ZEN (PUT - PUT PROCISCENJA)

Galib Drakovac

Jesen, 2015

Derby, Engleska

SADRZAJ

Zen - sta je to ? ………………….. (3-5)

Kratki istorijski pregled…….. (5-6)

Temelj Zen tradicije………… (7-12)

Opcenito…………………………. (12-18)

Koani……………………………….. (18-19)

Zen price…………………………. (19-21)

Zen i Japanska kultura………. (21-25)

Zen majstori starog Japana…(25-33)

Psiholoski i fizioloski aspekti..(33-35)

Zen i Zapadna kultura…………..(35-36)

Zen danas……………………………..(36-38)

Zavrsne rijeci…………………………(38-40)

Koristena literatura

2

ZEN - STA JE TO ?

Cemu Zen poducava ?

Nicemu.

Zasto onda Zen ?

Svako od nas je produkt i dio Kosmicke Inteligencije i Moci, Velikog Uma. Neki “To” zovu - Bog, Priroda, Zivot, Vitalna Energija Prirode, itd. a u zavisnosti da li je neko vjernik, ateista ili agnostik. Veliki Um nas je stvorio, pa tako i nas mali um kao dio nas, nas mozak koji je manje pametan od Kreatora, od Velikog Uma. Veliki Um nas je stvorio od dvije kapljice, ranije ugradjenim programom u njima. Dakle, mi smo Znanje samo po sebi. Beba odmah place, trazi da jede, zna da je gladna. Mala djeca su u dubokoj Zen meditaciji: savrseno opazaju, osjecaju i posjeduju intuiciju.

E, onda dodju “stare budale” i pocnu da ih “uce”. Svojim ludim naukovanjem i ponasanjem naprave haos u njihovim glavicama. Tokom tinejdzerkog doba mlado bice postane zatrpano svim tim smecem: budalestinja, ideologija i iluzija pa sve kulminira. Mladi, koji su jos uvijek cisti od budalestinja, znaju da nesto nije u redu. Na kraju price dodje do pobune mladih, pobune poznate kao - Sukob generacija. Kazu da mladji trebaju postovati starije. Mladi vide koliko su stariji “pametni”, kakav svijet, pun belaja, su stvorili. Zato mladi nemaju postovanja za starije. Ima ona narodna - Sto stariji to budalastiji , a takvih primjera je svakuda oko nas. Postovanje se zasluzuje mudroscu a ne godinama. (Napomena mladima - Ovo ne znaci da staroj osobi, bez mudrosti, ne treba pomoci da predje ulicu ili skuhati rucak, mozda ni ti, pored svih naprezanja, neces steci mudrost, nikada).

3

Zen samo sluzi da nam pokaze Put kojim trebamo ici da bi se ocistili od smeca, da nas vrati Izvoru odakle smo dosli, da bi se ponovo sjetili Znanja. Mi sami trebamo napraviti to prociscenje od svih budalestinja. Zen je put prociscenja.

Kada je Zen majstor upitan - Sta je tebe naucio tvoj Zen majstor? on odgovori - Naucio me je da se nema sta nauciti, samo mi je pomogao da se ocististim od svih mojih budalestinja, mentalnih zbrka, iluzija…Sta Zen nije ?Religija, filozofija, psihologija, ideologija, bilo koja “ija”, spiritualizam, mistika, idolopoklonstvo, metafizika, sofistika, zute mantije,obrijane glave - nista sto je produkt naseg malog uma. Zen nije niti Budizam iako jednim djelom ima korijen u Budizmu. Zen je iz Budizma uzeo samo temeljnu Meditaciju a odbacio je sve liturgije i ceremonije.Sta Zen jeste ?Put prociscenja, povratak Velikom umu, Put ka spoznaji Zakona Kosmosa po kojem Zivot funkcionise, povratak istinskom samom sebi. (Sto bi narod rekao nekome ko je zabazdio - Dodji sebi). Zen je povratak nevinosti djeteta a sa Svijescu odrasle osobe. Zen je umjetnost samopobjedjivanja, pobjedjivanja vlastitih budalestinja - naseg najveceg protivnika. Zen je oblik dozivljavanja zivota, pogleda na zivot, stav prema zivotu. Zen tradicija ne poznaje Boga kakvim ga zamisljaju religije pa samim time nema: institucija, svestenika, svetih knjiga, karme, raja, pakla, slijepog vjerovanja, molitvi…Nema cak niti ucitelja a niti ucenika jer se, kao sto rekoh, nema se sta nauciti. Postoje samo Zen majstori koji su majstori samo za sebe a nisu odgovorni za bilo koga po pitanju konacne spoznaje, niti bilo koga mogu bilo sta nauciti. Oni samo pokazuju Put, ”ucenika” navode na otkrivanje samog sebe a “ucenik” koraca sam, potpuno sam. Zen majstori “uceniku ” pokazuju unutrasnje vlastito “ucenikovo” bogatstvo kojim se moze posluziti, ako zeli. Zen majstor nam pokazuje vlastitog, istinskog, ucitelja u nama koji je sam Zivot a taj ucitelj otkriva nam nas licno. Otkriva nam pohranjeno blago koje je zatrpano, Znanje koje je pohranjeno u nama.n”Ucitelj” nista ne moze nikoga nauciti sto vec ne postoji u nama samima.

4

Zen je utemeljen jedino na vlastitoj Intuitivnoj samospoznaji. Nemoguce je Intuitivno Znanje prenijeti sa jedne osobe na drugu. Zen prica kaze - Kada je “ucenik” upitao “ucitelja” da mu otkrije tajnu zivota “ucitelj” odgovori - Hocu, ali mi se upravo pripisalo, moram prvo otici pisati, a bi li ti mogao otici pisati za mene?

Zen se ne bavi prosloscu i buducnoscu ili tamo necim. Zen je zainteresovan za ovdje i sada. Ne preispituje mrtve rijeci, vec zive - ove koje su aktuelne. Danasnji Zen nije isti kao jucerasnji. Uvijek je svjez. Zen spusta na zemlju ono sto je na nebu, pojednostavljuje, demistificira. Zen vri humorom, igra se i cirkoza sa ljudskim glupostima.

Ono sto se na Zapadu naziva Zen ili Zen-budizam na Istoku je poznato kao Do, Dao, Tao a znaci - Put. Zen, dakle, znaci: Put, Zivotni Put, nacin zivota - prepoznatljiv po odredjenoj “stazi” o kojoj cemo poslije.

KRATKI ISTORIJSKI PREGLED

Zen je postojao uvijek i svuda. To sto smo mi na Zapadu culi za Zen tek u proslom vijeku, ne znaci da Zen ranije nije postojao na Zapadu. Postojao je uvijek, u tragovima, u svim tradicijama, filozofijama ali se to nije zvalo tako vec je imalo druga imena i nije ostavilo tako snazan pecat na drustvenu kulturu kao sto se to dogodilo u Japanu.

Sama rijec Zen je japanski izgovor kineske rijeci “tch’an” kratice od “tch’an-na”, fonetski transkribiranog sankrtskog “dhyana” - (meditacija). Dakle, istorijski po redu od Bude pa dalje posmatrano ide - “dhyana”, ”tch’an-na”, ”tch’an”, Zen. Ali Zen nije samo Meditacija, sto ce biti objasnjeno kasnije. U svome razvoju indijskoj dhyani prikljucili su se i ostala ucenja iz Kine i Japana i svi zajedno pomijesani oblikovali Zen kakvog poznajemo danas.

Idemo srociti ukratko ispocetka kako se to desavalo:

- 527 godina – Iz Indije u Kinu stize Bodhidharma, budisticki misionar, 28.patrijarh (nasljednik) Bude i donosi ucenje Budisticke mahajana tradicije Dhyana (Meditacija). U Kini , to ucenje, susrece se sa kineskim misticnim

5

Taoizmom (osnivac legendarni Lao Tzu, 6-ti vijek p.n.ere) i prakticnim ovosvijetskim ucenjem kineskog mudraca Konfucija (zivio u isto vrijeme kad i Lao Tzu,a otprilike tada je zivio i Buda u Indiji). I gle, hiljadu godina poslije tih legendarnih ucitelja sva tri znanja se u Kini srecu i upoznaju. To medjusobno upoznavanje i ucenje jednih od drugih traje dva vijeka.

- 7.vijek – Kao rezultat procesa mijesanja i ujedinjenja ovih ucenja formiralo se ucenje poznato kao Tch’-an (Can) koje oznacava prapocetak Zen-a.

Utemeljiteljem Can-a smatra se Can majstor Yeno-Hui-neng. Pet vijekova kineski Can majstori usavrsavali su tu tradiciju.

-12-13 . vijek – Iz Japana U Kinu putiju osobe zeljne Znanja za koje su culi da postoji tamo. Poduceni Can-u vracaju se u Japan koji je vec od 6-og vijeka vec bio upoznat sa klasicnim Budizmom koji je stigao iz Koreje. Dvije osobe iz Japana koji su prvi iz Kine u Japan prenijeli Can tradiciju bijahu Eisai i Dogen. Can se susrece se i mijesa sa domacom Sinto religijom cije je osnovno obiljezje ljubav prema prirodi. Tako nastaje Zen kakvog poznajemo danas iz prica o starom Japanu.Preporucujem film - The life of Zen master Dogen,

https://www.youtube.com/watch?v=-Fw4InsBk-k Eisai je zacetnik Rinzai Zen skole a Dogen kasnije Soto Zen skole. Bice vise rijeci o razlicitim vrstama Zen-a.To stoljece je poznato kao “Zlatno doba Zen-a”. Vijekovima je tradicija usavrsavana, ponekad malo zalutala, ponovo se budila..

-17-18 vijek - Hakuin Ekaku poznat je kao “ozivljac Zen-a”. Dosao je da podsjeti Japance na zaboravljenu tradiciju. Hakuin je ozivio Zen koji je bio na umoru strogim tecajem koan-vjezbi i time odredio prirodu Zen-a sve do danas.

-20.vijek – Pocetkom vijeka Zapad prvi put cuje za Zen tradiciju a masovnije interesovanje pocinje od 1959 god.kada Japanski Shunryu Suzuki roshi (majstor) otvara prvi Zen centar na Zapadu , u San Francisco. Malo nas zna da je pod utjecajem ovoga majstora doslo do znatnog oslobadjanja mladih psiha pa time i do Hippy pokreta. Evropa se pocinje interesovati za Zen ubrzo poslije. Bruce Lee je kroz svoju osobenost i filmove uveliko doprinijeo popularizaciji i interesu Zapada za kulturu Dalekog Istoka opcenito, pa time i za Zen tradiciju.

TEMELJ ZEN TRADICIJE

Zen (Put) cine sljedeca tri koraka, koji se stalno ponavljaju:

6

1-Zen Meditacija (Zazen, Joriki, Shikantaza)2-Prosvjetljenje, Razumijevanje Zakonitosti Zivota i Univerzuma (Satori, Kensho godo)3-Primjena Znanja u svakodnevnom zivotu (Mijado no taigen)

1-Zen Meditacija (Zazen, Joriki, Shikantaza) nije svrha sama sebi, to nije kraj price, to je samo pocetak putovanja, sjetva u basci. Samo meditirati bilo bi kao da u posijete i uzgojite povce i nikada vise ne dodjete u bascu. Posijali smo zato sto treba da jedemo a prije toga trebamo da poberemo. Samo meditirati i ne kretati se Putem dalje je kao skupljati lovu radi love, ne trositi je i tako nemati nikakve koristi od nje. Meditacija nam samo omogucava da se “zaustavimo”, da skontamo sta se desava u nasem zivotu, u nama i oko nas. Meditacija je – Put do Izvorne Pameti.

Kada kazemo - Meditacija, nismo rekli nista odredjeno. Postoji stotine vrsta meditacija, svaka ima svoju tehniku koje guru-i skupo naplacuju, bilo novcem ili duhovnim i svakojakim robstvom. Zen meditacija, ustvari, nema nikakvu tehniku. To nije koncentrisanje na disanje (mada ovo volim ponekad cisto relaksacije radi) ili gledanje u svijecu, mantranje, vizualiziranje vrta sa potokom i pticicama. Zen meditacija je koncentracija ”ovdje i sada” tako da neprekidno ostajes u dodiru sa osnovnom energijom u tijelu. Tako mozes biti posmatrac desavanja sa dovoljno energije da se pozabavis iskrslim problemima. Najbolji poznavalac Zen tradicije , japanski pisac Daisec Teitaro Suzuki (nije vise medju nama) o Zen meditaciji kaze – Meditacija je nesto umjetno stvoreno, ne pripada medju urodjene djelatnosti uma. O cemu meditiraju ptice u zraku, o cemu meditiraju ribe u vodi ? One lete i plivaju. Nije li to dovoljno? On Zen meditaciju, ukratko receno, opisuje ovako - U TISINI - OPAZANJE, OSJECANJE, INTUITIVNO SPOZNAVANJE , SVJESNOST DESAVANJA U SEBI I OKO SEBE. To je sve. Nema licnog ideoloskog, moralnog i intelektualnog uplitanja. Racionalni um je nepotreban. Zivot ce ti pokazati ono sta trebas vidjeti i znati. Zivot ce ti pokazati istinu o tvome vlastitom zivotu. Zivot ce ti pokazati ko si i sta ti je ciniti. U Meditaciji cini nista ali nemoj se ni truditi da cinis nista. Pusti neka sve ide svojim tokom. Ne kontrolisi niti misli niti emocije. Pusti neka ti vlastite misli i emocije kazu sta se sa tobom desava, odakle dolaze i zasto. To je stanje potpunog zivljenja u sadasnjosti u kojem se prati svaka stvar koja ulazi u svijest,

7

nema potiskivanja vec je naglasak na prihvacanju. Budi samo svjedok desavanja.

