Zimmermann o spoznaji istine

PregledničlanakUDK165.6:165.023Zimmermann,S.Primljeno23.12.2011.

Mihaela LovrićMariaŠpilera9,HR–51000Rijeka

[email protected]

Zimmermann o spoznaji istine

SažetakPrilog osvjetljava pitanje istine u misli istaknutog hrvatskog filozofa 20. stoljeća – Stjepana Zimmermanna (1884–1963), koji pitanje istine drži ne samo temeljnim pitanjem filozofije nego i znanosti općenito. Svaka je znanost, prema njegovu mišljenju, upućena na noetiku – filozofsku nauku o istinitoj spoznaji. Osnovni je zadatak noetike odgovoriti na pitanje: ima li apsolutne istine, tj. vrijedi li ikoja istina ne samo s obzirom na čovjeka (relativno) nego i nezavisno od njega kao spoznavaoca (apsolutno)? U nalaženju odgovora Zimmermann se drži objektivističkog nazora u skladu s kojim »spoznaju« definira kao određivanje subjekta po objektu. Služeći se ključnim dokazom objektivističke noetike – neposrednim očitovanjem intendirane stvarnosti u sudu – Zimmermann proširuje vrijednost istinite spoznaje izvan granica zakona našega mišljenja, te je utemeljuje u objektivnom bitku.

Ključne riječiStjepanZimmermann,apsolutnaistina,relativnaistina,objektivizam,subjektivizam,intencionalnost

Uvod

StjepanZimmermannupamćenjekaovodećipredstavnikhrvatskeneoskolastike, amnogi ga ubrajaju imeđunajplodnije hrvatske filozofeprošlogastoljeća.1Ubrojnimdjelima,člancimairaspravama,međuostalimtemama,baviosepitanjemgranicaivrijednostiljudskespoznaje(naposeobrađenoudjelima Opća noetika, Nauka o spoznaji i Temelji filozofije), opravdanjemmetafizikenasuprotKantovojkritici(središnjatemadjelaKanti neoskolastika,izdanogudvasveska)tepitanjemBožjeopstojnostiismislaživota(udjelimaSmisao života,Filozofija i religija,Filozofija životaiKriza kulture).No,možemorećidausvimdjelimaprepoznajemojedantemeljnipoticajnjegovapromišljanja,atojetežnjazaspoznajomistine.

Odnos filozofije i ostalih znanosti glede pitanja o istini

Kakobismomisaonimputemdohvatilinarav,uzrokeizakonekojiležeutemeljimasvijetakojinasokružuje,potrebnojeustanovitijesmoliuopćesposobni

1

IvanTadić u svojoj knjiziFilozofska misao Stjepana Zimmermanna donosi detaljan popis Zimmermannovih knjiga (ukupno 23) ičlanaka, kao i bibliografije o njemu. Ovdjenalazimo podatak o 249 Zimmermannovihrasprava, članaka, prikaza, osvrta i drugihtekstovaobjavljenihzanjegovaživotaunizunovinaiznanstvenihčasopisa,odkojihnavo

dimo najznačajnije: Rad, Ljetopis JugoslavenskeodnosnoHrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Bogoslovska smotra, Nastavni vjesnik,Philosophisches Jahrbuch, Acta Pontificiae Academiae Romanae idr.Vidi: IvanTadić,Filozofska misao Stjepana Zimmermanna. Izabrani vidovi s bibliografijom, Crkvausvijetu,Split2010.,str.151–199.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(487–500)

M.Lovrić,Zimmermannospoznajiistine488

spoznatiistinuiukolikojesmo–kojijenjenopsegikojajenjenavrijednost?Mnogiupravoglederazrješavanjaovogapitanjavideprimarnufunkcijufilozofije u odnosu na druge znanosti.Ako znanosti nastoje čovjeku pružitiodređenoznanjeosvijetu,njihovasudbina,uvjerenjeZimmermann,ovisiofilozofskomrazrješavanjupitanjaistine:

»Znanosti imadu pravo na obstanak baš po tome, što nampružaju neke spoznaje. Pitanje oobstankusvihznanostizavisiodtoga,kakovajenašaspoznaja:daliuobćepostojiikojenedvojbenoistinitoznanje;dalijeistinitoznanjesamozanasljudeistinito(relativno,subjektivno),aneabsolutnoiliobjektivnoilitakovo,davriedizakojemudragospoznajnobiće;dalivriedisamo u obsegu opažajnog spoznavanja (iskustva), ili također preko iskustvenih (empiričkihgranica),metempirički,metafizički…?Poovimpitanjimamožemovećsadarazabrati,čimesebavinaukaospoznaji.Potojnaucitekdoznajemo,dalisumogućeznanostiikakosumoguće:kojimputevima (metodama) polaze i do kojih granica dopiru. Sudbina je znanosti ovisna onašojnauci.«2

Ostaleznanosti,iznosećirezultatesvojihistraživanja,pretpostavljajumogućnostistinitespoznaje,dokseupravonafilozofskimtemeljimatamogućnostdokazuje ili opovrgava.StogaZimmermann tvrdi da se opravdanje ostalihznanostisvodinaispitivanjeuvjetamogućnostiistinitespoznajekojeprovodifilozofija–točnije,granafilozofijekojunazivamonoetika:

»Upravonapočetkusvakeznanostistojipitanjeovrijednostiistine,ogranicamaistinitogznanja;zatojesvakaznanostovisnaodnoetike,filozofskenaukeoistinitomznanjuiliospoznaji.«3

Dok filozofija zauzima osobit položaj u odnosu na druge znanosti, unutarpojedinih filozofskih disciplina primarno mjesto, prema Zimmermannovumišljenju,pripadanoetici–znanostikojase»bavispoznajom(=materijalniobjekat),itoupravogledomnanjezinkarakteristine(=formalniobjekt)«.4Teknakonštonoetikadokažemogućnostistinitespoznaje,filozofijaiostaleznanosti (ukolikonastojeotkriti istinuosvijetu ičovjeku)dobitćepotrebnopolazištezadaljnje istraživanje.StogaZimmermannpiše:»Odnaukeospoznajizavisibitiilinebitifilozofije.«5Osnovnizadataknoetikenašautorvidiunalaženjuodgovoranapitanje:imaliapsolutneistine,tj.vrijediliikojaistinanesamosobziromnačovjeka(relativno)negoinezavisnoodnjegakaospoznavaoca(apsolutno)?Potaknuttimeštoseusuvremenojfilozofijinjegovadoba»ograničujedosegljudske spoznaje na iskustveni svijet, a skeptički odbija svakametafizičkaspoznaja«,6Zimmermannpolažesvenaporekakobidokazaoupravosuprotno–naime,dajemetafizičkaspoznaja(naposeonaoBogu)moguća.7Kakobiopravdaomogućnostracionalnemetafizike,Zimmermanndržidanajprijetrebariješitipitanjeovrijednostiracionalnespoznajeuopće:

»Hoćemolidokazati,dazaistajesmosposobnispoznatimetafizičkeistine,t.j.istineoprekoiskustvenozbiljskim(realnim)predmetima,trebaprijetogabitinačistu,daliuopćemožemospoznatinešto realno.Moždani iskustveni (opažanjupristupni)predmetinijesu realni,negosamoidealni:plodideja,aneodnjihneštonezavisno!Midodušedržimo,danapr.ovavidnoidodirnoopažanaknjigapostoji,akojeineopažamo,dakleneovisnoodičijegopažanja,–alinijedostatako‘držati’iliuvjerenbiti,negototrebadokazati;jersemožeidrugačijemisliti,naime,dasavtjelesni(vanjski,osjetilni)svijetpostojisamokaopojavaunašojopažajnojsvijesti,daklesamokaousvijesnorealan,aneizvansvijesnorealan.«8

KakobiotkrioistinuosmisluživotaiBožjojopstojnosti,Zimmermannnajprijenastoji dokazati da je spoznajni subjekt sposobandosegnuti spoznajukojaimakarakterapsolutne(ospoznajnomsubjektuneovisne)istine.Jasnojedasetimezalagaozaprimatnoetikepredmetafizikom.9Istaknimojošjednomkakonoetika,kodZimmermanna,dobivaključnuuloguuopravdanju



filozofskog,iopćenitoznanstvenog,traganjazaapsolutnomistinom,alidajenjentemeljniciljdokazatiopravdanostracionalnemetafizike,osobitonasuprotKantovojkritici.ZimmermannjeupravouoprecisKantovimučenjemmetodičkirazvijaovlastitunoetičkumisao.CiljobračunasKantomje jasan–pronaćiputkojićeotvoritivrataspoznajepremaonomeštonadilazipodručjefenomena.PitanjaskojimaseZimmermannpritomsuočavamogusesažetinasljedeća:

»…daliječovjeksposobansasigurnošćuspoznatiistinu,nadaljekakočovjekdolazidoistine,počemumožečovjekrazaznati,dajeupoznaoistinu,inapokonukojemopseguvrijediistinitaspoznajatj.dalisamousjetilnomsvijetuiliujednousvijetu,kojinašimsjetilimanijeprisutan.«10

ZimmermannujednotvrdikakosuposljediceKantovanazorapogubnenesamozametafizikunegoizaostaleznanosti.Naime,Kantovoograničenjeistinitespoznajeunutarokviraspoznajnogsubjekta,premaZimmermannovumišljenju,vodiunoetičkisubjektivizamštoposljedičnodovodidonijekanjasamemogućnostispoznajeapsolutne,osubjektuneovisneistine.11Našautor ističe da je subjektivizampoguban za svako (ne samometafizičko)nastojanjeokoznanstvenovrijedneiistinitespoznaje.Naime,sveznanostisebave:

»…svojimpredmetima,ukolikoovepredmetenašipojmovi(primitivniiizvedeni)reprezentiraju.Kaddaklereprezentacijenebibileusnošajusnečim,štonijeistovetnosasubjektivnimnašimtvorinama,tadbisesve znanosti bavile jedino ovim subjektivnim tvorinama.«12

2

Stjepan Zimmermann, »Nauka o spoznaji«,Bogoslovska smotraXXXI. (1943.) br. 1–2,str.1–29,ovdjestr.2.

3

Stjepan Zimmermann, Filozofija i religija. Filozofijske istine o Bogu i o čovjeku: razumni temelj vjere, Zagreb 1936., str. 9. Viditakođer: Nauka o spoznaji, Izdanje nakladnog odjela hrvatske državne tiskare, Zagreb1942.,str.4.

4

StjepanZimmermann,Opća noetika: teorija spoznaje i kritika njezine vrijednosti,DržavnaštamparijaKraljevineSrba,HrvataiSlovenaca,Beograd²1926.,str.7.

5

S.Zimmermann,Nauka o spoznaji,str.4.

6

StjepanZimmermann,Kant i neoskolastika.II. dio: studije,TisakNadbiskupijsketiskare,Zagreb1921.,str.41.

7

Kako bi ostvario svoju nakanu, Zimmermannse nastoji pridržavati razumske metode istraživanja te u svojim djelima često ističeda se istina dostiže »logičkim (racionalnim,posrednim) putem dokazivanja, zaključivanja,pomoćuiskustvaispoznajnihnačela«.S.Zimmermann,Filozofija i religija.Filozofijske istine o Bogu i o čovjeku: razumni temelj vjere,str.10.

8

S.Zimmermann,Nauka o spoznaji,str.VII.

9

Zimmermannpojašnjava: »…držim,davalja noetiku uzeti ispred ontologije. I vrijednost svihontoloških (metafizičkih)pojmova(kojiizričunajopćenitijaodređenjabitka,τοàesse)zavisiodopćenogpitanjaovrijednostispoznaje; dogod ne znamo, da li pojmovnaspoznaja uopće imade realnu vrijednost, nemožemotopitanjeposebicetretiratikodpojedinih metafizičkih pojmova. Istom kad jenoetičar odgovorio na pitanja o spoznajnimpredmetima koliko su spoznani, pa ako setekispostavi,dapredmetiimaduzasebanbitak,anesamospoznajan–nastavljaontologpromatranjempredmetâkakosuusebi(anesamouspoznajisadržani).«StjepanZimmermann,»Sistematskodidaktičkiuvodufilozofiju«,Bogoslovska smotraXIV.(1926.)br.2,str.137–155,ovdjestr.150.

10

S.Zimmermann,Opća noetika, str.41.Viditakođer:Nauka o spoznaji,str.4.

11

Stjepan Zimmermann, Filozofija i religija. Filozofijske istine o Bogu i o čovjeku: razumni temelj vjere, sv. II,Zagreb1937.,str.15.

12

S.Zimmermann,Opća noetika,str.168.



Zimmermann,nadovezujućisenaovuproblematiku,nadrugomemjestupomaloironičnoargumentirakakoseutomslučajudolazidoapsurdnetvrdnjeda:

»Kopernik,Galilei,KepleriNewtonnisuupoznalizakonerealnogsvijeta,negozakonesvijestiljudske;danamzakonifizičkoggibanja,magnetizmaielektricitetagovoresamoonašojsvijesti,aneostvarimaizvansvijesti;damineraloggovoriokristalnimformamasvijesti;dabiologifiziologispitujuorganskefunkcijeunutarsvijesti,itd.Svijetjepostao=svijest,aprirodnenauke=naukeosvijesti.«13

No,znanostisenebavesamoispitivanjemsubjektivnogzbivanjanegoiduzatimdaupoznajupredmete,atoje,premaZimmermannovumišljenju,»mogućesamouzpretpostavkuobjektivnevrijednostinašihpojmova«.14Timeističekakoisudbinaiskustvenihznanosti,nesamometafizike,ovisioprihvaćanjuilineprihvaćanjumogućnostispoznajerealnogsvijeta.Zimmermannnatajnačinnastojipokazatidajemetafizikajednakoiskustvenaznanostkaoiprirodoslovljetedasuprirodoslovljeiostalepozitivneznanostiugotovoistojmjerineiskustvenekaoimetafizika.15Naime,sveiskustveneznanostinastojeupoznationoštojeopćenitoinužno,tetime,akojeKantupravu,prelazeumetafizičkusferu.StogaZimmermanndolazidosljedećegzaključka:

»Tkobirekao,dajeKantuništiometafizikuzato,štojedokazao,danemožemoupoznatistvariposebi,tajbimoraoreći,dajeKantuništioiprirodnenauke.Dakakouzpretpostavku,daprirodnenaukehoćeupoznatirealnisvijetilidajenjihovazadaćaupoznati‘stvariposebi’,anedahoćeupoznatiostvarimaneovisnenačineznanja.«16

IvanDevčić, teologifilozofkojiseusvojimdjelimabavioiZimmermannovomfilozofijom,osvrćućisenanjegovostajališteosrodnostispoznajnogputametafizikeiiskustvenihznanosti,ističekakomuse»ipakčiniprejakomZimmermannovausporedbametafizikesprirodnim(idrugim)znanostima«.Naime,nastavljaDevčić:

»…usporedba‘šepa’zbogtogaštoprirodneznanostiuspostavljaju,pomoćunačelauzročnosti,‘most’izmeđuempirijeinepojavnestvarnosti,ametafizikaizmeđuempirijeionogaštojenesamonepojavnonegoinepojavljivo.ČinisedaZimmermannotojbitnojrazlicinedovoljnovodiračuna.«17

Znanosti proučavaju i donose sudove o onome pojedinačnome, dokmetafizika nastoji spoznati cjelinu postojećeg (pojavnu i nepojavnu realnost). IsamZimmermann, svjestan ove razlike, piše: »metafizikamora obuhvatitine samoono, što jeneiskustveno,nepojavno,nego i pojavni ili iskustvenibitak;onaobuhvatasve,štogodjestnabilokojinačin«.18UtomsmislumožemosesložitidajeZimmermannovosvođenjemetafizikenarazinuostalihznanostipretjerano. Istaknimodaostaleznanostipretpostavljajupostojanjesvogapredmeta,dokmetafizika tek trebadokazatipostojanjevlastitogpodručja zanimanja – onog nematerijalnog, neiskustvenog, transcendentnog.No,Zimmermannunijeciljtvrditidametafizikaidrugeznanostiimajujednakopodručjeistraživanja,negojenjegovanakanapokazatidaijednaidrugegubeosnovicuza svoje istraživanjeukoliko sve što spoznajemo ima samosubjektivnuvrijednost.UzevšiuobzirnavedenunakanumožeserećidaZimmermannopravdanotvrdidajeuinteresuopstankasvihznanosti,nesamometafizike,danoetikadokažeobjektivnikarakterspoznaje:

»Nikojemzadatkunemožeznanostpristupiti,nikojenačelonesmijeprisvojiti,dokseneznadalisuta(misaona,logička)načelaopravdana,dalipretstavljajuobjektivnuistinuidokudavodinekilogičkipostupak.Baremjedakletolikovansumnje,dasvakaznanostovisionoetici,sve



drugeznanostipretpostavljajufilozofiju.Utolikojeonaprvaznanost.Onaponoeticikažesvimaznanostimakolikoimajupravanaopstanak,asamosebiodgovara,daliupravcumetafizikeimapravonadignitetznanosti.«19

Zimmermannov objektivizam

FilozofskojeistraživanjeljudskespoznajesvedoNovogavijekasvojupažnjupretežnousmjeravaloobjektu,tj.svijetuizvančovjeka,doksepitanjesubjektivnih preduvjeta spoznaje uglavnom nije niti postavljalo.Vjerovalo se dačovjekspoznajesvijetonakvimkakavondoistajest.20TakavnaivnirealizambiojegotovoneosporavansvedomodernogadobakadagajepočeonapadatisvevećibrojfilozofameđukojeuprvomredumožemoubrojitiBerkeleya,Kantaiidealiste19.stoljeća.TeknakonKanta,kojičinipreokretksubjektu(poznatkaokopernikanskiobrat),filozofijaspoznajepočinjeintenzivnijepropitivatiulogusubjektivnihfaktorauprocesuspoznajeusmjeravajućisvojinteresnaanalizuodnosaspoznajnogsubjektaiobjektanakojijespoznajausmjerena.UskladustimopažanjemZimmermannnapominje:»Snošaj izmedju misaonog subjekta i objektajestglavniproblem,okokojegserazvijasvamodernafilozofijaodKantadodanas.«21

Čini se kako se rastući skepticizam i relativizam s početka 20. stoljeća, ukojemuježivioidjelovaoZimmermann,zadržaosvedodanas.Bilabivelikagreškakadabiteretsadašnjegstanjapokušali»svaliti«naKantovaleđa,noZimmermanntvrdidaKantnijesasvimnevin.Naime,našgajeautoroptužiozapoticanjejednevrsterelativizma–itoonogspoznajnog:

»PozivanjemnaKantadobivasvojklasičnoznanstvenipretekstonajteoretskiindiferentizamiskepticizam,kojimjeobilježenmodernimentalitetfilozofiranja.«22

13

StjepanZimmermann, Temelji filozofije. Historijskokritička orijentacija, Matica hrvatska,Zagreb1934.,str.174.

14

S.Zimmermann, Opća noetika,str.174.

15

Vidi:IvanDevčić,»Zimmermannovoopravdanjeracionalnemetafizike«,u:VladimirStipetić(ur.),Život i djelo Stjepana Zimmermanna – zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 5. listopada 2000. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti,Hrvatskaakademijaznanostii umjetnosti,Zagreb2002.,str.33–43,ovdjestr.42.

16

S.Zimmermann, Nauka o spoznaji,str.159.

17

I.Devčić, »Zimmermannovoopravdanje racionalnemetafizike«,str.42.

18


19

StjepanZimmermann,Znanost i vjera,neobjavljenspispohranjenuarhivuFranjevačkogsamostanauZagrebu,kutijabr.IX,str.217.Uznužnostdokazivanjaobjektivnevrijednostispoznaje,

Zimmermann ističekako je i zametafiziku izaostaleznanostivažnoopravdatiivrijednostosnovnihnačelakojimaseoneslužeuspoznavanju: »Metafizičkim se načelima služe sveznanosti.Onesenjimaizričitonebave,pretpostavljajuih.Alibezmetafizike,kojaihnaposeistražuje,nemogubitiniznanosti,kolikojezanjihovumogućnostpotrebnoopravdanjeosnovnihspoznajnihnačela.«S.Zimmermann,Nauka o spoznaji,str.192.

20

Usp. Ivan Macan, Filozofija spoznaje, Filozofskoteološki institutDružbe Isusove, Zagreb1997.,str.15.

21


22

Stjepan Zimmermann, »Religija uKantovojfilozofiji.O200.godišnjiciKantovarodjenja22.IV. 1724.«,Bogoslovska smotra XII. (1924.)br.2,str.129–136,ovdjestr.130.UOpćoj noeticiZimmermann se s jednakom izravnošćuobraćaKantu:»OdKantaovamoizbijaufilozofijskommišljenjuosobito jedna tendencija,atojezaziranjeodsvakemetafizike(agnosticizam). Ovaj moderni filozofijski duh imadesvojzametakuKantovomsubjektivizmu.«S.Zimmermann,Opća noetika,str.415.



