Zoran Raoni}

OKO PJESME

Zoran Raoni}

OKO PJESME

DALMA ,   S VITAKPqevqa, Po`ega 2011.

PREDGOVOR

U KQU^U 

MODERNE ISPOVJEDNOSTI

Svaki dobar pjesnik uspijeva da savlada pred-

met svoga saznawa. On to ~ini intuitivnim

putem, {to }e re}i kroz matricu subjekta

koji predmetu daje `eqeni obol i snagu.

Poezija Zorana Raoni}a ne mo`e se zamisliti bez

nagla{enog u~e{}a subjekta, budu}i da on produbquje

saznajnu sferu i daje joj mo} proniknu}a u zatvorene

unutra{we svjetove. Koji su to svjetovi? Ja bih rekao

da su to svjetovi egzistentnog zna~ewa, kojima vizija

daje semanti~ki sklop i svrhu. To je ono stawe koje svi-

jet vidi iza obrisa realnosti, magnoveno.

Raoni}eva poezija kazuje da je poeta obuzet fenome-

nom vremena i prostora. Razlog za to treba tra`iti u

~iwenici {to je on wima okru`en. A kad ve} stvari

tako stoje, onda se mora razumjeti potreba emanacije

tog i takvog svijeta kroz poetski oblik. Ukoliko je

pjesnikov dar ve}i utoliko }e wegova stvarala~ka spi-

rala biti dubqa i vi{ezna~ajnija. Pjesma sa svojstvi-

ma takve upu}enosti s razlogom koristi uplitawe i

drugog svijeta u pjesnikov svijet, budu}i da se u wemu

prelamaju zraci vlastitih do`ivqajnih ogledala.

Ova je poezija ispovijednog karaktera, {to zna~i da

sadr`i i crtu biografi~nosti, sa nenametqivom

lirskom prospekcijom. Re}i }emo da je biografi~nost

jedno od va`nih polazi{ta u pustolovini postojawa.

Mnoge pjesme u ovoj zbirci imaju taj biqeg.

Bi}e tragaoca okrenuto je istovremeno i onome {to

postoji izvan wega i onome {to je unutra. Drugim

rije~ima ~vrst suodnos spoqweg i unutra{weg svijeta

7

implicira i odre|uje mo} onoga ko tvori misao. Bez

wihove zajedni~ke veze, ona se ne mo`e pjesni~ki

indukovati.

Dakle, poeta je centar iz koga se pokre}e taj vi-

rtuelni proces tvora~ke saznajnosti, u kojoj le`i bo-

gata riznica do tada netaknutih do`ivqajnih dubina.

Raoni} svoju misao usredsre|uje na magnoveni valer.

Na ono {to se u trenutku za~ne i kao takvo traje kao

neka vrsta spiritualne vlasti. Kako svaka misao ima

svoje latentne odraze, woj je svojstveno da se vine tamo

gdje su jedra ma{te. A ma{ta daje izrazu ne samo ener-

getske nego i aromatske potencijale. O wima je Raoni}

vodio ra~una, posebno u onim pjesmama koje se bave

temom vode i vatre. Istina, time nije iscrpqeno svo

sazvje`|e tematskih krugova. Ono obuhvata temu do`i-

vqenih iskustava iz svijeta zavi~ajne flore, qubavnu

tematiku i druge. Dakako, ne zaboravqa se ni tema

bo`anske mo}i, za ~ija manifestovawa postoji akti-

van uzrok kao u izvanrednoj pjesmi „Svjetovi“ u kojoj se

`eqa kvalifikuje kao oblik afektivnog memorisawa

egzistencije: Smisao svijeta je sazdan samo od `eqa.

U pjesmama takve tipnosti poeta retrospekciju

koristi kao princip zbli`ewa dalekih slika pro-

{losti sa onima koje se detektuju u samom procesu stva-

rawa. Duh se ovdje otvara mno{tvom prizora, sa mog-

u}no{}u kretawa unazad i unaprijed, daju}i time do`i-

vqajnom svijetu snagu punog misaonog odre|ewa. To se

~ini putem apstraktnih operacija, ne bez energetskog

naboja i ne bez poja~anih osje}ajnih fluida. Fizi~ka

slika i duh kod pjesnika su uvijek u kauzalnoj vezi. Oko

markira predmet, a duh mu daje `ivost unutra{weg stru-

jawa, odnosno izra`ajnu opredme}enost.

8

Kako je `ivot sazdan od vidqivih i nevidqivih

svjetova i ideja, on `ivi intenzivno ako je u wega uni-

jeta strast, koja se smatra nezamjenqivim instrumen-

tom u iskazivawu nadahnu}a. Ma{tawe i strast i kod

Raoni}a te`e uspostavqawu ravnote`e u kreacijskoj

sferi, svjestan da se time pomi~u granice izraza kod

samog ~ina transformacije.

Cijela je zbirka protkana ma{tovnim elementom.

Sve ono {to proistekne iz strasti, a takav je slu~aj sa

pjesnikovim osje}awem, pridru`uje se zanosu ma{te,

jer je ona najdjelatnija u smislu ra|awa i transpono-

vawa misli. Evo jednog primjera sna`nog egzistirawa

ma{te: Stajna ta~ka je tu gdje jeste / A zraci obasjawa

}e se / Poklopiti i ~vori{te na}i / Na mjestu koje ne

doku~i niko / dok ga duhom ne bi dosegao.

Ovakvih ma{tovnih uzleta ima mnogo u ovoj kwizi.

Oni ukr{taju osje}aj i ideju, {to je za artikulacijsko

boga}ewe pjesme va`an ~inilac. Cvije}e koje se sreta u

planinskim udolima ili {um rijeke (Tare) uvijek se

iznova do`ivqava. Tako kod poete nalazimo mno{tvo

varijacija kad vizuelizuje slike zavi~ajnih prostora.

To pjesnik ~ini sa u`ivala~kom mo}i, a bez we je nesh-

vatqivo urawawe u qepote koje je priroda podarila.

Negdje sam pro~itao, ne znam sada gdje, da je `ivot pot-

puniji za onog koji umno`ava predmete svoga u`ivawa.

Takvu opasku zapa`amo kod ovog poete. On je pros-

to za~aran onim {to se de{ava u prirodi, pa i kad se

radi o rje~nom bjelutku, koji je, gledano kroz misaonu

poziciju, svijet i tajna za sebe: Svjetlost lako na|e

wegove najqep{e boje / Jutarwa rima qepotu sa wime

ku{a / Nad wime i ptica prona|e / Povod za pjesmu.

Ciklus „Uto~i{ta“ u podjednakoj mjeri rabi prob-

lem trenutka i vje~nosti, dakako kroz misaonu optiku,

9

po{to je ona jedino u stawu da otkrije wihova zagonet-

na svojstva. To zna~i da se vrijeme potvr|uje posto-

jawem raznolikih ideja koje se obnavqaju tokom svoga

trajawa. To je najuo~qivije u pjesmi „Mazija mazije“

gdje se vrijeme javqa kao faktor ra|awa novih egzis-

tentnih dostupnosti na koje }e se bi}e vremenom svi}i

kao na ne{to {to mu je kosmi~ki dodijeqeno. Zbog toga

Raoni} u pjesmama takve vrste zagovara tezu da vrijeme

ima svoje produ`ene linije, svoje sudbinske zasjaje na

putu vje~ne prolaznosti. On je to sjajno lirski

fokusirao u pjesmama o boru kao bera~u sun~evih

zraka, sa jasnim naglaskom za razloge `ivqewa svega

{to je pod kapom nebeskom.

Sli~na nazna~ewa nalazimo i u pjesmama o vatri.

Sva su saznawa nadovezuju}eg tipa. Wih je vrijeme ras-

poredilo kroz ~inove sukcesivnog odigravawa, da bi u

primjeru pjesnikove vokacije dobilo svoj upe~atqiv

do`ivqajni reper. Re}i }emo reper opomiwuju}eg

zna~ewa: ^uvaj se vatre / Koja se snom za~ne / Pa se

jutrom piri / A danom razbuktava / A s ve~eri pretvara

da spava.

Sasvim je razumqivo {to duh pomjera skazaqke na

~asovniku. Mislim na smislovnu stranu pjesme.

Koliko god da je „iznu|ena“ nekim zakonomjernostima,

ona je u su{tini fikcija. Refleks iznenadne emocije sa

unutra{wim zna~ewem. Ja bar tako do`ivqavam ovu

poeziju. Istina, mi }emo u woj prepoznati i neke

anahroni~ne primjese, posebno u izra`ajnoj sferi.

Woj izmi~e inovacijska zasnovanost, a ona bi pjesme

dubqe opojmila i dala im `ivqi dinami~ki zasjaj.

Raoni} je zbirku pravio na tzv. zbirnoj podlozi. To

ne zna~i da je izostao princip selektirawa. To se lako

uo~ava ne samo kad je u pitawu grupisawe temata po

10

vrsti nego i kad je rije~ o izra`ajnim postupcima.

Pjesme baladi~nog karaktera pro`ima srodna

ritmi~ka zasnovanost, gdje slike poja~avaju wen tok i

cizeliraju unutra{wu osje}ajnost. To pjesnik ~ini sa

puno umije}a i strasti. Iako se ne te`i neuobi~ajenim

spojevima u tvorewu poetskog raspolo`ewa, Raoni}

zbli`ava individualni svijet i kosmi~ku tematiku,

uvjeren da je jedno drugim diktirano. Rekao bih da u

ispovijesti poete sje}awa fluidiraju kao nasu{na

datost. One se javqaju sa blago{}u i {irinom, ali i sa

svje`inom u pogledu kori{}ewa leksema iz narodnog

arsenala.

Sje}awe kao kreacijska atribucija ovdje je dobilo

puno ozra~ewe. Ono klizi nekim nagibom snovne pred-

metnosti, {to stihu daje mo} prisne omame. Lirska

prozra~nost doprinosi sticawu takvog utiska. Pjesma

nastaje iz maglovitog jezgra. Dejstvom navedenog

~inioca dobija pro~i{}ene lirske obrise. Raoni} je

koristio prednost takvog iskustva. To govori da je

uspostavqena veza izme|u svijeta i svoga ja. Opaziti

sebe u uto~i{tu svijeta dragocjeno je samo ako je otuda,

iz tog svijeta, izvu~ena na vidjelo bogata mapa

do`ivqajnih stawa. Wima su vizije dale pe~at

zna~ewa. Kako je sve u svijetu sazdano od mno{tva,

vaqa odabrati onu vizuru i onu boju koja daje ve}i

kreacijski efekat. U tom odabiru na{ se poeta dobro

snalazio. A to je mogao jer je subjektom dobro rukovao.

Znao je da ga vidi u predmetu i da ga kao takvog usmjeri

ka imaginarnoj ravni kao najdragocenijem ishodi{tu.

Znamo da najve}i dio tvora~kih zamisli

proizilazi iz sje}awa. Ono se oplo|uje u evokativnoj

ekstazi kao nasu{nost. We je bio svjestan i na{ pjes-

nik, pa je sve ~inio da pjesmama u ovoj zbirci da

11

`eqenu poetsku dubinu. Sje}awa mogu imati razli~ite

dimenzije. Mi }emo pomenuti li~na, jer nam se ~ini da

samo ona imaju pravo na autenti~nost. S razlogom smo

malo prije pomenuli imaginaciju. Ona bogati rascvat

slika u svijesti, povjeravaju}i ih ispovjednom ~inu,

razumije se na na~in da snovne i druge frekfencije

pretvori u `ivu materiju.

Raoni}eva zbirka „Oko pjesme“ zami{qenost uzima

kao osnovno na~elo prodirawa u tajne svijeta. Ono

{to je „izlo`eno“ fizi~kom vidu nedovoqno je.

Postoji unutra{we oko koje vidi stvari iza zastora, u

nutrini bi}a. Uostalom, zavodqiva je premisa da sve

zamislivo postoji ~im se zamisli.

Da bismo se pobli`e odredili prema toj ~iwenici,

re}i }emo da je pjesnik stvarnost i san tako shvatio

kao da su iz iste retorte. Pa i jesu. Wihova pre-

pletenost daje ma{ti krila da se domogne mogu}eg. Toj

i takvoj slici prepleta, odgovara, po zamisli jednog

uva`enog stranog esteti~ara, i verbalna prepletenost.

Raoni}ev stih zapravo se doima u znaku sli~nog zahtje-

va. Pored duboko pro`imaju}e crte osje}ajnosti, sa

gradiraju}im tempom, mi u poeziji ovoga darovitog

pjesnika prepoznajemo i bogatstvo vizuelne premo}i,

koja se mora respektovati u svim vidovima poetske

artikulacije.

@arko \urovi}

12

ISHODI[TA

NEKO DOBA

Ba{ bih volio da ostarim

Puno da ostarim da imam

Punu ku}u godina i godina

Punu ku}u godina da imam

Da se niko ne sje}a kada sam

Ro|en da ni sam ne znam kada

Jedni da mi se dive a drugi pla{e

Mog lika mog stara~kog stasa

Ba{ bih volio da ostarim puno

Ka`u da ~ovjek tada podjetiwi

^ovjek tada urasta u sebe sama

Smawi se i sve vi{e djetetu li~i

Pa da mi niknu tre}i zubi

Sam sebi da sam dovoqan

Da se ~udim otkud mi potomci

Za{to su stari i {ta jo{ ~ekaju ovdje

Pa da mi je lako za loptom potr~ati

Da se rado poigram klikerima

Svaka `ena da mi se svi|a

Ba{ bih volio ba{ bih volio

Ba{ bi dobro bilo da ostarim puno

Sad kad znam {ta mi vaqa ~initi

Pa da se jo{ jednom oku{am sa `ivotom

15

NEBATLIJA

Meni prvjencu

cijele jedne loze porodi~ne

po~eli slaviti ro|endane

Za prvi umre dr`avni ~inovnik

(veselili bi se ali se nije smjelo)

Uo~i drugog premine mladi} u kom{iluku

(i kad bi htjeli - veseqe nije i{lo)

Za tre}i ro|endan umre mi ro|ak

(nikome do veseqa nije ni bilo)

Tek tada su shvatili

da se ne da

i od slavqa odustati

a i nesre}e su stale

Otad

za svoje ro|endane

tugujem samo ja

16

KAKO JE GRA\EN MOST

Brda se na trenutak spoji{e

i vrati{e

svako na svoje mjesto

Prostorom proletje ptica

za wom osta lelujav

trag

Prve zime

stamene ledenice

trag sa zemqom poveza{e

Sa proqe}em ledenice ostado{e

za qeta se okameni{e

s jeseni sa tlom sjedini{e

Kako tada tako i danas

U narodu osta vjerovawe

da su Most qudi izgradili

17

KAKO ZAUSTAVITI @DRALE

Lijepo je vi|eti

s jeseni kad sele `drali

u onom poretku wihovome

A lako ih je smesti

ako ti je do tog

Gledaj netremice

u predvodnika `drala

i zabodi u zemqu no`

pleti}u iglu ili srp

bilo {ta o{tro

ali gvozdeno da je

i pri ruci ti se na|e

I gotovo je

`drali vi{e nijesu `drali

ne znaju jedan za drugoga

niti stranu na koju krenuli su

kao da jato orlova

me|u wih uleti

Ali nemoj nikada

ni pomisliti da tako u~ini{

Koliko se zna

to je uradila jedino

neka `ena sa Durmitora

i nije dugo na zemqi svrstovala

18

SKAMENIK

Bijele brade do pojasa

starac na san mu do{ao

i kazao kamen

pod kojim wegova

sre}a le`i

Radost ga

po glavi o{inula

pa igrom i pjesmom

uku}ane uzbunio

raspame}enijem

o starcu mi pri~ao

Stigao prije zore

do stijene

{to dva izvora

iz we klobu~aju

jedna hladan

drugi topao te je

I na sedam koraka

od jednog i drugog

ugledao kamen

od starca re~en

Ispod kamena `aba

mu se prkosno smijala

u ustima sjajan kami~ak dr`ala

a onda je i sama nestala

19

U zemqi ostala rupa

oblika }upa - ne `abe

I vi{e ga niko

ne mogao ku}i vratiti

eno se tamo - on

u kamen pretvorio

Spava snom kamenijem

i ~eka starca i `abu

U san se ne snio

20

TANAK DEBEO LED

Tra`ili su da im

poka`e najkra}i put

do Sela

Milom da ne bi ispalo silom

I on ih poveo

najkra}im putem zimskim

preko jezera zale|enog

I taman na sredini kad bili

komandant wihov oklizne se

i koqeno povrijedi

Kad ustajao pitao

kakav je to led

Jezero je doqe gospodine

jezero duboko ih ovoliko

hvalio se vodi~

[ta ka`e{ zlikov~e

dre~ao glavni

pu{ku mu prema

srcu poravnao

Jezero veli{

meni jezero

mene u jezero

mene

21

A kad je sa Planine

neko zapucao

silnik je

namah po`elio

da led pukne

22

VUKODERNIK

Aleksu K. sa Lani{ta

jedna udovica salijetala,

samo da joj poka`e ono

~ime je neke mladice usmrtio.

Ale pobjedonosno

vodeni~ki kamen

oko ruke zavrtio,

smijehom goru zatalasao,

grgoq mu srne po planini dra`io,

kamena pra{ina za wim zadimila.

To se ne gleda

no se proba,

tako od boga re~eno,

tako priroda ostavila.

Kikot udovi~in

i sad sliva se

sa ~esme {to gledala je,

a {oder iz obli`weg majdana

neki i dan-danas zovu tucanik,

i u najve}e tvr|ave ugra|uju ga.