Znate li onaj vic o Muji i Sulji - Seta Mujo parkom i vidi Sulju kako sjedi na klupi te ga preupita - Sjedis i nesto razmisljas jarane, ha? Ne - odgovori Suljo - samo sjedim. (Imamo i mi nase, bosanske, Zen majstore).

Oci se preporucuje da budu otvorene jer kada ih zatvorimo pocnemo fantazirati. Mozemo gledati: cvijet, drvo, potok, oblak, cuku… …bilo sta prirodno i lijepo. Meditacija moze trajati nekoliko minuta, 20 minuta ili sat - onoliko koliko se osjecamo ugodno. Pozeljno je dan poceti i zavrsiti sa Meditacijom a nije lose ni tokom dana, bilo kada meditirati. Meditirati mozemo: sjedeci, lezeci, setajuci. Zen osjeca da je vatra topla a led hladan. Zen vidi snijeg bijelim a gavrana crnim. Sredisnja zivotna cinjenica, onakva kakva se zivi, jest ono sto Zen tezi spoznati i to na najizravniji i najzivotniji nacin. Zen se otkriva u najnezanimljivijem i najbeznacajnijem zivotu obicnog covjeka prepoznavajuci cinjenicu zivljenja usred zivota onakvog kakav jest. Zen je mistican u smislu da sunce sja, da cvijet cvjeta, da u ovome trenutku cujem kako djeca ganjaju loptu i vriste. Cilj Meditacije nije da se osjecamo srecniji ili opusteniji mada se i to cesto u Meditaciji desava. Nema cilja, to je prirodno stanje covjeka. Pogledaj svijet oko sebe. Nista ne uljepsavaj niti ocrnjuj. Uhvati zivot u trenutku. Prihvati realnost. Prodri u Zivot.

Neke osobe, onako, prirodno, intuitivno meditiraju a da nikada nisu ni culi da postoji nekakav Zen i nisu niti svjesni te meditacije. Neki od njih nisu nikada culi za Zen ali svjesno meditiraju .Prava Zen meditacija je kada ustvari nisi svjestan da meditiras (kao ptica koja nije svjesna da leti) ali si opcenito svjestan da tada, u meditaciji, nisi svjestan - to je “svjesna nesvjesnost”.Po tome se razlikujemo od majmuna. Majmun uopste ne zna da je majmun, nije svjestan te cinjenice a kamo li da je svjestan da nije svjestan. Prava Zen meditacija je kada ustvari i ne meditiras, cinis nista - samo postojis. Oni koji su postigli “svjesnu nesvjesnost” u prednosti su, ne traze dalje. Optrcali su krug i dosli na isto mjesto, upoznali su sav teren.

Kratka Zen prica - Nekada davno mladic je iz svoga sela otpjesacio danima u drugo selo da nauci Meditaciju kod Zen majstora. Ostade kratko i vrati se u svoje selo. Sta si naucio? - upitase ga komsije. Sve sam vec ranije znao -

8

odgovori mladic. Pa zasto si onda isao tamo? - preupitase ga - Da nisam otisao, kako bih znao da znam? – pitanjem odgovori mladic.

2-Prosvjetljenje (Razumijevanje Zakonitosti Zivota i Univerzuma, Satori, Kensho godo) je branje povrca iz basce koje smo ranije u Meditaciji posijali i uzgojili. To nije nikakav specijalni spektakularan dogadjaj kakvim ga mnogi zamisljaju. Ne dobijemo krila, ne levitiramo, ne mozemo hodati po vodi. Za druge, taj dogadjaj skoro je neprimjetan. To je obicni momenat, u Meditaciji ili kada ne meditiramo, prirodno stanje, u kojemu se dogodi da ugledamo stvarnost (upali se lampica), sve nam u zivotu bude jasno ali to ne mozemo rijecima nikome prenijeti - to je prodor u svijet dotad nezamislive nove Istine, novo rodjenje. Zen se ne uzda u vjeru, nadu ili pozitivne misli. Zen se oslanja jedino na razumijevanje Zakonitosti Zivota i Univerzuma. Zato se Prosvjetljenje naziva jos i Razumijevanje jer moc lezi u Razumijevanju, tj, Znanju. Da bi bili u spoju sa Energijom Univerzuma, Energija tijela treba teci slobodno, neometana nasim idejama. Blokada Energije izazvana psiholoskim problemima prouzrokuje mnoge bolesti a deblokada iscjeljuje. U momentima prosvjetljenja dobijemo odgovor sta nam je ciniti ili ne ciniti u nasem zivotu. Postanes “svoja sopstvena lampa”. Prosvjetljenje je oslobodjenje: moralno, duhovno, intelektualno. Dogodi se zauzimanje drugacijeg stajalista u zivotu za posmatranje sustine stvari. Prosvjetljenje se moze definirati i kao intuitivni uvid, intuitivna mudrost. Prosvjetljenje ozdravljuje. Osoba se jednostavo promijeni, bude transformisana Velikim Umom, Mudroscu Univerzuma, Intuitivnim znanjem. Prosvjetljenje je budjenje iz sna ili “sagledavanje unutrasnjosti sopstvenog bica”. To je ulazak u Carstvo praznine, u riznicu gdje su pohranjeno Znanje Neba, u Prazninu koja je ispunjena beskonacnim kreativnim mogucnostima ali nam nije dostupno da svjesno vladamo tim “prostorom”. Ono samo moze vladati nama, mozemo biti Njegov alat, instrument, za izvrsenje Njegove volje. Prosvjetljenje je “misticno vjencanje sa zivotom”. Prosvjetljenje je “misao bez razmisljanja” (hisirjo). Samo prosvjetljen, smiren um, moze znati i donositi ispravne odluke. A opet ista prica kao sa Meditacijom. Neki dozivljavaju Prosvjetljenja nesvjesno, neki svjesno a neki – “svjesno nesvjesno”. Ima jedan problem ovdje. Prosvjetljenje se ne desava kada mi hocemo, vec kada se , jednostavno, dogodi. Prije zore ne moze svanuti - govorila bi mi majka kada sam je, kao gladno dijete koje se vratilo iz

9

igre, pozurivao da se rucak brze ispece. Ako hocemo da se prosvjetlimo onda se to sigurno nece uzinat dogoditi. Mali um i ego nemaju vizu za ulazak u Carstvo Prosvjetljenja. Meditacija i Prosvjetljenje nisu u vlasnistvu i kontroli nasega malog uma, vec u vlasnistvu i kontroli onoga istog Velikog Uma koji nas stvori od dvije kapljice. Satori (kako japanci nazivaju Prosvjetljenje) je u vlasnistvu Nebeskog razuma. Pa sta da cinimo da nam se dogodi Meditacija ili Prosvjetljenje? Nista. Cak i ako se trudimo da radimo nista pa i cekanje i zelja su prava prepreka jer aktivnoscu malog uma blokiras fluidnost desavanja Velikog uma. Najbolje je priznati da u zivotu postoji nesto cija misterija prevazilazi nase razumsko poimanje. Vrata iskustva Prosvjetljenja otvaraju se sama od sebe onda kada se konacno nadjemo pred zamandaljenim vratima razumskog objasnjavanja. Nas um se predaje nepoznatoj “moci” koja dolazi iz neznanih izvora, a koja ovladava svijescu i primorava je da radi u Njeno ime (ime “moci”). Kako se prosvijetliti-ne postoje istrukcije o tome, to ne zna niko. Nasem malom umu nije dato da to zna. Blentavi smo, svako vece znanje zloupotrebljavamo protiv sebe samog. Neki da znaju kako, zaustavili bi Planet a neki bi da Sunce izlazi sa druge strane. Malo smo usli u tajnu zivota, naucili smo kako se cijepa atom i odmah smo napravili atomsku bombu. Malo smo skontali genetiku i odmah poceli u laboratorijama praviti nekakva cudovista koja bi trebalo poslati da ubijaju nekoga. Skontali smo nesto o atmosferi i odmah poceli praviti sisteme za ratovanje klimom. Zato Biblija, kada simbolicki opisuje istjerivanje iz raja Adama i Evu, kao razlog navodi jedenje jabuke sa drveta znanja. Dakle,trebas ciniti nista da se prosvijetlis, doci ce samo, ako ce doci -nije u tvojoj moci. Sto vise “znas” o tome kako se prosvijetliti time si dalje od prosvjetljenja. Ako pustis da se stvari desavaju, stvari koje su ti bile nerazumljive iznenada ce ti se same pojasniti a osobna teska pitanja naglo razrijesiti. Sta si ucinio da se rodis? Koji je tvoj udjel u cinjenici da trava raste a kisa pada? Planeta se okrece a Sunce izlazi i zalazi i bez naseg guranja.

Losa vijest - Prosvjetljenje ne traje zauvijek, sutra mozemo ponovo upasti u mrak i opet biti budale. Dobra vijest - Prosvjetljenje mozemo dozivljavati ponovo i ponovo.

3-I na kraju putovanja ono najvaznije-trebamo pojesti ono sto smo posijali i pobrali. Zato smo sijali i brali, da jedemo, da zivimo. Rijec je o Primjeni Znanja u svakodnevnom zivotu (Mijado no taigen), konacnoj svrsi Puta, Zen-a. Misli koje

10

smo imali u satima mirnog sjedenja potrebno je pretvoriti u djela tako da iskusamo njihovu valjanost u svakodnevnom zivotu. Dok ne uklopite u svakodnevnom zivotu ono sto ste opazili u Meditaciji i Prosvjetljenju, vase Probudjenje ne djeluje-ono nece promjeniti vas zivot. Niste ostvarili Put.

Svrha bilo kojeg Znanja trebala bi u konacnici biti - kvalitetniji svakodnevni prakticni zivot: licni i drustva u cjelini. Bilo koje znanje, ma koliko pametno bilo - ako kao krajnji produkt nema rjesenja za kvalitetniji zivot, samo je “prelijevanje iz supljeg u prazno”. Zen zahtijeva bavljenje konkretnim stvarima a ne praznim apstrakcijama. Ukoliko bi Zen bio nesto krajnje apstraktno sto prevazilazi nasa svakodnevna iskustva on ne bi imao nikakve veze sa zivotnim okolnostima i bio bi beskoristan.

Dosli smo do krajnjeg produkta Duha a to je materija, Materijalizovani Duh -nase tijelo i svijet oko nas . Sve ono sta vidimo - sta treba ili ne treba uciniti u vlastitom zivotu i drustvu u kojem zivimo, sada je vrijeme da ucinimo to. Trenuci prosvjetljenja su nam dali: uvid, odgovor, snagu, nacin i mogucnost da to ucinimo - kako bi nas zivot i zivot drustva u kojem zivimo ucinili ljepsim. To je svrha Znanja, Zena. Ima ljudi koji sjede u govnima i misle da ce im meditacija pomoci da se osjecaju bolje, da ne osjecaju smrad. Nece, govno smrdi i dalje a oni sami sebe ubjedjuju da mirise. Mnogi Guru-i grcevito hipnoticki drze ljude na prvom koraku Puta, na Meditaciji i ne daju im da se krecu dalje ubjedjujuci ih kako su dosli do kraja Puta i kako su sretni. Mnogi guru-i cijeli zivot ljude vode kroz nekakav lavirint spiriualizma. Zasto? Pa zato sto onaj ko dodje do drugog koraka shvati da mu Guru vise ne treba. Guru-i dobro zaradjuju i ne zele da im propadne firma. Cilj ucitelja matematike je da osamostali ucenika i da mu vise on (ucitelj) ne treba. Po tome osamostaljenju vlasitog ucenika prepoznaje se dobar ucitelj. Istinski Zen sljedbenik je neumorni borac, uvijek na prvoj liniji u cinjenju dobrih dijela - za sebe i druge. On je: jak, hrabar, odlucan, tvrdoglav. Ne spava. Uvijek budan i korak ispred ostalih, nosi lampu i osvjetljava im put.

Neko u zivotu nema potrebe mijenjati nista, samo postati svjestan da je sreckovic a neko treba promijeniti ponesto ili puno toga da bi mu zivot bio ljepsi: profesiju, posao, bracnog partnera, osobe sa kojima se druzi, mjesto stanovanja….navike, potrebe, lude zelje, ideje, iluzije…Nekada ne mozemo uciniti nista u drustvu koje tone u bezdan a nekada mozemo promjeniti svasta

11

aktivno se ukljucujuci u donosenje odluka o sudbini drustva u kojem zivimo. U Istoriji stare Kine i Japana poznati su primjeri kada su Can majstori i Zen majstori, kao savjetnici vladara, mijenjali tok istorije - u pozitivnom smjeru.

