MARULIĆEVI DANI 2004.

ZNANSTVENI, KNJIŽEVNI I IZDAVAČKIPROGRAM

(22-24. travnja)

Split, travanj 2004.

2

Organizatoriznanstvenoga, književnog i izdavačkog programa:

Društvo hrvatskih književnikaDruštvo prijatelja kulturne baštine, Split

Književni krug SplitUdruga Biblijski vrt Stomorija – Kaštela

Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu

3

KALENDAR ZBIVANJA

ČETVRTAK, 22. TRAVNJA

9.00 sati, Zavod HAZUPrvo zasjedanje Četrnaestoga međunarodnoga znanstvenog skupa

o Marku Maruliću18.00 sati, Zavod HAZU

Svečano otvorenje znanstvenoga, književnog i izdavačkogprograma Marulićevih dana:Prigodno slovo: Bratislav LučinPjeva: Ženska klapa »Filip Dević«, pod ravnanjem maestraDuška Tambače

18.30 sati, Zavod HAZUDodjela nagrada Dana hrvatske knjige: Judita, Davidias, Slavić

(Društvo hrvatskih književnika)19.00 sati, Zavod HAZU

Pjesnička posveta: Hrvatski pjesnici Marulićevu Splitu (Društvohrvatskih književnika)Sudjeluju: Lidija Bajuk, Jakša Fiamengo, Duško Geić, EnesKišević, Petar Opačić

19.45 sati, Trg braće RadićaPolaganje vijenca na Marulićev spomenik

20.15 sati, crkva sv. FraneSveta misaPjeva: Ženska klapa »Filip Dević« pod ravnanjem maestra Duška

TambačePolaganje vijenca na Marulićev grob (Društvo prijatelja kulturne

baštine Split)

4

PETAK, 23. TRAVNJA

9.00 sati, Zavod HAZUDrugo zasjedanje Četrnaestoga međunarodnoga znanstvenog skupa

o Marku Maruliću18.30 sati, Zavod HAZU

Predstavljanje knjige:Nedjeljka Paro: Bibliografija Marka Marulića III: radovi o Maruliću

(1565-2000), Književni krug Split – Marulianum, Split 2003.Govore: Dubravka Dujmović, Neven Jovanović i Nedjeljka Paro

19.30 sati, Zavod HAZUPredstavljanje knjige:Mladen Parlov: Speculum virtutis: Marko Marulić i njegova

teološko-duhovna misao, Književni krug Split – Marulianum,Split 2003.

Govore: Šimun Bilokapić, Branko Jozić i Mladen Parlov

SUBOTA, 24. TRAVNJA

17.00 sati, Biblijski vrt Stomorija (u Kaštelima)Obilazak vrta (vodi Ivna Bućan)Književna večer posvećena MarulićuGovore:Mirko Tomasović: Znamenitost Marka Marulića kao oca hrvatske

književnosti i europskoga humanistaBratislav Lučin: Suzanin vrt i zemaljski raj: slike prirode u

Marulićevu pjesništvuMarulićeve tekstove kazuje Josip GendaPjevaju: Pučki pivači KUD »Ante Zaninović«, Kaštel Kambelovac

5

»The best and most authentic Christian allegory of the period was writ-ten not by an Italian but by a Croatian humanist, Marko Marulic, towardsthe end of the fifteenth century. (...)

The one exception to the poetic mediocrity of Christian Latin epic,Marulic’s Davidiad, is impressive not for its inherent design or structure,but for the lucidity of its allegorical framework, the superiority of its narra-tive to that of Statius or Juvencus, and the beauty of its imagery.«

(Mario A. di Cesare, Vida’s Christiad and Vergilian Epic, ColumbiaUniversity Press, New York – London, 1964, str. 74; 83)

Marko Marulić: Davidijada (autograf)

6

ČETRNAESTI MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUPO MARKU MARULIĆU

Organizator: Književni krug Split — Marulianum22. i 23. travnja 2004.

Zavod HAZU u Splitu, Trg braće Radića 7

RASPORED IZLAGANJA

ČETVRTAK, 22. TRAVNJA

Voditelji: Bratislav Lučin i István L™kös

9.00 sati

Uvodna riječ: Bratislav LučinGorana Stepanić (Zagreb): Muke kršćanskog pripovjedača:

strategije pripovijedanja u DavidijadiNeven Jovanović (Zagreb): Tijelo alegorije: jezični izraz

Marulićeve Tropologica Dauidiadis expositio

Miroslav Palameta (Città del Vaticano): Marulićeva tropologijau svjetlu patrističke alegoreze

Ružica Pšihistal (Vinkovci): Davidove žene u Alegorijskometumačenju Davidijade

10.45 — 11.15 sati: Rasprava

11.15 — 11.45 sati: Odmor

11.45Vinko Grubišić (Kitchener, Ontario): Opisi »Tartara« i »Pakla«

u Marulićevoj Davidijadi i Evanđelistaru

Mirko Tomasović (Zagreb): Abšalom i Hanibal (Marko Marulić ihvarski književni krug)

Bratislav Lučin (Split): Marko Marulić i fra Giovanni Giocondo:tragovi jednog dodira

13.00 — 13.30 sati: Rasprava

7

PETAK, 23. TRAVNJA

Voditelji: Mirko Tomasović i Francisco Javier Juez y Gálvez

9.00 sati

Gianna Gardenal (Padova): Alcune osservazioni sulla lingua esullo stile della Davidiade di Marko Marulić (i primi tre libri)

MaÞÞÞÞÞgorzata Kryska (Warszawa): Nazočnost Marulićevih knjiga upoljskim knjižnicama

Charles Béné (Meylan): L’oeuvre de Marulić en Europe Centraleau 17e siècle: Le Cesta do Nebe de Šimon Lomnickÿ (Prague1621)

Francisco Javier Juez y Gálvez (Madrid): Maruliana i Croaticau Kolumbovskoj knjižnici u Sevilli

10.45 — 11.15 sati: Rasprava

11.15 — 11.45 sati: Odmor

11.45István L™kös (Eger): Književna vrsta Judite u razvoju epa od

antike do romantizmaBranko Jozić (Split): Otpor i predanje: Marulićevi nazori o

autoritetu i posluhuMladen Parlov (Split): Žena u misli Marka Marulića

13.00 — 13.30 sati: Rasprava i završetak znanstvenoga skupa

8

Izdanja Marulićeve Davidijade:Zagreb 1954 (editio princeps), Merida (Venezuela) 1957, Zagreb 1974, Split 1984.

9

SAŽETCI

Dr. Charles Béné, prof. ém.Sveučilište Stendahl, Grenoble

MARULIĆEVO DJELO U SREDIŠNJOJ EUROPI U 17. STOLJEĆU:CESTA DO NEBE ŠIMONA LOMNICKOGA (PRAG 1621)

Cesta do Nebe pruža još jedan primjer širenja Marulićeva djela uEuropi razdiranoj herezama i građanskim ratovima. Objavljena trudomkršćanina koji je ostao vjeran Rimskoj crkvi, Šimona Lomnickog izBudče, u Pragu 1621, u predvečerje dramatičnih događaja koji će završitipobjedom Filipa II. nad pobunjenim pristašama kalvinizma, ta knjiga jenudila pripravu za progonstvo i za mučeništvo (to je bio cilj vjernogaprijevoda pet poglavlja Institucije posvećenih trpljenju i mučeništvu – knj.V, pogl. 2-6), ali ujedno i upozorenje vjernicima pred kalvinizmom koji seveć snažno ukorijenio u Pragu (to je bila uloga pjesme na početku, kojaizravno optužuje Kalvinovo krivovjerje, te završne pjesme Allusio adpatientiam, koja ponavlja spomenuto upozorenje).

Proučavanje češkoga prijevoda spomenutih pet poglavlja Institucijepokazuje da je prijevod Lomnickoga vrlo vjeran, a da mu je kao predložakposlužilo antwerpensko izdanje iz 1577.

Češka je kritika ignorirala ovaj prijevod Lomnickoga zbog propusta ubibliografskom pregledu Knihopis ceskych… tisku (Prag 1941), koji gapripisuje samom Maruliću (!), pa je on tako ostao nespomenut i u jedinojmonografiji posvećenoj Lomnickomu.

Dr. Charles Béné, prof. ém.Université Stendahl, GrenobleL’OEUVRE DE MARULIĆ

EN EUROPE CENTRALE AU XVIIe SIÈCLE:LE CESTA DO NEBE DE ŠIMON LOMNICKY (PRAGUE, 1621)

Le Cesta do Nebe (Le chemin du Ciel) offre un nouvel exemple durayonnement de l’oeuvre de Marulić dans une Europe déchirée par leshérésies et les guerres civiles.

Publiée à Prague en 1621 par un chrétien resté fidèle à l’Eglise ro-maine, Simon Lomnickÿ, de Budec, au lendemain d’évènementsdramatiques qui devaient aboutir à la victoire de Ferdinand II sur lesinsurgés adeptes du calvinisme, elle offrait à la fois une préparation à lapersécution et au martyre: c’était le but de la traduction fidèle des cinqcapitres de l’Institutio consacrés à la patience et au martyre (Institutio,Livre V, chapitres 2, 3, 4, 5, 6) mais aussi une mise en garde des fidèles

10

devant un calvinisme largement implanté à Prague: c’était de rôle dupoème liminaire, qui dénonçait directement l’hérésie de Calvin, et dupoème final “Allusio ad patientiam” qui reprenait les mêmes mises engarde.

