Embed Size (px)
DESCRIPTION
Školski list-prvi elektronski broj
Citation preview
Ovo je slika crvenouhe kornjače
prepoznatljivoj po crvenoj mrlji iza oka.
ŠKOLSKI LIST OŠ BUKOVAC
Tema broja:
Knjiga
Dani kruha
Otvorenje knjižnice
Kestenijada
Matural
ac
PROSINAC, 2012. G.
Moda dvadesetih
« Slušaj kako
zemlja diše.
Slušaj kako raste
trava.
Slušaj kako,
pod stopama
našim
skrivena snaga
u sjemenci
spava.»
Impresum
Zvižduk s Bukovca
Školski list OŠ Bukovac
Prvi broj u elektronskom
obliku
Adresa:
Trnac 42
10 000 Zagreb
E– mail:
Zagreb, prosinac 2012.g.
Uredništvo:
Jelena Cvjetković, 7.c Luna Čavlović, 7.c,
Filip Majstorović, 6.b, Marta Požgaj, 6.b,
Anamarija Rakić, 6.b Mihael Capan, 6.b ,
Leonarda Baković, 6.a, Lucija Herceg, 6.a
Luka Kršul, 6.a, Ante Periša, 6.a Korina
Čiček, 6.a, Anja Igrec, 6.a, Zora van der
Touw, 6.a
Suradnici:
Mirjana Boras, ravnateljica, Nataša Gaščić
Đurkan, prof. Tihana Levar, prof., Sanja
Trifunovski, prof., Gordana Žepec, prof.,
Marina Krstić, prof., Sanja Žižić, prof.,
Jasmina Klanac, prof. Eleonora Starčević,
prof., Karmela Tandarić, prof. Rahela Frelih,
prof. Ante Krištić, prof., Anita Vuković,
prof., Gromes Visković, prof.
Grafička obrada:
Romana Golemac, prof. 2
Umjesto
uvodne
riječi:
3
IZ SADRžAJA IZDVAJAMO:
Otvorenje knjižnice
4
U gostima kod Modre laste 10
Eko stranice
12
Maturalac
18
Kestenijada
22
Intervju sa Željkom Horvat Vukelja 24
Božićni sajam
28
Moda dvadesetih
30
Zabavne stranice
32
SADRŽAJ
Možda niste znali, ali naša sad već stara knjižnica je bila zatvorena ovo ljeto. Nemojte misliti da je u njezinim prostorijama bilo dosadno. Čuli su se tu raznorazni zvuci, udaranje čekića, kablovi su se zaplitali i rasplitali i tko zna što još. Radilo se punom parom. Saznali smo da su potpuno izmijenjene instalacije, i to nam je jako važno. Ne želimo neke požare i strujne udare. Osjećamo se sigurnije. Novi parket, namještaj i računala, i obnovljeni prostor za čitanje su ugodni oku i stvaraju zaista lijep ugođaj. Ovo su sigurno lijepe vijesti za sve nas, a posebno korisnike knjižnice. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće da nije bilo pomoći naših sponzora: tvrtke Importanne, Allianz d.d. i Udruge Chen Xiaowang Taijiquan Hrvatska kojima se ovim putem srdačno zahvaljujemo.
Zapitali smo se kakva osoba bi bila najbolja kuma na otvorenju. Nema bolje kume od književnice i zato nam je posebna i draga gošća na otvorenju bila spisateljica Sanja Polak koja je od ravnateljice Mirjane Boras dobila škrinju s ključevima i tako otvorila knjižnicu za nove i stare čitatelje. Na otvorenju su naravno bili radosni roditelji, kao i djelatnici škole i učenici koji sada mogu uživati u novom ugodnom prostoru.
Uredništvo
OTVORENJE KNJIŽNICE OŠ BUKOVAC
4
Tema broja: Knjiga
Posebna gošća na otvorenju književnica Sanja Polak
Naša gošća preuzima ključeve knjižnice.
Page 5
Nekad I sada
Povijesni trenutak otvaranja knjižnice. Uzbuđenje i napetost, kao u romanima.
Ne, nije se povećala kvadratura knjižnice, ali kao da ima više prostora, zar ne?
5
Vita, vita, stampa nasa gori gre!
Tako ja hoću da naša gori gre.
26. meseca ijuna 1482. To pisa Juri, žakan iz
Roča. Bog mu pomogaj i
vscm ki mu dobro ote.
Prije 529 godina, točnije 22. veljače 1483. dovršeno je tiskanje prve hrvatske tiskane knjige - Misala po zakonu rimskog dvora. Knjiga je tiskana na crkvenoslavenskom jeziku, glagoljicom, a predložak hrvatskom prvom tisku bio je znameniti rukopisni misal krbavskoga kneza Novaka iz godine 1368. Taj se Novakov misal godine 1482. nalazio u Istri (Izola) i na njemu je žakan Jurij iz Roca 26. lipnja 1482. rukom zapisao poznati
zapis:
Po tom zapisu jasno je da je toga dana, tj. 26. lipnja 1482., misal bio u rukama žakna Jurja u Izoli i Istri i da u zapisu žakan Jurij oduševljeno govori o rađanju hrvatskoga tiska (stampa nasa gori gre!). Novakov misal nalazio se u Nugli kod Roča u Istri već od godine 1405., a 7 mjeseci prije dovršetka tiskanja hrvatskoga prvotiska taj misal, kao predložak prvotisku, donosi žakan
Jurij u Izolu.