OPCENITO

Kada si gladan ili zedan moje uzimanje hrane ili pica nece napuniti tvoj zeludac. Moras sam za sebe jesti i piti. Mnogi ljudi su bezobrazni. Nece da urade nista, samo hoce da im neko kaze Istinu. Istina i da se hoce reci, ne moze. Istina se zivi. Niko je za tebe ne moze zivjeti. Legendarni Zen majstori staroga Japana tjerali su “ucenike”od sebe, tukli ih kada bi oni postavljali glupo pitanje, kao npr. - Sta je Istina? Zen majstori su znali da “ucenik” nije svjestan cinjenice da mu je “ucitelj” prepreka, zbog koje nikada nece doci do samospoznaje. Govorili su - Nemam ti nista za pokazati, zato, nemoj tako stajati, ocekujuci da ces dobiti nesti iz necega. Sam se prosvijetli, ako zelis. Stari Zen majstori, ustvari, nisu nikoga nista ni ucili - znali su da je “ucenje” nemoguce cak i prepreka, samo su zivjeli svoj zivot i bili zivi primjer kako se moze zivjeti pa ko je skonto, skonto. Cak su “ucenicima” i otezavali put smisljeno ih konfuzirajuci do granica ludila poigravajuci se sa njihovim razumom.Ta pojava se nazivala “Zen ludilo” a smisao je bio da “ucenik” skonta da nije toliko pametan da racionalno shvati Boga, da se glavom kroz zid ne moze. Neko rece da je – Malim umom skontati Boga isto je kao svijecom traziti Sunce. Kada bi skontali da ne mogu skontati onda bi se pokusavali izvuci prepustajuci se Velikom Umu. Dosavsi do mentalne provalije, jednostavno, morali su je preskociti. Poslije “Zen ludila” obicno bi se desavalo Prosvjetljenje. Istinski Zen praktikuje brutalne metode koje vode do Prosvjetljenja. Zen nije put ljubavi, to je Put “face to face” suocenja i borbe sa sejtanom u sebi, pa “kom opanci kom obojci”, “pukovnik ili pokojnik”, “hodza ili bos”. Nema nikakvog drugog cilja osim da se covjek vrati samom sebi. Zen se mora zgrabiti golim rukama, bez rukavica. Nema izmotavanja, nema igra rijecima, nema mudrovanja niti foliranja. Zen smatra da previse robujemo rijecima i logici. Tako dugo dok smo na taj nacin sputani, jadni smo i prolazimo kroz neizrecivu patnju. Kad razumijemo skroman cvijet u pukotini zida, razumijemo cijeli svemir i sve stvari u njemu i izvan njega. Zivimo psiholoski i bioloski a ne logicki. Hoces li biti vjecito okovan svojim vlastitim zakonima misljenja ili ces biti savrseno slobodan

12

zagovarajuci zivot koji ne zna ni za pocetak ni za kraj? Pokusaj skontati u kakvom su mentalnom stanju bili legendarni Zen majstori kada su se ponasali kako su se ponasali. Oni su imali cvrsti temelj Istine koji su postigli kroz duboki licni dozivljaj. Zen ne poznaje i ne priznaje nikakve autoritete u ljudskom obliku. Zen majstor je svakodnevno povrgnut iskusenjima koje pred njega postavlja Zivot i sljedbenici. Ako padne na ispitu njegov autoritet dolazi pod sumlju, moze vise da ne bude majstor, pa sutra opet, nekom zaslugom ponovo da bude itd…Nema dodjele zvanja Zen majstora jednom pa do kraja zivota. Licni dozivljaj je jedini autoritet za Zen sljedbenike. Mi (Zivot u nama) dobro znamo sta je dobro a sta lose. Ko ne zna, treba posjetiti psihologa. Zivot uci, iskusava, u praksi se provjerava nauceno. Sve nam bude “receno” u trenucima Prosvjetljenja. Zen sljedbenik se pretvara u alat Velikog Uma te “svjesno nesvjesno” izvrsava Njegov program. Sve se desava pod dirigentskom palicom Vrhovnog nacela koje upravlja covjekovim nesvjesnim postupcima. Stari Kineski Can majstori to su zvali – “djelovanje nedjelovanjem”. U Islamu ovo stanje zove se “Volja Alahova” a hriscani se mole Bogu “Neka bude volja Tvoja”. Ali nisam siguran da svi vjernici danas bas razumiju ovo, na sta se tacno misli. Nekada ne trebas reci nista niti uraditi nista. Nekada,ako si ti u redu, stvari oko tebe se promijene, na bolje, same od sebe.Postoji neki “Boziji mehanizam” koji djeluje. Ali nekada trebas zestoko djelovati. Trebas znati kad kako reagovati ili nereagovati. A to mozes biti u stanju jedino ako si u kontaktu sa samim sobom, ako si “pri sebi”. Zen prije ove “Bozije volje” trazi od nas da odvojimo svoje vrijeme za Meditaciju i da napustimo svoj mali um. Trebas Zivotu dati priliku da ti “kaze” sta trebas raditi. Kada neko od mene trazi brz odgovor ili odluku a ja nisam siguran,onda kazem – Trebam sacekati odgovor, javit cu ti kada dobijem. Nas zivot je, ustvari, vrijeme koje imamo pa nije potrebno biti puno pametan da skontamo da odvajanje vremena znaci davanje zivota, kao i napustanje malog uma i glupog ega a to bi valjda bio odgovor na vjecnu raspravu vjerskih experata na pitanje sta je Isus mislio kada je rekao-Daj zivot i dobices zivot. Kao sto sam u pocetku rekao - Zen je uvijek i svuda bio prisutan samo se nije tako zvao. Samo zelim pribliziti svima da Zen nije strano tijelo u nasoj kulturi i nije opozicija postojecim religijama. Zen je samo drugaciji pristup zivotnim pitanjima i odgovorima, pristup o kojem bi mogli svi zajedno prodiskutovati jer tragovi Zen-a su prisutni i u domacoj religiji i kulturi a domaca religija i kultura je prisutna u Zen-u. Sto se tice filozofije, Zen je

13

najprisutniji u Heraklitovoj filozofiji. Bosanski Bogumili su njegovali tradiciju koja je bila vrlo bliska Zen-u. Quakers (Kvekeri) nastali u 17-om vijeku u Engleskoj i jos prisutni,imaju jako puno slicnosti sa Zen tradicijom. Ivo Andric i Zuko Dzumhur (po mome shvatanju Zen-a) bili su, na odredjeni nacin, Zen majstori. Nisu imali tu “titulu” , mozda nisu ni znali da postoji taj izraz Zen niti ih je interesovao, ali su bili to,tako su zivjeli. Poenta Znanja je da se ne postane njegov rob vec gospodar tako da Znanje mozemo koristiti u svakodnevnom zivotu. Kada su Nebeski razum ili Prvobitna priroda prisutni u nama, On ili Ona (ta Prvobitna Priroda) zna kako da se ponasa u svakoj prilici. Malo dijete ili zivotinja hoce u zagrljaj nekome nepoznatom a nekome nece. Iako osobu vide prvi put, znaju ko je ko. Prvobitni Um ili Veliki Um je cist a mali um obicno zaprljan budalestinjama. Mala djeca i zivotinje su duhovno cisti, u vodjstvu Velikog Uma, samo nisu svjesni toga. ( Da mi je da i ja budem uvijek u vodjstvu Velikog uma pa ne moram vala niti biti uvijek svjestan toga. Samo vodjstvo Velikog uma bilo bi mi dovoljno). Veliki Um je skladiste svih mogucnosti za aktivnosti u : nauci, umjetnosti, sportu…Zen covjek transformise sopstveni zivot u stvaralacko djelo koje vec postoji u Velikom Umu. Genijalci kroz istoriju cesto nisu ni bili svjesni svoje genijalnosti. Nekako im se potrefilo da budu vodjeni Velikim Umom a da toga nisu bili ni svjesni. Kada su postali svjesni onda je to vodjstvo obicno nestajalo. Primjer legendarne grupe The Beatles: Svirali su bozanski a kada ih je Guru Maharisi poceo uciti njegovoj trancedentalnoj meditaciji i njegovoj istini odjednom je nestalo inspiracije. Pisac Daisec T. Suzuki kaze - Pokusaj razumskog objasnjavanja svega je jedan od razloga koji doprinose svim mogucim mentalnim poremecajima koje vidimo oko sebe. Kada je mali um zbunjen on postaje neprijatelj samom sebi. Mali um se obicno koncentrise na problem umjesto na mogucnost. Cesto se u Zen-u pogresno shvata pojam opste slobode. U Zen-u sloboda nije u tome da covjek smije ciniti sta mu god padne na pamet, vec u tome da je oslobodjen spona neznanja i nerazumijevanja, da nije vezan predrasudama i iluzornim “vrijednotama”. Zivot (Bog) u nama zna sta mu je ciniti a sta ne. Postoji Zakon Kosmosa po kome se sve desava, postoji uzrok i posljedica svega. Ovozemaljski: zakoni, pravila, upute i religije, da nam kazu sta ciniti a sta ne - potrebne su onima koji nisu dovoljno u kontaktu sa Bogom, a takvih je ogroman broj ili svi mi povremeno.Kada ne znamo kuda, kada u planini zalutamo, onda je znak u sumi spasonosan. Previse nas je nesavrsenih pa bi bez

14

tih pravila nastao haos. E, onda nam treba: policija, sudovi,zatvori… Propisi i religije su potrebni onima kojima trebaju propise i upute da se ne bi izgubili, da bi se pomocu njih usredotocili ili postigli cilj. Zato im se i daju propisi i upute. I Zen centri sa strogom obukom imaju isti cilj. Izmedju uputa u vjerskim knjigama i covjeka stoji neko ko to “tumaci”, a to tumacenje cesto je pogresno, nekada iz neznanja samog tumaca a nekada namjerno sa ciljem zloupotrebe vjernika. Paradoks Zen-a je u tome da spaja mir Nirvane sa intenzivnom aktivnoscu u obicnim zadacima svakodnevnog zivota. Vazno je napomenuti da Istina Zen-a nije izvan svakodnevnog zivota i da se Zen srece na svakom koraku, ako ga primjecujemo. Zen otkriva ono sto nikada nije ni bilo sakriveno, samo mi to nismo primjecivali. Ljudi stoje usred rijeke i umiru od zedzi,umiru od gladi sjedeci kraj vrece sa rizom. Istina i snaga Zen-a sastoji se u njegovoj jednostavnosti, direktnosti i krajnjoj prakticnosti. Heretikom se smatra onaj ko tvrdi da postoji nesto izvan pojavnog svijeta. Hereza je takodjer shvatanje da je nesto trajno nepromjenjivo. Zen nema nikakvih propisa niti cilja koji treba postici. Putovanje je cilj. Veliki Um je vodja i ucitelj. Onaj ko ganja cilj nikada ga nece doseci, ko trazi Istinu nece je naci nikada. Ti si cilj i istina, prestani traziti samog sebe, glupane. (Vec sam ranije napomenuo da Zen ponekad koristi brutalne metode na Putu do Prosvjetljenja. Jesi li se prosvjetlio/la u ovome momentu ?). Ne mozes se jednom dobro najesti da ti bude dovoljno za cijeli zivot. Tako je i sa Zen-om.Potrebna je budnost svaki dan ili bolje receno svaki momenat. Zen se ne moze izraziti rjecju i pisanjem niti nauciti jednom zauvijek. Ako bi moglo,koja bi onda bila svrha sljedbe? Najvisa Istina je nedokucivo duboka pa stoga nije predmet razgovora ili rasprave. Kada su jednog Zen majstora pitali - Sta je Bog ? - odgovorio je dugim cutanjem.

Koliko je Zen tradicija ukorijenjena u japanskom covjeku govori i rijecnik koji opisuje posebna stanja covjekove psihe i opcenito covjekovog ponasanja. Japanci imaju rijeci za to.

HISIRJO - misao bez razmisljanja, svijest iznad misliMANA - svijest koja shvaca, sesto culo, intuicijaPRAJNA - intuitivna mudrostFUDO - supstanca nepokretnog uma koji ne moze biti ometen mislima, satori, hisirjo

15

VU VEI - (mislim da je ovo kineski) - aktivnost bez aktivnosti (misli se na djelovanje zracenjem osobe)

Sustina Zen-a je hvatanje momenta zivota (ovdje i sada) u njegovom neprekidnom toku.Zivot je kao rijeka, uvijek isti a uvijek drugaciji. Nemamo koristi od vode koja je prosla ili ce doci. Hvatamo i pijemo vodu koja je upravo tu.Umijece Zen-a je tradiciju prilagoditi vremenu u kojem zivimo. Kada tradicija ne moze pratiti aktuelno vrijeme u kojem ljudi zive, obajati- postane neupotrebljiva. Zen ne zeli postati religija.U Zen meditaciji misli su kao ptice na drvetu - same slete, same odlete, drvo ne obraca paznju. Nije tesko doseci prosvjetljenje. Problem nastaje kada ga dosegnemo - sta sa njime ? Kako prosvjetljenje integrisati u svakodnevni zivot ?Sva intelektualna znanja ovoga svijeta ne daju odgovore na krizne situacije. Odgovor dolazi jedino iz Duha.Zen ne prica o jabuci, Zen daje jabuku.Ucitelj je potreban da bi vas naucio neovisnosti, prvo od njega samog.Iz Zen meditacije iznice cudesno lijepo bice.U Zen-u nema pravila. Svako novi trenutak namece nova pravila. Jedino vjecno pravilo je Putokaz koji dolazi iz Zen meditacije.Prije nego sto pronadjete vlastiti Put, necete moci pomoci nikome i niko nece moci pomoci vama.Mudrost izranja iz sabranog uma.Vrijednost Zen-a ne otkriva se u trenucima meditacije, prava vrijednost otkriva se u svakodnevnom zivotu.Meditacija usred aktivnosti, milijardu je puta bolja od meditacije u mirovanju.Mudrost koja se postize prakticirajuci Zen usred zudnje i pohlepe, nepokolebljiva je.Postojanost mira jedino se moze iskusati u vrevi svakodnevnog zivota.Medju sljedbenicima Zen-a malo ih je koji razumiju, manje ih je koji mogu biti majstori a najmanje ima majstora za buduce majstore.Ljudi se bezuspjesno trude da promijene lose navike. Rjesenje je u mijenjanju mentalnog sklopa kroz Zen praktikovanje a kao posljedica te promjene, lose navike nestaju automatski.

