ZNAČAJ FITOPATOLOGIJE

Razvoj fitopatologije kao zasebne znanstvene discipline osobito je intenzivan od

kraja 19. stoljeća, pa se tako i sama dijeli na nekoliko samostalnih disciplina.

Fitopatologija je znanost o biljnim bolestima

grč. phyton = biljka; patos = bolest; logos = riječ, znanost

Procjena: na Zemlji će biti 2025. oko 8,5 milijardi.

Od 1970. čovječanstvo treba više hrane nego što proizvede,

zato su hrana i pitka voda strateški proizvodi.

Bolesti bilja mogu biti ograničavajući čimbenici pri uzgoju

bilja, a one:

a) smanjuju prinos

b) pogoršavaju kvalitetu

c) mogu negativno utjecati na zdravlje ljudi i životinja

d) uzrokuju velike ekonomske gubitke

Zadaci fitopatologije:

1. Upoznati uzročnika bolesti.

Od posebnog je značaja poznavati kako ekološki (vanjski) čimbenici (vlaga,

temperatura, svjetlo i sl.) utječu na parazita i kakvi su odnosi između parazita

i biljke domaćina.

2. Utvrditi koji su uzroci biljnih bolesti

Uzročnici biljnih bolesti mogu biti neživi ili abiotski (temperaturni ekstremi,

nedostatak svjetla, prevelika ili nedovoljna vlažnost, nedostatak ili suvišak

mineralnih tvari, prisutnost štetnih plinova u tlu i atmosferi, kemijske ozljede,

tuča, snijeg, vjetar, grom i drugo) i živi ili biotski (gljive, bakterije , virusi, viroidi,

mikoplazmama slični organizmi (fitolpazme), rikecije i fanerogamni paraziti ili

parazitne cvjetnjače).

3. Poznavati kako se mijenja otpornost domaćina

pod utjecajem okolinskih čimbenika i čovjeka

4. Poznavati kako se mijenja parazitska sposobnost parazita

Parazitska sposobnost uzročnika bolesti (agresivnost i patogenost) nije stalna,

stabilna ili nepromjenjiva. Ona se stalno mijenja pod utjecajem “unutarnjih” i

“vanjskih” čimbenika.

5. Poznavati sve raspoložive mjere zaštite

(agrotehničke, fizičke, biološke, kemijske i druge mjere borbe)

Zadatak fitopatologije je spriječiti zarazu, odnosno postanak bolesti, a ako

se bolest razvije smanjiti do krajnjih granica štetne posljedice razvoja

parazita na biljkama i, po mogućnosti, zaštiti biljke vodeći računa o zaštiti

čovjekove okoline i ekonomskoj opravdanosti poduzetih mjera.

Gubitak:

- prinosa

- kakvoće

Problem u određivanju gubitaka predstavlja činjenica da na urod i njegovu

kakvoću utječe čitav niz različitih čimbenika (klima, prije svega količina

oborina i temperatura; kvaliteta sjemena ili sadnica; tip tla; obrada;

gnojidba; zaštita od bolesti, štetnika i korova i drugo).

Gubici (riža, pšenica, ječam, kukuruz, krumpir, soja, pamuk, kava) zbog

bolesti, štetnika i korova u razdoblju 1988.-1990.

Područje Gubitak (%)

Europa 28,2

Oceanija 36,2

Sjeverna i Srednja Amerika 31,2

Rusija 40,9

Južna Amerika 41,3

Afrika 48,9

Azija 47,1

Kultura Gubitak u % od Ukupni gubitak

Bolesti Štetnici Korovi (%)

Žita 9,2 13,9 11,4 34,5

Krumpir 21,8 6,5 4,0 32,3

Šećerna repa 10,4 8,3 5,8 24,5

Šećerna trska 19,2 20,1 15,7 55,0

Leguminoze 11,3 11,3 8,7 33,3

Povrće 10,1 8,7 8,9 27,7

Voće 12,6 7,8 3,0 23,4

Kava, kakao, čaj 17,7 12,1 13,2 42,4

Uljarice 9,8 10,5 10,4 30,7

Predive biljke 11,0 12,9 6,9 30,8

Duhan 12,3 10,4 8,1 30,8

Ukupni gubici u svijetu zbog bolesti, štetnika i korova (Cramer, 1967.)

Često se kaže da je bolest poremećaj u morfološkom i fiziološkom razvoju biljaka,

što se manifestira vidljivim znacima - simptomima. Ova definicija obuhvaća bolesti

kod kojih su vidljivi simptomi, ali ne obuhvaća bolesti bez simptoma (tzv. latentne

zaraze). To su slučajevi kada je uzročnik bolesti u biljci, dakle ona nije zdrava, ali

nema vidljivih znakova zaraze.

Što su normalni životni tokovi?

Kriteriji s biološkog i agronomskog stajališta često su različiti.

Tako je npr. kultivirana mrkva s biološkog stajališta bolesna. Divlja mrkva ima

podzemni dio tanak i drvenast, a kultivirana debeo i mesnat. Kod kultivirane mrkve

taj dio ima povećanu količinu parenhimskih stanica, a drvenastih je dijelova malo.

Prema tome kultivirana mrkva pokazuje simptome parenhimatoze, ona je s

biološkog stajališta bolesna, ali s ekonomskog stajališta ona je zdrava.

Slično je i s cvjetačom koja ima mesnate cvjetove ili sa šećernom repom kod koje je

korijem zadebljao i sadrži velike količine šećera.

Za agronome kada se govori o biljnim bolestima postavlja se kriterij nastanka štete,

a ako štete nema, tada praktično nema ni bolesti.

Stakman i Harrar (1959.)

Bolest biljaka je fiziološki poremećaj ili abnormalna građa koja je štetna za biljku

ili neki njezin dio ili proizvod, ili koja smanjuje njezinu ekonomsku vrijednost.

Agrios (1997.)

Bolest je niz vidljivih i nevidljivih odgovara biljnih stanica na parazite (ili čimbenike

okolne sredine) koji izazivaju promjene oblika, funkcije ili integriteta biljke, a to

dovodi do slabljenja biljke, njenog uginuća ili propadanja bilo kojeg njenog dijela.

PODJELA BILJNIH BOLESTI PREMA UZROČNICIMA

1. Neparazitski uzročnici bolesti

- temperaturni ekstremi

- nedostatak svjetla

- prevelika ili nedovoljna vlažnost

- nedostatak ili suvišak mineralnih tvari

- prisutnost štetnih plinova u tlu i atmosferi

- kemijske ozljede (fitotoksičnost)

- tuča, snijeg, vjetar, grom

Fitotoksičnost Sunčana palež Poremećaj ishrane

Abiotski uzročnici bolesti

Manjak ili suvišak hranjiva u tlu

Nedostatak ili suvišak hranjivih tvari mogu dovesti do funkcionalnih

promjena, odnosno do promjena koje nastaju u fiziološkim procesima

koji se onda manifestiraju kao bolest.

Višak dušika - bujan rast, tamnozelena boja biljaka, produžetak

vegetacije, formiranje tanje epiderme i kod žitarica polijeganje, indirektno

utječe na jači razvoj mnogih uzročnika bolesti

Manjak dušika - klorotičan izgled biljaka, usporen rast, opadanje lišća

i niži prinos

Višak fosfora – u prirodi je vrlo rjedak, ali ako se pojavi izaziva

fitotoksičnost

Manjak fosfora - crvenkasta ili purpurna boja lišća, lišće je sitnije i stoji

uspravno (erektivno), razvoj korijena je slabiji i smanjen je prinos. Biljke

poprimaju ukočen, krut izgled.

Indirektno dobra opskrbljenost fosforom povećava otpornost biljaka.

Višak kalija – rijedak u prirodi

Manjak kalija - kloroza i nekroza rubova lišća koja se može proširiti na

čitavu biljku, lišće dobiva crvenkastu boju, izboji se slabije formiraju,

cvjetovi opadaju i slabiji je razvoj korjenovog sustava

Indirektno dobra opskrbljenost kalijem povećava otpornost biljaka.

Manjak kalcija - kloroza i izumiranje meristema, ponekad i čitavih biljaka

Manjak željeza - kloroza (posebno na alkalnim tlima), prvo se javlja

na najmlađem lišću.

Manjak cinka - kloroza i nekroza s

otpadanjem listova (defolijacija),

kod voća je karakteristično stvaranje

malih grančica i sitnog lišća

Manjak bora - kod šećerne repe

izaziva "trulež srca", kod celera

posmeđenje unutrašnjosti i

raspucavanje stabljike, kod jabuka

deformacije plodova s nekrozama

mesa, kod duhana trulež vrha biljke,

kod masline sušenje grančica i

stvaranje "vještičinih metli".

Manjak ili suvišak vode u tlu

Za normalan rast i razvoj biljaka potrebna je odgovarajuća vlaga koja

zavisi o:

vrsti biljke

bujnosti biljke

tipu tla

temperaturi i dr.

Hidrofiti - za svoj razvoj trebaju mnogo vode (riža)

Kserofiti - trebaju izarzito malo vlage (sirak)

Mezofiti - po potrebama za vodom između prethodno navedenih grupa

Višak vode ometa ili onemogućava normalno usvajanje kisika, pa dolazi do

ugibanja biljaka. Kod mnogih biljaka uslijed dugotrajnog suviška vode

dolazi do hipertrofije lenticela korijena što se uočava u obliku bjelkastih

prištića.

Hipertrofija lenticela omogućava lakši prodor nekih parazita u korjenje.

Manjak vode dovodi do opadanja turgora, venuća i sušenja biljaka.

Nedostatak vode

Suvišak vode

Utjecaj visokih i niskih temperatura

Ekstremno visoke temperature (46-52ºC) dovode do ugibanja biljaka,

posebice ako je sadržaj vode u biljkama visok (što je veći sadržaj vode

to je biljka osjetljivija na visoke temperature).

Kod rajčice kao posljedica visokih temperatura iza jakih kiša plodovi

izgledaju kao da su kuhani. Kod krumpira visoke temperature (30-40ºC)

izazivaju pojavu "crno srce".

Niske temperature (smrzavanje) dovode do stvaranja kristala leda u

stanicama i međustaničnim prostorima, a kao posljedica se javlja kidanje

stanica i dehidracija protoplazme.

Kod žita niske temperature uzrokuju šturost klasova.

Ukoliko se gomolji krumpira smrznu dobivaju zrnatu strukturu i izlučuju

mnogo vode.

Niske temperature kod skladištenja gomolja krumpira (0ºC do 5ºC) uzrok

su pojave tzv. slatkog krumpira.

Nedostatak i suvišak svjetla

Manjak svjetla dovodi do etiolacije biljaka, odnosno izduženog rasta, pri

čemu su klice ili biljke svjetlije boje. Takve su biljke neotporne i lako

podliježu različitim zarazama. Pregusti sklop ima za posljedicu nedostatak

svjetla zbog čega se biljke izdužuju i podliježu polijeganju (nezarazno

polijeganje žitarica).

Prejaka svjetlost može izazvati ožegotine.

Otrovni plinovi

U blizini industrijskih postrojenja može doći do trovanja biljaka plinovima.

Najčešći slučajevi onečišćenja zraka su od SO2 i SO3 i to u blizini talionica

ruda.

Otapanje navedenih plinova u vodi uzrok je pojavi tzv. kiselih kiša.

Simptomi bolesti najbolje se vide na voćkama i šumskom drveću i to kao

nekroza lenticela i puči, razgradnja kloroplasta, blijeđenje međužilnog

prostora na lišću i drugo.

Kemijske ozljede

Ove ozljede nastaju neadekvatnom primjenom sredstava za zaštitu bilja,

što se manifestira u obliku različitih ozljeda i ožegotina (fitotoksičnost).

Najčešći razlog ovome je korištenje navedenih sredstava u većoj količini

ili koncentaraciji od propisane.

2. Parazitski uzročnici bolesti

- gljive

- bakterije

- virusi

- viroidi

- mikoplazmama slični organizmi

- rikecije

- fanerogamni paraziti ili parazitne cvjetnjače

Ustilago avenae Erwinia amylovora BYDV MLO

FITOPATOGENE BAKTERIJE

- bakterioze

- više od 300 vrsta i varijeteta fitopatogenih bakterija

- parazitiraju na više od 1000 biljnih vrsta

- prva otkrivena bakterija je Erwinia amylovora, i danas je iznimno

značajna i čini velike štete na jabukama i kruškama u SAD i Europi

- jednostanični heterotrofni organizmi, veličine između 0,5-4,5 x 0,3-0,6 µm

- sve fitopatogene bakterije su štapićastog oblika sa ili bez treplji

(omogućavaju kretanje kroz vodu)

monotrihno

lofotrihno

amfitrihno

peritrihno

- bakterije nemaju potpuno diferenciranu

jezgru nego tzv. nukleoid

- razmnožavaju se vegetativno, najčešće

dijeljenjem, rjeđe pupanjem

- sve fitopatogene bakterije su asporogene

- fakultativni paraziti

- aerobne su

- u biljku prodiru kroz prirodne otvore (puči, lenticele, hidatode) ili kroz

povrede nastale djelovanjem abiotskih (kiša, tuča, vjetar, snijeg) ili

biotskih (insekti, nematode, čovjek) čimbenika

- optimalni uvjeti za razvoj pH 6,2-6,8 i temp. 25-30ºC (min. 0-2 ºC ,

max. 35-37 ºC , letalna 45-55 ºC )

- najbolje se razvijaju u uvjetima povećane vlage

- infekcije gotovo da i nema bez kapi vode

- uglavnom gube vitalnost pod utjecajem direktne sunčeve svjetlosti

(bakterije koje imaju žuti pigment su nešto otpornije) uglavnom

paraziti nadzemnih organa (rod Xanthomonas)

- bakterije čije su kolonije bijele boje parazitiraju uglavnom podzemne

organe ili tkiva u unutrašnjosti domaćina (Erwinia, Pseudomonas)

Najvažniji rodovi fitopatogenih bakterija su:

Agrobacterium

Corynebacterium (Clavibacter)

Erwinia

Pseudomonas

Xanthomonas

Streptomyces

Najčešći prenosioci su čovjek, insekti, životinjski organizmi, voda i

zračne struje.

Šire se intercelularno razgrađujući središnje lamele.

Na površini biljaka izbijaju u obliku bakterijskog eksudata (kapi ili sluzi).

