ZemljOcentrični pristup Zaštiti OKOliša i njegOva ...bib.irb.hr/datoteka/746018.hv_90_2014_315-326_runkoluttenberger-gudelj.pdf · zauvijek stavio izvan zakona (Higgins, 2012.)

315Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326

l. Runko luttenberger i i. gudelj ZemlJOcentRični pRiStUp ZAštiti OkOlišA i nJegOvA pRimJeRenOSt ZA OčUvAnJe vODnih ekOSUStAvA

Manjkavost sustava zaštite okoliša ogleda se i u pružanju mogućnosti

počinjenja štete unutar slabog regulatornog okvira, pa se nameće potreba

priznavanja prirođenih prava okoliša, drugih vrsta i same vode izvan okvira

njihove korisnosti za ljude. U radu se razmatra koncept priznavanja prava

prirode, analizira se zemljocentrični pristup zaštiti okoliša, navode se

instrumenti zaštite prava Zemlje, daje se prikaz modela zaštite okoliša za

buduće generacije, primjera sudske i administrativne prakse ostvarivanja

prava rijeka i vodnih ekosustava te aktualnih nastojanja priznavanja

prava vodnih bogatstava. Autorice naglašavaju potrebitost i primjerenost

zemljocentričnog pristupa zaštiti okoliša za očuvanje vodnih resursa

Republike Hrvatske i zalažu se da se u propise središnje vlasti i lokalnih

zajednica ugrade pojedini dosezi novog pristupa zaštiti prirode na osnovi

najbolje prakse zemljocentričnog sustava.

Ključne riječi: zemljocentrični pristup, zaštita okoliša, zaštita vodnih ekosustava, dobra ekološka praksa

ZemljOcentrični pristup Zaštiti OKOliša i njegOva primjerenOst Za Očuvanje vOdnih eKOsustava

dr. sc. lidija runko luttenberger, znanstveni suradnik

Komunalac d.o.o.Jurdani 50b, 51213 Jurdani

[email protected]

dr.sc. ivana gudelj, znanstveni suradnik

HIPALAB d.o.o.Zagrebačka cesta 181, 10000 Zagreb

pregledni članak Review paper UDK 504.4.06primljeno (Received): 17. 4. 2014.; prihvaćeno (Accepted): 25. 11. 2014.

1. UVODOpseg onečišćenja okoliša i opasnosti koje zbog

toga prijete ljudima i ekosustavima su sve izraženiji, što ukazuje da dosadašnji instrumenti zaštite nisu polučili zadovoljavajuće rezultate. Naime, prema dosadašnjem poimanju prava, priroda je vlasništvo, pa se zbog zakonitosti prevladavajućeg interesa profita proživljava i sve dublja kriza stanja okoliša koji pretpostavlja opstanak zemaljske zajednice. Propisi o zaštiti okoliša nerijetko samo reguliraju granice onečišćenja okoliša. Primjer za to je sustav dozvola i odobrenja za tvrtke i osobe da

obavljaju aktivnosti štetne za okoliš. Prema tome, cilj zakonodavstva o zaštiti okoliša ponekad nije zaštititi, već omogućiti počinjenje štete unutar slabog regulatornog okvira (Strickland, 2012.). Zaštitari se okoliša stoga bore protiv nedovoljno učinkovitih zakona, sve kako bi se obuzdala najgora praksa.

Pojavljuju se pokušaji drugačijeg poimanja zaštite okoliša koji se temelji na zemljocentričnom pristupu kao višem nivou od nedostatno učinkovitog antropocentričnog pristupa. U ovom radu se daje prikaz razvitka zemljocentričnog pristupa za zaštitu ekosustava, što je od posebnog značaja za Republiku

316 Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


Hrvatsku i njena ogromna vodna prirodna bogatstva koja zahtijevaju učinkovitu zaštitu. Autori posebnu pozornost daju jedinstvenim ekosustavima rijeka kao mogućim subjektima zaštite u zemljocentričnom pristupu.

2. PRIZNAVANjE PRAVA PRIRODETijekom 2004., u razdoblju dok je bio aktualan

prijedlog jedne kompanije da odlaže kanalizacijski mulj i lebdeći pepeo od izgaranja ugljena u napuštene rudnike na rubu malog grada Tamaqua Borough u Pensilvaniji, Cathy Miorelli se kandidirala za općinsko vijeće. Ona sebe nije smatrala zaštitarom okoliša niti je tada imala ekološki program ili platformu da će promijeniti svijet. Međutim, ona na određeni način jest promijenila svijet, jer je predvodila donošenje Uredbe protiv odlaganja kanalizacijskog mulja koja je sadržavala odredbu o priznavanju prava prirodnih zajednica na razvoj, što je bio prvi propis takve vrste u svijetu (Jason, 2012.).

Nakon više od 150 godina sudski sankcioniranog proširenja zakonskih ovlasti korporacija u SAD-u, ova Uredba je više nego iznimna. To je prekretnica u svijetu gdje se korporacija smatra vrstom, a svi oblici života, osim ljudi, su objekti s pravnog gledišta (Cullinan, 2008.).Miorelli se jednostavno pitala zašto prirodi ne bismo dali prava (Jason, 2012.).

3. ZEMLJOCENTRIČNI PRISTUP ZAšTITI OKOLIŠA

Zemljocentrični model ide dalje od prava o zajedničkom dobru koje se obično tumači kao sredstvo za zaštitu prava pristupa javnosti nekim prirodnim zajedničkim dobrima kao što su parkovi i obale, ali ne i samih zajedničkih dobara. Naime, potrebno je definirati pravnu osnovu koja priznaje prirođena prava okoliša, drugih vrsta i same vode izvan okvira njihove nužne korisnosti za ljude (Barlow, 2011.).

Godine 1972. je profesor Christopher Stone objavio provokativan članak pod naslovom: „Trebaju li stabla imati pravnu legitimaciju?“ u kojem se zalaže da prava prirode treba priznati zakonom. Stone je spoznao da bi u tom slučaju pravo trebalo mijenjati na način (a) da se tužbu može podići u ime sastavnice prirode kao što je primjerice rijeka, (b) da se onečišćivača može smatrati odgovornim za štetu nanesenu rijeci i (c) da se mogu donositi presude u korist rijeke (Cullinan, 2008.).

Stone se zalagao da sudovi trebaju jamčiti pravnu legitimaciju skrbnicima da zastupaju prava prirode na isti način kao što se skrbnici imenuju da bi zastupali prava maloljetnih osoba. Navedeni stav je činio temelj za poznato izdvojeno mišljenje suca Douglasa 1972. godine,

u predmetu Sierra Club protiv Morton1, u kojem je izrazio mišljenje da „suvremeno zanimanje javnosti za zaštitu ekološke ravnoteže u prirodi treba dovesti do davanja pravne legitimacije objektima u okolišu da tuže za svoje vlastito očuvanje“ (Cullinan, 2008.).

Tomas Berry, povjesničar kulture i katolički svećenik, navodi da prava nisu ljudska zamisao, već univerzalna stvarnost prirode. Rijeke imaju prava rijeka. Ptice imaju svoja prava. Insekti svoja. Ljudi svoja. Ljudsko pravo ne smije poništavati prava drugih oblika na postojanje u svojem prirodnom obliku. Svaka sastavnica zemaljske zajednice ima tri prava: pravo na postojanje, pravo na stanište i pravo na ispunjavanje svoje uloge u neprekidno obnavljajućem procesu (Berry, 2006.). Tako je za postizanje istinske zaštite okoliša, između ostalog, neophodna pravna osnova koja priznaje prirođena prava okoliša, drugih vrsta i same vode izvan okvira njihove korisnosti za ljude (Barlow, 2011.).

Nasuprot tome, pravo zaštite okoliša u pravilu nastoji ograničiti mjeru u kojoj ljudi mogu zlorabiti rijeku na način da se od onečišćivača zahtijeva da ishode dozvole koje im daju pravo ispuštati određenu količinu otpadnih voda u rijeku tijekom zadanog vremenskog razdoblja. Pristup prava životinja dokazuje da ukoliko onečišćenje vode šteti, primjerice vidrama, tada zakon treba omogućiti podizanje tužbe protiv takvih onečišćivača za štetu koju čine vidrama. U novom, zemljocentričnom pristupu, cilj je održavanje cjelovite dobrobiti planete. Shodno tome, može se ići na sud u ime rijeke dokazujući da onečišćenje rijeke u smislu narušavanja njezine ekološke funkcije, kao izvora slatke vode i kao staništa za druge vrste, predstavlja kršenje prava rijeke, uz isključenje da je onečišćenje bilo potrebno kako bi se zaštitilo ljudsko pravo, kao što je pružanje životno važne usluge održavanja ljudi na životu. U najvećem broju slučajeva rijeke su onečišćene nusproizvodima proizvodnih procesa kojima se dobivaju proizvodi čiji je značaj minoran za preživljavanje i dobrobit ljudi. Shodno tome, ova vrsta onečišćenja predstavlja

kršenje prava rijeke (AlterNet, 2011.). Tako bi zajednice imale punomoć da budu skrbnici lokalnog okoliša i kažu “ne” masovnom crpljenju podzemnih voda (Biggs i Margil, 2011.). Tada bi, tvrdi Barlow, bivša savjetnica UN-a za vodu, Meksički zaljev mogao tužiti British Petroleum za katastrofalno izlijevanje nafte, ocean oko nuklearnog reaktora u Japanu bi mogao tužiti svoje vlasnike nuklearnog postrojenja (Deen, 2011.), a Amazonija tvrtku Chevron za dvadesetogodišnje ispuštanje toksičnih materijala u svoju kišnu šumu i rijeke, što je rezultiralo štetom za usjeve, smrću životinja i povećanim obolijevanjem od karcinoma u području zone utjecaja. Na slici 1 je dan prikaz odnosa čovjeka i prirode u antropocentričnom i zemljocentričnom pristupu po viđenju autorica.

