UVOD

UVODU Prvom svjetskom ratu pokazala se vanost vojnih zrakoplova te je bilo oito da budunost ratovanja lei upravo u njima. Talijanski general Giulio Douhet prepoznao je njihovu vanost i to pretoio u knjigu objavljenu 1921. - Dominacija u zraku . U to vrijeme knjiga nije bila naroito popularna dok je danas prepoznat njen golem doprinos vojnim taktikama. Douhet je u knjizi objavio strategiju koja je jako utjecala na umove vojnih stratega mnogih drava. Dakle, veliku pozornost je usmjerio na bombardere koji bi sluili za onesposobljavanje protivnikih zranih luka, a samim time za paraliziranje vojno-industrijskih sredita i usmjeravanje stanovnitva na otpor i nastavak rata. injenica je da je Drugi svjetski rat postao najveom tragedijom, ne samo 20. stoljea, ve i cijele povijesti ovjeanstva, ali da je bio i velika prekretnica u razvoju avijacije gdje su se pojavila nova tehnoloka rjeenja i razvoji. Sve zemlje usmjerile su gospodarstvo na vojnu industriju, a najbolji znanstvenici i inenjeri stvorili su nova oruja (mlazne motore, rakete, helikoptere, poboljane avione koji su imali topove velikog kalibra i nosae bombi, tenkove, puke i dr.). Najutjecajniji znanstvenici na podruju aerodinamike bili su upravo Njemci koji su nakon zavretka rata svoj rad nastavili u SSSR-u i SAD-u, a njihova tehnoloka rjeenja direktno su utjecala razvojem zrakoplovstva nakon Drugog svjetskog rata. Prvi dan Drugog svjetskog rata (1. rujan 1939.) zapoeo je isputanjem prve bombe iz njemakog bombardera Heinkel He 111 na podruje Poljske, dok je zadnji dan (6. kolovoz 1945.) estogodinjeg rata, koji je sa sobom odnio 65 milijuna ivota, okonao ameriki strateki bombarder Boeing B-29 Superfortress. U tih est godina ratno zrakoplovstvo napravilo je enorman napredak od drvenih propelera do mlaznih motora - od ruskog dvokrilca Polikarpov I-15, do prvog zrakoplova na mlazni pogon, njemakog Messerschmitta Me 262, te od bombe koja je teila 50 kg, pa sve do nuklearne. Bombarderi su sa lica zemlje izbrisali Dresden i Staljingrad, vojni brodovi Arizona i Yamato potopljeni su sa torpednim bombarderima, a vie od stotine tenkova uniteno je diljem cijele Europe sa njemakim Junker Ju-87 i ruskim Ilyushin Il-2 avionima namijenjenima za napadanje ciljeva na zemlji.ZRAKOPLOVSTVO SILA OSOVINENJEMAKANakon to je Njemaka 11. studenog 1918. kapitulirala i tako okonala Prvi svjetski rat, njene oruane snage jo uvijek su bile impozantne. Iz tog razloga 28. studenog 1919. godine potpisan je Versailleski ugovor kojim je Njemaka je morala isporuiti pobjednikim dravama sve svoje vojne zalihe, smanjiti vojne redove, priznati novonastale drave, odustati od pripajanja Austrije i dr.. Potpisivanje Versailleskog ugovora rezultiralo je, izmeu ostalog, raspadom ratnog zrakoplovstva: sva aeronautika oprema predana je Saveznicima odnosno 20 000 aviona i 27 000 avionskih motora biti e podijeljeni meu njima. Ipak, ugovor nije branio proizvodnju civilnih zrakoplova jer oni praktiki nisu ni postojali. Vlasti su iskoristile tu priliku i zapoele ekspanziju civilnog zrakoplovstva to je rezultiralo formiranjem Lufthanse (civilne organizacije) i nakon toga Luftwaffea (njemakog vojnog zrakoplovstva). Pod civilnom krinkom poeli su se osnivati brojni zrakoplovni klubovi i pilotske kole. Vie nije bilo prepreke za razvoj i formiranje eskadrila. Stoga je 1920. godine profesor Hugo Junkers osnovao prvu zrakoplovnu korporaciju. Godine 1922. Ernest Henkel pokrenuo je proizvodnju na obali Baltikog mora, a 1924. Heinrich Focke i Georg Wulf osnivaju Focke-Wulf Flugzeugbau (Focke-Wulf Zrakoplovi) u Bremenu. Veoma bitan je i Willy Messerschmitt koji je postavio temelje jo jedne zrakoplovne korporacije.