Une étude de la traduction tchèque de ces cinq chapitres de l’Institutiomontre la fidélité de Lomnickÿ envers le texte de Marulić, l’éditionchoisie: c’est l’édition Fowler de 1577, mais elle explique aussi pourquoicette oeuvre majeure de Lomnickÿ a été négligée par la critique tchèque:une erreur de la Knihopis ceskych... Tisku (Prague, 1941) ne signale pascette traduction dans les oeuvres de Lomnickÿ, mais l’attribue à MarkoMarulić (!), ce qui l’a exclue de l’unique monographie consacrée auxoeuvred de Lomnickÿ.

Dr. Gianna GardenalSveučilište u Padovi

NEKA ZAPAŽANJA O JEZIKU I STILU MARULIĆEVEDAVIDIJADE (PRVA TRI PJEVANJA)

Nakon kratka uvoda u stvaralaštvo epskih poema i tragedija religioz-nog nadahnuća istražit ću narativnu tehniku prvih triju knjiga Davidijade,dakako uz letimično uspoređivanje s biblijskim tekstom.

Posebno su zanimljivi piščevi istupi protiv poganskih Muza (uzusporedbe s Juvenkom, Giovannijem Francescom Contijem, zvanim Stoa,navodeći samo neke) i oni upravljeni kršćanima.

Osim kod očitih dilatacija i amplifikacija, pozabavit ću se nekimvidovima opisa prirode, posebice karaktera i psihologije primjerice Šaula,koga obilježavaju stalne oscilacije i promjene raspoloženja. Nadalje,pokušat ću doći do formulacije opisa osobe (descriptio personae) kao štosu David, Golijat, Mikala, vjerojatno nadahnutih srednjovjekovnimpjesničkim umijećem. Glede osoba navest ću paralelizme i razlike izmeđuGolijata i Davida (primjerice kod obojice oči su mrke).

Naposljetku donosim neka zapažanja o stilu, retoričkim figurama kojese u Davidijadi najčešće pojavljuju te o izvorima na kojima se Marulićponajviše nadahnjivao; drevnim pjesnicima, poglavito Vergiliju iepičarima, te onima iz kasnijega kršćanskog razdoblja (Juvenko, Sedulije,Arator, Ciprijan Gal, Avit, Pavao Nolanski, Paulin iz Perigorda, VenancijeFortunat, itd.); zatim ću se kratko pozabaviti pitanjem poznavanjaLukrecija preko dviju posebnih natuknica.

Glede opisa krajobraza može se reći kako oni ponajviše potječu odklasičnih autora, a oni koji se odnose na pripovijedanje u užem smislu odkasnoantičkih autora, mada se mnogi izrazi pojavljuju kod obiju skupina.

11

Dr. Gianna GardenalUniversità di Padova

ALCUNE OSSERVAZIONI SULLA LINGUA E SULLO STILEDELLA DAVIDIADE DI MARKO MARULIĆ (I PRIMI TRE LIBRI)

Dopo un breve cenno alla produzione di poemi epici e di tragedie diispirazione religiosa, cercherò di esaminare la tecnica narrativa dei primitre libri della Davidias, soprattutto, ovviamente, con un rapido confrontocon il testo biblico.

Si rivelano di particolare interesse gli interventi dell’autore contro leMuse pagane (e per questo confronta Giovenco, Giovanni FrancescoConti, detto Stoa, per citarne solo alcuni) e quelli rivolti ai cristiani.

A parte le ovvie dilatationes e amplificationes, mi soffermerò sualcuni aspetti delle descrizioni della natura, ma soprattutto su quelle delcarattere e della psicologia, ad esempio, di Saul, caratterizzata da continueoscillazioni e mutamenti di stati d’animo. Inoltre cercherò di cogliere laformulazione della descriptio personae di taluni personaggi, quali David,Golia e Micol, probabilmente ispirata alle ‘arti poetiche’ medievali (ma èda verificare). A proposito di personaggi, noterò i parallelismi e ledifferenze tra Golia e David (per esempio, gli occhi torvi in entrambi).

Infine alcune osservazioni sullo stile, sulle figure retoriche maggior-mente ricorrenti nella Davidias e sulle fonti alle quali si è ispiratoprevalentemente il Marulić; i poeti antichi, soprattutto Virgilio e gli epici,e quelli della tarda cristianità (Giovenco, Sedulio, Aratore, Cipriano Gallo,Avito, Paolino da Nola, Paolino di Perigord, Venanzio Fortunato etc.);tratterò poi brevemente del problema della conoscenza di Lucrezio,attraverso due lemmi specifici.

Per quanto riguarda le descrizioni paesaggistiche, si può affermareche esse derivano per lo più dagli autori classici, quelle concernenti ilracconto vero e proprio da quelli tardo-antichi, anche se molte espressioniricorrono in entrambe le serie di auctores.

Dr. Vinko GrubišićSveučilište Waterloo, Kanada

TARTAR I PAKAO U MARULIĆEVOJ DAVIDIJADI I UEVANGELISTARU

Evangelistar, koji je među Marulićevim najznačajnijim latinskimproznim djelima, ponajprije je moralizatorsko djelu u kojemu se u skladus pokretom “devotio moderna” češće govori o paklu. Po Marulićevu

12

nahođenju, svrha ljudskog zemaljskog proputovanja i jest izbjeći paklenemuke i uzornim životom zaslužiti vječnu nagradu u Kraljevstvu ne-beskom. A da se to postigne, potrebno je držati se Kristova nauka i slijeditiprimjere iz Evanđelja posebno, te iz drugih knjiga Novog zavjeta i neštorjeđe Staroga zavjeta. Ti primjeri čovjeku mogu biti najbolji putokaz.Evanđelistar ima sasvim naglašenu praktičnu svrhu, jer to djelo nije samoza čitanje nego je zamišljeno kao gradivo za svakidašnja razmišljanja.Stoga su u njemu reminiscencije na klasičnu mitologiju veoma rijetke.Štoviše, u njemu Marulić prema starim klasičnim pjesnicima zauzimljeodlučno negativan stav.

Za razliku od Evanđelistara, u Davidijadi ima podosta reminiscencijana događaje, pojave i osobe iz grčko-rimske mitologije. Tako je umjestopakla kakav nalazimo u Novom zavjetu na nekoliko mjesta opisan “tartar”,koji je blizak starozavjetnom poimanju podzemnog svijeta, a u nj dospije-vaju samo duše grješnika.

U radu se također uspoređuju Marulićeva poimanja podzemnogsvijeta u Davidijadi i Evangelistaru s opisima istog motiva u nekimnjegovim drugim djelima.

Dr. Vinko Grubišić,University of Waterloo, Canada

»TARTAR« AND »HELL« IN MARKO MARULIĆ’SEVANGELISTARIUM AND KING DAVID’S DEEDS

Marko Marulić’s Evangelistarium, one of his main prose works inLatin, clearly illustrates ideas of »devotio moderna«. In his moralizingtext, the author frequently mentions Hell. The main aim of the human jour-ney on Earth, in Marulić’s opinion, is how to merit the Heavenly Kingdomand to avoid eternal sufferings in Hell. It is possible to reach Paradise onlythrough a virtuous life following Christ’s teaching as exemplified in thefour Gospels as well as in other books of the New and Old Testaments.Evangelistarium is a practical Christian work not only for reading, but alsofor meditation.

Unlike in his poetic works, in Evangelistarium Marulić avoids all al-lusions from Greek or Roman mythology. Moreover, he mentions severaltimes that followers of Christ should abandon reading books by paganwriters and instead read only the books of the New and Old Testaments.

In describing Hell in his Evangelistarium, Marulić uses no termsother than »Hell« or »infernal abyss«.

13

Unlike his Evangelistarium, Marulić’s epic poem King David’sDeeds, consisting of fourteen cantos, is full of references to Greek andRoman mythology. In that poem, Hell is usually called »Tartara«, which,unlike in Greek mythology, is a place destined only for sinners.

This paper focuses on Marulić’s conception of the dwelling place ofsouls, and considers the same topic in his other prose and poetic worksthan Evangelistarium and King David’s Deeds.

Mr. Neven JovanovićFilozofski fakultet, Zagreb

TIJELO ALEGORIJE: JEZIČNI IZRAZ MARULIĆEVETROPOLOGICA DAVIDIADIS EXPOSITIO

Alegoreza, nama tuđ način tumačenja svijeta, pokazuje se kaotemeljno načelo Marulićeve poetike. U skladu s tim, i TropologicaDavidiadis expositio (nekih 5500 riječi dug tekst napisan oko 1517.zajedno s Davidijadom, i sačuvan kao dio istoga rukopisnog kodeksa)zavrijedila je preispitivanje. Što ćemo naći ako Tropologica Davidiadisexpositio jednom ne promatramo kao »privjesak« uz Marulićev latinski ep,već kao njegovu jednakovrijednu protutežu?

Istražit ću i prikazati jezična sredstva kojima Marulić u TropologicaDavidiadis expositio formulira alegorijska tumačenja, kako bih identifi-cirane postupke usporedio s alegorezama iz Evanđelistara (prvo poznatoizdanje Venecija, 1516). Ovo će biti prvi korak prema odgovoru napitanje: alegorizira li Marulić uvijek na isti način?

Mr. Branko JozićMarulianum, Split

OTPOR I PREDANJE: MARULIĆEVI NAZORI O AUTORITETU IPOSLUHU

Poznato je da je sav Marulićev opus ukorijenjen u Svetom pismu itradiciji, u kojoj je općeprihvaćen stav da se svatko treba pokoravati višimvlastima, jer nema vlasti osim od Boga. One koje postoje, od Boga suuspostavljene (Rim 13, 1-2). Teološka je misao Adamovu neposluhu (čijesu posljedice grijeh i propast, prokletstvo i smrt) suprotstavljala Kristovopodlaganje volji Očevoj (što je urodilo spasenjem i milošću). Pokornost jepromicana kao vrhunska krepost: bogata monaška, a onda i redovničkatradicija pruža brojne primjere ostvarivanja toga ideala. Marulić je natragu te tradicije; i za njega je kršćanski ideal suobraziti se s Kristom (Ev

14

3, 24), a posluh je »kripost sama«; posluh starješinama jest kao posluhBogu.

