Zlatno Doba_Bela Hamvas

8/12/2019 Zlatno Doba_Bela Hamvas

1/11

I. ZLATNO DOBA I APOKALIPSA

1. Do otprilike estote godine prije naeg raunanja vremena

ljudska je povijest kontinuirano povezana; tada, za jedne ili dvijeali nikako ne vie od tri generacije vrijeme se mijenja. Zastor

koji se gotovo rukama moe opipati razdvaja doba koje prethodi

i koje slijedi eststotu godinu; to to je prema nama, ispred je za-

stora i jasno je; to to je iza zastora, o tome treba nagaati.

Ljudske osobe naglo postaju nestvarne. Obrisi dogaaja, pak,

nejasni. Bitak1postaje nerazumljiv. O Kung-ceu imamo iscrpne

obavijesti sve do njegova privatnog ivota; lik samo jedannarataj starijeg Lao-cea gubi se u nejasnoi. O Heraklitu znamo

mnogo bitnih podataka; o samo nekoliko godina starijem

Pitagori puke legende. ovjek gubi tlo pod nogama do te mjere

da vjeruje da ne hoda po zemlji nego po stranoj zvijezdi.

Osnovne stvari postaju nesigurne; dogaaji i osobe ne mogu se

dohvatiti; bitak je zagonetan i vrijeme nejasno.

Otprilike esto godina prije naeg raunanja vremena u Kini

su ivjeli Lao-ce i Kung-ce, u Indiji Buddha, u Iranu posljednji

Zarathustra, u Maloj Aziji Heraklit, u Egiptu posljednji Toth, u

Italiji Pitagora. Promjena se danas pokazuje kao sputanje

zastora. Svi znakovi pokazuju da se to to se dogaalo nije samo

iskusilo, nego se tada bolje i razumjelo. I udno je da se o

kakogod udaljenim podrujima i kakogod meusobno neovisnim

ljudima jest rije, o promjenama sudi gotovo posve jednoznano

i gotovo s istim rijeima.

1 Vieznanost maarske rijei let predstavljala je potekou pri prevoenju.Odluili smo se prevesti je rijeju bitak, osim kada je rije o najvanjskijem

sloju bitka oitovanome u povijesnom vremenu, (p. prev.)


2/11

Tijekom dugih i velikih promjena - kae Buddha - nastaje

vrijeme kada se svijet okree prema unutra... tada se bia, poput

sjajnih zvijezda okreu prema unutra. Kristalnoistog su duha,

ive u nepomuenoj radosti, sjajei u vlastitoj svjetlosti krue uprostoru i u vlastitoj lj epot i ive beskrajno vr ijeme. - U vr ijeme

dugih i velikih promjena postoji doba, kada se svijet okree

prema van i tada bia potonu u ivot . Jo su od kr istalnoist og

duha, ive u nepomuenoj radosti, sjaje u vlastitoj svjetlosti i

krue u prostoru i u vlastitoj ljepoti ive beskrajno vrijeme. Tada

jo nema ni Sunca ni Mjeseca, ni zvi jezda , nema dana ni noi ,

nema tjedana ni mjeseci, ni mukaraca ni ena. I sada tijekomdugog vremena odjednom izroni zemlja dobra okusa i mekana

kao vrhnje i arena kao duga i mirisna i slatka kao med. Jedno je

bie poel jelo i okusilo je; svidjelo mu se, ali je od nje oednjelo.

Svi ostali su redom kuali ukusnu zemlju i svima se svidjela i svi

su od nje oednjeli. Ali tada kada su okusili zemlju, bia su

izgubila vlastitu svjetlost. I kada im se unutarnja svjetlost

izgubila, stvorila se vanjska svjetlost, veliko Sunce i Mjesec i

zvijezde, i nastali su dan i no, i nastali su tjedni i mjeseci. - I

bia, t o su vie je la zemlju, to su vie gubila vlastito

kristalnoisto duhovno bie i vlastitu ljepotu. I tada je nestala

ukusna zemlja i iz zemlje su poeli nicati izdanci poput gljiva, i

bia su je la izdanke, i t o su vie je la , tijela su im postajala sve

grublja, i ljepota im se sve vie gubila. I onda su nestali izdanci i

iz zemlje su rasle bobice, i bia su jela bobice i njihovo

kristalnoisto duhovno bie postajalo je sve grublje i ljepota im

se sve vie gubila. Tada su itarice jo divlje rasle, bijele poput

brana, ni je ih trebalo mljet i, bile su slatke, ni je ih trebalo pei.

