rijeke. Zaĉuo je rijeĉi.
Uhvati djevojĉicu, Ikare! Gdje je Bik? Uhvati tu prokletu djevojĉicu!
Topnik je vidio što će se dogoditi, prije Georgea. Prestao je trĉati
prema Edie i umjesto toga potrĉao je prema obali rijeke, tamo gdje su
splavari iskopali kanal izmeĊu nasipa i leda, kako bi mogli naplaćivati
ljudima prelazak preko njega. Ugledao je krupnoga oca koji se
prepirao zbog cijene prelaska, dok je njegova sveĉano odjevena kćer
uzbuĊeno skakutala i upirala prstom u šarenilo na ledu. Njezin je glas
bio dovoljno oštar da presijeĉe zvuk gajdi i bubnjeva i probije se do
Topnikova uha.
O tatice, tatice, plati tom ĉovjeĉuljku! Tamo je, a nećemo ga vidjeti!
Slon...
I George je ĉuo taj glas i sjetio se kako mu je Edie rekla da je nešto
propustila vidjeti jer je gledala u slona pa je rukama okruţio usta kao
megafonom i povikao prema Edie, koja ga još nije bila vidjela.
Edie ne gledaj u slona!
A onda je zapeo o gomilicu leda i pao.
Ali ne prije nego što ga je Edie ugledala. Upravo u trenutku kada je
htjela nešto izviknuti natrag prema njemu, Hodaĉ se bacio na nju i pali
su na led. Edie se otimala i udarala poput divlje maĉke, bez
razmišljanja, kao divlja ţivotinja kada se bori za goli ţivot. Udarila je
staklom Slijepe Ţene stisnutim u šaci u zdravo Hodaĉevo oko. On ga
je uspio na vrijeme zatvoriti i izmaknuti glavu, ali ga je blješteće
staklo na trenutak oslijepilo.
Sad ćeš umrijeti, mala! vrištao je.
Ona ga je nato udarila petom u bradu, prevrnula se unatrag i potrĉala,
a on je grabio rukom za njom, još uvijek zaslijepljen bljeskom stakla.
Iz kaputa je izvukao dugaĉki bodeţ i potrĉao za njom.
Edie se sada borila sa šeširom koji joj je Hodaĉ tijekom borbe još
snaţnije nabio na oĉi.
Tijelom joj je strujalo toliko adrenalina da je zaboravila na metar
široku rupu punu ledene vode toĉno pred njom.
Zagazila je u vodu umjesto u tvrdi led pa je pala prema naprijed, ravno
u rupu, i doţivjela šok osjetivši hladnoću i vodu u ustima. Uhvatila se
za rub leda pokušavajući se iskobeljati iz rupe. Izvukla je glavu iz
vode, lica prekrivena mokrom kosom kao morskim algama i pomislila
kako sada stoji negdje sa strane i promatra samu sebe, osijevajući tu
svoju prošlu smrt u budućem i dalekom Londonu. Vrisnula je
upozorenje samoj sebi pokušavajući se izvući iz ledena zagrljaja vode.
Edie! Fratar je dobar! Ne vjeruj Maloj Tragediji! On nije ono što se
ĉini! Reci Georgeu! Hodaĉ namjerava otvoriti zla...
Onda je netko ispruţio ruku prema njoj i zgrabio je za kosu, ali ne
kako bi je spasio. Poĉeo ju je gurati natrag pod vodu i sve što se
potom moglo vidjeti bili su mjehurići i prskanje vode, a ona se na
trenutak uspjela osloboditi i udahnuti malo zraka pokušavajući završiti
svoje upozorenje.
... vrata u Ogledalima...
Potom je Hodaĉeva ruka zgrabila njezin šeširić i gurnula joj
usplahireno lice pod vodu po posljednji put, a ona je nastavila vikati
dok su joj se pluća punila vodom, a posljednja stvar koju je vidjela
tonući u tintasto crnilo vode bilo je Hodaĉevo lice, osvijetljeno
crvenom svjetlošću udaljenih fenjera, kako joj se ceri kroz plutajuće
pramenje njezine vlastite kose.
I u tom posljednjem uţasnom trenutku poţeljela je sve. Dokje tonula
prema smrti, sve su godine njezina ţivota nestajale, a ona postajala sve
mlaĊom. Svi oni slojevi grubosti kojima se morala zaogrnuti kako bi
preţivjela, sada su se ljuštili s nje i poĉela se osjećati nekako
bespomoćmvmlado i sićušno. Dokje jurila prema završetku vlastita
ţivota osjećala je bijes što tako mora biti. Htjela je poĉeti ispoĉetka.
Htjela je svoju majku natrag, prije nego što se promijenila i postala
ĉudna, prije nego što je poludjela, prije nego što je otišla i nikada se
nije vratila...
A onda je Edie umrla.
ŢELJEZNA RUKA
George je udario u Hodaĉa punom brzinom. Svaki ga je atom snage i
bijesa u tijelu tjerao u njega kao brzi vlak.
Znao je da je zakasnio. Znao je da je Edie bila mrtva. Znao je da je to
bila njegova krivica.
Obojica su odletjela u snijeg zbog siline udarca.
George je zamahnuo teškim maljem prema Hodaĉu, kao da je htio
zaustaviti njegovo crno srce jednim snaţnim udarcem.
Malj je udario o nešto što je Hodaĉ nosio pod majicom, nešto debelo
što je napuklo i pomaklo se istovremeno.