Simptomi bakterioza

1. Mokra trulež – na tkivima bogatim vodom i hranjivim tvarima

(lukovice, korjenasti organi, plodovi povrća)

Erwinia carotovora pv. carotovora

Erwinia carotovora subsp. carotovora

Pjegavost i nekroza

- najčešći tip simptoma kod bakterioza

- pjege su u početku vodenaste i prozirne, kasnije posmeđe, a uslijed

pucanja izumrlog tkiva dobivaju izgled kraste

Pseudomonas syringae Xanthomonas cucurbitae

Pseudomonas syringae

Palež

- napadnuti organ ili njegov dio posmeđi ili pocrni i sasuši se

Erwinia amylovora

Venuće

- traheobakterioze uvelost pojedinih dijelova ili cijelih biljaka

Erwinia stewartii Pseudomonas solanacearum

Izrasline i tumori

- pod utjecajem bakterija dolazi do hipertrofije

i hiperplazije pa nastaju izrasline,

nabrekline i tumorasti izraštaji

Agrobacterium tumefaciens

VIRUSI

- viroze

- virologija

- otkriveni krajem 19. stoljeća

- prvi istraživač virusa bio je Adolf Mayer

- D. J. Ivanovski je 1892. godine u Akademiji znanosti u Sankt Peterburgu

objavio da postoji nešto sitnije od bakterije i zarazno je – mozaična bolest

duhana

Osnovne karakteristike virusa:

- virusi su obligatni paraziti

- submikroskopske su veličine (samo jedna dimenzija prelazi 200 nm)

- prolaze kroz bakterijski filter

- umnažaju se samo u živoj stanici odgovarajućeg domaćina

- nemaju vlastiti enzimatski sustav ni izmjenu tvari

- otporni su prema antibioticima

Virion (osnovna čestica virusa):

- centralni dio ili srž (RNA ili DNA)

- omotač ili kapsid (protein)

nukleoproteid

Umnažanje virusa DNK/RNK u jezgri

kapsid u citoplazmi

Virus u biljku ulazi preko ozljeda (rana).

Biljke su najčešće sistemično zaražene (kloroza).

Virusi se mogu prenositi i širiti:

- mehaničkim putem (sokom iz bolesne u zdravu biljku)

- cijepljenjem, reznicama, izdancima, vegetativnim organima

- insektima (tripsi, grinje, lisne uši, štitaste uši, cikade, stjenice)

- nematodama (rodovi Longidorus i Xiphinema )

- gljivama (S. endobioticum→X virus krumpira)

- parazitnim cvjetnjačama (Cuscuta sp)

- sjemenom (npr. mozaik graha i mozaik salate)

- tlom

Mjere zaštite:

- uništenje žarišta infekcije (uništavanje korovnih biljaka koje mogu biti

zaražene virusima koji zaražavaju i kulturne biljke, prostorna izolacija

kultura koje napadaju iste vrste virusa ( na pr. lucerne i djeteline od

graška i graha)

- uništavanje vektora virusa

- uzgoj otpornih sorata i hibrida

- terapija bolesnih biljaka (termoterapija)

- kultura meristema

Apple mosaic virus

Cucumber mosaic virus

Tomato spotted wilt

virus

Tomato mosaic virus

Wheat streak mosaic virus

Potato mop-top virus

Maize chlorotic dwarf

virus

Barley yellow dwarf

virus

Alfalfa mosaic virus

Beet yellows virus

GLJIVE - grč. mycota, lat. fungi

- mikoze, mikologija

ISHRANA GLJIVA

- heterotrofni organizmi

1. Saprofiti – hrane se mrtvom organskom tvari

Penicillium roqueforti

Penicillium camemberti

2. Paraziti

- fakultativni

- obligatni ili isključivi (sve plamenjače, pepelnice i hrđe)

3. Nekrofiti – produktima svog metabolizma ubiju biljnu stanicu ili ju

oslabe do te mjere da ona odumire, a potom se nasele na nju

Pertofiti – stanicu ubiju i tada se nasele na nju

Triptofiti - svojim produktima stanicu toliko oslabe da ona pod utjecajem

abiotičkih činilaca odumire, te se onda gljiva na nju naseli

4. Simbionti

GRAĐA TIJELA GLJIVA

- najprimitivnije gljive – gola protoplazmatična masa

- savršenije gljive – izdužene cjevaste stanice – HIFE

- splet hifa čini vegetativno tijelo gljive – MICELIJ

- hife rastu vršno izduživanjem

- micelij može biti jednostaničan (NESEPTIRAN) ili

višestaničan (SEPTIRAN)

SMJEŠTAJ MICELIJA

1. Epifitni ili ektoparaziti

- vegetativno tijelo gljive s fruktifikacijskim organima nalazi se

na površini zaraženih biljnih organa

- ishrana se obavlja preko sisaljki ili haustorija

2. Endofitni paraziti

Intracelularni paraziti - micelij se razvija prolazeći kroz stanice domaćina

Intercelularni paraziti - micelij prolazi između stanica domaćina, da bi

mogao crpiti hranjive tvari micelij mora imati

haustorije koje prodiru u unutrašnjost stanica

Razmnožavanje gljiva

Vegetativno – dijeljenjem hifa

Sporama – posebne stanice, nastaju nespolnim ili spolnim putem

Nespolno razmnožavanje

- spore nastaju fragmentacijom i transformacijom hifa

- omogućuje širenje parazita tijekom vegetacije.

Spolno razmnožavanje

- spore se razvijaju nakon spolne oplodnje

- omogućuju održavanje tijekom nepovoljnih uvjeta

Izogamija – kopulacija gameta koje se razlikuju fiziološki (+ i -),

a ne razlikuju se morfološki

Heterogamija – kopulacija gameta koje se razlikuju i fiziološki i

morfološki

SPORANGIOSPORE

- endogene spore, nastaju unutar sporangija

- sporangij nastaje na nosaču sporangioforu

- spore se oslobađaju pucanjem sporangija

ZOOSPORE

- slične su sporangiosporama, ali imaju jedan ili više bičeva ili flagela

pomoću kojih se kreću kroz vodu

• Nalazimo ih kod algi, bakterija i gljiva.

• Nemaju stanični zid, mogu plivati nekoliko sati i teoretski preći nekoliko metara, ali često mijenjaju smjer pa se nalaze u blizini mjesta gdje su oslobođene.

Zoospora Phytophthora sp.

KONIDIJE

- najčešće i najraširenije spore

- nespolne spore nastaju iz konidiogenih stanica konidiofora ili

transformacijom i fragmentacijom hifa

Konidiofor - je jednostavan ili razgranat zračni ogranak hife koji

nosi jednu ili više konidija. Konidije producira vršni dio konidiofora

tj. konidiogena stanica.

- propagativne spore, egzogene

- klijaju u kličnu cijev – hife - micelij

• nastaju na konidioforima koji mogu biti pojedinačni ili razgranti

ili skupljeni u koremije ili sporodohije

Pojedinačni, jednostavni konidiofori

Razgranati konidiofori

sporodohiji

koremiji

Grananje konidiofora:

1. Simpodijalno

Phytophthora spp.

2. Monopodijalno

Plasmopara viticola

- na vrhu konidiofora nalaze se zupci ili sterigme, a na njima

se formiraju konidije

3. Dihotomo

Peronospora manshurica

Bremia lactucae

Pseudoperonospora spp.

- konidije su različite po obliku, veličini, broju septi i boji

Penicillium sp. Aspergiullus niger

Aspergillus versicolor

Trichoderma sp.

Aspergillus flavus Bipolaris zeicola

Botrytis cinerea

Fusarium solani Monilia fructigena

Colletotrichum graminicola Septoria tritici

Penicillium islandicum Stemphylium botryosum

- konidije nastaju direktno na miceliju ili mogu nastati u nespolnim

plodištima PIKNIDIMA i ACERVULIMA.

PIKNIDI – plodišta koja nastaju nespolnim putem, najčešće okruglog ili

kruškolikog oblika, s otvorom na vrhu tzv. OSTIOLUM. U unutrašnjosti se

nalaze konidiofori s konidijama.

• Acervul je nakupina građena od hifa zbijenih u pseudoparenhim. Nalazi se subkutikularno, subepidermalno ili nešto dublje u biljnom tkivu, a nikad na samoj površini zaraženog biljnog organa - nema ovojnicu. Iz pseudoparenhima izbijaju konidiofori sa konidijama. Acervule nadvisuju tamno obojene, srpolike, čvrste hife nazvane SETE.

ASKOSPORE

- kod gljiva iz pododjela Ascomycota

- endogene spore, nastaju u posebnim tvorevinama – askusima

- nastaju spolnim putem i imaju polovičan (haploidan) broj kromosoma

- u jednom askusu najčešće ima 8 askospora

- askospore se razlikuju po obliku, veličini i broju septi

• Različite vrste roda Podospora imaju 4, 8 16, 32, 64, 128, 256, 512,

1024 ili 2048 askospora po askusu.

Oslobađanje askospora iz askusa

1. Kada su askospore fiziološki zrele, opna askusa upija vodu iz okolne sredine.

Uslijed toga, na pojedinim mjestima dolazi do razgradnje opne koja se

pretvara u želatinoznu masu. Tako na askusu nastaju otvori kroz koje istječe

sadržaj askusa zajedno s askosporama. Na ovaj način oslobođene askospore

šire se vodom ili kukcima.

2. Plazma unutar askusa zove se epiplazma. Ona pored ostalih tvari sadrži

glikogen. Kada su askospore zrele, vodu iz vanjske sredine upija epiplazma.

Uslijed toga, dolazi do promjena u epiplazmi i do transformacije glikogena u

saharozu. Tako se povećava osmotski tlak u askusu. Opna askusa rasteže se

do određene mjere, a kada tlak u askusu postane veći nego što opna može

izdržati, ona puca, obično u vršnom dijelu. Zbog naglog izjednačavanja tlaka

u askusu s atmosferskim tlakom, askospore bivaju izbačene i šire se zrakom.

BAZIDIOSPORE

- kod gljiva iz pododjela Basidiomycota

- egzogene spore, nastaju na nosačima koji se zovu bazidi

jednostaničan bazid

četverostaničan bazid

Kod hrđa i snijeti bazidi se razvijaju iz debelostijene trajne spore koja služi

za prezimljenje i klijući daje promicelij (bazid) na kojem se razvijaju

bazidiospore.

HLAMIDOSPORE

- nespolne, uglavnom okrugle spore koje nastaju transformacijom i

fragmentacijom micelija, od konidija koje nastaju fragmentacijom hifa

razlikuju se po debeloj membrani.

- trajne spore 2 opne unutarnja (endosporija) - tanka

vanjska (episporija) – zadebljala, žuto do

smeđe obojena, glatka ili hrapava (mrežasti

ili rebrasto)

- unutrašnjost bogata rezervnim tvarima (glikogen, ulja), a siromašna

vodom

- red Ustilaginales (snijeti), neke vrste iz roda Fusarium

Tilletia controversa

UREDOSPORE

- propagativne spore kod gljiva iz reda Uredinales

- nastaju fragmentacijom hifa u uredosorusima

Uredosorus nije tijelo već nakupina uredospora nastala u prvim

epidermalnim slojevima listova.

- imaju dvije haploidne jezgre

Uromyces betae Puccinia graminis f. sp. tritici

Uredosorus s uredosporama

TELEUTOSPORE

- trajne spore kod gljiva iz reda Uredinales

- imaju jako zadebljalu opnu, jedno ili višestanične

- nastaju fragmentacijom hifa u teleutosorusima

TELEUTOSORUS ili TELIOSORUS (grč. TELOS=kraj) je nakupina teleutospora

nastalih u pustulama crne boje.

-imaju dvije haploidne jezgre

Puccinia graminis f. sp.

tritici

Phragmidium violaceum

Gymnosporangium

juniperi-virginianae

- kliju generativno dajući bazid

ORGANI KOD GLJIVA KOJI SLUŽE ZA ODRŽAVANJE

ILI PREZIMLJAVANJE I ŠIRENJE, A NISU PRAVE SPORE

1. Sklerocije

- nastaju gustim spletanjem i spajanjem hifa – pseudoparenhim

- u početku su meke i svijetle, a kasnije tvrde i crne

- siromašne vodom, a bogate rezervnim tvarima

- različitog oblika, veličine od nekoliko mm do 1 cm i više

- mikrosklerocije – vrlo sitne

Sclerotium bataticola

Botrytis cinerea

2. Geme

- nastaju spletanjem hifa u mala klupka smještena najčešće u plodu

ili sjemenu

- kliju vegetativno u micelij

- Ustilago nuda, Ustilago nuda var. tritici – gema u sjemenu

- Helminthosporium gramineum – između zrna i pljevica

3. Rizomorfi i rizoktoniji

- nastaju spletanjem hifa u niti

- rizomorfi su debele, tamne nadzemne niti

- rizoktoniji su tanke, svijetle podzemne niti

- omogućuju širenje parazita tijekom vegetacije s jedne biljke na

drugu

- mogu narasti u dužinu i do nekoliko metara

SIMPTOMATOLOGIJA

Simptomi su posljedica različitih procesa koji se dešavaju u ili na biljci pod

utjecajem aktivnosti patogena i reakcije biljke. Prije nego se simtomi pojave

patogen mora prodrijeti u biljku i u biljci se proširiti.

Venuće

- posljedica abiotskih i biotskih uzročnika bolesti

Prvo zeljasti dijelovi ili čitave biljke venu, a kasnije se zahvaćeni dijelovi

suše.

Venuće koje nastaje kao posljedica abiotskih uzročnika može biti mehaničko

(nastaje kao posljedica stvarnog nedostatka vode - suša) i fiziološko (nastaje

kada voda nije dostupna biljci iako je u tlu ima; kod zaslanjenih tala ili na

pr. kod niskih temperatura).

Venuće kao posljedica biotskih uzroka nataje kada se paraziti nasele u

provodnom staničju biljke, te je onemogućen normalan dotok vode. Uzrok

tome je ili začepljenje žila micelijem ili intoksikacija toksinima. Uzročnici

takovog venuća su najčešće gljive pa govorimo o traheomikozama i bakterije

kada se radi o traheobakteriozama.

Bakterijsko venuće izaziva na pr. Corynebacterium sepedonicum i

Pseudomonas solanacearum na krumpiru.

Kao traheomikoza često se spominje primjer na kajsijama kod kojih

venuće izaziva Verticillium albo-atrum, venuće krastavaca i rajčice

uzrokovano gljivom Fusarium oxysporum i dr.