23

IMA I TAKVIH(za sada u legendama)

Pusti vodeni~ki kamen

niz strminu da se zakotrqa

i onda juri za wim

i pretekne ga

Sa kamenom u zubima

uzleti uz padinu

pa odozgo na ~etiri strane

strah nevi|en razvijava

Sa pogledom uz brdo

u razlivenom podno`ju

sve vri od i{~ekivawa

I tako po cijeli dan

Uve~e samo poja~a tempo

24

UPLITAWE U POSLOVE VRA^A

Prona|i jamu bezdanicu

od koje se mo`e dozvati

do izvora ili do rijeke kakve

Ubaci kamen ta~no u sredinu

mra~nih o~iju praznine

pa slu{aj i broj

Koliko puta kameni

odjek ti se vrati

toliko du{mana je

na ~etiri strane

Samo pazi

ti{ina je najopasnija

Pripremi i drugi kamen

25

ONIMA [TO @IVE ME\U ZMIJAMA(iskustveni recept)

Ujed zmije

treba lije~iti ujedom

druge zmije

Ako ni to nije dovoqno

na ujed priviti

glavicu male zmije

kao dodatnu dozu

A ako nema vidnog poboq{awa

cijelu dozu ponoviti

onoliko puta

koliko potrebno je

Dok se na ujede navikne

Za slu~aj

naknadnih komplikacija

kombinovati lije~ewe

ujedima pasa

ma~aka kunica

lasica lisica

(po mogu}nosti bijesnih)

i svega {to ujeda

i mo`e se na}i

Samo treba izdr`ati

do kraja

26

LOV LOVILA U TI[INI ZORA

Kad se oko no}i pobiju vjetrovi

I hrapav glas s vrha planine ~uje{

Kad gora na glas orla odgovori

Pa vuk zavije u lednu omaru

Gavran triput ukrug obleti vis

Kukavica zakuka sa kose u zoru

Ti pa`wu prisutnih na slutwu okreni

Samo im neku zlu misao navijesti

A onda visinama plavi sluh predaj

Snagom planine oblacima zalelujaj

Predjele du{e za prijem qepote raskrili

Misao ustremi na su{tinu stvari

I kada bude{ zlatnu vodiqu prepoznao

U srce Tajne na krilima }e zora da te nosi

27

UPOTREBA TAJNE

Ho}e{ li na izvor Tajne da do|e{

Slu{aj pa`qivo i ovako radi

Ne pitaj ni{ta jer }e ti svaki neoprezan

Treptaj po zra~ak nade odnijeti

I nikome nikada ni rije~i nemoj

Da mo}i ne bih i sam izgubio

Cijelu tajnu otkriti ne mogu

A onom kome kazana bi bila

Koristila ne bi za `ivota moga

A potom bi i sam bez we ostanuo

Jo{ i ovo da zna{: da i ja

Samo dio Tajne posjedujem

Svega jednu sedminu wenu

A ono {to za otkrivawe je

Samo je kqu~na sedmina

Sedmine darovane meni

Ostalim svjedocima svakom

Po sedmina ostatka tajnonosnog

Prije po~etka udobno boravi{te

Za osjetqivu Tajnu pripremi

Pri prvom susretu joj gledaj

Pravo u providne o~i

Dok mo}ima du{u naoru`a{ toliko

Da granice tajnosne u dahu prelije}e{

A korak uo{tri do granice treska

Pa pravo iz nesanice

U sr` tajnovitu umar{iraj

28

ZNACI

Sred livade

Zemqa se otvorila

Iz rupe odjekivao strah

Svi se nad ambis nadnosili

O~i pobadali u dno bezdanice

Usta joj kamewem zatvarali

Odgovor ~ekali iz dubina da do|e

Priznati mudraci kazali su

Da zemqa nikada zinula nije

A da nekoga nije progutala

I da vi{e ni{ta nije iznenada

Tamo malo daqe sva{ta se ~ulo:

^ovjek je od zeca vidio vuka

Jedno dijete u snu presvisnulo

Nikogovi} neki iz vojske utekao

Zla `ena pu{kom qude razgonila

Prikaze nijesu dale iz ku}e iza}i

Ne~uven se pomor u torove uvukao

A pri~a se kako oko rupe

Po svu no} vile kolo zavode

Da zvona manastirska

Iz we odjekuju

A pometenik doziva sina usnuloga

Da utopqenik na mlazu vode

Do na usta jamska iska~e i vapi

29

Otad provaliju na oku dr`imo

Bi da svaki lo{ znak preduhitrimo

Ali se ovako `ivjeti ne mo`e

Da ho}e jednom da namiri svoje

Zlu se odu`iti moramo

Znamo

30

JEDNA MIJENA

Povjerovali smo da znamo

^ija je ono kazna onda bila

Te je iz graba {iknula krv

Kad je lakoma sjekira

Kraj zidina svetih zalajala

Iverje te je pokrenulo

Biv{a i budu}a zvona

A sa nebesa ih li{}e obasulo

Nijesmo znali ima li Ne{to

Ali vidjeli smo jasno

Kad je te`ak ko tu~

Grumen straholika mraka

Na tu|u muku sjeo

A ni{tavna je postala

Volujska pr{e}a snaga

I ni qutwa ni bi~

Ni vika ni ponizno kajawe

Kada pomogli nijesu

Obraz da se opere i spasi

A kad je u prisustvu svjedoka

Iz provalije prepoznatqiv glas

Poznatu pri~u i tre}i put ponovio

Vidjeli smo da ima Ne{to

I da ne vrijede dotada{wa poznawa

31

PORIJEKLO CRNINE

Davno je nekada tu

Jedan mje{tanin u jamu

Bacio oboqelog kowa

Iz jame su nagrnule

Neke crne ptice

Za koje do tada niko

Nije znao ni da postoje

Niti kako se zovu

Svi su u wima

Vidjeli kowsku nevinu du{u

A kowomor se i `ivotom kleo

Da im je vatra

Iz kqunova pokuqala

Da ga spasi

Neki vra~ mu je dao

Jedan zamotuqak

Sa mosta u vir da baci

Da ~udo sa du{e i o~iju odagna

Ispod mosta mrka pti~urina

Doletjela i zamotuqak

U letu progutala

Tako je otpo~eo

Na{ `ivot sa pticama crnim

32

NA TRAGU BLAGA

Pri~alo seDo}i }e crno jagweOko sebe za repomVrtjet }e seI pokazatiGdje kopati trebaI ~ekali suSve jedno seOd drugog kriju}iA svak svakoga vide}iCrno jagwe pri`eqkuju}iKazanima blaga nestrpqivuVatru u du{i raspiruju}i

Dok jedne mjese~ineDo{la je na kowu onaPa je na kobiliDo{ao on

Kowe prepustili samima sebiPa za crnim JagwetomDuboku rupu dubiliU dolu blago im seNebrojeno otkrivaloZa to vrijemeKobila i kow qubili seI po malo ritali

A svjedoci se rastr~aliDa jave kako su vidjeliCrno Sjeme i Crvena BanaA Crno JagweMo`da je ve} bilo

33

NE[TO POPUT

Na{li su ga i gola i bosa

Na liticu jednu uzjahao

Nad ambisom ko kukavac siwi

\e doziva nekog na daleko

Sve vide}i {to drugi ne vide

A ~uju}i {to ~ujno ne bilo

Govore}i nekom koga nema

U plamenu iz kog se trzao

Niko pomo} nije ni tra`io

Niti mu se u `ivot nadao

Sve dok jedan ~ovjek neobi~an

Nije nezvan nad wim zastanuo

Kao rukom od ruku kad makne{

Muku mu je sa du{e odnio

I pri~ine s o~i uklonio

Te bonika iz mrtvih vratio

Pa iako u pri~i se zbilo

Svak bi o tom rado svjedo~io

Da nikoga vi{e ne postoji

Ko u ovo ~vrsto ne vjeruje

Posle svega sve i mogu}e je

34

ZIJEVA

Za |evojku koju spopala je

Padavica nepristojna muka

Jedan vidar kazao lijek

Tri put vodu da popije

Kroz zijeva od `ivoga vuka

Ali onaj te je klopku

Za vuka smislio i pripremio

Pa namjerio vilice krvolovke

Sa bespomo}ne zvijeri da odsije~e

Kraj zijevalice i sam je zapjenio

Pa su potom i za wega samog

Isti lijek htjeli da sa~ine

Ali nikog vi{e na{li nijesu

Na `iva vuka no`em da krene

35

SAGORIJEVAWE SNA

I na otvoren i kroz zatvoren prozor

I kroz gustu mre`u zavjese

I kroz ruke i prste ra{irene

Jorgane i jastuke na prozor naslagane

Nanovo je u sobu nasrtao u dubinu no}i

U mrak izba~en ratoborni pijetao

Uporan kao crna vijest

Kao jasan glas sa nebesa

U slutwama prepuwenom snu

Koga zla zna~ewa smo odavno znali

Pijetao iz sna sumorjem je wenu

Stvarnost zasipao

A kad je pro{la

Otad tre}a tmu{a

Weno srce je prestalo

Da gleda u sna ogledalo

Lo{e vijesti i la`ne nade

Da trpi i da slu{a

Pa u pomra~inu jutra

Za visinama

Sa nebeskim pijetlima

Odlepetalo

36

SOVA ILI ]UK

Kad se glasnula zlodojavilica

Nijesmo je sa daqina na{ih razumjeli

A tu|e sudbine ne bri`ili

Pa se {alili na ra~un wen i svoj

Neko je rekao sova a neko }uk

No}nim mirom kad zavladala je

Slike nepoznate izobli~ila do neznava

Kasno je bilo da zatvoren prozor zatvorimo

Sa daqinama u sebi suo~imo

Zla istina zakuca na otvorena vrata

Ovaj put se ne obistini

Nepisani zakon zaborava

Da kad zlo drugome uzima danak

Taj put }e nas na miru ostaviti

37

NA TRAGU ^AROLIJE

Ako na putu srete{

Onu koja zna za jadac

Dr`i se mjesta tisovoga

I dok se ona u nemo}i

Svojoj zlobovitoj kupa poka`i

Da je neko prije na izvor stigao

Pa kad huk o`ivi ~udom

Kao treptajem oka nestanu}e

Onog od ~ega sve i po~elo je

A visinama ~arnim kada se otvori put

Ono najqep{e ispod kape nebeske

Pod svoj svod primi i saberi

Uzletom poka`i da zna{

Da u domenu du{e dok obitava

Posestrima iskra od svih iskri da odvaja

38

GLASOVI NAD ODROM

[irom otvori vrata

Mrtvac je u ku}i

Zatvori vrata

U}i }e ma~ka

Presko~i}e mrtvaca

Neka neka ako i prevari

Bar glogova koqa

Dovoqno imamo

Dok ova su{a pro|e

Sve }e kasno biti

Ko }e u kamen kolac udariti

A i koqa nam mo`e omaliti

Da koqa nije

Koji put ponestajalo

Ko zna da li bi

Igdje iko postojao

39

SVJETOVI

svijet onih {to

misle da su `ivi

svijet onih koji tvrde

da }e biti ro|eni

i svijet onih za koje

vjeruju da ovdje vi{e nijesu

svjetovi su koje mora

imati svako za sebe

ovdje su oni koje volimo i ne volimo

i gore i doqe su oni {to nas pri`eqkuju

smisao svijeta je sazdan samo od `eqa

ovaj svijet da je najmawi dio svijeta ukupnosti

i tek u cjelinu da se sklopi

na{im svijetom postao bi

40

ISKUSTVO, OPREZ

Dr`imo se prastarog pravila:

Mu{karci se kopaju duboko do struka

A `ene dubqe - do dojki,

Wu smo upokojili i za lopatu dubqe.

I svi smo vidjeli kad su

Hrastovi kov~eg zakivali,

I kad su ga gomilom zemqe

I kamenom jezom zatrpavali,

Zapahivali nas davni odjeci

Po grobu dok smo joj ~epali.

I opet se usput osvr}emo

Grabimo no} da nas ne uhvati,

Uzdrhtali zagledamo okolne {umarke,

Svako za sebe po glogovak bira,

Iskustvo nas oprezu nau~i:

Sto put smo i wu mrtvu ostavili.

41

VJERIDBA

O~ekivao je

da unuka

na babu li~i

Za dokaz tra`io

da mu Sunce

sa Neba skine

Devet uokolo brda

za no} da obi|e

i na svakom ne{to

~uveno da u~ini

Na naspramnoj padini

snagu o~iju da potvrdi

Pred zakqu~anom ku}om

ostala je:

Ako u|e

kroz kqu~aonicu -

neka i ostane

42

STARA^KA RUKA

Ova je ruka

Uvijek u pokretu bila

Ova je ruka

Vi{e davala no uzimala

Branila a ne napadala

Ova je ruka

Planinu hqebnu umijesila

Cijelo jedno stoqe}e

Prekopala

Bezbroj dane

U harmoni~nu

Uspomenu povezala

Sve godine

U sklad stara~ki uvila

Ova smrskana ruka sa prstenom

Koji je postao velik i stran

Ve} je uspomena

Ve} `ivi `ivot drugi

U du{ama onih

Koji na licu

Sopstvene ruke

Imaju i wen kod

Ova bi ruka

Sama sebi mogla

Spomenik da bude

Ako se ne posveti

Vaqalo bi je izvajati

43

EVO RUKA

Evo ruka koja iz povr{ice viri

Evo ruka iz blata ispru`ena

Ruka koja se za slamku hvata

Ruka koja `ivu vatru nosi

Evo ruka koja je maziju vadila

Evo ruka koja ne znamo ~ija je

Evo ruka za koju ne znamo kakva je

Ruka sa svih pet prstiju

Sa borama i sa `uqevima

Sa o`iqcima i opekotinama

Sa noktima iskrzanim

Ruka sa svim crtama `ivota

Sa hiqadu znakova na sebi

Evo ruka koja luta i lutala je

Ruka koja nosi radost utihanu

Qubav nepotro{enu we`nost nena~etu

Evo ruka koja je otisak ostavila

U blatu u tijestu otisak na obrazu

Evo ruka koja zdravicu nosi

Ruka koja zatvore zatvara

To je ruka koja skida ~ini

Evo dodir ruke {to je suze obrisala

Smisao ruke {to je svije}u zapalila

Ruke koja je poqubac zaslu`ila

Ruke kojoj se pristupa bez straha

Bez srama i bez poniznosti

44

Evo ruka siroma{ka ruka

Na woj ni{ta a u woj sve je

Evo ti ruka molbeni~e

Ruka po~inio~e ruka pogorio~e

Evo ti pru`ena ruka krvni~e

Evo ruka koja istinu nosi

Ako je odbije{ pogrije{i}e{

Ako prihvati{

Svu wenu muku

Na sebe primio si

Evo ruka

Kojoj ni{ta ne fali

Do druga ruka

45

SRE]A

Tra`e}i

ne{to sasvim tre}e

prona|oh potkovicu

kowsku izan|alu

sa tri pokidana

klinca

Zapo~e kas

dje~jeg radosnog zova

djetiwastog galopa

u sfere iz bajke

Iz bitaka u kojima

i kowi letjeli su

Radost svadbenog trka

pejza`ima o~ovje~enim

izme|u rasko{jem oki}enih

i oveseqenih ku}a

Susreto{e me doma}ini

i zdravice iznije{e

Susreto{e me junaci

i darova{e mirom

Susreto{e me oni koje

kowi u radu odmijeni{e

Susreto{e me Cigani

i kowe pohvali{e

46

Desi mi se jedan

predivan na javi san

E pa

neka mi sad neko ka`e

kako kowska potkovica

ne donosi

sre}u

47

BOROVINA

BALKAN

Raskrili bugar-kabanicu

i okupqenom narodu

re~e Starac

sa vrata pe}ine:

Da Svijet nije bio

tako naheren

ne bi u zemqu

toliko bijelog

robqa popadalo

Poletjeli su

ubojiti poklici

dok je uzmicao

i na put navla~io

dimnu zavjesu

Nastupila je duga hladna no}

sa obiqem ka{qa i suza

iz mra~ne pozadine

51

ANESTEZIJA

Sa maskama na licu

bolni~ko osobqe

je u velikoj `urbi

Nepodno{qiva buka

bolesni~kih kolica dok

hodnicima jedna preti~u druga

Pomahnitali instrumenti

u rukama bijelih mantila

Krv se sliva iz cjev~ica

Svi bolovi naglo

umno`avaju se

U ovoj pometwi

ne vidjeh na kojim

kolicima odvedo{e mene

52

DOGA\AJ U ZORU

Kod produ`ne {kole

su kupali seoske lude.

Lajali su na nebo

krezubi vilewaci

i na mjese~ini o{trili

rijetke zube,

prodornim kricima

razgonili treptaje mjese~eve.

Sapunica je {ikqala

na ispucale prozore,

dok su presre}ni oni

tr~ali pobjedonosne

krugove oko naherene {kole.

Svirala je bodqikava `ica,

stra`ari spavali u stavu mirno,

lude vi{e niko nije mogao

iz vode istjerati.

Jednozubi su u letu

susretali jedni druge

i okrila}enom ko`om pili

posledwe kapi vode.

