ZNAČAJ REVIZORSKOG MIŠLJENJA ZA EKONOMSKE ODLUKE … · 2017-09-14 · Proces revizije se najkraće može grupisati u četiri grupe aktivnosti: prihvatanje klijenta, planiranje

Ekonomski izazovi, Godina 5, broj 9, str. 114-125UDK: 657.631.6 Datum prijema rada: 08.03.2016.

657.635 Datum prihvatanja rada: 22.04.2016.

ZNAČAJ REVIZORSKOG MIŠLJENJA ZA EKONOMSKEODLUKE EKSTERNIH KORISNIKA FINANSIJSKIH I

REVIZORSKIH IZVJEŠTAJA KORPORACIJE

Nedžad Hodžić, dr

Visoka škola „CEPS-Centar za poslovne studije“ KiseljakSarajevo, Bosna i Hercegovina

[email protected]

Ninoslav Gregović, dr

Centralna banka Bosne i HercegovineSarajevo, Bosna i Hercegovina

[email protected]

ApstraktRaspolaganje relevantnim i pouzdanim informacijama o stanju i rezultatima poslovanja zasve sudionike u korporativnom upravljanju ima veliki a često i presudan značaj u donošenjuvlastitih ekonomskih odluka. Bilo da je riječ o internim ili eksternim korisnicima takvihinformacija, ispravnost i rezultat donešenih ekonomskih odluka zavisi od kvalitetainformacija sadržanih u prezentovanim finansijskim izvještajima. Iz tih razloga se namećepotreba da finansijski izvještaji budu predmet nezavisne, objektivne i stručne ocjene njihoverelevantnosti i pouzdanosti. Zadatak i cilj revizije jeste da provedbom niza aktivnosti dođedo saznanja i izrazi mišljenje o istinitosti i objektivnosti informacija sadržanih u finansijskimizvještajima kako bi one bile valjan osnov za ekonomsko odlučivanje svih zainteresovanihkorisnika.Cilj ovog rada jeste ukazati na značaj izraženog mišljena sadržanog u revizorskom izvještajuza ekonomske odluke eksternih korisnika informacija o stanju, perspektivi i uspjehuposlovanja korporacije kod koje imaju ili bi mogli imati izražen interes.

Ključne riječi: korporacija, revizija, revizijski izvještaj, revizorsko mišljenje, eksternikorisnici, ekonomske odluke.

SIGNIFICANCE OF FINANCIAL AUDIT REPORTS FORDECISION MAKING OF EXTERNAL CORPORATE USERS

AbstractAvailability of relevant and reliable information about business condition and results for allthe actors in corporate governance very often has large or even crucial significance ineconomic decision making. Whether those are internal or external users, accuracy and theresult of made economic decisions depends on the quality of the information in the presentedfinancial reports. For those reasons it is important that financial reports are independently,objectively and professionally evaluated. Goal and assignment of the audit is to arrive to theknowledge and approve verity and objectivity of the information contained in financialreports by executing number of actions so that those information could be valid ground foreconomic decision making.

Značaj revizorskog mišljenja za ekonomske odluke eksternih korisnikafinansijskih i revizorskih izvještaja korporacije | 115

Subject of this article is to appoint to the significance of auditor’s reports for the decisionmaking of external users of those information, for the perspective and success of acorporation.

Keywords: corporation, audit, auditor’s report, auditor’s opinion, external users, economicdecisions.JEL codes: M42

UVOD

Korporacija je takav organizacijski oblik preduzeća u kojem su odvojene vlasnička iupravljačka funkcija, a koji sa druge strane uključuje kao učesnike i druge interesnegrupe ili pojedince koji imaju svoje interese i uticaj na njeno poslovanje. Imajućiovo u vidu jasno je da za stanje, perspektivu i poslovni uspjeh korporacije postojiizraženo zanimanje svih, za nju vezanih interesnih grupa i pojedinaca. Informacije ostanju i poslovnom uspjehu korporacije sadržane su prije svega u prezentovanimfinansijskim izvještajima. Međutim, finansijski izvještaji mogu zbog objektivnih ilipak subjektivnih razloga sadržavati greške i manjkavosti koje bi rezultirale netačnimi neistinitim informacijama. Imajući u vidu da različiti korisnici informacija izfinansijskih izvještaja iste koriste kao osnovu za donošenje vlastitih ekonomskihodluka kojima nastoje obezbjediti i ostvariti vlastite ciljeve, mogli bi doći u pozicijuda donesu pogrešne odluke koje neće rezultirati očekivanim rezultatima. Iz tihrazloga se finansijski izvještaji revidiraju, odnosno bivaju predmetom naknadnenezavisne, objektivne i stručne kontrole sa ciljem ocjene njihove istinitosti irelevantnosti. Stoga revizija ima važnu ulogu pružajući objektivno i nezavisnomišljenje o relevantnosti informacija čime povećava pouzdanost i vjerodostojnostfinansijskih izvještaja.Sam proces revizije traje duži vremenski period i obuhvata više međusobnopovezanih faza. Može se reći da je početak revizijskog procesa i prije prihvatanjaklijenta, tj. počinje sa aktivnostima prikupljanja informacije o potencijalnom klijentukako bi se došlo do saznanja treba li se uopšte prihvatiti mogući angažman ili ne. Utoj fazi se preliminarno utvrđuju i mjere potencijalni rizici revizijskog poduhvata.Proces revizije se najkraće može grupisati u četiri grupe aktivnosti:

prihvatanje klijenta, planiranje revizije, provođenja revizije i zaključivanje revizije i izdavanje revizorskog izvještaja.

Provedba svih ovih aktivnosti je u funkciji ostvarenja revizijskog cilja. Osnovnizadatak i cilj revizije je zaštita interesa vlasnika kapitala, kreditora, potencijalnihinvestitora, zaposlenika, dobavljača, kupaca i ostalih, da svojim nepristrasnimmišljenjem o realnosti (pouzdanosti) podataka i objektivnosti finansijskih izvještaja,ih uvjeri da finansijski izvještaji su pouzdana informacijska podloga za njihovokorištenje bilo za potrebe optimalnog odlučivanja i upravljanja menadžmenta ili zapotrebe drugih korisnika (investitora, kreditora i slično).[9, str.196]

116 | Nedžad Hodžić, Ninoslav Gregović

OBLIKOVANJE REVIZORSKOG IZVJEŠTAJA I FORMIRANJEMIŠLJENJA

Revizorski izvještaj je glavni učinak revizije. Izvještaj saopštava korisnicimafinansijskih izvještaja revizijski nalaz, to je završni dio postupka prikupljanja iprocjene dovoljnih i mjerodavnih dokaza u vezi sa realnošću i objektivnošćuprezentiranih finansijskih izvještaja. Izvještaj revizora je kao i svaki drugi izvještajkomunikacijsko sredstvo, kroz koje revizor prenosi, u sažetom obliku, profesionalnuprocjenu o vlastitom klijentovu predstavljanju u finansijskim izvještajima. Mišljenjerevizora često je jedini dio revizije koji korisnici vide. Prema tome, posmatrano izugla korisnika, izveštaj predstavlja proizvod revizora.[6, str. 163]Revizorski izvještaj daje dodatnu vrijednost i vjerodostojnost finansijskimizvještajima zbog neovisnog mišljenja revizora o realnosti i objektivnostiprezentovanih informacija.Suština izvještaja o reviziji je da izrazi mišljenje revizora o finansijskimizvještajima. Forme revizorskog izvještaja mogu biti različite, ali u suštini on sadržiiste elemente. Uglavnom se izvještaj revizora o izvršenoj reviziji sastoji od tridijela. Prvi dio je uvodni dio, drugi dio je dio u kojem je predstavljen plan i programobavljene revizije i treći dio koji je i najvažniji dio izvještaja sadrži izraženomišljenje revizora, u kojoj i kolikoj su mjeri finansijski izvještaji klijenta tačni ikorektni, odnosno u skladu sa opšteprihvaćenim računovodstvenim standardima.Prema revizijskim standardima elementi koje treba da sadrži revizorov izvještaj su:

naslov; primalac; uvodni paragraf (identifikacija revidovanih finansijskih izvještaja, izjava

o odgovornosti uprave preduzeća i odgovornosti revizora); paragraf u kome se opisuje priroda revizije (pozivanje na Međunarodne

računovodstvene standarde revizije, opis posla koji je revizor obavio); paragraf u kome je izraženo mišljenje o finansijskim izvještajima; datum izvještaja; adresa revizora; potpis revizora.[3, str. 238]

Revizorovo mišljenja mora biti izraženo u pisanom obliku. U teoriji i praksi revizijepostoje sljedeći tipovi revizijskih izvještaja ili mišljenja:

Standardni nekvalifikovani izvještaj revizije (Pozitivno ili potvrdnomišljenje),

Nekvalifikovani izvještaj revizije sa objašnjenjem ili izmjenjenimtekstom (Mišljenje sa rezervom)

Kvalifikovan izvještaj sa negativnim mišljenjem, i Kvalifikovan izvještaj sa uzdržavanjem od mišljenja.[6, str. 164]