Njemaki vojni stratezi na elu s generalom von Seecktom su jo krajem 1920-ih, zakljuili kako se pobjeda u buduem ratu moe izvojevati jedino brzim udarom, pri emu bi se koristile novo razvijene forme oruja. Ta se doktrina nazvala blitzkrieg, odnosno munjeviti rat te je na poetku predstavljala gotovo siguran recept za njemake vojne uspjehe. Nijemci su 1930-ih razvili moderne tipove lovakih i bombarderskih aviona kojima su bili u stanju stvoriti zranu nadmo nad veinom protivnika. Njemako vojno zrakoplovstvo Luftwaffe je utemeljeno 1935. godine kada se Trei Reich ubrzano naoruavao i pripremao za osvajake poduhvat, a njegov elni ovjek bio je Hermann Gring, tu je titulu zadrao do 1945. godine. U roku od samo nekoliko godina Luftwaffe postalo je jedno od najimpresivnijih oruanih formacija na svijetu - kako brojem, tako i izvjebanou ljudi. Luftwaffe je ubrzano jaao tako da je ve za panjolskog graanskog rata bio sposobna za vane vojne poduhvate. Njemako civilno zrakoplovstvo razvilo je nekoliko tipova zrakoplova koji su u sastavu Luftwaffe nali primjenu. Prvi meu njima bio je transportni zrakoplov, Junkers Ju 52 sa tri motora, a bio je u slubi bombardera. U isto vrijeme poinje izgradnja Heinkel He 111 i Junkers Ju 86. Godine 1935. njemako zrakoplovstvo sainjavalo je 1888 zrakoplova te 20 000 oficira i vojnika, a proizvodnja aviona porasla je na 200 na mjesec. 1936. proizvodnja se poveava na 300 na mjesec i u oujku te godine poinje izgradnja velianstvenih lovaca Messerschmitt Bf 109 E i Messerschmitt Bf 110 i bombardera Junkers Ju 88, Dornier Do 17, Junkers Ju 87 Stuka i Heinkel He 111. Tijekom Civilnog rata u panjolskoj Hitler je sa zadovoljstvom pomogao Francu to je Luftwaffeu omoguilo testiranje aviona, odn. usavravanje, kako svojih vjetina, tako i revolucionarnih taktika i formacija. Mala grupa sastavljena od pedesetak aviona He 51 B i Ju 52 poslano je u panjolsku pod imenon Legija Condor. Na ljeto 1937. legija je bila obogaena sa Bf 109 lovcima, He 111 i Do 17 bombarderima. Uredne formacije postaju stvar prolosti jer dolazi Rotte sastavljen od dva aviona na dovoljno velikim udaljenostima da se meusobno tite, a ta taktika opstala je do danas. Neposredno prije izbijanja Drugog svjetskog rata Luftwaffe se sastojao od 3 750 superiornih aviona koji su mogli nadjaati bilo kojeg europskog protivnika. Iste godine Njemci su proizveli prvi mlazni zrakoplov na svijetu Heinkel He 178. 1. rujna 1939. divizije Treeg Reicha i vojno zrakoplovstvo napale su Poljsku, a 3. rujna u pet sati poslijepodne Saveznici su proglasili rat faistikoj Njemakoj. Luftwaffe se pokazala veoma vanom sastavnicom u taktici Blitzkriega koritenoj u napadu na Poljsku. Bombarderi za obruavanje Ju 87 preciznim bombardiranjem unitavali su obrambene poloaje kroz koje su zatim prodirali njemaki tenkovi. Poljska vojska je nadjaana. Svjetsku javnost ogorilo je vietjedno bombardiranje Varave u kojem je Luftwaffe sudjelovala pri emu je nekoliko tisua Poljaka izgubilo ivot. Bombardiranje Varave doao je nadgledati i Adolf Hitler osobno. U razdoblju od 1939. do 1940. obje zaraene strane su upadale u zrani prostor protivnika najee zbog izvianja ili bacanja letaka. Luftwaffe je poduzela nekoliko bombarderskih napada na britansku bazu Scapa Flow, dok je RAF bezuspjeno napadao pomorsku bazu u Wilhelmshavenu i strateki otok Helgoland. U travnj 1940. norveka je pruala jak i uinkovit otpor, a glavni problem njemakih snaga je bio nedostatak plovila. Zato su transportni zrakoplovi Ju 52 i Fw 200 imali golemu ulogu pri prebacivanju vojnika u Norveku. U svibnju 1940. zapoeo je napad Wehrmachta na Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg i Francusku. Francusko i britansko zrakoplovstvo nije se moglo mjeriti s njemakim. Ubojite Stuke unitavale su bombardiranjem tenkove, topnike bitnice i bunkere koji su stajali na putu njemakim tenkovima. Bombardiranje Rotterdama potaknulo je zapadne saveznike da pojaaju zrane napade na Njemaku, no to nije izmijenilo nepovoljan tijek ratnih zbivanja za njihovu stranu. Od srpnja 1940. Luftwaffe se poela sve vie sukobljavati s RAF-om u britanskom zranom prostoru. Ta zrana bitka za Britaniju trebala je biti uvod za invaziju Wehrmachta na Britansko otoje. Zbog velikih gubitaka nad Engleskom i poetka priprema za Barbarossu od proljea 1941. Luftwaffe je glavninu svojih snaga poslala na istok Europe. Bombardiranje Britanskog otoja se nastavilo preteno nou i povremeno danju lovcima-bombarderima. Njemaki zrakoplovi su povremeno napadali neprijateljske brodove bombama i torpedima, no njihova najvanija uloga bila je dojavljivanje poloaja konvoja i pribavljanje meteorolokih podataka. Kraljevina Jugoslavija osvojena je u munjevitom Travanjskom ratu, a tom prilikom Beograd je pretrpio teka bombardiranja. Operacija Barbarossa tj. napad na SSSR ovisio je uvelike o tome moe li Luftwaffe nadvladati sovjetsko zrakoplovstvo. Ve prvoga dana Crvena armija je pretrpjela teke gubitke (preko 700 unitenih zrakoplova), a takav se slian tempo nastavio i narednih tjedana. Na kraju su otra zima 1941./42. i ogoren otpor sovjetskih vojnika zaustavili prodor sila osovina pred samom Moskvom. Kako su njemake ofenzive u SSSR-u zahtijevale velik broj bombardera, na zapadu Europe Luftwaffe je prela u defenzivu. Nakon japanskog napada na Pearl Harbor. Luftwaffe je doekala neprijateljsku ofenzivu s odlunim otporom. Du kanala La Manchea Nijemci su postavili radarski sustav koji im je omoguio praenje zrakoplova. Zrakoplovna jata uz standardne lovce Messerschmitt Bf 109F i Bf 109G, dobili su od 1941.i veoma ubojite lovce Focke wulf Fw190A. Rezultat uvodnih zranih borbi nad okupiranom zapadnom Europom bili su teki gubici RAF-a. U travnju 1944. Luftwaffe u upotrebu uvodi mlazne avione, Me 262 koji su na Hitlerovo inzistiranje uli u rat kao bombarderi iako su prvenstveno dizajnirani za ulogu lovca. To je bila velika pogreka. Tek kad je Nijemcima voda dola do grla 1945. Hitler je dozvolio da se ME 262 ponu konvertirati u lovce. Njemci su 1944. u upotrebu stavili balistiki projektil Vergeltungswaffe-2 (odn. oruje osvete broj 2). Uspjeno je lansiran 3. listopada 1942. kada je preletio udaljenost od 193 km te je postao prvi predmet napravljen ljudskom rukom koji je izaao iz zemljine atmosfere u svemir. Upravo je to lansiranje oduevilo Hitlera. JAPAN

