Kakav je status učenja zikra u halkama i o ljubljenju ruku šejhovima?

Autor Administrator    Nedjelja, 21 Februar 2010 12:34   

DR.SULEJMAN TOPOLJAK

Na pitanja odgovara prof.dr. Sulejman Topoljak,

profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću

Pitanje:Kakav je status učenja zikra u halkama?

Odgovor:

Sastajanje i okupljanje u halkama radi zikra je potvrđeno u islamskim izvorima. Uzvišeni Allah je to naredio i rekao: „Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže.“ (El-Kehf, 28.) A Poslanik, a.s., je rekao: „Uzvišeni Allah ima meleke koji kruže putevima i traže one koji čine zikr, pa kada ih nađu poviču: „Dođite ka onome što ste tražili!“ Potom ih obaviju svojim krilima sve do zemaljskog neba...Potom je rekao da će Allah reći: „Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.“ Zatim će neki melek reći: „Među njima ima taj i taj koji im ne pripada, nego je došao zbog neke svoje potrebe?!“ Uzvišeni će reći: „To je sijelo u kojem ne može biti nesretnog.“ (Buhari, 5/2353.)

Od Muavije se prenosi da je Poslanik, a.s., došao do halke u kojoj su bili ashabi i upitao ih: „Šta vas je navelo da sjednete?!“ Odgovorili su: „Sjeli smo da spominjemo Allaha i da Mu zahvaljujemo što nas je uputio islamu kao i na svim njegovim blagodatima...sve dok poslanik, a.s., nije rekao: „Došao mi je Džibril i obavijestio me da se Allah ponosi s vama pred melekima.“ (Muslim, 4/2075.)

Imam Nevevi je u svom djelu. Rijadus-salihin za prvi hadis stavio naslov – Poglavlje: Odlika zikra u halkama. Zikr u islamu ima više značenja od kojih su; Opće obavještenje o Allahovom biću, svojstvima, djelima, propisima, učenje i proučavanje Kur’ana, slavljenje i hvaljenje Allaha itd. A oni koji tvrde da se ovdje pod halkama zikra misli na izučavanje nauke nemaju dokaza za takvu tvrdnju.

Imam San’ani je naveo hadis kog bilježi imami Muslim od Ebi Hurejre da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kada god neki ljudi sjednu da čini zikr okruže ih meleki, obavije ih milost i Allah ih spomene onima koji su kod Njega.“ (Muslim, 4/2074.)Potom je rekao: „Hadis ukazuju na odlikovanost sijela na kojima se uči zikr, oni koji ga čine iz sastajanja radi zikra. Buhari bilježi „da meleki kruže putevima tražeći one koji čine zikr, pa kada ih nađu poviču: „Dođite ka onome što ste tražili!“ Potom ih obaviju svojim krilima sve do zemaljskog neba.“ Sve to ukazuje na odabranost zikra kojem prisustvuju meleki nakon njegova traženja.

A pod zikrom se misli na tehlil, tesbih, tahmid, učenje Kur’ana, i druge oblike potvrđenog zikra. U hadisu kojeg bilježi Bezzar stoji: „Uzvišeni Allah će upitati Svoje meleke: „ Šta rade Moji robovi?“ A On najbolje zna šta oni rade. Odgovorit će Mu. „Veličaju Tvoje blagodati, uče Tvoju knjigu, donose salavat na Tvog poslanika traže od Tebe dobro ovoga i onoga svijeta. “ Zikr je u suštini zikr jezika i zbog toga će biti nagrađen ko ga bude izgovarao. Ne uslovljava se svjesnost njegovih značenja, nego se uslovljava samo da ne namjerava nekog drugog mimo Allaha. Ukoliko se zikru jezika doda i zikr srca, takav zikr će onda biti potpuniji. A ako se zikru jezika i srca doda i prisustvo njegovih značenja poput veličanja Allaha i poricanja svih nedostataka od Njega to će biti onda još potpuniji zikr. A ako se sve ovo desi u nekom dobrom djelu kojeg je Allah naredio poput namaza, džihada itd., i bude ispravan nijjet i iskrenost prema Allahu, onda je takav zikr najpotpuniji.“ (San’ani, Subulus-selam, 2/700.)