No, to je stav na idejnoj i idealnoj razini. Ima u njega enkomijastičkihizričaja o nositeljima autoriteta (duždevima, papama), međutim kad veličaneku osobu na položaju, on u njoj zapaža vrlinu i doprinos općem dobru.Kad tome nije tako – a u njegovo je vrijeme renesansni individualizamzahvatio i Split i svjetovnost se uvukla u Crkvu – kao osviješteni humaniston zna poput pisaca satiričkih epigrama (paskvila) ili u prozi uputiti oštre iopominjuće riječi – splitskim plemićima: Skupljajte se na vijeće, o općemse brinite dobru / Štujući zakone, red, čestitost, pravdu i riječ... akršćanskim vladarima koji međusobno ratuju: Opametite se napokon,bezumnici. Istina, poticajno piše kako svećenicima valja iskazivati najvećučast jer su Kristovi namjesnici (Ins III, 5), ali isto tako od njih traži da senad drugima ističu krepostima koliko ih nadmašuju ugledom i čašću.Očinskom strogošću proziva i kori redovnike zbog njihova vladanja premasvjetovnim uzancama. One pak koji stupaju u svećenički stalež kako biprisvojili crkvena dobra te živjeli lagodno i raskalašeno prispodablja slicemjernim Judom (De hum) i pastirima koji za sebe uzimajući mlijeko ivunu od ovaca potkradaju gospodara (Par 42). Zna on sarkazmom ošinutii konkretne osobe na visoku položaju. Upirući prstom u gramzivogasplitskog nadbiskupa Bartolomeja Averoldija piše: Pogledaj kako od svecanaš je različit Bartol: / Svetac zbog Krista je draßn – Krista je odrao naš!Ne ustručava se raskrinkati hinjenu pobožnost ni samog pape: opisujekardinala koji je živio čestito, skromno i pobožno dok nije postao papa, aonda se korjenito promijenio. Svoje ironične prikaze i pouke Marulićnajčešće završava proročkom opomenom i osudom kazujući da su ipodložnici i nositelji autoriteta u službi univerzalnih vrijednosti panjegove misli i danas odišu aktualnošću i snagom.

Dr. Francisco Javier Juez y GálvezSveučilište Complutense, Madrid

MARULIANA I CROATICA U KOLUMBOVSKOJ KNJIŽNICIU SEVILLI

Kolumbovsku knjižnicu u Sevilli ponekad nazivaju »Američkimpothvatom« jer se zapravo oblikovala na temelju bogatstava iz tadanedavno otkrivenih Zapadnih Indija. Bez golemih sredstava osiguranihotkrićem njegova oca, Hernando Colón (1488-1539) ne bi mogao ostvaritivelebni projekt svoje knjižnice koja je sadržavala više od 15.000 ruko-pisnih i tiskanih svezaka. Od nje je danas ostalo manje od trećine njezina

15

izvornog sadržaja. Najambiciozniji projekt usmjeren k rekonstruiranjuKolumbova kataloga kakav je bio 1539. prekinut je u samim počecima:stigao je tek do 1200. sveska.

U današnjim fondovima Kolumbovske knjižnice Marulića predstavljasamo jedno izdanje: Evangelistarium iz Basela 1519, knjiga razmjernočesta u španjolskim knjižnicama. No znamo da to nije jedino izdanjeMarulića koje je nabavio Admiralov nezakoniti sin: preko njegovihvlastitih rukopisnih kataloga ustanovili smo da je Hernán Colón po-sjedovao najpotpuniju zbirku Marulićeva latinskog opusa u Španjolskojsvih vremena, zbirku koja ni dan danas nije nadmašena.

S druge strane, Marcus Marulus Spalatensis nije bio jedini hrvatskipisac koji je zanimao velikoga španjolskog bibliofila. Bilo da su sačuvanido danas, bilo — što je mnogo teže ustanoviti — da su dio izgubljenihfondova, nailazimo na rukopise, inkunabule i izdanja iz 16. stoljećaauktora poput Stjepana Brodarića, Ivana Česmičkog, Jurja Dragišića,Krste Frankopana, Nikole Modruškog, Martina Nimire, Šimuna Hvara-nina, Petra Pavla Vergerija, Bernarda Zane i dr.

Dr. Francisco Javier Juez y GálvezSveučilište Complutense, Madrid

MARULIANA Y CROATICA EN LA BIBLIOTECA COLOMBINA DESEVILLA

»Empresa americana« llaman a veces a la Biblioteca Colombina deSevilla, porque no en vano se formó con riquezas venidas de las Indiasrecién descubiertas. En efecto, sin los recursos procedentes delDescubrimiento (de América) por su padre, Hernando Colón (1488-1539)no habría podido llevar a cabo el magnífico proyecto de su biblioteca, quealcanzó los más de 15.000 volúmenes entre libros impresos y manuscritos.Hoy en día de la Biblioteca Colombina queda apenas la tercera parte de loque fue. De los proyectos que han intentado reconstituir su catálogo afecha de 1539, el más ambicioso quedó interrumpido en sus mismosprincipios (sólo llego hasta el volumen 1200).

Una sola edición de Marulić figura entre los fondos colombinoshodiernos: el Evangelistarium de Basilea 1519, un libro relativamentefrecuente en las bibliotecas españolas. Pero no fue ésa la única publicaciónmaruliana que adquirió el hijo natural del Almirante: a partir de suspropios catálogos manuscritos hemos determinado que Hernando Colónposeyó la colección más completa de la obra maruliana latina de todos lostiempos en cualquier biblioteca española, incluyendo el momentopresente.

16

Por otra parte, Marcus Marulus Spalatensis no fue el único croatacuyas obras interesaron al gran bibliófilo español: ya conservados hoy endía, ya —lo que es más difícil de determinar— entre los fondos perdidos,encontramos valiosos manuscritos, ediciones incunables y de principiosdel siglo XVI de autores como Stjepan Brodarić, Ivan Česmički, JurajDragišić, Krsto Frankopan, Nikola Modruški, Martin Nimira, ŠimunHvaranin, Petar Pavao Vergerije, Bernard Zane i dr.

Mr. MaÞgorzata KryskaSlavistički institut, Warszawa

NAZOČNOST MARULIĆEVIH KNJIGAU POLJSKIM KNJIŽNICAMA

Prisutnost Marulićevih djela u prostoru poljske kulture doba renesan-se i baroka, bit će u ovom izlaganju ispitivana iz perspektive proveni-jencije knjiga koje se nalaze u poljskim knjižnicama. A to je – uključujućiizdanja iz XVI. i XVII. stoljeća – četrdesetak primjeraka Institucije (međukojima njemački i francuski prijevod) i više nego dvadeset primjerakaEvanđelistara (s talijanskim prijevodom).

Zbog provenijencije možemo sačuvane primjerke Marulićevih djelapodijeliti na dvije skupine. Prva skupina sastoji se od nekoliko primjerakaknjiga kojima poznajemo vlasnika (najzanimljiviji primjerak Institucije iz1513. nosi superexlibris krakovskog biskupa Jana Tomickoga, poznatogmecene Akademije i humanističke sredine). Drugu, značajno veću skupinučine knjige porijeklom iz različitih samostanskih biblioteka, među kojimase najčešće mogu naći sjeverna izdanja.

Rezultati istraživanja u poljskim knjižnicama mogu poslužiti kaopolazište za proučavanje šire recepcije Marulićevih djela u Poljskoj iuputiti na važna mjesta mogućeg susreta.

Dr. István L™kös,Filozofski fakultet, Debrecen

KNJIŽEVNA VRSTA JUDITE U RAZVOJU EPA OD ANTIKE DOROMANTIZMA

»Epove poznaju gotovo svi narodi« – kaže Tvrtko Čubelić u svomKnjiževnom leksikonu (Zagreb, 1972, str. 140) i u nabrajanju primjeraspominje među ostalim sumersko-babilonski Gilgameš, staroindijske epoveMahabhırata, Ramayına, starofrancusku Pjesmu o Rolandu, staroruski epSpjev o pohodu Igorovu, finsku Kalevalu, itd., zajedno s klasičnim epovima,

17

tj. Homerovom Ilijadom i Odisejom odnosno Vergilijevom Eneidom (isto,str. 141-144). Klasifikacija epova općenito je slična u najnovijim pri-ručnicima književne teorije, posebno u onima kojima se služe u školama.Neko vrijeme u stručnoj literaturi preciznije i nijansiranije se objašnjavarazlika između klasičnih, tj. grčko-rimskih (Ilijada, Odiseja, Eneida) i tzv.nacionalnih epova (npr. Vitez u tigrovoj koži gruzijskog epičara ŠoteRustavelija, Kalevala Eliasa Lönrota ili Spjev o pohodu Igorovu). U povijestiepa posebno poglavlje je genetički razvoj europskog epa od Homera iVergilija preko ranosrednjovjekovnoga Prudencijeva djela (Prudentius),epova Claudija Claudijane (Claudius Claudianus) De bello Gildonico,Bellum Geticum, De raptu Proserpinae, Judite Marka Marulića, Adriaitengernek Syrenája = Adrianszkoga mora Syrena Nikole i Petra Zrinskoga,do mađarskog romantičara Mihályja Vörömartyja koji je napisao svojromantičarski povijesni ep pod naslovom Zalán futása (Zalánov bijeg). Oviepovi više-manje čuvaju Homerovu i Vergilijevu tradiciju, tj. antičku epskustrukturu, tematiku, versifikaciju, stilske formule (npr. ekspozicija,invokacija, stalni epiteti, epska naracija, in medias res, retrospekcija,enumeracija, epske poredbe, itd.). Marulićev ep u ovom povijesno-genetskom kontekstu razvoja te književne vrste jedan je od najpregnantnijihprimjera očuvanja klasičnih epskih tradicija. Sve se to realizira kod njegaprije epova baroka i romantizma. U našem izlaganju primjerima ćemopokazati važnost i značenje Marulićeve Judite u razvoju epa od Homera doromantičarskih varijanta te književne vrste.