to bi naveer ubrali do jutra je izraslo, to su ujutro ubrali do

veeri je izraslo. Bia su jela itarice, i sada se na dijelu njih

moglo vidjeti da su ene, a na drugom dijelu da su mukarci. I kad


3/11

bi se pogleda li obuzela bi ih vatrena st rast i zagr lili bi se. Ostali

su se sablaznili, i zato su bia poela graditi kue i sa svojom su

se sramotom tamo skrila. - Jednog je dana jedno bie reklo: Zato

idem po ito svako jutro i svaku veer? I ujutro je ubralo i ono zaveeru. ito tada vie nije posve izraslo nego samo upola. I ostali

su tako uinili i ito vie nigdje nije posve izraslo nego samo

upola. Opet, jedno je bie reklo: Zato idem po ito svaki dan? I

jedan je dan ubralo dost atno za dva dana . Al i ito je ve sada

raslo samo etvrt toliko i kada su bia odjednom ubrala za tjedan

ve je raslo samo osminu toliko. - to bi bilo, rekla su bia, ako

bismo zemlju podijel ili meus obno? Zemlju su podi je li li , i tadasu neka bia uzela tuu. Kada su ostala bia to vidjela, rekla su:

Izaberimo meu sobom nekoga tko e paziti da svi beru samo sa

svoje zemlje. I tako je ve postojao vladar i nakon toga je doao

sveenik i ratnik i graanin i seljak i rukotvorac. 2

2. Promjene od Kine do Italije jednosmisleno su procjenjivali

oko estote godine prije naeg raunanja vremena tako da je

ljudska povijest dospjela u posljednju fazu mranoga doba. Bitakse izgubio; ostao je samo ivot. Cijela se zbilja podijelila;

potpuna otvorenost se zatvorila; velike povezanost i su prekinute.

U samo nekoliko kratkih godina dogodila se nezamisliva

oslijepljenost i zaglupljenost. Heraklit se razljuti, gorko bjesni

prot iv neistih, koji se pr lja ju krvl ju i koji se hoe krvl ju

oprati - koji se poput svinja vesele u blatu; koji poput magaraca

radije biraju seke nego zlato. - Pitagora uzvikne: Nesretnici!Ne vide i ne razumiju da je dobro u nj ihovoj neposrednoj b lizini !

Malo ih zna kako se osloboditi vlastite nesree! Poput grubih

2 U svim su se sluajevima navoeni tekstovi prevodili bez obzira postoji li ve

pr ij evod u n as il i n e. Na im e, Hamvasevi p rij evod i esto s e r azlik uju od dr ugi h

pr ij evod a ak i na maa rs kom, a nje go ve in terpr etaci je mod a ne bi bil e

razumljive ukoliko bi se temeljile na drugom prijevodu, (p. prev.)


4/11

gruda kotrljaju se amo-tamo i neprestance se sudaraju s bezbroj

nevolja. Od roenja ih goni kobna pomutnja svuda, tjera ih

gore-dolje; i nitko nita ne razumije.

Kada su se bogovi nakon velikog blagdana vratili kui, YenHuije metra Kunga pitao: Zato si uzdisao za vrijeme blagdana?

Metar Kung je ovako odgovorio: Kada su veliki vladari jo bili

ovdje, nisam ivio, ali predaju o njima poznajem. Dok je Tao bio

na zemlji, svijet je svima pripadao; za vou su birali

najprikladnijeg: govorili su istinu i njegovali slogu... Nisu

poznavali la i pr ijevaru; ni je bilo ni lopova ni razbojnika . Kue

nisu imale vrata, ali nitko se ne bi uuljao. To je bilo vrijemevelike zajednice. Ali Tao se sakrio, svijet vie nije zajedniko,

nego osobno vlasnitvo. Grade zidine i tornjeve da bi osigurali

gradove. Pojavile su se prijevara i la i pojavilo se oruje... To

vrijeme zovu Siuno Blagostanje. Lao-ce pak kae: Tao su ljudi

napustili: tako su nastali udoree i dunost. Stvorile se pamet i

spoznaja: tako su nastale velike lai. Srodnici su se otuili meusobno:

tako su nastale djeja dunost i ljubav. Pomutnja i neredi zavladali sudravama: tako su nastale vjerne sluge.