53

O[TAR UGAO

Predio za mistiku

Kao predodre|en

Monah {to ovih

Svjetova vjeru ne poznaje

Pastva koja ne priznaje

Zemaqske zakone zavodqive

I ~udak {to samo likom

Ovom svijetu prisustvuje

Pa jo{ i slu~ajni putnik te ne zna

Ni put niti {ta na putu tra`i

U okru`ewu bi}a koja

Nepoznatim carstvima pripadaju

Na dan kada se tra`ila sre}a

Mimo poznatih tokova i ideala

Spleli se u ~vor i u zapis

Poslije koga ni{ta nije isto

54

24 ^ASA U @IVOTU JEDNE LOBAWE(sa prologom i epilogom)

- Svaka kletva na|e svoje mjesto

(narod)

Drhtaji iz memle pro{losti asmati~ne

Iz daqine topot jata nesmirenih kopita

Krckawe napuklog stakla mjese~ine

Rugawe prvim drugim i tre}im pijevcima

Jutarwe tra`ewe tragova mraka

Re`awe ranih grijehova iz utrobi{ta

Sunovrat niz strmi strah imawa

Smotra zala koja }e do}i na mig

Jutarwi glavolomi poledicom mraka

Darivawe svakom grobu po obiqe`je

Neobi~ne stope na svakom koraku

Mahawe rogovima du{mana iz omr~i{ta

Tavanski ples neumornih no}omora

[kripa zatvorenih vrata i prozora

Uvijawe patosnica pucketawe greda

Zveket lanaca te{kih bukagija

Kroz rijetke zube vjetra {krgutawe

Sa grobqa treptaji vatrenih opomena

Udarci srca u jastuk usplahireni

Juri{ sa rebrima umjesto sabqe i kopqa

Po grba~i pucawe razmahnutih kosti

Eksplozije u rijeci u`arenih lobawa

Nepoznate sjenke sa poznatim prijetwama

Odsudan juri{ kroz dugi mrak sobe

- Ku}u je mogu}e svuda napraviti

Ali se ne mo`e na grobu odr`ati

55

URBANA SLIKA(zimska bajka)

Ilegalni stanari {krgutni

Napu{tene spratne zgrade

Znamo kada se bude

U stawu razjarene

Neobuzdanosti

Tada

Vatra neumjerenosti

Pokuqa na svih stotinu strana

Wihovog sku~enog svijeta

Da okoli{ zabqe{ti do usijawa

I namah snijeg stane kopweti

Tada

Sav kom{iluk na nogama je

Neko zamra~uje prostorije

Neko zaklope provjerava

Jedni zaklone zauzimaju

A drugi se na vidikovac pewu

Tada

Iskre se roje i mno`e

Kao da je vulkan proradio

Vegetacija ubrzawem krene

A narod se okolnim brdima jati

I starom ~udu na nov na~in ~udi

56

Tada

Kako se ko sna|e

Jedni se griju na uzavrelom snijegu

Drugi sa posudama na glavama grabe

Dopadaju pod strehe okapale

Da bi `ar u sopstvene ku}e odnijeli

Tada

Najmudriji ra{irenim dlanovima grabe

Umivaju se zahva}enim `arom

Dok im iz kose ne pokapaju zvijezde

Pa svi `ure da prije sumra~ja

U jazbinama busije zauzmu

I re`e na sve {to li~i na silu

Da bi svi u istu zamku upali

Tada

57

OTROVNICA

Zna zmija

put

do tvoje ku}e

Zna ona dan

zna i vrijeme kad je

mo`e{ ubiti

ali tek tada to je

prava zmija

i tek tada }e te na}i

Otrovnica je to

koja i qekovite otrove ima

ko je za lijeka

Kome popije otrov

na sudwem danu koji mu je re~en

postaje ~ovjek qekovit

~ovjek od lijeka

obiqe`en ~ovjek

koga se boje

a od koga za svaku muku

lijeka mole

Zmija je to na{a

koja ima ime glasovito

koja postojanost ima

koja je tu

i kad je nema

58

Ako te na spavawu na|e

znaj da nije na{la samo tebe

nego i pretka tvoga

a ni potomcima

nije svejedno

59

DAJMO KRIVCA

Nijesmo je dawu ni na javi sretali

Iako svuda prisutni weni su tragovi

Jo{ joj odsjaj o~iju ne vidjesmo

Nit joj boju glasa poznajemo

Nikada je na djelu ne uhvatismo

Za oblakom mutnim weni su stolovi

Otkud do|e da bar doznadosmo

Kad nemira je klice posijala

Sve nam ~ini kako joj je drago

Dok mi krivca u sebi tra`imo

60

U RAZBOJU NO]I

Na vrhuncu zore

Pobola je jasno}u

Na vidokrug tri put omotala

Vrpcu `eqa jo{ nedodirinutih

[aputala nujno daqinama rujnim

I tri put huknula u potmulu vedrinu

Ne mare}i da li je ko vidi

Raskriqenih kosa odlepr{ala je

Razlistalim ~arima `ene nagorkiwe

Dah no}i sa horizonta odagnala

I zanosno u danu nestala

Ako nije ~arobnica neka

Ili ovdje i na ovaj na~in

Tu|e ~ini ostavqala nije

Ako nije luda niti opijena

Pa jo{ ako privi|ewe nije

PROVJERITI STAJNU TA^KU POSMATRA^A

61

IZAZOV VODE

Iz obiqa vodenog isijava san

[to mo`e ugasiti `e| usijanu

Svih `ednih bi}a u vasioni

I pokrenuti sva vodonosna kola

I nadojiti sva izvori{ta usahla

Pred ku}om `e|i da za`ubori radost

A lokva mala na dlan bi stala

Smjestila bi se u malo ve}e oko

Pa jo{ i usamqena neusahlica

Sam bog zna iz ~ega isto~ala

A na tako nezgodnom mjestu

Da nije lako ni kazati kome

62

^INIOCI NO]I

U no}i se

Jave pri~ini

Razbukte ~ini

Prorade u~ini

Od zasijane

@eravice no}i

Uspravqeni elementi

Nevi|elice rastegqive

U kojoj mogu}e je sve

Bi da bude

Sve nove i nove ~ini

A oni da im budu oci

^inioci no}i

I proroci

63

SRNOVITA SNOVINA

U buqucima

prolazile su srne

qepotare}i bqe{tavost

karamuka

Neka nam je sila

dodavala oru`je u ruke

vaqda isku{avaju}i nas

Umjesto uzleta na nebo

uzvi{ene praskozorne idile

nama su sasvim prizemno

i taj put

kr~kala crijeva

Da nije bio san

opet bi smo ogrije{ili du{e

64

NO]IVALA

Tugu no}nu

zabacujem

u nezaborav

u nesvijest

nali~nu vijeku

A gladni vuci

oko ku}e

zavijaju

no} je

i nije uputno

na sebe li~iti

ne odati se

ni sopstvenom liku

ne podle}i kleku

Ispra`wene su

ostave i sve

je podlo`no

odjeku

i tamnoj niti

I sve se

predaje kriku

A ova no} tek

pokazuje sliku

65

JUTARWI CVIJET

Svi te ho}e i svuda bi te

ali nikome ne pada na pamet

da te treba ostaviti tu

gdje si samonikao

A ti mo`e{ biti ~ak i raskovnik

u ruci romanti~nog radoznalca

ili izgubqeni primjerak

na stazi kojom vrvi svijet

iskrcan iz Nojeve barke

Mo`e{ rasti u bezbroj pupoqaka

mo`e{ bujati u kisjelini `eluda~noj

ili biti ukras suv ili u vazi

da te slikaju i tobom ukra{avaju

na vaw{tini tvojoj da se u~e qepoti

Mo`e{ se pridru`iti presovanim

primjercima u qubavnom romanu

mogu ti i neko novo ime nadjenuti

i svoje vrijeme razvla~iti koliko ho}e

Ali ja te ne dam nikome

iz svog `ivotnog cvje}arnika

najboqi nastavqa~u

mojih jutarwih sawa

moj sne no}ni

koji si se obzorjem

u cvijet veli~ajni preobratio

66

VISOKI VIDIK

VOJVODE MOM^ILA GRAD

Mom~ilov grad ne}e{ na}i na putu.

Ru{evine {to vidi svako, varka su,

jedna od mnogih za neupu}ene i ravnodu{ne.

Mada ne pokazuje se ni on lako,

a i nadarenim ponekad samo.

Kakav bi to Mom~ilov grad bio,

kad bi svako krstario wime,

da je moglo tako - davno bi i{~ezao,

od Mom~ila bi samo pomen pretekao.

Radoznalcu treba umije}e da se pojavi

u vrijeme rijetkog ukazawa grada,

u no}i potpune vedrine u du{i,

uz pijevce prve - rje|e druge,

kad no}nih svjedoka na vidiku nema,

osim sopstvene sjenke - a i wu izbjegavati.

Pri}i sa isto~ne strane, vrhovima borova,

uzeti sjenku Durmitora na se, Taru poja~ati

nek hu~i do Dunava, Vrelima vratiti vodu,

Jezera nek budu {to nekada su bila,

Pirlitor uzdi}i nad Durmitorom da je,

a onda magle da uobru~e sve na vidiku.

Tada zaveslati odlu~no u hitru izmaglicu,

Jabu~ilu nekada{we mo}i povratiti,

samo paziti da krilima ne ugasi

zvijezdu vodiqu u tarskom gazu.

69

Pred bedemima odlu~no zazvati Junaka.

Na odgovor sa najvi{e kule gradske -

kazati se Markom Kraqevi}em.

Vi|eno samo za sebe ostaviti,

kqu~eve na dno du{e pritajiti -

kako bi tiranima nedostupni bili.

Sre}a onom na putu koji se na|e.

70

BRADVA VLADIMIRA RUSA

- Ovom bradvom je Vladimir Rus

Gradio na{u staru ku}u

Taman joj bili sqeme udarili

Kad je dopro nemili glas

Da je Rus sa Japanom zaratio

Od rada Vladimirova vi{e ne bilo ni{ta

Izbjegavao je pri~u i pio kad ima

Popeo bi se na sqeme te seirio

Nekud gore nebu pod oblake

Ko da je ugledao i Rusiju i Japan

Pa smo se pla{ili zaspati }e i pasti

Ni na zvawa na{a odgovarao nije

A kad je jednoga dana i{~ezao

Ne mogosmo se nikako saglasiti

Da li zato {to je ne{to na nebu ugledao

Ili {to za oblakom ni{ta ne vi|e

Mi jo{ pogledujemo u nebo nad ku}om

Pa nam se ~ini da Rus ni oti{ao nije

Da jo{ na sqemenu wegova sjenka sjedi

A wega da su neki drugi majstori

U temeqe novoj ku}i uzidali

A od ove bradve

Ni sada boqe alatke nema

ko da je Vladimirova ruka

Jo{ uvijek pokre}e i o{tri

71

NEDODIRI I NEDODERI

Kad se u rijeci topila

kraqica i kraqevska djeca

niko od prisutnih podanika

nije smio pru`iti ruku

jer je najstro`ije bilo

zabraweno zakonima Tajvana

obi~nom narodu i ~inovni{tvu

bilo {to kraqevsko rukom da dodirnu

Kada su popu na{e krvi i vjere

kazali: daj pope ruku -

utopqenik je pru`io nije

jer je znao samo zna~ewe

rije~i: na pope na

takva je navika na{a

i tako bar pri~a ka`e

Kad se u Tari topio milioner

drski eksploatator }udi i ~udi

tarskih {uma i qudi

niko mu ruku pru`io nije

- jedna pogan mawe -

kazali su horski

A sve je po~elo davno

jako jako davno

kada se topila qudskost

i kad se niko ne na|e

da joj pru`i ruku

72

RAZGRA\EVINSKE SEZONE

Kad su kopali skloni{teU kom bi se spasio `ivotZa smutnih vremena kakvihPod ve} useqenom ku}omProna{li grob div ~ovjeka jednogVremena nekih davnih gorostasa

Kleli su se i `ivima i mrtvimaDa su gledali kako se neznanacU grobu okretao i prevrtaoDa su mu iz dupqi o~i zasijaleA jedan je od kopa~a potomDugo nosio zavijenu rukuVjeruju}i da ga je Onaj i ugrizao

Sakupili su i najmawu kostI na rubu imawa neznanca sahraniliPa mu i grob ogradili i opojaliA da nelagodnost nijesu odagnaliSve ih otad na otvoren grob podsje}alo

Vremenom po~ela i ku}a da se kruniU pro{lost ru`nu pretvaraDok jedan po jedan ~lan familijeNa gusto grobqe preseqavaPa za wim blijede i `ivota slikeAli onaj grob ispod ku}e stareSa svakom generacijom o`ivqava

Isto bi tako i drugima biloKada bi kojim slu~ajem znaliI wihova ku}a na grobu da pretrajava

73

KQU^ TRAVE

Gvozdenija majka

plu}nog bolesnika Vojimira

usnila da jedini je lijek

za podmuklu boqku

travka koju dobri~ica zovu

Svi je ubije|ivali da biqka

toga imena i ne postoji

ili da nije dobro upamtila

{to na snu joj re~eno

A majka danono}no

travku po travku razlu~ivala

poznatima nazive provjeravala

svakoj potvrdu za ime tra`ila

o~ekivala neko drugo da joj ka`u

i svakoj je nekako ime

dobri~ica pristajalo

Ponaosob je svaku sluhom natkrilila

molitvena pitawa nemu{tim jezikom postavqala

za milost biqnu nad svakom jadovala

brala biqe na koje su zmije ko{uqe su{ile

bolesnoj kozi iz usta hranu otimala

~ekala na nebu da se javi

dobri~ica blagotvorna biqka

nesanice klela {to novi prisan joj ne daju

malu |ecu molila da an|ele upitaju

ili da joj ka`u koga {to govor trava razumije

74

Kad je ku}u neznankama travama napunila

majka je sa tawirom u ruci

na livadama rosnim osvitala

nasumice rosu sa biqa zahvatala

e da bi tako koju kapqicu rose

sa qekovite dobri~ice nahvatala

A kad su jedne zore

sve rose u dahu isparile

majka se nadala da joj opet ka`u

da travka dobri~ica stvarno ne postoji

a tad su rekli mora da je ima

Otad narod sve tragove u travi

Gvozdeniji majci pripisuje

a jutarwa livadska rosa

sija suzama neutje{ne majke

One krugove livadskih trava

obi~no zovu vilino kolo

a meni tako li~e na tawir

nesmirene majke Gvozdenije

75

UJAM

Brvnom i{ao starac

Za wim pretovaren kow

Slijedio ih poslu{an dje~ak

Po`urivao ih zaglu{uju}i huk

Nasred ustreptala brvna

Kao ukopan zastao kow

Osvrnuo se neiskusan starac

Za wim bio unezvijeren kow

Iza kowa drhtao huk

Ni tijelo nije iznijela

Goropadna rijeka taj put

Tamo gdje su po predawu

Svi weni utopqenici prona|eni

Dugo je odjekivao nad nevi|enom muk

Nevremenom otekla i vodenica posustala

U sje}awima `ivi jo{ samo

Najve}i ujam wen

76

@IVOT U DIMOVIMA

Danila roba u Doboju {vapske hapsane opake,

^uvari prona{li oslowena na pozidu i parmake,

Sa zgu`vanom cigaretom u zubima, (jo{ se dimila),

Iako iz wega zadwa kap `ivota je iscurila.

Taj mu~enik je kvarqivu nadu gajio,

Da }e omama koju duvanski dim nudi,

Spasti ko`u i kost, (bar da se ne poludi),

Pa mrvice hqeba davao za duvan

{to isto la`an je bio.

Od onih {to vjerova{e da uzrok smrti mu znaju,

Do zemqaka koji pri~u donije{e zavi~aju,

Pa sve do ovog koji ovo prepri~ava i pi{e,

Ne zna se ko je u zabludi prebivao vi{e -

Jer pred dilemama mnogim, za~udnostima `ivota,

U tajnu zagledani dok mislimo da istina traje,

Raspreda se klupko - a vjerujemo da se mota,

Mada niko ne zna - {ta je `ivot - a omama {ta je.

77

\EDOVA PRI^A

- Puna su usta re}i MAJKA

(narodna)

Kad se ~ekalo da novi `ivot donese -

Umrla mi majka; a ja dijete, makawa,

Za~u|en za{to je sve~ana, pa jo{ i sawa,

I otkuda toliki gosti obreto{e se.

Ona nasmijana, tako mi izgleda{e,

A oni nari~u i okolo se poredali,

Meni tri klasa {arenog kukuruza da{e,

[to o klinu bijahu nekako opstali.

Svi me qube, miluju, nude smoka i hqeba,

I ja se neznavan oko otvorenog groba igram,

Dok nije stigla istina iz zemqe ili sa neba,

Pa osamdeset qeta evo istu pri~u pri~am:

[areni kukuruzi bili su samo varka -

Da ne saznam da me zmija ujela {arka

78

DOBRI LOVAC

Sa kamene plo~e na Luci @ugi}a

Jadan lovac ni{ani ve} mnoga stoqe}a.

Vjekovi prolaze, vojske, ratovi, `ivotiwe,

Ali on ni na koga strijelu ne odapiwe.

I {to vi{e po wemu gomila se vjekova, nevremena,

Ruka mu u zadwem polo`aju ja~e okamewena.

Ovo je jedinstven slu~aj, od svih vremena izuzetak,

Da prema prokazanom ciqu ne}e da poleti metak.

Ili ovaj probirqivi lovac, od svih istrajnije,

^eka ono {to jo{ na ni{an nadolazilo nije.

On je ovdje neko drugi, neodre|ena lica,

Onog pravog lovca neuvjerqiva prethodnica.

Jedan na kamenu, drugi u dubinama-gdje je ni{ta,

Svaki se pritajio u svom dijelu lovi{ta.

Dok ovaj ni{ani po na{em prostoru i dobu,.

Onaj se mu~i i prevr}e u grobu.

79

MOST NA TARI

Prorok Jole Ostoji} sa svojim darovitostima,

Mnogo ranije no {to je na ovaj kamen prizemqio,

Ovakvog kakav jeste svojim ~ulima je vidio,

U punom sjaju sa hrabrim uzletima.

A onda kad Jola nije bilo vi{e,

Kad su la`ni proroci zemqom hodili,

Most iz ma{te Jolove neimari sagradi{e,

Po nacrtima koje su od Trojanovi}a dobili.

Otkud u glavi Trojanovi}a projektanta,

Jolove vizije ~udesna rezultanta?

Mora da je i on ne{to nadnaravno znao -

Da bi most iz ma{te Jolove preslikao

Nikako da odgonetne nemirni radoznalac,

Kako je mogu} potowi doga|awa slijed,

Ko je od wih istinski mosta tvorac?

Trojanovi} otac - a Jole mu |ed!

Jo{ dilema pe~e kao u grlu kost,

Kako doznati istina koja je:

Pohodim li ovo ja zaista Most -

Ili to samo Jolova vizija traje.