Iz navedenog se da zaključiti da je sastajanje i okupljanje radi zikra: učenja Kur’ana, proučavanje nauke, tesbiha, tahmida, tehlila, sunnet na kojeg potiče naš Gospodara u Kur’anu i jasnom i vjerodostojnom sunnetu Svog Poslanika, a.s. A Allah opet najbolje zna.

Pitanje:Često puta vidimo neki učenici ili studenti a posebno muridi ljube ruku učenjacima i šejhovima, pa nas interesuje da li je to dozvoljeno?

Odgovor:

Način i običaj iskazivanja poštivanja i časti od strane ljudi se razlikuje od naroda do naroda i od sredine do sredine. Npr. u zemljama Zaljeva djeca ljube oca u nos iz počasti prema njemu. Za sve te načine iskazivanja počasti se može reći da su u osnovi dozvoljeni ukoliko ne postoji dokaz koji zabranjuje muslimanima određene oblike poštovanja.

Ljubljenje ruke pobožnom učenjaku, pravednom vladaru, roditeljima, profesorima i svima ostalima koji zaslužuju počast i poštovanje je dozvoljeno u islamu. Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je bio u jednoj od izvidnica Allahova Poslanika, a.s., pa nakon što je naveo šta se sve desilo rekao je: „Pa smo se primakli Poslaniku, a.s., i poljubili mu ruku.“ (Bilježi ga Ebu Davud, Es-Sunen, 3/46, 4/356, Bejheki, Es-Sunenul-kubra, 7/101.)

Pravnici četiri mezheba su saglasni da ljubljenje ruke pobožnom učenjaku nije haram, nego da je dozvoljeno i poželjno.

Hanefijski pravnici su eksplicitni po pitanju dozvole ljubljenja ruke pobožnom učenjaku zbog beričeta i počasti. Hasfeki je rekao: „Nema ništa lošeg u ljubljenju ruke pobožnu učenjaka na ime beričeta. A autor djela El-Džam’i prenosi da nema prepreke da se poljubi ruka pravednu vladaru.“ (El-Hasfeki, Ed-Durrul-muhtar, 6/383., bi Hašijetu Ibn Abidin 'alejhi.)Ibn Nudžejm je rekao: „Ljubljenje ruke učenjaku i pravednu vladaru je dozvoljeno na osnovu onoga što se prenosi od Sufjana da je rekao:“ Ljubljenje ruke učenjaku i pravednu vladaru je sunnet.“ (Ibn Nudžejm, El-Bahrur-raik, 8/221.)A Zejle’i o ljubljenju ruke je rekao sljedeće: „Ljubljenje ruke na ime dobročinstva i počasti je dozvoljeno, a šejh i imam, šemsul-eime (sunce imama), Serahsi, i neki potonji pravnici dozvolili ljubljenje ruke učenjaku i pobožnjaku na ime beričeta. Ebu Bekr je poljubio među oči nakon što je Poslanik, a.s., ispustio dušu. Sufjan Sevri je rekao da je ljubljenje ruke učenjaku ili pravednom vladaru sunnet. Potom je Abdullah b. Mubarek ustao i poljubio ga u glavu.“ (Zejle’i, Tebjinul-hakaik šerh Kenzud-dekaik, 6/25.)

Muhammed El-Baberti el-Hanefi je rekao: „Ljubljenje ruke učenjaku je sunnet, dok ljubljenje ruke nekom drugom nije dozvoljeno.“ (Baberti, El-’Inajetu šerhul-Hidaje, 10/52.)

Od imama Malika se prenosi da je ljubljenje ruke mekruh. Dok su se kasniji relevantni malikijski pravnici saglasili, da je to dozvoljeno. A predaju koja se prenosi od Malika u kojoj stoji da je ljubljenje ruke mekruh smatraju da se odnosi na stanje kada će to ljubljenje imati za posljedicu oholost. Ebheri o tome veli sljedeće: „Malik ljubljenje smatra mekruh ako je zbog veličanja i oholosti.“ Od dozvoljenih ljubljenja ruke je i ljubljenje Poslanikove, a.s., ruke od strane nekog beduina. On je došao jedne prilike Poslaniku, a.s., i rekao. „Pokaži mi mudžizu?“ Poslanik, a.s., mu je rekao: „Otiđi do ovog drveta i reci mu da ga Poslanik, a.s., zove.“ Drvo se potom zanjihalo desno i lijevo i krenulo prema Poslaniku. Kada je stiglo do njega nazvalo mu je selam. Poslanik, a.s., mu je tada rekao da se varati, pa se vratilo i stalo kako je i stajalo. Kada je to beduin vidio poljubio je Poslanika, a.s., u ruku i nogu a potom primio islam. (Nefravi, El-Fevakihud-devani, 2/326.)