F. oxysporum f. sp. lycopersici

Ralstonia solanacearum

Promjene boje

- opća promjena boje

- djelomična promjena boje

- pjegavosti

Opća promjena boje nastupa kod žutica ili kloroza. Žutica može biti

izazvana nedostatkom željeza u tlu, odnosno inaktiviranjem željeza

uslijed suviška kalcija (česta pojava kod vapnenih tala). Žutica također

nastaje i kao posljedica dugotrajne vlage (pomanjkanje kisika) što je čest

slučaj kod žitarica zasijanim na težim i slabije propusnim tlima ili nakon

dugotrajnih obilnih kiša.

Zarazna žutica uzrokovana je najčešće virusima, a posljedica je smanjenje

produkcije klorofila ili degeneracije kloroplasta.

Djelomična promjena boje

-nasljedna panašira ili nezarazni mozaik

Panašira je česta kod ukrasnog bilja, drveća, grmlja i trava, a pod panaširom

se podrazumjeva šarolikost lišća pri čemu se osim zelene javljaju i druge boje

(najčešće bijela i žuta) i boje su međusobno oštro odjeljene jedna od druge.

prstenasti mozaik - klorotične pjege na lišću su okruglastog oblika poput

prstena, pri čemu je unutarnji dio prstena zelene boje kao i preostali dio

lista ( šarka šljive, prstenasti mozaik krušaka)

aucuba mozaik - mozaične pjege su veće, manje ili više oštro odjeljene

od ostale zelene boje lista (aucuba mozaik krumpira);

ako su pjege veće i pokrivaju veći dio lisne površine radi se o calico mozaiku

(calico virus breskve)

prugasti mozaik - mozaične pjege se šire u vidu svjetlozelenih pruga duž žila

mozaik žila - uz glavne žile je svjetlozeleno ili tamno obojeno tkivo

međužilni mozaik - između žila je uočljiv mozaični simptom

ringspot virus vein clearing rose mosaic virus

cucumber mosaic virus alfalfa mosaic virus

Bean calico mosaic virus Apple mosaic virus

Tobacco mosaic

virus (aucuba)

Wheat strike mosaic virus

Pjegavost

mjestimična ograničena promjena boje na bilo kojem organu biljke (list,

grana, cvijet, plod i dr.).

Pjege su vrlo različite po veličini, obliku i rasporedu. Uzroci pjega mogu biti

abiotske i biotske prirode.

Suha pjegavost može nastati uslijed tuče. Te su pjege u početku svjetlije, a

kasnije potamne.

Sunčana palež najčešće nastaje u plasteničkom i stakleničkom načinu

proizvodnje.

Suha pjegavost može nastati i kao posljedica napada nekih gljiva

(Mycosphaerella sentina - uzročnik sive pjegavosti lišća krušaka;

Phyllosticta prunicola - siva pjegavost lista šljive).

Ove su pjege obično oštro odjeljene od zdravog dijela lista.

Paleži su pjegavosti s dubokim razaranjem biljnog tkiva, pri čemu na

različitim organima nastaju ulegnute pjege (rodovi Colletotrichum,

Ascochyta, Gleosporium; Erwinia amylovora).

Ovdje pripadaju i paleži kore koje mogu nastati kao posljedica abiotskih

(smrzavanje) i biotskih faktora (rak kore jabuka - Nectria galligena).

Krastavost je takav tip pjegavosti gdje su pjege u obliku krasta. Ovaj tip

simptoma mogu izazvati gljive (Venturia inaequalis), bakterije

(Streptomyces scabies) i virusi (Psorosis virus na citrusima).

Venturia pirina

Psorosis virus

Streptomyces

scabies

Unutarnje suhe pjegavosti nastaju unutar tkiva plodova, lukovica ili

gomolja, a sastoje se od suhog staničja unutar zdravog tkiva. One mogu biti

nezarazne (uzrok su abiotski čimbenici) ili zarazne (uzrok su biotski

čimbenici, najčešće virusi). Primjer nezaraznih unutarnjih suhih pjega je

"crno srce gomolja krumpira" koje nastaje kao posljedica djelovanja

visokih temperatura ili uslijed nedostatka kalija.

Nekroza

čest simptom za koji je karakterističan prestanak funkcije i odumiranje

tkiva. Nekrozi često prethode neki drugi simptomi (promjena boje,

pjegavost), a sam proces nekroze je često veoma brz.

Uzročnici nekroza mogu biti gljive i virusi, a dijele se na:

- nekroze na listu - Plasmopara viticola (uzročnik plamenjače vinove loze)

- nekroze na stabljici - najčešće se javljaju u obliku crtica (Solanum virus 2

na krumpiru)

- nekroze vrha (top necrosis) - nekroze najmlađih dijelova biljaka

("vrhova"); aucuba virus krumpira na paprici

- nekroze u plodu ili sjemenu - šarka šljive (nekroza u mesu ploda)

Plasmopara viticola Šarka šljive

Peronospora parasitica

Gnjiloća ili trulež

- razaranje živog tkiva izazvano bakterijama ili, rjeđe, gljivama

Do truleži dolazi zbog razgradnje staničnih opni i središnjih lamela pri

čemu stanice gube oblik i funkciju. Razlikujemo suhu i mokru trulež što

ovisi o prisutnosti vode. Mokra trulež svojstvena je za organe s mnogo vode

(plodovi, gomolji, lukovice), a često se pojavljuje na uskladištenim

proizvodima

(Botrytis cinerea na jagodama, Sclerotinia vrste na mrkvi i dr.).

Botrytis cinerea Sclerotinia sclerotiorum Pectobacterium carotovorum

Morfološke promjene

mogu biti izazvane biotskim i abiotskim uzročnicima

One su ponekada karakterističan simptom za određene bolesti pa služe

u dijagnostičke svrhe. Na pr. kovrčavost lista breskve (uzročnik Taphrina

deformans) je posljedica hipertrofije (mnogostruko povećanje volumena

zaraženih stanica)

Kod raka krumpira (Synchitrium endobioticum) postanak tumorastih

tvorevina je posljedica hipertrofije i hiperplazije (ubrzano dijeljenje stanica,

povećanje njihova broja) stanica. Hipoplazija je pojava usporene diobe stanica,

odnosno smanjivanja njihovog broja.

Synchitrium endobioticum Taphrina deformans

Nanizam (patuljavost) i gigantizam (divovski rast) također su oblik

morfoloških promjena.

Blastomanija ("vilin grm", "vještičina metla") je promjena oblika

dijelova grana. Na takovim granama uočavamo gusto zbijene mnogobrojne

grane koje pretežito imaju uspravan rast (metla). Te grane vrlo rano u

proljeće prolistavaju brojnim sitnijim listovima, ali ne cvatu ili cvatu vrlo

malo. Pojava blastomanije može se uočiti na trešnjama i višnjama (Taphrina

cerasi) i šljivama (Taphrina insititiae).

U morfološke promjene pripadaju i virescencija (cvijet uslijed zaraze virusom

pozeleni), proliferacija (prorašćivanje cvijeta u stabljiku ili list), nitavost lista

(od plojke ostaje samo glavna žila ili uski dio plojke uz glavnu žilu),

novotvorevine (šiške, gale, cecidije - nastajanje izraslina uslijed podražaja

stranog organizma).

virescencija

Rane su pasivno nastale ozljede koje su vezane za razdvajanje ili gubitak

tkiva i ujedno za stvaranje kalusa (regeneracija tkiva). Rane nastaju uslijed

djelovanja tuče, zime, munja, djelovanja insekata ili drugih životinja i slično.

Izlučivanje sluzi i smole je posljedica patoloških procesa u unutrašnjim

tkivima. Izlučivanje smole je čest slučaj kod koštičavog voća. Na ranama

drveća često dolazi do izlučivanja sluzi u kojoj se nalaze bakterije.

Prisutnost parazita na biljci kao simptom bolesti. Na pr. pepelnica na lišću

jabuke ili vinove loze stvara stvara bjeličaste prevlake od micelija i spora

koje se lako uočavaju.

BOLESTI BEZ SIMPTOMA

-simptomi ponekada mogu potpuno izostati (npr. krumpir sorte Erstling 100%

zaražen virusom mozaika (Solanum virus 1), ali nikada nema znakova bolesti

Uzrok bolesti bez simptoma mogu biti:

- apatogen uzročnik (uzročnik bolesti je slabo patogen i njegovo prisustvo ne

izaziva reagiranje domaćina)

- tolerantan (otporan) domaćin (domaćin ima nasljednu ili stečenu

toleranciju, odnosno tolerantan je na napad parazita i ne reagira na njegovu

prisutnost)

Zaraze bez simptoma nazivaju se latentne zaraze. Latentnost može biti faza u

razvoju bolesti ili samostalan proces razvoja bolesti.

UTJECAJ ČIMBENIKA OKOLINE NA RAZVOJ BOLESTI

Npr. vrlo rijetke su godine u kojima se javi jak napad i plamenjače

(Plasmopara viticola) i pepelnice (Uncinula necator) vinove loze. To je

stoga što za razvoj plamenjače treba izrazito vlažna godina, a za razvoj

pepelnice godina sa znatno manje vlage.

Svi uzročnici bolesti se obzirom na zahtjeve prema čimbenicima okoline

dijele u dvije grupe:

1. EURIEZIJA - paraziti imaju male zahtjeve prema čimbenicima

okoline (temperatura, relativna vlaga zraka), odnosno razvijaju se u

širokom ekološkom području

2. STENEZIJA - paraziti imaju vrlo usko područje razvoja, odnosno

paraziti imaju vrlo specifične uvjete razvoja

Vlaga

- jedan od primarnih čimbenika za klijanje spora, infekciju i razvoj parazita

kako za aerogene (uzročnici bolesti koji se šire zrakom) tako i za chtonogene

uzročnike bolesti (uzročnici koji žive u tlu). Za aerogene uzročnike važna

je slobodna voda ili relativna vlaga zraka, a za chtonogene količina vode u tlu.

Za klijanje spora jedan od presudnih čimbenika je relativna vlaga zraka koja

ima svoj minimum, optimum i maksimum.

Na klijavost spora utjecaj imaju i drugi čimbenici kao što je starost spora,

temperatura, supstrat i drugo, kao i međusobni odnos pojedinih čimbenika.

To znači da djelovanje jednog čimbenika, u ovom slučaju vlage, nikada ne

možemo promatrati izolirano od drugih.

Sphaerotheca pannosa var. rosae

Na predmetnom stakalcu Na listu ruže

rel. vlaga zraka % klijavost % rel. vlaga zraka % klijavost %

99 97,8 95-98 99,2

98 90,4 85-89 82,0

97 88,4 45-51 50,3

94 2,8 22-24 37,5

Kod mnogih zemljišnih parazita visok sadržaj vode u tlu može biti

negativan, jer su svi uzročnici bolesti aerobni, znači za svoj razvoj trebaju

kisik. Prevelik sadržaj vode u tlu ima za posljedicu istiskivanje kisika iz

pora tla.

Izuzetak su zoospore i bakterije koje se kreću pomoću bičeva ili flagela i

kojima je voda uvjet pokretanja.

Temperatura okoline, prije svega zraka, a manje tla, stalno se mijenja i

značajno utječe na razvoj bolesti biljaka. Nema apsolutnih vrijednosti o

utjecaju temperature, jer to ovisi o starosti spora, sadržaju vode u sporama

i okolini, pH i slično). Temperatura može biti minimalna, optimalna i

maksimalna.

Na minimalnoj temperaturi započinje razvoja parazita, odnosno klijanje

spora. Ta je temperatura različita za različite uzročnike bolesti.

Smrdljiva snijet pšenice (Tilletia tritici) 0,5-2ºC

Smeđa hrđa pšenice (Puccinia recondita) 2-3ºC

Plamenjača duhana (Peronospora tabacina) 2ºC

Snijet luka (Urocystis cepulae) 9ºC

Plamenjača vinove loze (Plasmopara viticola) - konidije 5ºC

Plamenjača vinove loze (Plasmopara viticola) - oospore 11ºC

Prema optimalnoj temperaturi paraziti se dijele na:

- kriofilne <15ºC

- mezofilne 15-25ºC

- polutermofilne 25-30ºC

- termofilne >30ºC

Optimalna temperatura za klijanje konidija plamenjače vinove loze je 22ºC,

a za oospore 23ºC. Maksimalna temperatura za klijanje i konidija i oospora

je 32ºC.

Konidije šupljikavosti lišća koštičavog voća (Clasterosporium carpophilum)

su termički indiferentne i kliju na temperaturama između 9 i 27ºC.

Optimalna temperatura za kijanje spora nije i optimum za ostale stadije

patogeneze, jer to ovisi o više čimbenika. Visoke ljetne temperature utječu na

slabiji razvoj plamenjače vinove loze. Pri temperaturama višim od 24ºC

dolazi do ugibanja micelija unutar napadnutih organa (tzv. abortivna

infekcija).

Maksimalna temperatura je termička točka (najviša) za klijanje spora,

infekciju i drugo, ali nije termička granica ubijanja.

PATOGENEZA

nastanak i tijek bolesti

Infekcija je prodor parazita u domaćina.

Vrijeme infekcije različitog je trajanja za pojedine bolesti (npr. uredospore u kapi vode

moraju biti barem 3 sata na listu pšenice da bi došlo do infekcije).

Fruktifikacija je vremenski period od uspostavljanja kontakta između parazita i

stanica domaćina (infekcije) pa do pojave organa za razmnožavanje tog parazita.

Kod virusa fruktifikacija nije vidljiva, zapravo je u pravom smislu te riječi niti nema.

U prosjeku fruktifikacija traje 1-2 dana dulje od inkubacije. To je slučaj npr. kod

plamenjače vinove loze (Plasmopara viticola). Kod krastavosti jabuka (Venturia

inaequalis) taj period je duži i slijedi 3-4 dana iza inkubacije.

Numerički prag infekcije

Kod nekih gljiva infekcija može nastupiti ukoliko je prisutna samo jedna spora (hrđe,

pepelnice), posebice ako je riječ o osjetljivom domaćinu. Kod drugih gljiva i bakterija

infekciju ne može ostvariti jedna spora nego ih mora biti više. Tako je npr. kod raka

krumpira potrebno minimalno 200 zimskih zoosporangija u 1 gramu tla da bi došlo

do zaraze. To znači da je za zarazu potrebno minimalno 20000 spora.

Kod tolerantnih sorata na neku bolest uvijek je potreban znatno veći broj spora da bi

se ostvarila zaraza nego kod osjetljive sorte.

Gustina spora nekog parazita na biljci domaćinu je jačina infekcije, a može biti

minimalna, optimalna i maksimalna.