OnoštoZimmermannpredanokritizirajerezultatKantovefilozofije,atojesubjektivizamsobziromnafenomeneiagnosticizamsobziromnanoumenone,štonakrajuvodidoobaranjarealnemetafizikekaoinijekanjamogućnosti govora o Bogu.23NasuprotKantovu subjektivizmu,Zimmermann ćebranitinoetičkiobjektivizamkojidržidaistinanijesamorelativna,negodaonavažiapsolutno,tj.daimaobjektivnuvrijednost.Onće,nastavljajućinaneoskolastičkumisao,naučavatirealnostizvanjskoga,oosjetilimaizamjećivanjuneovisnasvijeta,kojijejedinimjerodavanzaistinituspoznajuičinijeobjektivnoistinitom.24

PrijenegoliseupustimoudetaljnijeiznošenjeZimmermannovaobjektivističkognauka,napomenimodaonneprihvaćanaivnirealizamkojitvrdidačovjekizravnoopažarealnepredmete.Vjerujućidajeprviobjektnašespoznajeodređenisvjesnisadržajkojijeuodnosusrealnimpredmetima,Zimmermannodbacujenaivnirealizamteprihvaćaumjereni(znanstveni)realizam.Kritičkiodnosnoznanstvenirealizam,kakogaZimmermannazivaikojizastupa,držidamiizravnoopažamosamosadržajesvijestikojiodgovarajurealnimpredmetima,aneizravnorealnepredmete.Naime,predmetikojisutranscendentniuodnosunasubjekt,utječunasubjektovaosjetilaionihosjetilnoopaža.25Zimmeramannje,dakle,uvjerendapostojipovezanostizmeđuopaženihsadržajasrealnim,objektivnimsvijetom,kaoidaječovjekumogućespoznatiobjektivni,realnisvijet,anesamopojave(fenomene)kakojetoučioKant.26

KakobiiznijelitemeljnecrteZimmermannovaobjektivizma,potrebnojenajprijepojasnitinjegovorazlikovanjeizmeđuontološkeilogičkeistine.Spoznajaimasenzitivniiintelektualniizvortestogaistinamorauzetiuobzirobjekomponente.Istinitjesud:

»…akoizričeobjektivnustvarnost,a‘objektivna’znači‘neovisna’,dakleneovisnustvarnost.Akojeneizriče,nijeistinit,neodgovarastvarnosti,neslažesesnjom,nepodudara.Istina je slaganje suda s neovisnom ili objektivnom stvarnošću.Premastarojdefiniciji:adaequatiointellectusetrei,podudaranjerazuma(suda)sneovisnimobjektom(‘stvar’).«27

Odnosusklađenosti suda s predmetom (uvjet istinitostisuda)Zimmermannnaziva logičkomistinom.28Za razlikuod logičke istine,pojam‘objektivneistine’Zimmermannpojašnjavanasljedećinačin:

»Kadgodgovorimoo‘objektivnojvrijednostiistine’ilinaprostoo‘objektivnojistini’,ondatimizrazomrazumijevamoovisnostlogičkeistineopredmetima.Ponašojćesedakleterminologijilogičkaistinazvatiobjektivnanezato,štojeuskladjenaspredmetima,većzatoštojeonjimaovisna. Budući da ćemomi ovu objektivnost logičke istine i dokazati, zato naše stanovišteispravnozovemonoetičkiobjektivizam.«29

Logičkaistinaimaobjektivnuvrijednostakosesudpodudarasobjektivnomistinom.UtomsmisluZimmermanntvrdidajelogičkaistinaobjektivnajeroznačavausklađenostspredmetom,tj.objektivnomiliontološkomistinom.Ontološkaje istina,dakle, temelj logičkeistine.30No, taj jenazoruizravnomsukobusantropologizmomilisubjektivizmom,kojiučidalogičkaistinanijemotiviranauobjektivnimodnosima,negodasetemeljina(urođenoj)zakonitostiljudskogamišljenja.Utomslučajulogičkajeistinatekrelativnajersubjektivnimisaonimomentiimajusamorelativnuvrijednost,tj.onivrijedezačovjekaitosamosobziromnanjegovopsihičkoustrojstvo.31

JošjeProtagoranaučavaodaje»čovjekmjerilosvihstvari«.Svejesubjektivno,tvrdilisusofisti.Premanjihovumišljenju,nemaobjektivnihsvojstava,negostvaridobivajusvojstvaovisnootomekakoihčovjekopaža.Svestvari,kaoisvasvojstva,zanaspostojesamokaosadržajinašesvijesti.Drugimriječima,čovjekseusvojojspoznajineravnapremapredmetima,negojesamobjekt(predmet



spoznaje)ovisanosubjektivnimzakonimamišljenja.32Uokviruovakvihfilozofskihsistemaniječesečovjekovamogućnostispoznajeapsolutneistine.Sveštočovjekmožeotkritisamojerelativnaistina–jedinstvenijetozaključaksubjektivističkihspoznajnihnazora.Ovuoprekuizmeđudvajuspoznajnihnazora–antropologizma(subjektivizma)iobjektivizma–Zimmermannshematskiprikazujenasljedećinačin:33

S istinitisud O

antropologist objektivist

Zaobjektivisteobjekt jeneštoneovisnoonašemsuđenju,asubjekt jeovisanonjemu,tj.ponjemuseravnakadaistinitosudi.Sdrugestrane,subjektivistitvrdedaistinakojučovjekdohvaćanemožebitiapsolutna,tj.danevrijedizabilokakoorganiziraniS(subjekt),kakoučeobjektivisti,negovrijedisamozaljudskinačinspoznaje–onajerelativna.Razlogtomeje,kaoštojevećistaknuto,njihovouvjerenjedaseistinitisud,patakoievidencija,definiraporelacijiovisnostioS,dokobjektivistiistinitisuddefinirajuporelacijiovisnostiodO(objekta).34

OvimeZimmermannponovnotematizirasukobsKantom.Kant,kaoiostalisubjektivisti,naučavadasespoznajaravnapremasubjektuodnosnopremalogičkimzakonimasubjektakojispoznaje,doksenaravtihlogičkihzakonatemeljinaduševnojprirodičovječjoj.Budućidasenemožerećidajeljudskinačinspoznajejedini, takosenemožerećinitidaljudskaspoznajadosežeapsolutnuvrijednost.Utomsmisluspoznajajeistinitasamoakosepretpostavipsihičkanaravčovječja,odnosnospoznajajeistinitajerjepremanaraviljudskogduhanužna.Utomslučaju,čovjeknikadanemožebitisiguranvri

23

Vidi:RudolfBrajičić,Filozofski eksperiment: signifikantni i egzistentni vidici u filozofiji,Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 1996.,str.15.

24

Vidi: Josip Oslić, »Filozofija religije u 20.stoljeću«,u:DamirBarbarić iFranjoZenko(ur.),Hrvatska filozofija u XX. stoljeću–zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 2.–4. ožujka 2006. u palači Matice hrvatske u Zagrebu,Maticahrvatska,Zagreb2007.,str.127–152,ovdjestr.134.

25

Usp.I.Tadić,Filozofska misao Stjepana Zimmermanna,str.60.

26

Usp.ibid,str.65.

27


28

Vidi:S.Zimmermann,Opća noetika,str.50.