PRVO TISAK ILI MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA
DVORA
Poznati rukopisni misal kneza Novaka poznatiji pod nazivom Novakov misal po kojemu su izrađena glagoljska tiskarska slova za prvu tiskanu hrvatsku knjigu .
PRVA HRVATSKA TISKANA KNJIGA
6
Tema broja: Knjiga
Inače je hrvatski prvotisak, Misal iz 1483., uzorno tiskarsko djelo, veličanstveni dokaz visoke razine hrvatskoga glagoljastva u XV. stoljeću. Misal je očuvan u deset primjeraka u hrvatskim i svjetskim knjižnicama (4 u Hrvatskoj, 6 u inozemstvu). Tiskan je na 220 stranica u crnoj i crvenoj tiskarskoj boji, dvostupačno.
Ne znamo sa sigurnošću gdje je Misal tiskan,. Postoji nekoliko mišljenja, a najstarije među njima je uvjerenje da je tiskan u Mlecima, današnjoj Veneciji. Drugi pretpostavljaju da je upravo u Istri tiskan, a neki ga vežu za tiskaru u
Lici, tj. Kosinju.
Možemo sigurno prihvatiti činjenice da je Misal krbavskoga kneza Novaka iz 1368. poslužio kao predložak hrvatskom prvotisku, daj je Novakov misal 1482. žakan Jurij iz Roča (Nugle) donio u Izolu na sjevernu obalu Istre, a donio ga je očito u svezi s
tiskanjem hrvatskoga prvotiska.
Pripremile: Luna Čavlović, 7.c
i Jelena Cvjetković, 7.c
Bista Jurja
žakana
PRVA HRVATSKA TISKANA KNJIGA
Fragment iz Misala po zakonu rimskoga dvora
7
8
Prva je hrvatska gramatika
napisana prije četiri stoljeća.
Uglavnom nam je razumljiva i
danas jer je hrvatski jezik u
njoj čakavsko-štokavski.
Napisao ju je Bartol Kašić
1604. godine u Rimu.
Ona se zove Institutionum linguae Illyricae libri due ili
prevedeno na današnji
hrvatski jezik Osnove
ilirskoga jezika u dvije knjige.
Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja., hrvatski pravopis
napisana je na hrvatskom jeziku i kajkavskom narječju te i na njemačkom jeziku . Tiskana je
u Budimu 1830. godine i označava početak narodnog preporodnog gibanja u Hrvatskoj u prvoj
polovici 19. stoljeća. Autor joj je Ljudevit Gaj.
Bartol Kašić
Ljudevit Gaj
Tema broja: Knjiga
Za vas pripremile:
Luna Čavlović, 7.c
i Jelena Cvjetković, 7.c 9
Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja., hrvatski pravopis
napisana je na hrvatskom jeziku i kajkavskom narječju te i na njemačkom jeziku . Tiskana je
u Budimu 1830. godine i označava početak narodnog preporodnog gibanja u Hrvatskoj u prvoj
polovici 19. stoljeća. Autor joj je Ljudevit Gaj.
Prvi tiskani rječnik
Autor mu je Faust Vrančić,
poznat i po izumu padobrana.
Pravi naziv rječnika je
Rječnik pet najuglednijih europskih jezika :
latinskoga, talijanskoga, njemačkoga,
dalmatinskoga/tj. hrvatskoga/ i mađarskoga.
Tiskan je 1595. godine u
Veneciji, ima 132 stranice, a
u hrvatskome je stupcu toga
oko 5 800 hrvatskih riječi
koje je autor usvojio najviše
s čakavskoga terena svojega
zavičaja, ali i iz djela pisanih
drugim hrvatskim
narječjima.
Sve riječi pisane su velikim
slovom, latinicom u kojoj su
neki hrvatski glasovi
zabilježeni drukčije nego što
je u suvremenom
jeziku.
Faust Vrančić
U GOSTIMA KOD MODRE LASTE
Upoznali smo jednu simpatičnu,
dinamičnu i razgovorljivu gospođu.
Bila je to jedna od urednica časopisa
Modra lasta, gospođa Željka Horvat
Vukelja.
Saznali smo između ostalog
kako nastaje časopis. Prvo smo vidjeli
jedan papir formata A3, ali s puno
kvadratića. Začudili smo se. Poslije
smo dobili objašnjenje. Svaki
kvadratić je predstavljao jednu
stranicu časopisa i to je zapravo bio
plan razrade časopisa. Kvadratići
moraju biti djeljivi s četiri jer jedan
list časopisa ima četiri stranice.
Stripovi naših poznatih crtača Ivice Bednjanca i Darka Macana.
Svaki časopis ima svoje rubrike
kao što su: tema broja, zabavne
stranice, putovanja, intervjui, ... I na
svakom kvadratiću je skicirano o čemu
će govoriti, gdje će biti slike, tekst,
sve je pomno razrađeno.
ILI KAKO
NASTAJE
ČASOPIS???