16

U nesvakidasnjim, neocekivanim, losim momentima vodi nas nesvjesno. Ako smo u nesvjesno akumulirali mir onda u tim nesvakidasnjim okolnostima automatski ostajemo pribrani i djelujemo najbolje moguce.Tijelo je fizicka manifestacija Duh-a. Nema razlike izmedju duhovnog i materijalnog.Problem je: sansa, mogucnost, trening za Duh.Opste poznatih pet cula su: vid, sluh, ukus, miris i dodir. Sesto culo je vlasnistvo mozga. Zovu ga Intuicija. To je sposobnost hvatanja signala koji se nalaze van pet nabrojanih fizickih cula. Postoji i sedmo culo a zove se "Bozijenadahnuce". To je Mudrost koja poznaje Zakone koji vladaju u prirodi svih stvari.

Naplacivanje za Zen poducavanje je ustvari prodaja vode pored rijeke koju ljudi ne vide. Ako im se voda ne prodaje, ljudi ce umrijeti od zedji a Zen majstor od gladi. Valja li ova,ha ?

Postoji nekoliko skola Zen-a koji se razlikuju po praksi a dva osnovna su - Rinzai (Eisai majstor,osnivac) i Soto (Dogen majstor, osnivac). Oba su extremna i nepotpuna, s moje tacke razumijevanja Zen-a. Rinzai praktikuje samo Prosvjetljenje i proucavanje koana. Soto propagira samo Meditaciju i primjenu Znanja u svakodnevnom zivotu, ignorise Prosvjetljenje. Ja sam za oba stila zajedno, kao jedan stil. Pravo Zen-ovski, odluka iznad dualnosti. Istorija kaze da je Rinzai skola uspostavila tijesne odnose sa vladajucim porodicama u politickom, ekonomskom i kulturnom pogledu dok su se sjedista Soto skola nalazila u planinama,daleko od sredista politicke moci.

Govori se i o oblicima Zen-a u zavisnosti sta ko zeli i razumije.

Prvi oblik je “obicni” (bompu Zen) koji praktikuju osobe koje samo zele poboljsati vlastito dusevno i tjelesno zdravlje. No, ova vrsta ne moze rijesiti problem odnosa covjeka sa sveobuhvatnim.

Drugi je “vanjski put” (ghedo Zen) a praktikuju ga oni koji zele razviti razne moci i sposobnosti ili radi usavrsavanja izvjesnih umjetnosti do razine iznad dosega obicnog covjeka.

17

Treci su “mala kola”(shojo Zen, hinajana ili theravada) a namjenjen je onima koji ga zele prakticirati samo radi sebe ne misleci na ostale da im bilo pomognu, jer smatraju da je to nemoguca misija. Zato se i zove “mala kola” jer samo jedna osoba moze unutra.

Cetvrti je “velika kola”(daijo Zen ili mahajana) a pogadjate, namijenjen je onima koji zele pomoci svima, povesti sviju sa sobom. Istorijski posmatrano, Hinajana ili Theravada su stariji oblik Budizma od Mahajane. Izgleda su u pocetku Budizma ljudi bili sebiciji pa su kasnije popustili (ili su bili pametniji?).

Peti je saijojo Zen a praktikuju ga oni koji nemaju nikakav poseban razlog za to, jednostavno ga praktikuju, tako zive.Nikada se nismo pitali zasto disemo, jedemo, jednostavno cinimo to. Smatra se najvisim nivoom Zen-a.

KOANI

Kada je stari Zen majstor osjetio da ce uskoro otici sa ovoga svijeta sazva mladji svijet iz templa da ih testira i odluci ko ce ga naslijediti kao starjesinu. Pred skupinom podize svoj stap i upita - Ako kazes da je ovo stap, nisi u pravu, ako kazes da ovo nije stap nisi u pravu opet. Sta je ovo?

Bilo je puno razih mudrih ali pogresnih odgovora dok na posljetku jedan od prisutnih ne ustade, otrgnu stap iz ruku Zen majstora, prelomi ga i baci na pod. Zen majstor objavi da je odgovor ispravan, da je test polozen i proglasi vlasnika uspjesno polozenog testa za svoga nasljednika.

E, sada u cemu je fol, kakve su ovo budalestinje? Pa fol je u sljedecem: cijelo vrijeme Zivot uci sljedbenika Zen-a da njegov mali um nije svemoguc ali mnogi nikako da to skontaju. Bilo sta da se pojavi mali um ima naviku da on trci da rjesava stvar. Koan nije ni zagonetka niti duhovna primjedba - to je celicni zid na putu koji prijeti svakom intelektualnom naporu covjeka da prodje. Rjesenje je u pustanju stvari u ruke Intuitivnom Znanju koje je sadrzano u Velikom Umu. Koan sluzi za provjeru nase reakcije koja govori o tome gdje je nasa koncentracija, navika, kakvo je nase duhovno stanje, sta smo naucili…Veliki Um zamku malog uma rjesava lomljenjem stapa. Koan moze biti okidac koji daje pocetno kretanje u trci za Zen dozivljajem.

18

Kroz ogradu su prosli rogovi, glava, trup i noge bika a rep ne moze. Zasto?

Ostavljam vas same sa ovim koanom.

ZEN PRICE

Buda

Bijahu dva Zen majstora, Unso i Tanzen - zivjese blizu jedan drugoga, sa potpuno razlicitim shvatanjem Puta. Unso se drzao svih budistickih pravila-nikada nije pio alkohol niti popodne spavao ili jeo navecer. Tanzen se nije obazirao na pravila - jeo je kada je bio gladan a ako mu se preko dana prispalo, legao bi da spava.

Jednoga dana Unso dodje u posjetu Tanzenu koji je upravo pio vino. Zdravo brate - doceka ga ljubazno Tanzen -hoces li da popijes nesto?. Ja nikada ne pijem - izjavi svecano Unso. Onaj koji ne pije i nije covjek - rece Tanzen. Ako nisam covjek, sta sam onda? - povika srdito Unso. Buda - odgovori mu Tanzen.

Poredjenje

Putujuci, jedan covjek u polju naudje na tigra. Covjek poce da bjezi a tigar,naravno, za njim. Naletjevsi na jednu liticu, zadrza se za korijen divlje puzavice i zanjiha nad ivicom. Tigar ga je njuskao odozgo. Drhteci, covjek pogleda dole, gdje je, daleko ispod, drugi tigar cekao da ga pojede. Samo ga je puzavica drzala.

Dva misa, jedan bijeli i jedan crni, pocese malo pomalo da glodzu puzavicu. Covjek vidje pokraj sebe socnu jagodu. Stisnuvsi jednom rukom puzavicu, drugom ubra jagodu. Kako je bila slatka!

Esunin odlazak

Kada je Zen svestenici Esun bilo sezdeset i nekoliko godina i vrijeme da napusti ovaj svijet, zamolila je neke kaludzere da u dvoristu naprave gomilu od drva. Sjedeci nepomicno u sredini lomace, Esun potpali vatru na njenoj ivici. Svestenice! - povika jedan kaludzer - da li je unutra vruce?

19

Takva stvar moze zanimati samo glupaka kao sto si ti - odgovori Esun. Plamen se podize i ona nestade.

Zen svakog trena

Ucenici Zen-a su sa svojim uciteljima deset godina prije nego sto se usude da poducavaju druge. Nan-ina posjeti Teno koji je, prosavsi svoje ucenje, postao ucitelj. Zadesi se da taj dan bude kisovit, pa Teno obu klompe i ponese kisobran. Posto ga je pozdravio Nan-in primjeti - Pretpostavljam da si svoje klompe ostavio u predvorju. Htje bih da znam da li ti kisobran stoji lijevo ili desni od klompi.

Teno, zbunjen,nemade brz odgovor. Shvatio je da nije sposoban da svakog trena uz sebe ima Zen. Posta Nan-inov ucenik, ucivsi jos sest godina da bi posigao prisustvo Zen-a u svakom trenu.

Ubijanje

Gasan jednoga dana savjetovase svoje poklonike - Oni koji govore protiv ubijanja i koji zahtijevaju postedu zivota svih svjesnih bica, u pravu su.Dobro je cak stititi zivotinje i insekte. Ali sta je sa onim osobama koje ubijaju vrijeme, a sta je sa onima koji unistavaju zdravlje i onima koji unistavaju politicku ekonomiju? Ne bismo smjeli da ih previdimo. Sta vise, sta je sa onima koji propovijedaju bez Prosvjetljenja? Taj ubija Budizam.

Istinska sreca

Jedan bogatas zamoli Sengaia da napise nesto za trajnu srecu njegove porodice, a sto bi moglo da se prenosi kao dragocjenost iz generacije u generaciju. Sengai uze veliki komad papira i napisa - Otac umire, sin umire, unuk umire. Bogatas se razljuti - Zamolio sam te da napises nesto za srecu moje porodice! Zasto se ovako salis?

Nisam imao namjeru da se salim - objasni Sengai - kada bi prije tebe tvoj sin umro, to bi te vrlo ojadilo. Kada bi tvoj unuk nestao prije tvoga sina, obojici bi vam prepuklo srce. Ako tvoja porodica, generacija za generacijom, umire redom kako sam ja oznacio, to ce biti prirodan ljudski tok. Ja to zovem istinskom srecom”.

20

Vrijeme za smrt

Ikkyu, ucitelj Zen-a, bijase vrlo pametan jos kao djecak. Njegov ucitelj je imao jednu skupocjenu soljicu za caj, koja bijase rijedak antikvitet. Dogodi se da Ikju slucajno razbije ovu soljicu i silno se zbuni. Cuvsi korake svoga ucitelja, on sakri komade soljice iza svojih ledja.

Kada se ucitelj pojavi, Ikju ga upita - Zasto ljudi moraju da umru? To je prirodno - objasni mu ucitelj - sve mora da umre i sve ima svoj vijek. Ikju, pokazujuci slomljenu salicu, dodade - Bilo je vrijeme za tvoju soljicu da umre.

( Zaboravio naslov)

Starog Zen majstora, na umoru, njegovi sljedbenici upitase - Gdje sada ides? U pakao - odgovori on. Zasto u pakao - zabezeknuse se - pa ti si sveti covjek, ti si zasluzio raj. Ako ne dodjem u pakao, ko ce vas tamo poducavati - iskreno odgovori stari Zen majstor i ispusti svoju dusu.

ZEN I JAPANSKA KULTURA

Zen je usao unutar svake pojedinacne faze kulturnog zivota Japanaca. Bice rijeci o: starom bushido kodeksu samuraja, haiku pjesnistvu, umjetnosti cajne ceremonije….opcenito o utjecaju Zen-a na Japanski mentalitet. Zen je u Japanskoj kulturi vidljiv kroz mentalitet i nacin zivota Japanaca. Japanci su oblikovali Zen a Zen je oblikovao njih. Zen je nasao plodno tlo u japanskom smislu za prakticno a vremenom ga je Zen ucinio jos prakticnijim. Kada Engleza upitas samo kratko pitanje na koje je potrebno odgovoriti sa - da ili ne, on ti pocne brzo i dugo odgovarati na pitanje koje ustvari njemu odgovara, dok ne zaboravis sta si pitao i ne mozes ponoviti pitanje na koje nisi dobio odgovor. Japanac je: kratak, jasan, direktan. Ne trosi ni svoje ni tvoje vrijeme. Ne zali se, ne gundja vec trazi rjesenja za svaku situaciju.

U japanskoj kulturi Zen je prisutan i kroz: kaligrafiju, no-dramu, uredjenje vrtova…opcenito kroz istancanost Duh-a koji u svakodnevnom materijalnom svijetu i zivotu cini fascinantne stvari.