Šafijski pravnici su bili eksplicitni po pitanju ljubljenje ruke pobožnom učenjaku kao i po pitanju svih ostali oblika iskazivanja počasti kako učenjaku tako i ostalima koji to zaslužuju. Imam Nevevi je rekao: „Odabrano mišljenje je da je poželjno (mustehab) odati počast onome koji ulazi sa ustajanjem ako posjeduje očitu odliku poput znanja, pobožnosti, ugleda, nadležnosti, itd. U tom slučaju ovo ustajanje će biti iz počasti a ne iz rijaluka ili slave. I ovakva praksa je bila konstantna kod prethodnika kao i kod potonjih generacija ummeta. Četvrto: Mustehab je poljubiti ruku pobožnu, skromnu, učenjaku i sličnim ljudima koji preferiraju onaj svijet. A ljubljenje ruke zbog nječijeg bogatstva, ovoga svijeta, moći, ugleda kod materijalista zbog ovoga svijeta itd., ima status mekruha koji je blizak haramu (mekruh tahrima). A Mutevelli je rekao da to nije dozvoljeno aludirajući na zabranu. A ljubljenje njihove glave i noge ima status ljubljenje njegove ruke.“ (Nevevi, El-Medžmu’u, 4/176-477.)

Slično navodi i šejhul-islam Zekerija el-Ensari i veli: „Dozvoljeno je ljubljenje ruke živom zbog njegove dobrote, pobožnosti itd. od vjerskih osobina poput skromnosti, znanja, ugleda isto onako kako su ashabi postupali sa Poslanikom, a.s., kako to bilježe Ebu Davud i drugi sa vjerodostojnim lancima prenosilaca. A mekruh je to činiti zbog nečijeg bogatstva i drugih ovosvjetskih interesa poput nečije moći i ugleda kod dunjalučara.“ (Zekerija el-Ensari, Esnel-metalibi, 3/114.)

Ibn Kasim el-’Ubadi je rekao: „Sunnet je poljubiti ruku učenjaku, pobožnu i dobru skromnu i plemiću, onako kako su radili i postupali ashabi sa Poslanikom, a.s., a mekruh je to činiti bogatašu zbog bogatstva i sličnih razloga. Mustehab je ustati uglednicima iz počasti a ne iz rijaluka, veličanja ili uzdizanja.“ (Ibn Kasim, Hašijetu Ibn Kasim el-’Ubbadi 'ala-gareril-behijje, 4/100.)

Hanbelijski pravnici smatraju da je dozvoljeno poljubiti ruku učenjaka i vladara. Veliki hanbelijski pravnik Ibnul-Muflih je rekao: „Ljubljenje ruke učenjaku i plemenitu od strane njihovih pristalica je dozvoljeno, kao što je dozvoljeno i službeniku da poljubi ruku svom nadređenom.“ (Ibnul-Muflih, El-Adabuš-šer’ijje, 2/26.)Safarini je rekao prilikom nabrajanja osobina koje trebaju da krase muhaddise: „Učenik treba biti potpuno predan i ponizan pred učiteljem. Od te poniznosti i predanosti je i ljubljenje njegove ruke. Sufjan b. Ujejne i Fudajl b. Ijad, jedan od njih je poljubio ruku Husejnu b. Ali el-Dž’afiju a drugi njegovu nogu. Imam Ebul-Me’ali u komentaru Hidaje je rekao: „Ljubljenje ruke učenjaka i plemenitog od strane njegovih sljedbenika kao i ljubljenje ruke vladara od strane njegovih službenika je dozvoljeno. A o ljubljenju nečije ruke zbog njegova bogatstva se prenosi sljedeće: „Ko se ponizi bogatašu zbog njegova bogatstva, od njega će zbog toga otići njegove dvije trećine vjere.“ (Safarini, Gizaul-elbab, 1/334.)

Iz naprijed izloženog se da zaključiti da je ljubljenje ruke učenjaku i ostalim dobrim ljudima, iz vjerskih razloga, mustehab i da ga ne treba osuđivati. To osuđuju samo ohole duše koje odbijaju da se pokore onom što je oprečno njihovom ponosu. Allah opet najbolje zna.