Najčešći obik izvještaja revizora je standardni izvještaj u kome revizor izražavapozitivno mišljenje tj. mišljenje bez rezerve. Taj oblik se koristi za većinu izvještajao reviziji. Mišljenje bez rezervi ili potvrdno mišljenje o finansijskim izvještajimaizdaje se kada su revizori uvjereni da oni na istinit i korektan način prikazuju realnostanje poslova i poslovanja preduzeća, a u skladu sa računovodstvenim standardima.Uvjerenje revizora o finansijskim izvještajima formirano je na osnovu spoznaje:


da su finansijski izvještaji pripremljeni u skladu sa adekvatnomračunovodstvenom politikom koja je ispravno i konzistentnoprimjenjivana;

da nije bilo nikakvih ograničenja u prikupljanju dokaza revizije; da su finansijski izvještaji pripremljeni u skladu sa relevantnim

zakonskim odredbama i da su u slučaju odstupanja iskazi adekvatnoobjašnjeni i obrazloženi; i

da su na odgovarajući način objavljene sve informacije relevantne zavaljan uvid u finansijske izvještaje.[1, str. 368]

U nekim situacijama kada nepravilnosti nisu takve prirode da ne utiču na kvalitetodluka koju donose korisnici izvještaja revizor može u izvještaju da skrene pažnjuna te propuste „naglašavanjem pitanja“.Mišljenje sa rezervom revizori izražavaju u slučaju kad postoje okolnosti:

postojanja materijalno značajne greške; postojanja inherentnog rizika sadržanog u finansijskim izvještajima; kad se revizori ne slažu sa računovodstvenim tretmanom određene

stavke u finansijskom izvještaju.[7, str. 81]Mišljenje sa rezervom revizor će izraziti u slučaju kada ne može izraziti pozitivnomišljenje, ali greške nisu tolike materijalne značajnosti da bi se izrazilo negativnomišljenje ili uzdržavanje od mišljenja. Razlozi za izražavanje mišljenja sa rezervomsu:

revizor ne može da formira mišljenje o nekom pitanju zbog postojanjaneizvjesnosti,

revizor može da formira mišljenje, ali se to mišljenje ne slaže saprikazom koji je dat u finansijskim izvještajima (zbog, na primjerotkrivenih, a neispravljenih materijalno značajnih grešaka ili neslaganjasa izabranim računovodstvenim politikama).

Revizor će se suzdržati od izražavanja mišljenja kada nije u mogućnosti prikupitidovoljno odgovarajućih dokaza zbog ograničenosti u svome djelovanju. Negativnomišljenje izražava se u slučajevima kada postoji materijalno značajno nesuglasje iono je toliko da revizor zaključuje kako nije dovoljno izraziti mišljenje s rezervom,već da mora upozoriti na pogreške u finansijskim izvještajima.Dakle, ako postoji ograničenje u djelokrugu ispitivanja, revizor izražava mišljenje srezervom ili suzdržanost od mišljenja, a ako postoji neslaganje s menadžmentom,tada se izražava mišljenje s rezervom ili negativno mišljenje. Ograničenjedjelokruga ispitivanja najčešće je uslovljeno: odlukama klijenta (npr. kada usloviugovora o obavljanju revizije ne sadrže neke postupke za koje revizor smatra da sunužni), određenim okolnostima (npr. ako je revizor imenovan u vrijeme kada munije omogućeno utvrditi količine zaliha) i tome slično.Neslaganje s menadžmentom najčešće se javlja zbog neprihvatljivosti izabranihračunovodstvenih politika, metoda njihove primjene ili zbog neprimjerenosti njihovaobjavljivanja u finansijskim izvještajima.[3, str. 246]Ako revizor izražava neko od modifikovanih mišljenja on treba da to propratipojašnjenjima u kojima će navesti argumente koji su ga na to naveli.Revizorski izvještaj je namijenjen različitim korisnicima koji će, sigurniji uinformacije sadržane u finansijskim izvještajima preduzeća, donositi vlastite


poslovne odluke očekujući ostvarenje svojih interesa, zbog čega revizorski izvještajpoprima posebnu važnost.

KORISNICI REVIZORSKIH IZVJEŠTAJA

Po završenoj reviziji revizor podnosi izvještaj koji u sebi sadrži i revizorovomišljenje kao ključni element, a koje je u suštini i bit same revizije. Izvještaj oreviziji postaje javan i on se prezentuje svim zainteresovanim stranama koje imajuinteres vezan za predmetno preduzeće. Vidjeli smo da je za poslovanje korporacijakao i za relevantnost njenih finansijskih izvještaja zainteresovano više subjekata. Svioni imaju neki posredni ili neposredni interes u egzistiranju i poslovanju korporacijete s tim u vezi i interes za finansijske izvještaje iste, kao i revizorske nalaze imišljenje o tačnosti i korektnosti informacija sadržanih u njima. U zavisnosti od togada li su dio unutrašnje organizacijske strukture korporacije ili nisu, korisnicirevizorskih izvještaja se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe i to:

interni korisnici i eksterni korisnici.