Filozofski gledano, Zen se ravnodusno odnosi prema zivotu i smrti, vidi ih kao dvije strane novcica. S obzirom da je vojnicki um jednostavan i krajnje nesklon

21

filozofiranju, on u Zen-u pronalazi srodan duh. To je razlog za postojanje bliske veze izmedju Zen-a i samuraja koji bijahu cuvari reda u drustvu (u starom Japanu samuraji su se zvali Bushi – ratnici a na Zapadu ih prozvase Samuraji – sluge). Drugo, Zen je: jednostavan, direktan, samopouzdan, samoponistavajuci a njegova sklonost ka asketizmu dobro se slaze sa borbenim duhom. Zen je bio oblik savrsene Psiholoske pripreme za samuraje, prije borbe. Saradnja vojnog i svestenickog staleza rezultirala je Bushido kodeksom ( Put ratnika) samuraja koji u sebi sadrzi visokomoralne principe. Mac ne sluzi da bi ubio slabijeg, nevinog ili iz interesa. Mac sluzi da odbrani ove ugrozene kategorije a po objasnjenju samuraja oni ne ubijaju nikoga vec zlo ubija samo sebe. Mac samuraja nije mac koji ubija to je mac koji daje zivot. On nema zelju povrijediti nikoga,ali se neprijatelj pojavljuje i pretvara se u zrtvu. Cilj samuraja nije oduzimanje necijeg zivota vec se dogodi samokaznjavanje napadaca za taj pokusaj. Rijec je o psiholoskom,filozofskom i fizioloskom aspektu borbe opcenito u istocnjackim borilackim vjestinama (aikido,karate,dzudo….), gdje se objasnjava kako je uvijek u prednosti onaj koji se brani a brani se napadom u trenutku kada napadac pokaze namjeru za napad, kada je napadac koncentrisan na napad a ne na odbranu. Napadnuti se brani napadom sekund prije nego je napadnut. Tako sopstvenim napadom, koncentrisan samo na napad a ne na odbranu, napadac sebe dovodi u nezavidan polozaj, bude zatecen i nespreman za odbranu. I jos nesto - u trenutku pred napad, kod napadaca se desava udisaj pa je u tome momentu tijelo najslabije za odbranu. To je jos jedan razlog u prilog gubljenja borbe napadaca. Branilac koristi napad napadaca okrecuci ga protiv samog napadaca. Tako napadac presudi sam sebi, ubija sam sebe (ako je onaj koji se brani dovoljno istreniran za ovakve situacije). Nebeski razum kaznjava one koji idu protiv njega. Ovo objasnjava da samuraji nisu ubijali nikoga vec je napadac, ustvari, izvrsavao samoubistvo. Samuraj je samo branio sopstveni zivot, vodjen Zakonom Univerzuma. Samurajsko iskustvo i praksa kazu - Panicni pokusaj spasavanja sopstvenog zivota po svaku cijenu je sigurno gubljenje zivota. Misli se na strah koji koji je covjekov najveci neprijatelj a koji paralizira napadnutog a ohrabruje napadaca. Bolje je suociti se sa smrcu, ici joj u susret, preduhitriti je - veca je sansa da prezivis. Ovo ne znaci da nekada ne treba pobjeci ako su ti sanse nikakve a bijeg je bezbjedan. Top samurajske filozofije bio je – Pobjeda bez borbe. Sama

22

fizicka pojava samuraja, njegova duhovna stabilnost i zracenje, rjesenost da u borbi izgubi zivot - odvracala je potencijalnog napadaca.

Po zavrsetku gradzanskih ratova u Japanu, u 17-om vijeku, Zen prestaje biti u sluzbi borilackih vjestina - borilacke vjestine postaju alternativno sredstvo Zen treninga na putu ka Satoriju.

Opcenito govoreci, svi borilacki sportovi nastali na Dalekom Istoku, zovu se “Meditacija u pokretu”. Prica kaze da je Bodhidarma,kada je dosao u Kinu, pokusao u shaolinskom samostanu neke taoisticke redovnike poduciti Meditaciji. Oni nisu mogli izdrzati duge sate nepomicnog sjedenja. Bodhidarma odlazi u sumu i tamo provodi devet godina meditirajuci i kanonizirajuci stanovit broj tjelesnih kretnji koje su predstavljale neku vrstu Meditacije u pokretu, ciji je cilj bio olaksati posao shaolinskim redovnicima. Rodjena je prva karate kata (borba protiv zamisljenog protinika) poznata kao sanchin. To je kata jednostavnih pokreta ruku sa izrazitim naglaskom na disanje, sto upucuje na njezin pretezno meditativan smisao. Ovo se svidjelo saolinskim redovnicima. Tako su redovnici poceli praktikovati Meditaciju. Ujedno, to je bio pocetak svih borilackih vjestina.

Preovladava misljenje da je Aikido (Put pobjedjivanja bez borbe, Put do sklada sa Energijom) naj-Zen borilacka umjetnost. Aikido je i najmladja borilacka umjetnost, stara tek oko 100 godina. Aikodo je nastao na vijekovnim iskustvima. Koristi se snaga protivnika koja se okrece protiv njega samog. Napadac postaje protivnikom sam sebi. Koristim termin “borilacka umjetnost” jer Aikido pomalo lici na ples - bez upotrebe sile od strane napadnutog - napadnuti samo elegantno produzava napadaceve kretnje u napadu i napadac se, usred inercije, za cas nadje na podu. Napad napadaca postaje njegov sopstveni poraz.

Haiku pjesnistvo je vrsta pjesnistva koje kao takvo postoji jedino u Zen tradiciji. Radi se o pozivu na intuitivni nacin razmisljanja. Haiku se bavi trenutkom i osjecajem tog trenutka, svijesti trenutka. Haiku je izraz privremenog Prosvjetljenja u kome sagledavamo zivot stvari. Tri su glavne karakteristike haiku poezije: dozivljaj ovdje i sada, tri kratka reda, barem jedna aluzija na prirodu.

23

Zlatno, smedze, crveno lisceSve se vrti i rasipa Dok se djeca igraju

Ubija ljude, Ova vrsta gljive -Dakako, da je lijepa!

O skoroj smrti,Ni traga U cvrckovom cvrcanju

Stari ribnjak, ah! Zaba uskace:Zvuk vode!

Ogroman svitac,Trepereci Prolazi

Na hramskom zvonu Sletivsi, zaspao jeLeptir, oh!

Ono sto je zajednicko za Zen i umjetnost caja jeste neprekidan pokusaj pojednostavljivanja. Odstranjivanje nepotrebnog, Zen postize putem svog intuitivnog poimanja konacne stvarnosti. Umjetnost caja je u skladu sa prvobitnom jednostavnosti. Ideal umjetnosti caja, priblizavanje Prirodi - ostvaruje se sklanjanjem pod slamnati krov, u prostoriju koja jedva prelazi jedan kvadratni metar ali je namjestena u umjetnickom duhu. Posjetioci se naguraju u tu prostorijicu tako da se poniste sve razlike medju njima: ideolske, socijalne, staleske….Zen ne oslovljava nikoga sa Vi. Umjetnost caja ne sastoji se ni u bilo cemu drugom osim u prokuhavanju vode, pravljenju caja i njegovom posluzivanju. Ali samo to.

24

Zen nije mogao sprijeciti snazne militantne struje Japana koje su se pridruzile Hitleru. Uzrok zaludjenosti naroda bilo je obozavanje cara koji je tvrdio da je bozanskog porijekla. Slijepo su se slusala careva naredjenja. Poznate su nam price o kamikazama koji su se avionima zabadali u americke brodove. Poznato nam je i kako se sve tragicno zavrsilo za japanski narod. Bili su zrtve, prvi i jedini put, u istoriji covjecanstva, najsmrtonosnijeg oruzja za masovno unistenje sa posljedicama koje jos osjecaju. Poslije atomskih bombi i kapitulacije mnogi oficiri su, da bi po njihovom obicaju, sacuvali cast, izvrsili samoubistvo znano kao “seppuku” (na Zapadu harakiri). A “bozanskog” cara Amerikanci namjerno nisu ubili, pustili su ga da zivi i pokaze kolika je pi*ka. Naravno, nije izvrsio harakiri vec je nastavio otmjeno zivjeti u zamjenu za sluzenje Amerima u provodjenju drzavnih reformi. Sacuvao je vlastitu guzicu.

Nestalo je bozanstvo u liku cara, nestale su sve iluzije o nebeskom narodu. Nastupilo je doba totalne depresije medju Japancima, depresije koja je trajala godinama. Zen, kao vrijednu tradiciju, prepoznali su Amerikanci i “donijeli” u Ameriku, gdje je nastavio zivjeti. Medjutim, kako je “svako zlo za neko dobro”, Japanci su se oslobodili iluzija da covjek moze biti Bog. Ponovo su “otkrili” Zen kao svoju vrijednu tradiciju. Zen majstori su ponovo uspjeli zainteresovati narod za zaboravljeno Znanje. Japan se ponovo probudio i procvjetao kao jedna od vodecih svjetskih ekonomija i zemalja pozeljnih za zivjeti u njoj. Ali,jos i danas, neki Japanci pretjeruju u fanatizmu misleci kako mora sve biti perfektno, bozanski, pa smo svjedoci slucajeva harakirija sefa zeljeznica kada voz zakasni ili harakirija studenta koji padne na ispitu. Ali, sve u svemu, Japan danas, kao zemlja uspjesnog naroda, kotira visoko.

ZEN MAJSTORI STAROG JAPANA

Bilo ih je, a trebalo bi napisati knjizurinu da bi se napisalo o svima i sve o njihovim zivotima. Ako ne pomenem neke to ne znaci da su bili losiji od drugih. Izdvojit cu klasicnu trojicu i neke momente iz njihovog zivota. Prvi je moj favorit.

25

Ikkyu Sojun (1394 - 1481).

Ispade da je ona crtica izmedju godina covjekov zivot. Medjutim za Ikkyua to nije bilo tako. Njegov zivot je bio vrlo ziv i zbog toga mi je posebno drag. Prepoznatljiv je po tome sto je u paramparcad razbio sve predrasude koje su se bile nakacile na Budizam a koji je svojim utjecajem opterecivao Zen. Zen dijelim: do Ikkyua i poslije Ikkyua. Do Ikkyua su postojala mnoga pravila - ako hoces da se prosvjetlis radi ovo nemoj ono, jedi i pij ovo nemoj ono, izbjegavaj sex, zabave….Ikkyu ja uzinat radio sve sto i ljudi koji nisu praktikovali nikakav Zen, htjeo je pokazati i dokazati da fol nije u pravilima. Radio sta je htjeo: jeo meso, lumpovo po birtijama, ganj’o zenske…I na kraju,u najvaznijim zivotnim situacijama prepoznat je kao Zen majstor koji je rjesavao zivotne situacije koje nisu u stanju bili rijesiti oni koji su se pridrzavali svih pravila i bili “sveti”. Zvali su ga “Ludi oblak”. Kazu da je kao dojence “nosio oznake zmaja i pecat fenixa”. Otac mu je bio car Go-Komatsu a majka dvorska dama i careva ljubimica koja je spletkama ljubomorne carice i njenih pristasa prognana iz palace. Nikada se nije koristio svojim porijeklom vec je zivio usred naroda i sa narodom. Ne sugeriram da se opijate i kurvate,samo primjerom zelim reci da fol nije u tome da li to radite ili ne ,nego u necemu drugom. Kada bi postojala knjizica “Vodic za Prosvjetljenje” svi bi se prosvjetlili, medjutim, Zen-a ima i uvijek ce ga biti samo toliko koliko soli u supi. Sa pet godina poslat je u Zen hram u Kyotu (stara prestonica Japana) kod Zen majstora Ankokuji. Bilo je sigurno da ce tu dobiti dobro obrazovanje i ujedno biti zasticen od spletki dvorjana i sumljicavih generala. Ikkyu je bio taj nestasni djecak u samostanu koji u prici “Vrijeme za smrt” nadmudrio ucitelja. Ima puno dogodovstina o njemu. Inace,karakterisika Zen-a je obilje humora. Ikkyu je bio majstor u cirkuzlucima. Kada mu je ucitelj rekao da su bombone koje stoje u posudi dobre za odrasle a smrtonosne za djecu, nije se dao lako zavarati. Sve ih je pojeo i podijelio raji. Kada je cuo da ucitelj dolazi brzo razbi praznu posudu i poce plakati. Rece ucitelju - Slucajno razbih posudu pa sam htjeo da se iskupim i umrem i zato pojedoh jednu bombonu. Ne umrijeh pa sam jeo jos i jos. Nazalost, nisam umro pa molim da mi oprostis. Ima toga masa njegovih cirkuzluka za koje bi trebala posebna knjiga.

Kao momcic ,mijenjao je Zen majstore pokusavajuci nauciti i prosvjetliti se. Nije uspijevao pa je u zarkoj zelji i razocarenju cak pokusao i samoubistvo sto je

26

sprijecio njegov tajni pratilac kojeg je iznajmila njegova majka zabrinuta za sinovo ponasanje.