Hodaĉ je glasno uzdahnuo kada mu je George izbio sav zrak iz pluća,
ali je ispruţio jednu ruku i uspio uhvatiti Georgea za kosu i lijevo uho.
Obojica su se teturavo pridigla na noge, gledajući se u oĉi. Hodaĉ je
došao do zraka i zareţao na Georgea bijesno zureći u njega zdravim
okom.
Pokušavaš li se ti to sa mnom boriti, djeĉaĉe?
Ne, procijedio je George. Pokušavam te ubiti.
Izrekavši to, osjetio je snaţnu ţareću bol u ruci, u smjeru pazuha, i
znao je i bez gledanja da je bronĉana ţila u njegovoj ruci krenula
prema srcu.
Znao je da je to bio drugi dvoboj. To brutalno naguravanje u snijegu i
ledu bio je njegov sljedeći dvoboj, trenutak u kojemu će umrijeti ili
nastaviti ţivjeti.
I nije ga bilo briga.
Jer nije bilo šanse da ne odrţi svoju rijeĉ.
Hodaĉ mora umrijeti.
Toje prava šteta. Ali ja imam sve vrijeme ovoga svijeta na
raspolaganju...
Vrijeme se usporilo za Georgea. Vidio je bljesak oštrice noţa kada ga
je Hodaĉ izvukao i pokušao zabiti u njegov trbuh jednim okrutnim,
ubojitim pokretom.
Georgeovaje ruka poletjela prije nego što je stigao razmisliti o tome, i
ovaj put nije oklijevao. Uhvatio je oštricu noţa i ĉvrsto je stisnuo,
zaustavivši je centimetar od svoga trbuha.
Hodaĉ je razrogaĉio oko, šokiran djeĉakovom snagom. A zbog onoga
što je sljedeće ugledao, zakoraĉio je korak unatrag.
Pogled u djeĉakovim oĉima bio je nepomirljiv i tvrd poput kamena.
E, nećeš, rekao je George.
I oštro je trznuo rukom, odlomivši tako oštricu tik iznad drška.
Onda je podigao ruku iznad ramena i kada je Hodaĉ ispustio njegovu
kosu i pokušao pobjeći, zgrabio ga je za ruku i drţao ga tako zabivši
mu oštricu u srce.
MeĊutim, oštrica je udarila u nešto tvrdo i skliznula u stranu zabivši se
u Hodaĉevo rame toliko duboko, da je George više nije mogao izvući.
Pustio ga je, primjetivši da mu ruka uopće nije bila razrezana usprkos
ĉinjenici da je svom snagom zgrabio dvostranu oštricu.
Hodaĉ je pogledao u odlomljenu oštricu zabodenu u svoje rame, a
onda poĉeo zavijati od bijesa.
George je pogledao u crnu rupu u ledu. Edie je davno nestala. Brzo se
sagnuo i podigao morsko staklo kojejoj je ispalo u borbi. Vidio je da
nije bilo njezino jer je bilo drukĉijeg oblika i boje, ali znao je daje to
bio kamen srca i bez razmišljanja ga je ispustio u vodu. Ako je već
bila sama i mrtva u mraĉnoj vodi, najmanje što je mogao uĉiniti jest
pruţiti joj traĉak svjetlosti.
Okrenuo se natrag prema urlajućem Hodaĉu, prešao korak snijega koji
ih je dijelio i udario ga u lice. Hodaĉ je umuknuo, ponovno šokiran
silinom udarca.
U daljini su se sve glasnije ĉuli nekakvi kratki uzbuĊeni vriskovi. Ali,
George je ignorirao taj zvuk i nastavio udarati. Hodaĉ je pao na leĊa.
Tek tada George je zakoraĉio unatrag, uzeo svoj malj i nadvio se nada
nj.
Zaĉuli su se udarci kopita, a Hodaĉev je pogled na trenutak skrenuo
ulijevo. Nacerio se Georgeu kroz krvava usta.
Sada ćeš umrijeti, djeĉaĉe.
George se okrenuo i ugledao Bika koji je jurio prema njemu preko
leda.
Moţda, rekao je. Ali, ti ćeš umrijeti prije mene.
Podigao je malj.
Tvojim ću se Bikom pozabaviti kasnije.
Nije rijeĉ o Biku, nasmiješio se Hodaĉ, podigavši pogled prema gore.
Ikar je udario Georgea u leĊa poput letećeg malja.
50
POD LEDOM
Topnik je bez oklijevanja skoĉio u uski kanal ledene vode izmeĊu leda
i nasipa.
Vidio je kako je Edie potonula u nj, a vidio je i kako je ni on ni
George neće uspjeti spasiti. Zato je uĉiniojedinu stvar koja mu je
preostala. Zaronio je pod led.
Tone bronce ne plivaju baš najbolje pa je pao na dno Temze i nastavio
grabiti kroz crnilo prema mjestu gdje se otprilike nalazila rupa u ledu.
Ljudski dio njega proţivio je ţareću, uţasnu bol nedostatka kisika, ali
toliko mu se ţurilo da se uopće nije trudio zadrţavati dah i odgoditi
boljednostavno je odmah udahnuo vodu i nastavio dalje.
Ništa nije vidio pa je hodao dnom rijeke voĊen iskljuĉivo instinktom.