80

RAJETNIK

Proma{ivali su ga

naleti naletnih bolesti

a nalete qudske

prepu{tao je vjetrovima

U ratove je odlazio

po{tapaju}i se pu{kom

hladno kao na va{ar da ide

Pro{ao je ovim svijetom tiho

kao da ga nije zanimao

I u stotoj govorio je

ko zlu ne mo`e podnijeti

ni finu ne mo`e

81

PROVIDNA JUTRA

U jutarwu {etwu odlazi

uvijek istim putem

Pobada {tap

na wega ka~i kapu

i sjeda na svoju

ve} spremnu grobnicu

Zagledan u prve zrake

iz pozicije sa koje

grobnica se bri{e iz vidika

duma neke duboke misli

Kad uvjeri se da je

grobnica i daqe prazna

po jutarwoj rosi

prospe pogane snove

I po`uruje {tap

do ku}e

82

ZAGLEDANOST

Upla{i se i zasti|e

Kad vi|e da vidim

Kako u nebo gleda

I stade moj pogled

Pri~om odvra}ati

O~ito nije na{ao

To {to tra`io je

A iz nepregleda bi

Izdvojio neke sasvim

Zemaqske znake

Zasti|e i mene

I skloni moj pogled

U nebesa zaplamsala

Otad pazim dobro

Pred kim }u

U visine pogledati

I strah me

Da sa nebom

Nasamo ostanem

83

JEDIWEWE

Polu`iv ~ovjek

U bolni~kom krugu

Sa padine na kojoj

Razmahnute breze

U visine streme

Uzima busen suve zemqe

Sa uvelim vlatima trave

Jednu po jednu

Odbacuje umrle travke

I dugo zagleda grumen

Kao da odgoneta

Strukturu zemqice majke

Tu|im ve} rukama

Pa`qivo mrvi {aku crnice

I presipa sa dlana na dlan

Kao da }e u tome prahu

Prona}i onaj dio `ivota

Koji je ve} netragom nestanuo

84

NA RASKR[]U LUDENBURGA

Izlu|en ili lud ro|en

Ili neko iskonsko ludilo ba{tini

Na raskr{}u vjetrovita jutra

Nadolaze}e vrijeme unakrsno

Zvowavom uz lud vjetar tjera

Ili samo proba koliko smo ludi

U wegovo vrijeme da vjerujemo

@urbenici tmurnim jutrom ne opa`aju

Da po wegovom satu mo`da i wihovo je

Da je istina istine iz {ina isko~ila

U raskoraku da je globalno vrijeme

Sve da je ludi kru`ni tok

Istini da je samo zvowava ostala

Zvowava je rugawe vremenu

A vrijeme igra sa `ivotom onih

[to raskrsnice rije{ili nijesu

Te ostaje da stanu i odgonetaju

Kako da pred pametne izi|u

Kad ni lude razumjeti ne mogu

85

ZAHVALNICA

[tap sa lijeve

cigarete s desne strane

puna ~a{a ispred

i cvije}e i `enica

sve mu je nadohvat slici

Sto puta na dan

moli se ona

pred ikonom svojom

wegovim {tapom po{tapa se

i pije iz wegove ~a{e

Uve~e on je

poziva na ples

i bal traje

dok sama u sliku

pretvori se ru`nu

Ujutro kune no}

i re|a nizove bolesti

{to spopale su je

Od uzdaha leti

wegova slika na pod

i sve se kovitla i ru{i

S ve~eri opet

padne pomirewe

86

ZADWA PO[TA

Kupi voznu kartu

za to para {to ima{

za bilo koji pravac

a {to daqe odavde

Samo pazi

da nije povratna

A tamo kad stigne{

nastavi pje{ke

i pazi ne zbuni se

na raskrsnici

pa natrag da okrene{

A sad odmah u voz

ne ~ekaj zadwi minut

i pamet u glavu

a jezik za zube

naredi plavi ~izma{

zbuwenome putniku

Mi ostali pogledujemo

~asovnike perone i policajca

cijenimo da li je

dovoqno daleko mjesto

na voznoj karti

upisano {to nam je

87

NO KOME JE SU\ENO

U ne~em ni ona

nije imala sre}e

Prvo ukopno odijelo

odnijeli su Talijani

jo{ ~etrdeset druge

Drugo je nestalo

u po`aru pedeset osme

Tre}e su pojeli

nestrpqivi moqci

toliko da ga ni mrtav

nije mogao obu}i

Potowe ostalo je ku}i

jer na posledwe putovawe

nije ponijela jedino

ukopno odijelo

88

IVER

Kad Bekiju se rodio

naslednik

neko je neoprezno

po`elio da sin

ko i otac bude

Svak se podigao

sa svoga pawa

- Daleko bilo

- Jezik pregrizao

- U kamen udarilo

Od zveka kamenog

I najvi{e jele

Zadrhtale su

89

MILENA VUKOLINA PRI^A

E ne da bije

No da ne mora

da zamane

ni ruku ne bi

dizo sa mene

A da bar bije

ko drugi qudi

{to svoje `ene biju

No po glavi

Da mi ovo malo

pameti i{}era

Pa kud }u onda

Ubilo ga vrijeme

iz oblaka

90

KRIK I VRIJES(Po na{em Radojici)