29

Ibid.,str.54.

30

Usp.S.Zimmeramann,Nauka o spoznaji,str.62.

31

Usp. Opća noetika, str. 59.Vidi također: S.Zimmermann,Temelji filozofije,str.65.

32

Vidi:S.Zimmermann,Kant i neoskolastika, II. dio,str.19.

33

Stjepan Zimmermann, Jaspersov egzistencijalizam, Sv. 1. Karl Jaspers prema religiji. Fragmenti o Jaspersovom egzistencijalizmu u vezi s općom filozofijom, napose neoskolastičkom, JosipOslić iŽeljkoPavić (prir.),Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,Zagreb2002.,str.140.

34

Usp.ibid.,str.140.Usp.također:Nauka o spoznaji,str.3;»Naukaospoznaji«,str.9–10.



jedilinjegovaspoznajaiobjektivno,tj.jelistvarnostineovisnooljudskommišljenjuonakvakakvuječovjekspoznaje.35

Kakobi obranio objektivnuvrijednost spoznaje,Zimmermann će pokušatidokazatidaselogičkizakonikojimasečovjekslužiuspoznajinetemeljenapsihičkimzakonimamišljenja,negodasunajvišispoznajniprincipi»evidencijomstečenisudoviobitkuinjegovimsnošajima«.Natajćenačinobjektivnavrijednostznanstvenespoznajebitiosigurana.36No,prijenegoliseupustimoutumačenjeZimmermannovapokušajadalogičkeprincipeutemeljiuobjektivnombitku,ukazatćemonanačinnakojiondokazujedajespoznajnisubjektdeterminiraniliformiranpoobjektimakojisuodnjeganezavisni.

Intencionalni karakter spoznaje

Isubjektivistiiobjektivistislažusedaspoznajauključujedvoje:subjektkojishvaćaiobjektkojije»shvatljiv«.No,objektivisti,kaoiZimmermann,ističudajesubjektuspoznajiusmjerennanekipredmet,objekt,doktousmjerenjenazivaju intencionalnost. PremaZimmermannovumišljenju, reći da znanjeimaobjektivnikarakterznačiistoštoirećidaonoimaintencionalnikarakter.37Naime,subjektintendiraobjekt,objektje»metnutpred«nas,prednašeznanjeiutomsmisluznanjeimapredmetniiliobjektivnikarakter,tumačinašautor.Upravojeintencionalnostiliupravljenost,kojomjesubjektznanja(S)usmjerenpremaobjektu(O),ZimmermannisticaokaomostkojispajaSsaO.38

Uskladusobjektivizmom,Zimmermanndefinira»spoznaju«kao»određivanjesubjektapoobjektu«.39Prematojdefiniciji,spoznavanjejeusmjerenopremanekomosubjektunezavisnom»bitku«,tj.onoga»intendira«snamjeromdagashvati.Spoznajući,subjektzapravopotvrđujestvarnostobjektaili,Zimmermannovimriječima:

»Aktsuđenjakojim intendiramoobjektivnustvarnostneposrednousamomobjektushvaća injegovustvarnost,tejetakoshvaćenastvarnost(=sadržajsuda)eoipsoistinita.«40

Mogućnost istinite spoznaje time ne ovisi više o subjektivnim spoznajnimmoćima,kaoštojenaučavaoKant,negoointencionalnomodnosuspoznajesprampredmeta.41No,iakoseukaženaintencionalnikarakterspoznaje,mogućejepitati:»Tko nam pruža jamstvo,daseintencionalnisadržajnalaziupredmetu?«42Drugimriječima,kakosubjektmožebitisigurandaintencionalansadržajimaobjektivnuvrijednost?Tusigurnost,kaonajvišikriterijistine,Zimmermann(kaoiskolastičkatradicija)nalaziuočevidnosti:

»Neposredni nalaz stvarnosti u objektu nazovimo uviđaj, kome se objekt ujedno sa svojomstvarnošćuočituje;atoočitovanjenazovimoočitostiliočevidnost(evidencija).Onajejamstvo,dajeprotuslovnisudisključenkaoneistinit,ukolikonemoguuztakavsudpristati,amoram pristati uz očevidni sud,tj.nemoguonjemusumnjati.«43

Prema njegovumišljenju, istinitost nekog suda otkrivamo po tome što seobjektivnastvarnostnašemopažanjuočitujeilimanifestira.Sigurnismodajeneštoistinajernamsesamaistinaočituje:

»…jauviđam(uočujem)daonomeočemusudimilištoje‘metnutopred’mojesuđenje(=predmet,objekt,O,napr.‘ovocrnobijelo’)morampriricationustvarnost,kojomtajOodređujem;dakle‘vidim’,dabaštakomorammisliti.«44

Toočitovanjenazivaseevidencijom.Onaje,dakle,mjeriloilikriterijistinekoječovjekuslužikaosredstvozarazlikovanjeistinitihineistinitihsudovaitimerazlog sigurnosti da se intencionalni sadržaj doista nalazi u predmetu.Pritom



Zimmermannističekako»očevidnostkaospoznajnimomenatuprvomredupripadapredmetu,anemisaonomsubjektu«.45Subjektjesigurandajenjegovsudistinitjermusesamobjektočituje.Zimmermannnastavlja:»uspijelinoeticidapronađezavisnostmišljenjaodnečega što transcendira svakimisaoni subjekt, eo ipso jeneodrživkojigodsubjektivizam,–apostajeopravdannoetičkiobjektivizam«,46aobjektivnuistinuotkrivauodnosu intencionalnog sadržaja spredmetom.Naprimjerudvijurazličitihboja–crveneimodre–Zimmermannnastojidokazatidajesudonjihovojrazličitostiobjektivnoistinitidanema,kakotvrdesubjektivisti,samosubjektivnuvrijednost.Tajjesudistinit,tumačiZimmermann,jer:

»…snošajrazličnostiizmedjucrveneimodrebojeneposrednogledamo(opažamo)usamimbojama.T.j.samebojeposebisurazlične,takodabiovajsnošajrazličnostimedjucrvenomimodrombojommoraodabudesadržajsudaukojegmudragomisaonogbića,anesamoučovjeka.«47

Relacijarazličitostiproizlaziizzamjećivanjadviju(različitih)boja.48Prematome,različitostintendiranausuduodvjemabojamazasnivasenaobjektivnojstvarnostištoznačidaikategorijarelacijesvojtemeljnalaziuspozna

35

Usp. S. Zimmermann, Opća noetika, str.39–40.

36

Usp. Stjepan Zimmermann, »Ontološkonoetičkiproblemuevolucijifilozofije«,Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,knj.220,Tisaknadbiskupsketiskare,Zagreb1919.,str.59–155,ovdjestr.73–74.

37

Tumačeći pobliže pojam intencionalnosti, udjeluOpća noetikaZimmermannpiše:»Spoznaja uopće (a u užem smislu = sud) značidakle:shvaćanje objekta.Očitojepotom,daje spoznaja uvijek upravljena na neki predmet,daspoznavalacstojinapramanečemusnamjerom,datoshvatiiliusvoji;atajsnošajspoznanja prema njegovu objektu zovemointencionalnikarakterspoznaje.«S.Zimmermann,Opća noetika,str.19.