Minimalna gustina spora uzročnika bolesti neophodna za nastanak bolesti naziva se

numerički prag infekcije.

Da bi do zaraze zaista došlo između parazita i njegovog domaćina mora postojati

određeni afinitet, odnosno odgovarajuća privlačnost ili tropizam. To znači da spora

nekog uzročnika bolesti ne može pasti na bilo koju biljku i izazvati pojavu bolesti.

Spora može proklijati, ukoliko su vanjski uvjeti povoljni, ali neće izazvati bolest.

Agresivnost ili agresivitet je sposobnost nekog parazita da napadne biljku (izvrši

infekciju), da se iz biljnog staničja hrani i u tom staničju razmnožava.

Patogenost ili patogenitet je sposobnost parazita da u domaćinu izazove bolest.

PROGNOZA POJAVE BILJNIH BOLESTI

• Predvidjeti vrijeme pojave i moguću jačinu neke bolesti može biti presudno za uspjeh kontrole bolesti te prije svega ekonomski učinak, određene proizvodnje.

• Svrha je prognoze da spriječi epidemiju bolesti (osobito onih koje se mogu suzbijati fungicidima) pravovremenim informacijama o početku, razvoju i jačini napada.

• Prognoza je osobito bitna za bolesti koje jako variraju u intenzitetu napada.

• Kod bolesti koje se redovito javljaju prognoza ima zadatak odrediti rokove i razmake tretiranja.

• Glavni zadatak prognoze je utvrditi rizik od pojave bolesti ili

mogućnost da će se intenzitet bolesti povećati (Campbell and

Madden 1990).

• Što definira uspješan prognozni model? Campbell and Madden (1990) izdvajaju:

• pouzdanost (korištenje podataka o biologiji patogena i okolišnim čimbenicima)

• jednostavnost

• važnost bolesti (bolest je važna za određenu kulturu, ali se rijetko javlja tako da potreba za tretiranjem nije dana)

• Korisnost (prognostički model treba primijeniti kada bolest i / ili patogen može biti otkriven pouzdano )

• dostupnost (potrebne informacije o čimbenicima za nastanak bolesti (trokut) bi trebale biti raspoložive)

• višenamjenski primjenjivost (praćenje i donošenje odluka za više bolesti i štetnika treba biti na raspolaganju)

• isplativosti (prognostički sustav bi trebao biti pristupačne cijene u odnosu na ostale mjere zaštite koje se poduzimaju)

• Prognoza je osobito bitna zbog smanjenja broja prskanja.

• Za prognozu potrebno je poznavati:

– biologiju parazita: koje spore parazit stvara, kojim sporama se

širi u vegetaciji, a koje omogućuju održavanje pod nepovoljnim

uvjetima, kada nastaju infekcije, kroz koje organe dolazi do

zaraze, koji su minimalni, a koji optimalni uvjeti za razvoj

parazita (za sporulaciju, infekciju, klijanje konidija) i dr.

– uvjete pod kojima nastaju zaraze

• Treba pratiti (i bilježiti) klimatske čimbenike (temperatura - najčešće srednja dnevna temperatura, ali i druge kada to metoda zahtjeva, količina oborina, relativna vlažnost zraka, rosa, trajanje sijanja sunca, jačina i smjer kretanja zračnih struja i dr.).

• Poznavanje jačine zaraženosti ili kontaminacije sjemena, lukovica, gomolja...

• kontinuirani obilasci i pregledi nasada ili polja (konfiguracija terena, mikroklima)

• poznavanja osjetljivosti sorata ili hibrida (fenofaza razvoja biljke)

• Prognoza se nekada služi indirektnim metodama, na pr. kada su u pitanju virusne zaraze prati se pojava vektora (vektori su prenosioci virusa), najčešće su to lisne uši. Intenzitet pojave bolesti u jednoj godini ponekada može biti indikator za prognozu jačine bolesti u drugoj godini.

PROGNOZA POJAVE CERCOSPORA BETICOLA (ANTICERKOSPORNA SLUŽBA)

Razlozi za organizaciju anticerkosporne službe

- dati preporuku za pravovremeno provođenje suzbijanja pjegavosti lišća

(ne tretirati “za svaki slučaj” i kada se pojave prve pjege)

- sačuvati lisnu masu i spriječiti pojavu retrovegetacije, a time osigurati

dobru digestiju i visok urod korijena i šećera

- educirati proizvođače i o drugim mjerama koje utječu na pojavu i intenzitet

bolesti

- dobro organiziranom zaštitom sniziti troškove proizvodnje, a povećati

zaradu proizvođača šećerne repe

Mischke-ova metoda (1960.)

- prognozira se vrijeme prvog tretiranja koje se obavlja kada se na polju

utvrdi da je zaraženo

5% biljaka s 5 pjega/biljka (osjetljiva sorta)

10% biljaka s 5-10(15) pjega/biljka (otporne sorte)

- drugo i treće tretiranje obavlja se ovisno o daljnjem razvitku bolesti,

osjetljivosti sorata, okolinskim uvjetima i fungicidu upotrijebljenom za

prvo tretiranje

Jörg et al. (2003.)

- razradili su CERCOBET 1, CERCOBET 2 i CERCOBET 3 modele prognoze

za pojavu C. beticola u Njemačkoj

- u primjeni je CERCOBET 3 (empirijski model predviđa prvo tretiranje do

7 dana unaprijed, zahtjeva posebnu opremu, a u prognozu uvodi utjecaj

osjetljivosti sorte i navodnjavanje)

Kerr i Weis (1998.) (Institute of Agriculture and Natural Resources, Univ. of

Nebraska)

Windels et al. (1998.) (Univ. of Minnesota, North Dakota, State Univ.,

American Crystal Sugar Comp., Southern Minnesota Beet Sugar

Cooperative, Minn.-Dak. Farmers Cooperative)

- metoda se zasniva na ocjeni zaraze u polju (skala od 1 do 10)

Ocjena Pjega/list Jačina zaraze (%)

1 1-5 0,10

4 26-50 1,50

6 76-100 3,00 (ekonomska šteta)

7 >100 6,00 (signifikantna šteta)

8 sušenje dijela lista 12,00 (velike štete)

- pregled obuhvaća 100 biljaka

Monitoring započinje kada se redovi repe zatvore i radi se do sredine rujna.

- izračunava se dnevna ocjena zaraze (DIV – daily infection value) u vrijeme

kada postoje uvjeti za infekciju:

1. dužina vlaženja lista (sati)

ili

relativna vlažnost zraka (vrijednosti iznad 90%)

2. srednja temperatura (°C)

Ako je zbroj DIV 7 ili iznad 7 (7-14) tijekom dva uzastopna dana vjerojatnost

za infekciju i razvitak pjega je velika te je potrebno pratiti pojavu bolesti u

polju. Ako je DIV 7, a u polju se utvrdi da su pjege formirane preporučava se

obaviti zaštitu.

Ako je zbroj DIV 6 ili manji vjerojatnost da će doći do infekcije je mala.

Hours/day > 90% RH Daily Infection Values

24 1 2 4 5 5 6 6 6 6 6 6 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

23 1 2 3 4 5 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

22 1 1 3 4 5 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

21 0 1 2 4 4 5 5 5 5 5 5 6 6 6 6 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

20 0 1 2 3 4 5 5 5 5 5 5 5 6 6 6 6 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

19 0 0 1 3 4 5 5 5 5 5 5 5 5 6 6 6 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

18 0 0 1 2 3 4 4 4 4 4 4 5 5 5 5 5 5 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

17 0 0 1 2 3 4 4 4 4 4 4 4 5 5 5 5 5 5 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

16 0 0 0 2 3 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 5 5 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

15 0 0 0 1 3 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 5 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

14 0 0 0 1 3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 4 5 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

13 0 0 0 0 3 3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 5 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

12 0 0 0 0 2 3 3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 5 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

11 0 0 0 0 2 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 4 5 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

10 0 0 0 0 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3 3 3 3 3 4 4 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 3

9 0 0 0 0 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3 4 5 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 3

8 0 0 0 0 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 3 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 3

7 0 0 0 0 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 3

6 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 3 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 3

5 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3

4 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2

3 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2

2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 C 16 . . . . 18 . . . . 21 . . . . 24 . . . . 27 . . . . 29 . . . . 32 . . . . 35

- postoje i druge prognozne metode koje se u osnovi malo razlikuju jer

u obzir uzimaju iste elemente

- u mnogim zemljama značajnim proizvođačima šećerne repe radi se na

edukaciji stručnjaka na terenu koji prate pojavu parazita na polju i

šalju meteorološke podatke i podatke o jačini zaraze u središnji centar

koji signalizira vrijeme kada treba obaviti zaštitu

- obzirom na značaj šećerne repe za nacionalnu privredu smatramo da

bi ulaganja u organizaciju prognozne službe bila opravdana i s

ekološkog i ekonomskog gledišta

NAČINI BORBE PROTIV BILJNIH BOLESTI

Biljna karantena

-pripada grupi tzv. administrativnih mjera protiv uzročnika biljnih bolesti

Od 2006. godine problem karantenskih biljnih nametnika reguliran je Pravilnikom

o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne

proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama

(Narodne novine 74 od 5. srpnja 2006.).

Trgovina biljem, posebice sjemenom i sadnim materijalom uvjetovala je širenje

mnogih važnih i opasnih biljnih bolesti.

-žutica šećerne repe prenesena je iz Francuske u Njemačku (1935.),

Poljsku (1937.),

Mađarsku (1952.),

u bivšu Jugoslaviju (1952.)

-plamenjača vinove loze prenesena je iz Amerike u Europu (1878.),

- nizozemska bolest brijesta (Duch Elm Disease) iz Europe u SAD (1930.).

U najnovije vrijeme iz sjeverne Amerike preko Novog Zelanda u Englesku je

dospjela bakterijska plamenjača jabuka i krušaka (Erwnia amylovora).

Fitosanitarna služba treba spriječiti ili barem usporiti unošenje i širenje novih

bolesti. Ova služba ima zadatak provođenja fitosanitarne kontrole pri uvozu, izvozu i

provozu biljaka, biljnih dijelova i njihovih organa za reprodukciju.

Svaka pošiljka mora biti praćena Fitosanitarnim certifikatom koji izdaju stručni

organi nakon fitosanitarnog pregleda. Ovim dokumentom se utvrđuje da biljke ili

biljni materijal nisu zaraženi biljnim nametnicima (uzročnici bolesti, štetočinje i

korovi) koji su navedeni u Pravilniku.

Dio A – odnosi se na štetne organizme za koje nije poznato da su prisutni u RH i čije

se širenje u RH zabranjuje.

Dio B – odnosi se na štetne organizme čije se unošenje u određena zaštičena područja

i širenje unutar tih područja zabranjuje.

U grupu administrativnih mjera mogu se ubrojiti IPS (izvještajno prognozna služba) i

Obavezni pregled sjemenskih usjeva, rasadnika i drugog materijala namjenjenog

reprodukciji.

Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo (strne žitarice)

Agrotehničke mjere borbe

Sve one mjere koje predstavljaju redovitu agrotehniku pri uzgoju nekog bilja

(kultura) mogu značajno utjecati na smanjenje zaraze s određenim

uzročnikom bolesti.

1. sjetva ili uzgoj otpornih sorata ili hibrida

2. uporaba zdravog sjemena i sadnog materijala

3. pravilna plodosmjena

4. pravilna gnojidba

5. duboko zaoravanje bolesnih biljnih ostataka

6. vrijeme sjetve, žetve, berbe

7. smanjenje suvišne vlažnosti

Mehaničke mjere borbe

1. odsjecanje, čupanje, iznošenje iz polja, nasada, voćnjaka i sl. bolesnih biljaka ili

biljnih dijelova da ne bi postali izvor zaraze za zdrave biljke

2. uništavanje biljnih organa u kojima parazit prezimljuje, npr. iz voćnjaka treba

iznijeti sve zaraženo lišće nakon prekida vegetacije i zakopati ga ili spaliti

3. uklanjanje samih parazita, npr. neke gljive truležnice debla na bolesnom drveću

stvaraju svoja plodišta koja treba odrezati, a ranu premazati voćarskim voskom

Fizičke mjere borbe

Termoterapija 1. dezinfekcija tla - tlo se zagrijava vodenom parom kroz sustav cijevi do 80ºC.

To je ekološki veoma povoljna dezinfekcija i djelotvorna je i protiv uzročnika

bolesti i protiv zemljišnih štetočinja i korova, ali je iznimno skupa mjera.

2. dezinfekcija sjemena - danas se ne koristi jer ima niz tehničkih nedostataka i

skupa je

3. dezinfekcija reznica, sadnica - potapanjem u toplu vodu kroz određeno vrijeme,

a to zavisi od vrste biljnog materijala i patogena. Tako se uništavaju

termolabilni virusi pa se dobiva bezvirusni sadni materijal npr. jagoda (tzv.

virus free).

Isto tako mogu se u toplu vodu (45 ºC , 5 min ) potapati prjesadnice krizantema

kako bi se inaktivirao micelij Puccinia horiana (bijela hrađa krizantema).

Kemijske mjere – uporaba pesticida

Pesticidi:

- sredstva za zaštitu bilja

- sredstva za suzbijanje nametnika na ljudima i životinjama

- sredstva za zaštitu drva i tekstila

Fungicidi:

1. Prema kemijskom sastavu:

- anorganski

- organski

2. Prema mjestu primjene:

- za tretiranje sjemena, paraziti se nalaze na površini sjemena

- za tretiranja tla i podzemnih organa biljaka, kada se paraziti nalaze u tlu

- za tretiranje nadzemnih dijelova biljaka, kada se paraziti prenose zračnim

strujama i kišom te tako dospjevaju na nadzemne organe biljke

3. Prema načinu djelovanja:

- preventivni, protektivni, odnosno fungicidi s površinskim djelovanjem

su različiti nazivi za grupu fungicida koji imaju za cilj sprjećavanje nastanka

zaraze.

To znači da moraju biti upotrijebljeni prije nego do zaraze dođe, djeluju

"preventivno" i ne mogu "liječiti" već bolesne biljke.

Osnova za njihovu primjenu je poznavanje biologije uzročnika bolesti,

prognozna služba i praćenje klimatskih uvjeta (meteoroloških podataka).

Međutim, nesigurnost prognoze, stalne promjene vremenskih uvjeta, izloženost

biljnih dijelova kiši, suncu, vjetru stalno smanjuju količinu (koncentraciju)

ovih fungicida. Zbog navedenog tretiranja treba stalno ponavljati, sve dok

postoji opasnost od bolesti.