1 Sierra Club protiv Morton, 405 U.S.727 (1972.), predmet na Vrhovnom sudu SAD-a o pitanju pravne legitimacije u ekološkoj tužbi po žalbi na odluku Prizivnog suda Devetog okruga u pravnoj stvari predložene izgradnje u dolini Mineral King u planinama Sierra Nevada od strane Walt Disney Enterprises, Inc.: US Supreme Court Center (1972.),

317Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


4. INSTRUMENTI ZAŠTITE PRAVA ZEMLjEGodine 1982. je preko 100 država u Općoj skupštini

Ujedinjenih naroda donijelo Svjetsku povelju za prirodu (UN, 1982.) koja poziva ljude da se rukovode moralnim kodeksom ponašanja koji ne dovodi u pitanje „cjelovitosti drugih ekosustava ili vrsta s kojima koegzistiraju“. Godine 1989. je donesena Konvencija o domorodačkim i plemenskim narodima (ILO, 1989.) koja priznaje i štiti kolektivna prava plemenskih i domorodačkih naroda, uključujući samoodređenje, duhovna i kulturna prava te upravljanje utemeljeno na običajnom pravu. Godine 2000. je skupina NVO i saveznika donijela Zemaljsku povelju (ECI, 2000.) koja „nastoji nadahnuti u svim ljudima osjećaj globalne međuovisnosti i podijeljenu odgovornost za dobrobit ljudske obitelji, veće zajedništvo življenja te buduća pokoljenja.“

Londonska odvjetnica i aktivistica Polly Higgins je u travnju 2010. podnijela Ujedinjenim narodima pravni prijedlog da se široko rasprostranjeno ekološko uništenje -

nazvano ‘ekocid’2 – doda kao peto kazneno djelo protiv mira (ostala četiri kaznena djela su: genocid, ratni zločin, djela agresija i djela protiv čovječnosti) (IPS, 2011.). Do tada se na ekološko uništenje gledalo kao na nesretnu uzgrednost proizvodnje i utrke za dobiti, dok praksa snažno potiče istu i čini vrlo malo da zaustavi počinjenje štete. Uprave se nagrađuju za poštivanje naredbi tržišta (Rivers, 2012.). Predloženo kazneno djelo ekocida je prijeko potrebno sredstvo za oživotvorenje prirođenih prava Zemlje i budućih generacija, što bi učinilo čelnike korporacija i državne dužnosnike osobno odgovornima za štete velikih razmjera nad ekosustavima (England, 2012.). Takvo sredstvo može predstavljati glas Prirode prilikom donošenja odluka (The Gaia Foundation, 2012.). Važno je istaknuti da je za trajanja rata uništenje okoliša međunarodno kazneno djelo, a u mirnodopsko vrijeme takvo djelo ne postoji. Zakon koji bi učinkovito zaustavio ekstenzivnu štetu i uništenje okoliša u mirnodopsko vrijeme bi ekocid, kojega uzrokuje čovjek, zauvijek stavio izvan zakona (Higgins, 2012.).

2 Ekocid se definira kao obimno uništenje, šteta ili gubitak ekosustava određenog područja, bilo posredstvom ljudi ili drugačije uzrokovano u mjeri u kojoj je ozbiljno umanjeno mirno uživanje tog područja od strane stanovnika: Higgins (2012.).

potpora sustava edukacijepotpora sustava edukacijeun

išt avanje

orijentiranost na fosilna goriva, izgradnja,industrijska poljoprivreda,onečišćenje,promjene u korištenju tla

orijentiranost na fosilna goriva, orijentiranost na fosilna goriva, izgradnja,izgradnja,industrijska poljoprivreda,industrijska poljoprivreda,oneoneččiiššććenje,enje,promjene u koripromjene u korišštenju tlatenju tla

sustavi dozvole uređuju uništenje okoliša sustavi dozvole uređuju uni sustavi dozvole uređuju unišštenje tenje okoliokoliššaa

prirodaprirodapriroda

interes profitainteres profitainteres profita

neuključivanje okolišnih troškovaneukljuneuključčivanje okoliivanje okoliššnih tronih trošškovakova

POSLJEDICA: globalno zagrijavanje, topljenje leda, zakiseljavanje mora, suše, nepogode, nestanak otoka, onečišćenje vode, zraka i tla, ugrožavanje zdravlja ljudi i opstanka ekosustava

POSLJEDICA: globalno globalno zagrijavanje, topljenje leda, zagrijavanje, topljenje leda, zakiseljavanjezakiseljavanje mora, sumora, sušše, nepogode, e, nepogode, nestanak otoka, onenestanak otoka, oneččiiššććenje vode, zraka enje vode, zraka i tla, ugroi tla, ugrožžavanje zdravlja ljudi i opstanka avanje zdravlja ljudi i opstanka ekosustava ekosustava

POSTAVKA:planet je konačan: nije sve obnovljivo

POSTAVKA:POSTAVKA:planet je konaplanet je konaččan: nije sve an: nije sve obnovljivoobnovljivo

prava prirode‐na postojanje‐na stanište‐na razvoj

prava prirodeprava prirode‐‐na postojanjena postojanje‐‐na stanina stanišštete‐‐na razvojna razvoj

priznavanje prirodnih prava okoliša, drugih vrsta i vode izvan okvira njihove korisnosti za ljude

priznavanje prirodnih prava okoliša, drugih vrsta i vode izvan okvira njihove korisnosti za ljude

pomak od ideje o zajedničkom dobru i pravima životinjapomak od ideje o zajedničkom dobru i pravima životinja

pravna osobnost ekosustavapravna osobnost ekosustavapravna osobnost ekosustava

granice zajednice se proširuju na tlo, vode, biljke i životinjegranice zajednice se progranice zajednice se prošširuju na tlo, iruju na tlo, vode, biljke i vode, biljke i žživotinjeivotinje

suživotljudskih prava i prava Zemlje

čovjekččovjekovjek

priroda kao vlasništvo čovjekapriroda kao vlasnipriroda kao vlasnišštvo tvo ččovjekaovjeka

• prava budućih generacija

• ekocid kao kazneno djelo protiv čovječnosti

•• prava buduprava buduććih ih generacijageneracija

• ekocid kao kazneno djelo protiv čovječnosti

Slika 1: Prikaz odnosa čovjeka i prirode u antropocentričnom i zemljocentričnom pristupu

318 Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


Svjetska narodna konferencija o klimatskim promjenama i pravima Majke Zemlje je 2010. godine u Kočabambi proglasila Univerzalnu deklaraciju o pravima Majke Zemlje (Universal Declaration, 2011.) koja ističe da je Majka Zemlja živo biće i da je jedinstvena, nedjeljiva, samouređujuća zajednica međusobno povezanih bića koja sadržava, održava i obnavlja sva bića (čl.1.). Prirođena prava Majke Zemlje su pravo na život i postojanje, pravo na poštivanje, pravo na odvijanje životno važnih ciklusa i procesa bez remećenja od strane ljudi, pravo na održavanje njezinog identiteta i cjelovitosti kao posebnog, samouređujućeg i međuovisnog bića, pravo na vodu kao izvor života, pravo na čist zrak i pravo na sveukupno zdravlje, pravo da bude nezagađena, neonečišćena i bez toksičnog i radioaktivnog otpada, pravo da njezina genetska struktura ne bude modificirana ili poremećena na način koji prijeti integritetu ili životnom i zdravom funkcioniranju, kao i pravo na puno i trenutno obnavljanje zbog kršenja prava priznatih ovom Deklaracijom, uzrokovano ljudskim aktivnostima (čl.2.).

Ovime se prirodi daju brojna prava, uključujući pravo na postojanje, pravo na odvijanje životnih procesa bez promjena koje čini čovjek, pravo na vodu i čist zrak, pravo na ravnotežu i pravo da ne bude onečišćena. Pored toga, prava prirode uključuju pravo na genetsko nemijenjanje i na neizlaganje utjecaju megainfrastrukture razvojnih projekata koji narušavaju ravnotežu ekosustava (WildLaw, 2011.).