Govorila nam je i o Lastanu. Pokušali
smo saznati njegovo ime, ali nismo
uspjeli. Gospođa Vukelja nam nije
mogla otkriti njegovo ime, ali nam je
rekla da dobro svira glasovir i jako voli
glazbu. Samo rijetki znaju njegov
indentitet.
Saznali smo puno i o stripovima
po kojima je Modra lasta i poznata.
Najviše smo razgovarali o Ivici
Bednjancu i Darku Macanu, crtačima
stripova. Razgovarali smo njihovim
najpoznatijim likovima kao što su
Durica (Bednjanec) i Borovnica
(Macan).
Pozdravili smo gospođu Vukelju,
zahvalili joj se na gostoprimstvu i
dogovorili da će nam uzvratiti susret
te krenuli dalje.
Simpatična gospođa Vukelja nam govori o nastanku časopisa.
10
Tema broja: Knjiga
U GOSTIMA KOD MODRE LASTE
Prvo knjiga dolazi u
digitalnom obliku kod grafičkih
dizajnera, a tek onda odlazi na
tiskanje. I nije to tako
jednostavno. Svaki arak (arak je
ogroman list papira na kojem je sa
svake strane osam stranica)
se preslikava na četiri
ploče.
Vjerovali ili ne, posjetili
smo Grafički zavod Hrvatske,
zapravo drugim riječima, mjesto
gdje se tiskaju najvažnije knjige
u Hrvatskoj.
Bilo je bučno, svi ti
strojevi su radili punom parom.
Imali smo dragog i gostoljubivog
domaćina gospodina Ozrena koji
nam je govorio o samom procesu
tiskanja.
U Grafičkom zavodu
Hrvatske
KAKO I GDJE SE TISKA ČASOPIS???
Zašto isti arak na četiri ploče?
Saznali smo da je to zbog četiri boje
(cijan, magenta, žuta i crna—CMYK).
Sve je to kompjuterski izračunato,
kolika je gustoća točkica potrebna i
gdje. Sve se to onda zajedno poveže i
preslikava na papir veličine arka.
Dalje sve ide na rezanje,
presavijanje, klamanje.
Lucija Herceg, 6.a
Prvo smo se zaustavili od grafičkih dizajnera.
Naš domaćin Ozren nam pokazuje ploče na koje se preslikavaju stranice knjige ili časopisa.
Knjige su tiskane, zaklamane i idu u skladište.
11
Kada smo napokon stigli u
Puntijarku , najeli smo se
graha i popili svatko po
litru soka od limuna.
Nakon ručka smo se
natjecali u igrama, mi
smo sudjelovali u
trčanju. Bili smo drugi,
ali nije bitno sudjelovati
nego pobijediti, zar ne?
vratili sa
svojim
roditeljima, a
drugi s
roditeljima
prijatelja, ali
Povratak i silazak s planine
Iscrpljeni od cjelodnevnog čišćenja
Medvednice uputili smo se prema Maksimiru.
Vjerujte mi, bilo je teže spuštati se nego
penjati, jer smo se zaista dobro najeli graha.
Naišli smo na jedan izvor pitke vode i tamo
natočili svoje bočice. Završili smo s
čišćenjem i nazvali roditelje, neki su se
Page 12
Sudionici u
čišćenju:
prof. Gordana Žepec,
Vinko Dodig, Luka Pranjić,
Marko Grkinić, Matea i
Dina Pešut, Lara Heim i
Ante Mamić.
ČIŠĆENJE MEDVEDNICE
Polazak
Dogovorili smo se s
profesoricom Žepec da
se sastanemo u
Maksimiru (preko puta
benzinske postaje) i da
krenemo do Britanskog
trga. Tamo smo se
sastali s drugom školom i
krenuli prema
Medvednici.
Početak mukotrpnog
čišćenja
Krenuli smo s čišćenjem.
Dali su nam svu potrebnu
opremu: rukavice i vreću
za smeće. Trebali smo
čistiti do Puntijarke.
Začudo, nije bilo toliko
puno smeća, uglavnom
smo nalazili boce,
limenke i vrećice. Nas
osmero je skupilo duplo
više vreća nego što je
njih pedeset.
Spuštali smo se i u potok, kako bismo ga
očistili od boca i razne plastike u njemu.
Hodali smo jako dugo, oko 6,7 kilometara,
ali barem smo znali da smo napravili uslugu
prirodi.
Bilo je teško, ali uz dobro društvo i puno
smijeha sve je lakše.
Dijeljenje potrebne opreme za čišćenje
Akcija, akcija!
Zabavna ekološka akcija
12
Eko stranice
Spuštali smo se i u potok, kako bismo ga
očistili od boca i razne plastike u njemu.
Hodali smo jako dugo, oko 6,7 kilometara, ali
barem smo znali da smo napravili uslugu
prirodi. Bilo je teško, ali opet, uz dobro
društvo i puno smijeha, sve je lakše.
Luka Pranjić i ja (Ante Mamić)
skoturali smo se stazom
Snježne kraljice, iako nam je
poslije bilo mučno. Putem smo
morali pomoći onima koji su se
umorili od čišćenja.
Konačno RUČAK !