Japanci su bili skloni inovacijama i primjeni modernih tehnologija i strategija. Od svih njih je veliku vanost imala orijentacija na visoku koordinaciju mornarice i avijacije, to je dovelo do gradnje nosaa aviona i stvaranja vrhunski obuenog kadra mornarikih pilota sposobnih za najsloenije operacije. Japanci su takoer veliku vanost udijelili povrinskim snagama, pri emu se razvio tzv. dugi torpedo koje e postati jedno od najubojitijih oruja rata i omoguiti Japancima pomorsku nadmo na samom poetku rata na Pacifiku. Prije i tijekom Drugog svjetskog rata Japan nije imao tri grane vojske nego su kopnena vojska i mornarica imale odvojene zrane slube. Poto su radile neovisne jedna o drugoj, kopnena vojska i mornarica stvorile su zrane snage prilagoene njihovim specifinim potrebama. Vojska je trenirala zrakoplovstvo za borbu protiv Rusa, na kopnu, dok se mornarica spremala za borbe sa Amerikancima i Britancima na otvorenom moru. Ovakva organizacija japanske zrane snage bila je loa iz oitih razloga, a jo su neke okolnosti pridonijele pogoranju problema. Na primjer: vojska i mornarica bile su potpuno odvojene jedna od druge stoga su se ponaale kao suparnici. Obadvije strane su svoje nacrte i dostignua tajile, nije bilo standardizacije jednostavnih dijelova, poevi od vijka te je svaka strana koristila razliitu elektroniku. Jo jedan klasian primjer ovog problema bila je nadmo Mitsubishi A6M Zero aviona stvorenog za potrebe mornarice, nad Nakajima Ki-43 Hayabusa avionom stvorenom za potrebe vojske. Da je mornarica bila voljna dijeliti svoj izum, a vojska voljna prihvatiti pomo, Japan je mogao otpisati Hayabusu i posvetiti se Zerou. Ekonomski bi bilo puno isplativije te bi imali vei broj kvalitetnih lovaca spremnih za borbu. Takoer, niti jedna strana nije razvijala bombardere u rangu amerikih ili britanskih, dok se konano 1944. nisu ujedinile i proizvele Nakajima G10N1 Fugaku bombarder sa est motora. Ovaj doprinos doao je prekasno tako da Fugaku nikada nije dospio u slubu. Dvije strane osim to su bile uporne u odbijanju suradnje, takoer su skrivale nedostatke i gubitke jedni od drugih. Tako vojska nije znala da je mornarica 1942. krenula u pohod na Midway sve do 1945.