-sistemični fungicidi su relativno novija grupa preparata, ali izuzetno dobro

prihvaćena od agronoma i poljoprivrednih proizvođača.

-Sistemike biljke preko određenih organa apsorbiraju (upijaju) i zatim

translociraju (raznose) unutar biljke i do dijelova biljke koji nisu izravno

tretirani.

-To znači da su sistemični fungicidi sposobni liječiti biljku odnosno oni djeluju

terapeutski. Jasno je da u vrijeme nanošenja oni djeluju i preventivno.

-Translokacija (raznošenje, premještanje) fungicida je pasivnog karaktera i

odvija se strujanjem biljnog soka. U prvom redu je akropetalno odnosno prema

vrhu biljke, a značajno je slabije raznošenje prema osnovi biljke (korijenu),

odnosno bazipetalno.

Sistemični fungicidi:

1. lokosistemični fungicidi koji u biljci djeluju samo na mjestu aplikacije, odnosno

koji prodiru samo u organe biljke koji su s preparatom došli u doticaj

2. eradikativni fungicidi zapravo su lokosistemici, ali prodiru dublje u tkivo

(npr. lista) čime dovode do jake intoksikacije uslijed čega biljni organ (list) otpada,

a time je uništen i parazit

3. pravi sistemici bivaju upijeni i translocirani kroz biljku. Pravu vrijednost

pokazuju kod dubinskih zaraza sjemena, traheomikoza, ali i drugih bolesti kada

paraziti prodiru duboko u tkiva, gdje su nedostupni drugim vrstama fungicida

Otrovnost fungicida

I - najjači otrovi, natpis "vrlo jak otrov", znak T+ i mrtvačka glava

Otrovi iz I skupine ne smiju se prodavati u maloprodaji i pojedincima. Ova se

sredstva prodaju samo organizacijama koje imaju zaposlenike osposobljene za

njihovu primjenu.

II - jaki otrovi, natpis "otrov", znak T i mrtvačka glava

Otrovi iz II skupine mogu se prodavati u poljoprivrednim ljekarnama, ali uz

propisanu evidenciju kupca.

III - slabiji otrovi, natpis "štetno za zdravlje", znak Andrijinog križa

Otrovi iz III skupine smiju se prodavati u poljoprivrednim ljekarnama, ali nikada u

drugim prodavaonicama. Ovoj grupi otrova pripada 80% sredstava za zaštitu bilja.

Pridržavanje mjera opreza pri radu s pesticidima i svim drugim otrovima je nužno

zbog mogućih trovanja bilo slučajnih bilo namjernih.

Poslodavac odgovara za obučenost svojih djelatnika, mora im osigurati nužnu zaštitnu

opremu, ne dozvoliti da se tijekom rada jede, pije (niti voda, a posebno alkohol).

Za odmor osigurati dovoljno čiste vode za osobnu higijenu (oprati ruke, umiti se),

ne zapošljavati maloljetne osobe ili osobe sklone alkoholu.

Svi pesticidi moraju biti uskladišteni u suhom, zidanom objektu koji nije povezan s

prostorom za stanovanje ljudi ili uz nastambe za stoku.

Također sva sredstva moraju biti u originalnoj ambalaži te imati uputu za primjenu.

Onaj tko radi s pesticidima mora poznavati zakonske propise (pravilnike, uredbe i sl.)

koji se odnose na opću sigurnost ljudi, životinja i okoliša.

LD50 (srednja letalna doza = smrtna doza) - napisana je u uputama i na ambalaži i

orijentacijski je pokazatelj otrovnosti, nije stvarna otrovnost, a još manje

pokazatelj

opasnosti fungicida

LD50 je količina preparata (fungicida) izražena u mg po kg tjelesne težine koja je

dovoljna da ubije 50% pokusnih životinja (štakori, miševi, morska prasad, mačke,

perad, ribe i dr.).

Vrijednost LD50 odnosi se na unošenje otrova putem hrane (preko usta ili per os) i

na štakora kao pokusnu životinju.

Kada otrov prodire kroz kožu (perkutano) ili se unosi udisanjem (inhalatorno)

onda je to posebno naznačano.

Naime isti kemijski spoj ne mora biti "jednako otrovan" ako u organizam dospije

preko usta ili preko kože. Također ako se za pokusnu životinju uzima npr. morsko

prase onda se to mora posebno navesti.

Npr. bakreni fungicidi pripadaju grupi neznatno opasnih sredstava za čovjeka, a

LD50 za štakora iznosi oko 300 mg/kg ili Radocineb je svrstan u opasna sredstva

LD50 je 5000, Kaptan je također opasan, a LD50 je 9000.

Karenca je vremenski razmak (broj dana) od zadnjeg tretiranja pa do tolike

razgradnje pesticida (fungicida) da njegovi ostaci nisu opasni za ljude i životinje.

Obilježava se s K.

Toleranca (MDK - maksimalno dopuštena količina) je najveći dozvoljeni ostatak

nekog pesticida (fungicida) u vrijeme korištenja biljaka, njihovih plodova ili

pojedinih produkata. Obilježava se s T i izražava u mg/kg (ppm).

Isti preparat može biti upotrijebljen za suzbijanje bolesti na više biljaka, pa će u tom

slučaju i K i T biti različiti.

Npr. bakreni oksikloridi imaju T = 15 mg/kg za voće, povrće, osušene šišarke hmelja,

10 mg/kg za ostale namirnice. K = 14 dana krumpir, rajčica, hmelj, 21 dan luk i grah,

28 dana krastavci, 35 dana vinova loza, 56 dana maslina.

Formulacije fungicida (pesticida)

Kod mnogih fungicida štetno na uzročnika bolesti ne djeluje cijela molekula

kemijskog spoja, već učinak posjeduju proizvodi razgradnje te molekule. Zbog toga

fungicidi moraju biti tako formulirani da razgradnja teće neometano, ali niti prebrzo

(kratko djelovanje) niti presporo, jer fungicid zbog "sporosti" neće "stići" zaustaviti

parazita.

Dva preparata istog kemijskog spoja, ali različito formulirana mogu posjedovati vrlo

različiti fungicidni učinak, ali i različitu fitotoksičnost.

To je razlog zašto se u praksi prednost u primjeni daje jednom preparatu u odnosu

na drugi, iako oba imaju istu aktivnu tvar (at).

Svaki fungicid mora imati dobro početno (inicijalno) i trajno (rezidualno) djelovanje.

Kod sistemičnih fungicida formulacija utječe i na svojstvo sistemičnosti. Sredstva

koja se koriste za bolje ovlaživanje, smanjenjuju površinsku napetosti pa time

pospješuju "prodor" fungicida u biljku.

Pythium debaryanum ( uzročnik paleži klijanaca ili polijeganja nasada)

- polifag

- najčešće strada različito povrće u klijalištima, a od ratarskih kultura

šećerna repa i duhan

- do zaraze dolazi u najranijim stadijima razvoja, od klijanja sjemena,

tijekom nicanja do formiranja 1-3 lista (za biljke starije od 1-2 mjeseca

ova

gljiva je praktično bezopasna)

- ako zaraza nastupi tijekom nicanja klica propada u tlu

- zaraza izniklog rasada - polijeganje pojedinih biljčica ili čitavih grupa

(biljke u početku ne gube normalan izgled)

- prizemni dio stabljike potamni i sasuši se (sušenje napreduje prema

korijenu i prema listu)

- propadanje je brzo pri većoj vlažnosti i temperaturi (biljke jednostavno

istrunu i nestanu)

Pythium na duhanu

dinja ječam

šećerna repa

grah

- fakultativni parazit

- dvije vrste micelija - vanjsku ili epifitnu i unutarnju ili endofitnu

- endofitni micelij - intercelularni ili intracelularni

- nespolno razmnožavanje - konidija koje u vlažnoj sredini kliju u

micelij

- u kapi vode konidije se ponašaju kao zoosporangij i daju zoospore

(bubrežastog oblika s dvije flagele)

-spolno razmnožavanje je oogamija (kopulacija anteridija i oogonija)

Mjere borbe: dezinfekcija tla pri proizvodnji rasada, ne pregusta sjetva,

uništiti bolesne biljke, moguća je zaštita rasada tretiranjem fungicidima

(cineb, antracol). Plodored ima ograničeno značenje jer je parazit stalno

prisutan u tlu gdje živi saprofitski, pa su sva naša tla zaražena ovim

parazitom.

Septoria tritici (Mycosphaerella graminicola) - uzročnik smeđe

pjegavosti lista - napada plojku i rukavac lista pšenice iako se ponekada može javiti i na

stabljici, klasu i perikarpu zrna

- prvi simptomi vidljivi već u jesen (ozima pšenica) ili proljeće (jara

pšenica) kod biljaka u stadiju 2 do 3 lista u vidu malih ovalnih ili okruglih

pjega razbacanih po plojci lista. Zaraženi listovi mogu djelomično ili

potpuno odumrijeti, a ukoliko bolest zahvati vrat korijena ugiba cijela

biljka.

Biljke koje "prežive" ovaj prvi napad imaju slabiju energiju rasta, slabije

nabusavaju, a korijenov sistem je slabije razvijen (čak i do 50%).

Kod ozime pšenice bolest se jače razvija u proljeće za hladnog i kišnog vremena, a

nakon blage zime ili zime s dugotrajnim snježnim pokrivačem pod kojim je gljiva

prezimila kao micelij na mladim biljčicama ili u obliku piknida na ostacima

biljaka.

Zaraženi donji listovi prepoznaju se po smeđim ovalnim pjegama. Oni ubrzo

propadaju, a bolest se širi prema gornjim listovima na kojima se uočavaju

svjetlozelene do žućkaste ovalne ili okrugle pjege ne veće od 1 cm. Ukoliko je

napad jak listovi se suše od vrha prema bazi. Unutar pjega formiraju se crni

piknidi.

Piknidi na listu

Za razvoj smeđe pjegavosti potrebna je visoka vlažnost zraka i kiša kroz duže vrijeme.

Piknospore kliju na temperaturama od 2 do 37ºC (optimum 20-25ºC).

Piknospore izlaze iz piknida

Piknospore

Tijekom ljeta gljiva se održava na ostacima biljaka kao saprofit ili na

samoniklim biljkama pšenice.

Od mjera zaštite značajno je duboko zaoravanje žetvenih ostataka,

zaoravanje samonikle pšenice, izbalansirana gnojidba, sjetva u

optimalnom roku, širi plodored, sjetva tolerantnih sorata, uništavanje

alternativnih domaćina i uporaba fungicida.

U Hrvatskoj je registriran veći broj fungicida koji se koriste za suzbijanje

S. tritici (na osnovi ciprokonazola, triadimefona, metkonazola,

mankozeba, flukvinkonazola, tebukonazola, bromkonazola, flutriafola,

prokloraza).

Konidije S. tritici (pod elektronskim mikroskopom)

Septoria nodorum (Leptosphaeria nodorum) - uzročnik smeđe

pjegavosti pljevica

• Zaraza se može utvrditi već u jesen u klijanju na koleoptili u vidu sitnih

ovalnih smeđih pjega s tamnijim rubom. Ukoliko biljka ne propadne gljiva

nastavlja rast i prodire u listove, a korijenov sustav zaraženih biljaka je

reduciran, a korjenčići su smeđe boje.

• Mladi usjev može biti zaražen nakon nicanja konidijama izbačenim iz piknida

formiranih na zaraženim ostacima nakon žetve ili na ostacima trava. Ukoliko

je godina "normalna" većih šteta u tom stadiju razvoja nema. Štete su znatno

veće ako tijekom zime imamo snježni pokrivač ispod kojeg se gljiva održava.

• U proljeće bolest se može razviti na svim nadzemnim dijelovima. Na vlati

se bolest javlja rijetko, zaraza nodija utječe na čvrstoću i može dovesti do

loma vlati.

• Zaraza rukavaca i plojki listova prepoznaje se po žućkastim do smeđim

nekrotičnim površinama nepravilnog ruba dok je središnji dio svjetlije boje.

Odumiranje lista počinje od vrha i širi se prema rukavcu. Krajem vegetacije

unutar pjega mogu se uočiti sitna crna plodna tijela piknidi.

Konidije

Askus

Piknid

Na klasovima bolest se javlja na pljevama, obuvencu, osju i klasnom vretenu.

Na pljevama se neposredno iza cvatnje uočavaju male smeđe pjege ili mrlje

ljubičasto-plave boje smještene uglavnom na gornjoj polovini vanjske pljeve.

• Razvoju bolesti pogoduju česte izmjene kiše i sunčanog vremena. Za

ostvarivanje zaraze potrebna je visoka relativna vlaga zraka (iznad 69%),

rosa ili kiša i temperatura od 5 do 37ºC (optimalne temperature 20-25ºC).

• Od mjera zaštite značajno je duboko zaoravanje žetvenih ostataka,

izbalansirana gnojidba (posebice obratiti pažnju na ishranu dušikom),

suzbijanje korova i uređivanje površina oko oranica, širi plodored i sjetva

manje osjetljivih sorata.

• U Hrvatskoj je registriran veći broj fungicida koji se koriste za suzbijanje

S. nodorum.

GAEUMANNOMYCES GRAMINIS (sin. OPHIOBOLUS GRAMINIS)

(uzročnik patološkog polijeganja žitarica)

- napada sva strna žita i velik broj trava (Bromus, Agropyron)

- primarni simptomi - na korijenu i prizemnom dijelu vlati

(prvi i drugi internodij)

- sekundarni simptomi - na klasu

- zaražene sve vlati jednog busa

- polijeganje i šturost žitarica mogu izazvati i Rhizoctonia cerealis,

Leptosphaeria herpotrichoides i Pseudocercosporella herpotrichoides

- zaraza - u jesen ili u proljeće (micelij iz tla preko korijena ili askospore

iz peritecija na zaraženim ostacima)

Micelij iz slame koristi takozvane bios tvari kojih u tlu nema, a neophodne

su za održavanje vitalnosti micelija.