U dobi od 26 godina odustao je od Prosvjetljenja, sjeo u camac i odveslao se do sredine jezera. Zadrijemao je. U tome momentu nisko iznad njega naleti vrana i prodorno zakrijesta. U njemu se sve prodrma - dozivi iznenadno snazno Prosvjetljenje. Kada se vratio kod Zen majstora ovaj prepoznade sta se desilo sa njme i rece mu - Mozda jesi Arhat (prosvjetljeni) ali Zen majstor jos nisi. Ikkyu nehajno odgovori - Meni je sasvim dovoljno da budem Arhat. Kome je do toga da bude Zen majstor? Zadovoljan odgovorom Zen majstor rece - Onda zaista jesi Zen majstor. Na posebnoj ceremoniji od Zen majstora je dobio “inku” (sjedocanstvo o Prosvetljenju). Taj papir je sluzio da se sa njime mozes zaposliti u struci ali se znalo da je pocela korupcija kod dodjele te diplome. I tu je Ikkyu napravio predstavu u svome stilu raskinuvsi sa tom tradicijom koja je vec bila otrcana. Pred stotinama studenata primio je inku iz ruku Zen majstora, ljubazno se poklonio, okrenuo, bacio papir na pod i udaljio se. Zen majstor Kaso dao je inku na cuvanje jednoj ucenici a u nadi da ce se Ikkyu jednog dana pokajati i pozeljeti je imati ponovo. Kada je Ikkyu za to doznao, zatrazio je inku a onda je izderao na komadice. Kada je otkrio da su je njegovi sljedbenici ponovo sastavili, dohvatio je papir i spalio ga.

Bio je popularan i svuda dobrodosao, putovao je po Japanu, mijenjao mjesta: od ugodnih rezidencija mocnika koji su se otimali ciji ce biti gost do zabacenih rusevnih samostana u kojima je poducavao obicne svjetovnike. Imao je mnostvo zena (ovdje fali kvakica,misli se na zenske), sa jednom je dobio djete. Jedna prica kaze da se jednom u nekoj birtiji pravo zarakij’o a u krilu su mu sjedile ne jedna neko dvije zenske. Kada saznase za to, puni predrasuda, zabrinuti tim ponasanjem Zen majstora, grupa ucenika uleti u birtiju i povikase - Pa ucitelju,sta to radis? Ikkyu lezerno odgovori - Ovako pripitog i u kurvaluku zatecenog jos uvijek me zovete ucitelju. Vi se moji ucenici cuvajte pica i zenskih, vama mogu naskoditi na putu ka savrsenstvu, meni ne. Napominjao je da su zenske izvor iz kojeg je poteklo svako zivo bice pa cak i Buda pa zato zenske treba posebno cijeniti i voljeti.

Volio je citat Lin-chi, Can majstora, ciji je Can bio bez ukrasa – Seri i pisaj i naprosto budi covjek; kad si gladan jedi, kad si umoran spavaj; budi

27

gospodarom svake situacije. (Danas, ako prnes kazu da si nekulturan, a svi prde samo se prave kulturni).

Mnoge visoke polozaje je napustao zgadjen lazima i licemjerjem ljudima koji su ga okruzivali. Nije se dao kupiti za polozaj. Zestoko je upirao prstom u drustvenu i socijalnu nepravdu, bio je omiljen medju obicnim narodom. Pokazivao je i na licemjerne Zen sljedbenike koji, da bi im bilo udobno i fino u zivotu, u ime Zen-a lazno propovijedaju ugadjajuci bogatima i mocnicima. Zivio je u jednom od najturbolentnijih razdoblja japanske istorije - u neprekidnom ciklusu gladi, posasti, seljackih pobuna i medjusobnog ratovanja klanova za polozaj i nadmoc.

Ikkyu se smatrao jednim od pravih nasljednika Lin-chija i svoje omiljeno pustinjsko utociste nazvao je “Koliba slijepog magarca”, po Lin-chijevu prorocanstvu - Moje ce naucavanje prenositi “slijepi magarci” , tvrdoglavi, nepokolebljivi sljedbenici Can-a koji se ne daju zasljepiti slavom i bogatstvom.

Za jednu Novu godinu kada su svi u svecanoj povorci pjevali i plesali Ikkyu na bambusov stap nasadi kostur ljudske lobanje i pridruzi se povorci. Kada ga ukorise sto im kvari veselje on odgovori - Kada se oslobodite straha od smrti onda je pravo veselje.

Neki je ljekar skupo naplacivao lijek protiv grlobolje strogo cuvajuci recept. Ikkyu ga zamoli da mu da recept i obeca da nikome nece reci tajnu recepta. Kada je dobio recept on ga prikaci na oglasnu tablu u sred carsije. Doktor razbijesnjen povika - Obecao si da neces nikome reci! Pa i nisam - odgovori Ikkyu - samo sam na tablu prikacio recept. Trebao bi mi biti zahvalan jer sam te spasio od pakla u koji si trebao otici.

Za njega su kazali da je osnovno obiljezje njegova ucenja bilo - Radost usljed patnje. Bavio se i kaligrafijom, slikarstvom, pjesnistvom…Bokusai, Ikkyuov dugogodisnji ucenik i biograf ovim je rijecima opisao svoga ucitelja - Ikkyu nije razlikovao visoke i niske staleze u drustvu i uzivao je u druzenju sa obrtnicima, trgovcima i djecom. Omladina ga je posvuda slijedila a ptice su mu jele iz ruke. Koliko je god imovine stekao sve je razdijelio drugima. Bio je strog zahtjevan ali je sa svima postupao jednako. Slatko se smijao kad je bio sretan a zestoko urlao kad bi se naljutio. Ikkyu je, jednostavno – zivio.

28

Hakuin Ekaku (1686 - 1768)

Ostao je poznat kao “ozivljac Zen-a”. Dosao je da podsjeti Japance na zaboravljenu tradiciju. Njegovi roditelji vodili su svratiste i postu u Hari, selu u podnozju planine Fuji i postaji na starom Tokaidou, cesti koja vodi od Edoa (Tokija) do Kyota. Vec kao dijete pokazivao je svoju genijalnost a sa 13 godina odlazi u mjesni hram i zaredjuje se za Zen redovnika. Ubrzo se sukobljava sa autoritetima hrama jer, po njegovom shvacanju, to sto oni praktikuju, nije Zen. Mijenjao je hramove i Zen majstore i nigdje nije bio zadovoljan sa onim sto je video.

Zen majstor koji ga je “izbacio iz cipela” bio je Shoju. Shoju je bio toliko koncentrisan da se golim rukama uspijevao odbraniti od grupe macevaoca. Od njega su macevaoci trazili savjet u nadi da ce otkriti najbolji nacin uskladjivanja tehnike i duha. Pri svom prvom razgovoru sa Shojuom, Hakuin je predao tom strogom starcu lijepo komponiranu ”Pjesmu prosvjetljenja”. I ne pogledavsi je, Shoyu je zguzvao papir lijevom rukom, zaprijetio Hakuinu desnom sakom i zapitao - Osim ove sacice knjiskog znanja, sta si jos postigao? Poslije Hakuinovog zamuckivanja Shoju mu cvrsto zavrnu nos. Zatim mu je postavio neki koan a kada nije znao odgovor Shoju ga nazva “poluzaostalim monahon okovanim u mracnoj demonskoj jazbini”. Hakuin se razbijesni vicuci - Zasto slusam ovoga seljacinu u ovoj baraci od hrama? Demonstrativno napusti oronuli hram. Hodao je okolo gladan a kada u selu zatrazi hranu od neka babe ova ga toliko namlati bambusovom metlom da se onesvijestio. Kada je dosao sebi, rjesenja za sve one koane s kojima se mucio postala su kristalno jasna. Prosvijetlio se. Poskocio je i uskliknuo od radosti, na veliko iznenadjenje seljana koji su se bili okupili oko njega dok je lezao na zemlji. Baba mu je vjerovatno udarcima izbila pamet - slozili su se - radije da se maknemo od ovoga ludog redovnika. Kasnije je svaki put kada bi skontao neki koan zaplesao bi i smijao se kao mahnit.

Prozvali su ga “Zen ludjakom”. Upravo pomocu koana Hakuin je ponovo ozivio Zen u Japanu. Nudjeno mu je mjesto upravitelja u jednom od najvaznijih Zen samostana u Kyotu. Nije prihvatio tu slavu i bogatstvo, ostao je u malom seoskom hramu. Mnogo godina kasnije, presudni momenat koji se dogodio kada je premlacen bambusovom metlom, ovjekovjecio je slikom bambusove metle sa natpisom ”Ovo je metla koja ce pomesti jeftina prosvjetljenja”. Imao

29

je mnostvo ucenika koje je slao po cijelom Japanu da poducavaju narod. Govorio je - Meditacija usred aktivnosti milijardu je puta bolja od meditacije u mirovanju. Jos i ovo - Mudrost koja se postize prakticirajuci Zen usred svijeta zudnje i pohlepe, nepokolebljiva je. Insistirao je na ovozemaljskim aktivnostima a ne samo sjedenju u meditaciji. Takve svestenike optuzivao je govoreci da su isti kao lopovi jer izvlace sredstva od mjestana a da im nista ne daju za uzvrat. (Je li vas ovo podsjeca na danasnju situaciju ?) Medju sljedbenicima imao je i puno zenskih. Jedna od njih, u nedoumici da li da se uda ili ostane u samostanu, upita Hakuina za savjet. On joj odgovori - Ti dobro razumijes Zen ali moras ga provoditi u praksi. Za tebe je najbolje da se udas i da postupis u skladu s prirodnim sparivanjem muskarca i zene. Duh i oblik, prosvjetljenje i ostvarenje moraju se uskladiti sa zbiljom svakodnevnog zivota. Satsu ga je poslusala, udala se i imala puno djece. Razbio je i predrasude da zenske u javnim kucama ne mogu doseci Prosvjetljenje jer su eto “anamone”. Te dame su pristupale k njemu i postajale poznate po svome dostignucu u prakticiranju Zen-a.

Na osnovu onoga sto je naucio od kineskih medicinskih autoriteta, o zdravlju, govorio je - Kljuc hranljiva zivota jest u jacanju tijela. Tajna jacanja tijela krije se u usredotocenosti duha. Kad se duh usredotoci, razvija se energija. Kad se razvija energija stvara se eliksir zivota. Kad je stvoren eliksir zivota tijelo postaje cvrsto i otporno. Kad je tijelo cvrsto i otporno, duh se usavrsava. Eliksir zivota, zivotni dah, stvara se i usredotocuje u “tanu”, tacku koja se nalazi pet centimetara ispod pupka. Tijekom razvoja to podrucje treba postati blago zaobljeno kao rezervoar energije i zdravlja. U sedamdesetoj godini zivota, slijedeci te upute, govorio je da se bolje osjeca nego u tridesetoj. U to vrijeme, jedno stanje duhovne rastrojenosti, koje bi se danas opisalo kao slom zivaca a koje se desavalo u napinjanju da se postigne Prosvjetljenje - nazivalo se “Zen bolest”. Hakuin, i sam u mladosti prosao kroz to stanje, shvatao je o cemu se radi pa je osmislio terapiju “naikan”. Danas se to zove introspekcija, unutrasnje posmatranje, samoanaliza. Ta metoda se jos koristi u Japanu i na Zapadu u praksi lijecenja ljudi koji imaju slom zivaca, iz bilo kojih razloga, a od strane nekih psihijatara. Hakuin je bio i izvrstan slikar.Danas, svakuda po svijetu, sve vise jaca svijest o tome kako su njegove slike ravne Rembrandtovim. Slijedio je opsteprihvacenu cinjenicu da se pravi Zen majstori nalaze u zbiljskom svijetu, neprestano iskusavajuci kakvocu svoga Prosvjetljenja. Kada mu se priblizavao

30

kraj doktor ga pregleda i konstatova da ce sve biti u redu. I to mi je neki doctor - progundzao je Hakuin - on ne vidi da me za tri dana vise nece biti. Tako se i dogodilo. Otisao je Zen majstor koji je licio na opasnog tigra ili bijesnog bika, kako su ga opisivali i bojali ga se. Mahnitova koji bi ga podzahkad preupitao stagod ascare bIentavo - bastalo mu je, birvaktile, za aferim, bezbeli ga izdegeneciti. (Malo starinskog bosanskog a ko ne razumije, prevod glasi) - Budalu koja bi ga ponekad preupitala nesto ocigledno glupo - znao je, u njegovo vrijeme, pohvalno, podobro ga namlatiti. Ispustio je dusu probudivsi se iz mirnog sna, snazno zaurlavsi iz puna grla i prevrnuvsi se na desni bok. Njegov pepeo podijeljen je po samostanima.

Rahmet mu dusi ali sam mu zahatario sto nije imao, nije htjeo, bar jednu zensku. Dok je bio mladji, jedna je, od tuge za njim, mlada umrla. Zato nisam siguran je li on sada u dzenetu ili dzehenemu. Da je bio musliman sigurno bi zavrsio u dzehenemu ali ne znam kako to, oko zenskih, ide u Zen-u. Za svaki slucaj, da ne zavrsim u dzehenemu, ja zenske ne propustam. Mozda, oko zenskih, ista pravila vaze u Islamu i u Zen tradiciji, ko zna ? Ja ne rizikujem.