Snijegom pokriven led tvorio je svod nad rijekom koji nije propuštao
nimalo svjetla. I dok se kretao prema naprijed shvatio je da neće moći
vidjeti ni rupu, budući da će kroz nju ugledati tek mrak noćnoga neba,
koji se nimalo ne razlikuje od neprobojne tame što ga je okruţivala.
Poĉeo je mahati rukama dok je hodao, nadajući se da će, kada ga već
nije mogao vidjeti, sluĉajno zapeti o Edieino tijelo. Ali dok je tako
slijepo mahao, shvatio je da je sva nada bila uzaludna.
Djevojĉice više nije bilo.
Onda je naranĉasta svjetlost ispala iz ledenog svoda nad njim, i on je
pogledao prema gore i nakratko ugledao svijet iznad njega kroz rupu u
ledu, i Georgea kako slijepo zuri prema dolje, lica na trenutak
osvijetljenog tonućim kamenom srca, prije nego što se odmakao od
rupe.
Topnik je ispruţio ruku i uhvatio kamen na lancu, podigavši ga visoko
kao fenjer u oluji. Naranĉasta je svjetlost bila toliko snaţna da je
zamućena rjeĉna voda postala odjednom manje mutna i tada je Topnik
ugledao tijelo, stopala uhvaćenog u slomljeni kotaĉ zapreţnih kola
koji je virio iz blata, s kosom što je beţivotno lebdjela nizvodno, u
smjeru mora.
Oslobodio joj je stopalo i podigaoje, potrĉavši potom prema nasipu.
Grabeći naprijed, pogledao je u njezino blijedo mrtvo lice i objesio joj
kamen srca oko vrata kako bije mogao bolje drţati. Ĉvrsto ju je privio
k sebi, kao da bi samom snagom zagrljaja mogao utjerati iskru ţivota
iz sebe u njezino mrtvo tijelo.
Naravno, pod vodom je nemoguće plakati, tako da je peckanje u
njegovim oĉima vjerojatno izazivala Temza opirući se njegovu
pokušaju da protrĉi kroz nju.
Uspentrao se uz kosinu, voĊen svjetlošću baklji i izvukao se iz vode.
Osjetio je teţinu Edieina beţivotnog tijela u svome naruĉju, dok se
kašljući dizao na noge. Namjeravao je zapoĉeti s ispumpavanjem vode
iz njezinih pluća, kada je ĉuo udarce na ledu i ljutito frktanje koje je
najavljivalo jurećeg Bika. Ĉvršće je zgrabio Edie i potrĉao.
George je krajiĉkom oka ugledao Topnika kako je izronio iz ledene
vode, dok ga je Ikar odnosio udaljavajući ga od Hodaĉa koji je leţao
na leĊima petljajući po svojoj odjeći, uţurbano pokušavajući izvući
nešto iz majice.
Ikar je vrištao Georgeu u lice, a on se refleksno zagledao u slijepu
oblinu njegova prsnog oklopa: negdje unutar te sloţene tvorevine bila
su usta što su ovako bijesno vrištala.
Ikar je bio gori letaĉ od Cjevĉuge. George se nalazio svega pet metara
iznad leda, udaljavajući se trzajima od Topnika koji je nosio Edieino
tijelo. Nije mogao vidjeti što je to Hodaĉ radio, a onda je primijetio
kako se nešto pojavilo niotkuda i poĉelo tutnjati ledom prema
Topniku, dok su rotirajuće oštrice na njegovim kotaĉima bijesno
raspršivale okolni snijeg.
George je još uvijek u ruci drţao malj.
Dobit ćeš jednu priliku, obratio se George stvorenju skrivenom iza
oklopa pred njim. Spusti me dolje.
Ikar je vrisnuo i bijesno ga protresao. George je vidio da ga je
stvorenje drţalo ljudskim stopalima, ĉiji su ga prsti stiskali kao kakve
ţilave kandţe.
Dobro, rekao je.
Potom je maljem udario u Ikarov oklop. Udario je u nj nekoliko puta i
dok je to ĉinio, Ikar je vrištao podiţući se u nebo, a onda se zaĉuo
prasak i njegova se zaštitna ljuska raspukla. George je odjednom
gledao u njegove lude oĉi.
Ikar je bio zgrĉeni muškarac stiješnjen u uskom pletenom oklopu.
Ruke su mu bile savijene jedna preko druge, a usta i donji dio lica
povijeni nekakvim trakama ali ipak ne toliko prikriveni da George ne
bi vidio neprijateljsko ludilo koje je zraĉilo iz njegova iskešenog
izraza.
Spusti me dolje, ponovio je George.
Ikar ga je bijesno stisnuo stopalima, a oĉi su mu jaĉe zasjale. Zatresao
je glavom u nepogrešivom Neću.
Onda ţalim, rekao je George i udario maljem posred Ikarova
namrštenog ĉela. Lude su se oĉi okrenule i Ikar je poĉeo padati, bez
svijesti i po prvi put nijem.
George je tek uspio vidjeti kako će sletjeti u vodu, malo dalje od
mjesta gdje je zapoĉinjao led. Oslobodio se zagrljaja Ikarovih mlitavih
stopala trenutak prije nego što su udarili u površinu vode.
Ikar je udario u vodu i odmah potonuo. George se odgurnuo prema
površini i glasno udahnuo zrak u pluća, okrenuvši se na vrijeme kako
bi vidio da se pribliţava rubu leda prema kojemu ga je povlaĉila
struja. Rub je bio skriven naplavljenim drvetom i granĉicama, i
odjednom gaje preplavio uţasni predosjećaj kako će ga voda povući
pod led. Uhvatio se za rub leda kada je do njega stigao, ali prsti su mu
odmah skliznuli i nestao je pod njim.