Obadvije japanske zrakoplovne snage bile su bile su veoma uspjene u Kinesko-japanskom rat te je Japan lako ostvario zranu nadmo nad Kinom. Godine 1941. gotovo svi najbolji japanski piloti imali su izmeu 500 i 800 sati provedenih u zraku, ali zato ostatak nije sudjelovao u borbama protiv Rusije i Kine. To nikako nije ilo na ruku Japanu jer nije imao pravi plan kako zamijeniti izgubljene pilote, a do 1944. zamjenski piloti su mogli bit sretni ako su imali vie od 120 sata letenja prije ulaska u borbu.

Japansko zrakoplovstvo je bilo smrtonosno oruje, a to je dokazano 7. prosinca 1941. kada su iznenadnim napadima krenuli na Pearl Harbour i tako najavili novo razdoblje mornarikog zrakoplovstva. Samo nekoliko dana kasnije avioni mornarice potopili su britanski borbeni brod Prince of Wales i krstarice Repulse kraj Malaya. Japan je tada poeo primjenjivati novu taktiku, odn. zrana podrka postala obavezna pratiti mornaricu.

Kako je rat napredovao japansko zrakoplovstvo gubilo je bitku sa oklopnim, brim i teko naoruanim amerikim avionima. Kad je Amerika poela bombardiranje japanskih otoka sa Boeing B-29 Superfortress, lako naoruani japanski lovci imali su velikih tekoa sa opstankom u borbi, a takoer avioni im nisu bili opremljeni radarima, za razliku od amerikih. Taj raskorak je naveo Japan da pone kamikaze tj. samoubilake taktike u kojima se portvovni piloti u avionima punim eksploziva zalijeu tono u metu ameriko brodovlje. Dokaz da je ova taktika bila uspjena je injenica da su kamikaze napadi Americi uzrokovali vie mornarikih gubitaka nego itko ikad prije. ova strategija prvi puti primijenjena je u bitci kod Filipina 1944. godine, a prvi uspjean napad dogodio se 25. listopada 1944. kada je nekoliko desetaka zrakoplova Zero napalo amerike eskortne nosae. Izmeu 1940. i 1945. Japan je proizveo oko 75 000, a do kraja rata izgubio 43 110 zrakoplova.ITALIJAIzmeu Prvog i Drugog svjetskog rata Italija je stekla reputaciju kao zemlja sa jakim zranim snagama. Talijansko kraljevsko zrakoplovstvo tj. Regia Aeronautica Italiana bilo je jedno od najnaprednijih na svijetu. Dokaz tome je osvajanje 96 meunarodnih nagrada za zrakoplovstvo izmeu dva rata, a to je takoer doprinijelo slavi i popularnosti talijanskih zrakoplova. 1939. RAI (Regia Aerinautica Italiana) je uao u rat sa treom po redu civilnom flotom, odmah nakon Velike Britanije i Njemake. RAI je takoer imao vie iskustva u borbama od bilo koje druge europske nacije prije poetka Drugog svjetskog rata. Razlog tomu je sudjelovanje talijanskog zrakoplovstva u bitkama kod Libije, Etiopije i panjolske, a zanimljivo je kako je Italija pridonijela vie aviona na nacionalistiku stranu panjolske tokom graanskog rata nego Njemaka. U ove tri bitke izgubljeno je vie od 1 500, a ostatak od 925 aviona izvezen je. Ta je injenica, izmeu ostalih, dovela Italiju do iznenaujue slabog ugleda kada je ula u rat u lipnju 1940. godine. Od tri grane u vojsci (zrakoplovstva, kopnene vojske i mornarice) RAI je bio najvie faistiki nastrojen i stoga omiljen od strane Benita Mussolinija. Unato golemoj popularnosti meu dravnim vrhom Italija ipak nije mogla drati korak sa protivnicima. RAI je imao oko 3000 aviona na raspolaganju to ni nije bilo toliko loe. Problem je bio taj to ti avioni nisu bili u rangu onih koji su osvajali nagrade te su bili u veoma loem stanju i zastarjeli. Jo jedan problem talijanskog