Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Raspored misnih slavlja i liturgijski

kalendar: od 6. do 12. VI. 2016.

Pon.

6.

VI.

Sv. Norbert

19,00 +Ivan Gnječ KRVAVAC

Uto.

7.

VI.

Robert, Radoslav

19,00 +Mijo i Milenka Ćelić PODRUJNICA

Sri.

8.

VI.

Efrem

19,00 +Ana i Mirko Ćopo KULA NORINSKA

Čet.

9

VI.

Sv. Efrem Sirac

19,00

+Nika i Ivan Zloić PODRUJNICA

Pet,

10.

VI.

Dijana

19,0

0 +Ante, Jela i Stipe Gnječ KRVAVAC

Sub.

11.

VI.

Sv. Barnaba ap.

17,00 +Stanko i Zorka Ćelić PODRUJNICA

Ned.

12.

VI.

JEDANAESTA KROZ GODINU

8,00 Jutarnja sv. misa /+Mirko Bezer/

MOMIĆI

9,00 Župna Sveta Misa BAGALOVIĆ

19,30 Večernja sv. Misa /+Mijo, Drina, Mara Markota/ KULA NORINSKA

Ne plači! Gospodine. osluškujem tvoje

riječi želim da dopru do dubina moga srca. „Ne plači! Utješi se. Ohrabri se! Nisam te zaboravio premda ti je

teško. premda te pogađaju križevi života. Ne plači, nisi sam: ja sam tu, na putu tvog križa, na stazama tvojih napora i nastojanja, u tajnama tvojih uspjeha i neuspjeha. Ne plači nad sobom, nad svojom ostavljenošću i bijedom, nad svojom prazninom i slabostima. Ja sam veći od tvojega srca i ako te ono u čemu optužuje, ja ću te opravdati. Ne plači nad grubostima života, nad krivnjama i ranama što su ti ih drugi zadali. Ne plači, jer ja mogu iscijeliti sve tvoje rane, sve tvoje bolesti. Ne plači nad tragedijama drugih, nad tragedijom koja pogađa tebe. Suosjećaj, trpi, ali ne plači, ne očajavaj, ne kloni! Ja sam sposoban i od mrtvih izdići ono što ti se čini u nepovrat izgubljeno!" "Mladiću, tebi kažem: Ustani!

Ustani iz svojeg mrtvila i klonulosti! Ustani od mrtvih i počni živjeti novim životom! Ustani i otvori se novoj nadi, povjerenju u život, Tebi danas. Ne samo onom mladiću iz Naina! Tebi u tvojim brigama i mučnim okolnostima života! Tebi kažem: Ustani!' Hvala ti. Gospodine, na riječi koja nosi ohrabrenje. koja daje život. Tvoja je riječ i danas živa, životvorna, snažna da iz mrtvila grijeha i zla pridigne svakog čovjeka.

Tvoja riječ, Gospodine, i danas poziva na život i zaustavlja povorku smrti. Tvoja je riječ i danas jača od zlih navika i sila tame. Ti nas možeš istrgnuti iz pandža grijeha i smrti.

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

DESETA KROZ GODINU 5. 06. 2016.

NEDJELJNO EVANĐELJE Lk 7, 11-17

Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. Riječ Gospodnja.

Smrt je stvarnost pred kojom

čovjek najsnažnije doživljava svoju

nemoć. Kada se s njom izravno

suočimo, kada nas dotakne nespremne,

kao što je smrt nekoga s kim je naš

život neodvojivo vezan, tada nemoć,

nevjerica i tjeskoba, možda čak strah ili

bijes, potpuno zahvati naše biće te nam

se zaljuljaju sami temelji postojanja. U

takvim trenucima sasvim opipljivo dolazi

u pitanje sve ono čemu se u

svakodnevici posvećujemo. Sve oko

nas i u nama postaje tako prozirno,

nestalno, nesigurno… A

što tek reći kada se radi u umiranju

mlade osobe? Može li se i s čim

usporediti gubitak i bol, na primjer,

udovice koja pokapa sina jedinca?