Na površini leda Topnik je u posljednji ĉas ugledao Bika. Zgrabio je
Edieino tijelo i odskoĉio u stranu kada su mu se pribliţili oštri rogovi.
Bik ga je pokušao njima zakvaĉiti, ali je zbog brzine promašio zabivši
se potom u hrpu snijega nakupljenog na nasipu.
Topnik je ĉuo kako ga netko doziva i okrenuvši se ugledao Kraljicu
koja mu se pribliţavala ledenim poljem, dok su se njezini konji
napinjali pod svojom ormom podiţući kopitima goleme koliĉine
snijega. Na bojnim je kolima stajala još jedna figura, a budući da na
glavi nije imao kapu, Topniku je trebalo nekoliko trenutaka da shvati
kako je rijeĉ o Ĉasniku.
Potrĉao je prema prilazećim kolima, cijelo vrijeme drţeći Edieino
tijelo u naruĉju. Iza leĊa je zaĉuo frktaj i udarce kopita i znao je da se
Bik okrenuo i da mu je sada za petama.
Dok su mu kola prilazila bez usporavanja, razmak izmeĊu njega i Bika
smanjivao se jednakom brzinom.
Vidio je da Ĉasnik upire prstom prema dolje izvikujući: Pazi na
kotaĉe!
Potom je Ĉasnik ispruţio ruku najdalje što je mogao, naginjući se
toliko daleko preko jedne od vrtloţnih oštrica, da se Kraljica morala
nagnuti na drugu stranu kako se bojna kola ne bi prevrnula. Potom se
vrijeme ubrzalo kada su jureća kola prišla Topniku, a on osjetio Bikov
dah na svome vratu i lagano povlaĉenje kada gaje iznova pokušao
zakvaĉiti rogovima. No nije imao vremena razmišljati koliko mu je
bio blizu jer se morao usredotoĉiti na jureĉe oštrice koje su se
pribliţavale njegovim koljenima. Ispruţio je jednu ruku kao biciklisti
kada najavljuju skretanje i preskoĉio preko oštrica koje su projurile
pod njim. Otvorenim je dlanom udario u Ĉasnikovu podlakticu i
stisnuo je u istome trenutku u kojemu je Ĉasnik zgrabio njegovu ruku.
Potom je Topnik u zaletu poskoĉio prema gore i u polukrug, dok se
Ĉasnik ĉvrsto drţao za ogradu kola, i konaĉno se našao u njima.
Bik nije uspio usporiti svoj bezglavi trk i oštrice kotaĉa rasporile su ga
poput kakva golemog otvaraĉa za konzerve, a svuda uokolo razletjele
su se sjajne bronĉane strugotine. Bik je poletio prema naprijed, rogovi
su mu se zabili u led, a on ostao nepomiĉan, okrenut naglavce,
okrunjen vlastitom bronĉanom utrobom.
Kraljica se osvrnula.
Taj više neće ubijati ţene.
Topnik je ispustio Edie na uzdrhtali pod kola i stao joj ispumpavati
vodu iz pluća. Bilo je to kao da pokušava raditi na uzbibanoj brodskoj
palubi.
Pomozi mi, rekao je.
Ĉasnik ga je zgrabio za ramena pokušavajući ga umiriti.
Kraljica je stala okretati kola.
Drţte se, povikala je. Ĉasnik je podigao pogled i vidio kako je jurila
prema svojim dvjema kćerima koje su drţale podignuta ogledala.
George, povikao je Topnik, uzaludno ispumpavajući vodu iz pluća
mrtve djevojĉice.
Ti se drţi, povikao je Ĉasnik. I kada je Kraljica iz prvog pokušaja
pogodila ogledalo kopljem, Ĉasnik je pustio Topnika i iskoĉio iz kola.
Zaĉuo se prasak i kola su nestala. Ĉasnik se podigao na noge.
Ostanite tu, rekao je djevojkama, udaljavajući se od svjetala Mrzlog
Sajma i trĉeći prema tamnom mjestu na kojemu je led završavao.
51
KAMEN SRCA
Mrtva je, rekao je Topnik kada je Kraljica zauzdala svoje konje i
zaustavila kola pred ratnim spomenikom. Potom se spustila na koljena
pokraj njega, dok je on još uvijek ispumpavao vodu iz Edieinih pluća.
Zašto onda to još uvijek radiš? pitala je, primaknuvši se Edieinoj
glavi.
Zato jer ne znam što bih drugo mogao uĉiniti, odvratio je
Podigavši pogled prema njemu, vidjelaje kako mu se dvije velike suze
spuštaju niz obraze.
Sagnula se nad Edieina otvorena usta, nagnula joj glavu unatrag i
zatvorila nos. Onda je duboko udahnula i potom upuhala zrak u
njezina vodom natopljena pluća. Sve je to još jednom ponovila. Zatim
je kratko osluškivala. Kada nije ĉula nikakvo disanje, iznova je
ponovila cijeli postupak. Neko su vrijeme njih dvoje pokušavali
oţivjeti Edieino mrtvo tijelo, odbijajući prihvatiti ĉinjenicu da joj nije
bilo povratka.