Jezik u toplo

u toplo jezik

Jadi te na{li

ko {to su mene od tebe

Zar ti nije dosta

bilo moje {kole

A samo sam jednom

mimo zube jezik

Isturio

91

UTO^I[TA

KU]A NA GUVNU

Ne vaqa ku}u na guvnu graditi

Zavrtjet }e se u glavama ~eqadi

Namotavat }e se u`e oko du{e ku}e

Sto`er }e se srca poquqati

Sumra~jem }e vidici nagraisati

Sto put }ete vrije}i slamu ovr{enu

Jastuci naduvani kowskim wiskovima bi}e

Kaskati }e s ve~eri posteqom nemira

Zlovremenom kowi potkovani

Kolo }e se igrati u poqu nepreglednom

I svi }ete rado u wemu poigrati

A da niko razaznati ne}e

Tu`no li je ili od veseqa kolo

Zalud }e se potom sve bitke voditi

Nema travke niti melema imade

Od te vrste boqke ni vra~i ne otimaju

Nemo}na }e biti sva dotada{wa znawa

To zakoni zemaqski ni nebeski nijesu

Ako ne vi va{e sjenke lude

Na vje{alima novim quqat }e se

Ne vaqa ku}u na guvnu graditi

I sami ste tome drugoga u~ili

95

VODENICA

Da bi se rijeci mo}noj pribli`ili

Puteve da bi u jednu ta~ku uvezali

Kowsku snagu na jo{ jednoj putawi isprobali

Zalo`ili vatru tamo gdje izgrijava qepota

Kako bi no}i u pozornicu ~arnu pretvorili

Rujne zore u novom viru kupali

Jo{ jednu wivu poznatih obreda zasijali

Xinove i utvare kako bi na biqezi do~ekali

Sa mjesecom da bi na ravnoj nozi besjedili

Da nijedna zvijezda vi{e uludo ne pane

Sa vodom kako bi snagu uslo`ili

Da bi `ito u hqebni san doveli

Sa bra{nom da svaka `aovica potone

Novu poga~u u vitlovom zadovoqstvu hladili

Redovni~ku energiju u zid vremena ugradili

Da bi i pjesmu u mlivo prosijali

Pod mlazom bijele zazime da bi vid kupali

Prah hqebni u realnosti `ivotne pretvorili

U vodi ukro}enoj da bi istinu ~itali

Slu~ajni prolaznici na put namjerniku iza{li

Da bi na{li na~ina da se posva|ali sretnu i izmire

Da bi imali razloga mlad orah da posade

Novu qubav na tajnovitom mestu kako bi zasnovali

Sve su uradili i truda ne bi `alili jo{

Da stvore otpornu ta~ku opstanka

Koja je tu samo u vidu vodenice mogu}a bila

96

DURMITOR

Jutra vile u kolo dozivala

Pa se jutra u vile preobra}ala

Iza devet gora iza devet voda

Iza oblaka im se sestre pridru`ile

Pa u me|urje~ju kolo igrale

Uzdigla se u nebo planina nao~ita

Sve okolo listom nadvisila

Sestre joj se planinske izmicale

Da bi ona prostranstva ispunila

Pa se qepota prostorom rasula

Koliko orao za dan ne mo`e oble}eti

Uznijeli se vrhovi koliko

Magla ne mo`e pramen izmetnuti

Sun~ev zrak da im do podne

Ne mo`e do podno`ja panuti

Na mjestima gde su se udru`eni gromovi javili

Zaustavile se nebeske vode

Jezera nad jezerima da budu

O~ima gorskim da bi planina progledala

Huk nebeski u magle da bi se skrio

A krik vu~ji u visine nedirnute preselio

Zvjezdane ki{e da bi padale

Radost nebeskih prostranstava

Sre}nicima da bi svaki dan radovala

Ni legenda ne pamti kada je to bilo

Ali od tada svi na tome mestu vide Durmitor

Za koga se prije vjerovalo

Da samo u snovima postoji

97

LITICA

Qutile se umorne ki{e

Za{to i one dru{tvo ne bi imale

Tra`ile ptice same sebi sjenku

Da mogu u ogledalu svoga leta u`ivati

Sit vuk se nemao nigdje odmoriti

Divokoza patila za sopstvenim identitetom

Borovi listom bili krivi i kvrgavi

U nebu i oblacima visine drhtale

Nedu`ne laste orijentire gubile

Vjetar zbuwen prostorom tumarao

Gromovi bili beskrajem odlutali

Brzonoga sjenka nemala uza {to

Pred mjesecom u sigurnost ubje`ati

Ne mogla se zima pristojno najaviti

Nije imao na ~emu novi snijeg osvanuti

Nemao se ~ovjek na {to visoko popeti

Pa zagledan bio u prevelike daqine

Te ne mogao pjesmu razumjeti

Nemao se radostan glas odakle vratiti

Lutao eho svijet zbuwuju}i

Te se osje}aj za prostor gubio

Nije imalo {ta insanu na drum iza}i

Nemao ~ovjek za {to intimu zakloniti

Pogled mu bio `eqan milovawa

Litica dotad negdje u bezna|u ~amila

Na weno odsustvo bili se navikli

Ne znali vi{e ni kako izgleda

98

Dosadila bila i Bogu ravnica

Svima htio u susret iza}i

Pa se malo prostorom poigrao

A kad se jednom gromada pojavila

Svi su kazali da je odavno znaju

Mnogi je sebi u zasluge pripisivali

I htjeli svojim imenom da kite

Wenim likom da bi svoju va`nost uve}ali

A kad je jednom nepo{ten neko

Kazao da su se liticom radosti survale

Narod joj je po~eo davati misti~na svojstva

I sve nesre}e za weno ime vezivati

99

OBLUTAK TARIN

I

U wemu je skoncentrisano kolosalno iskustvo

Gromada ogoqena do su{tine

Bru{ena do bitnosti

Majstor u vodi i majstor voda u~inili

Ono {to niko i nigdje nikada ne bi

Niti bi mogao

Oblutak u Tari je

Slika dugog putovawa

Kroz vrijeme kroz neponovqivosti

Od prvotnog loma

Do bru{ene smislenosti

Svjetlost lako na|e wegove najqep{e boje

Jutarwa rima qepotu sa wime ku{a

Nad wim i ptica prona|e

Povod za pjesmu ushitosti

Oblutku je u pli}aku

Jednako kao i u dubinama

Nai|e sjenka ribe ili orla

Lista ili kupa~ice uzavrele

I svaka mu nov odsjaj doda

Nijedna ne upla{i niti zastidi

A prozirnost vodi poja~ava

Tara je oblutkom

Jo{ u pradavqu progledala

100

Oblutak izva|en iz vode

Zaustavqeno je vrijeme

I hod unatrag u banalnosti

Oblutak van Tare je krwa slika

Falinka u mozaiku velikih voda

I slika {to se ruga svojoj sjenci

II

Oblutak {to memli

Na ne~ijem stolu

Ili ormanu

Drhti kao draguq u zlim rukama

Mo`da ne~iju skulpturu krasi

Ali wemu nije dobro

I u pjesmi ovoj podrhtava

A u divnoj uspomeni }e kao biser trajati

Oblutak ostavite u prirodnim stani{tima

Unesite sebe u du{u wegovog dugoga trajawa

Do su{tine Oblutka do|ite wegovim putem

101

TARA

U zubima vuka daqina se smije{ila

Divqina se u razvr{ju pitomila

Plemenita vedrina rumenilom lepetala

Jatile se okolo planine nabujale

U izobiqu umilne vatre da se okupaju

Listom gore olistale da hlada istini na|u

Nebesa se u pr`ini kupala i mila

Svaka ptica uz cvrkut nad wima da uspori let

Vjeruju}i da je i koju zvijezdu zahvatila

Zato u Tari kad je uobli~en oblak

Svi mu putevi olako panu i svuda

Kao da je rodni uvir prona{ao

I gdje god da svoju kapqicu pusti

Blagotvornom ki{om to slove i slave

I misti~na svojstva joj daju

Put svake ~estice vode iz Tare

Nije obi~no kru`ewe nijesu znani tokovi

To je samo odr`awe prvotnog trenutka qepote

102

TRIFTARI, SPLAVARI, TARANI

I

Ko ne zna rije~ trift

i rije~ volt {ta zna~i

i ko ne zna kako je kad

zamu{a i kad zapuca i usov kad

se sru~i na ve} isplivalu tugu

Ko ne zna rije~ capin

{ta je i kako on mo`e

odoqeti brdu i sili

i kako rje~nu beskrajnu snagu

triftar najlak{e vara

Ko ne zna iz Tare

kako izgleda Drina

i Sava i Dunav

i Crno kako je duboko

i Mrtvo more kako je `ivo

Taj ne zna ni triftarska tuga

ni radost kako izgledaju

ni mo} triftarska

kako je velika

i varqiva kako je

103

II

Ko nije bar pri~u slu{ao

veterana iz bitaka triftarskih i tarskih

taj du{i kondiciju ne mo`e odr`ati

i taj ne}e ni po`eqeti da stane na splav

i na val i u buk svoju istinu

na provjeru da stavi

Ko se bar tri put

iz potonu}a tarskog nije rodio

ko se bar jednom iz bezna|a

na poleti{te nije vratio

taj ne zna cijenu `ivotu

i sve mu rijeke relativnu du`inu imaju

104

III

Triftar je barjaktar

koji ulazi u ve} dobijene bitke

vo|a kome i stijewe

i mramorje mo`e vojska da bude

Triftar je vladar kome je kruna

u izvorima svih bistrookih rijeka pozla}ena

krotiteq plovnih i neplovnih rijeka

gospodar ponornica i nebeski

vitez prvoga reda

Triftar je onaj koji je izmislio splav

i koji se Taraninom iz punih usta nazvati mo`e

onaj koji je Taru obuzdao kao azginog kowa

wegovom daru blagodare}i sada Tarom

kao ravnim poqem jezde splavovi i splavari

105

IV

Ko ne zna {ta zna~i jedan jav

jedan zvi`duk i dva zvi`duka {ta

i samo jedna brza i otresita rije~ na Tari

i ko u valu i u brzaku ne ~uje

i ne osje}a govor rijeke i poruku

taj ne zna ni sloga {ta je ni koliko

velika wena je mo} i koliko se puta

ovdje pojedina~na snaga uve}ava

Taj je daleko do Tare i od Drine

Taj je Crno more sopstvene baru{tine

i taj obalama Rijeke neka ne prilazi

106

TRIFTARSKA TUGA

Ko vjeruje

da su grobovi

pored Tare

samo pusta

posledwa stani{ta

onih koji nikoga

nijesu imali

Ili da su te humke

izmi{qene kote

smrtni orijentiri

ili da se to

samo tako ka`e

Taj ne zna da i triftari

imaju svoje simbole

crne i svijetle ta~ke

i svoje znake opasnosti

svoju pro{lost

i svoju budu}nost

Da bi se mogao vodenom

izazovu narugati

Triftar mora za svojom sjenkom

kro~iti u buk

i u vodeni bijes

ispred sopstvene smrti

bar za jedan talas

ispredwa~iti

107

Triftar mora svaki trenutak

ispred nali~ne kobi

na sprudu ukopane tuge

da zaplovi kao vidra

i da barjaktari

preko sopstvenog groba

do u dan koji }e nad`ivjeti

trenutak svake neizvjesnosti

I da bukoliko vjeruje

jo{ u sjutra{wi dan

108

TARANOVINA

I

Kad se u sopstvenom za~inu okupaju snovi

a u vrhu surdupa razapne nesanica

kad silinom java potekne zvonki huk

znaj da je do{ao dan koji radost nosi

kakav i hiqade godina dolazio je

ali ni ti da nijesi onaj od ju~e

i sjutra taj koji jesi vi{e ne}e{ biti

Znaj da ni Tara vi{e nije ona ista

i da je weno sjutra ne{to samo weno

da ni mi nijesmo oni koji zaslu`uju je

i da se lako mo`e upasti u vir raskoraka

ne samo sa vremenom ovim nego sa vje~no{}u

jer ovaj smo put na sami iskon udarili

ovaj put sopstveni korijen sije~emo

II

Ako se vratim

u snove i iskone u izvori{ta

znam da me novi san ne}e

i da me ne}e slatkore~iva nesanica

ni blaga opijalica ni pijavica

predjutarwe jare neizvjesnosti

koja se tako zamamqivo trpa u na{ novi dan

da zbuni senilne nanose iskona

punog usanu}a

trapave neodlu~nosti

109

Ako se javim dvojnici no}i

i {um razwe`enog srca ako

u svoje vene slo`im i umno`im

ako u svoje bilo tamni tam Tare

ugostim ovako milostivo naivan

u svoj krvotok weno ime ako ugraviram

lako }e me prosuti u bilo koji muq

iz svoga }u vira nepostojan mutiti

vodu od koje sav svijet kao da zavisi

Ako se ponovo javim ako se svalim

nazad u no} {to dala je svoje

gdje }e mi ostati dan ovaj nestasali

III

Ko ka`e da smo ovo mi

i da nas ima u mati~nim kwigama

Spoznajmo ve} jednom

da nas je to na{a Tara

na svoje obale razgovorqive izbacila

i da se to mi sami sa sobom razgovaramo

ona da bi mogla neometano daqe

Zapamtimo za vazda

da smo ovdje uz veziv sun~ev zrak

iz dubina prapo~etnih izavreli wome

izbauqali na obale koje gostoqubive su

onome koji samome sebi nije te`ak i zao

da smo uz ove ~uke na plahoj niti nade

svoje sudbine izveslali

Mi koji jesmo Tara

i koje Tara uzima za svoje

110

MAZIJA MAZIJE

Ka`u da je nekada Tara

Usijana od vatre i lave

Udarala u more i mramorje

Ni sama ne znaju}i

Na koju bi stranu

Vele da je u wenim talasima

Durmitor tada mali i smu}en

Morao sopstvenu sjenku tra`iti

Zarad istine trenutka

Morao Maziju

Iz dubina uzavrelih vaditi

Kako bi dar svjedoka {to su

Istinu samo u drugome tra`ili

Postavio za stra`u svevremenu

Durmitor je ohla|enu Maziju

Za ukras svim zubima vremena

Na vidno mjesto istakao

Da se Maziji ugled ne ukaqa

Da joj se ime ne zaturi

A narod odmah povikao

Pirlitor Pirlitor

Durmitor Pirlitor

Pri~a se da se Tara

Potom naglo ohladila

Durmitoru jo{ sedam

Vrhova da je niklo

111

Iz Gora da se oko

Za okom otvaralo

I da je Durmitor otad

Jedan od rijetkih vidioca

Koji ima vi{e od tre}eg oka

Od tada se vjeruje da je Pirlitor

Samo najve}ima dostupan postao

Zato ga Mom~ilo i Marko zovu

I sva mu imena mnogo i malo

I samo sa wega se vidi

Dubina najdubqeg vira u Tari

U kome se umjesto sunca

Ogleda dar Mazije one davne

A istina se po~ela sama ukazivati

Otad `ivi vjerovawe

Da na Pirlitoru samo

Junaci mogu opstati

I da je za ovog vremena ~udnog

Pirlitor prvi put pustim ostanuo

Istina sudba kletva li je

To {to stiglo je nas -

A Pirlitor ko zna da li je

112

MAZIJA

U poqu biti

Kada se svi okupe

I kad plamen istinitosti

Stane s visoka padati

Biti junak na megdan iza}i

Zalet iz pradavqa uzeti

Zasukati rukave zalediti krv

U vidno poqe stati

Pod nadzor vremenu

Staviti svoju istinu i bi}e

Okru`en biti pa`wom

Bar devet koqena unatrag

I bezbroj onih koja }e do}i

Biti dobrovoqac i Maziju

Kao simbol vje~nog opstanka

Na vi|elo iznijeti

O kako je slavno pobjednikom stati

O kako je ~uveno Maziju

Iz usijane sudinice izbaviti

A tek Mazija

Kako je divno biti

113

IZVOR MOST

I

Gradili smo most

Na nepodesnom mjestu

Gdje se niko dosjetio ne bi

Gdje ga nikada ni bilo nije

Vjeruju}i da nikome ni trebati ne}e

Velike smo ideje na tako

Smjele zamisli potro{ili

Potajno ~udne konstrukcije izvodili

Krili skice i slike izma{tane

Divili se svojim zamislima

I brdo novca tra`ili

A samo kamewa imali

U izobiqu

Ali kad smo temeqe zakopali

I nanose zemaqske uklonili

Kad smo utrobu kamenu sagledali

Prona{li smo most

U na{oj ideji {to je boravio

114

II

Nije ovo most

Koji gradili smo

Nije ovo ideja

Koju smo potro{ili

Nije ovo sudbina

Nama dodijeqena

Ovaj most je

U pradavqu

Prirodna sila neka

Zapo~ela

Na{e je bilo samo

Da ga prona|emo

115

NEIMARI MOSTA

Poranili u pozdrav velikom nadawu

Neostvarive `eqe horizont otvarale

Tresle se gore snovi talasali

Budu}nost se sa visova glaskala

Posna poga~a smokom narastala

Okupqene `eqe visoko se uznosile

Hu~ale im nade sa daleka

Vizije oko davnih nadawa igrale

Rijeka oko stuba budu}nosti

Melem na melem privijala

O vitoj iskri snagu dr`ali

Polet im zemqu ne dodirivao

Obe}anom vedrinom no{eni

S brda na brdo `eqe razapiwali

S nade na nadu nevin san skelili

Misao bistru beskrajem podili

Vidovitu energiju naivno slijedili

Sva im ~uda poznata postala

Ve} ni{ta nije na sebe li~ilo

116

VRANAC

Stariji je od najstarijeg

Pamti{e u selu

Bar za tri rata

I za tri godine gladne

Neki posenilio starac

Ga je za jednu ragu

Sa Ciganima zamijenio

Nigdje ga nema

A svuda je pomalo

Kow mimo kowe

I svi znaju da

Da taj dvije zore

Na jednome mjestu

Do~ekati ne}e

Niko ne zna ko ga je sedlao

Davali su zobnicu zlata

Onome ko ga uzja{e

Ni mjesecu taj na sebe nije dao

Ni vjetar ga sustigao ne bi

Timarili su ga samo vrhovi borova

Livade su pred wime bujale

Izvori se u gejzire izvijali

Vodu sa nebeskih izvora je pio

Sklawali su se sa visova qudi

Wegov rzaj kad bi se odvezao

A plamenica bi `ita satirala

Nemirom bi {uma romorila

Gradonosno bi se nebo obla~ilo

117

Sve kobile wegove su bile

To ni Krila{ ni Jabu~ilo

Ne bi mogli za svoga zemana

Vranac je wihov jedini potomak pravi

Gdje god se dva ~ovjeka sastanu

Ni danas bez pri~e o Vrancu razi}i se ne}e

Wegovih mo}i svi se pribojavaju

Ali svi se i ponose wime

Djeca uvijek tra`e jo{ jednu

I jo{ jednu pri~u

O svevremenom kowu

118

KAKO JE OPSTAO BOR

Sam na svome mjestu

U {umi se javio

A oni {umu palili

Ponikao na wivi

Biq~ica we`na u `itu da bude

A oni ga ~upali

Na livadi se {epurio

Cvije}u da bi ukrasom bio

A oni ga kosili

U kosi djevoja~koj

Se umilan udomio

A oni djevojku ru`ili

Bezli~nim pustolinama

S puta se sklawao

A oni se u hajke davali

U oku junaka iskrio

A oni ga kukavicom prozvali

Na ~istac izazivali

A kad je jednom na litici

Sve za tri kopqa nadvisio

Sva neprijateqstva su stala

119

BOROVA JAVA

Ti bere{ zrake sun~eve

Prije nego

U zemqinu orbitu u|u

I zaga|eni budu

Ti crpi{ umilne

Kapqice `ivota

Iz dubina do kojih

Krv ne mo`e doprijeti

Od lo{ih namjera

Pobjegao si u visinu

U dubinu vjekova sklonio se

U nedosawanim vrhuncima skrasio

Podigao si grane do visina

Na kojima nikog

Ne mogu objesiti

Dopirali su do tebe

I kamenom i kur{umom

I qepotom i zlurado{}u

I pogledom i du{om

I zlim namjerama

Ni{ta ubrali nijesu

A jesu nau~ili

Ono {to tobom je znano

Zato }e rijeka `ivota

Tobom jo{ dugo te}i

A ti }e{ uzimati

Onoliko koliko ho}e{

I koliko u tvoju skromnu

Monumentalnost

Mo`e da stane

120

BOR

Broj ptica

Koje su na wegovim

Granama odmarale

Ve}i je od broja

Ptica koje su no}as

Na zemqi prisutne

A malo mawi od broja

Ptica rawenih i pojedenih

U wegovom okru`ewu

A opet nema nijedne

Koja pod wegovim krovom

Ne bi zano}ila

121

KLEKA

Kraj groba

do koga nema

svje`ih tragova

kupasta kleka

sa pogledom u nebo

Uspravila se

nekako neobi~no `iva

me|u mramorjem popadalim

To bi}e koje nije slu~ajno tu

svakako je poklon

onome koji je na istini

Ako je samonikla

lijep je dar Bo`ji

ako je dar bli`wih

lijep je dar kome

ravna u okoli{u nema

i kome prisustvo

drugih nije ni potrebno

Ova je kleka dar qubavi prave

zasjenila je sve u okoli{u

ta biqka kojoj je divno

biti u hladu

u korijenu i u hlorofilu

biti u sjenci wenoj

122

ODREDI[TA

BRANKO, ZNA[ LI KO SU

Branku Miqkovi}u

I

Ubi ga

Prejaka rije~

Ubi ga

Ali on `ivi

Ali oni

[to puca{e

[to htje{e

Ubiti

Ko zna gdje su

Osta{e upam}eni

Samo kao

Brankove ubice

Dobro kaza

Ti stari dobri

Sokrate

II

Ubi prejaka rije~

Ne pitamo

Koja

Jer znamo je svi

Jer svak ima svoju

125

NENADNI SUSRET

Tadiji Popovi}u, Pjesniku

Ulicom obi~na jutarwa `urba,

Ali iz magle poznat lik izgrija,

Je li sve ovo i tvoja dru`ba

Ili samo pjesma tvoja, Tadija.

^udno nekako jutros koraci zvone,

Svaki kao da se od nebesa odbija,

Po`urio si na glas iz vi{e zone -

Ili da dopjeva{ pjesmu, Tadija.

U pro{lost oti{lo premnogo,

Nije tu vi{e ni Tijesna ~ar{ija

I ona i tvoje ime iznemoglo -

Ve} su postali poezija, Tadija.

Sa beskrajnom visinom visa,

Olako nazvanog poezija,

Savr{en znak jednakosti ispisa,

Ti svojim `ivotom, Tadija.

126

TADA

Bili smo rije{ili

da umirimo

razjarene pse

U na{u ku}u

kad dolazi

Velika Poetesa

ima da bude

praznik

Ona je nestvarna

ako je ne pjevaju

livade

i ptice ako

se ne raduju

Manimo se

ve}

privida koji nam

tolike dane

u sjenke zavedo{e

i toliko la`nih

gozbi

priredi{e

da nam ve} ne godi

ni svaka trpeza

pa i ona

pjesme

kada je puna

127

Vratimo se

izvorima poezije

tamo

odakle se bi}e

u neizvjesnost

otisnulo

i napustilo granice

horde zajapurene

Uostalom

na{e nije ni bilo

da budemo

gomila samo

128

TAJ I NETAJ

Na obroncima jutra

Oronula zidina

Sa kamenovima

Tesanicima

Temenicima i

Kosnicima

[to u vazduhu mozaikuju

Likove uxerica

Iz kojih iza|u

Pa se namah vrate

Zalutala sje}awa

Nasred vidika

[upaq hrast

Sa stotinu otvora

Pod wim hladuju sjenke

Tri generacije na~ete

I rasijane

S kraja na kraj

Milenijuma u kome je

Sve ovo mogu}e bilo

Jesi li se nadostila

Ovih na{ih prohodaka

Pita u prolazu

Tajna Netajnu

Svaki put kad se zapitamo

Jesmo li to mi

Ili na{a vatrostalna ulegnu}a

129

DIOBA @AL[I]A

/zapis iz (ne)podijeqene

(za)ostav{tine/

I

-Podijelimo ovo malo

Ispucale sirotiwe jo{

U toku granatirane no}i

Do jutra ima sve

U komadima da bude

Sve }emo isje}i na ravne ~asti

I opet }e puno nepravde prete}i

Zadovoqan }e biti

Onaj koji ne pre`ivi

Podijelimo se

Ko prava bra}a

130

II

-Kad bra}a stanu diobu da ~ine

Prizivaju}i vatru ku}u komadaju

Pokretnu imovinu |avolu predavaju

Ordewe naslije|eno na ~elo ukivaju

Na porodi~ne fotose jezike plaze

Kada sabqe iz korica krenu

Pli}aju grobovi djedovski i pradjedovski

I nije im se te{ko u wima okretati

Kad nad tlom poznato zare`i vrijeme

A potomci wihovu igru zaigraju

Najte`a im je gruda uzdrhtala

Naslije|eni vapaj do wih kad dobauqa

Onaj {to je i do winih predaka dopirao

Po{to potomci svoje sa preda~kijem

Vremenom u jedno smije{aju

Precima je to po ko zna koji put

A potomci `ure da postanu preci

(iako sve svojim redom ide)

I zato vrijeme izgubi svaku bitku

Generacijski sudija kad treba da bude

Tijem se putevima i vrijeme vra}a

131

III

-Najte`e je prona}i liniju

Koja ravne djelove razdvaja

I wen polo`aj uvijek zavisi

Od stajne ta~ke posmatra~a

A svi je na razli~itim mjestima vide

I te se linije nikada ne poklapaju

Ne dodiruju i ne sijeku

Zato su tako neuhvatqive tajne

Razdvajawa istovjetnih djelova cjeline

Zato je tako surov lov na razdjelnice

Velika je razlika izme|u dvije

Projekcije linije me|a{ice

A putevi weni prepuni minskih poqa

I jama u koje lakoma du{a upada lako

I tu niko nikada nije prebrojao `rtve

132

ZATE^ENO STAWE

Most {irok

koliko o{trica no`a

Ograda mu

dva zraka mjese~eva

A oslonci kruti

dvije ponornice

[tap nam od

slamke ra`ane dali

Veslo svakome

po sjenku lista javorova

A barku laku

vir ko more prostran

La` je da nas

na drugoj obali o~ekujete

vi koji ste jaz i napravili

133

NA IVICI

Putawa mu se poklapala

Sa idealnom grani~nom linijom

Ni~ijom zemqom u mrtvim zonama

Ni{ta mu nijesu smjeli

Ni jedni ni drugi zbuweni grani~ari

Da ne bi ispalo da pucaju na suprotnu stranu

Iskrsao bi incident {irih razmjera

Buknuo bi rat u regionu

Zagonetan poput mjese~ara na krovu

Opkru`io je cijelu jednu zemqu

I nekoliko drugih dodirnuo

Kao cirkusant po `ici

I{ao je odlu~no izme|u uperenih cijevi

[to zjapile su iz plamte}e provalije

Ne zaquqaj se ~o~e

Svaki pogre{an korak

Odve{}e te daleko od granice

Odjekivalo je iz postrojenih zvu~nika

134

LEDENICA I POVOD

A onda je nai{ao neko

i kao poslu{nog kowi}a

na uzici odveo Ledenicu

na najvi{e brdo u predjelu

Sa lako}om vidre oslobodila se ona

svih prepreka na padini

a da za wom ni trag ostao nije

Vijugala je spretno izme|u redova

~estih jabuka u bogatom vo}waku

Kad se bacila u rijeku

mlazevi su vode pokuqali

u visine Sunce da zagase

Iz slapova se rojili sna`ni kupa~i

{to za~as su premre`ili nebo

i lovili rijetke zrake u tijestu vazduha

Na ledenicu je krenula nezapam}ena hajka

vatrenim strijelama ga|ali je u dugi vrat

i zapo~iwali neke vite{ke igre u krug

A kad je ona odlu~ila da ode

obale su potonule u okean suza

i svi svjedoci otplivali niz rijeku

135

FORSIRAWE RIJEKE

Moralo se na drugu stranu

a zinula usta mosta

ambis je {krgutao

vili~etinama u`asa

jaukao suri vjetar provalije

Armaturna gvo`|a su

iskala veliku `rtvu

kameni blokovi

slagali mozaik u`asa

`ice su betonske svirale

posmrtne po~asti `ivima

Odmjeravao sam veli~inu koraka

uzimao zalet i uzlijetao

provjeravao poslu{nost muskulature

kamenicama ispitivao apetite provalije

rafalima rije~i tjerao na predaju

betonske stra`are

slao morske pse da razminiraju elektri~na poqa

pleo mre`e spasila~ke

gradio skele do neba

podizao nivo rijeke

nabacivao i dopumpavao pojas za spasavawe

Spas je do{ao sa jutrom

Za slijede}e spavawe

kondiciono se spremam

136

PREDAJA

Slamnato gnijezdo je

Popravqala glinena ptica

Lud je vjetar tra`io

Pe}inu u kojoj proklijalo je

Wegovo prvo sjeme

[umorila usplahirena jasika

Olistala u zla vremena ona

Kad je ponestalo lijesova

Za ratnike uludo poginule

Pono}no sunce

Se probijalo obrisima

Maglenih planina onih

Gdje se u nizu upokojenih silueta

U bujnoj i neprohodnoj travi

Odvijala drama ~ovjeka

U kom je iznova stolovao mit

O prvorodnom grijehu

[uma ispru`enih ruku

I vapaji za milost lelujali su

Pravcem {to redovno proma{i ciq

Pa molbe za oprost svih sedam

I sedamdeset i sedam neminovno

Umno`enih na zemqi grijehova

Ne odmi~u daqe od ishodi{ta

U pradavqu ro|ena kriza

Trajati }e kako traje

137

NO]NE STRA@E

Na granici nesanice

U rujevini razvo|a gradonosnog

Gomilale su se trupe namr{tene

U naru{enom pejza`u

Opkoqavali su ve~erwu idilu

dok je uzvi{eni vidikovac grabila

Izazivali mete`

Kad potegli su oru`je na sveop{tu

Qubav u vremenskoj oskudici

Narastala slutwa da je blizu

Gorwa granica izdr`qivosti

I da }e prve linije popustiti

Zrijevalo saznawe da }e surova biti

Odmazda razmahnutog pobjednika

Kad zasjede na tu|i tron

Jasno se nazirao prst

Toliko `eqene i pla}ane istine

U doba dok je jo{ izgledala blizu

Ali wenog dolaska vrijeme

Ni najve}i mudraci ne moga{e re}i

Ohla|eni borci za pravdu vi{e ne htje{e ~uti

138

SJENKE SA RAZME\A

(pretpono}ni dozivi)

Negdje nam neko

Ukradenu vatru pali

Pa jo{ je i novim ogwilima podgrijava

Negdje je neko

Nagazio mjese~evu sjenku

I na{om se stvarno{}u poigrava

Uspomenama nemilim

Svevremeni zlotvor usijane ma{te

Pod nokte nevaktu klince zakucava

Raskr{}e milenijumsko

Premre`eno je drumovima krivudavim

Zla koje se iz trena u tren umno`ava

Novog vijeka u razdawe

Tamnu mrqu ovog baciti u prazninu

Koja je trebala biti glava

Da se vi{e ni sje}awima

Ne povrate u prostore tame

Gdje wegova uspomena ru`na obitava

139

VIZIJA

U rukama }e{ nositi brkati ma~

a wima }e sjeta na du{e pasti,

za tobom }e i}i pomor i pusto{ -

a oni }e sre}ni do vrha ma~a izrasti.