zrakoplovstva bila je organizacija jer je zemlja bila podijeljena u tri zone i svaka od njih je imala vlastite zapovjedne stoere. RAI je pokuao izvriti sve naredbe, ali poto su one bile razliite, a komunikacija meu tri strane je bila jako slaba to je dovelo do nesporazuma u zrakoplovstvu. Za kraj tu je jo jedan problem, Italija nije imala modernu strategiju za zrane sukobe niti dostojnu proizvodnju da nadoknadi gubitke. Jedna od Mussolinijevih pogreaka bila je ta to je jako elio da Italija sudjeluje u Bitci za Britaniju te je stoga nekoliko snaga RAI-a poslano u Belgiju. Zastarjela talijanska tehnologija nije mogla pratiti ostale uesnike u borbi pa su se u kratkom roku povukli. RAI se tada preselio na Mediteran od kuda su napadali Maltu, Gibraltar, Palestinu te britansku vojnu i trgovaku mornaricu. Talijansko zrakoplovstvo bilo je veoma uspjeno na Balkanu i u zapadnoj pustinju, pogotovo nakon poetka proizvodnje novih aviona koji su koristili motore uvezene iz Njemake. Talijani su proizvodili previe razliitih vrsta zrakoplova u malim brojevima, a okviri zrakoplova su bili previe komplicirani tako da je za svaki avion bilo potrebno 50% vie vremena da bi izgradili zrakoplov koji se moe usporediti sa Njemakim. Takoer avioni nisu imali radiovezu do 1942. to je bilo veoma loe, a zanimljivo je da je general Amadeo Macozzi otpisao sve talijanske avione namijenjene za napadanje zemljanih ciljeva te naruio 159 njemakih Ju 87 Stuka dive-bombera da ih zamjene. Za vrijeme primirja, u rujnu 1943. godine, u Italiji su postojala dva ratna zrakoplovstva: jedno Faistiko i jedno Savezniko.NEZAVISNA DRAVA HRVATSKAZrakoplovstvo NDH osnovano je 19. travnja 1941., imenovanjem Vladimira Krena za zapovjednikom Odjela zranih snaga. Tijekom lipnja 1941. s Nijemcima je postignut dogovor o osnivanju stalnih zrakoplovnih luka i preuzimanju zarobljenih zrakoplova od bive Kraljevine Jugoslavije. Kao rezultat tog dogovora Zrakoplovstvo NDH osnovalo je dvije zrane luke: Zagreb i Sarajevo. Na elo Bojnog zrakoplovstva 14. rujna 1943. dolazi Adalbert Rogulja, koji je ostao na tom poloaju do raspada NDH. Nakon stvaranja Zrakoplovstva NDH bilo je potrebno nabaviti zrakoplove. Zbog nemogunosti nabave zrakoplova iz Njemake dogovor je bio postignut da se u Zrakoplovstvo NDH unovae zarobljeni zastarjeli zrakoplovi koji su bili u sastavu Kraljevine Jugoslavije. Avioni su bili sakupljeni po raznim uzletitima diljem Srbije, tako da je Zrakoplovstvo dobilo mnotvo raznih modela to je stvaralo mnogo problema prilikom obuke pilota kao i prilikom odravanja. Zbog nemogunosti nabave dijelova, gubitaka, te prebjezima na stranu partizana, Zrakoplovstvo NDH je uvijek imalo problema da ima dovoljno ispravnih zrakoplova za izvoenje osnovnih operacija. Kasnije je Zrakoplovstvo NDH nabavljalo letjelice iz Italije (od 1942.), a nakon kapitulacije Italije mogunost nabave je bila smanjena tako da tek 1944. iz Njemake stiu kompletne eskadrile Messerschmitt Bf 109. Prilikom osnivanja Zrakoplovstva NDH u prvom ustroju stvoreno je 7 eskadrila, koje su prvotno bile razmjetena nakon nabave aviona u zrakoplovnim bazama u Zagrebu i Sarajevu. Broj eskadrila je rastao tako da 1942. Zrakoplovstvo NDH je raspolagalo sa 15 njih. Meu hrvatskim pilotima najvie se istaknuo Mato Dukovac koji je sa svojim Bf 109G oborio 44 aviona Sovjetskog Saveza. ZRAKOPLOVSTVO SAVEZNIKIH SILA