Naposljetku je Topnik pogledao u Kraljicu izmeĊu dvaju udaha. Oĉi
su mu se ispraznile od suza i sada su bile ispunjene samo oĉajem.
Zašto to ĉiniš?
Ona je rukom protrljala oko i Topnik je na trenutak, u naĉinu na koji
je isturila bradu prema njemu, u njoj ugledao djelić mrtve djevojĉice.
Zato jer ni ja ne znam što bih drugo mogla uĉiniti. Osim nastaviti s
borbom.
Onda u redu.
Topnik je nastavio pritiskati Ediein prsni koš.
Nije ni ona znala.
A onda je ljutito i oĉajniĉki udario u taj prsni koš, a Edie je nato
povratila veliku koliĉinu rijeĉne vode i zgrĉila se u uţasavajuće
snaţnom kašlju.
Oĉi su joj se na trenutak otvorile, a potom ponovno zatvorile jer je
izgubila svijest. Topnik joj je opipao bilo. Slabašno je kucalo. Zurio je
u nju u potpunoj nevjerici. Onda je pogledao u Kraljicu. Nikada je nije
vidio da se smiješi, ali sada joj je lice bilo obasjano osmijehom.
Misliš, ni ona ne zna, rekla je.
On ju je ozareno gledao.
Da nisi prokleta Kraljica sad bih te poljubio.
Da nisam prokleta Kraljica, moţda bih ti to ĉak i dopustila.
Potom joj se na lice vratio uobiĉajeno ozbiljan izraz.
Još je u opasnosti. Još uvijek postoji velika vjerojatnost da umre od
pothlaĊenosti. Treba nam vatra.
Nemamo vatru.
Kraljica je skidala svoj plašt. PronaĊi kaput ili nešto takvo. Moramo
je ugrijati.
On je stiskao Edieino zapešće.
Puls joj se gotovo ne osjeti.
Pa kreni onda! prekinula ga je Kraljica i poĉela skidati mokru odjeću s
Edieina tijela.
Topnik je otrĉao do spomenika gdje su Ĉasnikov kaput i kapa leţali
pokraj mokrog zaveţljaja s kamenjem srdaca. Podigavši kaput
primijetio je da se iz zaveţljaja diţe para.
Poţuri! povikala je Kraljica. Moramo je ugrijati. Gubimo je.
Evo, odvratio je, bacajući kaput preko ramena i odvezujući zaveţljaj.
Svjetlost ga je zaslijepila. Brzo se osvrnuo da vidi je li uokolo bilo
mrljavaca, ili im se moţda Hodaĉ odnekud prišuljao. Ali onda je
primijetio nešto u vezi svjetlosti. Stakalca koja je ubacio unutra bila su
sva drukĉije boje, no sada su sva svjetlilajednakom toplom svjetlošću,
naranĉastom poput srca dobro raspirene vatre.
Topniĉe! povikala je Kraljica. Gubimo je!
IznenaĊeno je podigla pogled, nakon što je Topnik ispustio zaveţljaj s
kamenjem pokraj nje.
Kamenje srdaca. Prokleti Hodaĉ skupljao ih je kao trofeje, uspomenu
na sijevke koje je pobio.
Poput njega i Kraljica se stala osvrtati uokolo, u potrazi za opasnošću.
Ne, rekao je, rasporeĊujući kamenje uokolo Edie. Ne upozoravaju nas.
Mislim da nju osjećaju. Mislim da je to u njima iskrica svih tih
izmuĉenih djevojaka koja se posljednji put upalila. Mislim da su se to
one odluĉile narugati Hodaĉu.
Kraljicaje gledala kako paţljivo polaţe jedan kamen preko Edieina
srca, a potom je i ona gurnula ruke u rasplamsalu hrpu kamenja i
pomogla mu okruţiti Edie njihovom toplinom, a onda ju je omotala
svojim plaštom i Ĉasnikovim kaputom.
I na kraju se zaista nije bila rijeĉ samo o tome da joj Topnik i Kraljica
nisu dopustili da umre. Nije ju samo to spasilo. Spasile suje i sve
usamljene i izgubljene djevojke, sve te neobiĉne ţene koje su
vjerovale kako su lude jer nisu shvaćale da je njihovo osijevanje bilo
dar, a ne prokletstvo. Sve one sada su okruţile tu posljednju izmuĉenu
djevojku, darujući joj sve tople iskre koje su tijekom ţivota pohranile
u svoje kamenje, tako da ona moţe nastaviti dalje ţivjeti i za njih.
Budući da je Kraljica znala da je tome bilo tako, plakala je gledajući
kako se boja vraća u Edieine obraze i kako joj se oĉi polako otvaraju.
Ruka joj se trzala na mjestu na kojemu je leţala, u velikom
Topnikovom dlanu. On ju je njeţno stisnuo. Njezine su se oĉi
fokusirale na njega i kada ga je prepoznala snaţno mu je stegnula
ruku, a on je iznova vidio malo rijetko ĉudo njezina osmijeha koji joj
je obasjao lice poput sunĉeve svjetlosti.
U redu je, rekao je hrapavim glasom. Sa mnom si. Hodaĉ te nije uspio
ubiti, prejaka si ti za njega. A bila si prejaka i za prokletu rijeku pa te
ni ona nije ubila. Na sigurnom si.
Edie je kimnula i snaţno se nakašljala.
Gdje je George?