Mr. Bratislav LučinMarulianum, Split

MARKO MARULIĆ I FRA GIOVANNI GIOCONDO:TRAGOVI JEDNOG DODIRA

U Marulićevoj zbirci antičkih natpisa (In epigrammata priscorumcommentarius) nalazi se i skupina od trideset natpisa iz Salone (br. 113-142). Za barem jedan od njih može se pouzdano tvrditi da ga je međusalonitanskim ruševinama pronašao i prepisao sam Marulić. Nakon toga,kao što sam kaže, poklonio ga je Dmini Papaliću za njegovu kućnumuzejsku zbirku. Riječ je o natpisu br. 125. u Marulićevoj zbirci,vojničkoj diplomi (brončani diptih) što ju je izdao car Domicijan 93. g.

Pronalazak je očito privukao pozornost i izvan splitskoga huma-nističkog kruga. Naime, poznati humanist, arhitekt i skupljač antičkihnatpisa fra Giovanni Giocondo iz Verone (oko 1434-1515) uvrstio je tajnatpis u svoju rukopisnu epigrafičku zbirku koja je završena najkasnije

18

1489. godine. Natpisi iz Dalmacije u Giocondovoj zbirci (mala skupina izZadra i Nadina te salonitanska diploma) prepisani su de visu – sa samihizvornika, a ne iz tuđih rukopisnih zbirki. Po nekim podatcima, Marulićevpronalazak pada u 1488. godinu. Kako je upravo te godine Giocondoboravio u Pesaru, može se pretpostaviti (usp. E. Ziebarth, De antiquissimisinscriptionum syllogis, Berolini 1905, str. 232) da je iz Ancone preplovio nadalmatinsku obalu te prepisao nedavno pronađenu diplomu i uvrstio je usvoju silogu.

Dr. Miroslav PalametaVeleposlanstvo Bosne i Hercegovine, Vatikan

ALEGORIJSKI DISKURS MARULIĆEVE DAVIDIJADE

Polazeći od dosad iznesenih znanstvenih pretpostavka i tvrdnja, radAlegorijski diskurs Marulićeve »Davidijade« namjerava pokazati u kojojje mjeri i na koji način Marulićeva alegorijska zamisao spjeva povezana stradicijom kršćanske alegoreze. Premda se ograničava u samoj analiziprimjera na početne četiri cjeline Tropološkog objašnjenja, rad pod-razumijeva i sam spjev i njegovih prozne dodatke u cijelosti. Proznidodatak se također u radu poima u čvršćoj sprezi od one koju mu osigura-va slijed fabulativnih detalja i njihovih duhovnih značenja.

Unutarnja kompozicijska nit tog teksta teološka je misao o pove-zanosti Starog i Novog zavjeta, formulirana i varirana u svakom poglavlju.Da su starozavjetna proroštva i događaji Duhom Svetim potaknutinagovještaji novozavjetne objave, stvar je kršćanskog vjerovanja koje neslijede ni Židovi ni pogani. Zato i u Marulića kao i u cijeloj tradicijipolemična i apologetska intonacija. Uspoređujući Marulićeva tumačenjaistih biblijskih zgoda s drugim autorima, pokazuje se da je ta misao i samovjerovanje konstanta kršćanske alegoreze.

I kod Marulića i kod njegovih uzora ta se ideja, i sama alegoreza,temelji na autoritetu Duha Svetoga, a onda preko njega na vjerodostojnostiproroka, apostola i svakako svetih otaca i njihovih tekstova. U tom sezasniva i kultura citatnosti, koja Marulića, prema ovom radu predstavljaeklektikom; on se ne oslanja izrazitije na jednog pisca, već se radijeuklapa u cijelu jeronimsku tradiciju. Ipak, od svih onih koji su interpre-tirali lik kralja Davida, Marulićev tekst pokazuje najviše podudarnosti sBedinim Allegorica expositio in Samuelem.

U svom radu tvrdi autor da nema ni jedan biblijski sadržaj kojiMarulić interpretira, a da nije već u tradiciji alegoriziran, kao što nema nitijedno ime koje se etimologizira u Marulića da nije etimologizirano u

19

crkvenih pisaca. Pri tom mu se snažno osoben izbor u bogato ponuđenomrepertoaru ravna prema osnovnim zamislima njegova teksta i prvenstvenomoralnim značenjima. Čak i netočni Marulićevi navodi svetopisamskihtekstova imaju uporište u patrističkom načinu citiranja, kako pokazuje rad,i u podudarnosti s nekim predšasnicima.

Rad pokazuje da nejasnoće za suvremenog recipijenta nastaju kada seu istim cjelinama dodiruju različiti kodovi, onaj koji pripada ravninipovijesnog s onim koji se odnosi na mistični smisao. Najprijemčiviji diotakvog tipično alegorijskog diskursa takozvane su kršćanske metafore,konstituirane baš na presijecanju dvaju različitih kodova kojima operirakonkretno alegorijsko tumačenje. Rad ukazuje da se te metafore susrećukod niza crkvenih pisaca kao usvojen izbor u tradiciji alegorijskogtumačenja, pored onih koje su plod Marulićeve inventivnosti.

Dr. Mladen ParlovTeološki fakultet, Split

LIK ŽENE U MISLI MARKA MARULIĆA

Marulićev govor o ženi autor istražuje sa stajališta teološke antropo-logije i teologije duhovnosti. U svome govoru o ženi Marulić se pred-stavlja baštinikom staroga i promicateljem novoga. S jedne strane, natragu srednjovjekovne teologije i duhovnosti, predstavlja ženu u njenojulozi majke, supruge i kućanice koja je podložna mužu i kojoj je najprečabriga skrb oko podizanja djece i briga o kućanstvu, s druge, na tragu novihrenesansnih poimanja, predstavlja ženu kao subjekt obitelji, društva pa čaki povijesti spasenja.

Ako je bitna značajka žene u renesansi njena emancipacija, njenopostajanje društvenim subjektom, Marulić se i u svome najčuvenijemdjelu, u Instituciji, predstavlja izrazito renesansnim. Naime, u Instituciji,koju neki drže njegovim srednjovjekovljem najobojenijim djelom, Marulićpredstavlja ženu kao subjekt kroz čitavu povijest Crkve. »Njegova« ženagovori, čita, piše, evangelizira; ukratko čini sve što i muškarac njensuvremenik. Žena postaje uzor drugim ženama pa i muškarcima. No, netreba zaboraviti da Marulić živi tek na pojavku nove epohe te na rubueuropske uljudbe kamo novi poticaji misli, duha i kulture sporo, akoikako, stižu. Zato, njegova »emancipirana« žena nije ona koju bismo midanas očekivali i poželjeli. Marulić je dijelom zarobljenik svoga vremena.Recimo da je »srednjovjekovni« kad prikazuje ženu kao izvor napasti iopasnosti za muškarca, osobito Bogu zavjetovanoga. No, premda mjesti-mice govori o ženi kao slabijem spolu, nikada kod njega ne susrećemo

20

prijezir prema ženi. Sveto pismo i pozitivna crkvena baština pomažu muda djelomice nadiđe okvire svoga vremena, da zakorači u svijet i duhrenesanse, barem kad je riječ o pristupu ženi. Primjerice, legitimira se kaorenesansni pjesnik kad ljepotu i podvige svete udovice Judite opjevavaslužeći se i petrarkizmom u svome poetskom izričaju.

U govoru o ženi, kao uostalom i svakom drugom govoru koji seopćenito odnosi na čovjeka, Marulić ima na umu čovjekovo/ženino vječnoodređenje. Život vječni je onaj konačni cilj ljudskog života koji bi trebaousmjeravati i dati vrijednost ovozemaljskim izborima i željama. Budući dase blaženstvo života vječnoga mjeri suobličenošću s Kristom koju je netko(muškarac i žena) postigao za zemaljskoga života, Marulić prednost daježivotu u djevičanstvu, potom udovištvu te napokon životu u braku. Likžene u Marulićevoj misli autor analizira kroz četiri paradigmatična lika:žena-djevica, žena-udovica, žena supruga, žena-obraćena grješnica(pokajnica), pokazujući kroz navedene likove ujedno i okosnicu Maru-lićeve teološke antropologije i duhovnosti žene.