A kada s iske`enim o~ima na vrhu kopqa,

glavnim ru{evinama paradu bude{ provodio,

klica}e i daqe zahvalni Svemogu}em -

{to ih je za tvoje vrijeme stvorio.

A kada pro|e{ i ti i tvoja slava

kao i svaka potamni, oni }e slijepi

pred novog ni{titeqa istr~ati da vidi

da su ba{ oni za `rtvu od boga odabrani.

I kako da te zaustavim sad dok ni krenuo

iz ni{tavila nijesi, ti koga razjarena masa

u vatri i{~ekuje?

Uzalud sve je, oni }e drugog makar na prevaru,

dovesti na ~elo op{te tragedije.

140

PLASTI^NA OBRADA PODANIKA

Prvo te zagwure i pune vodom

samo ti du{i mjesta ostave

a onda ma{u kao s krpom

dok povrati{ dah toliko

da mo`e{ re}i hvala

Ordiniraju}i qekar te do~eka

~eki}em u ~elo ne petu

i ti zagrli{ zvjezadno nebo i bauqa{

dok stigne{ do raja ili pakla

Vidi{ kako ti divne medicinarke

usta na usta daju od `ivota

a ti bi da ih omete{ u tome

brani{ se od `ivota koji nadja~ava

i vidi{ kako se ra|a{ iz smrti

Tada im zahvaquje{ li~no i javno

prigodne poklone izmi{qa{ spasiocima svojim

pjeva{ im pjesme zahvalnice

a oni trijumfuju i u zvijezde te kuju

sada te imaju kakav im treba{

141

BRACKA BRA]A

Dobru je ku}u

mogao na~iweti

od kamena ~istog

{to mu brat dobaci

iz qevice svoje ubojite.

Bracu sve to on

nesebi~no vrati,

i jo{ prida

barem za kolibu.

Kameni plastovi ~ekaju

da se mlada pokoqewa krenu,

da zazvi`di kamen preko me|a,

da i wine majke pocrvene.

A biv{i su kolonisti

stalno ponavqali:

U Vojvodini nama

nije bilo `ivota.

142

KAMEN KU]E

Kamen

Ba~en na brata

Uvijek je kamen

Iz temeqa ku}e

Kamen koji dr`i zid

Koji podupire prozor

Nadvratnik mo}an i prag

Ugla~ani

Kamen je to

Koji se svakako

Na glavu vra}a

Kamen u srce

U snagu

I u pamet

Kamen

Kamen ku}e

Kamen u dom

143

ZEMNE I NEBESKE LIVADE

Svi koji su ovu livadu

smatrali svojom

da se obretu odnekud

i jo{ na jednoj nozi da stoje

ni pola ih ne bi moglo

pri}i makar da je vide

Livada je samo

prolazna stanica

ka nebeskim livadama

Zemqa je stara udovica

144

MO] PRI^E

Dobro se sje}am

Svakoga detaqa

Do u tan~ine

A oni }e meni

Da nijesam ni bio ro|en

I da se to iz kolijevke

Ne mo`e vidjeti

A ja im redam detaqe

Uvjeravam ih kako je

Moje sje}awe svje`e

Kao ju~e sve da je bilo

A onda se sla`emo

Kako je velika mo} pri~e

Klimamo glavama slo`no

[to }e re}i

PO^NIMO NEKU DRUGU

145

POZICIJE

Onaj sam glas

Koji }e do}i da obraduje

Na bo`i}no jutro

Zazvati s najvi{e kote

Uo~i imendana

Bukliju donijeti

U vjetru skriven

U glasu sokola

Ispred svatova }u do}i

Ona sam snaga

Koja }e kazati

Da imate brata

I da bratom ho}ete biti

Za va{e spasewe

Sopstvenu du{u zalo`iti

Ovakvi i pred usijanim zrnom

Na vrijeme stignu

Ne da bi pobjegli

No i vas od zrna

Od zrna i od

Sramne pogibije

Spasili da bi

Zato ste

I do sad opstali

I od `ivota ovajdili se

146

UDVARAWE

Bilo je to one no}i

kad sve do pred zoru sawala si

a potom sve i zaboravila

i ujutru ku{ala dugo

predivan san da vrati{

Ima to veze sa mnom

da nema otkud bih znao

ali tajnu kazati ne mogu

i ne}u da pri~am tvoj san tebi

Sada je prilika

da tako divan san o`ivi

147

MOST

Orao orlu

krila dodavao

Vjetar vjetru

pute presretao

Stijena litici

tajnu do{apnula

Rijeka dugu

nebu pokazala

^ovjek nove

pute upoznaO

148

KARAVANI SU ZAUSTAVQENI

Tu ko je motikom udario

sebe je zakopao

i sebe i svoje sve

Negdje je tu

i za sve je

krivo zlato

Tako ka`u

dok tragaju

za baksuznim

imawem

149

U KRUNI RODOSLOVA

U tjesnacu zla vremena

Predaka se dr`ati tihe vatre

Pokloniti se ocu posustalom

Umilostiviti majku bri`nu

Razwe`enu otvoriti du{u blagu

I pod stub rodoslovni ponosan stati

150

SVIJE]A

Na grobu samohranika

u svako doba

zate}i }ete svije}u

Ali nikada onoga

koji je pali

Tu je samo

Bog kad ga vidi

151

TAPKAWE U MJESTU

[to je ~vrsto

ovo tlo pod nama

Zemqa je mladim

kostima oja~ana

152

UZ PRVE PIJEVCE

Vi{e je nebu

bli`ih peta

nego li glava

Privid je to

da grad

spava

153

SJEN^EWA

PONOVO

Na vrata nove Ku}e

do{la je Krsna Slava

za~u|ena da nas jo{ ima

Krstimo se vi{e radi dokaza

nego da bi je ugostili

Nudimo koliko smo `ivi

na{e ~uveno gostoqubqe

Iza na{ih le|a kao buktiwa stida

pu{e se masne gomile mesa

i narasli kola~i koji poste nas

U visinama jo{ po neka

zvijezda koja nije izgubila sjaj

157

NA[A POSLA

Zaputili se na sve~anu ve~eru

gozbu koja puno obe}ava

Blista kao dvorac utrina

na vidikovcu izvi{e rijeke

Napunili smo ruksake

oru`ijem i uvoznom municijom

dvosjeklim no`evima visokog sjaja

sjekiricama nalik qutitoj glavi

Napunili smo hirovitu no}

nepokrivenom vjerom u sebe

Zve~e prazne {erpe za nama

158

NA DIOBI

Kome je sjenka majka

lako mu je

otac svemu da bude.

Kome je sjenka san

lako mu je

{to god ho}e da ima

Kome je sjenka tlo

lako mu je

putevima nemogu}eg da hodi

Kome je sjenka zaru~nica

lako mu je

sav `ivot sre}an da bude

Kome je sjenka osnovica

lako mu je

da potkom krasi svaku nit svijeta

Ko je od sjenke sazdan

taj ima pravo

svojim svijetom da vlada.

159

UPOKOJ

U sanduku je to

bila sjenka onoga

~iju su smrt vrebali

I nije bio sam

na odru su jasno

bile prisutne sjenke

onih koji su se

nad sopstvenu provaliju

nadnosili

Treperio prostorom nemir

onih koji su htjeli

sve na po~etak da vrate

koji su bili spremni

i lagati

kako je smrt samo

prividno stawe

A sanduk da je

pun zluradosti onih

koji vjeruju da su `ivi

i da }e dovijeka

Te da sanduk mrtva~ki

i ne postoji kao takav

no da je to drevno drveno

korito suza onih

koji nam o zlu misle

160

Kako je to grotlo bez dna

kome je poklopac

samo logi~ka pogre{ka

A nad wim treperi vjera

da se sve ne}e ponoviti

161

PRIZIV SJENKE

Sjenko

Vidim ti lik

Vidim ti obrise

To u granicama

Tvojim {to jeste

Carstvo je tvoje

Ja i tu mogu da budem

Sve {to ho}u i {to mi

Moja nutrina dozvoqava

Pru`am se

Du`e tvoje sve du`e

I du`e tihanosti

Jer no} je i ho}u vi{e

Samo u sjenkama mo`emo

Biti beskrajno slobodni

162

AKO(nije bez sjenki)

Ako bih sada

otvorio vrata

koja odavno

ni{ta ne zatvaraju

Ko zna da li

bi se na wima

pojavio

moj otac

moj |ed

pra|ed

ili ja li~no

Uostalom

ko ka`e

da je ovo ku}a

da je ovo ikakav savitak

Sve i da ho}u

ja ovaj ovdje

ja koji zborim

neznano kome

kako sam u korijenu

kako sam tradicija

- nikoga ne}u na}i

da ka`e tvoj sam

da ka`u tvoji smo

mi smo ti i ti smo mi

163

SVAKO

Ako se {uma otvori

ako more bude neprohodno

ako se zgusne vazduh

ako no} ulovi samu sebe

Ko }e onda zaustaviti

vje~ite gasioce vatre

vatre koju oni isti pale

a tvrde da nijesu piromani

Ko ovdje ima dokaz

da ova vatra ima svoj dan

da ima rok upotrebe

i da po sopstvenim

a ne na{im zakonima

javqa se i gubi

Ko }e onda

da bude mi

i na kakvom plamenu

da upalimo svoju svije}u

Ili sami svije}a da budemo

164

ISTINA

^ovjek je

samo sjenka

Bo`ije `eqe

za zemaqskim

ispoqavawem

A to {to te prati

i za {to vjeruje{

da je sjenka

samo je nevje{ta kopija `eqe

da svoju udvojenost

od sebe otu|i{ i zaturi{

pretvori{ u siluetu

koja naizgled ne}e

tebi li~iti

Sve {to te prati

izme|u dvije kraji{ne kote

koje me|e `ivot

je let sjenke

izme|u dva sna

teritorija tajanstva

osjen~ena uspomena

tvora~kog smisla

za produ`etkom

165

NOVA GODINA

Moram se

sakriti

negdje

A gdje }u

ako znam znala

me Nova

Ni na nebu

ni na zemqi

negdje izme|u

sakriven

ne}u je ~ekati

Mo`e biti cijela

nova mo`e biti

godina nova

ne ne}u je

~ekati

Ako me na miru

ne ostavi

ni sam

ne znam

{ta }u

A znam

da }e me na}i

koji sam baksuz

166

@IVOTNI SAN

Ako po`ivim

hiqadu godina

golim }u rukama

sagraditi kolibu

u Tavanima nad Tarom

(tamo gdje se vidi

samo nebo nad sobom)

Vremena }u imati napretek

dane razvla~iti u harmonije

beskrajnih sfera istine

sve swevarnike od iskona

u svome rajskom vrtu ba{tiniti

Gaji}u (divo)koze

izvirati `ivotom

i ~ekati grom

da mi potpali vatru

Tamo }e me na}i

moja Dobra Vila

i ni{ta mi vi{e

ne}e nedostajati

Ni Ovoga

ni Onoga

svijeta

167

VATRA NE[TO NOSI

PRIJATEQSTVO VATRE

Ako prepozna{ ta~ku

Iz koje krenula je

Ako uspije{ da snimi{

Liniju napredovawa vatre

I preslika{ krivu zasi}ewa

Ako vatra uhvati

Pun plavi krug

I usput posjeti

Onu jedinu zvijezdu

I ako pripitomi{ vatru

U krug na ~etiri }o{ka

Vatre }e{ se i ogrijati

171

PREPORUKA

Kad krene nestrpqiva vatra

Treba obuhvatiti `ari{te

I puniti prtqage

Kad nabuja da se bude

Na pogodnim polo`ajima

Pomno pratiti da li je

Sa ogwi{ta krenuo crn ili bijeli dim

Ostati u domenu vatrosada

I snimati domete svake varnice ponaosob

Na prstima slijediti osu ubrzawa

Rastopqene mase nadolaze}ih

Vatrenih krugova

Skokom u razrije|enu ti{inu sna

Po~e}e kaqewe bajnih ideja vatre

I tada sa ogwi{ta zadovoqstveno ubirati

Darove prijatnog vatrenog kr{tewa

172

KQU^ TAJNE VATRE

Tri puta okrenuti

Ta~ku topqewa vatre

Dok se pojavi kqu~

Ako se odazove

Dobro poznati glas

Sa obronaka vatrokaza

Znak da vatra

Namirila je svoje

Vatru uzeti kao ~iwenicu

A vatrogasci i vatroznalci

Nek se ukrcaju u vatrohodnu

Ko~iju {to vatrena lopta je vodi

I nek se povuku u baze vatrospavne

173

LOVNA SEZONA

Otvori ~etvoro o~i

Treba na vrijeme otkriti

U kom grmu le`i vatra

Pripremiti ra`aw

I dvije stasite sohe

Spram Nebeske da su

I so staviti na ranu

I doliti uqe na vatru

I dodati vatru na vatru

Svakom skresati dim u dim

I prihvatiti tuk na utuk

I sve tako dok krene

Beskrajna struja vatre

Bez dima i plamena

Bez {qake i pepela

Bez mirisa i ukusa

Vatre za bijelu smrt

Za kojom ne ostaju tragovi

Vatra je to {to neopa`eno luta

I svud mo`e sti}i i ute}i

I zato otvori ~etvoro o~i

174

GEOMETRIJA VATRE

U cik zore do}i

Na vatreni proplanak

Za vatrohvat uzeti

Ogweviti ma~oplam

Podjariti vatri{te uspavano

I tarkati do crvenog usijawa

U~initi odlu~an prodor

Kroz prizmu vatronosnu

Dok zatalasa vatroklasje

Da bude mogu} prodor

Kupe kroz sporogore}u piramidu

Piramida }e bajkovito prodirati

Kroz produ`enu zimsku no}

I najaviti prodor jutra kroz tamu

I prodor ku}e kroz brijeg

I prodor piramide kroz ku}u

I piramide prodor u dan

Na vrh staviti vatroglavu loptu

Kao krunu carstva plamstvuju{}eg

Potom u miru vatrobawe

Napraviti presjek dana i no}i

I mjeseca i godine i kupe i piramide

U~initi uzdu`ni i popre~ni presjek

Ubrzawa vatrenih nagovje{taja

175

Tada }e se probuditi vatra

Od koje ostaje cjelodnevni

Trougao na horizontu zore

Tek tada je zaokru`en dan

176

JO[ NEKE OSOBINE VATRE

^uvaj se vatre

Koja se snom za~ne

Pa se jutrom piri

A danom razbuktava

A s ve~eri pretvara da spava

Lukavu{a je to

[to sagorijeva pjevaju}i

I omamquju}i plami~ak razlistava

To je ono

[to pod vodom tiwa

Ukriva se talasawem tihim

Prelomima svjetlosti varaka

Svim duginim kiti se bojama

Woj na prilazima velika je gu`va

Tako da umiru qudi od `eqe

U zavodqivom pli}aku da se okupaju

^uvaj se lukave vatre

177

INTIMA VATRENIH NAGOVJE[TAJA

Rasko{ varnica

U krugu juna~ke pjesme

U domenu gudala

U licu ozarenih potomaka

Rojewe iskri u o~ima

Umjesto pqeska

Susreti sa zvijezdama

U svodu rasu{enog potkrovqa

Pritajeno no}ewe u pepelu

Dok jutro razgrne `ar

Da pripremi toplinu

Za ponovni okup

Zima odstupa polako

Da se vatra ne ugasi

Varnice ne zgasnu

Ve} se ukrivaju u tami

Iskre prividno kratak `ivot imaju

178

VIZIJA VATRE

Do}i }e vatrono{a

Na usijanu jutru

I pritajiti se u vatrosadu

Dok olista i gora i voda

Ko na wega sudbinom gowen

Nai|e u dubini no}i

Ako prvi ne zada udarac

I o{ine ga ugarkom

Me|u o~i u`arene

Pod wegovu }e dopanuti vlast

A rod }e mu

Ostatak `ivota provesti

Oko vatre nari~u}i

179

KAD DO\U DA POZAJME VATRE

Kad do|u da pozajme vatre

Zvizni ih vatraqem iza u{iju

Nek pamte - da vrate

Da bi sve bilo s an|elom i na vrijeme

Daj im samo od vatre sjeme

Ako da{ vi{e nego {to ima{ i ti

Olako }e svu vatru potro{iti

Sjeme }emo vatrino izgubiti

Ako do|u da se ogriju nesmireni

Na pristojno ih pona{awe opomeni

Ne daj da se primi~u puno

Ne dozvoli da razgone dim

A onda otvori vatropulno srce

Na sve ~etiri strane vatrosvjetlarnika

Raskrili pe}nicu i razastri put do vatre

Ko se jednom te vatre ogrije

Vatronosnu }e wivu zasijati

I ne}e joj nikada vi{e sjeme izgubiti

180

DIOBA OGWI[TA(Vizija iz davnina)