52
LEDENI DEMON
Ĉasnik nije pronašao Georgea na rubu leda. Pronašao je njegov malj,
uhvaćen u naplavljenu granu. Kada ga je povukao, primijetio je da je
Georgeova ruka još uvijek bila provuĉena kroz koţnatu omĉu u dršci.
Povukao je ruku i izvukao ga van, a on se nakašljao i drhteći pao na
led.
Ggdje je Edie? bila je prva stvar koju je izgovorio. Vidio je da je
Topnik izvukao nešto iz rijeke kada ga je nadletio u Ikarovu zagrljaju,
i nadao se da je to bila Edie.
Bojim se da je mrtva, stari moj, rekao je Ĉasnik. Već su je odveli kroz
ogledala. Moţeš li trĉati?
George je izgledao uţasno. Drhtao je i zubi su mu cvokotali, ali je
ĉvrsto stiskao malj u ruci.
Aha, rekao je zureći u led.
Na licu mu se odjednom pojavio ubilaĉki izraz. Ugledao je pognutu
figuru Hodaĉa koji je ĉuĉao na ledu, ucrtavajući nekakve znakove u
snijeg oko sebe.
Dobro, rekao je Ĉasnik, stisnuvši mu rame, bit će pravi uspjeh
uspijemo li doći do onih djevojaka tamo i do ogledala, a da nas on ne
primijeti.
George je otresao Ĉasnikovu ruku s ramena.
Ne, odvratio je. To ne bi bio nikakav uspjeh.
I zapoĉeo je odluĉno koraĉati prema Hodaĉu.
Hodaĉ ga nije primijetio. Bio je toliko uzbuĊen da je jedva disao, a
razlog tom njegovom ushitu leţao je pred njim.
George mu u borbi nije uspio probosti srce. Spasila su ga dva voštana
koluta meĊu kojima se nalazilo Crno Ogledalo. Iako su ga kolutovi
zaštitili od kontakta s Ogledalom, nisu uspjela zaštititi samo Ogledalo.
George ga je raspolovio svojim udarcem.
Hodaĉ je bio izvan sebe od sreće jer je shvatio da se pred njim nalazilo
rješenje njegova problema, da je dobio drugo Crno Ogledalo. Nikada
mu, tijekom stoljeća potrage za izgubljenim drugim ogledalom, nije
palo na pamet da bi jednostavno mogao uzeti postojeće ogledalo i
razbiti ga u dva dijela.
Znak koji je upisivao u snijeg bio je zaštitni pentagram.
George je poĉeo trĉati, a Ĉasnik ga je slijedio u stopu. Potom se iza
njih zaĉuo tihi prasak i pojavila su se bojna kola.
Deĉko! povikala je Kraljica. Dolazi ovamo!
George je nastavio trĉati prema Hodaĉu.
Ubit ću ga, povikao je.
Ne, George, odvratila je Kraljica. Djevojĉica je ţiva!
George se naglo zaustavio.
Molim?
Kolima je stala pokraj njega.
Uskoĉi. U uţasnom je stanju, ali bit će dobro. Pita za tebe. DoĊi,
moramo brzo nestati odavde.
Ĉasnik je zgrabio Georgea, gurnuo ga u kola i uskoĉio za njim.
Kući, James, i ne štedi konje, nacerio se.
George i Kraljica su gledali u Hodaĉa i njegovu uţurbanu aktivnost u
snijegu. Pogledali su se.
Što? upitao je Ĉasnik.
Kad malo razmislim, zašto ne? rekla je Kraljica, a George se
nasmiješio cvokoćući zubima, na što je ona coknula jezikom i
potjerala konje u galop.
Oh, k vragu, rekao je Ĉasnik, otvarajući futrolu svojeg pištolja. On ne
ostaje mrtav dugo, to znate...
I kratko će biti od pomoći, odvratilaje Kraljica i pucnula uzdama,
razjareno se smiješeći dok joj je kosa vijorila na vjetru.
Hodaĉ je bio toliko usredotoĉen na pravilno postavljanje dvaju Crnih
Ogledala u snijegu, suĉelice jedno drugom, da je podigao pogled tek
kada mu je prvi metak zapljusnuo lice snijegom.
Ugledao je konje kako galopiraju prema njemu, a iza njih Kraljicu
kako podiţe svoje koplje, Ĉasnika koji je pucao u njega i Georgea koji
se naginjao iz kola s podignutim maljem, iznad vrtloţećih oštrica
priĉvršćenih na kotaĉe.
Budale! vrisnuo je.
Jurili su ravno na njega. Nije imao kamo pobjeći. Umjesto togaje
ĉuĉnuo još niţe, zagnjurivši lice u snijeg i pobrinuvši se prije toga da
dva Ogledala gledaju jedno u drugo.
Znao je da ih je ispravno postavio jer su iz obje polovice provalile
vrućina i para i zapoĉele topiti snijeg pred sobom.
Na brzinu je nešto tiho promrmljao i posegnuo u tamno Ogledalo.
U istome trenutku u kojemu su oštrice preletjele preko prostora na
kojemu je ĉuĉao, Ogledalo ga je povuklo unutra i nestao je.
Nakon što su projahali preko mjesta na kojemu Hodaĉa više nije bilo,
Kraljica se nagnula unatrag iz kola i zabila svoje koplje u led. George
je pogledao dolje i vidio da su projahali kroz zaštitni pentagram,
brišući njegove granice upisane u snijegu. Kada je Kraljica naglo
okrenula kola, ugledali su nešto drugo.