38

Usp. S. Zimmermann, Temelji filozofije, str.65–66.

39


40

Ibid.,str.79.

41

Vidi: Ivan Čehok, Filozofija Stjepana Zimmermanna,Hrvatskofilozofskodruštvo,Zagreb1993.,str.46–47.

42

Vidi: S. Zimmermann, Opća noetika, str.108–110.

43

Stjepan Zimmermann, »Spoznaja istine«,Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnos

ti,knj.270,Razredahistoričkofilologičkogai filozofičkojuridičkoga, Narodna tiskara,Zagreb1941.,str.1–48,ovdjestr.5.Viditakođer:Nauka o spoznaji, str. 18; »Nauka ospoznaji«,str.21.

44

S.Zimmermann,Jaspersov egzistencijalizam, Sv. 1,str.139–140.

45


46

S.Zimmermann,Filozofija i religija. Filozofijske istine o Bogu i o čovjeku: razumni temelj vjere,str.197.

47


48

Zimmermann objektivnu vrijednost danogsudaopširnijetumačiudjeluTemelji filozofije:»KadbiuSbiorazlogštotvrdi da postojirazličnostizmeđuovogcrnogibijelog,tj.kadbi upravo naša spoznajna formacija odlučivalao tomedaponjojmoramotakotvrditi,onda nije isključenamogućnost, da bi nekadrukčija formacija (spoznajni ustroj) moglaporicati da postoji različnost između ovogcrnog i bijelog.Amože li to?Nemože, jertakavbiStimeizrekao,dacrnoibijelonije dvoje, nego da je jedno te isto,automslučajunebiimaonašegobjekta,tj.nebimogaoreći:crnoibijelo,negoilisamocrnoilisamobijelo.Poricati zacrnoibijelodasuuodnošajurazličnosti,znači tvrditi zanjihdasu isto,atoznačizadvojetvrditidasujedno.Todaklenebimogaoustvrditisubjekt,kojidoživljujedvijebojeanejednu.«S.Zimmermann, Temelji filozofije,str.71–72.



timpredmetima,aneusubjektivnimspoznajnimmoćima.49Iztogaproizlazii njegova općenita vrijednost jer ako je objektmjerodavan za neku istinu,slijedidajenjegovavrijednostopćenita, tj.davrijedizakojigodspoznajnisubjekt.50Drugimriječima,sudvažizakojimudragomisaonisubjektjersenjegovaistinitosttemeljina(osubjektu)nezavisnojstvarnosti,tj.sudjeistinitobjektivnoiliapsolutno.Zimmermannstogazaključuje:

»Kadmidaklekažemo,daistinanavedenogasudavažiobjektivno ili apsolutno,timehoćemoreći,dajesudeći (misaoni) subjekt ovisan o objektu;daodređivanjeobjektanije determinirano (motivirano) u subjektu,negouobjektu:ibašzatodamoraoistomobjektujednakodasudikojimudragospoznajnisubjekt.«51

TimejeZimmermannujednonastojaodokazatidaobjektnijeodrazsubjektakojigaintendiranegodajeobjektnezavisanodsubjektaitonanačindaga,primjericeuspoznaji idealnihsudova,samobjekt»tjera«dadanisudnužnosmatraistinitim.Akoje,dakle,objektnezavisanodspoznavaoca,aonuvjetujenužnostsuda,toznačidajenužnostovisnaoobjektuodnosnodajeneovisnaosubjektu.Atakav,neovisniobjekt,Zimmermannnalazinapodručju perceptivnih sadržaja svijesti (npr. dvije boje, s kojima je dananužnost relacije),kao inapodručju idealnihobjekata(primjericeumatematici).52

Međuidealnesudove,čijuobjektivnuvrijednostZimmermannnavišemjestausvojimdjelimaopširnodokazuje,posebnomjestozauzimajulogičkanačela.53Onaneobuhvaćajusamopojedineempirijskeobjekteipojedineidealnesudovenegoobuhvaćajusveobjektenašegznanja.Obuhvaćajuihnanačinda je istinitostopažajnih i idealnihsudovautemeljena (ovisna)o istinitostilogičkihnačela.Zimmermannovimriječima:

»…svakajeistinasamopotomeistina,štosuistinitalogičkanačela.Tasunačelauvjet zasvakuistinitost,itolikosu‘ispred’(apriori)svakedrugeistine.«54

PritomseZimmermanndotičeapsolutnogskepticizmainjegovetvrdnjedajekodsvakogsudamogućadvojbenostčimeujednoniječesposobnostzaistinu.55Apsolutniskepticizampolaziodtvrdnjedasuljudičestobiliuzabludiglede određenih znanstvenih i činjenica koje se tiču njihova života. Stogaskepticinaučavajuda

»…minesmijemoništatvrditi,nesmijemouzjednodefinitivnopristatiisključujućipritome,štojeprotuslovno:nesmijemobitisigurni.Moramousvimanašimsudovimauskratitisigurnost,moramoostatiuuniverzalnojskepsi.(…)Njihovogesloje:trajnasumnjaosvemu!«56

Zimmermannnasuprotskepticimanastoji»pokazati,da imadesudova,kodkojihjedvojbenostnemoguća–iondakadsestavimonagledišteapsolutnogskeptika,kojiisključivodopuštasamudvojbenost«.57

OnoštojeZimmermannutijekomcijelogaživotabilousredištuinteresajetraganjezanedvojbenomistinom.Borećiseprotivradikalnogskepticizma,jošjeAugustintražioapsolutnosigurnuspoznaju.Načinnjegoveargumentacijepostaojeklasičan–akobinetkodoistasumnjaousvakuistinu,ujednobisekodtogaipakmoraouvjeriti,naimeuto,dajetanjegovaradikalnasumnjanemogućaakonijeuvjerenuvlastituopstojnost:

»‘Štoakosevaraš?’Akosevaram,ondajesam.Jer,onajtkonije,tajsenemoženiprevariti;paprematome,jajesam,akosevaram.Dakle,jerjesam,akosevaram,kakosevaram,dajesam,kadjesigurnodajesam,akosevaram?Stoga,jermorambiti,dabihsevarao,čakikadsevaram,ondasebezdvojbenevaramutomeštoznamdajesam.«58



Zimmermann,poputAugustina,držidaseupobijanjuapsolutnogskepticizmasmijemopozivatisamonaonoštoiapsolutniskepticizampriznaje,atojesamadvojba.59Polazećioddvojbetrebapronaćisudkojićeisaskeptičkogstajalištaimatikarakteristinitosti:

»Mismodefactoomnogočemsigurni–alinemožemoznatizarazlogikojesigurnosti t. j.reflektirajućinasvenašefaktičnesigurnostitrebadaipakostanemosamoudvojbi.Takokažeapsolutniskeptik.Ne,odgovaradogmatik;jer:reflektirajućinadvojbuieoipsopriznavajućifakatdvojbeusvojojsvijesti,nemogudvojitiniofaktičnostijastva.«60