Kada smo napokon stigli u Puntijarku ,
najeli smo se graha i popili svatko po
litru soka od limuna. Nakon ručka smo
se natjecali u igrama, mi smo
sudjelovali u trčanju. Bili smo drugi,
ali nije bitno sudjelovati nego
pobijediti, zar ne? Povratak i silazak s planine
Iscrpljeni od cjelodnevnog
čišćenja Medvednice uputili
smo se prema Maksimiru.
Vjerujte mi, bilo je teže
spuštati se nego penjati, jer
smo se zaista dobro najeli
graha. Naišli smo na jedan
izvor pitke vode i tamo
natočili svoje bočice.
Završili smo s čišćenjem i
nazvali roditelje, neki su se
vratili sa svojim
roditeljima, a drugi s
roditeljima prijatelja, ali na
kraju svi smo imali prijevoz
kući. Vjerojatno smo svi mi
kada smo došli kući rekli:
DOME, SLATKI
DOME!
Za novinarsku grupu napisao:
Ante Mamić, 7.d
Gotovo je!
Napokon ručak!
I ovako se može spuštati niz Medvednicu.
13
Od 17. do 30.
rujna provedena
je akcija
prebrojavanja i
praćenja
populacije
barskih (domaća vrsta) i
crvenouhih (vrsta uvezena iz
SAD-a) kornjača. Crvenouhe
kornjače sve više potiskuju
domaću vrstu. To postaje
veliki problem jer ova vrsta
uvezenih kornjača može
naštetiti cijelom ekološkom
sustavu maksimirskih
jezera, a i šire.
Projekt Eko-Škole
Ovo je slika crvenouhe kornjače
prepoznatljivoj po crvenoj mrlji iza oka
Prebrojavanje se vršilo na III. i V.
maksimirskom jezeru. Dnevne
prebrojene kornjače upisuju se u
tablicu. Tamo se kornjače
razvrstavaju po: vrsti (barske i
crvenouhe) i transektu (ta dva
jezera podijeljena su na sedam
transekata, a na papir se upisuje u
kojem se transektu nalazi
kornjača.)
Nakon preprojavanja
dobiveni rezultati se pokazuju javnoj ustanovi
Maksimir. Oni su nam poslali tablice koje smo
dobivenim rezultatima popunili. Taj rad ćemo također
iskoristiti kao temu prezentacije za Eko-kviz.
NAČIN PREBROJAVANJA
Prebrojavanje i praćenje populacije
barskih i crvenouhih kornjača
Ovo je slika barske kornjače prepoznatljive
po žutim pjegicama na glavi.
ŠTO DALJE?
14
Eko stranice
Page 15
Projekt Eko-Škole
Kornjače se skrivaju na
raznim mjestima.
Ovo je slika žutouhe kornjače. Dolazi iz
iste vrste kornjača kao i crvenouha.
Razlikuje se po tome što iza oka
umjesto crvene ima žute mrlje.
Nakon što se uvoz crvenouhih kornjača
zabranio lukavi trgovci su počeli
prodavati ovu vrstu kornjača. Isto
štete barskim kornjačama u
Maksimiru.
Najbolje se vide
dalekozorom
U Maksimiru smo na kraju
raspravljali o načinima istrebljenja
crvenouhe kornjače iz
maksimirskih jezera sa
stručnim osobljem
Maksimira.
U ovoj akciji su sudjelovali: profesorica Gordana Žepec i učenici iz 6. b razreda: Mirna Ozimec, Anja Heim i Bruno Cekić, 7.d razreda: Ante Mamić , Marko Merkaš i Vinko Michael Dodig i 8.a r azreda: Marko Švanderlik i Karlo Šošić.
Ovo je slika barske kornjače prepoznatljive
po žutim pjegicama na glavi.
Izvještaj pripremio Vinko Michael Dodig, 7.d
15
Učenici petih razreda Osnovne
škole Bukovac u srijedu,
10. listopada 2012. godine su bili na
terenskoj nastavi u Krapini.
Tamo smo posjetili Muzej
krapinskih neandertalaca na
Hušnjakovom brdu i Trški vrh,
svetište Majke Božje
Jeruzalemske. U Muzeju smo prvo pogledali film o
svakodnevnom životu krapinskoga
neandertalca, a zatim smo razgledali sami
Muzej.
Razgledali smo fosile, kosti
praživotinja, ostatke neandertalca, a
vrlo nam je zanimljiv bio trominutni
film o nastanku svemira.
Nakon razledavanja Muzeja
sudjelovali smo u radionici na kojoj
smo radili geološke stupove.
Posjetili smo i samo nalazište na Hušnjakovom brdu gdje su nađeni ostaci krapinskoga
neandertalca. Put do Trškoga vrha trebao je biti hodočašće, ali je zbog vremena postao
vozočašće. Tamo smo razgledali crkvu i čuli o nastanku samoga svetišta, Crkve i o hodočašću
na Trški vrh.
Posjet svetištu završili smo molitvom. Na povratku u Zagreb u autobusu smo slušali referate
učenika o temama vezanima uz terensku nastavu.
Tea Pernar, 5.b
Svijet neandertalaca Terenska nastava na Hušnjakovom brdu
16
Put pod noge
Radionica izrade geoloških stupova
Skulpture pračovjeka, onako kako vjerujemo da su izgledali.