Mr. Ružica PšihistalPedagoški fakultet, Osijek

DAVIDOVE ŽENE U ALEGORIJSKOME TUMAČENJUDAVIDIJADE

Davidova poligamija, kako u samom spjevu upozorava Marulić, nijegrijeh: zakon je dopuštao dovesti više žena (V, 100-101). Stoga su napogrešnom tragu bila ona znanstveno-kritička tumačenja Davidijade pokojima je upravo Davidovo višeženstvo, kao znak njegove grješneprošlosti, bilo neprikladno za uspostavljanja tipološke relacije s Kristom»neženjom« te i iz toga izvlačila zaključak kako u tomu leži uzroknetiskanja Davidijade. U Davidovu su životu postojale samo dvije grješneepizode: preljub s Bat-Šebom iz kojeg je proizašlo smišljeno ubojstvoUrije i popis pučanstva na kraju vladavine. Na oba je grijeha Marulićupozorio u spjevu dajući uz prvi (dvostruki) grijeh i objašnjenje uzroka:dokolica i nerad pobijedila je inače nepobjedivog Davida (IX, 176-181).Ovu grješnu epizodu iz Davidova života kao korektivni primjer koji trebaizbjegavati Marulić navodi i u Instituciji (III, 7; IV, 8) i Evanđelistaru (IV,16; V, 4), naposljetku i u jednoj rubnoj bilješci u Juditi (IV, 122). Stoga jemeđu svim Davidovim ženama jedino njegova grješna veza s Bat-Šebomzahtijevala apologetski pristup u samome tumačenju, kako se jasnorazabire iz njegovih uvodnih riječi u tumačenju dotične sekvence uz IX.pjevanje Davidijade. Slijed njegova tumačenja pokazuje jasnu apolo-

21

getsku intenciju: Marulić je posve otklonio grijeh preljuba i ubojstva odDavida, pripisujući prvi samoj Bat-Šebi. Nije David bio preljubnik nego jeBat-Šeba koju Marulić tumači putem etimologije kao »Sveto pismo« bila»preljubnica« pod Židovima, jer se oni nisu pravo pridržavali Zakona, nitije David postao ubojicom jer je ubojstvo Urije znak Božjeg providnosnogplana: kad je Urija kao »svjetlo Božje« bio mrtav, »svjetlo Božje seugasilo među Židovima« i Bat-Šeba (»Sveto pismo«) združila se sDavidom (Kristom). Nesumnjivo je da je upravo u tumačenje ovesekvence Marulić uložio najviše napora. Kako zbog pojačane potrebeotklanjanja grješne naravi Davidova čina, tako i zbog važnog prijeloma unjegovoj biografiji. Davidov grijeh s Bat-Šebom, počinjen na vrhuncunjegove političke i religiozne karijere, na kojemu se zaustavlja i biblijskipisac, prekidajući načas izvješće o borbama i posvećujući Davidovu grijehu iposljedicama koje su uslijedile iznimnu pozornost (2 Sam 11, 1-27), označioje početak njegovih nevolja i zle sudbine koja se odrazila kako na unutarnjempolitičkom planu koji je obilježen nemirima i borbama oko nasljedstva tako ina obiteljskom: Amnon u epizodi s Tamarom ponavlja očev grijeh, posliječega kao Davidov prvorođenac tragično završava, a ista će sudbina pogoditi iDavidova sina ljubimca Apšaloma.

Davidova grješna epizoda s Bat-Šebom i Marulićevo tumačenjezanimljivi su iz još jednog razloga. Taj je ulomak ujedno primjer par ex-cellence kada je alegorijsko tumačenje nužno primijeniti i izvrstan povodza provjeru njegove teološke i egzegetske naobrazbe. Od alegorijskogatumačenja Homera do Filona, Origena, Jeronima i Augustinova »pravilavjere« postoji jasna negativna smjernica: kada se što na svojoj doslovnojili površinskoj razini čini neprikladnim ili nepriličnim za kanonski tekst,nužno je potražiti drugo, skriveno alegorijsko značenje. U to je tumačenjeMarulić ugradio sve svoje umijeće alegorijskoga tumačenja, i mada senama danas može činiti neobičnim, ono je po metodi i rezultatimausporedivo s vrhuncima patrističke alegoreze. I tumačenje ostalihDavidovih žena od onih imenovanih: Mikala, Abigajila, Ahionoma,Abišaga Šunamka, do protumačenih pod skupnim nazivom (Davidovežene), pa sve do Davidovih priležnica, pokazuje zanimljiva alegorijskarješenja na kojima se mogu kao na primjernom uzorku istražiti načela,metode i rezultati Marulićeve tipološke alegoreze.

22

Mr. Gorana Stepanić,Filozofski fakultet, Zagreb

MUKE KRŠĆANSKOGA PRIPOVJEDAČA

Govoreći o podrijetlu priče koju je obradio u svojem latinskom epu,Marulić u epistolarnoj posveti epa kardinalu Grimaniju kaže: »Prenio samu stihove djela kralja Davida držeći se povijesti njihove kako je izložena usvetim knjigama, a za koju ne sumnjam da je istinita«. Ovo će izlaganjepokušati uočiti mjesta na kojima Marulićev epski pripovjedač, koji bi uidealnim prilikama trebao biti sveznajući, vanjski i objektivan pripovjedači fokalizator, pokazuje znakove emocionalne angažiranosti prema radnji ilikovima. Pripovjedačeva je ideologija (kršćanstvo) dominantna inadređena ideologiji priče (judaizam), a da bi spjev bio ideološkiprihvatljiv svojem adresatu, kršćanskom čitatelju, to u priči mora bitividljivo: pripovjedač mjestimično mora diskretno korigirati priču,dodavanjem, impliciranjem ili promjenom redoslijeda događaja, kako bičitatelj u boljem svjetlu dobio sliku Davida-Krista. Starozavjetni tekstminimalne posredovanosti Marulić je preoblikovao u visoko posredovanepski medij, pri čemu je nužno, usprkos proklamiranom historiam secutus,došlo do niza promjena, ponajviše na području karakterizacije likova.

Akademik Mirko TomasovićZagreb

ABŠALOM I HANIBAL(MARKO MARULIĆ I HVARSKI KNJIŽEVNI KRUG)

Pisac rada razmatra međusobne veze između splitskog i hvarskogumjetničko-renesansnog pjesničkog kruga u svjetlu novopronađenihMarulićevih latinskih epigrama (Glasgowski stihovi, priredio i preveoDarko Novaković, Zagreb, 1999). Zamijetio je stanovitu sličnost izmeđuopisa Hanibala Lucića u Marulićevoj latinskoj pohvalnici tom hvarskompjesniku i opisa Abšaloma U Davidijadi (X, 328-334). Drugi epigram,dosta konvencionalniji, Marulić je posvetio hvarskom plemiću KatarinuGazaroviću, čiji literarni tekstovi nisu još pronađeni, a Marulić ih tompjesmom potvrđuje. Analizira se u radu i respekt drugih književnika sHvara prema »ocu hrvatske književnosti«, posebno Vinka Pribojevića iPetra Hektorovića, te veze mlađih Marulićevih splitskih suvremenika(Jeronima Martinčića, Nikole Matulića, Frane Božićevića) s HanibalomLucićem, koji je s njima izmjenjivao pjesničke poslanice. Ustanovljuje seu zaključku središnji položaj Marulića kao književnog auktoriteta u XVI.stoljeću ne samo u hvarskom nego i zadarskom književnom krugu.

23

PODATCI O SUDIONICIMA ZNANSTVENOGA SKUPA

Dr. Charles Béné, prof. em.Sveučilište Stendhal, Grenoble

Rodio se 1919. u pokrajini Haute-Savoie u Francuskoj. Diplomiraoklasične jezike, stekao državni doktorat i postao redovni profesor fran-cuske književnosti na Sveučilištu Stendhal u Grenobleu. Ugledan je stru-čnjak za djelo Rabelaisa, Montaignea i Erazma. Zapažene prinose dao jeproučavanju duhovnog i biblijskog aspekta francuske književnosti 16. st.Član je Međunarodnog odbora sabranih djela Erazma Rotterdamskog.Posljednjih desetak godina bavi se hrvatskom književnošću humanizma irenesanse, osobito djelom Marka Marulića, o kojem je objavio niz studijau europskoj periodici. Među ostalim objavio knjige: Erasme et SaintAugustin (1979); Sudbina jedne pjesme – Destin d’un poéme – Destiny ofa Poem (1994); Études Maruliennes (1998). Preveo je Marulićevu Judituna francuski (2002). Dobitnik je nagrade INA-e za promicanje hrvatskekulture u svijetu i dopisni je član HAZU.

Prof. dr. Gianna Gardenal,Sveučilište u Padovi

Sveučilišna docentica talijanske književnosti i srednjovjekovne i huma-nističke filologije na Padovanskom sveučilištu. Posebno se bavi istra-živanjem srednjega vijeka i latinskog humanizma i s filološkog i s knji-ževnoga gledišta. Zanima se i za povijest kulture ili povijest ideja. Bavila seAngelom Polizianom (Polizianov tumač Svetonija), Giorgiom Valla (imatematikom), drugim venecijanskim i firentinskim humanistima itd.Proučavala je srednjovjekovne latinske gramatike i Abelardov »planctus«.Za nakladnika Mondadori priredila je antologiju srednjovjekovnoga la-tinskog pjesništva (8-13. st.) s talijanskim prijevodom (2 izd.). Bavila se iantijudaizmom, posebno u knjizi L’antigiudaismo nella letteratura cristianaantica e medievale, Morcelliana, Brescia, 2001 (2 izd.) i u drugim ogledima,zatim religioznim pjesništvom: Stoa, Marulić. Priređuje izdanje jednogneobjavljenog djela Giannozza Manettija, »De scriptoribus prophanis«,zbirku životopisa, pretežno književnika, žanra raširenog u 14. i 15. st.

Prof. dr. Vinko GrubišićSveučilište Waterloo

Lingvist i književnik, profesor na Sveučilištu Waterloo, Kanada. Bavise proučavanjem hrvatske renesanse u kontaktu s drugim literaturama.

24

Među inimi objavio i dva rada o Maruliću (jedan na hrvatskom u Hrvatskojreviji a drugi u Annali Slavi di Napoli); osvrt na prijevod Judite H. Cooperate više studija u godišnjaku Colloquia Maruliana.

Mr. Neven JovanovićFilozofski fakultet, Zagreb

Latinist, asistent je na Katedri za latinski jezik i rimsku književnostOdsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. OsimMarulićem, bavi se hrvatskim pravnim piscima 18. stoljeća, te problemi-ma izdavanja novolatinskih tekstova. Objavio više studija o Maruliću ugodišnjaku Colloquia Maruliana. Priprema doktorat s temom Problemiuspostave novolatinske stilistike na primjeru Marulićeva Evanđelistara.Područje interesa: stilistika, književna i uporabna latinska proza, di-daktika latinskog jezika, humanistička informatika.