VELIKA BRITANIJANajvredniji i najmoderniji dio britanskih oruanih snaga predstavljalo je Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (Royal Air Forces) utemeljeno 1. travnja 1918. godine. Bilo je sastavljeno od raznolikih tipova aviona i sposobno za raznovrsne zadatke, dijelom i zbog razliitih doktrina koje su, svaka na svoj nain, pomogle njegovom razvoju izmeu dva rata. Na poetku se smatralo da nita ne moe zaustaviti bombardere, te se umjesto inzistiranja na lovakoj avijaciji stvorio velikih broj tekih tzv. stratekih bombardera kako bi se na neprijateljske napade odgovorilo istom mjerom. Kasnije je vei naglasak stavljen na lovake avione koji e braniti Britansko Otoje i njegove industrijske centre, za to su razvijeni kvalitetni lovci Supermarine Spitfire i Hawker Hurricane, od kojih se potonji pokazao i dobrim izborom za podrku kopnenim snagama. Prvi britanski mlanjak napravljen je 1944. godine, bio je to Gloster Meteor.

Nekoliko tjedana nakon njemakog napada na Poljsku postrojbe RAF-a smjetene su u Francusku. U to vrijeme britansko zrakoplovstvo je jo uvijek bilo u prijelaznom razdoblju sa dvokrilca na jednokrilce odn. na Spitfire i Hurricane proizvedene tridesetih godina. Dvije godine bile su potrebne da se razviju novi tipovi aviona: de Havilland Mosquito, bombarder u potpunosti napravljen od drva, i Hawker Typhoon, brzi lovac. Obrana Velike Britanije bila je prva na popisu zadaa RAF-a, a njegovo prvo djelovanje bilo je upravo u tu svrhu odn. za obranu od Luftwaffea. Meta Njemaca bio je Firth of Forth u kotskoj, a prvi zrakoplov kojeg su sruili britanci bio je He 111. Angaman britanskih pilota poeo je igrati golemu ulogu u njihovim ivotima. Poto je RAF-u nedostajalo vojnog kadra poeli su dolaziti vojnici i piloti iz Australije, Kanade, Indije, Novog Zelanda Rodezije i June Afrike. Takoer preivjeli esi, Belgijanci, Nizozemci, Francuzi, Norveani i Poljaci pridruili su se RAF-u zajedno sa amerikim pilotima volonterima. Bitka za Francusku zapoela je 10. svibnja 1940., Saveznici su bili u nepovoljnom poloaju jer se Trei Reich godinama prije poetka rata u tajnosti naoruavao. Francuske sile brzo su osvojene. 10. lipnja 1940. poinje Bitka za Britaniju, a RAF se pobrinuo za obranu Engleske te bombardiranje kopnenih ciljeva, brodova i podmornica Treeg Reicha. Pred kraj rata RAF je sainjavao vie od milijun ljudi koji su upravljali ili radili na odravanju 27 000 zrakoplova. SJEDINJENE AMERIKE DRAVE

U SAD-u je avijacija te njezina koordinacija sa mornaricom imala golemu ulogu zbog velikih udaljenosti izmeu pojedinih toaka na Pacifiku. Zbog toga je SAD, slino kao i Japan, razvio vrlo kvalitetnu i izvjebanu mornariku avijaciju te sagradilo nekoliko nosaa aviona. Veliki je napor uloen i u razvijanje tehnika za amfibijske operacije, odnosno brzu gradnju aerodroma i luka na izoliranim otocima.

Na poetku Drugog svjetskog rata ameriki avioni nisu sudjelovali u sukobima. SAD je objavio rat silama Osovine nakon bombardiranja Pearl Harbora 7. prosinca 1941. od strane Japana. Ovaj iznenadni napad koji je uslijedio bez prethodne objave rata, unitio je veliki dio amerike borbene flote. Napad na Pearl Harbor esto se smatra i prvom pomorskom bitkom u kojoj su nosai aviona zamijenili bojne brodove kao dominirajui element bitke. Dvije godine od poetka rata Amerika je bila veoma vana saveznicima jer je za njih proizvodila tone materijala ukljuujui avionske motore i dijelove. Moemo rei da je napad na Havaje kap koja je prelila au i probudila diva. Zahvaljujui ekonomskoj moi SAD-a i dravnom vrhu, Amerikanci su uspjeli promijeniti tijek rata.