Takva smrt iza sebe ostavlja

nenadoknadiv gubitak, ogromnu

prazninu iza koje više ništa nije kao

prije. Njihov život nepovratno postaje

jedna duga bremenita žalost, gotovo

poput prokletstva ili kazne. Uzmemo li

još u obzir kako su u staro doba žene

bile sudbinski ovisne o muškarcima, o

očevima, muževima ili sinovima, onda

tek možemo naslutiti razmjere gubitka

udovica o kojima slušamo u misnim

čitanjima ove nedjelje. Mnogi će

upravo ovakve životne drame navesti

kao razloge za nevjeru.

Smrt je negacija života.

Paradoks našeg zemaljskog života je

u tome da nas smrt neodvojivo prati u

svakom trenutku. Naše tijelo i dušu

poput dviju neodvojivih niti isprepliću

život i smrt. U svakoj pori našeg bića,

u svakoj tjelesnoj stanici, u svakoj

emociji i u svakoj misli vodi se jedna

neprestana i nesmiljena borba, borba

života i smrti. Sve što činimo u

konačnici je borba protiv nje, tjelesne

ili duhovne smrti. Naša svakodnevna

briga za zdravlje, za životni standard,

za dobru i sretnu obitelj, za uspjeh i

napredak u društvu, sve je to u

konačnici borba za život protiv smrti.

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Osjećamo da na s ta borba nadilazi, a

pobjeći nam nije moguće.

Snaga vjere upravo se u

susretu sa smrću najsnažnije očituje. Tu

smo dovedeni pred samo dvije

mogućnosti: vjerovati u život unatoč

smrti ili priznati poraz. Poraz, smrt – zar

oni imaju zadnju riječ? Nikako! Temeljna

poruka Svetog Pisma glasi: Bog je

gospodar života! Sve će proći, ali

njegove riječi – a to su riječi života –

neće uminuti. One će se u potpunosti

ispuniti. I to nije nikakva ljudska

mudrost, nego evanđelje – to je

radosna, najradosnija vijest koju ljudsko

uho može čuti. Nju nam je objavio sam

Isus Krist, Božji Sin, piše sv. Pavao.

Bog je jači smrti, i tjelesne i

duhovne. Čudesa – Ilijino oživljavanje

udovičina sina u Sarfati Sidonskoj te

Isusovo uskrišavanje mladića iz Naina –

ne smijemo zato gledati samo kao čine

koji su u najgorim nevoljama čudesno

pomogli njihovim unesrećenim majkama

udovicama. Kada navodi čudesa, Sveto

Pismo ih nikada ne predstavlja tek kao

Božje zahvate u konkretne životne

(ne)prilike. Obično se tomu i ne pridaje

velika važnost. Isus je čak znao izričito

braniti da se o čudesima naveliko

razglašuje. Time je želio izbjeći krivo

shvaćanje vjere, koju se u susretu s

neobjašnjivim lako svede na magijsko.

Pravo značenje čuda treba iščitavati u

kontekstu navještaja dolaska kraljevstva

nebeskog. Čudesa su ponajprije

eshatološki znakovi konačne pobjede

Božanskog života nad smrću što će se

u potpunosti ostvariti u kraljevstvu

nebeskom. Tada će čovjekova

neprijateljica smrt zauvijek biti

poražena. Evanđelje

je poziv svima nama na život vjere.

Bez obzira što živimo u propadljivu

tijelu, što u sebi osjećamo moć grijeha

i smrti, po vjeri možemo živo kušati

slast i radost pobjede života, pa i onda

kada nas sama smrt dotakne na

najtragičniji način /mons. Marinko Mlakić

Svaki put, kada teško sagriješimo mi ubijamo Boga u svojoj duši, zato je naš život pred Bogom mrtav, nevrijedan život. Sin Božji postao je čovjekom i približio se čovječanstvu koje je bilo mrtvo u grijehu i uskrisio ga. Isus za sebe, kaže: „Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene ako i umre, živjet će“ (Iv 11,25). Na početku Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, to je njegovo remek-djelo, učinio ga je sebi sličnim. Stvorio ga je za veličinu i slavu. Učinjenim grijehom