Te lijepe sunčane nedjelje, 30. rujna
2012., u blizini crkve Remete održali su
se Dani kruha. Tada slavimo Boga,
točnije zahvaljujemo mu se na
plodovima zemlje, a kruh je samo jedan
od tih plodova. Te nedjelje pored crkve
smo postavili, uredili svoje štandove
raznim pekarskim proizvodima.
Svaka škola je mogla urediti jedan do
dva štanda i svaki je bio drugačiji, ali ne
manje poseban, originalan. Mogli su se
uokolo vidjeti i dječaci i djevojčice u
tradicionalnim hrvatskim nošnjama.
Negdje oko 10 i 30 sati smo pošli na
svetu misu i pomolili se i zahvalili na
ovim darovima. Nakon mise svećenici su
obilazili sve štandove i posvećivali ih.
Bilo je lijepo.
Za dobar ugođaj pobrinuli su se svirači,
tamburaši koji su nam izveli poznate
hrvatske narodne pjesme. Svatko je
mogao osjetiti tu toplu i veselu atmosferu i
svatko tko se ovdje našao mogao se dobro
najesti i zabaviti.
Ovaj dan je poseban jer ima i humanitarni
karakter. Dio se pekarskih proizvoda uvijek
daruje onima kojima je najpotrebnije,
beskućnicima ili onima slabijeg imovinskog
stanja.
I tako na kraju na štandovima nije preostao
niti jedan proizvod. Svi su se dobro najeli i
zabavili, a za one koji nisu došli, savjetujemo
da dođu i sudjeluju sljedeće godine.
Za vas umijesila:
Katarina Margetić, 7.c
DANI KRUHA I
ZAHVALNOSTI
PLODOVIMA
ZEMLJE
17
Put pod noge
Bilo nam je ludo i nezaboravno, kao vjerojatno svima na maturalnom putovanju.
Gdje smo bili?
Odsjeli smo u apartmanskom
naselju Lumbarda na otoku
Korčuli, ali posjećivali smo mnoga
mjesta poput Splita, Dubrovnika,
Orebića, Metkovića i poluotoka
Pelješca.
Posebno je bilo zanimljivo vidjeti
Dubrovačke zidine, Stari grad
Korčulu, Stonske zidine, Muzej
Naronu.
Najljepše nam je bilo kupati se na
prekrasnoj plaži u Orebiću. Šteta
što nismo mogli ostati još koji dan.
Četiri dana je zaista bilo premalo.
Lijepo je bilo i u disku gdje je
profesor Štern pokazao svoje
plesne vještine.
Moramo napomenuti da je bilo i
neprospavanih noći i pritom se
zahvaljujemo našim razrednicima:
prof. Lukačić, prof. Grguriću,
prof. Krstić, prof. Brajković, kao i
prof. Šternu, prof. Vuković i našoj
ravnateljici prof. Boras na
razumijevanju i strpljenju.
I na kraju hvala našim roditeljima
bez čije brige i potpore ne bismo
bili bogati za ovo još jedno lijepo
iskustvo.
Laura Grgić, 8.c
Dora Rendulić, 8.c
Možda im Marulić pomogne da poboljšaju ocjene iz Hrvatskog jezika!?! Tko zna? Sve je moguće.
Svi na okupu sl
ušamo upute naše voditeljic
e..
18
Put pod noge
I evo nas u autobudu. Vraćamo se, Zagrebe, tebi!
Možda im Marulić pomogne da poboljšaju ocjene iz Hrvatskog jezika!?! Tko zna? Sve je moguće.
Grgur Ninski
bi
mogao pomoći
oko
onog
Hrvatskog.
Samo
ga
uhvati
za
palac
i
zaželi želju.
Tako barem
kažu.
Svi na okupu sl
ušamo upute naše voditeljic
e..
19
Razglednice s maturalca Put pod noge
KESTEN IJADA
Vrući kesteni pod palicom
maestra Tihomira Lehunšeka!
Uživancija u otvorenoj učionici! 22
Dogaðanja u školi
U petak, 26. listopada 2012. smo mogli
uživati u vrućim kestenima i dobroj
glazbi.
Priprema kestena za pečenje je počela
već u srijedu i četvrtak, a rado su je
napravili učenici sedmih i osmih
razreda.
Za roštilj i svu potrebnu opremu se
pobrinuo domar Željko.
Kestene su nam pekli naši vrijedni i
veseli profesori:Tihomir Lehunšek i
Josip Grgurić.
Sudeći po dugačkim redovima za
kestene, dobro su obavili svoj posao.
Dobru glazbu i još bolji ugođaj, kao i
uvijek donio nam je profesor Mladen
Stern i njegovi učenici, a naše marljive
kuharice pripremile su nam sokove.
Ovo su pravi ljubitelji kestena!
Sve je trajalo od 11 do 14 sati.
Osim u kestenijadi mogli smo
uživati i u vanjskoj učionici koja je
dobila posebnu dimenziju, proširena
je novim klupama. Radujemo se
toplim danima kada ćemo u njoj
uživati.
Ovom prilikom zahvaljujemo i
našem sponzoru VELPRO-u za
donirane kestene, a sve učenike
pozivamo i sljedeće godine na novu
kestenijadu i neka nova
iznenađenja!