Ekvador je 2008. godine postao prva zemlja na svijetu3 koja je donijela Ustav (Ustav RE, 2008.) kojim se priznaju prava prirode, uključujući pravo na postojanje, opstanak, održavanje i obnavljanje, sve kao posljedica generacijske spoznaje o krhkosti ekosustava koji se uništavaju rudarenjem, bušenjem i drugim radnjama (Biggs i Margil, 2011.). Na opisani je način Ustav kao instrument zapadne civilizacije demokratiziran suštinom indijanske kozmovizije. Svi građani Ekvadora mogu predstavljati prirodu i narušene ekosustave (Greene, 2011.).

Bolivija je 7. prosinca 2010. donijela Zakon o Majci Zemlji (Zakon PDB, 2010.) koji ističe načela usklađenosti, zajedničkog dobra, jamstva za obnavljanje Majke Zemlje, poštivanja i zaštite prava Majke Zemlje, multikulturalizma i protivljenja komercijalizaciji. Majka Zemlja se definira

3 Ekvador već prekoračuje granice prirode i sposobnost obnavljanja. Nje-govo gospodarstvo se temelji na vađenju prirodnih resursa kao što su nafta i minerali koji se nalaze u krhkom i najbioraznolikijem ekosustavu na svijetu, veličanstvenoj amazonskoj kišnoj šumi. Nakon što su pretrpili učinke najveće naftne katastrofe u kišnoj šumi koju je uzrokovao Che-vron-Texaco, Ekvadorci su referendumom prihvatili najekološkiji i najbi-ocentričniji Ustav na svijetu koji se temelji na tri stupa: Sumak Kawsay (prevedeno s jezika Kichwa kao “blagostanje” ili “dobro življenje”), pluri-nacionalnost i prava prirode: Greene (2012.). Acosta isto tako navodi da neće biti jednostavno uspostaviti prijelaz na prava Majke Zemlje unatoč ustavnim odredbama (neki propisi koje podržava izvršna vlast proturječe Ustavu), a priznavanje će biti još složenije na globalnom planu. Prava pri-rode zadiru u povlastice krugova moći koji će učiniti sve kako bi pokušali zaustaviti ovaj proces oslobađanja. Dužnost nam je, međutim, sagledati civilizaciju drugačiju od one koja beskrajno eksploatira prirodu: Acosta (2012.)

kao živući sustav koji se sastoji od međusobno povezane, međuovisne i komplementarne nedjeljive zajednice svih živućih sustava i živih bića koji dijele zajedničku sudbinu. Što se tiče pravnog statusa Majke Zemlje, za potrebe zaštite njezinih prava, Majka Zemlja dobiva obilježje kolektivnih prava od javnog interesa. Majka Zemlja i sve njene sastavnice, uključujući ljudske zajednice, posjeduju prirođena prava koje predmetni zakon imanentno podrazumijeva. Oživotvorenje prava Majke Zemlje uzima u obzir svojstva i posebnosti svih njezinih različitih sastavnica. Prava utvrđena predmetnim zakonom ne ograničavaju postojanje drugih prava Majke Zemlje. Sljedeća su prava Majke Zemlje: život, bioraznolikost, voda, čist zrak, ravnoteža, obnavljanje i život bez onečišćenja. Zakon taksativno navodi obveze države i društvene zadaće te propisuje ustrojavanje pravobraniteljstva Majke Zemlje.

Godine 2011. je Peter Roderic, odvjetnik javnog interesa u Velikoj Britaniji, predložio nacrt Deklaracije UN-a o planetarnim granicama koje bi priznale i poštivale zemaljske procese potrebne za održavanje cjelokupnog života i promicale odgovornost za zaštitu spomenutih procesa od ozbiljne i nepovratne štete. Deklaracija se oslanja na istraživanje (Rockström et al., 2009.) u kojem se tvrdi da postoji 9 ključnih procesa zemaljskog sustava koji su povezani sa granicama unutar kojih moramo živjeti kako bi spriječili nepovratnu štetu za naš planet Zemlju u cjelini (The Gaia Foundation, 2012.). Ono što je novo u ovom pristupu je da, umjesto poimanja okoliša, gospodarstva i društva kao tri stupa održivog razvoja, isti pojašnjava da se održivi razvoj može odvijati samo unutar sigurnog radnog okruženja kojega određuje biofizičko postojanje ključnih prirodnih pragova (WWF, 2011.).

Sve je veći zamah da UN podrži prava Zemlje pa je tako 12. 11. 2009. upućen prijedlog Rezolucije o harmoniji s Majkom Zemljom (UN, 2009.a). Opća skupština UN-a je iste godine 22. travnja proglasila Danom Majke Zemlje priznavanjem da su Zemlja i njeni ekosustavi naš dom i uvjereni da je za postizanje ravnoteže između ekonomskih, društvenih i ekoloških potreba sadašnjih i budućih generacija neophodno promicati harmoniju s prirodom i Zemljom (UN, 2009.b), a 21. 12. 2009. je donijela Rezoluciju o harmoniji s prirodom (UN, 2009.c). Postoji razlika između prethodno spomenute predložene i usvojene Rezolucije u tome što predložena dodatno spominje i Deklaraciju o etičkim načelima i vrijednostima za život u harmoniji s Majkom Zemljom. Stoga je o potrebi priznavanja i poštivanja prava Majke Zemlje sačinjena dodatna studija (UN ECOSOC, 2010.). Treba istaknuti da glavni tajnik UN-a svake godine izrađuje izviješće o harmoniji s prirodom. Tako u jednom od njih navodi vitalne veze između ljudi, prirode i duhovnosti. Isto tako se posebno osvrće na problem razvoja medicine u kojoj se tijelo i njegovi sustavi organa opisuju u mehaničkom i funkcionalnom smislu pa današnja medicina sve više prekida vezu s prošlošću i s prirodom (UN, 2010.). Postoje mnogi regionalni instrumenti prava Zemlje

319Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


Tablica 1: Prikaz poznatijih precedenata prava Zemlje.

Zemljopisno područje Precedenti prava Zemlje Vrsta

Globalno

Univerzalna deklaracija o pravima Majke Zemlje (Svjetska narodna konferencija o klimatskim promjenama u Kočabambi, 2010.)

Predloženi Etički tribunal za prava prirode (Global Alliance for the Rights of Nature, 2014.)Svjetska povelja za prirodu (UN, 1982.)Prijedlog da ekocid postane kazneno djelo (Polly Higgins, 2009.)Prijedlog Briselske povelje za osnivanje Kaznenog suda za okoliš i zdravlje (End Ecodide Europe, European

Network of Posecutors for the Environment, Globe EU, Green Cross International, 2014.)Prijedlog Deklaracije o planetarnim granicama (Peter Rodecrick, 2011.)Prijedlog Rezolucije o harmoniji s Majkom Zemljom (UN, 2009.)

I

IPO

IIIII

Argentina Zabrana rudarenja i bušenja u zonama leda PO

Australija

Australski savez za pravo divljineKonferencije o pravu ZemljeIstraživačka mreža Pravo zemlje na Sveučilištu Southern CrossPriznavanje prava aboridžinskog plemena Yolngu

SPP

SUBelize Sudska presuda da je Mezoamerički greben živo biće POBocvana Kuća Ngwenyama PBolivija Zakon o Majci Zemlji POBrazil Obustava izgradnje brane Belo Monte na rijeci Xingu, Amazonija PO

Ekvador

Tvrtka Chevron kažnjena za onečišćenje AmazonijeUstav priznaje Prava prirodeIzlijevanje nafte u Meksičkom zaljevu sudski predmet Prava prirodeZakonsko priznavanje prava rijeke VilcabambaSud za prirodu na Galapagosu

POPOPOPOO

Etiopija Pokret za ekološko učenje i djelovanje zajednice (MELCA) i Fakultet za obučavanje državnih službenika SU

Indija Navdanya – mreža čuvara sjemena i organskih proizvođačaPresuda Vrhovnog suda Indije o zaštiti prirodnih jezera

SPO

Irska Kampanja za priznavanje tradicionalne zajednice u Donegalu SU

Južnoafrička Republika

EnAct International – savjetovanje u okolišnom pravu i politiciMupo Fondacija – Zaštita mreže svetih lokaliteta u VendaZaštita Svetog lokaliteta Mapungubwe

SUO

PO

KenijaInstitut za kulturu i ekologiju – Zaštita Svete rijeke KathitaKenijski ustav – Priznavanje načela prava ZemljeUdruga Porini – Zaštita Svete šume Karima

SUPOSU

Kolumbija Zaštita nematerijalne kulturne baštine Pirá Paraná SUMađarska Pravobranitelj za buduće generacije OMalezija Nastavni program Prava Zemlje na Sveučilištu u Kuala Lumpuru PNorveška Priznavanje kulture Sami i studijski program prava zemlje na Sveučilištu Tromso SUNovi Zeland Priznavanje pravne osobnosti rijeci Whanganui PONjemačka Svjetski savjet za budućnost SRumunjska Rastuća potpora pravima prirode IRusija Fondacija za održivi razvoj Altai – priznavanje pet etno parkova SU

SAD

Centar za pravo Zemlje na sveučilištima Barry i St ThomasCentar za štovanje života i okolišaFond za pravnu zaštitu okoliša zajednice (CEDELF)Centar za pravo ZemljeForum za religiju i ekologiju na Yale-uMnogobrojni akti lokalnih zajednica o pravima prirode i pravima na čistu vodu i zrak

OO

SUOP

SU

ŠvedskaCentar za rezilijentnost u ŠtokholmuSavez za rezilijentnostObnavljanje ekološkog upravljanja zajednice – Kalix

OS

SUŠvicarska Rastuća potpora pravima prirode I

Velika Britanija

Fondacija za pravo okolišaFondacija GaiaSchumacher CollegeSchumacher InstitutInterdisciplinaran istraživački projekt UK – CONVERGESavez za buduće generacijeHamilton skupinaSavez za permakulturuUdruga za pravo okoliša (UKELA)Pravo divljine UKŠkotski savez posjednika malih imanjaMreža gradova u tranziciji

OOOOPSSSSS

SUSU

I – inicijative O – organizacije P – projekti S – savezi PO – pravni okvir SU – sustavi upravljanja

320 Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


koji su doneseni diljem svijeta (Runko Luttenberger i Luttenberger, 2012.). U tablici 1 dan je popis precedenata prava Zemlje opisanih u izvorima koji su korišteni u ovom radu.