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

čovjek je opustošio sve. Unakazio sliku svoga stvoritelja. Ali Bog u svom milosrđu ne ostavlja čovjeka u smrti, nego ga poziva na uskrsnuće, na život. U svakoj sv. misi Isus kaže i meni i tebi kao onom mrtvom mladiću: „Tebi kažem ustani! Ja sam umro da ti živiš. Dajem ti svoje Tijelo da se njime hraniš i da imaš moj život, da imaš život vječni.“ Isus kaže tebi, brate i sestro: „Tebi kažem ustani.“ Ustani iz smrti na život. Tebi, koji svojim jezikom izgovaraš najteže psovke. Tebi, koji oštrim čavlima, svojim psovkama i uvredama probadaš Njegove noge i ruke, koji oštrim kopljem probadaš Njegovo srce, koje te toliko ljubi i koje je spremno oprostiti, koje ti je spremno darovati život umjesto smrti. Isus kaže tebi, brate i sestro, koji si duboko zaglibio u alkohol, drogu i razne druge opijate: „Ustani, probudi se.“ Vidiš li kako uništavaš svoj život i život svoje obitelji. Stvoren si za odgovoran život i to život s Bogom i u Bogu. Zato ne oklijevaj prijeći iz smrti na radosni život. Isus kaže tebi, brate i sestro, koji se baviš nemoralnim poslovima: „Tebi kažem ustani“. To kaže tebi koji si iz svoga života izbacio neprolazne vrednote, a zadovoljavaš se vrednotama koje nisu dostojne čovjeka, djeteta Božjeg. Kaže tebi koji svojim nemoralnim životom sablažnjavaš malene. A za takve je Isus izrekao strašnu osudu: „Bilo bi mu bolje da mu objese o vrat mlinski kamen i da ga bace u more“ (Mk 9,42). Isus spremno čeka da te vrati iz smrti u život u dobroj i skrušenoj ispovijedi. Isus kaže tebi, brate i sestro, koji svaki dan posrćeš pod teretom grijeha: „Tebi kažem ustani.“ Ostavi život grijeha, ostavi smrt i pođi milosnim putem kroz zemaljski život, pa ćeš imati život u izobilju, ne bilo kakav život, nego život u zajednici sa mnom. Danas Isus kaže tebi, brate i sestro, koji si izgubio vjeru: „Tebi kažem ustani.“

Dođi u moju audijenciju ovdje pred moju kuću - svetohranište, dođi na razgovor sa mnom. Za tebe sam mnogo trpio, bio raspet, umro i uskrsnuo. Ne želim da budeš izgubljen, ne želim da hodaš ovom zemljom kao živi mrtvac, nego kao onaj koji će imati život u izobilju. Isus kaže danas tebi, brate i sestro, koji si izgubio smisao života: „Tebi kažem ustani. Traži me i naći ćeš me. Traži me u mojoj Riječi, u mojim sakramentima. Vidjet ćeš, kada me nađeš da si našao smisao svoga života. I tvoj život bit će ispunjen mojim životom. Čekam te!“ Isus kaže tebi, brate i sestro, koji svakodnevno hodaš stranputicama života: „Tebi kažem, ustani.“ Zaboravio si, da se jedino po Njemu može doći u Očevu kuću. Zaboravio si, da je On Put, Istina i Život. Ostavi svoje stranputice i krive putove koji će te odvesti u smrt, a traži Njegov Put, pa ćeš imati život. Isus kaže tebi, brate i sestro, koji si zanemario svoj kršćanski život: „Tebi kažem ustani.“ Ustani i sudjeluj u Njegovoj misnoj žrtvi. Sklapaj svoje ruke pred Njim. Moli svim srcem i cijelim svojim bićem. I što god ti bude potrebno, dobit ćeš. Hrani se redovito mojim Tijelom, da u tvom životu struji Njegov život. A život koji ću ti ja dati je neprocjenjivi dar koji ne možeš ni zamisliti. Ima na tisuće udovica na ovom svijetu koje su izgubile svoje sinove jedince, ali je samo jedna srela Isusa iz Nazareta koja je doživjela uskrsnuće svoga sina. Danas mnoge majke plaču za svojom djecom, plaču nad njihovim upropaštenim životima. Plače i naša nebeska majka Marija. Molimo majku Mariju da nas dovede svome Sinu, da i nam njezin Sin kaže kao mladiću iz Naima: „Tebi kažem ustani. Ustani iz smrti na život.“ /f.I. Boras/