U interne korisnike kako finansijskih tako i revizorskih izvještaja spadaju prijesvega menadžment, nadzorni odbor, skupština dioničara, zaposlenici, sindikat i svedruge bilo grupe ili pojedinci koji su integralni dio organizacijske strukturekorporacije.Eksterne ili vanjske korisnike finansijskih i revizorskih izvještaja čine akcionari,potencijalni investitori, kreditori, dobavljači, kupci i svi drugi poslovni partneri.Osim njih za izvještaje su svakako zainteresovani država i njeni organi kao i javnostu dijelu informacija koje se njih tiču.Za tačnost informacija u finansijskim izvještajima zainteresovani su prije svegavlasnici, odnosno akcionari. Vlasnici kao trenutni investitori su zainteresovani zastanje preduzeća zbog interesa ostvarenja profita kao i zbog trenutne cijene akcija natržištu kako ne bi došlo do devalvacije uloženog kapitala. Njih zanimaju tačneinformacije o trenutnom i mogućnostima budućeg poslovanja kompanije sa aspektarentabilnosti ulaganja. Oni imaju potrebu i za informacijama o postupcimamenadžmenta i o njihovoj sposobnosti upravljanja korporacijom. Revizija je tajinstrument koji premoštava jaz nepovjerenja između akcionara kao vlasnika imenadžmenta kao upravljača nad preduzećem. Zbog ove razdvojenosti vlasničke iupravljačke funkcije nužna je potreba za institutom nezavisne revizije koja ćeispitati vjerodostojnost informacija i izvještaja o poslovanju kompanije. Stoga onaima značajnu ulogu za vlasnike kapitala, a to je uloga zaštite njihovih interesa.Drugi, veoma bitan korisnik izvještaja revizije jeste menadžment. Osnovneaktivnosti menadžmenta za uspješno upravljanje jesu planiranje i kontrola. Za oveaktivnosti su mu nužno potrebne informacije koje mu prezentuje računovodstvenafunkcija preduzeća. Da bi bio siguran u tačnost i korektnost prezentovanihinformacija menadžmentu je potrebna nezavisna ocjena i mišljenje o njima, a kojemu daje i prezentuje revizija kroz svoj izvještaj. Interes menadžmenta za kvalitetnoobavljenom revizijom je jasan kada se ima u vidu da je njegova odgovornostprisutna i kod pripreme i objavljivanja finansijskih izvještaja.


Ostale kategorije korisnika koje čine kreditori, kupci, dobavljači, zaposlenici i vladasu zainteresovani za reviziju i potvrdu finansijskih izvještaja preduzeća kako bi biliu mogućnosti ostvariti i zaštiti svoje pojedinačne interese. Tako kreditorisagledavaju mogućnost preduzeća da izvrši povrat pozajmljenih sredstava što utičena njihovu odluku o dodjeli kredita. Dobavljači su takođe zainteresovani za naplatusvojih potraživanja. Kupci očekuju da preduzeće u kontinuitetu posluje kako bi bilisigurni u isporuku naručenih proizvoda koje od njih uzimaju, dok su i radnicizainteresovani za poslovanje preduzeća na „duge staze“ radi svojih radnih mjesta.Imajući u vidu da su kompanije poreski obveznici preko kojih država ostvarujeprihode i ona je zainteresovana za tačnost finansijskih izvještaja, a posebno radipravilnog obračuna poreskih obaveza.Različite interesne skupine nastoje ostvariti različite interese u kompaniji i stogaiskazuju zanimanje za izvještaje revizije kako bi mogle donositi ekonomske odlukevezane za ostvarenje svojih ciljeva i interesa.Korporacija je takav organizacioni poslovni oblik privrednog subjekta kojegkarakteriše veliki broj učesnika koji su nosioci rizika i interesa poslovanja. Svi tiučesnici, a koje čine akcionari - vlasnici, menadžment-uprava, manjinski akcionari,povjerioci i zaposleni radnici, imaju jedan minimum zajedničkih interesa, a koji seogleda u želji za uspješnim poslovanjem korporacije. Međutim, svaki od njih ima isvoje individualne sebi svojstvene interese koji ne moraju korespondirati sainteresom ostalih zainteresovanih grupa ili pojedinaca kao ni sa korporacijom ucjelini. Ova specifičnost korporacije predstavlja možda i osnovni izazov zauspješno korporativno upravljanje kao sistem upravljanja preduzećima.Raznolikost aktera i njihovih interesa koji proističu iz poslovnog organizovanja uobliku korporacije dovode do pojave konflikta i problema na relacijama odnosaizmeđu:

akcionara i menadžmenta; većinskog vlasnika i manjinskih akcionara; korporacije, odnosno, većinskog vlasnika i uprave i drugih