5. ZAšTITA OKOLIšA ZA BUdUĆE gENERACIJE

Zaštita prava prirode pretpostavlja pravo koje će buduće generacije imati u održivom okolišu (Bartee, 2009.). Urođenici su povijesno artikulirali obvezu sadašnjih generacija za promicanje „dobrobiti“ budućih generacija. U svojem mišljenju u slučaju Gabcíkovo-Nagymaros projekta ustava i brana na Dunavu pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) 1997. godine, sudac Weeramantry navodi povijesnu brigu za buduće generacije na više kontinenata, pri čemu je spomenuo Australiju, Aziju, pacifičke otoke, afričku kulturu te onu američkih Indijanaca i drevne Europe (IHRC, 2008.).

Sudovi predstavljaju tradicionalan institucionalno pravni mehanizam. Nekolicina njih se u svojim presudama bavila međugeneracijskom jednakošću. Iako precedenti (u sustavima anglosaksonskog prava) i zakonodavstvo ograničavaju sudove, oni još uvijek doprinose promicanju interesa budućih generacija. Nadalje, pravobranitelji ili ombudsmeni za buduće generacije (Mađarska, Izrael, Francuska) općenito posjeduju široku savjetodavnu ovlast za ispitivanje zakonodavstva i izvršnih akata u cilju procjenjivanja njihovog utjecaja na buduće generacije i za davanje preporuka. Zakonski zastupnici pak štite u posebnim situacijama „najbolje interese“ ljudi koji primjerice ne mogu predstavljati sebe u parnicama i pregovorima. Spomenuti mehanizam treba razraditi kako bi osigurao i zaštitu okoliša za buduće generacije (IHRC, 2008.).

Odluka Vrhovnog suda Filipina iz 1993. godine iskazuje primjenu zakonskog zastupanja ili skrbništva za prirodu, koja može poslužiti kao smjernica za očuvanje prirodnih resursa u korist budućih generacija. Roditelji koji predstavljaju djecu su tražili izdavanje sudskog naloga koji bi očuvao preostale prašume te zemlje. Vlada je smatrala da je sječa šume političko pitanje i da odluke koje se tiču prašume treba ostaviti njihovoj ocjeni. Sud je smatrao da je prašuma vlasništvo koje čuva Vlada u korist malodobnika i budućih generacija. Nadalje, neprestane sječe su bile štetne i škodljive za navedene uživatelje jer bi njezinim gubitkom bili zakinuti za uživanje ovog rijetkog prirodnog resursa. Filipinski Vrhovni sud je uvidio da bi stalno iskorištavanje našeg prirodnog svijeta naredne generacije ostavilo sa staništem koje ne može održavati život i presudio je u korist djece (Boyette, 2008.).

Doktrina javnog zastupanja bi bila primjeren lijek kada bi vladine agencije počele sebe sagledavati kao ovlaštenike u zastupanju prirode. Međutim, ukoliko takve agencije nastave vrednovati pojedinačna vlasnička prava i porezne olakšice koje potječu od subjekata kao što su

tvrtke koje konfekcioniraju vodu ili novi kućeposjednici, države mogu očekivati da vodni resursi budu izloženi degradaciji i uništenju. Tako gledište filipinskog pravosuđa na odgovornost Vlade za zastupanje nudi vrijednu smjernicu u borbi protiv političkih odluka koje pogoduju spomenutim ekonomskim silama. Slatka voda je ključna za preživljavanje svih ljudi i mnogih vrsta te stoga vodnim tržištima i privatnim vodoopskrbnim tvrtkama ne treba povjeravati skrb za i distribuciju iste, obzirom da oni nemaju ulogu skrbnika za služenje javnosti u najboljem interesu (Boyette, 2008).

Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama drži da je jedno od ključnih načela da države potpisnice rade za „dobrobit sadašnjih i budućih generacija“. Više ustava američkih saveznih država je izričito uspostavilo institut zakonskog zastupnika. Na International Human Rights Clinic pri Harvard Law School je razrađen opis zakonskog zastupnika za buduće generacije.

Što se tiče odabira potencijalnih zakonskih zastupnika ili skrbnika, pravni sustav bilježi prednosti, ukoliko skrbnik predoči značajne znanstvene podatke i zahtjeve za održavanje zdravlja ljudi i onih koji to nisu unutar uravnoteženog ekosustava (Bartee, 2009.).

6. PRIMjERI SUDSKE I ADMINISTRATIVNE PRAKSE OSTVARIVANjA PRAVA RIjEKA I VODNIh EKOSUSTAVA

Rijeke su „ekološke arterije“ krajolika (Bunn, 2002.). Pablo Solon, bivši bolivijski ambasador u UN-u se pita zašto treba poštivati samo prava ljudskih bića, a ne ona prirode? Zašto osobu koja ubije svojeg susjeda nazivamo kriminalcem, a ne i onoga tko uništi vrstu ili zagadi rijeku? Zašto život ljudskih bića prosuđujemo parametrima koji su različiti od onih koji usmjeravaju život sustava u cjelini, ukoliko se svi mi, ali apsolutno svi, oslanjamo na život zemaljskog sustava (Solon, 2012.).

Gandhi je rekao da Zemlja pruža dovoljno da zadovolji potrebe svakog čovjeka, ali ne dovoljno da zadovolji pohlepu svakog čovjeka. Ovo danas više nego ikada vrijedi za svjetsku opskrbu pitkom vodom (Barlow i Karunananthan, 2012.).

Postojeći zakoni pretpostavljaju da vodne tokove treba udešavati za ljudsku ekonomsku korist. Kod toga se marginaliziraju snažne uzročno-posljedične veze koje dokazuju moderna znanost i etika. Ali priznavanjem u pravnom sustavu prava vodenih tokova na postojanje, rast i razvoj, bolje ćemo upravljati našim ponašanjem da zaštitimo cjelovitost vodnog toka u korist održivih ljudskih i vodnih zajednica. Na lokalnoj razini je primjerice Pittsburgh, Pensilvanija, donio u studenom 2010. zakon koji propisuje da prirodne zajednice, uključujući vodne ekosustave, imaju neotuđiva i temeljna prava na postojanje i razvoj unutar Grada Pittsburgh-a. Stanovnici Grada imaju pravnu legitimaciju da provode takva prava u

321Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


ime prirodnih zajednica i ekosustava. U Kaliforniji, država počinje raditi na promjeni državnog vodnog prava kako bi se rijekama dala zakonita vodna prava (Sheenan, 2012.). U Gradu Santa Monica u Kaliforniji rezolucija koja sadrži priznavanje prava prirode čini dio cjelokupnog gradskog Plana održivosti (Global Exchange, 2013.). Započet je i rad na studiji o potencijalnoj primjeni zemljocentričnog pristupa i ekološkog upravljanja zajednice na rijeci Temzi (CEG, 2007.).

Dana 30. 3. 2011. je Provincijski sud u Loji, Ekvador, donio sudsku zabranu4 protiv Provincijske vlade Loja kako bi se zaustavilo kršenje ustavnih prava rijeke Vilcabamba na postojanje i održavanje njezinih vitalnih ciklusa, strukture, funkcije i razvojnih procesa. To je prvi slučaj prava prirode prema članku 71. ekvadorskog Ustava. Ovaj sudski predmet je odgovor na odlaganje velike količine kamenja i materijala iz iskopa u rijeku Vilcabamba zbog širenja obližnje ceste. Projekt se odvijao tri godine bez studija o njegovom utjecaju na okoliš. Odlaganje materijala je mijenjalo tok rijeke, povećavalo opasnost od razornih poplava i opasno brzih struja, negativno utjecalo na obalno stanovništvo koje koristi riječne resurse i remetilo život biljnog i životinjskog svijeta. Zabranu su zatražila dva građana, pripadnika zajednice. Sud je podupro načelo predostrožnosti, odnosno dok god Vlada ne dokaže da proširenje ceste neće utjecati na prirodu, presumpcija je zaštita prava prirode. Sud je također podupro međugeneracijsko načelo, priznajući značaj prirode za zaštitu interesa sadašnjih i budućih generacija. Od Vlade se traži sudskim putem da razradi plan sanacije i popravi stanje, te javnu ispriku u lokalnim novinama zbog početka izgradnje ceste bez potrebne dozvole o ekološkoj prihvatljivosti zahvata (The Pachamama Alliance, 2011.).