Polovice Crnog Ogledala rastopile su snijeg izmeĊu sebe i nestale. Ali
prije nego što su nestale, nešto je pobjeglo kroz vrata koja je Hodaĉ u
njima otvorio.
Budući da je to nešto bilo napravljeno ni od ĉega, bila mu je potrebna
nekakva materija kako bi preţivjelo na svijetu, a prva stvar na koju je
naišlo u zraku bio je snijeg koji su podigle oštrice kotaĉa prešavši
granicu pentagrama. Kraljica se nagnula i izvukla koplje iz leda.
Potom su krenuli natrag prema njezinim kćerima i prema sigurnosti
što ih je dozivala iz srebrnih ogledala koja su drţale.
Pogledavši unatrag, George je vidio kako se zrakom vrtloţe ledeni
kristali i oblikuju figuru koja se naglo povećala i potrĉala za njima.
Brţe! povikao je. Poţurite!
Ledeni se demon povećavao, pribliţavajući im se nevjerojatnom
brzinom, a onda je Kraljica trznula uzdama i kada je prvi je konj
udario u ogledalo zaĉuo se prasak, i na trenutak su svi padali kroz
slojeve crnila. Dok su tako padali, svi su imali osjećaj da je nešto
letjelo pokraj njih, nešto izrazito hladno i strano, poput naleta
nezemaljske hladnoće...
53
NAPUKLI KAMEN
Londonski Kamen leţao je iza zaštitne rešetke, na svom uobiĉajenom
mjestu u Ulici Cannon.
Nitko ga nije primjećivao, niti je itko u prolazu zastajao pred njim.
Nitko nije osjećao njegovo mraĉno zujanje koje je pulsiralo kroz grad
i njegove zgrade, i kamena stvorenja koja su ga nastanjivala.
Ali, nešto ga jest primijetilo. Primijetilo ga je ĉim je stiglo te je
pojurilo k njemu brzinom misli.
Kamen se nije pomakao, ali ga je naglo prekrio debeli sloj mraza zbog
kojeg je napukao.
Bila je to sitna pukotina.
Ali, to je bilo dovoljno.
54
POSLJEDNJA POSTAJA ZA NIKAMO
... a ondaje koĉija sletjela u travu, a Kraljica zaustavila konje.
Okrenula se, provjeravajući jesu li njezine kćeri došle za njima.
Kimnule su joj i sve tri su se zadovoljno nasmiješile.
Jeste li osjetili? pitao je Ĉasnik.
Osjetili što? odvratio je Topnik, podigavši pogled s mjesta na kojemu
je sjedio pokraj Edie, rumene Edie koja je izgledala kao da joj je bilo
jako toplo umotanoj u Kraljiĉin plašt i Ĉasnikov kaput.
Nešto je došlo za nama, rekao je George, iskaĉući iz kola i trĉeći
prema Edie. Ona mu se smiješila, ali je ispruţila ruku upozorivši ga:
Pazi na kamenje!
Kamenje upozorenja bilo je rasporeĊeno po tlu uokolo nje, i sva su
sada bila mutna. Osim jednog malog plavog kamena, plavog poput
šeširića koji je na glavi nosila patka iz priĉa koje joj je mama priĉala u
djetinjstvu. Malog plavog kamena umetnutog u naušnicu.
George joj je paţljivo prišao, i ne znajući što bi drugo uĉinio, udario je
u rame. Ona mu se nasmiješila i udarila ga u nogu. I to im je bilo
dovoljno.
U daljini je zaĉuo neobiĉno utješnu zvonjavu Big Bena.
Dajte djeĉaku taj pokrov, Kraljica je prstom pokazala na kaput
Neznanog Vojnika.
Ali..., pobunio se Topnik.
Bez ali, odvratila je Kraljica, inaĉe će se nasmrt prehladiti, već je
napola mrtav.
George je odloţio malj i poĉeo otkopĉavati svoj natopljeni kaput,
prstima nalik smrznutim kobasicama.
Lijep malj, rekla je Edie, pomalo podrugljivim tonom.
Lijepa naušnica, George je hinio ravnodušnost.
Da, rekla je ona. Pripadala je mojoj mami.
Što je radila tamo s ostalim... ah, Topnik nije dovršio pitanje.
Poludjela je, rekla je Edie. Tako su rekli. Zato su je odveli...
Pogledala je u naušnicu.
Sada znamo zašto je poludjela...
I ona je bila sijevka, rekao je George.
Da, odvratila je Edie. Samo, nitko joj to nije rekao.
Pitanje je, ubacila se Kraljica, zašto je sve drugo kamenje izblijedjelo,
a ovo nastavlja sjati.
Topnik se tiho nakašljao.
To je kamenje pripadalo sijevkama koje je Hodaĉ ubio ili svojim
muĉenjem osudio na ludilo ili usamljeniĉku smrt... Pogledao je u
Kraljicu. Onaje kimnula te je nastavio. Moţda još uvijek svijetli jer
ona još uvijek ţivi.
Edie je spustila pogled. Nije mogla progovoriti.
George je pogledao u svoju ruku. Druga ţila, ona koja mu se poĉela
kretati prema srcu kada je prihvatio Hodaĉev izazov, nestala je baš
kao što je i znao da hoće.
I Ĉasnik je to primijetio. Nasmiješio se. Podigao je tri prsta, a onda
savio dva.
Samo ti je jedan ostao. Bravo.