Nekoliko borbenih zrakoplova dizajnirano je i izgraeno u Americi, a najpoznatijim se smatra P-51 Mustang, F4U Corsair i Boeing B-29 Superforteress koji je najvie zapamen po isputanju atomske bombe na japanski grad Hiroshimu 6. kolovoza 1945., a kasnije e sluiti kao okosnica novim stratekim bombarderima.SOVIJETSKI SAVEZ

Prije 1917. sovjetsko zrakoplovstvo nije postojalo, a tek nakon 1923. osnovano je Sovjetsko vojno zrakoplovstvo (Voenno-Vozdushnye Sily). I prije toga postojale su brojne eskadrile, meutim bile su u vlasnitvu lokalnih zapovjednika. Pomalo su se sve zrane jedinice poele prijavljivati u upravu zranih snaga crvene armije te je na taj nain do 1928. zavrena reorganizacija zrakoplovstva. Sovjetska avijacija je takoer brojano bila prilino impresivna, ali je, slino kao i Luftwaffe, bila preteno orijentirana na podrku kopnenim trupama. S druge strane, Sovjeti su bili meu prvima koji su prepoznali potencijale vertikalnog manevra te stvorili zrano-desantne i padobranske jedinice, odnosno razvili tehnike snabdijevanja padobranima.

Nekoliko godina prije poetka Drugog svjetskog rata Sovjetski Savez poslao je svoje ratno zrakoplovstvo u panjolski graanski rat na stranu republikanaca. Izmeu listopada 1936. i prosinca 1938. isporueno je 1 409 aviona u panjolsku, veinom I-15 i I-16 Polikarpov zajedno sa pilotima. Ovi avioni bili su nadjaani njemakim Messerschmitt Bf 109 lovcima koji su podupirali nacionaliste. 1 176 sovjetskih zrakoplova je uniteno u bitci, a sedamnaest sovjetskih pilota smatralo se herojima Sovjetskog Saveza zbog doprinosa u graanskom ratu. Zbog velikih gubitaka u panjolskoj usredotoili su se vie na razvijanje aviona namijenjenih za napadanje ciljeva na zemlji. Naporan rad konano je bio vidljiv na Il-2 Shturmovik, zrakoplovu koji se najbolje ponaao na niim visinama, teko naoruan i oklopljen. Njemake snage dale su mu naziv Der Schwarze Tod odnosno, crna smrt.

U lipnju 1940. godine Sovjetski Savez zapoeo je daljnju reorganizaciju svojih snaga. Eskadrile koje su prije imale 20 do 30 aviona spojene su zajedno u vee regimente od 60 aviona, a od tri do pet regimenti sastajala se jedna zrana divizija. Usporedno s tim promjenama poelo se raditi na nadograivanju i poboljanju postojeih modela aviona. Iako dobro zamiljen proces je bio spor, tako da su Sovjeti do 22. lipnja 1941. zavrili samo 20% od planiranog. U prva dva dana invazije Njemci su unitili oko 2 500 sovjetskih zrakoplova. Veina je unitena na tlu, dok su ostali srueni jednostavnim taktikama. Sovjetski bombarderi pokuali su uzvratit napad bez pratnje lovaca to je bilo pogubno jer su ih s njemake strane ekale sloene formacije. Bombarderi su se formirali u uske klinove, a lovci u obrambene krugove.

U travnju 1942. general-pukovnik Aleksandar Novikov preuzeo je zapovjednitvo nad ratnim zrakoplovstvom Crvene armije. Naredio je da se sve zrane snage konsolidiraju, da se sve individualne zemljane jedinice spoje u jednu jedinstvenu snagu. U to vrijeme tvornice aviona preseljene su istono od Urala i poela je masovna proizvodnja od 1000 aviona na mjesec. Ova rekonstrukcija i poveanje proizvodnje sovjetskim snagama donijela je teak ali isplativ napredak. Na nebu su poeli prevladavati slobodni parovi nad standardnim formacijama kada dva aviona rade u paru ili dok jedan napada a drugi ga titi. Takoer su uveli pratnju za bombardere odn. etiri bombardera bila su praena sa deset lovaca. Kada su lovci bili u slubi pratnje kopnenog naoruanja razdvojili bi se u dvije grupe, jedna bi letjela u formaciji, dok bi druga bila na puno viem poloaju i ispred ostalih kako bi izvidjeli situaciju.

JUGOSLAVIJAJugoslavenski piloti su se prvi put borili za sile Osovine u travnju 1941. godine. Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije neki od njih su se uspjeli pridruiti zapadnim Saveznicima, drugi su se pridruili Partizanskom pokretu otpora, a neki su obeali vjernost Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj koja je bila u sastavu Treeg Reicha. Bilo je i primjera kada su neki piloti hrvatske nacionalnosti letjeli na strani RYAF-a (Royal Yugoslav Air Force) protiv Njemaca, a zatim su preli u Zrakoplovstvo NDH uz Luftwaffe, odnosno protiv Sovjeta, to nije ilo u rpilog Partizanima pred sam kraj rata. Tijekom rata jugoslavenski piloti letjeli su na mnogo razliitih vrsta zrakoplova, a najznaajniji su bili Bf 109, Hurricane, Spitfire, Dornier Do 17, Ik-2, Ik-3, tuka, Yak-1, Yak-3, Il-2 i mnogi drugi.