Nešto kasnije je na Galapagosu utemeljen Sud za prirodu, a kazneni zakon u zakonodavnoj proceduri već spominje kaznena djela protiv prirode (Greene, 2012.).

U Ekvadoru se traži zaštita prava mora protiv naftne tvrtke British Petroleum odgovorne za ekološku katastrofu ogromnih razmjera u Meksičkom zaljevu koja je započela 20. 4. 2010. Ustav priznaje pravo Prirode na obnavljanje i omogućava građaninu ili grupi građana da podnesu tužbu Ustavnom sudu za kršenje koje se dogodi u drugoj državi, ali koje ima utjecaj na Zemlju u cjelini (WildLaw, 2011.). Tako je devet tužitelja iz pet zemalja, dana 26. 11. 2010., podnijelo tužbu pred ekvadorskim Ustavnim sudom. Dana 26. 7. 2012. ona je prihvaćena pred Visokim radnim sudom u Quito-u koji se utvrdio nadležnim (EJOLT, 2012.).

4 Ustavna zabrana navodi, između ostalog, da je ista jedini način trenut-nog pravnog lijeka za ekološku štetu jer se usredotočuje na neporeciv, elementaran i bitan značaj prirode, da je odgovornost ustavnih sudaca prikloniti se trenutnoj zaštiti prava prirode, da se u odnosu na okoliš ne treba postupati samo po izvjesnosti štete, već i po njezinoj vjerojatnosti te da nije valjan razlog kojega navodi Provincijalna vlada da stanovništvo treba ceste, jer ne postoji sukob ustavnih prava stanovništva niti se iste žrtvuje, obzirom da se slučaj ne bavi pitanjem širenja ceste, već poštivanja ustavnih prava prirode: Corte Provincial de Justicia de Loja (2011.).

Vrhovni sud Indije je presudio da je zaštita prirodnih jezera srodna štovanju prava na život – najtemeljnijeg od svih prava, prema mišljenju Suda. Argentinska vlada je nedavno pokrenula zaštitu svojih ledenjaka stavljanjem zabrane na rudarenje i bušenje u zonama leda. Propis utvrđuje norme za zaštitu ledenjaka i okolnih ekosustava i određuje primjerene kazne za nanošenje štete vodnom bogatstvu države (Walljasper, 2011.).

Godine 2010. je južnoafrički Visoki sud donio privremenu mjeru kojom se zaustavlja nelegalna izgradnja turističkog naselja na teritoriju Venda. Tako su skrbnici tužili investitora zbog kršenja njihovih kulturnih i duhovnih prava priznatih po običajnom pravu, nacionalnom pravu i južnoafričkom Ustavu, kao i za kršenje nacionalnih propisa o prostornom planiranju. Sudac je priznao da je cijeli teritorij svetinja. Šume, rijeke, planinski vrhovi i slapovi Vende su mjesta od iznimnog ekološkog, kulturnog i duhovnog značaja, a domorodačke zajednice štuju spomenute prostore kao sveta mjesta i izvore njihovih prava (Pambazuka, 2010.).

Iste 2010. godine je Ministarstvo kulture Kolumbije odobrilo uključivanje tradicionalnog znanja indijanskih zajednica rijeke Pirá Paraná u Amazonijinu nedodirljivu kulturnonacionalnu baštinu (The Gaia Foundation, 2012.).

Dana 14.8.2012. je brazilski federalni žalbeni sud donio odluku o obustavi izgradnje velike brane Belo Monte na rijeci Xingu u Amazoniji, dok se ne zatraži mišljenje urođeničkih skupina na koje bi brana mogla utjecati. Radi se o izuzetno važnom i skupom projektu za Brazil. Inženjerska zajednica ovaj projekt smatra upitnim zbog troškova koji premašuju korist (Cabral de Sousa Júnior i Reid, 2010.), najgorim projektom u povijesti gradnje hidrocentrala u Brazilu ili čak u svijetu i sramotnom za struku (Coronado Antunes, 2010.), a neovisna revizija koju je izradilo 40 stručnjaka kaže da bi izgradnja brane uzrokovala ozbiljne posljedice za regiju, njezine stanovnike i ekosustave amazonske kišne šume (International Rivers, 2009.). Sudac je u odluci naveo da ljudska prava i zaštita okoliša ne mogu biti podređeni uskim poslovnim interesima (The Guardian, 2012.). Odluka se smatra povijesnom pobjedom za zemlju i ljude s rijeke (Telegraph, 2012.). Uslijedile su žalbe druge strane.

Na Novom Zelandu je rijeka Whanganui postala pravna osoba na isti način kao da je tvrtka, čime je stekla prava i interes, sukladno dogovoru između Maora i Krune koji daju svaki po jednog tutora za zaštitu rijeke. Sporazum priznaje status rijeke kao integralne, živuće cjeline, a isprepleten odnos naroda s rijekom je veliki korak ka rješavanju povijesnih patnji lokalnog maorskog naroda koji isto tako priznaje vrijednosti koje drugi pridaju rijeci i žele osigurati da svi dionici i rječna zajednica u cjelini aktivno sudjeluju u razvijanju dugoročne budućnosti rijeke i osiguravaju njezinu dobrobit (The New Zealand Herald, 2012.).

322 Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


Okrug Mora u sjeveroistočnom New Meksiku, SAD, je 2013. godine donio Pravilnik o vodnim pravima i lokalnoj samoupravi zajednice kojim se zabranjuje svako iskorištavanje nafte i plina. Pravilnik donosi lokalnu Povelju o pravima koja uključuje pravo na čist zrak i vodu, pravo na zdrav okoliš te prava prirode, dok se zabranjuju aktivnosti koje bi ometale spomenuta prava, uključujući naftne bušotine i hidrauličko drobljenje ili „fracking“ za dobivanje plina iz škriljaca (ELDF, 2013.). Hidrauličko drobljenje je napredna tehnika bušenja kojom se uštrcavaju ogromne količine vode, pijeska i toksičnih kemikalija kilometrima pod zemlju kod pritisaka koji su dovoljno visoki da zdrobe tvrde škriljce i oslobode prirodni plin koji je „začahuren“ u njegovim rascjepima. Već je dvadesetak lokalnih zajednica uspješno zabranilo fracking donošenjem novih zakona koji prava stanovnika lokalnih ekosustava stavljaju iznad interesa korporacija.

U slučaju Massachusetts protiv EPA, iz 2007., je po prvi put u kontekstu pravne legitimacije i globalnog zatopljenja sud izričito priznao štetu prirodi zbog značajnog utjecaja stakleničkih plinova i doprinosa od strane Sjedinjenih Američkih Država globalnim ispuštanjima ugljika. Inače, u kontekstu zaštite okoliša i dalje prevladavaju dvojbe u pogledu pravne legitimacije. Tako su glavate želve (morske kornjače) na jednom sudu bile stranka, dok je drugi sud osporio pravnu legitimaciju kitovima i delfinima svijeta. Sudske nedosljednosti zbog nedostatka ekološke svijesti u prevladavajućem pravnom razmišljanju naglašavaju potrebu za zemljocentričnim pravom i zaštitom interesa i onoga tko/što nije čovjek (Bartee, 2009.).

7. AKTUALNA NASTOjANjA PRIZNAVANjA PRAVA VODNIh bOgATSTAVA

Promišljanjem o zemljocentričnom pristupu zaštiti svog vodnog bogatstva uvelike se bave stručnjaci, sveučilišta i zaštitari okoliša u američkoj državi Florida. Tamošnji je krški geološki integritet ugrožen izgradnjom prometnica, iskopima, bušenjem, pretjeranim crpljenjem podzemnih voda te prodorom slane vode u vodonosnik blizu obale zbog crpljenja podzemnih voda. Nova prijetnja su tematski parkovi zbog istjecanja slane vode iz bazena, jezera i instalacija u vodonosnike koji se nalaze ispod. Slatka voda iz podzemnih izvora napaja 90% stanovnika Floride (Boyette, 2008.).