interesnih grupa iz njenog okruženja.Problem korporativnog upravljanja jeste kako preduprijediti eventualne konflikte naovim relacijama ili ukoliko do njih dođe kako ih pravedno i efikasno rješiti.Konflikti koji mogu proizaći iz različitosti interesa pojedinih aktera u korporacijiimaju bitan uticaj na poslovanje kompanije i na njen imidž te na taj način stvararezerve kod potencijalnih investitora.Rješenje za izazove korporativnog upravljanja u znatnoj mjeri je pokušala datipravna regulativa. Značajan dio regulative prepušten je korporacijama da svojiminternim aktima pokušaju uspostaviti principe odnosa između različitih nosilacainteresa u njoj. Važan mehanizam za uspostavu, održavanje i razvijanje kvalitetnihodnosa u korporaciji kao i van nje jeste sistem internih kontrola, interne revizije kaoi vanjske eksterne revizije poslovanja i izvještaja o poslovanju. Revizija kaomehanizam provjere i davanja mišljenja o usklađenosti poslovanja i poslovnihizvještaja sa unaprijed postavljenim normama, bitan je stabilizirajući i relaksirajućifaktor odnosa između različitih aktera korporativnog upravljanja. Njena uloga iznačaj imaju svoje specifičnosti za svakog od nosioca interesa i uticaja u korporaciji,a što je u vezi sa svojstvenošću pozicije koju imaju.


ZNAČAJ REVIZIJE I REVIZORSKOG IZVJEŠTAJA ZAAKCIONARE

Akcionari su zajedno sa menadžmentom najvažniji i najuticajniji akteri ukorporativnom upravljanju. Akcionari su stvarni vlasnici korporacije, ali nisudirektno uključeni u upravljanja poslovnim aktivnostima. Akcionari ulažući svojkapital u korporaciju žele ostvariti profit tj. povrat uloženog kapitala uz njegovouvećanje kroz učešće u pozitivnom rezultatu poslovnih aktivnosti i to na što jemoguće duži rok. Dakle, njihov interes za uspješnost poslovanja preduzeća je jasnoizražen. Bolji poslovni rezultati, odnosno ostvarenje većeg profita obezbjeđuje većustopu povrata na uloženi kapital. Osim toga, trajnije opstojanje preduzeća garantuje iostvarenje profita na duži rok što takođe ima pozitivne refleksije na povrat uloženogkapitala.Korporativni sistem upravljanja je takav sistem u kojem akcionari, iako vlasnici,nemaju mogućnost direktnog upravljanja poslovnim aktivnostima korporacije. Onisvoja vlasnička prava ostvaruju posredno preko upravljačkih tijela na kojadelegiraju, odnosno prenose ovlaštenja kojima štite i ostvaruju svoje interese. Tatijela su skupština akcionara i nadzorni odbori. Ova posredna pozicija akcionara uodnosu na upravljanje korporacijom koje su vlasnici, dovodi ih u poziciju da senjihove vlastite poslovne odluke baziraju na informacijama koje dobijaju odmenadžmenta i nadzornog odbora. Stoga je pouzdanost informacija koje su sadržaneprije svega u finansijskim izvještajima, a i drugim izvještajima o poslovanjukorporacije, o njenim ostvarenim rezultatima u odnosu na planirane, o tržišnojpoziciji, o perspektivi daljnjeg poslovanja itd., od presudnog značaja za budućeekonomske odluke akcionara. Akcionari imaju dvije mogućnosti da povrate svojuloženi kapital, a to su:

naplatom dividende iz ostvarenog profita korporacije; prodajom posjedovanih akcija na tržištu kapitala.

Visina dividende zavisi od ostvarenih rezultata poslovanja korporacije, a informacijeo rezultatu poslovanja su sadržane u finansijskim izvještajima koje prezentujemenadžment nadzornom odboru kao i skupštini akcionara. S druge strane, poslovneperformanse preduzeća se mogu takođe sagledati iz naznaka finansijskih i drugihposlovnih izvještaja. Koju aktivnost akcionar da poduzme, da li da ostane u posjeduakcija preduzeća i da kroz dividendu ostvaruje povrat uloženih sredstava, ili daakcije ponudi na prodaju na finansijskom tržištu, svakako zavisi od tačnosti,realnosti i objektivnosti prezentovanih informacija sadržanih u poslovnimizvještajima. Akcionarima je potrebna provjera i potvrda prezentovanih informacijakako bi bili sigurni u njihovu vjerodostojnost. Tu provjeru potrebno je da obavinezavisno i stručno tijelo koje će biti u stanju da sagleda ne samo tačnost iobjektivnost pokazatelja poslovanja, nego i da ocijeni ispravnost metoda i načinakojima se došlo do tih pokazatelja. Tu svoje mjesto i ulogu nalazi revizija kaostručan, profesionalan, nezavisan organ kompetentan za provjeru i ocjenu izvještaja iposlovanja korporacije.Znajući kakvi su profesionalni zahtjevi kako interne tako i eksterne revizije jasnoje da su one te koje mogu dati objektivnu ocjenu poslovanja, poslovnih mogućnosti,tržišne pozicije kao i izgledne perspektive preduzeća.