Ryokan Taigu (1758 - 1831)

Potpuno kontra face od obojice vec opisanih. Njezan, skoro bez ijednog ucenika, zivio po selima u slamnatim kolibama, najvise se volio igrati sa djecom. Otac mu je bio seoski poglavar i sintoisticki svestenik. Majka je opisana kao izuzetno njezno bice, puno ljubavi. Kao djecak od deset godina upisan je na konfucijansko uciliste i ondje stekao temeljna znanja o kineskim i japanskim klasicima. Kao najstariji sin trebao je da preuzme polozaj od oca ali on se nije osjecao prikladan za tu ulogu. Iskren i pomirljiv po naravi, nije mogao podnijeti bilo kakvu prepirku. Lisen bilo kakvog iskustva lukavstva i podmuklosti koji su potrebni politickom vodji, nije mogao shvatiti zasto i drugi nisu jednako otvoreni. Ali zato je bio pravi Don Juan u selu. Kad je taj mladic u blizini -govorili su seljaci - pripazite na svoje kceri. Poslije jedne dusevne krize, odlucio je napustiti roditeljski dom i postati budisticki svestenik. Kao sto obicno biva, tragao je za pravim Zen majstorom. Prosvjetljenje je dozivio u Meditaciji. U dobi od 32 godine postao je vrhovni redovnik samostana. Ne znam kakvo mu je bilo ime po rodjenju. Ovo ime dobio je kada se zaredio u samostanu i tako je

31

ostao poznat. ”Ryo” znaci dobar a “kan” sirok u smislu sirokogrudnosti i velicine srca. ”Taigu” znaci velika budala, upucujuci na djetinje priprostu dusu lisenu svakog pretvaranja i lazi (“Dobra sirokogrudna velika budala”). Napusta samostan i hodocasti po Japanu “lutajuci s oblacima i tekuci s vodom”. Godinama je boravio po selima izbjegavajuci gradove i velike samostane. Bio je kadar smireno prelaziti iz podrucja posvecenog u svjetovno i natrag. Druzio se sa svima - zemljoradnicima, prosjacima, vlastelom, trgovcima, krcmarima, kurtizanama,izopcenicima, djecom ponajvise….Pomagao je porodicama koje bi ga ugoscavale - radio u vrtu, cijepao drva. Bio je i dobar ljekar . Lijecio je oboljele. Djeca su ga obozavala. Zanosio se u igri sa njima.

Jednom, igrajuci se s djecom skrivaca, sakrio se u obliznjem hambaru. Djeca su znala gdje je i odlucili su se nasaliti s njime - otisli su kuci a da ga nisu obavijestili da je igra zavrsena. Sljedeceg jutra, seljakova zena je dosla u hambar i zapanjila se zatekavsi Ryokana kako cuci u cosku. Sta radis ovde ,Ryokane - upita zena. Psst, tiho, molim - prosaputao je - inace ce me djeca naci”. (Opiceni sretni Ryokan). Ima puno predivnih prica o njemu i djeci.

Od strane naroda opisan je ovako – Kad on boravi u nekoj kuci, cini se da svi porodicni problem nestaju i kuca ostaje smirena jos danima poslije njegove posjete. Vec sam kontakt s njim potice u ljudima ono najbolje.

Njegov rodjak ga zamoli da porazgovara sa njegovim sinom koji je bio belajsuz. Ryokan je dosao u njihovu kucu ali ni jednom rjecju nije ukorio djecaka. Prenocio je a ujutro dok je vezao sandale da ide, mladi belajsuz se sagne da mu pomogne svezati sandale.Tada osjeti kap tople vode na ramenu. Podigavsi pogled video je kako ga Ryokan posmatra ociju punih suza. Ryokan je otisao bez rijeci a djecak se posve izmjenio, prestao je praviti belaje.

Vlastelin toga podrucja, gdje je trenutno Ryokan boravio, neki samuraj, zelio je sagraditi velicanstveni hram i postaviti Ryokana za vrhovnog svecenika. Samuraj dodje u posjetu Ryokanu da porazgovaraju o tome ali ga ne zatekose u trosnoj kolibi jer je bio zaokupljen branjem cvijeca. Samuraj i njegova svita dugo su cekali da se vrati. Kada se vratio samuraj mu rece sta zeli ali on ne odgovori nista. Sjeo je i napisao haiku koji predade samuraju. Haiku je glasio:

Vjetar donosi

32

Dovoljno otpalog lisca

Da se zapali vatra

Samuraj je s razumijevanjem klimnuo glavom i vratio se u svoj dvorac.

Silno je uzivao u seoskim plesovima koji su trajali cijelu noc za ljetnih svecanosti, ali buduci da redovnicima nije bilo dopusteno da se zanose u plesu, on bi se prerusio pa je nosio veliku maramu i zenski kimono. Svi su seljani, naravno, znali su da je to on. Zbilja dobra plesacica - hvalili su ga. Silno zadovoljan, on bi se posve unio u ulogu plesacice, njihao se i vrtio s pravom zenskom elegancijom.

Bio je poznat po pisanju poezije i kaligrafije. Jednom je neki bogati trgovac silno zelio primjerak njegovog krasnopisa (kaligrafije). Posto Ryokan nije obicavao raditi po narudzi i primati pare, trgovac se posluzi lukavstvom. Rece bezazlenom Ryokanu da ce neki slavni slikar posjetiti njegov dom i pozva Ryokana da se upoznaju. Kada je Ryokan dosao kod trgovca odveli su ga u veliku sobu koja je navodno bila posebno pripremljena za rad poznatog slikara kojega su, navodno, ocekivali da se pojavi: mirisi, svjeze samljeveni tus, garniture najboljih kistova, hrpe papira za krasnopis. Umjetnik ce uskoro stici -lagao je trgovac - molim te, slobodno se posluzi ovim materijalom dok on ne stigne. Ryokan nije mogao odoljeti i soba je ubrzo bila puna njegovih genijalnih djela. Kad se prenuo iz svoga sanjarenja, pomislio je da ce trgovac biti bijesan sto mu je potrosio sav material pripremljen za slavnog slikara, pa se potajice izvuce iz kuce i pobjeze.

PSIHOLOSKI I FIZIOLOSKI ASPEKTI ZEN-a

Prvi naucni rad o Zen-u je rad Motore pod naslovom ”Esej o istocnjackoj filozofiji” predstavljen na 7.medjunarodnom kongresu psihologa u Rimu 1905 god. Motora govori o mentalnoj stvarnosti koja, neuznemiravana vanjskim poticajima raznih vrsta, postoji u neutraliziranom skladu i um je smiren. Smiren um je u stanju spontano reagirati na odgovarajuce podrazaje.

33

Iritani u “Psiholoska studiji Zen-a” pojasnjava psiholoske ucinke Zen-a iz dva izvora: na osnovu podataka dobivenih od 43 pojedinca i na osnovu dokumenata 25 Zen majstora nastalih tokom 14 vijekova.

D.T.Suzuki u “Esej o Zen budizmu” iz 1927 kaze da je krajnji cilj dozivljaj koji se ne moze intelektualno shvatiti vec se mora iskusiti. Tako nastaje neka vrsta uzvisene svjesnosti prozete intuitivnim znanjem.

Sakuma u studiji pod naslovom”O navodnom misticnom iskustvu i misticizmu” naucno obradjuje ovaj predmet. On govori o tome da u Zen-u nema nista misticno vec se radi o stanju osnovne svijesti.

Keruda je proucavao mushin (stanje ne-uma) kojim se u Zen-u oznacava stanje bez svjesnog ega, pa tvrdi da postoje razumijevanja koja nisu popracena svjesnoscu. Upotrebljava termin “kan” i tumaci da kan nije svjesnost vec iskustvo na podrucju shvacanja. Koncentrirani um naziva “ishin” a sastoji se od: percepcija, osjecaja, volje itd.

Ataka tvrdi da covjek ” treba biti u stanju onakav kakav jest” i obitavati u umu u prirodnom stanju.

Nakamura sa sveucilista Komazava u Tokiju testirao je praktikane Zen meditacije i utvrdio da se njihova osobenost mijenja kao posljedica meditacije. On navodi pojacanu volju za suradnjom a smanjenu anksioznost. Struktura osobenosti je sljedeca: smirenost (miran, pazljiv), ljepota (sklad i jednostavnost), brzina i snaga (aktivan, jak, cvrst).

Ovo je bio kratak pregled pokusaja raznih psihologa da “objasne” Zen. Ne znam da li su uspjeli ali su bar skontali da je koristan za covjeka. Od njih dovoljno.

Japanski psihoterapeuti imaju razvijen sistem psihoterapija zasnovanih na Zen tradiciji, a to su: Morita terapija, Nakien terapija, Shaden terapija i direktno Zen terapija kao mentalna kultura, kultura duha.

Sto se tice fizioloskih promjena u organizmu osobe koja praktikuje Zen, napisane su takodjer mnoge studije proizasle iz raznih istrazivanja a sve govore o pozitivim ucincima na covjekovo tijelo. Opcenito je poznato da 80-90% tjelesnih bolesti dolazi od psiholoskih nevolja koje negativno utjecu na tijelo, pa te bolesti nazivamo psihosomatske. Savremena medicina i farmacija lijeci

34

posljedice a ne uzrok. Ako utjecemo na uzrok, ako problem rijesavamo u korijenu, u psihi, ili jos bolje, ako djelujemo preventivno - velike su sanse da tijelo ozdravi bez tableta ili da ne obolimo uopste. U raznim istrazivanjima i studijama fizioloske promjene kao rezultat praktikovanja Zen meditacije opisane su ovako: Misicna napetost i krvni pritisak se smanjuju. Disanje je vrlo ujednaceno, ritmicno i s prilicno dugim izdisajem. Potrosnja kisika je manja a bazalni metabolizam je na minimumu. Vidljivo se smanjuje mlijecna kiselina. Tijelo postaje toplije, oci svijetlije, duboke i mirne. Osoba djeluje odmorno i posjeduje znatnu energiju.

Posebna je prica kada osoba skonta sta je problem u vlastitom zivotu i prakticnim potezima promijeni svoju zivotnu situaciju. Onda dolazi do pravog ozdravljenja. Dakle, poslije sva tri koraka koji cine Put, rezultati su tek pravo vidljivi. Tablete ne pomazu dok se ne uvidi uzrok problema i taj uzrok eliminise.

ZEN I ZAPADNA KULTURA

Stari Grci su nas ucili kako da razmisljamo a religije u sta da vjerujemo. Na Zapadu, Zen je posebno prijateljski prihvacen od strane psihoterapeuta, pjesnika i slikara. Dva velika psihologa posebno su cijenili Zen: Carl Gustav Jung i Erich Fromm. Mnogi njihovi radovi nastali su pod utjecajem Zen prakse. Ove ljude treba razlikovati od mnostva koji su akademski proucavali budisticke textove koji malo ili nikakve veze nemaju sa Zen-om. Zen nas uci da prevazidjemo logiku i dualnost i da ne oklijevamo kada se suocimo sa stvarima koje ne vidimo, jer se u Zen-u najvecom herezom smatra govoriti o necemu sto ne vidis. Zapadnjacki nacin razmisljanja je u ropstvu logike i dualnosti – to ili ono, razum ili vjera, covjek ili Bog. Zapadni um razdvaja: duh i tijelo misao i mislioca, subjekat i objekat. Zen ne cini to. Zen sve to uklanja u stranu kao nesto sto nam zaklanja uvid u prirodu zivota i stvarnosti. Zen nas vodi u Carstvo Praznine u kome je pohranjena Mudrost Neba i Zemlje. Zapadnjaci zive u laznoj nadi da se Duh moze doseci sjedenjem i disanjem. Ne razumiju da je potrebno uloziti svoj zivot u smislu promjene stajalista za pogled na zivot i cinjenju prakticnih koraka i promjena u svakodnevnom zivotu koje su u skladu sa zahtjevima zivota. Zele zadrzati, npr. isti posao koji je vrlo stresan (i naravno

35

extremno placen a cesto i stetan po drustvo) a biti blazeni pomocu yoge i disanja. Zele zivjeti po svojoj ludoj glavi a imati dozivljaj Boga. Ne daju nista a hoce sve. Zivot ne mozes zeznuti, a mnogi to pokusavaju. Zen je ziv, trazi svakodnevnu primjenu nacela na nestalne uvjete zivota. Po tome se razlikuje od mnogih ucenja koja su obicni fosili, nemaju nikakve veze sa realnoscu i od njih nemamo nikakve koristi. A posebna je prica sa vjestim govornicima. Ljudi su danas opsjednuti time sta je ko rekao a ne sta ko radi. Ratovi se vise ne vode da bi se nesto otelo ili u Bozije ime. Bombe se na nekoga bacaju da mu se donese demokratija, bar tako pricaju politicari – madjaonicari, (mnogi od njih samo su sluge i servis za izvrsavanje zelja bogatih, pravih vladara) a koji su u stanju da pricom omandjijaju i odglume bolje nego bilo koji profesionalni holivudski glumac. Kada gledamo film, bilo kako da je profesionalno uradjen, mi ipak znamo da je to gluma. Ali politicari stvarno ubijede milione ljudi da bombardovanjem cine dobro. Ljudi cak plate i te bombe i ubice i politicare. Svi ucestvujemo u tome ubijanju. Politicke partije se zestoko bore oko vlasti, krvni su neprijatelji ali kada je u pitanju odvajanje love za vojne atake a iz dzepa obicnog radnika onda su svi jedinstveni, niko se ne usudjuje da podigne glas protiv. Svaki politicar cuva svoju stolicu i guzicu. Neki politicari su pokusali uraditi nesto za narod pa su dobro nagrabusili. Obicnog covjeka niko i ne pita zeli li platiti bombe - jednostavno, drzava mu uzme. Neko je pokusao da ne da pare za vojsku pa su ga strpali u zatvor. Toliko o tome u kakvom stanju je trenutna Zapadna kultura i demokratija a bogami i ne samo Zapadna.