Uredništvo
23
Željka Horvat-Vukelja rođena je
25. srpnja 1952. godine u Sinju.
Najranije djetinjstvo provela je u
Šibeniku. Osnovnu školu i gimnaziju
pohađala je u Zadru. Diplomirala je
francuski i španjolski jezik na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila
je u osnovnoj školi - predavala je
francuski jezik učenicima od prvog do
osmog razreda. Suautorica je desetak
udžbenika i priručnika za učenje
francuskog jezika.
Pisanjem se bavi još iz mladih dana.
Objavila je stotinjak kratkih priča u
tisku i na Hrvatskom radiju, dvadesetak
dječjih igrokaza, zbirku priča
Šiškabališka, roman Putovanje patuljka
Zvončića i slikovnice Poplava iz šalice
kave, Balončica, Panjoglav, Hrabrica i
Slikopriče.
PRIČA O BLAGU I PHOTOSHOPU
Radi u Školskoj knjizi, jedna je od
urednica časopisa Modra lasta.
Zamislite, posjetila je našu školi. Govorila
nam je o manekenkama i njihovom
savršenom izgledu uz pomoć
kompjuterskog programa koji se zove
Photoshop. Govorila je i o podizanju
samopouzdanja i pronalaženju ispravnog
puta u životu.
Ispričala nam je Priču o blagu. Odlučili
smo je podijeliti s vama!
Lea Baković, 6.a
Naša gošća je dinamična i vesela osoba.
Druženje sa Željkom Horvat Vukelja
24
Dogaðanja u školi
Bio jednom jedan čovjek koji je živio u Ukrajini, u gradu
Kijevu. Zvao se Izidor. Živio je u jednoj maloj kućici,
prizemnici. Zime su u Kijevu bile hladne tako da je sve
obavljao u kuhinji: jeo, spavao, primao goste, . . Jedne noći je sanjao da ide u
daleku zemlju Češku, u njezin glavni grad Prag. Šetao je uz rijeku Vltavu i
stao pored jednog mosta gdje je raslo orahovo stablo. Onda je kopao, kopao
i kopao i našao je prekrasnu škrinju punu zlata. Probudio se i rekao: „Baš
krasan san, ali to je samo san.“
Međutim sljedeću noć je sanjao isti san, u dlaku isti. Treću noć je
opet sanjao isti san. Shvatio je dao on treba ići u tu Češku, u taj grad Prag,
ma kako ona daleko bila. I stvarno, nabavi si on nekavu mazgicu jer onda nije
još bilo vlaka i vozila. Putovao je mjesec i po dana do tog Praga.
Dođe on u Prag, a Prag je ogroman grad. Vltava je jako duga rijeka,
ima više mostova. On je hodao od mosta do mosta i stvarno nađe most pored
kojeg je bilo orahovo stablo. On sav sretan raspakira se, odmah krampu u
ruke i počne kopati. Međutim, dolazi stražar. Nekad su se mostovi čuvali i
plaćale mostarine. Državni stražar je čuvao most i reče: „Šta ti tu radiš? Pa
tko je tebi dao da kopaš?“ Na to kaže Izidor (čovjek iz Ukrajine): „Ma,
znate što? Dajte mi da kopam. Ja vam već tri noći sanjam isti san da je tu
jedna škrinja s blagom i čeka samo na mene. Ma, dajte, sigurno je tu!“
A kaže njemu stražar: „A ja ti sanjam tamo neku zemlju Ukrajinu i
nekakav grad Kijev i sanjam ti neku jadnu malu kućicu i kuhinju njenu i ispod
te kuhinje je škrinja sa zlatom. Što ti misliš da ću ja ići tamo po tu škrinju.
To su ti snovi, to su ti gluposti!“
Izidor je čuo: Ukrajina, Kijev, kućica i pomislio: „Pa to je opis njegove
kuće!“ Brzo potrpa sve stvari i brzo natrag u svoj grad u svoju kuhinju.
Raspakirao sve stvari i odmah počeo kopati i nađe škrinju s blagom koje je
bilo samo njegovo.
To je bajka, ali u svakoj bajci ima i istine. Tu škrinju
imamo svi mi.
Željka Horvat Vukelja
PRIČA O BLAGU
25
Kakva ste bili učenica?
Ma, ja sam vam bila, ono što kažu bezveze. Učila sam malo, , ali sam sve snimala u školi. Sve
sam hvatala profesore što govore, onda đake, pa malo napišeš domaći rad, malo pročitaš,
kombiniraš. Dopustila sam svim pametnim informacijama da u mene ulaze.
Kako ste počeli pisati za časopis?
Za časopis sam počela pisati u Zadru. Zadar je onda bio košarkaška sila. Bila sam veliki
navijač na košarkaškim utakmicama. Napisala sam jednom članak kada je Zadar pobijedio
Real Madrid, zamislite i objavili mi ga.
Pročitali smo da ste rođeni 1952. godine u Sinju, a u knjizi Hrabrica piše da ste prohodali i progovorili u Šibeniku. Možete li nam to objasniti?
Kada sam imala samo mjesec dana roditelji su se preselili u Šibenik jer su tamo našli posao.
Imate li hobi?
Imam hobi, sviranje glasovira. Najljepše što postoji je glazba i jako mi je drago što nisam
odustala od sviranja. Volim pjesme Beatlesa i znam ih napamet svirati. I na to sam ponosna.