Ciljevi akcionara koji se uglavnom svode na očekivanje što bržeg povrata uloženogkapitala, a zatim i ostvarenje profita po povratu uloženog, nisu uvijek u korelaciji saciljevima i interesima ostalih interesnih grupa, a posebno menadžmenta.Menadžment u principu ima interes da veći dio ostvarene dobiti ostane zareinvestiranje u buduće poslovne aktivnosti preduzeća, a da manji dio bude ufunkciji isplate dividendi, što je u suprotnosti sa nastojanjima akcionara. Osimrazličitosti u viđenju prioritetnih poslovnih poteza menadžment ima i lične interesekoje može da nastoji ostvariti manipulativnim aktivnostima, a da to prikrije ilipogrešno prikaže u finansijskim izvještajima. Interna kontrola i revizija sukorektivni instrumenti preventivnog sprečavanja takvih aktivnosti. No imajući uvidu da su oni interni organi korporacije teško je ostvarivo da budu potpunoneovisni od uticaja menadžmenta, tako da postoje šanse da uprkos postojanju idjelovanju ovih kontrolnih instrumenata ipak bude manipulacija i prevara. Zato jeznačaj eksterne revizije utoliko veći jer ona zadovoljava sve zahtjeve za stručnu,objektivnu, potpuno neovisnu i interesno nepovezanu ocjenu informacija sadržanih uizvještajima preduzeća.Revizorski nalazi i izvještaj o informacijama sadržanim u finansijskim izvještajimaposebno su značajni za manjinske akcionare. Manjinski akcionari nemajumogućnost da utiču na mnoga važna pitanja o poslovanju preduzeća kao većinskiakcionari. Oni mogu da budu uskraćeni u ostvarenju svojih prava ne samo odmenadžmenta nego i od većinskih vlasnika. Njihova razjedinjenost, često puta ivelika brojnost otežava da budu u potpunosti i na vrijeme informisani o bitnimpitanjima koja utiču i na ostvarenje njihovih interesa. Zato revizijski izvještaj koji seu principu objavljuje javno, pruža mogućnost saznanja bitnih informacija koje su uzto i provjerene i stručno ocijenjene. Takve informacije daju osnov za ekonomskeodluke i aktivnosti manjinskih akcionara sa ciljem ostvarenja vlastitih interesa.Revizorski izvještaji kao produkt stručnog, objektivnog i nezavisnog ispitivanja iocjene izvještaja o poslovanju daje kvalitetnu osnovu akcionarima za sagledavanjestanja i perspektive korporacije u kojoj imaju interes. Oni na osnovu tih saznanjaimaju mogućnost da donose vlastite ekonomske odluke u cilju što bolje zaštite iostvarenja svojih interesa.

ZNAČAJ REVIZIJE I REVIZORSKOG IZVJEŠTAJA ZAPOSLOVNE PARTNERE

Nijedno preduzeće ne može opstojati i obavljati poslovne aktivnosti bez da ostvarujeposlovne veze sa drugim subjektima iz okruženja. Preduzeće u toku svog poslovanjaima potrebu i nužnost da ostvaruje različite oblike komunikacije i tako stičeposlovne partnere. Poslovni partneri preduzeća su u zavisnosti od karaktera ispecifičnosti poslovnih veza različiti, ali svima je svojstveno da imaju interes i uticajna predmetno preduzeće kao što i ono, po principu povratne veze ima interes i uticajna njih. Od mnogih poslovnih partnera sa kojima je preduzeće u nekom oblikuposlovne veze najznačajniji su banke ili drugi kreditori, dobavljači i kupci. Svi oniimaju interes za informacijama o stanju kompanije sa kojom su u poslovnoj vezikao i njenim poslovnim rezultatima. Te informacije mogu dobiti neposredno od