ZAKLJUAKIshod rata, na europskim i pacifikim bojitima, bio je odreen dogaajima u zraku. Drugi svjetski rat bio je nebeski rat, vodio se na nebu osvojenom od strane Saveznika, a izgubljenom od strane Sila osovine. To ne umanjuje rtvu i herojstvo vojnika i pomoraca koji su se takoer borili, nego dokazuje da je nadmo u zraku odreivala pobjednike na kopnu i na moru. Avijacija je donijela mogunost bombardiranja meta sa minimalnim otporom, mogunost potapljanja borbenih brodova i nosaa zrakoplova, mogunost dojave pozicija i odlaska u izvidnice. Sve to zasluga je novih i modernih tehnologija koje nisu bile ni zamislive u Prvom svjetskom ratu; radar i mlazni motor zauvijek su promijenili i odredili smjer u kojem e se zrakoplovstvo razvijati u budunosti. Ovdje se mora odati velika poast njemakim znanstvenicima i inenjerima jer su bili daleko ispred svog vremena te su zasluni za veinu napretka u avijaciji, iako se ta injenica danas u potpunosti zanemaruje jer kako se kae Pobjednici piu povijest.. LITERATURA Cyrus Leo Sulzberger: Drugi svijetski rat

Jim Winchester: Aiircraft of World War II Ole Steen Hansen: Military Aircraft of WWII (Story of Flight)

Vojna enciklopedija II., VIII.

http://www.militaryfactory.com/aircraft/index.asp http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_aircraft_of_World_War_II http://www.century-of-flight.net/index.htm http://www.world-war-2-planes.com/P R V A R I J E K A H R V A T S K A G I M N A Z I J A

Ratno zrakoplovstvo Drugog svjetskog rata

Prof.: Ines Grgurina Izradila: Mateja uti 4.d Rijeka, sijeanj 2011. g.

SADRAJ

Uvod Zrakoplovstvo Sila Osovine Njemaka Japana Italije Nezavisne Drave Hrvatske Zrakoplovstvo Saveznikih Sila Velika Britanija Sjedinjene Amerike Drave Sovjetski Savez Jugoslavija Zakljuak LiteraturaRothbart, M. K., Ahadi, S. A., & Evans, D. E. (2000).Temperament and personality: Origins and outcomes.Journal of Personality and Social Psychology,78, 122-135. BERKBATES J.E WACHES T.D. 1994 Temperament: Individual differences at the interface of biology and behavior American Psychological Association(Washington, DC)

Caspi, A. (1998). Personality development across the life course. In W. Damon (Ser. Ed.) and N. Eisenberg (Vol. Ed.),Handbook of Child Psychology, Vol. 3: Social, emotional, and personality development(pp. 311-388). New York: Wiley.

DiLalla, L. F., Kagan, J., & Reznick, J. S. (1994). Genetic etiology of behavioral inhibition among two-year-old children. Infant Behavior and Development, 17, 401-408.

Emde, R. N., Plomin, R., Robinson, J., Reznick, J. S., Campos, J., Corley, R., DeFries, J. C., Fulker, D. W., Kagan, J., & Zahn-Waxler, C. (1992). Temperament, emotion, and cognition at 14 months: The MacArthur Longitudinal Twin Study. Child Development, 63, 1437-1455.

Kojima H. OguraH(1986) Triterpenoids from Prunella vulgaris. Phytochemistry

Rothbaum, B.O.,Meadows, E.A.,Resick, P..Cognitive-Behavioral Treatment Position Paper Summary for the ISTSS Treatment Guidelines Committee. (2000). Journal of Traumatic Stress vol. 13, 558-563.

Ruble, D.N. (1994). A phase model of transitions: Cognitive and motivational consequences. In M. Zanna (Ed.), Advances in ExperimentalSocial Psycholog, 26, 163214.Dunn, J., & Deater-Deckard, K. (2001). Childrens views of their changing families. York: York Publishing Services/Joseph Rowntree Foundation.Growing up and growing apart: A developmental meta-analysis of twin studies.

By McCartney, Kathleen; Harris, Monica J.; Bernieri, Frank

Psychological Bulletin, Vol 107(2), Mar 1990, 226-237. (1990)