Jeste li voljeli kao dijete čitati lektiru?
Nisam voljela čitati lektiru, neke nisam ni pročitala, ali sam zato čitala puno drugih knjiga.
Znamo da ste profesorica francuskog i španjolskog jezika i znamo da ste predavali francuski, ali jeste li ikada predavali španjolski? Na žalost nisam predavala španjolski, ali sam predavala francuski u vašem susjedstvu u OŠ
Vladimira Nazora na Jordanovcu i ponosna sam na svoje đake koji su vrlo uspješni. Jedna
učenica je šefica zaklade Placido Domingo, a jedna druga učenica koju sam uvijek ohrabrivala
da crta postala je art direktorica, znači glavna dizajnerica jedne izdavačke kuće u Milanu.
INTERVJU SA
ŽELJKOM HORVAT
VUKELJA
NEMAM VAM JA SMISLA
ZA POEZIJU!!!
Nismo mogli odoljeti, a da našoj gošći ne postavimo još nekoliko pitanja. Nije bilo teško jer je gospođa Željka Horvat Vukelja prilično simpatična i razgovorljiva osoba, ali prije svega iskrena i neposredna.
26
Dogaðanja u školi
Što vam je najdraže raditi u životu? Najdraže mi je umjetnost glazba i najdraže mi je vrijeme provedeno uz glazbu. Volim ići na
koncerte i volim svirati.
Jesu li djeca nekad bila bolja?
Jako dobro pitanje. Nisu bila ni bolja ni gora, samo se promijenio svijet u kojemu živimo.
Djeca su manje više u srcu ista.
Koju ste knjigu prvu napisali?
Prvo sam napisala knjigu koja se nikada nije objavila. Napisala sam je s dvanaest godina pa
sam je pokušala dovršiti sa šesnaest, pa sa dvadeset i dvije godine i eto, nikad mi je nitko
nije objavio, ali nisam se predala.
Jeste li imali jedinica u školi?
Imala sam jedinicu iz tehničkog jer nisam znala nešto ispiliti i plašila sam se na tjelesnom
kozlića. Jako sam se plašila. Ali eto, vidite to vam nije takva strahota, dospjela sam do
mjesta urednice časopisa Modra lasta.
Kada ste počeli pisati? Počela sam pisati pričice s osam, devet godina. To su bile male pričice.
Koja je najdraža knjiga koju ste napisali?
Najdraža knjiga koju sam napisala je Hrabrica.
Pišete li poeziju? Nemam ja smisla za poeziju. Za ono što nemam smisla, tim se onda ne bavim.
Mia Živanović, 6.c i Vanja Markovinović, 6.c
Bilo nam je teško rastati se od naše gošće. Kao da se poznajemo godinama..
27
Na ulazu nas je
dočekao visoki
ponosni bor.
Vesela lica su nas
svuda pratila.
BOŽIĆNI SAJAM
SLIČICE S BOŽIĆNOG
SAJMA
Dogaðanja u školi
Marketinške
sposobnosti su bile
na visokoj razini.
Cijene su padale u svakom trenutku.
Neki
su davali sve od
sebe
za svoj razred.
BOŽIĆNI SAJAM
Moda 1920- ih bila je pod utjecajem tehnoloških dostignuća i izuma novih materijala. Prirodne tkanine poput pamuka i
vune bile su popularne. Svila je bila vrlo željena zbog svoje kvalitete i raskoši, ali je bila skupa zbog ograničenih količina.
Krajem 19. stoljeća umjetna svila je prvi put proizvedena od celuloze u Francuskoj. Nakon što je patentirana u SAD-u, 1910. prvi put se proizvela za američko tržište, a to je vlakno postalo poznato kao viskoza. Čarape od viskoze postale su popularne u dekadi kao zamjena za svilene.
Donje rublje se također proizvodilo od viskoze.
Za razliku od prošlih razdoblja kada se odjeća kopčala vezivanjem i gumbima, u ovom desetljeću razvili su se drukeri i metalne kukice za brže oblačenje.
MODA DVADESETIH
Dječačka figura
U 20-im godinama prošlog stoljeća ženama se po prvi put vide koljena.
Dječački izgled postaje popularan, grudi i bokovi nisu izraženi, nosi se bob frizura ili Marcel kovrče.
Moda je bila boemska i predstojeća za svoju dob.
POZNATE LIČNOSTI U MODI
Coco Chanel
Svojom je odjećom stvorila sliku neovisne i samopozdane žene
Elsa Schiaparelli
Najveća konkurencija Coco Chanel
Salvatore Ferragamo
Poznati dizajner cipela
30
Moda
Dani kruha
Page 31
MODNI DETALJI
šeširi perje
biseri, perle i rukavice
male torbice
nestrukirane haljine
(ravnog kroja do koljena)
salonke
To je bilo razdoblje Art Deco-a.
Art Deco je kratica od francuskog izraza art dècoratif („dekorativna umjetnost”), pojam nastao na izložbi dekorativne umjetnosti u Parizu 1925. godine. Od 1920.-1930. javio se kao stil u modernoj umjetnosti u Europi i SAD-u vezana za secesiju (art nouveau) i Wiener Werkstätte. Bila je prisutna u svim područjima umjetničkog oblikovanja života. ).