Iskre sa ogwi{ta

Diobom se mno`e

Na sve ~etiri strane

I nove vatre grade

Primi}e se vatra

Okolnim prostranstvima

Vatra }e vatri lice nagrditi

Mawa }e vatra onu ve}u pe}i

Pred naletom malih

Velike }e vatre nestajati

Nova }e ogwi{ta

Vatrenu slavu ugasiti

Za dimom }e oti}i

Sve oko ishodi{ta

[to se vilo i vijalo

181

@IVA VATRA

Tu gdje ka`u da je nema

A po predawu je bila

U praznini desetqe}ima dugoj

U {irokoj i dubokoj prizivalici

U nevremenu i nevatrenici

U jazu izme|u dva nevakta

Otkopaj vatru drumaricu i sretalicu

Koja mo`e za srce i za du{u

Bar korak jedan da ode daqe

Dako bi se na mjestima onim

Koja pusto{i hladnom smatrali smo

Pojavila na sveop{tu radost

Vatra radosnica i okupiteqica stara

Ispru`imo ruke i pogled

Toplina wena ve} je u izgledu

(Ako sa ove strane nijesmo)

U prevelikoj tmini i ledu)

182

GLASONO[E VATRE

Vatra pred kojom su se

[irile radoznale `eqe

Vatra povodom koje su se ~uli

Plotuni i odgovor na radosne glase

Vatra koju su glasono{e

Od usta do usta prenosile

Vatra koja ide sa zova na zov

Gorjeti }e onoliko dugo

Dok je ja~i ne uti{a jav

183

ZAVJET

Ne daj da se ugasi vatra

Koju praoci uokviri{e

Na ~elu uzornog lika

Sopstveni `ar razgr}i

U iskri rane suze svoje

Vatre svoga zahuktalog bila

Raspiri u sopstveni dah

Uzornika ostavi

Na vidnom mjestu nekom

Bar korak daqe od onog

Biqega na kom su ostali

Naivci {to svojim putem su htjeli

Op~iweni la`nom vjerom pri sebi

Da u nejasnom liku prvolika

I wihov lik likuje skromni

Stajna ta~ka je tu gdje jeste

A zraci obasjawa }e se

Poklopiti i ~vori{te na}i

Na mjestu koje ne doku~i niko

Dok ga duhom ne bi dosegao

A za dodir poznawa takvoga

Vi{estruki `ivot potreban je

184

LEGALIZACIJA VATRE

U svetili{tu vjen~ana vatra

Okupana milo{}u uzvi{enih lica

A dva svjedoka potvrdila

Na sudu neizvjesnih vremena

Upisana u mati~ne kwige vatra

Istina {to ima vaqane dokaze

Pa joj svi osmjesi po|u u sretawe

A tu|im radostima se budi i rasawava

Da i du{mani ushite i zablago{aju

Vjeruju}i da wima sija i gori

Vatra je to {to se praskom

I bqeskom ve`e u neraskidiv spoj

U na{oj ku}i u na{oj du{i vatra

Miqenica kojoj niko ne mo`e

Osporiti postojawe i dostojanstvo

Na{a vatra u du{i otvorenoj

U na{em bi}u milost ugo{}ena

Vatra koja svoj legitimitet ima

I zna cijeli vijek qudski ispuniti

185

OBNOVA VATRE

Sje}awima okupqeni

Svi i potuqeni i sneni

Od ogwi{ta odvojeni

Duvamo u `ar tihi

Predaka vatre rodne

Iz pepela izvla~imo znake

Pod kupolu sa~a izubijanog

Sabiramo pretekle simbole

Bar kap da iscijedimo vatre

Bar zdravo sjeme

Zidamo kulu na pepelu

Dodajemo sloj `ara pa sloj `eqa

Dok iz mrtvih ne uspravimo

Sve {to se o`ivjeti dade

Dok se zbuni i posledwi

Okrila}eni protivnik vatre

Toplina wena u visine da krene

Sjeme plodno da razgrana klice

A mi po milosti vatre snova

Da krenemo od nove ni{tice

Iako vrhunci di~ni

I ovaj put su uzvi{eni

Na najvi{e visine postavqeni

186

IZME\U DVIJE VATRE

Dvije su se vatre dozivale

Dvije vatre na dva kraja {tapa

Jedna drugoj mo} pokazuju}i

Jedna drugoj megdana nude}i

Trag svjetle}i u krug rasplamsale

Na stotine kao da ih ima

Kru`ile su tri godine dana

Drum nejasan vjetrom tjeraju}i

Vjeruju}i da na drugoj strani

Izvori{ta zla su nastawena

Sve se bilo na rubu sjatilo

O~ekuju}i da sredina vajna

Ludu trku ne}e izdr`ati

Dok nijesu besmisao boja

I obi~ni okrajci shvatili

A sredina navikla da trpi

Ratoborne strane dijele}i

I ovog je puta istrajala

Nad porazom winim naricala

187

VATRA NA MUKAMA

Na sve su muke

Stavqali vatru

Htjeli da iznude

Priznawe

Potkazivali je onima

[to sve mogu da ugase

Pod put joj gvo`|a

I vatrolovke poturali

I{li na noge nekima

Za koje se pri~alo

Da tajnu vatre znaju

Zasjede potkovi~aste

U vatrouzicama oja~avali

Pucali naspram i nasumice

Kropili je otrovom vatre

Do crvenog usija bili

U zonu visokog rizika uvodili

Nevoqnicima pepeo u o~i sipali

Teretili nadom u bu|ewe vatre

Pa oni trkom po novu energiju htjeli

188

A tamo la` od vatre zaticali

Da bi kleli vatru i vatrino mjesto

Iako sve nedokazivo je bilo

Muka na vatri

Vatra na mukama

189

VATRA VATRE

Pu{i uz vjetar hu~an

Dok ga ne ustavi{ na biqegu

Ili na drugu stranu

Ne okrene{ neku

Niz vjetar pusti

Vatrine du{mane dokazane

Nek odjezde na repu ugarka

Iz kog je iscije|ena

I zadwa vatronosna kap

Duvaj u `icu vatri{ta

Dok iskristali{e usijana nit

A onda `arom po licu raspali

Izdajice obrukane i klete

Da zadime i netragom nestanu

Sred zbuwenog toga vidokruga

Ono {to ostane su{tina je vatre

Wenoj istini vratiti dra` dana

U elementima wenim prepoznati sebe

U istine wene rastvoriti se

190

PRAVILA IGRE

Javili su da }e do}i

I donijeti vaqane vijesti

Poslati po ptici makar

Naprijed }e i}i vatropjevni glas

Za wim popristizati treptaji sna

Sa horizonta se javiti privid dana

A vatra skrivena u stvarnost

Neopa`eno }e u}i u no} neuspavanu

I sve }e odjednom biti u igri

Uto neka u sretawe krenu

Oni te su na sva ~uda spremni

I koji se ne daju zbuniti

A znaju se ~arima predati

Zlo~estivcu u kolu igrati

A on da im nije kolovo|a

Tada neka tame zato~nici

Po savjesti svojoj prebiraju

Vatra }e se u vje~no u{an~iti

191

VATRA NO]I

^uvaj se privida ponu|enih

Kad stanu vatrene me|e isticati

I znaj {to daqi glas

To vi{a vjera u glasono{u

A najopasniji onaj

Sa najvi{e visine

[to dopro je jav

Vatri u o~ima pomr~ine

Namirenom odlu~no{}u pri}i

I pri tom sopstveni uozbiqiti san

U proplamsajima nad snom

Ne nalaziti ni~eg neobi~nog

Pred svakim glasom i pred svakom vatrom

Zastati i u svoj se zagledati lik

A kad po~nu dan od no}i da odvajaju

I stanu usijane me|e razmicati

Tada }e sve granice razuma pre}i

I ni{ta izvan vatre ne}e ostanuti

Udri u krajnosti gdje su najslabiji

Ne bi li im zube otupio

192

U VLASTI VATRE

Kad se vatra

Uz strmen zaputi

Tad i trka po~ne nemilosna

Uzvisinu ve}u ko }e ugrabiti

Ko se visa najve}eg dokopa

Za simbol se uzme vatroslavni

Vatrovitim biqezima srama

Na vidnijem mjestima `igo{e

One te sa vrhova satjera

Potom glase uokolo {iri

O svemo}i svojoj nadnaravnoj

Ni{tavnosti svega ostaloga

I san plete o putu vje~nosti

Novi po`ar podno`je kad na~ne

@iva vatra brdo zatalasa

Obroncima zgasnu silesije

U nedoba koji spoznado{e

Da ta vrsta vatre u vje~nost ne mo`e

Da vrh nikad prazan nije bio

193

OTVORENA VATRA

Sa distance davnih pokoqewa

Iz odaja s malim prozorima

U po`udi pomamna vremena

U iskustvu davnom urizni~enu

Probuditi usnulu vatru milosnicu

Da blista u pradavqu vatroliska

Pod kojim stoje pre`ivjeli saborci

I uspravni potomci vatre davnina

Tu je vatru mogu}e uti{ati

Al nikada niko ugasio je nije

Zra~i ona iz bliza i sa daleka

Blagodet wena tek se o~ekuje

Kad postruji vjetar {to nosi

Od zla vremena spasonosnog lijeka

Na uzvi{enom plamenu wenom

Potpaliti samo svijetle lu~e

Otvorenu vatru da bi ostavili

U obnovqenim odajama izvornika

U{an~eni starci ~arima da se u~e

A potomci svojim putem da krenu

194

HAIKU VIDIK

HAIKU VIDIK

Na ogradu

oslowen starac -

ispra}a put.

*

\ur|evdan svi}e.

Cigani kraj vatre

sebi u gostima.

*

Crkvena porta.

Proqe}nu ki{u i ne

opaze vjernici.

*

Rodna koliba.

Jeza martovske no}i

i preko qeta.

*

Na kolijevci

djedovom rukom crtan

jo{ stoji golub.

*

Svakoga jutra

moj orah du`u i du`u

sjenku prostire.

197

Proplanak.

Pod lipom u cvatu

otrovne pe~urke.

*

Proqe}e u ba{ti -

na sjenku vo}ara

zijevaju makaze.

*

Dolom razvigor -

i staro li{}e

zatreperi.

*

Ki{a i bra{no -

na {e{iru vodeni~ara

proqe}na poga~a.

*

Na kraju brazde

sa pogledom u nebo

pu{i se ora~.

*

^ovjek je ovdje

svijao gnijezdo -

sad lastavice.

*

Proqe}ni lahor.

Qubi~ice iz buketa

poskaka{e u vodu.

198

Gusta trava -

rawena divqaka i

rogovi srnda}a.

*

Prvo joj proqe}e

a nadvisila me -

nepoznata biqka.

*

Proqe}ni dan.

Ka grobqu nose bla`en

osmijeh mrtvaca.

*

Dje~ak u krilu.

Na kri{ci hqeba

namaz mjese~ine.

*

Drveni splav.

Niz Taru otkliza

buket osmijeha.

*

Gledaju}i daqe

niz Taru - potro{ih

haiku trenutke.

*

Od grobqa gavran

grak}u}i oblije}e

samotnu ku}u.

199

Julska pripeka.

Od kwige u izlogu

tek svitak.

*

Pred ve~e

brdo navali sjenku

na pogurena le|a.

*

Put od rijeke.

Mno{tvo sjenki

isprije~ilo se.

*

Ribarev torbak

na ogradi obje{en

opkolile ma~ke.

*

Za jatom vrana

u brazdi podrhtava

sjenka stra{ila.

*

Golub odletje

na krov - sjenka

svrati u ku}u.

*

Golub i golubica -

izme|u

smokvin list.

200

Livada

poslije qetwe ki{e -

svjetlost isparava.

*

U poqu vjetar

pred plastilicom

sijeno sakupqa.

*

[umski po`ar -

vatra planinom prati

putawe vjetra.

*

Mlad mjesec -

do pola pojedena

kru{ka na grani.

*

Julska pr`ina.

U sopstvenu sjenku

kow skriva glavu.

*

Qetwa pripeka.

Sam u hladu jasena

kog vi{e nema.

*

Mravi u nizu

preko moje uspalosti

napravili put.

201

Raweni borovi.

Sad suza - sad krvava

kapqica smole.

*

Prvi snop `ita

hoda i uveseqava

`etelice.

*

List javora

u hladu prona|e svoju

uvelu sjenku.

*

Opade list.

Wegovo mjesto

popuni zvijezda.

*

Monahiwa

metlom tjera jesen

oko manastira.

*

Ra{iri krila

ali ne poletje nikud -

orao na stijeni.

*

Seoska ku}a.

U vjetrovitoj no}i -

pristi`u sjenke.

202

Jesewi vjetar

zemne ostatke biqa

nosi u nebo.

*

Za borbenim

avionom odletje

jesewi gavran.

*

Magla i dim

nastavqaju zajedno

put uz planinu.

*

Kanta pod strehom.

Usko~i jedna -

isko~e dvije kapi.

*

Iza|e baka

iz niske kolibe -

i osta pogurena.

*

Vrhovima grana

vrba ne{to tra`i

u mutnoj vodi.

*

Jesewa magla,

lisica, bor, ja, i -

dva gavrana.

203

Ki~ica ne sti`e

da prati mijene

pejza`a u jesen.

*

Zov sa rijeke.

U maglu zalutala

odazivaju se brda.

*

Ogrubila ko`a

u jesewoj magli -

`ivi opanci.

*

Jesewa magla

putem kojim je uve~e

dolazio otac.

*

Golim granama

jasen tjera s krova

limenog pijetla.

*

Nakon oluje -

na rubu parka ~i~a

tu~e {e{ir.

*

Na strehi

i na brcima

ledenice.

204

Kamenolom -

pod snijegom

novi oblici.

*

Dok kupi bra{no

~eketalo skaku}e

wegovom sjenkom.

*

Sjenka mlinareva

vodeni~kim kamenom

poigrava.

*

Pu{i se ka{un -

{to vi{e bra{na mawe

tame u vodenici.

*

Nakomila

~iniju kukuruza -

Mjesec u krilu.

*

Povr{ica -

ledena stopa ni na nebu

ni na zemqi.

*

Ostaci vatre

kowska potkovica i sohe -

kraj izvora.

205

Crna ma~ka

na zimskom jutru

pobijeqela.

*

Otjera stado

pa li`e ledenice -

kow na solilu.

*

Tarsko `drijelo.

Korak - dva iza stijene

i ve} proqe}e.

*

Br{qan

jedina pokrivka

za uzdrhtao grab.

*

Posqedwa ~etvrt

bakine jabuke -

na ravne ~asti.

*

Bakina sjenka

u pro~equ - kraj

djedovog portreta.

*

Umro doma}in.

Zavija pas na nejasne

krike iz {ume.

206

Na zubatom suncu

iz snije`nog brijega

ni~e koliba.

*

Koliba u planini.

Snijegom se

vrata zatvaraju.

*

Kliktaj orla

u sjevernom vjetru

je`e se jele.

*

Ni traga u

snijegu. Sav `ivot

negdje je izme|u.

*

Rakijski kazan.

Veselo dru{tvo ispija

swegovitu no}.

*

Mjesec ogledalo

Suncu i \evojci -

u zimskoj no}i.

*

Zimski pejza`

planine Zlatibor -

a voz u tunel.

207

Praznina

sa prozora uxerice

posmatra Taru.

*

Kanat po kanat

na starinskoj ku}i

otvara jutro.

*

Kad pri|e mu

~ovjek - kow se na dvije

noge uspravi.

*

Nadvratnik,

u vratima ku}e -

nikoga vi{e.

*

Ku}a na samku.

Naspram prozora o~eva

samotna slika.

*

Nad suvim borom

oblak se vrti u krug

do nesvjestice.

*

Svoj lik bri{em

sa o~eva spomenika -

ruka ubrzava.

208

Suve gran~ice

u bakinom naru~ju -

put niz planinu.

*

Mahovina -

prolaznike i put motre

iskonske brade.

*

Novi `ivot bora

na istoj stijeni -

sad skulptura.

*

Oslowen na Uja~ -

Mjesec na istoku

sunce zamijeni.

*

Vrhom planine

u mjese~ini kraj puta

znane siluete.

*

Hitre zvijezde

prate Mjesec kroz oblake

svatovi Mjese~evi.

*

Kom{ije

na ratnoj nozi -

na ogradi ma~ke.

209

Cijele no}i

u bolni~kom krugu

zavija pas.

*

Zvjezdana no}.

Pukotina na nebu

sa mla`wakom.

*

U parku biste.

Napu{teni mraviwak

u istom redu.

*

Pu{ke i jele

nad glavama vojnika -

no} kraj vatre.

*

Sjenke sa prozora

nit zovu niti tjeraju -

u daqini lave`.

*

Da`devwak

kraj izvora u li{}u -

put u praistoriju.

*

Vjetar zatvori

a sama se otvaraju vrata

usamqene ku}e.

210

SJEN^AREWA

Martovsko ve~e

Budi se iz dreme`a

sjenka jasena.

*

Moja sjenka

i suv javorov listi}

nekako li~e.

*

Sjenka jabuke

ve} stigla do prozora -

a ona jo{ spava.

*

Jo{ kad bi mogla

nas sa sobom da vodi

sjenka tog bora.

*

U pono}

sjenka od sino} se

vrati na svoje.

211

ODGONETAWE SMISLA @IVOTA

Pesni~ki, stvarala~ki put Zorana Raoni}a dug je

dve decenije. Najnovija kwiga ~iji je naslov „Oko

pjesme“ je izbor koji je sa~inio pesnik iz prethodno

objavqenih kwiga, kao i od pesama objavqenih u

periodici, a jedan dobar deo su sasvim nove pesme.

Re~ je o kwizi u kojoj se na pesni~ki na~in potvr|uje

da smo sudbinom vezani za borili{te, za `ivot s

kojim se vazda blatimo i bratimo. Na pesniku je da

se bavi, onoliko koliko mu to dozvoqava ~ojstvo i

juna{tvo, odgonetawem vatre i ru`e qudskoga

`ivota, {to upravo i ~ini pesnik Zoran Raoni}.