Mr. Branko JozićMarulianum, Split

Rodio se 1960. Magistrirao na Augustinianumu u Rimu 1991. Od 1995.radi u Marulianumu. Objavio knjigu Problem religijske netolerancije(1995); zajedno s Bratislavom Lučinom knjigu Bibliografija Marka Maru-lića. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997) (1998); nekoliko knjiga prijevodate više članaka s religijsko-filozofskog i kulturološkog područja.

Dr. Francisco Javier Juez y GálvezKomplutsko sveučilište, Madrid

Rodio se 1962. u Madridu. Studij klasične filologije (1979-1984)završio na Komplutskom sveučilistu u Madridu, gdje je i doktorirao(1993). Odlikovan nagradom »Fundacije Pastor za klasične studije« zanajbolju memoria de licenciatura (1985). Pohađao je razne tečajeve ispecijalizacije na više europskih sveučilišta. Suauktor je Diccionariolatino I (Madrid 1988), Diccionario de términos lingüísticos ruso-español y español-ruso (Madrid 1994), Historia de las literaturas eslavas(Madrid 1997), Marko Marulić (1450-1524) (Madrid 2000), izdao je ipreveo Blasii Kleiner Archivium Tripartitum Inclytae Provinciae Bul-gariae (Madrid 1997), uredio tematski Marulićev broj časopisa StudiaCroatica (Buenos Aires 2002), za koju je dobio nagradu »Davidias«Društva hrvatskih književnika. S hrvatskoga je preveo antologiju U ovomstrašnom času (Barcelona 1995), zbirku Ivana Goluba Hodočasnik

25

(Zagreb-Barcelona 1998), zbirku Anđelka Vuletića Tajna večera (Madrid2004) i dr. Povjerenik velikih Marulićevih izložaba u Nacionalnimknjižnicama u Lisabonu (2001) i u Madridu (2002), te suorganizatorizložbe »Letras y Armas en el Renacimiento Croata« na Sveučilištu uAlcalá de Henares (2002). S područja slavensko- i balkansko-španjolskihkulturnih veza objavio više studija u španjolskoj i stranoj periodici.Marulologiji je posvetio više priloga, objavljenih u Colloquia Maruliana,Eslavística Complutense, Studia Croatica, Calamus Renascens, MundoEslavo i drugdje.

Mr. Ma∏gorzata Kryska,Slavistički institut Sveučilišta u Warszawi

Studij završila na Institutu zapadne i južne slavistike pri Odsjeku zapolonistiku Sveučilišta u Warszawi. U diplomskom radu (2003) bavila serazdobljem baroka (rasprava pod naslovom »Apoteoza neobične promjene –u izabranim hrvatskim baroknim poemama«), obuhvaćajući religioznu iknjiževnoznanstvenu problematiku. Sada je doktorandica pri Zavodu zaslavenske književnosti.

Dr. István L™kösFilozofski fakultet, Debrecen

Rodio se 1933. u Egeru (Mađarska). Do umirovljenja bio je redovitiprofesor na Katedri za komparativnu književnost u Debrecenu. Organiziraoje 1992. Katedru za povijest srednjoeuropskih i istočnoeuropskih knji-ževnosti na Filozofskom fakultetu u Miskolcu, gdje je kao redoviti profesorpredavao do 1997. povijest hrvatske književnosti. Od 1996. kao gost-profesor predaje Povijest hrvatsko-mađarskih književnih veza na Katedri zahungarologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Njegovi znanstveni i stručniradovi tiču se najviše povijesti hrvatske i mađarske književnosti, odnosnohrvatsko-mađarskih književnih veza i drugih slavenskih književnosti.Godine 2000. izabran je za dopisnog člana HAZU. Dobitni je Godišnjenagrade INA-e za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2002. godinu.Objavio je, među ostalim, knjige: Hidak jegyében = U znaku mostova, 1974;Magyar és délszláv irodalmi tanulmányok = Mađarske i južnoslavenskeknjiževne studije, 1984; A horvát irodalom története = Povijest hrvatskeknjiževnosti, 1996; Zrínyi eposzának horvát epikai elõzményei = Hrvatskiepski prethodnici epa Zrinjskoga, 1997; Déli szláv-magyar szellemikapcsolatok = Južnoslavenske-mađarske duhovne veze, 1997; A Kaptoltól aLudovikáig = Od Kaptola do Ludoviceuma, 1997; Hrvatsko-mađarske

26

književne veze, 1998; Erlebnisse und Rezeption Krležas Kerempuh-Galladenaus ungarischer Sicht, 1999. Prepjevao Marulićevu Juditu na mađarski jezik(objavljena 1999); Nemzettudat, nyelv és irodalom. Horvát-szlovén-magyarirodalom- és müvelödéstörténeti interferenciák = Nacionalna samosvijest,jezik i književnost. Hrvatsko-slovensko-mađarske književne i kulturnopovije-sne interferencije, 2002; Od Marulića do Krleže, 2003.

Mr. Bratislav LučinMarulianum, Split

Rodio se u Splitu 1956. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru,magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1986. radi kao uredniku Književnom krugu Split, a od 1995. voditelj je Marulianuma. Suurednik(s M. Tomasovićem) godišnjaka Colloquia Maruliana, glavni urednikedicije Sabrana djela Marka Marulića. Područja interesa: starija hrvatskaknjiževnost, hrvatski latinizam, opus Marka Marulića. S Brankom Jozićemobjavio knjigu Bibliografija Marka Marulića. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997), Split 1998. Priredio izbor iz Marulićeva opusa na španjolskom jezikupod naslovom Marko Marulić (1450-1524), edición española: F. J. JuezGálvez, Ediciones clásicas, Madrid 2000, te izbor na hrvatskom podnaslovom Marko Marulić, Duhom do zvijezda, Mozaik knjiga (bibliotekaBiseri hrvatske književnosti), Zagreb 2001.

Prof. dr. Miroslav PalametaCittà del Vaticano

Rodio se 1949. Redoviti je profesor na Pedagoškom fakultetu Sve-učilišta u Mostaru, gdje predaje Teoriju književnosti. Autor nekoliko knjigai niza znanstvenih tekstova. Pisao i piše o usmenoj narodnoj, suvremenoj istarijoj hrvatskoj književnosti, kulturnoj prošlosti i hrvatskoj likovnojbaštini srednjeg vijeka (stećci, romanička i gotička likovnost, minijature,pečati, ...). Trenutno veleposlanik Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici.

Dr. don Mladen ParlovTeološki fakultet, Split

Rođen je 1964. u Ričicama kod Imotskog. Diplomirao na Katoličkombogoslovnom fakultetu u Zagrebu – Teologija u Splitu, 1990. Na Papinskomcrkvenom sveučilištu Gregorijana u Rimu 1996. doktorirao na područjuteologije duhovnosti tezom: Il mistero di Cristo – modelo di vita cristianasecondo Marco Marulić. Na istom je sveučilištu (1997) postigao i magisterijiz dogmatske teologije. Od listopada 1997. duhovnik je u Centralnom

27

bogoslovnom sjemeništu u Splitu te predaje na Teologiji u Splitu, odnosnona Katoličkom bogoslovnom fakultetu. U zvanje docenta promoviran uprosincu 2001. Do sada objavio tri knjige: Otajstvo Krista – uzor kršćan-skog života prema Marku Maruliću, Marulianum, Split 2001; Život i djelodon Ilije Ujevića, CuS, Split 2001; Speculum virtutis: Marko Marulić injegova teološko-duhovna misao, Marulianum, Split 2003, te više znan-stvenih radova s područja povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka.Bavi se i prevođenjem s talijanskog i engleskog jezika.

Mr. Ružica PšihistalPedagoški fakultet, Osijek

Rodila se 1966. u Vinkovcima. Završila studij hrvatskog jezika iknjiževnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, magistrirala na Filozof-skom fakultetu u Zagrebu 1998. s temom iz hrvatske renesansne filozofije(Frane Petrić). Radi na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Objavila višeradova s područja hrvatske filozofsko-estetičke baštine i iz zavičajneknjiževnosti, te o Maruliću.

Mr. Gorana StepanićFilozofski fakultet, Zagreb

Rodila se 1973. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997.diplomirala komparativnu književnost i latinski jezik. Iste se godinezaposlila kao znanstvena novakinja na projektu Neolatina Croatica. Magi-strirala 2001. s temom iz nacionalne neolatinske religiozne epike 17.stoljeća. Radi kao asistentica na Odsjeku za klasičnu filologiju. Objavila jeniz znanstvenih i stručnih članaka o hrvatskim latinistima (Marulić, Vičić,Vitezović, B. Bošković, Bruerević, Čobarnić). Bavi se i prevođenjem sklasičnog i humanističkog latinskog (Toma More: Utopija).