3. Znanje koje se odnosi na iskonsko doba naglo nestaje.

Ostaje samo nejasna uspomena na zlatno doba: enja za

zaviajem koja eli uravnoteiti sve veu podivljalost ivota.

Nisu pojedinosti te koje nestaju , one, na ime, tijekom povijes ti

uvijek nestaju. Iz svijest i je nestalo ono to je najvanije i to je

obiavalo ostati; nestao je osjeaj kojim se moe razlikovatibitak i ivot; i nest ao je nagon koji moe b itak ostvarit i u ivotu.

Bitak je ono, o emu Buddha govori kada kae da se bia poput

sjajnih zvijezda okreu prema unutra. To je ono to Kung-ce zove

vremenom Velike Zajednice. Jo nije bilo ni udoreda ni

dunosti, ni pameti ni spoznaje, krvni se srodnici jo nisu

meusobno udaljili i u dravama jo nije vladao nered.


5/11

Bitak se zatvorio. Odjednom granice su bile tu. Bitak je

potonuo u ivot . Redom su se pojavi li navjetaji ivota : umjesto

pasivnost i djelatnost , umjest o mekoe i sitosti otpornost i

askeza, umjesto mirnog njegovanja, ljubavi, nehotina

pr ivlanost, umjesto udi rad, volja, dunost i s tega. Bia su ve

birala uvare jer su meusobno ot imala itna polja . To je bilo,

kako Kung- ce ree, vrijeme Siunog Blagostanja. Ljudi su

napustili Tao, veliki put iskona, i nastale su velike lai.

Razliku koju oznaava estota godina prije naeg raunanja

vremena, nije dovoljno izrei ovako: to to je bilo prije jest bitak,

to to je poslije jest ivot. To su uostalom samo dvije rijei. Dva

e navoda iz toga doba jasnije svjedoiti. Prvi je navod iz Zend

Avestei glasi: I Jiam-Shid eto izgradio prostrano veliko carstvo

koje je nazvao Ver i napuio ga je dvorinim, livadskim i

umskim ivotinjama, ljudima, pticama, psima i donio je vatru

crvenog plamena i sjeme svih postojeih ivotinja, i sva stabla, i

hranu. Voda je tekla u irokim tokovima i opkolila visoko

utvreno carstvo Ver. Tu su bile mnogovrsne ptice, plodna je

zlatna zemlja obilno rodila, u stidljivim mladiima ivjeli su

skromnost i potovanje. Djeca su bila jaka i rado su se hranila.

Carstvo je bilo ubavo i isto kao mjesto nebesnika, puno ljepote

i s visina slijevali su se slatki miomirisi. enstvena stabla bujno

su rasla iz zemlje i bogato raala voe. I meu blaenim

stanovnicima carstva Ver nije bilo vladara koji bi donosio stroge

zakone; nije bilo prosjaka, varalica, nije bilo neprijatelja koji bise uljali u mraku, nije bilo nasilnika koji bi napadali ljude, nije

bilo zuba koji mrcvare. Meu ljudima ni je bilo razlika , a ene se

nisu muile u poroajnim mukama. I u sredini drave, Jiam-Shid

je izgradio devet mostova, est veih i tri manja. I na vrhu

planine podignuo je golemu pa lau i opkolio je z idinama i podi-

jelio na sobe i otvorio velike prozore.