samog menadžmenta ili pak posredno preko finansijskih i drugih poslovnihizvještaja koje kompanija prezentuje i objavljuje. Međutim, pošto nerijetko uspjeh irezultat poslovanja i ovih poslovnih partnera u manjoj ili većoj mjeri zavisi odpreduzeća za čije su izvještaje zainteresovani, to je vjerodostojnost i potpunostinformacija ključni faktor koji utiče na odnos i poziciju poslovnih partnera. Upravozbog potrebe za tačnim, provjerenim i potpunim informacijama o poslovanjupreduzeća, njegovi poslovni partneri imaju veliki interes za revizorskim izvještajem.Postojanje interne revizije kao zaštitnog mehanizma za ispravno poslovanje, kao iobavljena revizija finansijskih izvještaja od strane vanjskog revizora stvarapovjerenje kod poslovnih partnera preduzeća.Banke i drugi kreditori da bi odobrili kreditna sredstva preduzeću moraju biti sigurniu njihov povrat. Zato oni koriste revizorske izvještaje kako bi stekli uvjerenje omogućnosti potencijalnog dužnika da na vrijeme i u potpunosti servisira svojekreditne obaveze. Stoga banke obično uz zahtjev za dodjelu kredita traže odkompanija da prilože i kopiju revizorskog izvještaja kao dodatni garant realnosti iobjektivnosti priloženih finansijskih izvještaja.Dobavljači kao poslovni partneri koji potražuju sredstva za isporučena vlastita dobraili usluge imaju interes da ta potraživanja na vrijeme i u potpunosti realizuju. Osimtoga oni su zainteresovani za saznanja o stanju i perspektivi preduzeća, svoga kupca,radi dalje poslovne saradnje i daljnjih isporuka, kako bi mogli uskladiti i po potrebikorigovati svoje poslovne aktivnosti. Stoga je značaj revizorskih nalaza i izvještajaza njih veliki, jer daju pouzdane informacije koje su osnov za njihove budućeposlovne poteze.Kupci kao povezani poslovni partneri koji su često u dugoj i čvrstoj, a nekada iuslovljenoj saradnji imaju svakako interes za stanjem njihovog poslovnog partnera.Iznalaženje novog dobavljača nekada zahtijeva dosta vremena što može da bitnoutiče na ispunjenje vlastitih preuzetih obaveza. Zato je za kupce veoma važno da navrijeme budu informisani o eventualnim slabostima poslovnog partnera, kako biiznašli alternativna rješenja i adekvatnu zamjenu u cilju ostvarenja kontinuitetasvoga poslovanja. Revizijski izvještaj je jedan od raspoloživih instrumenata zasticanje tih saznanja. Zato je značaj obavljene revizije i prezentovanje revizorskogizvještaja za kupce kao poslovne partnere neupitan.

ZNAČAJ REVIZIJE I REVIZORSKOG IZVJEŠTAJA ZA DRŽAVU IJAVNOST

Država je ta koja preko svojih institucija vodi i provodi politike koje trebaju daosiguraju stabilan i što je moguće veći i brži razvoj svih segmanata društva. Odstepena razvijenosti privrede zavisi razvoj svih ostalih segmenata društva. Stoga jenužna potreba države i njenih institucija da budu informisani o realnom iobjektivnom stanju svakog preduzeća, a time i privrede u cjelini. Ključnu ulogu uzadovoljenju ovih zahtjeva države imaju finansijski i drugi poslovni izvještaji kojeprezentuju preduzeća. Da bi informacije sadržane u finansijskim izvještajima bilevjerodostojne one trebaju biti predmet stručnog i neovisnog ispitivanja i ocjene. Tuulogu upravo ima revizija.


Država, da bi mogla definisati privrednu i posebno fiskalnu politiku, mora imatijasnu sliku o stanju privrede, njenim mogućnostima i perspektivi. Država kaoregulator svih društvenih kretanja poduzima mjere u alokaciji raspoloživih sredstavana način da postigne najbolju efikasnost i obezbjedi prosperitet društva.Ograničenost resursa zahtjeva njihovu raspodjelu u one privredne grane za čijim jeproizvodima ili uslugama najveća potražnja te koje mogu osigurati najbrži povratuloženog kapitala. Da bi država znala koja su to najefikasnija područja za ulaganje ipodršku mora da ima realne i objektivne pokazatelje. Finansijski izvještaji su ti kojipružaju potrebne informacije prijeko potrebne državi za donošenje odluka iprovođenje mjera fiskalne i drugih politika, a koje stimulišu rast i razvoj privredekao osnovnog preduslova ukupnog prosperiteta jednog društva.S druge strane, interes države za tačnim i provjerenim izvještajima preduzećaproizilazi i iz činjenice da su preduzeća sa svojim poreznim obavezama jedan odnajbitnijih izvor finansiranja države. Tačno utvrđene poreske obaveze i njihovoispunjenje obezbjeđuju državi stabilne prihode kojima servisira svoje obaveze kakomeđunarodne tako i unutrašnje. Radi interesa očuvanja socijalne stabilnosti državaje zainteresovana da preduzeća ispunjavaju i ostale svoje obaveze, a prije svegaprema radnicima. Neispunjenje obaveza prema radnicima stvara socijalne tenzijekoji često rezultiraju i socijalnim nemirima, a što može da stvori velike poremećajeu društvu i znatno oteža funkcionisanje države. Zato revizija kao instrumentispitivanja i ocjene izvještaja o poslovanju privrednih subjekata značajno doprinosiobjektivnom i tačnom informisanju države i njenih institucija, koja kao osnovni inajveći regulativni autoritet na osnovu tih informacija donosi politike i provodimjere za očuvanje, rast i razvoj društva kao cjeline.Šira javnost je takođe korisnik revizijskih izvještaja. Javnost nije u prilici da za njuinteresantne informacije vezane za preduzeća koja djeluju u njenom okruženju saznadirektno. Stoga revizorski izvještaji kao javni dokumenti pružaju tu mogućnost ijavnost na osnovu njih može da stekne saznanja o aktivnostima preduzeća kojaimaju uticaj na njene interese. Pošto reviziju odlikuje neovisnost, objektivnost istručnost to su njeni nalazi i mišljenja u principu argumentovani i neupitni, te su kaotakvi značajna platforma za ostvarenje i zaštitu interesa javnosti ako za to postojerazlozi.