Kwiga kao celina potvr|uje da se i pesni~ki te{ko

mo`e progovoriti o zaku~astim i najsu{tastveni-

jim qudskim vrlinama i slabostima, o svetu u kome

`ivimo i kakav on jeste, ali i kakav bi trebalo da

bude. Re~ je o svetu stalne prolaznosti u kome se

prelamaju mnoge i{~a{ene qudske sudbine i u kome

je mnogo otvorenih kru`nica i bezbr-ojnih

po~etaka i krajeva, bu|ewa i uspavqivawa, privida

i nespokoja. U takvom svetu ~ovek ose}a ka-ko mu pod

ko`om kqu~aju `ivotna vrela, ali i kako ga poste-

peno lome mehovi gneva i nerazuma, pa mu se ~ini da

je `ivot obi~na varka, pokatkad i ~udovi-{te

„satkano od jave i sna“ sa mnogo razli~itih uzr-oka

i jo{ razli~itijih posledica.

Kwiga ovde izabranih pesama jasno pokazuje da je

krivudava linija puta kojim se kretao pesnik Zoran

Raoni}. On se doticao mnogih tema i motiva. We-

gova poezija je svojevrsno unutra{we putovawe

izme|u spirala i parabola. Ipak, mo`e se re}i da je

213

najdominantnija tema - smisao vatre i sudbina ~o-

veka. ^ovek je od ro|ewa predodre|en da putuje po

vrletnim pokrajinama u tragawu za iskustvom i uvek

s nadom da u sebi i u qudima oko sebe mora da prepo-

zna ono {to je qudsko i {to je iznad smisla pr-

izemnog bitisawa. Ose}amo u svakom ciklusu ove

kwige da se pesnik gr~evito uzdi`e nad pepelom

pisawa i prolaznosti. On otvoreno progovara o se-

bi i drugima, o svetu i detiwstvu, o smrti i sudbi-

ni, o pro{losti i sada{wosti, o ponorima i puko-

tinama, o budnoj mr`wi, o nadi i bezna|u. U wegov-

oj poeziji posredno je prisutan strah od onoga {to

je maglovito i {to mo`e doneti budu}nost, te u tom

smislu polemi{e sa stvarno{}u prepoznaju}i u woj

egzistencijalne qudske nemire, pogre{na stremqe-

wa i mnoga raskr{}a sa krivim oznakama. Iz cik-

lusa u ciklus wegova re~ je osmi{qenija, pesni~ki

tekst je smisaono dubqi, a ~itaocima se nudi otvo-

rena scena kao mogu}nost da razlo`e sopstvena `i-

votna iskustva, da prepoznaju lik svog dvojnika u

ogledalu i da sebi postave pitawe da li su sami pred

sobom stranci koji se me|usobno ne razumeju. Pe-

snik opomiwe ~oveka da je nu`no da poku{a da

prekora~i prostor slu~aja i zaborava, da nadmudri

sudbinu i da joj ne dozvoli da ga nepovratno odvu~e

na dno provalije. Za pesnika je iskora~ewe iz ravn-

odu{nosti isto {to i prepoznavawe qudskog lika.

U korenu vida je svetlost, a u korenu `ivota je vatra,

a ~ovek ne sme da dozvoli dvojniku koji se skriva u

wegovoj podsvesti da ga baca o hridi kao pocepanu

krpu i da u wemu gasi `eravicu trpaju}i je pre vre-

mena pod zemqu.

214

Pesnik Zoran Raoni} je na doma}em ogwi{tu pre-

poznao izgubqenu i zava|enu bra}u, suo~io se sa

onima koji su osamqeni i otu|eni kao i sa onima

koji su gladni i siti. Osetio je ovaj pesnik da je sa-

mo}a sinonim za strah i da su stalni pratioci

smrti. Ipak, ovaj pesnik veruje da se ~ovek mo`e otk-

inuti iz toplih ruku i da mo`e zakora~iti u svet

gde ga ~ekaju oni koji su `eqni rukovawa i ~ove-

~nosti. U biti ove poezije je humanizam `ivqewa.

Pesnik je svestan onoga o ~emu je Wego{ pevao u

„Gorskom vijencu“, tj. svestan je da qudsko telo ~esto

stewe pod teretom du{evnim, ali da se te{ko mogu

definisati ti trenuci u kojima bi ~ovek da pobegne

iz svoje ko`e, jer ne mo`e ni oka da sklopi i svitawa

su mu gorka, nesagledan je i ~ini mu se da je bor kome

su oluje skr{ile grane pa je sam i zariven u besko-

na~nost prostora, razapet i rasut, nesposoban i ne-

mo}an da se suprotstavi silama koje ga lome i prela-

maju. Raoni} ukazuje jasno i nedvosmisleno na zlo koje

je odvajkada prisutno u svetu, na zlo koje je qudima

naj~e{}e nepoznanica koja ih sputava u sto`ernim

uzletima, koje ih dezintegri{e i zavodi na pogre{ne

puteve svim svojim karikama lukavstva.

U poeziji Zorana Raoni}a nema mudrog razo~a-

rewa. Sti~e se utisak da pesnik, bez obzira {to pes-

nik nikada ne stvara poput nau~nika, polazi od `i-

votnih ~iwenica. Raoni} ne pi{e stra`ilovsku poez-

iju. On je bli`i Vasku Popi, posebno kada je re~ o se-

manti~kom sloju wegove poezije. Ovaj pesnik ponekad

lirizira, ali se nikada ne libi da u tkivo pesme utka

misaonost kao pandan liri~nosti. Pesnik insisti-

ra na onome {to je qudsko u qudima i {to je nespo-

215

jivo sa haosom u svetu. Govore}i otvoreno o zlu, pes-

nik svesno ~ini pomak ka mogu}nosti da se boqe sa-

gleda ono {to je dobro. Provla~i se, posredno, u poez-

iji Zorana Raoni}a mi{qewe da se haos u svetu ne-

prestano ponavqa i da su mete`i ne{to {to je uo-

bi~ajeno, ali da nikada nisu trajni, jer svet se uvek,

iznova, heraklitovski, ra|a i ure|uje. @ivot qudski

je podjednako zemaqska i nebeska zdela, a zemqa za

koju je ~ovek antejski vezan je stvarnost a ne san iz

slu~ajnih letwikovaca ma{te. Zemqa je sve ono u {ta

se ~ovek kune i u {ta veruje, ona je lomqewe svih plo-

tova, ali zemqa je i svojevrsno ispisivawe tajnih

letaka svim na{im precima koje treba probuditi i

pobuniti da bi nama `ivima koji se glo`imo, poru-

~ili da smo prevr{ili svaku meru i da smo zaborav-

ili da slobodu i qudsko dostojanstvo vaqa braniti

svim `itnim ambarima i snagom razuma. Ovom kwi-

gom izabranih pesama Zoran Raoni} predo~ava mnoga

aktuelna suo~avawa izme|u dobra i zla, izme|u razu-

ma i mr`we. Pesnik nema razloga da za}uti, jer on je

svestan da se `ivi u vremenu kad se budi gnevni glas

predaka koji opomiwe da je zlokobno graktawe gavra-

nova crnih i da srce ne treba naoru`ati ma~em ve}

qubavqu. To je onaj optimizam koji je prisutan u ovoj

poeziji kao vera u lepo i u ~oveka.

Pred nama je kwiga visprenog, zrelog, plodo-

tvornog i intuitivnog pesnika. Pesme ovog pesnika,

posebno wihova refleksivnost, doimaju se lako i

ostaju u nama kao sna`no i neponovoqivo se}awe

do`ivqenog.

Slavoqub Obradovi}

216

BIOGRAFSKA BIQE[KA

Zoran Raoni} je ro|en 19.

marta 1956. godine u \ur|e-

vi}a Tari, nedaleko od Mosta

i Manastira svetog Aran|ela

Mihaila, u Kawonu Tare, po-

dno Pirlitora prema Durmi-

toru kod @abqaka. @ivi i

radi u Pqevqima. Pi{e po-

eziju, prozu, satiru, a bavi se

i sakupqawem narodnih umo-

tvorina. Autor je osam zbir-

ki poezije: „Vilino kolo“

(MRZ Pqevqa, 1995); „^etiri

mijene“ (haiku, MRZ Pqe-

vqa, 1996); „Dioba vatre“ (MRZ Pqevqa, 1997); „Drugi

krug vatre“ (Narodna kwiga; Beograd, 1998); „Mjesec u

krilu“ (haiku, Svitak, Po`ega, 2000), „Iza brane“ (Ob-

od, Cetiwe, 2001), „Oko pjesme“ (Svitak, Po`ega - Dalma,

Pqevqa, 2007, prvo izdawe) i „Neko doba“ (Mati~na bib-

lioteka „Qubomir Nenadovi}“, Vaqevo, 2009). Objavio je

i kwigu kratkih pri~a „Behar u zmijarniku“, (Alma,

Beograd, 2009). Kwiga proznih radova „Zbornik iz

Taranovine“ - pripremqena je za {tampu.

Raoni} je zastupqen u nekoliko zajedni~kih kwiga, u

vi{e zbornika, izbora i panorama, a radovi su mu uvr-

{teni i u dvadesetak antologija, me|u kojima su posebno

zna~ajne antologije svjetske haiku poezije objavqene na

francuskom, engleskom i gr~kom jeziku. Poezija mu je

prevo|ena na engleski, wema~ki, gr~ki, makedonski i

bugarski jezik, a haiku i na jo{ desetak svjetskih jezika.

Za poeziju je osvojio nekoliko nagrada i pohvala, na razn-

217

im konkursima, me|u priznawima za haiku poeziju izdva-

jaju se tri me|unarodnog karaktera, me|u kojima je i

„Zlatna struna“ na Me|unarodnom festivalu poezije

Smederevska pesni~ka jesen, 2007. godine, kao i nagrada

„Stevan Sredojevi}-Polimski“ na manifestaciji „Na

pola puta“, Beograd-Prijepoqe tako|e 2007, a dobitnik je

i priznawa za idili~nu poeziju ~asopisa Yellow Moon, na

Novom Zelandu. Me|u priznawima za haiku poeziju treba

izdvojiti nagradu za haiku ciklus (niz) na ~uvenom

me|unarodnom festivalu haiku poezije u Oxacima, 2007.

godine, kao i nekoliko nagrada me|unarodnog zna~aja od

kojih je i nagrada za haiku godine ~asopisa „Ko“ u Japanu.

Dobitnik je druge nagrade ~asopisa „Akt“ za najkra}u

pri~u, tre}e nagrade „Milutin Uskokovi}“ za pripov-

jetku, a za satiri~nu pri~u mu je pripala nagrada „Ko~i-

}evo satiri~no pero“.

218

SADR@AJ

PREDGOVOR

@arko \urovi}:

„U kqu~u moderne ispovjednosti“ 7

ISHODI[TA

Neko doba 15

Nebatlija 16

Kako je gra|en Most 17

Kako zaustaviti `drale 18

Skamenik 19

Tanak debeo led 21

Vukodernik 23

Ima i takvih 24

Uplitawe u poslove vra~a 25

Onima {to `ive me|u zmijama 26

Lov lovila u ti{ini zora 27

Upotreba tajne 28

Znaci 29

Jedna mijena 31

Porijeklo crnine 32

Na tragu blata 33

Ne{to poput 34

Zijeva 35

Sagorijevawe sna 36

Sova ili }uk 37

Na tragu ~arolije 38

Glasovi nad odrom 39

Svjetovi 40

Iskustvo, oprez 41

Vjeridba 42

219

Stara~ka ruka 43

Evo ruka 44

Sre}a 46

BOROVINA

Balkan 51

Anestezija 52

Doga|aj u zoru 53

O{tar ugao 54

24 ~asa u `ivotu jedne lobawe 55

Urbana slika 56

Otrovnica 58

Dajmo krivca 60

U razboju no}i 61

Izazov vode 62

^inioci no}i 63

Srnovita snovina 64

No}ivala 65

Jutarwi cvijet 66

VISOKI VIDIK

Vojvode Mom~ila grad 69

Bradva Vladimira Rusa 70

Nedodiri i nedoderi 72

Razgra|evinske sezone 73

Kqu~ trave 74

Ujam 76

@ivot u dimovima 77

\edova pri~a 78

Dobri lovac 79

Most na Tari 80

Rajetnik 81

Providna jutra 82

220

Zagledanost 83

Jediwewe 84

Na raskr{}u Ludenburga 85

Zahvalnica 86

Zadwa po{ta 87

No kome je su|eno 88

Iver 89

Milena Vukolina pri~a 90

Krik i vrijes 91

UTO^I[TA

Ku}a na guvnu 95

Vodenica 96

Durmitor 97

Litica 98

Oblutak Tarin 100

Tara 102

Triftari, splavari, Tarani 103

Triftarska tuga 107

Taranovina 109

Mazija Mazije 111

Mazija 113

Izvor Most 114

Neimari Mosta 116

Vranac 117

Kako je opstao bor 119

Borova java 120

Bor 121

Kleka 122

ODREDI[TA

Branko, zna{ li ko su 125

Nenadni susret 126

221

Tada 127

Taj i Netaj 129

Dioba @al{i}a 130

Zate~eno stawe 133

Na ivici 134

Ledenica i povod 135

Forsirawe rijeke 136

Predaja 137

No}ne stra`e 138

Sjenke sa razme|a 139

Vizija 140

Plasti~na obrada podanika 141

Bracka bra}a 142

Kamen ku}e 143

Zemne i nebeske livade 144

Mo} pri~e 145

Pozicije 146

Udvarawe 147

Most 148

Karavani su zaustavqeni 149

U kruni rodoslova 150

Svije}a 151

Tapkawe u mjestu 152

Uz prve pijevce 153

SJEN^EWA

Ponovo 157

Na{a posla 158

Na diobi 159

Upokoj 160

Priziv sjenke 162

Ako 163

Svako 164

Istina 165

222

Nova godina 166

@ivotni san 167

VATRA NE[TO NOSI

Prijateqstvo vatre 171

Preporuka 172

Kqu~ tajne vatre 173

Lovna sezona 174

Geometrija vatre 175

Jo{ neke osobine vatre 177

Intima vatrenih nagovje{taja 178

Vizija vatre 179

Kad do|u da pozajme vatre 180

Dioba ogwi{ta 181

@iva vatra 182

Glasono{e vatre 183

Zavjet 184

Legalizacija vatre 185

Obnova vatre 186

Izme|u dvije vatre 187

Vatra na mukama 188

Vatra vatre 190

Pravila igre 191

Vatra no}i 192

U vlasti vatre 193

Otvorena vatra 194

HAIKU VIDIK  197 -210

Sjen~arewa 211

POGOVOR

Slavoqub Obradovi}:

„Odgonetawe smisla `ivota“ 213

BIOGRAFSKA BIQE[KA 217

223

Zoran Raoni}OKO PJESME

(pjesme)

Ured nik Drago Bojovi}

Recenzenti @arko \urovi}, akademik

Prof. dr Slavoqub Obradovi}

Li kov no re{ewe koricaMilan Raoni}

Iz da va~iKwi`evni klub „Dalma“, Pqevqa

i Izdava~ka radionica „Svitak“, Po`ega

Za izdava~eMilenko Jovi}

Milijan Despotovi}

Kompjuterska priprema

Kwi`evne novine „SVI­TAK“, Po ̀ e gae-ma­il:­svi­tak@eu­net.rs

[tam pa[tam pa ri ja „Grafikon“, Prijepoqe

Ti ra`300 pri mje ra ka

Iz da we drugo (dopuweno)

2011.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Centralna narodna biblioteka Crne Gore, Cetiwe

821.163.4-1

RAONI], Zoran

Oko pjesme / Zoran Raoni}. - Pqevqa :

Kwi`evni klub „Dalma“ ; Po`ega : Izdava~ka

radionica „Svitak“, 2010 (Prijepoqe : Grafikon). -

220 str. : slika autora ; 21 cm

Tira` 300. - U kqu~u moderne ispovjednosti /

@arko \urovi} : str. 7-12. - Odgonetawe smisla

`ivota / Slavoqub Obradovi} : str. 207-210. -

Biqe{ka o piscu : str. 211-212.

ISBN 978-86-82039-10-9

COBISS.CG-ID 11597840

OKO PJESME

U kratkom roku evo i drugog izdawa poetske zbirke

„Oko pjesme“. Prvo izdawe je objaviqeno 2007. godine

kod istih izdava~a.

Za drugo izdawe pa jo{ i pro{ireno (dopuweno)

ima vi{e razloga. Sav tira` prvog izdawa je u

kratkom roku „oti{ao“ u ruke ~italaca i qubiteqa

kwige. Kwiga je imala odjek kod kritike i kod

~itala~ke publike i tra`wa za ovom vrednom kwigom

i daqe je velika. Za ilustraciju citira}emo ovde deo

jednog pisma upu}enog izdava~u „Svitak“:

,Univerzitetska biblioteka „Svetozar Markovi}“

iz Beograda obra}a Vam se sa molbom da joj za potrebe

me|unarodne razmene publikacija, ukoliko postoji

mogu}nost, besplotno dostavite dva primerka Va{eg

izdawa „Oko pjesme“ Zorana Raoni}a...

...Va{e izdawe poru~ile Nacionalne bibiioteke i

Pariza i Londona...“

Osim toga, autor ove kwige je odmah po objavqi-

vawu prvog izdawa po~astovan „Zlatnom strunom“

Smederevske pesni~ke jeseni, za pesmu „Neko doba, dok

je za pesmu „Ponovo“ dobio priznawe imena Stevan

Sredojeivi} Polimski. Tako|e mu je na znamenitom

me|unarodnom festivalu haiku poezije u Oxacima pri-

pala nagrada za haiku niz (ciklus) „Sjen~arewa“.

Nagra|ene pesme u{le su kao dopuna (pro{irewe)

prvom izdawu kwige. A sve je to i lep razlog za

objavqivawe ovog novog izdawa jedne vredne kwige.

Sve su to lepi razlozi za objavqivawe ovog novog i

dopuwenog izdawa jedne ina~e vredne kwige.

Milijan Despotovi}

227

228

229