Znate onaj kada je Fata ulovila Muju u svome vlastitom krevetu sa svalerkom. Zabezeknuta, Fata pita - Pa zar si je Mujo morao dovesti bas u moj krevet? Koga bona Fato, pa nema niko pored mene ? - zacudi se Mujo. Pa tu kurvu pored tebe - opet ce Fata. Pa bona Fato - ljubazno ce Mujo - pa je li ti bona vjerujes svojim ocima ili sta ti ja govorim?

ZEN DANAS

Oglas

Deficitarno zanimanje - Traze se Zen majstori, neogranicen broj, posao zagarantovan, plata upitna.

36

Ja znam kako se postaje Zen majstor: obrijes glavu i obuces zutu mantiju (kad bi se zajebavali). Kao i sto je dozivjela svaka tradicija -blijedjenje, zaborav, upadanje u liturgije i ceremonije itd. – tako ni Zen nije prosao nista bolje. Tu i tamo, po planeti mozemo vidjeti “Zen centre”. Stavih navodnike jer oni su potrebni da kazu - navodno. Ti “Zen centri”su Zen centri jedino po naslovu na zidu a unutra su pozorista gdje se prikazuju budisticke liturgije koje nemaju veze sa Zen tradicijom. Pojavljuju se kojekakvi “Zen majstori” koji svoj autoritet zele potvrditi zutim mantijama i obrijanim glavama. ( A bogami mnogi i misle da su oni Zen majstori, stvarno). Bilo bi dobro i lako kada bi se do Konacne Istine moglo doci tako sto ces samo obrijati glavu i obuci zutu mantiju. Ja bih to uradio odmah. Medjutim stvari ne stoje tako. Potrebano je tvoje vrijeme, tvoj zivot, potreban si ti. Ti si ulog.

Zelja za posjedovanjem, prema Zen-u, je jedna od najgorih strasti koja opsjeda smrtnike. Ta strast uzrokuje ogromnu patnju u svijetu. Kad se zeli moc, jaki uvijek tiraniziraju slabe; kad se prizeljkuje bogatstvo, bogati i siromasni uvijek ukrstavaju maceve u gorkom neprijateljstvu. Medjunarodni ratovi bijesne a drustveni se nemiri stalno sire. Zar drustvo ne moze biti ponovo organizirano na potpuno drugacijim temeljima od onih koje smo navikli vidjati od pocetka istorije? Zaboraviti vlastitu Istinsku prirodu - pocetak je pohlepnog vezivanja za zivot, sto ujedno znaci i pocetak grijeha. Ovo je korijen svega haosa u modernom drustvu.

Potrebno je rijesenje koje je vecini jos uvijek nepoznato a lezi u njima. Mnogi, u neznanju, sluze zlim silama prodavajuci dusu za novac. Sadasnji broj Probudjenih jos uvijek nije ucinkovit da rijesi ove probleme. Ne postoji “kriticna masa” Probudjenih koji ce prestati sluziti zlu pa ce tako i zlo samo po sebi nestati. Ili nece nikada ni postojati ta “kriticna masa”? Zen nije ni optimistican ni pesimistican. Zen se bavi realnoscu. Je li ova planeta osudjena da zivi u moralnoj bijedi, ratovima i strahu? Je li svrha ove planete sa svim svojim problemima samo da sluzi pojedincima kao trening - da se u borbi sa problemima treniraju, da jedino licno, kao osobe napreduju, a atomske bombe neka padaju? Jedno je sigurno – Nemoguce je dovesti u red svijet oko nas ako najprije sami nismo uravnotezeni. Drustvo i kultura poradjaju se iz nas.

Ponovo naglasavam-nista nije palo sa neba,sve je nastalo iz necega. Zen, dijelom, ima korijen u Budizmu, ali vremenom, Zen je postao potpuno neovisna

37

tradicija koja u sebi ne sadrzi vise skoro nista budisticko.Ortodoxni, klasicni Budizam postao je cak i prepreka za Zen. Zen majstori su govorili - Ako sretnes Budu, ubij ga. Naravno, niko ne moze sresti Budu koji je zivio 25 vijekova ranije pa ga ne moze ni ubiti. Ubistvo se odnosi na ubijanje iluzije u vlastitom umu koja nas odvlaci od nas samih, od vlastitog potencijala, govoreci nam kako ce nas spasiti Buda. Na Zapadu je opstepopularan “supermen-sindrom” kojima su zaludjeni milioni osoba koje licemjerno zele i ocekuju da ih neko spasi a da oni ne trebaju uraditi nista, samo skupljati lovu i zajebavati se. Nije losa ideja, samo je problem sto ne funkcionise u praksi,moras sam mrdnuti guzicom ako hoces da spasis vlastitu guzicu.

Za nase spasenje nije dovoljno sto mi znamo sta Sotona radi na ovoj planeti, sto govorimo o tome,protestujemo….Sotona je dovoljno mocan pa mu nasa prica i protesti ne mogu nauditi. Sotona se ne obazire na to i skoncentrisan je na rad na unistenju zivota na planeti. Sotona zna tamne strane ljudske psihe i koristi se njima. Zna da ljudi puno vole pare i za svoje potrebe,da im ljudi sluze, kupuje ljudske duse. Jedino sto moze zaustaviti Sotonu je - masovno Probudjenje,stvarna promjena u ljudima, koja ce kao rezultat imati - prestanak sluzenja Sotoni. Hoce li se to dogoditi, vidjecemo....I ne misli da ce “neko drugi” za tebe rijesavati globalnu,zajednicku situaciju. Ako svi mislimo da ce “neko drugi” ko je onda taj “neko drugi” ? Taj “neko drugi” si ti. Ko je na ovoj planeti jaci - Sotona ili Zelja za Zivotom, Zivot,Bog? Jaci uvijek pobjedjuje.”Jaci kaci”.

ZAVRSNE RIJECI

Cilj ove besjede bio je potreba da prvenstveno sam sebi, zbog sebe, na jedno mjesto skupim, za mene, dragocijeno Znanje koje sam decenijama kroz - vlastito iskustvo, zatim po Evropi i Americi obilazeci Zen centre i mnoge grupe koje tragaju za Znanjem, razgovarajuci sa mnogim ljudima i citajuci razne knjige - skupljao, izucavao i provjeravao u praksi.

Nikada nisam bio u Japanu niti u Kini. Putovanja sam prekinuo kada sam shvatio da Zen nije niti u Japanu niti u bilo kojem Zen centru,a niti postoji Zen ucitelj. Bosanac skonto da je Zen u njemu i odmah tu, pored njega, u svim ljudima, dogadjajima i okolini. Zen nije negdje na nekom mjestu,Zen je u nama, Zen je nase unutrasnje stanje duha.

38

Igram loto, pa ako mi se posreci skoknuo bih do japanskih sela (ne u Tokijo,nedo mi Bog u tu ludnicu), cisto da vidim u cemu je razlika od sela oko Gorazda odakle mi je cukundedo i babo i gdje sam kao dijete provodio ljeta, veruci se po tresnjama k’o majmun, jeduci ih i ne silazeci sa tresnje dok se ne bih usrao. Ma da probam japanske tresnje i da probam pravi domaci sake, da vidim kakva je razlika u mentalitetu kada popiju japanci sakea i bosanci sljive. A mozda naleti i neka dobra japanka raspuscenica, pa posto sam i ja slobodan….Samo se nadam da i neki jos postojeci primjerak samuraja ne bude trznuo na istu trebu, da se ne dogodi medjunarodni incident. Ma samuraji su bili dobra raja, lahko bi se mi dogovorili - nasao bih i ja njemu neku bosanku, da se prijateljimo i jaranimo.

U ranijoj besjedi, malo vise sam se bio raspricao o samurajima i opcenito o borilackim vjestinama i kulturi Dalekog Istoka, a to je valjda zbog, oduvijek, moga posebnog interesa za tu oblast sto je rezultiralo diplomskim radom na Fakultetu sporta u Sarajevu, predolimpijske 1983 god. Naslov diplomskog rada bio je - “Psiholoska priprema sportista”. Nasi mnogi treneri, a i ovi po svijetu, jos uvijek misle da su misici glavni. Ne razumiju moc psihe nad tijelom i ogromnu ulogu psihe u konacnom rezultatu u sportu. Od dva, fizicki jednako jaka protivnika, uvijek pobijedi onaj koji je psiholoski spremniji. Cak, ponekad i onaj manje fizicki (a dovoljno psiholoski spreman) pobijedi jaceg - fizicki, tehnicki i takticki spremnog a koji nije psiholoski spreman.

Knjizica je posvecena mome prvom, tek rodjenom unuku, djecaku koji se zove - Nio (japansko ime koji znaci “zastitnik Bude”). Nisam mu ja dao ime vec njegova majka tj.moja kcerka. Valjda neki utjecaj….

Naravno, ova knjizica, namijenjena je i svima onima koje zanima ova vrsta Znanja. Ne ocekujem preveliki interes jer po vlastitom ranijem iskustvu ljudi ocekuju misterije, spiritualnosti, spektakle i bajke. Zen je nas svakodnevni zivot, neshvatljivo realan i jednostavan pa zato mnogima nije interesantan. Za mene je misterija i spektakl kada vidim muhu da proleti, a da ne govorimo o cudu koje smo mi sami, nase postojanje,Kosmos…Pametnom dovoljno… Davno neki Zen majstor rece - Pravih tragaoca za Istinom ima koliko soli u corbi. Valjda se covjek licno uvjerio.

39

Od svih nazovi Zen centara koje sam obisao,od Amsterdama do San Francisco, i od svih bjelosvjetskih nazovi Zen majstora koje sam sreo - jedini utisak na mene ostavio je nas covjek iz Zagreba (koji nije vise medju nama), Vladimir Devide. Bio je univerzitetski profesor matematike, dosta boravio po Japanu, po japanskim Zen centrima, bio ozenjen japankom. Nije imao nikakvu “zvanicnu titulu” Zen majstora ali za mene je bio Zen majstor. U Hrvatskoj je , samo, bio prepoznat kao najbolji poznavalac japanske kulture. Obozavao je bosanski humor i u razgovoru uzivo a i preko telefona uvijek je trazio da mu ispricam neki novi bosanski vic na koji se do suza smijao.

Pricao mi je - Jednom prilikom u Zagrebu, bili su Dani japanske kulture gdje su, izmedju ostalog, bile izlozene i umjetnicki izradjene soljice za caj. Neki casopis je trazio od njega da napise o svojim utiscima, kao posjetilac. Naslov njegovog clanka bio je “Psihologija Zena”. Lektor koji je pred stampu radio lekturu,ne znajuci o Zen-u nista, pomislio je da je Vladimir ispustio kvakicu na slovu Z pa je dobar dio texta prepravio pisuci o zenskoj psihologiji i u textu, u casopisu, hvalio je zene kako su slicicama cvijeca lijepo ukrasila soljice za caj.

“Budala po svijetu i krivih drva u sumi - biti ce uvijek”- obozavam ovu starinsku bosansku izreku.

U nasem posljednjem telefonskom razgovoru, Vladimir svjestan odlaska ali jos uvijek spreman na humor, na moje pitanje - Kako si? odgovorio je - Ne slusaju me vise niti moje vlastite noge, niti moj vlastiti k…c, a niti moja vlastita zena. https://www.youtube.com/watch?v=kfPInoWNvLo ( Vladimir prica)

Zen, kao predmet izucavanja, i dalje predstavlja zivu materiju, nezavrsenu i potpuno otvorenu sadasnjim i buducim spoznajama i generacijama. Zato ovu besjedu i pisanje nemojte smatrati zavrsenom.

Zivot ce dopisivati nove spoznaje.

Vise o svemu, zainteresovani mogu naci u Facebook grupi ZEN.

https://www.facebook.com/groups/1166022583426679/

40

Koristena literatura:

- Uvod u Zen budizam - Daisetz Teitaro Suzuki, (1870-1966)

pisac,professor budisticke filozofije na Sveucilistu u Kyotu, prvi ucitelj ovoga predmeta izvan Japana

- Zen i japanski budizam - D.T.Suzuki

-Zen i japanska kultura - D.T.Suzuki

- Zen i samuraji -D.T.Suzuki

- Zen um pocetnikov um - Shonryu Suzuki

osnivac prvog Zen centra na Zapadu, u San Franciscu 1959 god, otisao u prazninu 1971 god.

- Zen budizam - Simon E. Phillips

- Tri klasika Zen-a-John Stevens

- Zen i borilacke vjestine - Tajsen Desimaru, potomak stare samurajske porodice

- Zen ucenje Huang-Poa - anonimni zapisnicar

- Zen - Yasutani

- Zen price - Vladislav Bajac

- Zen - Vladimir Devide

- Aikido - Tri senseija – Koichi Tohei, Mitsugi Saotome, Koretoshi Maruyama

41