6/11

Drugi navod je izHenokove knjigei glasi: Kunem vam se tu,

pred licem mudraca i luda , jo ete mnogo tota vidjet i na ovoj

zemlji! Stavit ete na se nakit kao ene i arene haljine kao mlade

djevojke. Oni hodaju gore-dolje kraljevski dostojanstveno, u

moi, u srebru, zlatu i purpuru, asti i blagostanju od kojih se svi

nadimaju poput mora koje se razlijeva. Ali u njihovim glavama

nema niega, nita to su nauili, nikakve mudrosti i zato e

stradati skupa sa svojim blagom, skupa sa svojom moi, skupa sa

svojim dostojanstvom i njihov e se duh u sramoti, u smrtnome

strahu i siromatvu baciti u vatrenu pe. Kunem vam se, grenici,

kao to planina ne postaje slukinjom, kao to breuljak ne

posta je slugom, gr ijeh nitko ni je pos lao na zemlju - ljudi su ga iz

svojega ja stvorili i prokleti su svi koji u njemu sudjeluju...

Kunem vam se, grenici, kunem vam s e na sve sveto i veliko da na

nebu pamte vae opaine i ne dogaa se na zemlji nasilje koje

biste vi mogl i sakrit i. .. i nasilja su zapisana i znak ostaje do

sudnjega dana. Jao vama, luaci, jer e vaa ludost biti vaa

propast.. . i zna jt e, da st e zrel i za propast i nemojte se nadati da

ete ostati ivi... I u te dane e se narodi svijeta pobuniti i u

danima propasti narataji e se buniti. I u te dane bit e takva

oskudica da e ljudi razderati svoju djecu... I potonut e u bez-

bonost , jer e nj ihova sr ca izgubit i razum i nj ihove e oi

oslijepiti od drhtanja i od stranih snovienja... I u te dane i oeve

i sinove e dotui istodobno, i braa e se u isto vrijeme izgubit i,

dok e krv tako tei poput iroke rijeke.. . I konji e do prsa gaziti

po krvi , i koi je e do osovina potonut i u krvavu b latu. I u t e dane

e sii aneli na zemlju i skupit e grenike i drat e nad njima

veliki strani sud.

4. Podrobnijem objanjenju jo nije prilika. Treba se

zadovoljiti time, da je u navedenom dijelu Zend AvesteJiam-Shid

taj iskonski kralj kojeg kineska predaja poznaje pod imenom

Huang-Ti (Veliki uti Gospodar), hinduistika predaja kao


7/11

Manua, egipatska kao Menesa, a grka kao Minosa. Taj

Jiam-Shid stapa se u predajama s vladarima drugih naroda i nije

drugo nego ovjek, i to iskonski Duh-ovjek. Hebrejska predaja

tog ovjeka zove Adam. To je Prvi i Prvotni ovjek. Jiam-Shidustanovljuje carstvo mira, ljepote, reda i plodnosti. Carstvo je

bilo ubavo i ist o kao mjes to nebesnika. To je bio Ver koji u

grkoj tradiciji zovu zlatno doba a u hebrejskoj Eden.

Na to sada , t o bi bilo na jvani je, moemo uputit i samo s

nekoliko rijei: ima li zlatno doba realnost 3 ? Kao odgovor

dovoljna je slika: Zarathustra i njegovi suvremenici Lao-ce,

Buddha, Heraklit, takve su ljudske osobnosti kakve otada

povijest uzalud trai. Ta je injenica jo vie oita danas nakon

dvije tisue i petsto godina, nego to je onda bila oita. Izrazi

kao duhovna snaga, dubina, nadljudska veliina nimalo se ne

pr ib liava ju pravim obil jejima tih osobnost i. Svi su oni zlatno

doba shvaali zbiljskim i to trebamo prihvatiti bez obzira to

danas od njih bitno manje znaajni ljudi to nijeu.

to ini Jiam-Shidovo carstvo zlatnim dobom? Odgovor je

jednost avan: devet most ova. Zend Avesta pie, da je ovj ek

izgradio devet mostova u sredini drave, est velikih i tri manja.

Kamo mostovi vode, o tome Zarathustra na tome mjestu ne

govori. Ali iz drugih dijelova svete knjige ispostavlja se da je od

devet mostova osam srueno na kraju zlatnoga doba i ostao je

samo jedan. Ime tog jednog je Chinvat; tim mostom prelaze due

koje odlaze sa zemlje i vraaju se u nevidljivo. Chinvat povezuje

vidljivi i nevidljivi svijet; Nebo i Zemlju; materijalnu i duhovnu

kreaciju.