Polazećioduniverzalnedvojbe,Zimmermannotkrivatriprvotneitemeljneistine.Samaihdvojbapotvrđujeičinineposrednoočevidnima.OnečinetemeljkritičkogdogmatizmakojegZimmermannzastupa.61Premanjegovutumačenju,čovjekneposrednoopažadaikaddvojionsammoranajprijepostojatikakobimogaodvojiti.Usamomdoživljajnomopažanjuizvireistinasuda»jaegzistiram«.Izistogaizvoraproizlazeiostaledvijenesumnjiveistine:

»Priznaješdapostojidvojba;–nesamodaonjojmisliš,negoonadoistapostojikaoTvojdoživljajilisvjesnopoznatačinjenica.Kadkažeš‘Jadvojim’,kaodakažeš‘Jasamdvojeći’,autojjeizjaviuključeno‘Jasam’ili‘Japostojim’.Tvojavlastita egzistencijajeprvaistina.Prva,jer s obziromnapriznatu dvojbunajprijemoraš priznati jastvenu egzistenciju. (…)Drugo:čimznaš,daegzistiradvojbaidaegzistira‘ja’,znaštakođer,daegzistiratineznačiujednoneegzistirati.Uostalom,kadadvojiš,razlikuješistinuodneistine;jednoilidrugonijeisto.Prematome:nešto ne može ujedno biti i ne biti.Tojenačelo protuslovlja:drugaistina.Treće:objeistinemožešpriznatisamotako,dapriznaškaonjihovuvjetsposobnost za istinu.Njupoznaješvećtime,štodvojiš,dalionapostoji;jerbaremtopriznaješistinom,da‘nemožemoznatizaistinu’.Priznajućisvojudvojbumorašpriznatibarovetriistine:prvifakat,prviprincipiprviuvjet.«62

TećetriistineZimmermannuposlužitizaobaranjeapsolutnogskepticizma.Naime,onesudokazdajemisaonisubjektsposobanspoznatiistinu.Budućida:

49

Vidi: I.Čehok,Filozofija Stjepana Zimmermanna,str.36–37.

50

Vidi:S.Zimmermann,Nauka o spoznaji,str.77.

51

S.Zimmermann,Temelji filozofije,str.81.

52

Usp.ibid.,str.223.

53

Oistinitostiidealnihsudovavidi:S.Zimmermann,Jaspersov egzistencijalizam, Sv. 1,str.131;Opća noetika,str.39;Temelji filozofije,str.95;Filozofija života,str.132; Kant i neoskolastika, I. dio: sustavno kritički, TisakNadbiskupijsketiskare,Zagreb1920.,str.94.

54

S.Zimmermann,Temelji filozofije,str.81–82.

55

Vidi:S.Zimmermann,Nauka o spoznaji,str.24;»Naukaospoznaji«,str.14.

56

S.Zimmermann,»Spoznajaistine«,str.2.

57


58

AurelijeAugustin.O državi Božjoj/De civitate Dei, sv. II11,26,TomislavLadan (prir.),Kršćanskasadašnjost,Zagreb1995.,str.61.

59

Vidi:S.Zimmermann,Nauka o spoznaji,str.25.

60

Stjepan Zimmermann, »Glavni problemi izsuvremenenoetike.(OdgovornabilješkuA.Ušeničnika u ‘Bogosl.Vestniku’ 1. IV. z. II1924., str. 186.)«,Bogoslovska smotra XII.(1924.),br.2,str.225–227,ovdjestr.225.

61

Vidi:DarioŠkarica,»Zimmermannovakritikaskepticizma«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštineXXX.(2004.),br.1–2(59–60),str.149–171,ovdjestr.169–170.

62

S. Zimmermann,Nauka o spoznaji, str. 25.Viditakođer:»Spoznajaistine«,str.24.



»…jenesumnjivoistinitsudovlastitojeksistenciji,kaoinačeloprotuslovlja,očitojeutomeuključenaitaistina,dasmosposobniistinitosuditi,daimademorazumilisposobnostshvaćatiistinu(=spoznati)«.63

Ovesuistineujednodokazdanisusvespoznajedokojihljudskihumdolazinesigurneilisumnjive.Drugaćeistina(načeloprotuslovlja)postatipresudnazaZimmermannovo istraživanjegledemogućnostineiskustvene spoznaje idokazivanjaBožjegpostojanja.Naime,Zimmermannćenadrugojistini(načeluprotuslovlja)utemeljitiistinitostnačelauzročnosti,»kojenasizsvijetavodikBogu«.64Premanjegovumišljenju,nastanakkontingentnogbićanužnosevežeuztvorniuzrok.Napitanjezaštonastajanjenijemogućebezuzroka,Zimmermannodgovarapozivajućisenanačeloprotuslovlja:

»Ačimpredmetnastane,ondatimeotpadajedankontradiktorničlan(tj.nebivstvovanje),ipredmetsepromijeniizjednogstanja(nebivstvovanja)udrugo(stanjebivstvovanja).Ovasepakopromjenanebimoglazbiti,kadbivstvovanjepredmetanebiovisnobiloonečemuizvansamogpredmetatj.kadsenebibivstvovanjenalazilosnekimbićemuuzročnojsvezi.Promjenaodnebivstvovanjanabivstvovanjebezuzročneovisnostiupravojetakostvarnonemoguća,kaoštojelogičkinemogućapromjenatvrdnjeunijek.«65

Akobinastajanje,tj.prijelazodnebitiubiti,bilomogućebezrazloga,tobiznačiloizjednačavatibitiinebiti,atojeuizravnojsuprotnostisprincipomprotuslovljakojeseubrajau»tri istine«–trinoetičkisigurnepretpostavkezasvakuspoznaju.66Tetriistine»dogmaticizovuprvotneitemeljneistine«.Onesu,tvrdiZimmermann,neoborive:

»Prvotnesuizato,jerihskeptici,kojiporičuistinitostnedokazanihspoznaja,morajupriznatiibezdokaza.Temeljnesupakzato,jerbiskepticimoglidvojitiologičkojvrijednostisvihdrugihsudova(iprematomesvegfilozofijskogumovanja),kadnebimoralipriznatiovetriistine.«67

Zimmermannvjerujedajeovime,nasuprottvrdnjamaapsolutnogskepticizma,dokazaokakoječovjeksposobanspoznatiapsolutnuistinu.No,onujednonastojiizbjegnutisubjektivizmudokazujućidalogičkanačela(premakojimaseravnanašaspoznaja)nisutekprirođenipsihičkizakoni,negodaseonitemeljenaobjektivnombitku,tj.da»izričuočevidneobjektivnesnošaje«.Naime,spoznajnisadržajtrebaseravnatipremapredmetima,paako:

»…čovjekmisaonesvojefunkcijeravnapologičkimnačelima,kojaseosnivajunaobjektivnombitku–ondaimamoutomsnošajuspoznajnogsadržajaspredmetomneprevarljivikriterij,dajesadržajistinitsamusebi,t.j.danjegovaistinitostvrijedizakojumudragopsihičkuorganizaciju,anesamozaljudsku«.68

Prisjetimoseda jeZimmermannsvojimnoetičkimpromišljanjemnastojaodokazatidajespoznajnisubjektsposobanspoznatiistinunesamoopojavnomnegoionepojavnom,metafizičkomsvijetu.Naime,upredgovorusvogadjelaNauka o spoznajiZimmermannističekakomujeglavnazadaćarazriješitipitanjemogućnostiistinitespoznajenapodručjumetafizike:

»Naukaospoznajiodgovaranapitanje:imaliikojegsmislaiotpočetiizučavanjemetafizike,traženjeodgovoranaspomenutaživotnapitanja,–ilitonemasmisla,akojesvanašasposobnostspoznavanjaograničenanapojavniiliiskustveni(fenomenski,empirički)svijet?Glavnojepitanje:jesmoliuopćekadri‘prekoračiti’granicuiskustvaispoznatiikojuistinuoprekoiskustvenim(metempiričkim,metafizičkim)‘stvarima’ilipredmetima(Bog,duša…)?«69

Zimmermann,uokvirusvojenoetike,otkrivadaključnuuloguurazrješenjuovogapitanjaimajulogičkanačelakojimasespoznajnisubjektslužiuspoznavanju.Našautortvrdidaselogičkanačelatemeljenaobjektivnombitkutedasestogavrijednostkaoiopsegspoznajemožeproširitinasavbitak,anesamonapojavni.Logičkanačelaposvompredmetutranscendirajuempirički



svijetpaćesvanašaznanstvenaspoznajaiuopsegumetafizičkihpredmeta,akojeuskladus logičkimnačelima, imatiapsolutnuvrijednost– tvrdio jeZimmermann.70

Zaključak

Boreći seprotiv subjektivizmaZimmermann jenastojaodokazatida je logičkaistinaobjektivna,tj.daimaapsolutnuvrijednostjerjeovisnaopredmetu(objektu)koji jenezavisanodsubjekta.Timejedošaodoskolastičkedefinicijelogičkeistinepremakojojsevrijednostspoznajetumačiunjenojovisnostiopredmetima,anepsihičkimzakonimamišljenja.Našautorje,nasuprotsubjektivizmu,tvrdiodavrijednostspoznajenematemeljuzakonimanašegmišljenja,negodasetemeljiuobjektivnombitkutejestoganeovisnaomisaonomsubjektu.Budući da jeZimmermannvećinu svoga stvaralaštvaposvetio istraživanjumogućnostispoznajeapsolutneistine,možemorećidasenjegovglavniznanstvenidoprinosodnosiupravonatopodručjefilozofije.No,unatočnjegovuiscrpnompokušajudokazivanjaistinitespoznajekojijesproveouokvirimavlastitenoetike,biobivelikipropustneistaknutidajeisamanoetikaZimmermannuposlužilajošjednom,višemciljunjegovefilozofije,atojeotkrivanjeodgovoranapitanjeosmisluživota:

»Komejepoznato,dasamnapisaonoetikuipsihologijuireligijskoetičkufilozofijusazavršnimdjelom‘Smisaoživota’,moćićeizsadržajarazabratisustavnuizgradnjutogafilozofiranja.Posljednjijeproblem(osmisluživota)biociljemfilozofiranja,njegovosnovnimotiv.«71

Naćismisaoživotabioje,kakoisamZimmermannpišeusvojojautoergografiji,»zametak«njegovefilozofije.NoetikajepritomtrebalaposlužitikaoonaznanostkojaćedokazatidaječovjeksposobanspoznatiapsolutnuistinutedajemožespoznatikakogledeBožjeegzistencijetakoigledepitanjaosmisluživota:

»Minefilozofiramozbogsamogfilozofiranja,nijenamkonačniciljusamomtraženjuistine,većupronalaženju,posjedovanjuistineiliuspoznajama,pokojimanašživotdobivasmislenudinamiku.Bašutomevidimosvrhufilozofijeinjezinstvaralačkidomašaj,dauslužbiistinebudevodičemživota.Zatonemafilozofije, a da ona ne bi bila filozofija života.Krajsvihvelikihimalihpitanjaostajenjezinglavnizadatak:bitisvjetlonošomnaputuživota.«72

63

StjepanZimmermann,Filozofija života, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb1941.,str.145.

64

S.Zimmermann,Filozofija i religija.Filozofijske istine o Bogu i o čovjeku: razumni temelj vjere, sv. II,str.37.

65


66

Vidi:AnteKusić,»Početciirazvojproblemanoetikeu filozofijiS.Zimmermanna«,u:V.Stipetić(ur.),Život i djelo Stjepana Zimmermanna,str.1–12,ovdje7.

67


68

Ibid.,str.223.

69

S.Zimmermann,Nauka o spoznaji,str.VII.

70

Usp. S. Zimmermann, Opća noetika, str.95–96.

71

S. Zimmermann, Putem života – autoergografija,Velebit,Zagreb1945.,str.87.

72

StjepanZimmermann,O hrvatskoj filozofiji i kulturi, IvanČehok (prir.),Hrvatskasveučilišnanaklada,Zagreb2001.,str.282.



IakojesvojomnoetičkomteorijomukazaonamnogerazilaznetočkeizmeđuvlastiteiKantovefilozofije,ijedanidrugifilozofsložilisusedajezadaćafilozofijeotkritiistinuosmisluživota.Zimmermannnapominje:

»Zafilozofijskobiznanje,kažeKant,matematičariprirodoslovacradodaosvusvojuznanost.Jernikojanamznanostosimfilozofijeneotkrivanajvećutajnu:pitanjeosmisluživota.«73

PosmrtnosretanživotsBogomživotnijeciljodnosnonjegovasvrha–rezultat je toZimmermannoveteističkefilozofijekojasvakakozaslužujezasebnoistraživanje.Zasadaistaknimotodafilozofija,premaZimmermannovumišljenju, imasvoj razlogopstankauprvomredukaoonaznanostkoja jeuskopovezanasodređivanjemsvrheivrijednostiljudskogaživota.Uskladustimpiše:»Mimožemoživjetiibezfilozofije,alibeznjenemožemoznatizaštoživimo.«74Utomsmislumožemorećidajezanjeganoetikauprvomredusvojevrstanuvod,tj.preduvjetneophodannaputupotragezasmislomživota.

Mihaela Lovrić

Zimmermann on the Knowledge of the Truth

AbstractThis contribution sheds light on the question of truth in the thought of a prominent Croatian 20thcentury philosopher – Stjepan Zimmermann (1884–1963). Zimmermann holds that the question of truth is not only a fundamental question of philosophy, but also one of science in general. In Zimmermann’s view, every scientific discipline is dependent on epistemology – the philosophical doctrine of true knowledge. A central task of noetics aims to answer the following questions: Is there absolute truth? Is all truth equally valid not only with regard to man (in relative terms) but also independently of the knower (in absolute terms)? Seeking an answer, Zimmermann adheres to the objectivist view, in accordance with which he defines “knowledge/cognitio” as the determination of the subject in terms of the object. By using the crucial evidence or proof of the objectivist noetics – the immediate manifestation of the intended reality in a proposition – Zimmermann expands the value of true knowledge/cognition beyond the limits of the laws of thoughts, and grounds it in the objective being.

Key wordsStjepanZimmermann,absolutetruth,relativetruth,objectivism,subjectivism,intentionality

73

S.Zimmermann,Temelji filozofije,str.261.74

Ibid.,str.166.

Documents

Zimmermann o spoznaji istine