Inače, Floridu opslužuju neki od najproduktivnijih vodonosnika na svijetu; ima 7800 jezera i preko 15 000 000 metara vodotokova, dobiva prosječno preko 1,25 m padalina godišnje, pa je teško prihvatiti činjenicu da se tako blagoslovljena država može suočavati s vodnom krizom. Uništenje prirodnog spremnika Everglades, još uvijek najveće suptropske močvare u SAD-u, je primjer propusta priznavanja delikatnih odnosa unutar zemaljske zajednice i štetnog utjecaja koje mogu imati odluke kada ljudski ekonomski interesi prevladaju nad ekološkom dobrobiti. Izgradnja kanala, obalnih nasipa, cesta i drugih objekata

je odvojilo područja Evergladesa, što ima za posljedicu preveliko pražnjenje u nekim dijelovima i pretjerano plavljenje u drugima, čime se ugrožava održivost ovog dragocjenog sustava. Istovremeno se krški izvori Floride iskorištavaju od strane industrije konfekcioniranja vode. Vlasnički interes pojedinih zemljoposjednika dobiva prvenstvo nad javnim okolišnim interesom, pa se većina agencija usredotočuje na davanje dozvola za korištenje, a ne na zabranjivanje istih, što rezultira legalizacijom ekološkog uništenja (Boyette, 2008.). Sljedeći primjer je rijeka Wekiva koja se smatra najzaštićenijom rijekom na Floridi. Više od 73000 jutara zemljišta koje okružuju rijeku i njene pritoke su u javnom vlasništvu i pribavljani su tijekom više godina. Zakonom o zaštiti rijeke Wekiva se, međutim, štitilo samo zemljište unutar sliva rijeke, a nije se obuhvaćalo zemljište u slivu podzemnih voda (Greene, 2008.).

Što se tiče Velikih jezera, treba reći da tek kada je ljudsko zdravlje počelo trpjeti, ljudi su shvatili značaj čistoće jezera, a čak i tada pažnja nije bila na onome što Velikim jezerima treba da bi bila u dobrom stanju, već samo na to u kolikoj mjeri ljudi zahtijevaju da budu u dobrom stanju da bi se zaštitilo ljude. Integritet Velikih jezera treba uspostaviti, a načela zemljocentričnog prava su način na koji se to može postići (Hall, 2008.).

Kada se govori o međudržavnim sporovima za vodne resurse, isti jasno pokazuju da se niti prethodnom raspodjelom vode niti pravima na vodu niti kombinacijom istih ne može primjereno upravljati međudržavnim vodnim resursima. Radi se o nečemu što je iznad riječnih vodnih prava, tj. o interesima riječnog sliva i njegovom pravu na suživot sa ljudskim i gospodarskim interesima koji su povijesno oblikovali vladavinu prava u međudržavnom parničenju za vodu. Stoga je potreban pristup koji je holističan i usredotočen na ekosustave (Bartee, 2009.).

Australija je najveći izvoznik virtualne vode na svijetu. Samo Velika Britanija svake godine uveze oko 40 kubnih kilometara virtualne vode u obliku hrane (The Guardian, 2009.). Riječni sustav Murray-Darling osigurava tri četvrtine vode koja se troši na nacionalnoj razini (The Guardian, 2006.). Razvoj vodnih resursa, regulacija toka i razvoj sektora velike poljoprivrede navodnjavanja je u biti proizvodnju prebacilo iz kompleksa naplavne doline i močvare prirodnog riječnog sustava, gdje su proizvodi slatkovodne školjke, ribe, ptice i druga izvorna divljač, u naplavno-kopneni okoliš poljoprivrede s navodnjavanjem (The Guardian, 2013.). Najprije je država prodavala vodne udjele poljoprivrednicima, da bi se potom javni novac koristio za otkup vodnih udjela od poljoprivrednika ne bi li se osiguralo da riječni sustav zadrži zdrav protok (The Guardian, 2014.). Takav plan upravljanja ne osigurava za okoliš održivu razinu crpljenja ili obnavljanja ekosustava, već sporu smrt riječnog sustava i njemu pridruženih zajednica, kako ljudskih, tako i onih koje to nisu. S druge strane u zemljocentričnom pravu je temeljno polazište ekološki integritet same rijeke. Među najvažnijim aspektima ekološkog integriteta je sposobnost samostvaranja u

323Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


smislu organizacije, obnavljanja, razmnažanja, održanja, prilagodbe, razvitka i evolucije kroz vrijeme na određenom mjestu. Nadalje, ekološki integritet se ocjenjuje i cijeni jer premošćuje problem znanosti i javne politike. Ovaj pristup zahtijeva učinkovit mehanizam za mjerenje okolišne održivosti i ekološkog obnavljanja rijeke (Burdon, 2012.).

8. POTREbITOST I PRIMjERENOST ZEMLJOCENTRIČNOg PRISTUPA ZAšTITI OKOLIšA ZA OČUvANJE vOdNIh RESURSA REPUbLIKE hRVATSKE

Održavanje okoliša zdravim je od vitalnog značenja za povećanje kakvoće življenja i broja godina proživljenih u zdravlju. Iako je u Republici Hrvatskoj prihvaćena vlastita Strategija upravljanja vodama 2009. godine, te se zakonima štite naše rijeke, još uvijek nije rijetkost da bilježimo pad kakvoće voda, posebice površinskih.

Pored uobičajenih, nova onečistila predstavljaju širok spektar kemijskih spojeva nastalih kao rezultat proizvodnih i uporabnih aktivnosti modernog čovjeka, koji se unošenjem u okoliš akumuliraju do koncentracija koje izazivaju nepoželjne učinke po okoliš i zdravlje ljudi. Njihova teško biorazgradiva, ksenobiotska priroda podrazumijeva strukture koje prirodno postojani mikroorganizmi ne mogu metabolizirati uporabivši ih kao hranjivo, što nadalje omogućuje njihovu postojanost i akumulaciju u okolišu (Senta Marić et al., 2011.).

Vrijednim sastavnicama ekosustava u Republici Hrvatskoj kao što su primjerice rijeke, jezera, krš, morska obala, šume, planine, močvare i sl. bi trebalo priznati pravnu osobnost, kakvu imaju i tvrtke, čije interese mogu zastupati njihovi zastupnici, odnosno građani (Runko Luttenberger i Gudelj, 2013.). Autorice su obradile zemljocentrični pristup zaštite rijeke Krke s ciljem ukazivanja na važnost da Krka i Pokrčje dobiju primjerenu zaštitu (Runko Luttenberger i Gudelj, 2012.). Na sličan se način mogu obraditi i druge naše rijeke, kao primjerice Rječina, koja je ugrožena eksploatacijom vode, materijala iz njene doline, obzidavanjem, branom, izgradnjom cesta, klizištima, ispuštanjem kanalizacije te deponijama otpada uz tok (Kako zaštititi Rječinu, 2014.).

Krški vodonosnici5 imaju veoma važnu ulogu kao izvori slatke vode. U zemljama koje se nalaze u Dinarskom

5 Četvrtinu svjetske populacije napajaju vode iz krša pa su ekološke prom-jene u kršu važne ne samo zbog velikih površine i velikog broja stanovni-ka koji tamo žive, već i zato što je krški okoliš izuzetno osjetljiv, poput rub-nih područja pustinja (Xiao i Weng, 2007.). Suvremena holistička znanost o kršu, nadahnuta ekološko-antropološkim pristupima, vidi ga kao jedan od najsloženijih okolišnih sustava, a Dinarski krš kao jedan od dva najvr-jednija primjera u svijetu. Ulaskom u EU, Hrvatska unosi miraz vrlo velik-og i vrijednog dijela Dinarskog krša. Hidrogeološki i geomorfološki feno-meni poput Plitvičkih jezera, Velebita, Crvenog i Modrog jezera, Vranskog jezera na Cresu, Ličkog polja, Sjevernodalmatinske zaravni, Kornata, niza rijeka ponornica, krških izvora, dubokih jama i pećinskih sustava Velebita, podzemne faune, sakralnog sloja krajolika ... predstavljaju unikatne vri-jednosti čija održiva valorizacija i očuvanje nudi impozantan identitetski i razvojni oslonac (Lučić, 2012.)

pojasu, poput Hrvatske, krški vodonosnici pokrivaju 60 do 100% ukupno korištene vode. Vodonosnici u krškim područjima su jedan od najranjivijih okruženja u svijetu zbog svoje poroznosti i specifičnosti podzemne cirkulacije. Budući da se podzemna voda u krškim vodonosnicima kreće uglavnom kroz podzemne kanale, njezino kretanje je mnogo brže nego u drugim vodonosnicima i može iznositi više tisuća metara dnevno. Zbog toga svako dospjeće onečistila u podzemni vodonosni sustav može rezultirati pronosom onečistila na velike udaljenosti kroz kratko vrijeme. Za razliku od vodonosnika međuzrnske poroznosti, karakterističnih za zrnate stijene, krški vodonosnici su najvećim svojim dijelom ili potpuno otvoreni utjecajima s površine, a posebno u zonama sliva sa učestalim poniranjima. Ta činjenica čini krške vodonosnike veoma ranjivima obzirom na ljudsku djelatnost, a njihovu zaštitu iznimno zahtjevnom i u praksu teško provedivom. Veoma su osjetljivi na onečišćenja uzrokovana čimbenicima kao što su: poljoprivreda, industrija, izgradnja autoputova, rudarstvo, turizam, odvodnja i gospodarenje otpadom. Sve izraženiji antropogeni utjecaji, kao i kontinuirano povećanje prirodnih utjecaja, uzrokovanih klimatskim promjenama širom svijeta, posebno u Mediteranskoj regiji, nalažu potrebu za sveobuhvatnijim razmatranjem svih utjecaja vezanih za tako vrijedne vodne resurse. Unatoč sporadičnoj provedbi projekata očuvanja krških ekoloških sustava (eng. Karst Ecosystems Conservation) i važeće zakonske regulative zbog izuzetne osjetljivosti krškog okoliša, potrebno je stalno praćenje stanja voda, kao i to da pravne i fizičke osobe u obavljanju svojih djelatnosti posebnu pozornost posvete zaštiti podzemnih voda u krškim područjima od onečišćenja poduzimajući nužne radnje za prevenciju i smanjenje onečišćenja na najmanju moguću mjeru. Planovi gospodarenja prirodnim dobrima u krškom području moraju biti popraćeni modernim analitičkim tehnikama i multidisciplinarnim stručnim pristupom. Obzirom na dragocjenost i osjetljivost, a u skladu sa zemljocentričnim pristupom zaštiti okoliša, bilo bi poželjno da krš dobije zasluženu - pravnu osobnost- radi uspješnog daljnjeg održivog upravljanja krškim podzemnim vodama (Gudelj et al., 2013.a).