ZAKLJUČAK

Sagledavajući sve gore navedeno može se reći da je značaj revizije i revizorskihizvještaja u korporativnom upravljanju jasno prepoznat. Razlozi za njeno postojanjei funkcionisanje mogu biti unutrašnje (interne) ili vanjske (eksterne) prirode.Interni razlozi su u funkciji ostvarenja što bolje kontrole nad poslovanjempreduzeća, a sve u cilju postizanja planiranih ciljeva i ostvarenju zadanih poslovnihrezultata. Revizorski izvještaj sa izraženim mišljenjem daje stručnu i kompetentnuocjenu informacija sadržanih u finansijskim izvještajima te na taj način doprinosiizgradnji povjerenja između nekad interesno suprotstavljenih sudionika korporacije ipreventivno djeluje umanjujući mogućnost pojave konfliktnih situacija. Na taj način


se obezbjeđuju uslovi za ostvarenje i zadovoljenje interesa svih sudionika ukorporaciji.Eksterni razlozi za reviziju proizilaze iz činjenice da veliki dio interesnih grupa ipojedinaca nije u mogućnosti da učestvuje ili ima uticaj na upravljanjekorporacijom, a samim tim i na poslovni rezultat, a što u konačnici ima za posljedicunemogućnost zaštite i ostvarenje svojih prava. Revizija omogućava da svizainteresovani imaju pristup informacijama koje za njih imaju značaj i prema kojimaiskazuju interes, a koje su uz to još i provjerene i stručno ocijenjene. One kao takvepostaju vjerodostojan i kvalitetan osnov za donošenje pojedinačnih vlastitih odluka ipoduzimanje adekvatnih poslovnih aktivnosti za sve zainteresovane strane.

BIBLIOGRAFIJA

1. Andrić, M., Krsmanović, B., Jakšić, D. (2004) Revizija – teorija i praksa. Subotica:Proleter A. D. Bečej.

2. Kapić, R. (2000) Eksterna revizija. Tuzla: Ekonomski fakultet u Tuzli.3. Međunarodni revizijski standardi, prevod s engleskog jezika.4. Messier, Jr., W., F. (1998) Revizija, priručnik za revizore i studente, prevod s

engleskog jezika. Zagreb: Faber & Zgombić, Plus i HUR.5. R.Hayes, R., Schilder, A., Dassen, R.,Wallage, P. (1999) Principi revizije. Banja

Luka: Savez računovođa i revizora RS.6. Stanišić, M. (2009) Revizija. Beograd: Univerzitet Singidunum.7. Stanišić, M., Vićentijević, K. (2009) Revizijski zaključni izveštaj. Beograd:

Univerzitet Singidunum.8. Tušek, B., Žager, L., Rička, Ž. (2006) Revizija podrška poslovnom upravljanju.

Sarajevo: Revicon.9. Vujević, K., Strahinja, R. (2009) Planiranje, analiza, revizija, kontroling. Rijeka:

Veleučilište.

RESUME

Corporation is such organizational form where ownership and management functionare completely separated, but which includes many other stakeholders who affect itsoperations. Having this fact in mind it is obvious that many different stakeholdergroups have interest in corporate condition, perspective and business success.Information about business success are contained in presented financial reportswhich are verified by certified auditors who confirm their accuracy andobjectiveness.Auditor’s report is main product of audit revision. This report tells to the users offinancial reports its findings, which is the final part of gathering and assessmentprocess.Auditor’s report as a product of professional, objective and independent revision andassessment of corporate financial reports gives quality ground to the shareholdersduring estimation of corporate condition and perspective. Based on that they are ableto make their own economic decisions with the aim of even better protection andachievement of their interests.


From a number of business partners that corporations are doing business with, mostsignificant business partners are banks or other creditors, suppliers and clients. Allof them have very expressed interest in condition of the company and in its businessresults. Confirmation of those information are found in auditor’s reports.Government of the country is the one that should ensure stabile and betterdevelopment of all segments of the society through its institutions. Development ofall other segments of the society depends on the development of national economy.Therefore government should be very well informed about the objective condition ofevery company and with that of the entire national economy. Financial and otherbusiness reports play the main role in this reporting, and they are presented by thecompanies through auditor’s reports who satisfy the needed level of objectivity.

Documents

ZNAČAJ REVIZORSKOG MIŠLJENJA ZA EKONOMSKE ODLUKE … · 2017-09-14 · Proces revizije se najkraće može grupisati u četiri grupe aktivnosti: prihvatanje klijenta, planiranje