3 Osobitost je Hamvaseva stila i to da ponekad rabi maarske, a ponekad rijei s

korijenom iz klasinih jezika. Tako npr. kada se u tekstu susreu as zbilja, as

realnost, ne radi se o nemaru prevoditelja nego o potivanju autorova stila. (p.

pr ev.)


8/11

Carstvo Ver ini zlatnim dobom to da su Zemlja i Nebo

povezani s devet most ova; da bitak ima slobodni i mnogos truki

silazak u ivot, i ivot ima slobodni i mnogostruki uzlaz u bitak.

Iz ivota u bitak deveterostruki je prijelaz. Devet nije drugo nego

prvih devet brojeva decimalnog reda, velika Devetka Egipta.

Zlatno je doba ono vrijeme kada je ivot otvoren prema bitku;

kada aneli silaze na zemlju i duh u materijalni svijet

devetorostruko struji.

Tom letiminom komentaru jo treba dodati: zlatno je doba

vrijeme mira, ljepote i plodnosti, na zemlji se ostvarila zbiljska

realnost. Tada su duhovne i boanske snage nesmetano i obilno

ulazile u ljudsku sudbinu, u ivot zajednice, u prirodu i u materiju

i prosvijetlile, posvetile i ucjelovile sve to je ivjelo na zemlji.

Vidljivi se svijet na prirodan nain upotpunio s nevidljivim. To je

ivot inilo bitkom; to ga je inilo cjelovitim, potpunim,

jedinstvenim. To je obil jeje zlatnoga doba: bitak.

5. Od devet mostova osam ih je srueno, i taj jedan Chinvat

ostao je samo radi' toga da bi se due mogle vratiti u nevidljivi

duhovni svijet. Taj glas vie nijeZend Avestin, nego Henokov, apokaliptikoga proroka. Taj glas

koji jo i danas govori kao da je danas napisan: bolan i oajan

krik slomljenog i razdrtog ovjeka kao to planina ne postaje

slukinjom, kunem se, grijeh nitko nije poslao na zemlju, ljudi su

bil i t i koji su ga iz svojega ja st voril i, i proklets tvo pada na sve

koji u njemu sudjeluju. Nema toga glasa koji bi se vie

razlikovao od Zend Avestina, od poglavlja o Veru. To je bio glas

bitka; ovaj ivota. Taj je otvorenog bitka; ovaj zatvorenog

ivota. Cjelina svijeta se razbila i ovjek se koprca u jednoj

njezinoj polovici. U carstvu jiam-Shida medu blaenim

stanovnicima nije bilo vladara koji bi donosio stroge zakone.

Bia su se poput sjajnih zvijezda okretala prema unutra. Devet

mostova je spajalo Nebo i Zemlju. To je bilo vrijeme Velike


9/11

Zajednice. To je bilo zlatno doba. A ovo ovdje je apokalipsa,

kada nasilni monici natovareni nakitima, kraljevskim

dostojanstvima, hodaju amo-tamo, u purpuru i u blagostanju, u

zlatu i asti, naduti poput mora. Ali prorok zna, kakav e biti

kraj. to e biti? Sud. Kunem vam se, da e se tih dana s neba

spustiti aneli i grenike e skupiti na jedno mjesto i drat e

veliki i strani sud nad njima. Neisti se uprljaju krvlju i krvlju

se hoe oprati. Nesretnici... kobna pomutnja ih goni, i tjera

gore-dolje. Henok, Heraklit, Pitagora. I Lao-ce: U dravama je

zavladao nered... I uskrsnule su velike lai.

Zlatno doba nije drugo nego bitak. To je potpuna cjelina,zajedno i vidljivo i nevidljivo. I Zemlja i Nebo, i Bog i ovjek. To

je Velika Zajednica . Zajedno su, pak, radi toga, jer pripada ju

zajedno, jedno bez drugoga su samo polovica, samo razlomak.

Apokalipsa je taj razlomak. Razlomljeni bitak, koji je samo

materijalno, samo zemaljsko, samo ivot. Razlomljeni bitak,

zatvoreni bitak, koji kunem se, nitko nije poslao na zemlju,

ljudi su bili ti koji su ga iz svojega ja stvorili. Zbog tograzlomljenog bitka, na kraju svih vremena pozvat e ih se na red,

tada e aneli drati nad njima veliki i strani sud.