Povrh svega - voda je političko pitanje. Za građane ekonomski i tehnološki prihvatljivo, a za državu isplativo upravljanje vodom zahtijeva interakciju mnogih sektorskih politika i područja društvenog privređivanja. Politika mora osigurati postavljanje ispravnih prioriteta, pravedan stav prema raspoloživim resursima, poticati konstruktivne interakcije između relevantnih institucija i lokalnih zajednica - koje najizravnije pogađaju loše donesene odluke. U konačnici političke odluke i volja građana su poluge za kolektivno javno upravljanje vodnim resursima.

Republika Hrvatska ima velika prirodna bogatstva koja zahtijevaju učinkovitu zaštitu i mora odigrati proaktivnu ulogu, istražiti sve moguće načine na koje se može osigurati ekološka zaštita te primjereno i učinkovito upravljanje javnim dobrima i resursima (Gudelj et al., 2013.b)

324 Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA I PREPORUKE

Po današnjem poimanju prava priroda se smatra vlasništvom te je zadaća samih ljudi da redefiniraju odnose u društvu i da se oslobode vjerovanja da Zemlja “pripada” samo njima. Zbog toga dosadašnje pravo zaštite okoliša, kao dio postojećeg antropocentričnog sustava, treba na nacionalnoj razini unaprijediti dosezima zemljocentričnog pristupa sankcioniranjem i preveniranjem ekocida.

Neophodno je hrvatske institucionalne okvire obogatiti uspješnim rješenjima s drugih kontinenata i civilizacija. Pravnu legitimaciju javnosti da započne sudski postupak u javnom interesu treba široko tumačiti na način da se uključi priroda i postupanje u ime prirode.

Lokalne zajednice trebaju biti proaktivne u oživotvorenju zemljocentričnog pristupa. Isto tako, javlja se potreba za uvođenjem pravobraniteljstva za

zaštitu prirode, kao specijaliziranog neovisnog tijela za postupke zaštite okoliša i pripomoć građanima u vođenju postupaka. Pravobraniteljstvo treba imati ovlasti kao i državno odvjetništvo te biti ustrojeno na način da djeluje i na lokalnoj razini. U međudjelovanju s lokalnim vlastima bi tako prirodne ljepote i neprocjenjiv prirodni kapital ove zemlje bio očuvan, a gospodarski razvoj u dostatnoj mjeri usklađen s interesima ekosustava, riječnih slivova i, slijedom toga, ljudske zajednice.

U Hrvatskoj, koja još uvijek obiluje ogromnim prirodnim bogatstvima, vidljivi su značajni pomaci u razvoju ekološke svijesti. U institucionalnom okviru očuvanje prirode i čovjekova okoliša navodi se kao ustavna kategorija, aktivnosti i utjecaj ekoloških udruga su u porastu, te je na tragu tih društvenih pomaka potrebno u propise središnje vlasti i lokalnih zajednica ugraditi pojedine dosege i ovog novog pristupa zaštiti prirode, na osnovi najbolje prakse zemljocentričnog sustava.

LITERATURAAcosta, A. (2012.): Ecuador’s Challenge: Rights of Mother Earth

or the Continued Colonization of Nature. Rights of Nature: Planting Real Seeds of Change, 17-18, Global Exchange, San Francisco.

AlterNet (2011.): How We Can Change Our Law to Protect the Rights of Nature - interview with Cormac Cullinan by Brianne Goodspeed.www.alternet.org (26.4.2011).

Barlow, M. (2011.): Nature: A Living Ecosystem From Which All Life Springs.The Rights of Nature, 20-27, Council of Canadians, Fundación Pachamama, and Global Exchange, San Francisco.

Barlow, M. i Karunananthan, M. (2012.): The Global Water Crisis Demands a Paradigm Shift. Rights of Nature: Planting Real Seeds of Change, 28-29, Global Exchange, San Francisco.

Bartee, S. (2009.): In re: Tri State Waters Litigation Case No.3:07-MD-1-PAM. Exploring Principles of Earth Jurisprudence at St. Thomas University and Barry University Law Schools. Center for Earth Jurisprudence,earthjuris.org/publications/ej-student-series (31.1.2014.).

Berry, T. (2006.): Evening Thoughts: Reflecting on Earth as Sacred Community. Sierra Club with The University of California Press.

Biggs, S., Margil, M. (2011.): A New Paradigm for Nature: Turning our Values into Law, in: The Rights of Nature, 60-67, Council of Canadians, Fundación Pachamama, and Global Exchange, San Francisco.

Boyette, C. (2008.): Preserve Florida’s Groundwater with Earth Jurisprudence. Exploring Principles of Earth Jurisprudence at St. Thomas University and Barry University Law Schools. Center for Earth Jurisprudence, earthjuris.org/publications/ej-student-series (31.1.2014.).

Bunn, S.E. (2002.): Healthy river ecosystems: vision or reality?. Profesorial lecture presented at Griffith University, www.griffith.edu.au (16.08.2012.).

Burdon, P.D. (2012.): Earth Jurisprudence and the Murray Darling: The Future of a River,http://ssrn.com/abstract=2067995 (28.5.2012.).

Cabral de Sousa Júnior, W., Reid, J. (2010.): Uncertainties in Amazon Hydropower Development: Risk Scenarios and Environmental Issues around the Belo Monte Dam, Water Alternatives 3(2), 249-268.

CELDF (2013.): First County in U.S. Bans Fracking – Mora County NM. Community Enviornmental Legal Defense Fund, www.celdf.org/-1-91, (2.5.2013.).

Community Environmental Governance (CEG) (2007.): Scoping Earth Jurisprudence on the River Thanmes Basin. CEG News 8:10-11.

Coronado Antunes, W. (2010.): Crírica ao Aproveitamento Hidroelétrico Belo Monte, Jornal do Instituto de Engenharia 59,8-9.

Corte Provincial de Justicia de Loja (2011.): Juicio No: 11121-2011-0010 (30.03.2011.).

Cullinan, C. (2008.): If Nature Had Rights, Orion Magazine, Jan/Feb, www.orionmagazine.org.

Deen, T. (2011.): Global Campaign to Bestow Legal Rights on Mother Earth.Inter Press Service, www.ipsnews.net (4.6.2011.).

Earth Charter Initiative (ECI) (2000.): The Earth Charter, www.earthcharterinaction.org.

England, P. (2012.): Rio+20 Earth Summit – time to change the narrative. New Internationalist Blogs, www.newint.org (14.03.2012.).

Environmental Justice Organisations, Liabilities and Trade (EJOLT) (2012.): BP summoned to answer for assault on

325Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


Mother Earth for Gulf of Mexico spill, www.ejolt.org (02.08.2012.).

Global Exchange (2013.): Legalizing Sustainability? Santa Monica Recognizes Rights of Nature, www.globalexchange.org, 11.4.2013.

Greene, K. (2008.): The Wekiva: Recognizing the Rights of a River. Exploring Principles of Earth Jurisprudence at St. Thomas University and Barry University Law Schools. Center for Earth Jurisprudence, www.earthjuris.org/publications/ej-student-series (31.1.1014.).

Greene, N. (2011.): Rights of Nature, www.derechosdelanaturaleza.org (10.12.2011.).

Greene, N. (2012.): Rights of Nature: An Update on Ecuador. Rights of Nature: Planting Real Seeds of Change, 19-20, Global Exchange, San Francisco.

Gudelj, I., Runko Luttenberger, L., Senta Marić, A. (2013.): Privatizacija vodnogospodarskog sektora, XVII. znanstveno stručni skup, Voda i javna vodoopskrba, Lopar/otok Rab, Hrvatska, 135.

Gudelj, I. Senta Marić, A., Runko Luttenberger,L, Brozinčević, A. (2013.): Potreba za održivost hrvatskog krškog okoliša, XVII. znanstveno stručni skup, Voda i javna vodoopskrba, Lopar/otok Rab, Hrvatska, 137.

Hall, M. (2008.): Applying Earth Jurisprudence to Bring Harmony to the Great Lakes. Exploring Principles of Earth Jurisprudence at St. Thomas University and Barry University Law Schools. Center for Earth Jurisprudence, www.earthjuris.org/publications/ej-student-series (31.1.2014.).