Zaraza akosporama - klijanje askospore u rukavcu lista

Micelij nastao klijanjem askospora širi se iz vana zahvaćajući prizemni dio

stabljike i korijen. Od ovog epifitnog micelija odvajaju se infektivne hife koje

ulaze u stabljiku i u njoj se šire - to je endofitni micelij. Epifitni micelij je

tamno obojen i kožastog izgleda, a endofitni je tanak, nježan i bezbojan.

razvoj parazita nekroza stanica dezorganizacije korjenovog sustava

biljke se lako čupaju iz tla, zaraženi dio je tamne boje (primarni simptomi)

slabljenje biljke, prisilna ili prijevremena zrioba, polijeganje (sekundarni

simptomi)

-patološko i fiziološko polijeganje

- nepotpun razvoj - stvara konidije i ne širi se tijekom vegetacije (micelij je

sterilan, tek u jesen u njemu nastaju periteciji)

Red USTILAGINALES (snijeti)

1. Zaraza u fazi klijanja i nicanja

Tilletia caries (sin. Tilletia tritici)

tvrda, pokrivena ili smrdljiva snijet pšenice

u žetvi kontaminacija zrna hlamidosporama klijanje spore istovremeno

s klijanjem zrna jednostaničan bazid s 8-12 bazidiospora kopulacija

fiziološki različitih bazidiospora prvi dikarion sekundarna

diploidna micelija prorastanje meristema nema simptoma do

klasanja u klasanju fragmentacija micelija unutrašnjost zrna

ispunjena hlamidosporama

- u jednom zrnu 6-9 milijuna hlamidospora

- najveći broj zaraza na temp. 6-10ºC

Simptomi

- zaraženi klasovi ne cvatu i duže zadržavaju zelenu boju

- klasovi imaju nakostriješen izgled (zrna su više okruglog oblika)

- tamna boja zrna

- neugodan miris po pokvarenoj ribi (hlamidospore sadrže trimetilamin)

Mjere suzbijanja

- sjetva deklariranog, zdravog i tretiranog sjemena

- plodored (3 godine)

- suzbijanje korovnih vrsta domaćina ovoj gljivi (Poa, Dactylis, Hordeum,

Agropyron, Bromus)

- sjetva otpornih sorata (relativna vrijednost)

2. Zaraza u fazi cvatnje

Ustialgo nuda (prašna snijet ječma)

Ustilago nuda f. sp. tritici (prašna snijet pšenice)

- do zaraze dolazi od početka cvatnje do mliječne zriobe

hlamidospore vjetar njuška tučka klijanje direktno u micelij

plodnica gema (u klici ili neposredno uz nju) zaraženo zrno se

izgledom ne razlikuje od zdravog sjetva aktivacija geme i

formiranje micelija meristem nema simptoma pred klasanje

fragmentacija micelija hlamidospore vjetar zaraza zdravih

biljaka

- razoreni svi dijelovi klasa osim klasnog vretena

- zaražene biljke klasaju desetak dana ranije od zdravih

Ustilago nuda f. sp. tritici - hlamidospora

3. Zaraza tijekom cijele vegetacije

Ustilago maydis (mjehurasta snijet kukuruza)

- zaraza od klijanja do kraja vegetacije, a zaraženi mogu biti svi dijelovi

biljke koji nisu završili svoj rast i razvoj – meristem

- optimalna temp. za klijanje hlamidospora je 30ºC pa se najveći broj

zaraza ostvaruje ljeti

- najveća osjetljivost – od metličanja do mliječne zriobe

- kukuruz oštećen od vjetra, kiše, tuče, štetnika, zakidanja metlica i dr.

podložniji je zarazi

- na zaraženim mjestima uslijed napada parazita dolazi do hipertrofije i

hiperplazije stanica i stvaranja tumora

- u tumorima dolazi do fragmentacije micelija i stvaranja hlamidospora

Klijanje hlamidospora:

- one koje su na površini biljke kliju po trećem tipu u diploidni micelij

- one koje su na površini tla kliju po drugom tipu u četverostaničan bazid

s bazidiosporama koje nakon spajanja daju sekundarni diploidni micelij

Prenošenje parazita u slijedeću vegetaciju omogućuju hlamidospore koje

prezime u tlu. Hlamidospore se u tlu mogu održati 2-3 godine.

Red UREDINALES (hrđe)

- paraziti viših biljaka i paprati

- propagativne spore – uredospore

- trajne spore – teleutospore – nastaju fragmentacijom sekundarnog

dikarionskog micelija, jedno ili više stanične, zadebljale opne

- klijanjem teleutospore na svakoj stanici nastaje 4-staničan bazid s

bazidiosporama

Stadiji razvoja hrđa

1. 0 stadij - stadij SPERMAGONIJA (spermacijske spore - n)

2. I stadij - ECIDIOSTADIJ (ecidiopore – 2n)

3. II stadij - UREDOSTADIJ (uredospore – 2n)

4. III stadij - TELEUTOSTADIJ (teleutospore – 2n)

5. IV stadij - stadij BAZIDA (bazidiospore –n)

0 stadij I stadij II stadij III stadij IV stadij

- do plazmogamije i stvaranja sekundarnog dikarionskog micelija

dolazi u stadiju spermagonija

Makrociklične hrđe (prolaze svih pet razvojnih stadija)

- autoecijske ili monoksene hrđe (na istoj biljnoj vrsti)

Puccinia helianthi, Uromyces appendiculatus

- heterecijske ili heteroksene (glavni i prijelazni domaćin)

Puccinia graminis f. sp. tritici (pšenica, Berberis vulgaris)

Uromyces pisi (grašak, Euphorbia cyparissias)

Mikrociklične hrđe (pojedini stadiji izostaju)

Puccinia striformis

Puccinia graminis

- uzročnik crne žitne hrđe

- na svim strnim žitima i velikom broju trava

- razvija se pretežito na vlati i rukavcu lista, ali može doći i na

pljevicama i klasu

Uredosorusi i uredospore Teleutosorusi i teleutospore

Spermagoniji sa spermacijskim

sporama na Berberisu

Klijanje teleutospore u

bazid s bazidiosporama

Ecidije s

ecidiosporama

Berberis

vulgaris

Pšenica

PUCCINIA RECONDITA - uzročnik lisne ili smeđe

hrđe pšenice

• Javlja se svake godine u slabije ili jačem intenzitetu na

usjevima u Hrvatskoj.

• Smanjenje uroda može biti od 5 do 10%, a u iznimno

povoljnim godinama za razvoj bolesti gubici mogu biti i

znatno veći (do 70%).

• Gljiva prvenstveno napada list (gornja strana), rjeđe

rukavac, rijetko stabljiku neposredno ispod klasa, a

samo izuzetno pljeve i osje.

• Pšenica može biti napadnuta u svim stadijima razvoja,

od malih biljčica u jesen pa sve dok na biljci postoji zelno

lišće jer samo na takvom listu može opstati (obligatni

parazit)

• Bolest se lako prepoznaje po okruglim smeđim nakupinama - jastučićima (uredosorusi s uredosporama)

veličine 1-2 mm nepravilno razbacanim po plojci lista.

uredospore uredosorusi

• Odumiranjem lista jastučići mijenjaju boju u crnu i

uredosorusi se transformiraju u teleutosoruse s

teleutosporama i na taj način gljiva preživljava za nju

nepovoljne uvjete.

P. recondita simptomi na listu

teleutospore P. recondita

• Preživljavanje gljive tijekom zime može biti i u obliku uredosorusa s uredosporama na zelenim listovima pšenice posijane u jesen uz obavezan snježni pokrivač. U protivnom za životni ciklus gljive potreban je prijelazni domaćin (Thalictrum sp.). Tijekom ljeta uredosorusi s uredosporama održavaju se na listovima samonikle pšenice.

• Za formiranje uredosorusa potrebne su temperature između 2 i 35ºC (optimalne 15-22ºC) i visoka relativna vlaga zraka (kiša, jaka rosa, magla). Uredospore ostaju vitalne do temperature 46ºC, a vjetrom i zračnim strujama mogu biti prenijete na udaljenosti veće od 2000 km.

• Jači napad smeđe hrđe u jesen na mladim biljčicama

može rezultirati smanjenim porastom korjenova sistema,

smanjenim busanjem i smanjenom otpornošću na niske

temperature. U klasovima rano napadnutih biljaka

nalazimo manji broj normalno razvijenih zrna sa

smanjenim sadržajem ljepka.

• Budući da je uzročnik smeđe hrđe usko specijaliziran za

pšenicu i ne prelazi na druge žitarice i većinu trava uloga

drugih biljnih vrsta za preživljavanje gljive je gotovo bez

značaja.

• Od mjera zaštite pored sjetve tolerantnijih genotipova u

godinama jakog napada treba obaviti i tretiranje

fungicidima (ciprokonazol, triadimefon, metkonazol,

mankozeb, spiroksamin, flukvinkonazol, tebukonazol,

bromkonazol, propikonazol).

PUCCINIA STRIIFORMIS F. SP. TRITICI - uzročnik žute ili

crtičave hrđe

• javlja se sporadično i ne čini značajnije štete.

• može parazitirati na svim strnim žitaricama, ali je njen glavni

domaćin ozima pšenica. Kod žute hrđe nije poznat prijelazni

domaćin.

• Bolest se može javiti na svim nadzemnim zelenim dijelovima biljke,

ali je napad najčešći i najjači na plojci lista i pljevama.

• Zaraza pšenice može se uočiti već u jesen u obliku malih

nakupina spora narančastožute boje koja je posljedica

zaraze uredosporama koje su prenešene vjetrom sa

samonikle pšenice ili trava (Bromus, Agropiron).

uredospore

• Na mladim biljkama gljiva može prezimiti, a u proljeće se

dalje proširiti. Na odraslim biljkama uočavaju se vrlo sitni

malo izduženi uredosorusi narančastožute boje koji se

spajaju u linije (crtice) u nekoliko usporednih redova.

• Teleutosorusi nastaju krajem vegetacije, tamne su skoro crne boje i

trajno prekriveni epidermom. Nastaju u mnogo manjem broju nego

uredosorusi. Uloga teleutospora nije poznata. Glavni stadij u razvoju

ove hrđe je uredostadij.

teleutospore

• Jaka zaraza lista i klasa prije i za vrijeme cvjetanja može značajno smanjiti urod.

• prohladno i kišovito vrijeme pogoduje razvoju gljive. Gljiva se razvija već na temperaturi od 0ºC, a na 5ºC moguća je dobra sporulacija i širenje gljive. Optimalna temperatura se kreće između 7 i 12ºC, a najviša temperatura za biološku aktivnost je između 18 i 20ºC. Na temperaturama preko 25ºC spore vrlo brzo gube klijavost.

• Općenito za razvoj ove bolesti potrebno je prohladno i kišovito vrijeme tijekom travnja i svibnja. Spore su osjetljive na visoke temperature, UV zrake i vjetar. Stoga prenošenje spora na veće udaljenosti vjetrom ili zračnim strujama nije moguće.

• Gljiva prezimi u obliku uredomicelija u listovima i tako može preživjeti i temperaturu od -15ºC. Osim temperature za razvoj gljive potrebna je i visoka vlaga zraka.

• Suzbijanje bolesti u našim krajevima u pravilu nije

potrebno, ali ako se bolest pojavi u jačem intenzitetu

može se koristiti neki od fungicida sa suzbijanje smeđe

hrđe.

Helminthosporium gramineum

Prugavost ječma može umanjiti prinos za 10-25%, ali samo ako se ne sije zdravo i

tretirano sjeme.

Na zaraženim listovima se uočavaju duge, prvo svijetle, a kasnije tamne crte (pruge)

koje se protežu uz žile cijelom dužinom lista. Listovi se suše i kidaju što daje vrlo

karakterističan izgled zaraženim listovima. Dio zaraženih biljaka propada, a dio

isklasa, ali su klasovi mali, klorotični, sterilni ili s vrlo sitnim šturim zrnima.

U cvatnji ili neposredno nakon nje konidije koje padnu između pljevice i sjemenog

zametka kliju, a micelij se zadržava u latentnom stanju sve do sjetve.

Kada takovo zrno posijemo micelij se aktivira i razvija zajedno s biljkom.

Mlade biljčice mogu biti zaražene i konidijama koje se nalaze na sjemenu.

Tretiranje sjemena je najznačajnija mjera zaštite.

Helminthosporium teres

Bolest se kod nas javlja svake godine, posebice za vlažnog i hladnijeg vremena.

Simptomi se mogu uočiti na klijancima i odraslim biljkama u obliku eliptičnih pjega

tamne boje koje mogu biti pojedinačne ili se mogu međusobno spajati.

U okviru pjega se formiraju tamne crte što pjegama daje izgled mreže.

Pjege se osim na listovima mogu javiti i na vlati i zrnu.

Primarnu zarazu osiguravaju spore koje se održe na biljnim ostacima, sjemenu ili

travama kao alternativnim domaćinima.

Tijekom vegetacije formiraju se nove generacije konidija koje osiguravaju sekundarne

zaraze.

Od mjera zaštite značajno je sijati zdravo i tretirano sjeme, plodored od 3 godine i

sjetva tolerantnih sorata.

Rhynchosporium secalis

Siva pjegavost ječma se u našoj zemlji javlja svake godine.

Prvi jači napad bolesti na našim prostorima zabilježen je 1976. godine u Hercegovini.

Gljiva prvenstveno napada listove (plojke) i rukavac, a rjeđe pljevice i osje ječma.

Domaćini ovoj gljivi su raž i trave iz rodova Agropyron, Bromus, Hordeum i Lolium.

Prvi simptomi se mogu uočiti već u jesen na ranije posijanim usjevima i ako je vrijeme

toplo i vlažno. Najčešće se prvi simptomi opažaju u proljeće, krajem ožujka.

Na zaraženim listovima se uočavaju najprije vodenaste, a kasnije sive ovalne pjege

veličine 1-2 cm. Vremenom pjege mijenjaju boju u svijetlosmeđu s tamnosmeđim do

ljubičasto smeđim rubom.

Budući da se jače zaraženi listovi suše klasovi su slabije razvijeni, a prinos može biti

umanjen za 30-50%.

Gljiva se održava na zaraženim biljnim ostacima u obliku micelija na kojem se

formiraju konidije koje nošene vjetrom i kapljicama kiše bivaju prenešene na listove

zdravih biljaka.

Gljiva se u narednu vegetaciju može prenijeti i sjemenom, ali se to ne smatra značajnim.

Izvor zaraze mogu biti i trave.

Tijekom vegetacije gljiva obilno sporulira na zaraženim listovima. Razvoju bolesti

pogoduje vlažno i prohladno vrijeme.

Najjači razvoj bolesti je utvrđen u godinama s češćim oborinama (relativna vlaga

zraka iznad 95%) i srednjim dnevnim temperaturama oko 10ºC.