Akademik Mirko TomasovićZagreb

Rodio se 1938. u Splitu, podrijetlom je iz sela Kučića pokraj Omiša,po struci komparatist i romanist. Diplomirao je i doktorirao na Filo-zofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje i radi od 1971. do umirov-ljenja. Umirovljen u statusu redovnog profesora na Odsjeku za kompara-tivnu književnost i pročelnik Katedre za komparativnu povijest hrvatskeknjiževnosti. Osim strukom bavi se i prepjevanjem poezije s romanskihjezika. S tih područja objavio je tridesetak knjiga. Član je uredničkogodbora Sabranih djela Marka Marulića. O »ocu hrvatske književnosti«

28

objavio je mnogobrojne članke, osvrte, studije, rasprave te knjige: MarkoMarulić, Plavca nova (priredio zajedno s T. Maroevićem) (1971); Zapisio Maruliću i drugi komparatistički prilozi (1984); Marko Marulić Marul(monografija) (1989); Marko Marulić, Judita (priredio) (1991); MarcoMarulić Marulus (1994); Marko Marulić, Hrvatski latinisti (zajedno sDarkom Novakovićem) (1994); Sedam godina s Marulom (1996); MarkoMarulić/Marcus Marulus (1996); Marko Marulić, Judita (priredio za-jedno s Milanom Mogušem) (1996); Marko Marulić Marul (monografija)(1999) (nagrada »Judita« Društva hrvatskih književnika); Nove godine sMarulom (2000); Marko Marulić: Antologija (2000); Marulološkerasprave 2000-2001 (2002) (nagrada »J. Benešić« MH Đakovo i DHK-ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski); Pjesme o Lauri; antologijskiizbor iz »Kanconijera« (prepjevao i priredio).

Biblijski vrt Stomorija — Jidro

29

BIBLIJSKI VRT STOMORIJA

Cjelina prostora na padinama Kozjaka oko srednjovjekovne crkviceGospe od Stomorije, svetišta i mjesta hodočašća, kao da se sama ponudila usvojoj prirodnoj ljepoti za ostvarenje ideje osnivanja Biblijskog vrta. Uširem krajobrazu čempresa i maslina, vinograda i smokava... kamenaslobodnog i zidanog, te obale s palmama ostvaruju se uvjerljive scenebiblijskih tema u pejzažu sličnom Svetoj zemlji. Stoga je razumljivo dahrvatski Biblijski vrt nastane upravo ovdje u srcu Dalmacije. Kao posebnostblagoslova kojim je obdaren ovaj prostor, nalazimo i potok koji prolazisredinom vrta, s nepresušnom tekućom brdskom vodom. Neočekivan uovom kamenjaru doimlje se poput čuda dodira Mojsijeva štapa.

Biblijski vrt je zamišljen kao prostor u kojem rastu biljke o kojimagovori Biblija. To je ujedno mjesto suživota duhovnosti i prirode, mjesto nakojem možemo naći duhovni mir, ali i odmor od gradske vreve. Ovdje semože zdravo disati, čuti pjev ptice, osjetiti treptaj lista na vjetru...

Najveći dio Biblijskog vrta, od davnine nazvan Gospina njiva, okupljali-šte je i odmorište hodočasnika i posjetitelja. Prema usvojenim projektima, svetradicijske vrijednosti ovog prostora bit će sačuvane, njima će se dodati novisadržaji pa će Gospina njiva predstavljati povijesni prikaz Biblije s detaljimakao što su Getsemanski vrt i mlinski kamen, Rajski vrt i kamen spoznaje,Mistični i Jasni put, obelisk i kameni simboli itd. Postojećim biblijskimbiljkama kao što su maslina, smokva, nar, čempres i judino drvo, jeruzalemskibor, bijela topola, tamarin, lovor, mirta, lemprika, bršljan i druge, pridodat ćese nove biljne vrste kao što su: libanonski cedar, bijela vrba, rogač, izop i dr.

Na dijelu Biblijskog vrta, koji se zbog oblika pučki naziva Jidro, poredspomen-zida i tzv. Biblijskog zvona (kompozicija triju prirodnih kamenihgromada) postavljena je kolona velikana: pet kamenih masiva-megalitapojedinačno obilježavaju hrvatske velikane, koji su pisanom rječju, skulp-turama ili na drugi način pridonijeli da biblijska misao dojedri do našihprostora i vremena (sv. Jeronim Dalmatinac, Juraj Dalmatinac, MarkoMarulić, Bartol Kašić i Ivan Meštrović).

Posebnu vrijednost ovom prostoru, koji čuva kontinuitet življenja odprastarih vremena, daju povijesni Bijaći, gdje je 852. napisana Trpimirovadarovnica; na istočnom dijelu Kaštelanskog polja nalazi se starohrvatskonaselje Putalj iz 9. st; u blizini je i najstarija maslina na Jadranu (1500godina); tu je drevna Salona ovdje prisutna građevnim antičkim kamenom iz2. st. što ga je Biblijskom vrtu darovao Arheološki muzej Split; tu su i drugizaštićeni spomenici prirodne i kulturne baštine. Uključenjem Biblijskog vrtau postojeći i budući slijed vrijednosti ovoga krajobraza, on i sam postajenezaobilazan orijentir i baština za budućnost.

Ivna Bućan

30

31

LEGENDA IDEJNOG RJEŠENJA

1 PREDVORJE2 PAPINA MASLINA sa spomen-kamenom3 SPOMEN-KAMEN OSNIVANJA4 KASKADNA BINA - pozornica za kulturna događanja5 UMORNE TOPOLE6 KAMENI MOSTIĆI7 ULAZ MISTIČNOG PUTA8 ULAZ JASNOG PUTA9 KAMENA KUĆICA

10 RASKRIŽJE PUTOVA (strane svijeta, sunčani sat)11 SUHOZIDI - mogućnost sjedenja (raslinje mirta, rogač, murva)12 RAJSKI VRT I KAMEN SPOZNAJE13 GETSEMANSKI VRT I MLINSKI KAMEN14 ODMORIŠTA — kameni blokovi15 DRVORED PALMI16 BIBLIJSKI VOĆNJAK (nar, smokva, ljekovito bilje)17 OBELISK — vidikovac18 jabuka19 ODMORIŠTA — s bajamovim stablom20 vinova loza21 pšenica — njiva22 BIBLIJSKO POVRĆE (bob, leća)23 MOČVARNO BIBLIJSKO BILJE24 čempres s arheološkim detaljem npr. amfora, kamenica25 KAMENI KRIŽ26 KAMENJAR27 LIBANONSKI CEDAR28 KRIŽNI PUT — s kamenim postajama29 OBRAĐENI KAMEN (sjedenje, igra, simbolika)30 BIBLIJSKO KAMENO ZVONO31 POSTOJEĆE MASLINE32 KAMENA PLOČA VELIKANIMA33 SPOMEN-KAMEN VELIKANA (sv. Jere Dalmatinac, Juraj Dalmatinac,

Marko Marulić, Bartol Kašić, Ivan Meštrović)34 KAMENI STOL

I. CRKVICA STOMORIJA — stoljetni prostor vjere i duhovnosti,teološko svjedočenje Biblije

II. GOSPINA NJIVA — biblijsko bilje i simbolika, povijesni prikazBiblije

III. JIDRO — spomen hrvatskim umjetnicima proslavljenima biblijskimtemama, Biblija kao književno djelo

32

MARULIĆ NA WWW(izbor)

MARVLIANVM

http://www.knjizevni-krug.hr/marulianum/

O MARULIĆU

http://www.knjizevni-krug.hr/marulianum/mm_index.htmhttp://www.studiacroatica.com/libros/tomasov/tomasov1.htmhttp://www.studiacroatica.com/marulic/intro.htmhttp://www.studiacroatica.com/revistas/135/1350600.htmhttp://www.studiacroatica.com/revistas/133/1330900.htmhttp://psychclassics.yorku.ca/Krstic/marulic.htm.http://www.morh.hr/iamps/marulic.htmhttp://www.croatia-net/html/marulic.htmlhttp://www.duhovno-vrelo.com/2/dv-21.htmlhttp://www.moderna-vremena.hr/vrem/marul.asphttp://volksgruppen.orf.at/kroaten/kr/archiv/mi_marulic.htmhttp://www.berlin.de/home/Land/BAs/Charlottenburg-Wilmersdorf/

wissenswertes/skulpturen/marulic.htm

MARULIĆEVA DJELAhttp://www.bulaja.comhttp://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Maruli1.htmhttp://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Maruli2.htmhttp://www.ffzg.hr/infoz/dzs/html/Maruli3.htmhttp://www.hkz.hr/Knjige/Marulic.pdfhttp://www.hnk.ffzg.hr/marul.htmhttp://www.brindinpress.demon.co.uk/pospapam.htm

OBLJETNICE (2000. i 2001)

http://www.mgst.nethttp://www.maldura.unipd.it/italianistica/Ricerca/convmar.htmlhttp://www.bne.es/esp/agenda/Marko-Marulic.htm

33

COLLOQVIA MARVLIANA XIII(Književni krug Split - Marulianum, 2004)

SADRŽAJCONTENTS

Dragica Malić: Zašto tzv. Marulićev molitvenik nije Marulićev? / Why theMarulić Prayer Book, as it is Called, is not Marulić’s

Smiljka Malinar: Marulićeva privatna pisma: izbor jezika kao sredstvodijastratijske i dijafazijske diferencijacije / Marulić’s Private Letters: Lan-guage as a Means of Diaphasic and Diastratic Differentiation

Gorana Stepanić: Retorika Marulićevih epistolarnih tekstova / The Rhetoric ofMarulić’s Epistolary Texts

István L™kös: Intertekstualnost u Marulićevoj Juditi / Intertextuality in Marulić’sJudith

Neven Jovanović: Tipografske i tekstološke posebnosti Marulićeva Dijalogao Herkulu / The Distinctive Typographical and Textological Features ofMarulić’s Dialogue on Hercules

Ivo Frangeš: Ponovno i dodatno o Marulićevu prijevodu Petrarkine kanconeVergine bella / Again and Supplementarily Concerning Marulić’s transla-tion of Petrarch’s Canzone

Mirko Tomasović: Marulićeve traduktološke postavke i samoprepjev jednogapjesničkog teksta / Marulić’s Assumptions in the Art of Translation and hisTranslated Version of a Poetical Text of his own

Mijo Korade: Srednjovjekovna hagiografija i Marulićevi životopisi apostola icrkvenih otaca / Medieval Hagiography and Marulić’s Lives of the Apostlesand Church Fathers