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

kontrolu. Pa ako Bogu nije teško uvijek iznova opraštati, kako je onda meni teško uvijek iznova počinjati? Bog je strpljiv i blag, ali ne zato da bismo se opustili i mirno nastavili griješiti, nego zato da bi nas njegova strpljivost potakla na neumornu borbu sa vlastitom grešnošću. Ako tako razmišljamo, onda se isplati ispovijedati jer je ispovijed Božja pomoć u našem nastojanju da rastemo u ljubavi, pravdi, istini, dobroti, zajedništvu, pomirenju. Ako bi svi naši grijesi ostali neoprošteni i kod Boga zapamćeni, tek onda se ne bi isplatilo truditi. A ovako – nakon ispovijedi Bog mi daje novu priliku da učinim nešto bolje i ljepše nego do tada. 7.«Ima grijeha koje ni Bog ne može oprostiti.» To nije istina! Neki ljudi su, očajni radi grijeha koje su učinili, izgubili vjeru u mogućnost mira u srcu. Nema grijeha kojeg Bog ne može oprostiti! Bog je veći od svakog grijeha. Jedini grijeh za kojeg Isus kaže da je neoprostiv je «grijeh protiv Duha Svetoga». Teolozi uvelike raspravljaju o značenju ovog pojma, no vjerojatno je da se radi o tvrdoglavom i upornom odbijanju Božje milosti i obraćenja. Isus je rekao da grijesi protiv njega (Sina čovječjega) mogu biti oprošteni, pa čak i njegova smrt, ali odbacivanje Duha Svetoga, tj. odbacivanje mogućnost obraćenja i spasenja neće se oprostiti jer čovjek to ne

želi. On svjesno odbacuje Boga, odbacuje njegovu milost pa mu ni ne može biti oprošteno. 8.«Znači: učinim neko zlo, ispovjedim se i nikom ništa!»Pa nije baš tako! Čovjek mora snositi i odgovornost radi svoga zla, posebno pred zakonom. Isto tako, potrebno je ispraviti nepravdu učinjenu grijehom. Božje nas oproštenje ne oslobađa toga! Dakle, ne mogu opljačkati banku, ispovjediti se i zadržati novac jer mi je Bog oprostio. Ne mogu ubiti čovjeka, ispovjediti se i praviti se da se ništa nije dogodilo jer mi je Bog oprostio. Ako se iskreno pokajem, grijeh je oprošten, ali na sud moram. Božje oproštenje me pošteđuje božanske kazne, ali ne i zemaljske ako sam je zaslužio. Zato svako kajanje u ispovijedi mora uključiti i želju da nadoknadim štetu, vratim ukradeno, pokušam popraviti svađu, popravim tuđi dobar glas kojeg sam klevetom ocrnio, ispričam se onome koga sam uvrijedio, prihvatim pravednu zakonsku kaznu itd. Ako kradem, treba odmah prestati, ako se bavim praznovjerjem (bajanje, vračanje, tarot, reiki, visak i sl.) treba odmah prestati, ako psujem Boga treba odmah početi s popravkom, ako se opijam treba odmah početi s odvikavanjem itd. To je put obraćenja!

NEKE ZABLUDE O SVETOJ ISPOVIJEDI

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Mnogi od katolika, pa čak i od onih koji idu redovito ili povremeno u crkvu, ponekad pokazuju da žive s nekim zabludama ili sumnjama u glavi. Te zablude i sumnje možda nisu tako jake i presudne da bi čovjek prestao ići na ispovijed, ali znaju smetati i zbunjivati. Dopustite mi pomoći u razbijanju takvih zabluda kako bismo s više uvjerenja i mirnije pristupali ispovijedi – sakramentu pomirenja s Bogom i Crkvom. 1.«Ispovijed mi nije potrebna, Bog čuje moje kajanje i kod kuće.» Ova zabluda najčešće služi kao opravdanje onima koji ne idu u crkvu, a pogotovo na ispovijed. To je pokušaj smirivanja savjesti. Ova tvrdnja nije posve netočna, ona važi za sve lakše grijehe za koje je nije potrebno ići na ispovijed. Oproštenje lakših grijeha može se od Boga dobiti i osobnim kajanjem ili kajanjem na početku svete mise. Naravno, to kajanje ne smije biti samo «izverglano» radi reda, nego izrečeno iskreno. Ipak, Isus je stvorio sakrament pomirenja.