Eto, to je vanost estote godine: prije nje zlatno doba, poslije

apokalipsa.

6. Nakon toga ne bi b ilo razumno tvrditi da zlatno doba nema

realnosti. Zlatno je doba preduvjet apokalipse. Apokalipsa se bez

zlatnoga doba ne moe razumjeti. Sve patnje, svi grijesi, cijelapomutnja zato jest patnja, grijeh i pomutnja, jer budno ivi

ovjekova svijest o ubavoj i istoj ljepoti carstva Ver. Svaka

patnja je samo u usp oredbi sa sreom patnja. Sve nega tivno samo

u usporedbi s pozitivnim je negativno. Sva pomutnja samo je u

usporedbi s redom pomutnja. Apokalipsa samo u usporedbi sa

zlatnim dobom jest apokalipsa. Iskonska slika i ideja

svakovrsnog ivota jest bitak i njega se anamnezom s jeamo svi.


10/11

U dvije rijei koje stre jedna prema drugoj kao dva maa

smijemo vidjeti samo dvije vie manje uspjene slike, koje

estotu godinu ele osvijetliti s obje strane. Te dvije rijei dva su

pojma, bitak i ivot , dva slikovito izreena i svjes no formirana

oblika, temeljne razlike izmeu otvorenog bitka i zatvorenog

ivota, izmeu dvaju naina ivota.

Sada ve moemo otvorenije govoriti. Pitanje estote godine

nije, je li postoja lo zlatno doba ili ne, nego postoji li mogunost

povratka u zlatno doba . To je otada st alno, skriveno ali jedino

pitanje ivota: moe li se opet zadobit i dragocjeno izgubljeno

carstvo Ver, gdje nema zuba koji mrcvare. Ili, ako ne, moe li se

ponovno ostvarit i. Jer zlatno doba ni je drugo nego iskonska slika

ivota. Taj razrijeeni ivot jest dovren, oblikovan, gotov i

zavren bitak bez nedostataka. I jer je zlatno doba bitak, nije

drugo nego predmet stalne i neprestane udnje u svakom ovjeku

i u svako doba. A apokalipsa je naet i rastresen ivot, ivot u

tekuem stanju, bezoblino, nerazrijeeno. Zlatno doba je ispu-

njenje, apokalipsa je mogunost. I otkada se zlatno doba

izgubilo, ovjeanstvo ivi u apokalipsi.Apokalipsa doslovce znai: revelatio, otkrivenje, sudstvena

objava. Zlatno doba doslovce znai: blaena srea. Ta dva izraza,

dva su krajnja stanja bitka.

Otkada je ovjeanstvo izilo iz zlatnoga doba, oblikovano,

dovreno, smisleno, sretno i puno bitka smeuralo se na

mogunost. Svoju je nedvojbenu realnost izgubilo. To je vanost

estote godine. Postojanje od tog trenutka nema vie razrjeenja,samo mogunosti; nema oblike, samo mogunosti; nema smirenja

nego opet samo mogunosti. U apoka lipsi postaje svaki cjeloviti

i dovreni oblik tekuim: taj tekui oblik je mogunost. I ta

mogunost sa svim ostalim mogunostima ba je u apokalipsi. Jer

sud, o kojem je stalno rije, oitovanje je presudne rijei duha -

boga. Sud i ocjena ivota, koji se ot rgnuo od bitka. To je krajnj i

smisao Henokove knjige, i to je vanost otada oglaene apo-


11/11

kalipse. ivot se otrgnuo od bitka, ali st oji pred njegovim sudom.

Sve Lao-ceove, Buddhine, Heraklitove, Pitagorine rijei imaju

svoju apokaliptiku otricu. Apokaliptiki karakter ovjeanstva

nakon zlatnoga doba jest da stoji pod presudom.3 Transkripcija imena i termina iz arhajskih kultura preuzeta je od autora,osim grkih i latinskih, (p. prev.)

Documents

Zlatno Doba_Bela Hamvas