Mladen Parlov: Marulić — mariolog i marijanski pjesnik / Marulić — Mariologistand Marian Poet

Ivan Bodrožić: Sadržaj, temelj i značenje euharistije u djelima Marka Marulića /The Foundation, Contents and Significance of the Eucharist in the Works ofMarko Marulić

Branko Jozić: Nedopisani Marulićev životopis / The Gaps in Marulić’sBiography

34

Charles Béné: Marulić et Louis de Grenade, modèles du Sanctosno / Marulići Luis de Granada, predlošci za Sanctosno

Francisco Javier Juez y Gálvez: Hrvatski emigranti u Španjolskoj oMarku Maruliću: razdoblje 1945-1955. / Emigrantes Croatas en Españasobre Marko Marulić de 1945 a 1955

Franz Leschinkohl: Marulićeva djela u Velikoj Britaniji / Marulić’s Works inGreat Britain

Bratislav Lučin: Nekoliko prinosa tekstu hrvatskih pjesama Marka Marulića /Several Contributions to the Texts of the Croatian Poems by MarkoMarulić

Marko Marulić: Od slavića, kritičko izdanje (prir. B. Lučin)

Mirko Tomasović: Dike ter hvaljen’ja meštru Ivi (1920-2003). Marulološkiprinosi pok. profesora Ive Frangeša / Praise be to Maister Ivo (1920-2003).The Contributions of Professor Ivo Frangeš to Marulić Studies

K r o n i k a

Nagrade Dana hrvatske knjige 2003.Obrazloženje nagrade JuditaObrazloženje nagrade DavidiasObrazloženje nagrade Slavić

B i b l i o g r a f i j e

Branko Jozić: Bibliografija Marka Marulića 2003.

R e c e n z i j e, p r i k a z i, o s v r t i

Mirko Tomasović: Talijanski časopisi o Juditi i njezinu tvorcu

Bratislav Lučin: Anđelko Novaković (1951-2003), In memoriam

35

S pr

ošlo

godi

šnje

g ot

vore

nja

Mar

ulić

evih

dan

a i d

odje

le n

agra

da D

ana

hrva

tske

knj

ige.

Slij

eva

nade

sno:

Mir

ko T

omas

ović

, Nik

ola

Bat

ušić

, Anđ

elko

Nov

akov

ić, d

on M

lade

n P

arlo

v,F

ranc

isco

Jav

ier

Juez

y G

álve

z, B

rati

slav

Luč

in, N

enad

Cam

bi

36

NAGRADA DANA HRVATSKE KNJIGEPravilnik

Nagradu Dana hrvatske knjige dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika –pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Tri su nagrade: »Judita«, »Davidias«, »Slavić«Nagrade su godišnje.Nagrade se dodjeljuju u Splitu na Dan hrvatske knjige – 22. travnja

tekuće godine.»Judita« – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolju knjigu ili studiju o

hrvatskoj književnoj baštini, a posebno o humanističko-renesansnoj.»Davidias« – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji prijevod djela iz

hrvatske književne baštine na strane jezike ili za najbolju knjiguodnosno studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini.

»Slavić« – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji autorski knjigomobjavljeni prvenac.

Sva djela (prvotisak) koja se predlažu za nagrade moraju biti objavljenaod 1. siječnja do 31. prosinca prethodne godine.

Nagrade se sastoje od novčanog dijela: »Judita« – 10.000 kuna,»Davidias« – 10.000 kuna, »Slavić« – 2.500 kuna i povelja.

Nagrade uručuju: ministar kulture Republike Hrvatske i predsjednikDruštva hrvatskih književnika.

Gradonačelnik Splita sve nagrađenike daruje zlatnikom grada Splita.Odluku o nagrađenim djelima odnosno o autorima nagrađenih djela

donosi Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige.Upravni odbor Društva hrvatskih književnika imenuje Povjerenstvo

Nagrade Dana hrvatske knjige – na rok od četiri godine.Povjerenstvo je u radu i odlučivanju samostalno.Povjerenstvo bira tajnika – na rok od četiri godine.Tajnik organizira i vodi rad Povjerenstva te po potrebi, a obvezatno

jednom godišnje, o radu Povjerenstva izvješćuje Upravni odborDruštva hrvatskih književnika i Ministarstvo kulture RepublikeHrvatske.

Ako je djelo člana Povjerenstva među prijedlozima za nagradu, onda tajčlan ne sudjeluje u radu Povjerenstva prilikom glasovanja.

37

O svakoj nagradi odluka se donosi većinom glasova.Kad je nagrađenik strani državljanin, o dodijeljenoj nagradi treba ga

izvijestiti najmanje trideset dana prije same dodjele.Povjerenstvo odlučuje i o autorima obrazloženja o nagradama.Troškove rada Povjerenstva, novčane iznose nagrada, izradbu povelja,

organizaciju dodjele nagrada i honorar autorima obrazloženja osi-gurava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Sve navedene troškove Društvo hrvatskih književnika prijavljuje Mini-starstvu kulture kao dio svoje redovne godišnje djelatnosti.

Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige:Josip Bratulić, Jakša Fiamengo, Branimir Glavičić, Srećko Lipovčan,

Bratislav Lučin, Stanislav Marijanović, Tonko Maroević,Anđelko Novaković, Ante Stamać, Josip Stipanov, Mirko Tomasović

Tajnik Povjerenstva Nagrade Dana hrvatske knjige:Srećko Lipovčan

NAGRADA DANA HRVATSKE KNJIGEDo sada nagrađeni:

1997:Judita — Pavao Pavličić (Studije o Osmanu, ZAZNOK, Zagreb

1996)Davidias — István L™kös: (A horvát irodalom története, Nemzeti

Tankönyvkiadó, Budapest 1996)Slavić — Maro Pitarević (Harlekin, Ceres, Zagreb 1996)

1998:Judita — Branimir Glavičić (Marulićev latinski rječnik, Književni

krug Split, 1997)Davidias — Ján Jankovič (Chorvátska literatúra v slovenskej kultúre

I, Ústv svetovej literatúry SAV, Bratislava 1997)Slavić — Romeo Mihaljević (Anđeoska konverzacija, Mozaik

knjiga, Zagreb 1997)

38

1999:Judita — Radoslav Katičić (Litterarum studia, Matica hrvatska,

Zagreb 1998)Davidias — Joanna Rapacka (Zaljubljeni u vilu, Književni krug Split,

1998)Slavić — Ana Brnardić (Pisaljka nekog mudraca, SKUD “Ivan

Goran Kovačić”, Zagreb 1998)

2000.Judita — Mirko Tomasović: Marko Marulić Marul, Erasmus

Naklada, Zagreb / Književni krug Split-Marulianum,Split / Zavod za znanost o književnosti Filozofskogfakulteta u Zagrebu 1999.

Davidias — Fedora Ferluga Petronio: Grčko-latinski izvori u JunijaPalmotića, Hrvatsko filološko društvo, Rijeka 1999.

Slavić — Dražen Stojčić: Zabranjeno područje, Svjetla grada,Osijek 1999.

2001.Judita — Šime Jurić: Iz muzeja hrvatske knjige, Matica hrvatska,

Zagreb 2000.Davidias — Krystyna Pieniažek: Pjesničko stvaralaštvo Antuna

Branka Šimića (prevela Jadranka Nemeth Jajić),Matica hrvatska Zagreb 2000.

Slavić — Igor Štiks: Dvorac u Romagni, Durieux, Zagreb 2000.

2002.Judita — Milan Moguš: Rječnik Marulićeve Judite, Institut za jezik

i jezikoslovlje, Zagreb 2001.Davidias — Luciana Borsetto: Marko Marulić: Giuditta, a cura di

Luciana Borsetto. Testo croato a fronte, Hefti, Milano2001.

Slavić — Gordan Nuhanović: Liga za opstanak, Pop & Pop, Zagreb2001.

39

2003.Judita — Nikola Batušić: Starija kajkavska drama, Disput, Zagreb

2002.Davidias — Francisco Javier Juez y Gálvez: za monografsko izdanje

časopisa Studia Croatica, Buenos Aires, 145/2002.Slavić — Franc Rotter (1970-2002): Croatia liberata, Hrvatsko

štamparsko društvo, Gradišće, 2002.

U povodu Dana hrvatske knjige, a u sklopu Marulićevih dana, Društvohrvatskih književnika dodijelilo je i tri Zahvalnice:

Bratislavu Lučinu: za iznimni prinos u proučavanju hrvatske književnebaštine; Zagreb – Split, 22. travnja 1998.

Mirku Tomasoviću: za iznimni prinos u proučavanju hrvatske književnebaštine; Zagreb – Split, 22. travnja 1999.

Ivi Frangešu: za iznimni prinos u proučavanju hrvatske književne baštine;Zagreb – Split, 22. travnja 2000.

40

SADRŽAJ

Kalendar zbivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Četrnaesti međunarodni znanstveni skup o Marku Maruliću . . . . . 6

Sažetci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Podatci o sudionicima znanstvenoga skupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Biblijski vrt Stomorija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

Marulić na WWW . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

Colloquia Maruliana XIII – sadržaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Nagrada Dana hrvatske knjige . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36Pravilnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36Do sada nagrađeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Znanstveni, književni i izdavački program Marulićevih dananovčanom su potporom pomogli:

Ministarstvo kulture Republike HrvatskeMinistarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Županija splitsko-dalmatinskaPoglavarstvo grada Splita

Izdavač:Književni krug Split — Marulianum

Ispod ure 3, Split

Za izdavača:Nenad Cambi

Ovu knjižicu uredili:Branko Jozić i Bratislav Lučin

Tisak:»Dalmacija papir« — Split

Naklada:300 primjeraka