Higgins, Polly (2012.): Earth is our business. Shepheard-Walwyn (Publishers) Ltd., London.

IHRC (2008.): Models for Protecting the Environment for Future Generations. Science and Environmental Health Network, The International Human Rights Clinic at Harvard Law School, hrp.law.harvard.edu, 31.1.2014.

International Labour Organization (ILO) (1989.): Indigenous and Tribal Peoples Convention No. 169 (27.06.1989.).

International Rivers (2009.): Independent Review Highlights the True Costs of Belo Monte Dam, www.internationalrivers.org (12.10.2009.)

IPS (2011.): ICC Urged to Accept „Ecocide“ as an International Crime, www.ipsnews.net (15.06.2011.).

Jason, M. (2012.): Natural Law.Earth Island Journal, vol. 27 no 1.Kako zaštiti Rječinu, Tribina u organizaciji Općine Jelenje i

udruge Eko Kvarner, Dražice, 8.2.2014.Lučić, I. (2012): Krš, najveći hrvatski miraz Europskoj uniji.

Eurostorije. Treći program Hrvatskog radija, 21.5.2012.Pambazuka (2010.): South Africa: Indigenous community

fight against destruction of sacred site, www.pambazuka.org (8.7.2010.).

Rivers, Liz (2012.): Shareholder return – a Nuremburg defence?. Institute for Democracy & Conflict Resolution, www.idcr.org.uk (24.04.2012.).

Rockström et al. (2009.): Planetary Boundaries: Exploring the Safe Operating Space for Humanity. Ecology and Society 24(2), Art. 32.

Runko Luttenberger, L. i Gudelj, I. (2012.): Zemljocentrični pristup zaštiti rijeke Krke. Godišnjak Titius, 5, 25-40.

Runko Luttenberger, L., Gudelj, I. (2013.) Razvitak zemljocentričnog pristupa zaštiti okoliša. Izazovi održivog razvoja (ur. M. Petrović), 69-83, Sociološko udruženje Srbije i Crne Gore, Beograd.

Runko Luttenberger, L. i Luttenberger, A. (2012.): Zemljocentrični pristup zaštiti okoliša. Pomorstvo 26(1):27-44.

Senta Marić, A., Andabaka, S. , Marijanović Rajčić, M., Posavac, A. i Gudelj, I. (2011.): Nova onečistila – izazov za učinkovitu obradu otpadnih voda i očuvanje kakvoće pitkih voda, 1. hrvatski kongres zdravstvene ekologije, 135-136.

Sheenan, L. (2012.): Water in the Green Economy: „Legal Rights for Waterways“. Rights of Nature: Planting Real Seeds of Change, 30-31, Global Exchange, San Francisco.

Solón, P. (2012.): At the Crossroads Besteen Green Economy and Rights of Nature. Rights of Nature: Planting Real Seeds of Change, 9-11, Global Exchange, San Francisco.

Strickland, M. (2012.): Earth Injustice: Why Our Legal System is Failing the 99%. The Occupied Times, www.theoccupiedtimes.co.uk (22.1.2012.).

Telegraph (2012.): Brazilian court halts works on world’s third-largest dam,www.telegraph.co.uk (15.08.2012.).

The Gaia Foundation (2014.): Earth Law, www.gaiafoundation.org (3.11.2014.).

The Guardian (2006.): Australia suffers worst drought in 1,000 warming tussle, 8.11.2006.

The Guardian (2009.): When Britain’s taps run dry, 17.4.2009.The Guardian (2012.): Belo Monte dam construction halted by

Brazilian Court, www.guardian.co.uk (16.08.2012.).The Guardian (2013.): Australia begins large-scale plan to

rehydrate declining river system, 14.1.2013.The Guardian (2014.): Murray-Darling water sell-off scheme

announced, 20.1.2014.The New Zealand Herald (2012.): Agreement entitles

Shanganui River to legal identity, 30.08.2012.The Pachamama Alliance (2011.): First Successful Case

Enforcing Rights of Nature in Ecuador, www.pachamama.org (29.11.2011.).

United Nations (1982.): A/RES/37/7. World Charter for Nature, 28.10.1982.

United Nations (2009.): Resolution 64/196. Harmony with Nature (21.12.2009.).

United Nations (2009.): Draft Resolution A/C.2/64/L.24 Harmony with Mother Earth (11.11.2009.).

United Nations (2009.): Resolution 63/278. International Mother Earth Day (22.04.2009.).

United Nations (2010.): Harmony with Nature: Report of the Secretary-General A/65/314.

United Nations Economic and Social Council (ECOSOC) (2010.): Study on the need to recognize and respect the rights of Mother Earth E/C.19/2010/4.

Universal Declaration of the Rights of Mother Earth (2011.): The Rights of Nature, 12-15, Council of Canadians, Fundación Pachamama, and Global Exchange Exchange, San Francisco.

US Supreme Court Center (1972.): Sierra Club v. Morton – 405 U.S. 727 (1972), supreme.justia.com.

Ustav Republike Ekvador (2008): Official Register, 20.10.2008, www.mmrree.gob.ec (15.10.2011.)

326 Hrvatske vode 22(2014) 90 315-326


Walljasper, J. (2011.): Rediscovering the Commons’ Connections to Honoring and Nurturing the Wonders of Mother Earth.The Rights of Nature, 48-50, Council of Canadians, Fundación Pachamama, and Global Exchange, San Francisco.

WildLaw (2011.): Rights of Nature developments across the world, www.wildlaw.uk (15.10.2011.)

World Wildlife Fund (WWW) (2011.): Draft Declaration on Planetary Boundaries,www.wwf.org.uk (26.10.2011.).

Zakon o pravima Majke Zemlje (2010.): Zakonodavna skupština Plurinacionalne Države Bolivije, makanaka.wordpress.com/2011/06/06/the-law-of-mother-earth-by-bolivia/ (20.12.2011.).

Xiao, H., Weng, Q. (2007.): The impact of land use and land cover changes on land surface temperature in a karst area of China. Journal of Environmental Management, 85, 245-257.

EARTh-CENTRIC APPROACh TO ENvIRONMENTAL PROTECTION ANd ITS APPLICABILITy TO PRESERvATION Of wATER ECOSySTEMS

Abstract. Since shortcomings of environmental protection system are also reflected in facilitating the incurrence of damage within a weak regulatory framework, there is a need to recognize inherent rights of the environment, of other species and water itself, outside of their usefulness to humans. The paper examines the concept of recognizing the rights of nature, analyses the Earth-centric approach to environmental protection, specifies the instruments for protecting the Earth rights, outlines environmental protection models for future generations, gives examples of judicial and administrative practice in exercising the rights of rivers and water ecosystems, and describes current efforts to recognize the rights of water resources. The authors emphasize the need and suitability of Earth-centric approach in environmental protection for preserving water resources of the Republic of Croatia and advocate that particular achievements of the new approach to environmental protection be incorporated in regulations issued by the central authority and local communities based on the best practice of the Earth-centric system.

Key words: Earth-centric approach, environment, protection of water ecosystems, good ecological practice

gEOZENTRISChER ANSATZ ZUM UMwELTSChUTZ UNd SEINE ANgEMESSENhEIT füR dIE ERhALTUNg VON WASSERöKOSySTEMEN

Zusammenfassung. Die Mangelhaftigkeit von Umweltschutzsystemen spiegelt sich unter anderem in den Möglichkeiten, innerhalb des lückenhaften Gesetzesrahmens Schaden anzurichten. So wird es notwendig, die angestammte Rechte der Umwelt, anderer Arten und des Wassers außerhalb des Rahmens ihrer Nützlichkeit für die Menschen anzuerkennen. Im Artikel wird das Konzept der Anerkennung von Rechten der Umwelt in Erwägung gezogen, der geozentrische Ansatz zum Umweltschutz wird analysiert, die Instrumente zum Schutz der Rechte der Erde werden angegeben, und Modelle zum Schutz der Umwelt für zukünftige Generationen, Beispiele aus der administrativen und Gerichtspraxis sowie der Verwirklichung der Rechte von Flüssen und Wasserökosystemen und aktuelle Bemühungen um die Anerkennung der Rechte von Gewässern werden dargestellt. Die Autorinnen betonen die Notwendigkeit und die Angemessenheit des geozentrischen Ansatzes zum Umweltschutz für die Erhaltung von Wasserresourcen der Republik Kroatien und setzen sich dafür ein, dass positive Ergebnisse des neuen Ansatzes zum Umweltschutz auf Grund der besten Praxis des geozentrischen Systems in die nationalen und lokalen Vorschriften einbezogen werden

Schlüsselwörter: geozentrischer Ansatz, Umweltschutz, Schutz von Wasserökosystemen, gute ökologische Praxis

Documents

ZemljOcentrični pristup Zaštiti OKOliša i njegOva ...bib.irb.hr/datoteka/746018.hv_90_2014_315-326_runkoluttenberger-gudelj.pdf · zauvijek stavio izvan zakona (Higgins, 2012.)