U daljini je George ugledao policijski motocikl s upaljenim rotirnim
svjetlom kako juri niz Piccadilly, ulijećući u krivinu koja je kruţila
oko Hyde Park Cornera.
George je pogledao u posljednju ţilu koja mu se spiralno plela oko
ruke, kao da je ĉekala da se ponovno pojavi Vitez kako bi njih dvojica
mogli završiti zapoĉeti dvoboj.
Zaogrnuo se dekom koju mu je Ĉasnik pruţio, odluĉivši da će kasnije
brinuti o dvoboju s Posljednjim Vitezom.
Moja bi mama mogla biti bilo gdje, rekla je Edie vrlo tiho.
Glavu gore, Edie, odvratio je George i sjeo pokraj nje. I Topnik je
mogao biti bilo gdje. A i ti. Ali, sada smo svi ovdje, zar ne?
Ona je kimnula.
Moţda postoji ijedan veći problem, zaĉuo se Ĉasnik. Svi su pogledali
u njega. Ne ĉujete li?
Svi su poĉeli osluškivati, no ĉula se samo tišina. A tišina se u Londonu
ne dogaĊa nikada ni noću.
Grad je utihnuo, a sat je upravo otkucao trinaest sati. Svi su se polako
podigli na noge, osvrćući se uokolo. Grad je bio miran. Neprirodno
miran. Toliko miran da se ništa nije micalo.
Nije bilo nikakva povjetarca. Nikakva zvuka. Ni ljudi.
Oni rijetki automobili na ulici stajali su nepomiĉno. George je krenuo
prema rubu ceste. Policijski motocikl bio je zaleĊen u krivini. Vozaĉa
nije bilo. Pogledao je u poznati crveni oblik noćnog autobusa. U nje-
mu nije bilo ni putnika ni vozaĉa.
I ostali su polako izašli na ulicu, vidjevši isto što i George. Edie je
zavirila u prazni taksi i stala zuriti u Georgea. Kamo su nestali svi
ljudi?
Slegnuo je ramenima, polako se okrećući se i traţeći nekakav znak
ţivota.
I zašto se sve zaustavilo?
Jedina stvar koja se micala u cijelome gradu bio je gusti snijeg koji je
odjednom poĉeo neĉujno padati.
Pet zrcalnika i dvoje djece stajali su na već zabijeljenoj cesti, zureći
uokolo šokirani tom novom situacijom u kojoj su se našli.
Što god je s nama stiglo kroz ogledala, polako je rekao Ĉasnik, nije
ništa dobro, bojim se.
I nesvjesno svi su se pribliţili jedno drugom, osjećajući se neobiĉno
samima u tišini i zureći niz neprirodno mirne ulice previše zaokupljeni
onim što se dogaĊalo oko njih, da bi primijetili ono što im se dogaĊalo
nad glavama.
Što je bila šteta. Budući da je ono što im se dogaĊalo nad glavama
definitivno primjećivalo njih.
Kamena vodoriga sletjela je na sam vrh golema kamenog topa iza
njih.
Topnik ju je prvi vidio.
Zakoraĉio je pred Edie i Georgea, petljajući po futroli, traţeći svoj
pištolj.
Pazite, poĉelo je!
Svi su se polako okrenuli.
George je naglo uhvatio Topnikovu ruku i povukao je prema dolje.
Št...? zapoĉeo je Topnik.
U redu je! rekao je George. U redu je.
Bak? oglasila se Vodoriga.
George se nacerio.
Ona je na našoj strani.
Sada su svi gledali u Cjevĉugu. A onda u Georgea. A onda ponovno u
vodorigu.
Topnik je vratio pištolj u futrolu. Ĉasnik mu je dao cigaretu, koju je on
zapalio, pa su svi nastavili stajati tamo, gledajući u iskešenu vodorigu
kroz dim cigareta i gusti snijeg.
Prokletstvo, rekao je Topnik. Ako je ona na našoj strani... onda smo
stvarno nadrapali.
KRAJ
ZAHVALE
Nije lako pisati u vakuumu, a razgovori s drugim piscima od velike su
pomoći u danima kad ne ide baš najboljenaroĉito kad se moraš
potruditi kako bi se pribliţio njihovoj kvaliteti. Zahvaljujem ovim
ljudima na pomoći, izazovima i podršci tijekom proteklih godina. A
oni su: Alex Nander Cary, Fergus Fleming, Jonathan Darby, Al
Whiting, Katie Pearson, Patrick Harbison, Robert Harris, Amanda
Silver, Rick Jaffa, Kate Bucknell, Rose Baring, Mary Miers, Barnaby
Rogerson i Mary i Philip Contini. Posebno sam zahvalan svojoj
obitelji, savjetnicima i ostalim tajnim ĉitateljima na pomoći i podršci
koju su mi pruţali tijekom mog pisanja Ţeljezne rukeKate Jones,
Ronu Bernsteinu u ICMu, Michaelu McCoyu u ITGu, Jacku, Ariadne,
Ziollah More Gordon, Finnu Youngeru i Charlieu Harrisu. Konaĉno,
htio bih zahvaliti i fotografu Andrewu Erringtonu za nevjerojatne
fotografije londonskih skulptura koje su me nagnale da zapoĉnem s
ovom priĉom, a ispriĉavam se svom tati zbog dijela u kojem Topnik
zaglavi pod zemljom zaboravio sam na tvoju klaustrofobiju, tata.
Stvarno...