Mjere borbe:

duboko zaoravanje žetvenih ostataka

plodored

tretiranje sjemena

sjetva tolerantnijih sorata

na težim tlima odvodnja

Rod FUSARIUM

razred Hyphomycetes

red Hyphales

- velik broj vrsta (saprofiti i fakultativni paraziti)

- jedan od ekonomski najznačajnijih rodova gljiva

- vrste su svrstane u sekcije (13 sekcija prema Booth)

- izvor inokuluma: zaraženo tlo, zaraženo sjeme ili alternativni domaćini

- zaraza sjemena: površinska i dubinska

- zaražavaju velik broj biljnih vrsta (kultiviranih i korovnih) iz različitih

porodica

-izazivaju različite tipove bolesti:

palež klijanaca (pšenica, ječam, kukuruz)

trulež korijena (pšenica, ječam, kukuruz)

trulež lukovica (tulipani, narcisi, luk)

trulež gomolja (krumpir)

trulež stabljike (kukuruz)

palež klasova (pšenica)

trulež klipa (kukuruz)

uvelost biljaka (karanfili, rajčica, krastavci) - traheofuzarioza

palež klijanaca kukuruza

trulež korijena kukuruza

trulež stabljike kukuruza

trulež lukovica narcisa

trulež gomolja

krumpira

palež klasa trulež klipa

“soybean sudden death syndrom”

traheofuzarioza

- konidijski stadij - na zaraženim biljnim organima stvara prevlake bijele

ili ružičaste boje koju čine micelij i konidije

- spolni stadij - askusi s askosporama - Nectria, Calonectria i Gibberella

- višestaničan micelij na kojem nastaju konidiofori s konidijama (mikro i

makrokonidije)

makrokonidije

mikrokonidije

- mikrokonidije - najčešće ovalnog oblika, ponekada kruškolike,

jednostanične, ali mogu imati 1, 2 ili rjeđe 3 septe, nastaju na jednostavnim,

nerazgranatim konidioforima, pojedinačno, u nizovima ili u tzv. lažnim

glavicama

nizovi, “lančići”

lažne glavice

- makrokonidije - srpasto povijene, s izduženom vršnom stanicom i

bazalnom stanicom koja ima oblik stopice, uvijek višestanične i uglavnom

imaju 3 do 7 septi, najčešće nastaju na razgranatim konidioforima u

sporodohijama.

- neke vrste stvaraju hlamidospore kao organe za konzervaciju

- nastaju u miceliju ili u makrokonidijama

- nastaju pojedinačno, u paru ili nizu

- brojne vrste u zaraženim biljnim tkivima stvaraju mikotoksine

- kada je mikotoksin jednom stvoren, gljiva producent može uginuti,

ali toksin ostaje u supstratu na kojem je gljiva rasla (odsutnost gljive

materijalu ne znači i odsutnost mikotoksina)

Ishrana ljudi i životinja kontaminiranom hranom dovodi do bolesti pa

mikotoksikoze pretstavljaju zdravstveni problem.

Fusarium graminearum (Gibberella zeae)

Fusarium moniliforme (G. fujikuroi)

F. subglutinans (G. subglutinans)

Fusarium avenaceum (G. avenacea)

F. equiseti

F. poae

F. oxysporum

F. solani (N. haematococca)

F. sporotrichioides

Microdochium nivale (Calonectria graminicola)

Fuzarijske bolesti pšenice

1. Palež klijanaca - posljedica je sjetve zaraženog sjemena ili zdravog

sjemena u zaraženo tlo

- propadanja klijanaca prije nicanja ili neposredno

nakon nicanja

- klijanaca slabija, biljčice otpornije, a klimatski uvjeti

povoljni za razvoj pšenice biljčice nastavljaju rast i razvoj

2. Trulež korijena i vlati

- samostalan patološki proces ili progresivna bolest nakon paleži klijanaca

- ako do zaraze dođe do busanja biljke mogu propasti, ako do zaraze dođe

kasnije u vegetaciji propadanje biljaka je rijetko

- ovisno o intenzitetu bolesti dolazi do formiranja klasova s manjim

brojem slabije nalivenih zrna

3. Sniježna plijesan

- prve štete se mogu uočiti već u jesen (nicanje je slabo i rijetko, klijanci

koji nisu iznikli često su uvijeni poput vadičepa, iznikle biljčice slabo su

razvijene, donji dio je pokriven bijelo-ružičastim micelijem)

- bolest se najlakše uočava rano u proljeće nakon kopnjenja snijega

(biljke su pokrivene bijelo-ružičastom prevlakom poput plijesni, za

vjetrovitog i sunčanog vremena prevlaka brzo nestaje )

4. Palež klasova

- do zaraze zrna može doći od cvjetanja do kraja vegetacije

- najveće štete - u cvatnji temperature iznad 25ºC uz RZV iznad 85%

Fuzarijske bolesti kukuruza

1. Palež klijanaca

2. Trulež korijena

3. Trulež stabljike

4. Trulež klipa

Exserohilum turcicum (teleomorf Setosphaeria turcica )

Uzročnik sive pjegavosti lista kukuruza

-raširena je u Europi, Africi, Aziji i Sjevernoj Americi, osobito u područjima s toplom

i vlažnom klimom

- do uvođenja u široku proizvodnju otpornih hibrida kukuruza (1970. godina) bolest

se češće javljala kao epifitocija pa su i gubici uslijed smanjenog učinka fotosinteze bili

značajni

- osim kukuruza gljiva može zaraziti uzgajani i divlji sirak, sudansku travu i teozintu

Simptomi:

- prvo se vide malene klorotične pjege koje kod osjetljivih hibrida ubrzo dostižu i do

15 cm u dužinu te 1,5 do 4 cm u širinu; eliptične su, rjeđe nepravilnog oblika i imaju

zašiljene krajeve

- središnji dio je svjetle boje, a rubovi su tamni

- uvijek se pružaju u pravcu lisnih žila

- pri visokoj vlažnosti zraka i povoljnoj temperaturi (optimalna oko 28ºC) pjege su

prekrivene obiljem konidija

Konidije (8 septi) Konidiofori i konidije

- zaraze počinju na doljnjem lišću, na rubovima i vrhovima plojke

- bolest se postupno širi, pjege se spajaju u veće nekrotizirane površine, a lišće se suši

- u pojavi i razvoju bolesti glavnu ulogu ima konidijski stadij gljive

- pseudoteciji u prirodi nastaju vrlo rijetko

- održava se na zaraženim ostacima lišća i komušine

- sjemenom se ne prenosi

- da bi spore proklijale lišće treba biti vlažno tijekom 6 do 18 sati, a temperatura između

18 i 28ºC

- jedina mjera borbe protiv sive pjegavosti je sjetva otpornih hibrida te dodatno plodored i

duboko zaoravanje biljnih ostataka

PERONOSPORA MANSHURICA - plamenjača soje

-jedna od najčešćih lisnih bolesti soje

-rijetko predstavlja ozbiljnu prijetnju proizvodnji soje

-U našoj zemlji je utvrđena od početka uzgoja soje i javlja se

redovito, u jačem intenzitetu tijekom hladnih i vlažnih godina.

-Posebice je jak intenzitet zaraze u svibnju i lipnju ako ima dovoljno

vlage.

-simptomi - žutozelene pjege na licu mladih listova, povećavaju se i postanu

tamno smeđe, na naličju sivkasta do ljubičasta prevlaka, jače zaraženo

lišće se suši, uvija na krajevima i otpada.

Konidiofori s konidijama na naličju lista

• Iz zaraženog sjemena mogu se razviti sistemično zaraženi klijanci, a sistemična zaraza se može razviti i ukoliko klijanci dođu u dodir s

oosporama iz tla.

Oospore P. manshurica

• Prvi simptomi se javljaju na primarnim listovima kada su biljčice stare oko dva tjedna. Sistemično zaražene biljke zaostaju u porastu i značajno su niže od zdravih, a javljaju se u vrlo malom postotku u usjevu (ispod 0,5%). Sa sistemično zaraženih biljaka konidije dospijevaju na zdrave biljke i obavljaju sekundarne zaraze, prvo na listovima, a potom i na mahunama i sjemenu.

• Zaraza na mahunama može se javiti bez vidljivih vanjskih simptoma. Unutrašnjost mahune i sjemena ovojnica prekriveni su nakupinom micelija i oospora. Zaraženo sjeme je lakše, sitnije, slabije klijavosti i energije klijanja od zdravog sjemena.

- obligatni usko specijalizirani parazit koji osim soje ne zaražava niti jednu drugu biljnu vrstu.

- Gljiva može prezimiti u obliku oospore na sjemenu ili zaraženim biljnim ostacima ili, kako ukazuju novija istraživanja, u obliku micelija na sjemenu.

- dihotomo grananje konidiofora dvije nejednako zašiljene sterigme, konidije okruglog, limunastog oblika- kliju u micelij

Dihotomo razgranati konidiofori

• U vrijeme klijanja i nicanja soje oospore kliju u kličnu cijev koja obavlja primarnu infekciju klijanaca.

• Optimalne temperature za primarne infekcije kreću se oko 13ºC (najveći broj sistemično zaraženih biljčica javlja u najranije zasijanim usjevima).

• Konidije kliju isključivo u kapi vode, te na temperaturi od 10 do 30º dolazi do njihova klijanja u infekcionu hifu koja prodire u biljku i obavlja sekundarnu zarazu.

• Suzbijanje: sjetva tolerantnih sorata, sjetva zdravog sjemena, duboko zaoravanje žetvenih ostataka, plodored (3 godine).

PHOMOPSIS SOJAE – uzročnik sušenja mahuna i stabljika (rak) soje

(teleomorfni stadij Diaporthe phaseolorum var. sojae)

- simptomi se mogu uočiti već na kotiledonima – pjege crvenkastosmeđe boje, različite veličine

- klijanci mogu biti zaraženi lokalno i sistemično

- na stabljikama i mahunama bolest se javlja za toplog i vlažnog vremena u mahunanju ili ako

je ljeto suho u sazrijevanju

- stabljike su prekrivene crnim piknidima poredanim u paralelne linije

- na mahunama piknidi su rasuti bez reda, zrna mogu biti sitnija

- konidijski (nespolni) stadij Phomopsis sojae u prirodi je dominantan

- u piknidima nastaje dvije vrste piknospora A (alfa) i B (beta)

piknospore izlaze iz piknida u obliku vitica ili kapljica

A konidije B konidije

A i B konidije

piknid

- peritecijski (spolni, teleomorfni) stadij Diaporthe phaseolorum var. sojae rijetko nastaje u prirodi

- gljiva prezimljuje na zaraženim ostatcima (micelij, piknidi, periteciji)

- nakon prezimljenja iz piknida se oslobađaju A i B piknospore (u vidu kapljica)

- šire se kišnim kapima

- zaraženo sjeme nema veću ulogu u razvoju bolesti

Suzbijanje

- agrotehničke – profilaktičke –ne sijati (saditi) u plodoredu grah, luk rajčicu i druge biljke koje

parazit napada

Diaporthe phaseolorum var. caulivora – crna pjegavost stabljika soje

- stadij piknida u prirodi je vrlo rijedak

- periteciji s dugačkim vratovima nastaju u stromatičnim tvorevinama

- iz askusa se oslobađaju askospore pri 10-27

C (optimum 20-25°C)

- piknidi nastaju na kiselim supstratima samo u laboratoriju, crne boje, samo A konidije

peritecij

askusi s askosporama

Simptomi

- uvenule biljke

- osušeni listovi – prvi simptom u vrijeme cvjetanja

- kod nas se obično javlja polovinom kolovoza

- na stabljikama se vide u početku malene izdužene, malo ulegnute crne pjege, s vremenom pjege

dostižu veličinu 10 cm

- pjege prstenasto obuhvaćaju stabljiku, dolazi do nekroze, prekida kolanja vode i venuća listova,

mahune na bolesnim biljkama su prazne ili su zrna vrlo sitna

- gljiva prezimljuje na zaraženim ostatcima i na sjemenu; uloga sjemena u širenju bolesti nije

sasvim proučena, zaraženo sjeme ima slabiju energiju klijanja

Suzbijanje

- tolerantne sorte, plodored, duboko zaoravanje žetvenih ostataka

PHOMOPSIS HELIANTHI – uzročnik sive pjegavosti suncokreta

(teleomorf – spolni stadij - Diaporthe helianthi)

- prvi puta utvrđen u Vojvodini 1980. godine (prve štete)

- bolest se u Hrvatsku proširila 1981. godine

- danas je bolest prisutna u većem broju europskih zemalja (Rumunjska, Mađarska, Francuska, ...),

SAD-u, Pakistanu

- simptomi na lišću, stabljikama i glavama

- infekcija nastaje krajem cvatnje na donjem lišću (u povoljnim godinama simptomi se mogu uočiti

i prije cvatnje)

- na vrhu ili rubu lista nekrotične pjege, nekroza se

širi uz glavnu žilu na peteljku, a zatim i na

stabljiku

- pjege često imaju oblik slova V

- zaraženo lišće nekrotizira i visi niz stabljiku do

kraja vegetacije

- zaraza tkiva stabljike obavljena je prije nego

što simptomi postanu vidljivi

- na stabljici pjege su locirane na mjestu spoja peteljke i stabljike

- u početku su pjege svjetlo smeđe, brzo tamne, povećavaju se (do 20 cm), dobivaju eliptičan oblik

- središnji dio pjege dobiva sivu boju, a rub je tamne boje

- u vrijeme formiranja zrna pjege dobivaju skoro crnu boju

- pjege mogu prstenasto obuhvatiti stabljiku

- glave su manje bez sjemena ili sa sjemenom loše kakvoće; prinos može biti prepolovljen

- na poprečnom presjeku stabljike uočava se propadanje tkiva kore koje se širi u parenhim srži

- stabljika se razmekšava i lako lomi

- gljiva stvara piknide s piknosporama, najbrojniji su na stabljici, nikada ne nastaju u unutrašnjim

tkivima

- piknidi su loptasti, tamne boje, pojedinačni ili u nakupinama

- dva tipa piknospora:

A ili alfa konidije – jednostanične s 1-2 vakuole na krajevima, kliju u začetak micelija

B ili beta konidije – jednostanične, uopće ne kliju, nije poznata njihova uloga

- europski izolati uopće ne stvaraju A konidije

B konidije piknidi

- savršeni (teleomorfni) stadij se razvija na ostacima suncokreta

- u jesen i u proljeće se razvijaju periteciji dugih vratova i loptastog tijela plodišta

- askusi su hijalini, askospore su dvostanične i poredane u dva reda

- askospore u kapi vode prokliju u začetak micelija

- širenje askospora omugućeno je pomoću vjetra

- osnovni izvor zaraze su ostaci u tlu dok sjeme ime daleko manji značaj (prenošenje na veće

udaljenosti

- korovi – alternativni domaćini

- primarne infekcije obavljaju askospore preko lišća i lisnih žila

- suncokret je na zarazu najosjetljiviji pri prijelazu vegetativnih u generativne stadije razvoja

- najkraća inkubacija je 10-15 dana

- intenzitet bolesti ovisi o otpornosti hibrida, okolinskim čimbenicima i agrotehničkim mjerama

- optimalna temperatura za razvoj parazita je 25-27

C

- samonikle biljke i korovi pomažu umnožavanju inokuluma

- izbalansirana gnojidba, rjeđi sklop, sjetva zdravog i dezinficiranog sjemena utječe na smanjenje

zaraze

- primjena fungicida (prva kada je buton veličine 3 cm, druga krajem cvjetanja)

Plasmopara halstedii

- uzročnik plamenjače suncokreta

- opisana 1883. godine - Farlow - utvrđena je u mnogim europskim zemljama, SAD-u, Kanadi, Australiji, Južnoj Americi,

Aziji i Africi

- od početka 50-ih godina do uvođenja u proizvodnju hibrida suncokreta 1977. godine

plamenjača je bila najštetnija bolest suncokreta - prosječno 5-10% bolesnih biljaka

- gljiva je sposobna stvarati nove, agresivnije i virulentnije patotipove, a moguće je unošenje

američkih patotipova na koje su naši hibridi neotporni, potrebno je pratiti pojavu ove bolesti

- razlikuje se šest tipova simptoma

- najštetnija je sistemična zaraza – biljke su zakržljale, visine 40-60 cm, internodiji su skraćeni,

a stabljika zadebljana, lišće je sitno, naborano i klorotično, na naličju osobito uz krupnije žile

pokriveno gustom bijelom prevlakom koju tvore konidiofori i konidije (zoosporangiji).