Ukoliko netko misli da nije, nego da je to Crkva izmislila, neka otvori Ivanovo evanđelje i u 20. poglavlju pročita 22. i 23. redak. Naime, osim svakodnevnih ružnih sitnica (laki grijesi), postoje i teški i veoma ozbiljni grijesi. Oni zahtijevaju ispovijed jer su ozbiljni i jer nas odvajaju od Boga i Crkve koja je zajednica Isusovih prijatelja. Učinivši teški grijeh, nije dovoljno u svojoj se sobi pokajati – i nikom ništa. Treba uspostaviti pokidane veze i s Bogom i s Crkvom. Teški grijeh ne odvaja nas samo od Božje ljubavi, nego nas čini nedostojnim članovima Isusove Crkve, odvaja nas od Crkve koja je zajednica onih koji pripadaju Bogu. Dakle, od Boga me ne odvajaju samo riječi, kada kažem: Odričem se Boga (jer to ni jedan vjernik neće reći!), nego me teško grešna djela odvajaju od njega, bez obzira što se riječima Boga nisam odrekao. Zato što je prekid tako velik i ozbiljan, potrebno je kroz sakrament ispovijedi ponovno zadobiti milost Božju. 2.«Svećenik je grešnik kao i ja, on nema pravo znati moje grijehe.» Prva tvrdnja je točna: svećenik je grešnik. To ni jedan svećenik neće zanijekati. No, i apostoli su griješili pa je Isus svejedno upravo njima, ljudskim bićima, povjerio zadaću pomirenja grešnika s Bogom. Nisu oni to zaslužili, nego

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

su dobili kao dar. Ni svećenik nije zaslužio ovlast da ispovijeda, nego mu je tu vlast povjerila Crkva koja je nositeljica Isusove službe. Kada bi sakramente smjeli dijeliti samo bezgrešni, onda sakramenata ne bi ni bilo. Uostalom, onima koji kažu da svećenik kao grešnik nema pravo ispovijedati postavljamo pitanje: a kako kao grešnik smije krstiti, krizmati, služiti sv. misu, vjenčati, bolesnika pomazati? Ako je grešnik, onda je grešnik uvijek, a ne samo kad treba ispovijedati. Svi su sakramenti od Isusa i svi su isto sveti. Ako ćeš svećeniku-grešniku donijeti dijete na krštenje, kako onda nećeš k njemu na ispovijed? 3.«Ja nemam razloga ići na ispovijed: grešniji su oni koji idu u crkvu» Već kad kažeš ovu rečenicu sagriješio si jer oholost i omalovažavanje drugih je grijeh! Sv. Ivan je napisao: «Tko kaže da nema grijeha, lažac je!» Ako netko misli da je grijeh samo ako nekoga ubijem, opljačkam ili mu zapalim kuću, onda se grdno vara. A što iz firme stalno nešto potkradam? A što novac trošim na kladionicama, poker-aparatima i kartanjima umjesto da ih uložim u svoju djecu i obitelj? A što psovkom uvrijedim Boga, bračnog druga i djecu? A što mjesecima nisam bio kod starih roditelja? A što ne razgovaram s roditeljima, bratom ili sestrom zbog kuće, njive, novca? A što svojim opijanjem malo-malo