Tkiva zaraženih biljaka su tvrda i deformirana, što je posljedica nejednakog rasta zdravog i

bolesnog dijela. Zaražene biljke ne daju sjeme, a ako se ono i razvije, šturo je.

Plamenjača može izazvati još jaču zakržljalost, kada su stabljike vrlo tanke, a njihova visina

ne prelazi 10-15 cm.

Sistemična zaraza

original

original

original

original

original

original

original

Lokalna zaraza

- bez većeg utjecaja na prinos

- ograničene samo na lišće - s gornje

strane prekriveno klorotičnim

pjegama, a s naličja bijelom

prevlakom konidiofora i konidija

original

original

Sjeme koje se razvija na bolesnim biljkama može biti zaraženo i služiti za prenošenje bolesti u

narednu vegetaciju. Iz zaraženog sjemena vrlo rijetko se razvijaju sistemično zaražene biljeke,

simptoma uglavnom nema, oni su skriveni.

Značaj zaraženog sjemena - gljiva se prenosi u druge zemlje ili na druge kontinente.

Povećanju inokuluma u tlu doprinose bolesne samonikle biljke suncokreta ili korovne vrste kao

što je u nas Xanthium strumarium.

Glavni izvor zaraze - zaraženi biljni ostaci u kojima se nalaze oospore mogu nastati u svim

bolesnim organima biljke suncokreta i to tijekom cijele vegetacije, najveći broj stvara se u

srži korijenova vrata.

Oospore su okrugle, zadebljale, višeslojne opne, tamnije žute boje, u promjeru do 45μm.

Nastaju spolnim razmnožavanjem i u tlu ostaju vitalne i do deset godina.

U povoljnim uvjetima (vlažno tlo i temperatura 12-14ºC) oospore kliju dajući zoosporangije

sa zoosporama.

Pri temperaturama od 10-20ºC i uz prisutnost vode oslobađaju se bubrežaste zoospore s po

dvije flagele. One se kreću kroz vodu do biljke suncokreta, umire se, odbace flagele te kliju i

inficiraju biljku. Do infekcije dolazi preko korijena, hipokotila, lista i kasnije glavice.

U napadnutoj biljci micelij se širi intercelularno i na zaraženim biljnim organima gljiva

sporulira.

Na lišću na monopodijalno razgranatim konidioforima razvijaju se α-zoosporangiji, a na

korijenu se formiraju β-zoosporangiji dvostruko veći od onih na lišću.

Oslobođene zoospore obavljaju sekundarne infekcije lokalne zaraze na lišću i glavicama.

Njihovo širenje i na veće udaljenosti osigurava vjetar te se bolest može pojaviti i na njivama

na kojima nije bilo suncokreta i desetak godina.

Mjere suzbijanja:

uzgoj otpornih hibrida

tretiranje sjemena fungicidima na osnovi metalaxyla (dobri rezultati protiv infekcije

korijena)

plodored

ukloniti sistemično zaražene biljke

uništavanje samoniklog suncokreta i korova

original

Sclerotinia sclerotiorum

- uzročnik bijele truleži

- parazitira na više od 400 biljnih vrsta (kultivirane i korovne)

original

original

original

original

original

Propadanje sjemena i palež klijanaca

- u godinama kada poslije sjetve nastane duže razdoblje prohladnog i vlažnog vremena

- posljedica sjetve inficiranog sjemena, a s druge strane, zbog napada gljive iz tla

- sjeme ili uopće ne klije ili klica nekrotizira i istrune u tlu prije nicanja

bolest hladnijih i vlažnijih podneblja (najbolje se razvija pri temperaturi

15-21ºC i visokoj RVZ)

- glavni izvor zaraze su sklerocije (ostaju vitalne 4 do 6 godina)

original

original

Korijenski tip bolesti

- od početka butonizacije do kraja vegetacije

- venjenje lišća, prijevremeno venjenje cijelih biljaka

-na prizemnom dijelu biljaka dolazi do nekroze tkiva (tamna boja); (za visoke vlažnosti formira se

bijeli, gusti micelij (za vrijeme suše brzo nestaje), zaražena tkiva trunu, na površini i u

unutrašnjosti tkiva formiraju se krupne sklerocije

- odumiranje zahvaća i lateralno korijenje

original original

original

Truljenje srednjeg dijela stabljike

- javlja se od cvjetanja do zriobe, infekciji obično prethodi razvoj bolesti na listu i lisnoj peteljci

- najčešće na sredini stabljike tkivo postaje tamno, a za vlažnog vremena nastaju bijeli micelij i

sklerocije

- zaraza se širi na stabljiku pojava nekrotičnih pjega oštro odijeljenih od zdravog dijela, pjege

rastu i prstenasto obuhvaćaju stabljiku

- stabljike se lagano lome

original original

original

original

Truljenje glave

- javlja se krajem cvatnje i kasnije

- na donjoj strani glave - vlažne sivo zelene, malo ulegnute pjege na dorzalnoj strani glave čija

se veličina brzo povećava; tkivo u okviru pjega se razmekša i počinje trunuti

- između sjemenki gusti bijeli micelij sklerocije

- sklerocije se rijetko formiraju u sjemenu

original

original

original

original

original

Sklerocije kliju u micelij koji u dodiru s korijenom suncokreta ostvaruje infekciju mehaničkim

prodorom u rizoderm.

Neke sklerocije, smještene 2-3 cm ispod površine tla, kliju karpogeno dajući jedan ili više

apotecija smještenih na vrhu stipa.

- temperatura najčešće nije ograničavajući čimbenik za stavranje apotecija (optimalna 11-15ºC)

- vlažnost tla ima veći utjecaj - da bi došlo do formiranja apotecija tijekom 7-14 dana vlažnost

treba biti blizu saturacije

- na apotecijima se razvijaju askusi s askosporama i parafizama pod uvjetom da vlažnost tla

ostane visoka

- askospore izbačene iz askusa šire se zračnim strujanjima i dospjevaju na površinu domaćina

- za njihovo klijanje i izazivanje zaraze potrebna je slobodna voda koja se na površini biljnog

tkiva mora zadržati 48-72 sata i dodatni izvor energije kao što su mrtva tkiva u ranama,

odumrli dijelovi cvijeta, polen i sl.

- oslobađanje askospora iz askusa odvija se tijekom 20-40 dana od vremena formiranja

- askospore kliju u kapima vode ili pri visokoj relativnoj vlazi zraka i temperaturi 18-26ºC

- vitalnost askospora je velika: na temperaturama između 19 i 24ºC i pri niskoj vlazi ostaju

klijave barem 45 dana, a na 5-7ºC više mjeseci.

original

original

original

original

original

Mjere zaštite

- sjetva zdravog i dezinficiranog sjemena

- plodored (slabe zaraze - do 10% zaraženih biljaka – 3 do 5 godina

jake zaraze – 6 do 8 godina)

- uništavanje samoniklog suncokreta i korova domaćina

- sjetva tolerantnih hibrida (nema otpornih)

- prostorna udaljenost od tabli na kojima je bila osjetljiva kultura

-fungicidi – trulež stabljike i glave

- vinklozolin (Ronilan, Konker)

- iprodion (Kidan, Lupo, Rektor)

- procimidon (Sumilex)

- karbendazim (Bavistn, Impact C)

- tebukonazol (Porto)

- prokloraz (Sportak, Mirage)

- biološke mjere suzbijanja (budućnost)

CERCOSPORA BETICOLA

UZROČNIK PJEGAVOSTI LIŠĆA ŠEĆERNE REPE

original

• Kod šećerne repe najštetnija bolest.

• C. beticola napada i stočnu repu, sjemensku repu, blitvu, grašak, ciklu, špinat te još biljke iz oko 20 rodova .

• Simptomi prvenstveno na lišću, zatim peteljkama, kod sjemenske repe na sjemenskim granama pa i samim cvatima.

• Pjege se razvijaju na lišću, peteljkama, cvjetnom stablu, cvati.

• Na lišću pjege su okrugle u promjeru 2-4 mm, svijetle sredine, ljubičastog ruba. Na peteljkama pjege su puno krupnije, ovalne i nikada se ne spajaju. Posljedica spajanja pjega na plojci je sušenje dijelova (cijelog) lišća. Prvo je napadnuto srednje i starije lišće, najmlađe ostaje zdravo.

original

original

• Korijen napadnutih biljaka se slabije razvija i sadrži manje šećera.

• Parazit prezimljuje u formi stroma u zaraženom lišću, sjeme kao izvor zaraze je danas bez praktične važnosti.

• U jesen (polovina rujna) biljka nastoji nadoknaditi izgubljeno lišće pa dolazi do retrovegetacije.

• Parazit formira intercelularni micelij, grupice konidiofora izbijaju kroz puči. Konidije su sabljastog oblika, višestanične. One kliju u kapi vode ili pri visokoj vlažnosti zraka u micelij. Konidije se šire najviše kišnim kapima. Kliju na temperaturama između 7 i 34°C, optimalna temperatura je 24-32°C uz 100% RVZ. U poljskim uvjetima zaraze rijetko nastaju ispod 16°C, ali mogu nastati između 12 i 37°C. Pri optimalnim uvjetima zaraza je ostvarena za 2-3 sata, a inkubacijski period iznosi 5 dana.

Konidije C. beticola

original

original

original

• SUZBIJANJE: agrotehničke mjere: sjetva otpornijih sorata, plodored, duboko zaoravanje zaraženih ostataka, povoljan odnos NPK; kalijeva gnojiva indirektno smanjuju zaraze, dezinfekcija sjemena nema veći značaj, ali se ona redovito provodi zbog drugih uzročnika bolesti.

• Anticerkosporna služba

• Fungicidi

• Phoma betae izaziva palež klijanaca i tzv. suhu trulež korijena

šećerne repe i pjegavost lišća.

original original

Phoma betae

• Simptomi paleži klijanaca čiji je uzročnik Phoma betae u

osnovi su slični za sve uzročnike. Zaraženo sjeme ne klije i

često istrune. Ako isklije klica može propasti u tlu prije

nicanja. Nakon nicanja biljke propadaju zbog zaraze korijena,

stabljike u tlu ili hipokotila. Bolest se širi sve do kotiledona do

pravih listova.

P. betae kws.hr

kasvinsuojeluseura.fi

Pjegavost listova (nije ekonomski značajna)

Na listovima se uočavaju smeđe nekrotične pjege, širine 5-10 mm, koje imaju svjetlije

ili tamnije koncentrične krugove.

Pjege se pretežito nalaze na starijem vanjskom lišću.

U tamnim krugovima uočavaju se crne točkice - piknidi.

U slučaju jačeg napada list se suši. Iste pjege mogu se naći i na peteljkama.

Od većeg je značenja za sjemensku repu u drugoj godini uzgoja. Na lišću i izbojima

pjege su nešto veće. Na izbojima su pjege više sivosmeđe s tamnim rubom.

Jače zaraženi izboji često se lako prelome i osuše, a unutar pjega uočavaju piknidi,

koji za vlažna vremena obilno izlučuju u sluzi konidije.

Konidijama iz piknida može doći i do zaraze glave, pa u tom slučaju dolazi od

tamnosmeđe do crne truleži glave korijena. Ako se takav korijen spremi u trap

trulež prodire i u sam korijen pa tkivo propada i usuče se te je korijen stanjen i natruo.

Tu također možemo uočiti piknide.

Pythium sp.

sbreb.org

sbreb.org

porodica Dermataceae

rod Pseudopeziza

Pseudopeziza trifolii – pjegavost lišća djeteline

Pseudopeziza medicaginis – pjegavost lišća lucerne

- najčešće mikoze listova djeteline i lucerne

- opasne na teškim tlima, za toplog i vlažnog vremena

- bolest na sasvim mladim biljkama može dovesti do njihovog propadanja

- na starijim biljkama napada listove i dovodi do sušenja i lomljenja

- posljedice: smanjenje količine krme (gubitak lista)

smanjenje kakvoće (mikotoksin kumestrol)

Simptomi: sitne, okrugle, žućkaste pjege okružene tamnim rubom;

kasnije pjege poprime tamno smeđu do crnu boju

U središnjem dijelu pjege (ispod epidermalnog staničja) razvijaju se

apoteciji.

U početku su rubovi apotecija savijeni prema unutra. Kada su askusi i

askospore potpuno formirani epiderma se raspuca, rubovi apotecija se šire

i on dobiva svoj karakterističan izgled.

- pjegavost lista lucerne - simptomi se mogu se pojaviti i na lisnim peteljkama,

ali su tada pjege nešto krupnije