vrijeđam svoju obitelj i rasipam zarađeni novac? A što uvijek imam vremena s društvom na pivo, ribolov, sport, a već davno nisam pošteno razgovarao sa svojim djetetom ili bračnim drugom? Možemo nabrajati u nedogled! Zar to nisu veoma loše stvari? Bog kaže da jesu! Mi koji idemo u crkvu nismo idealni, grešnici smo, svjesni smo toga i upravo zato osjećamo potrebu ne samo popraviti nepravdu nanesenu bližnjemu i grijehe izbjegavati, nego se nastojimo s Bogom izmiriti i zamoliti da nam oprosti na onaj način kako je on po Isusu odredio – kroz sakrament ispovijedi. Pa već sama činjenica da ne idem u crkvu je grijeh kojeg ponavljam svake nedjelje. Da nisam ništa drugo sagriješio, imao bih razloga nakon par mjeseci ili čak godina doći na ispovijed! 4.«Bog je dobar, baš on gleda na moje grijehe!» Također pokušaj da se smiri savjest i da se grijesi umanje do te mjere da izgledaju zanemarivo. To je također i poigravanje Bogom i njegovom ljubavlju! Bog je ljubav, dobrota i praštanje, to je velika istina. No, u Bibliji ta-kođer piše i da grijesi vrijeđaju Boga, da izazivaju krivicu pred Bogom. Isus rekao da sve što učinimo bližnjemu, činimo istovremeno i Bogu. Ne smijemo u Bibliji birati samo ono što nama odgovara i

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

čime ćemo umanjiti svoju odgovornost pred Bogom. Treba pošteno pročitati i sve ono što se odnosi na Božju srdžbu, Božju povrijeđenost našim grijesima i Božju kaznu. I to je također Božja riječ kao i ona koja govori o Božjoj dobroti! U Bibliji piše: «Ne reci: 'Veliko je milosrđe njegovo, oprostit će mi mnoge moje grijehe' jer je s njime milosrđe i gnjev te na grešnike pada srdžba njegova.... (Sir 5, 6). 5.«Ima vremena: molit ću se i za grijehe kajati kad ostarim.» Još jedna grozna zabluda i zavaravanje samog sebe. Tako može razmišljati samo čovjek koji ne vidi dalje od nosa! Pa zar tolike iznenadne smrti, pogibije, nesreće nisu dovoljna opomena!? U Bibliji piše: «Ne oklijevaj vratiti se njemu i ne odgađaj iz dana u dan jer će iznenada njegov gnjev planuti i u čas osvetni ti ćeš propasti.» (Sir 5,7). A prije toga je napisano: «Ne reci: 'Griješio sam, pa što!' jer Gospod umije čekati. Ne uzdaj se toliko u oproštenje da gomilaš grijeh na grijeh.» (Sir 5, 4-5). 6.«Ne vrijedi se ispovijedati kad ću opet sagriješiti.» Ispovijed i ne postoji da bi nam omogućila nastaviti nesmetano dalje griješiti. Ona je sredstvo u borbi s vlastitom grešnošću koje smo svjesni! Smiješno bi bilo reći: neću piti lijekove jer ću se jednom opet razboliti. Odlazak na ispovijed je

znak: 1) da se nismo pomirili s vlastitom grešnošću kao s nečim normalnim, 2) da nismo ravnodušni prema grijehu i da ga ne opravdavamo, 3) da smo svjesni kako je Božji put bolji od Sotoninog, 4) da grešnost ne smatramo nečim nepopravljivim (iako ona ostaje trajno vezana uz ovaj oblik života), 5) da vjerujemo u mogućnost popravka i da ga želimo. Ako na ispovijed idemo samo zato da bismo se riješili tereta savjesti ili iz straha pred Bogom te nastavili po starom onda to nije dobro! Kako ćeš nekome tko te je uvrijedio oprostiti ako na njemu ne vidiš želju i nastojanje da to više ne učini? Kako bi to bilo kad bi taj došao i rekao: Molim te oprosti mi, ali ja ću te opet uvrijediti? Apsurd! Bog, naravno, ne traži od nas 100 %-tnu garanciju da više nikada i ni u čemu neću sagriješiti. Takvu garanciju nitko od ljudi ne može Bogu dati. Bog traži našu želju da ne griješimo, našu želju da što duže i što više živimo u skladu s njim. Njega zanima kakav je naš stav prema grijesima koje smo učinili i što planiramo ubuduće – jesu li nam grijesi nešto normalno, što se podrazumijeva ili ih planiramo stavljati pod kontrolu, uspjeli ili ne uspjeli odmah i u određenom roku? Dakle, na ispovijed idem jer želim sebe uvijek i iznova stavljati pod