U Hrvatskoj je Art Deco prisutan od 1920-tih na svim područjima oblikovanja: keramike, plakata, sitne plastike, scenografije itd. U arhitekturi je uočljiv na više javnih objekata (npr. hotel Dubrovnik i pročelje Name u Zagrebu
Mihovil Gunjača, 8.d i Bruno Čengić 8.d 31
Matea Bajs, 5.d
32
Zabavne stranice
Sultan Sulejman
Jednom jako davno, sultan Sulejman je glumio u najboljoj i najgledanijoj sapunici Sulejman Veličanstveni. Međutim, njegovi sluge su mu donijele vijest iz Hrvatske da više nije turska sapunica u modi, već je na prvom mjestu po gledanosti hrvatska sapunica Larin izbor. Sultan Sulejman se jako razljutio i poslao svojih najboljih petsto vojnika na Hrvatsku.
Naravno, Hrvatsku i Larin izbor je obranio kralj Tomislav poslavši vojnike nazad u Tursku.
Dorian Bašagić, 6.a
Ili tko će izmisliti najsmješniji i najzabavniji mit!
Kobna ljubav
Nefertiti je Tutankamonu bila jako bliska
prijateljica. Jedne večeri su zajedno
objedovali. Nakon toga se Tutankamon nije
dobro osjećao i ubrzo je umro. Nitko u Egiptu
nije znao od čega je preminuo. Nekoliko dana
kasnije umire i Nefertiti od nepoznate bolesti.
Nefertiti i Tutankamona su zajedno
mumificirali i sahranili. Njezina tajna je
otkrivena tek nakon nekoliko stoljeća kada su pronašli grobnicu i skrivenu poruku tj.
priznanje za ubojstvo Tutankamona.
Zašto ga je ubila?
Nefertiti je bila u vezi s Tutankamonom. Nefertitina sluškinja je pratila Tutankamona i
vidjela ga s Kleopatrom. To je i rekla Nefertiti. Naravno, Kleopatra je uskoro bila
mrtva, a kako Tutankamon nije znao da je upravo Kleopatru ubila Nefertiti, nastavio je
vezu s njom. Bilo je to kobno za njega, zar ne?
Ruža Perić, 6.a 33
Zabavne stranice
IZ JEDNE UČIONICE OŠ BUKOVAC
Profesorica: Gdje rastu masline?
Učenik: U Hrvatskom zagorju!
Razred: Ha-ha-ha!!!
Profesorica: Dobro, budući da si ti podrijetlom iz
Dalmacije, vjerojatno znaš bolje od nas da masline rastu
u Hrvatskom zagorju, a ne u Dalmaciji.
34
Zabavne stranice
Razgovaraju dva učenika telefonom.
Prvi kaže: Čuj, mi smo danas učili što
je brojnik, a što nazivnik. Meni ništa nije jasno.
Drugi odgovara: Ti si mene nazvao, ti
si nazivnik. Ja sam brojio, ja sam brojnik.
35
Život
Miris svježeg kruha, čaša toplog mlijeka svaki dan me čeka.
Zagrljaj mame i tate prije spavanja dobijem uvijek i želim da to traje zauvijek.
Svako jutro osjetim miris kolača koje je pripremila baka s puno maka.
Život svoj jako volim jer je pun smijeha i čarobnih osmijeha.
Fran Ivančević, 6.c
Jesenje jutro
Probudila sam se. Svježi
zrak je ušao kroz prozor
u sobu. Vrijeme je za
školu. Izlazim van, a
neočekivano uletim u
šarenilo boja. Sve je
prskalo od jeseni. Vjetar
je nosio lišće preda
mnom. Unijela je radost
u moj život.
Nina Maskalan, 6.c
Pi šemo, crtamo, ...
Moj život
Moj život je lijep
Kao cvijet.
Moj život je plavi
dijamant.
Moj život je
zabava.
Luka Raos, 6.c
36
Nevrijeme u mojoj glavi
U mojoj glavi svačega ima
želje za torbom i cipelama.
Razmišljam i ne znam što da radim,
sve što radim dobro ne napravim.
Ništa mi ne ide za rukom,
sve mi se događa s mukom
To je zato što mi je u glavi zbrka,
svaki korak je za mene utrka.
Lina Ćuk, 8.b
Pi šemo, crtamo, ...
Oblaci u mojoj glavi
Oblaci lete
nemirno nebom,
užurbano.
Oblaci su
jako zaljubljeni
i grle se.
Nevrijeme
u mojoj glavi zbog nje
te cure predivne.
Karlo Dokmanić, 8.b
Rijeka što se
zove život
Premda sam još jako
mlada
te priznajem, mama još
uvijek sa mnom vlada
nikome ne mogu ni reći
koliko ushićeno jedva
čekam teći
tom rijekom što se zove
život.
Život moj,
možda ne tako uzbudljiv
kako tvoj,
čekam nasmiješenog lica
i nestrpljivo koračam u
svaki sljedeći dan.
Veronika Hađina, 6. d
37
Pismo prijateljici s drugog planeta
Draga moja prijateljice s drugoga planeta,
pozivam te da posjetiš moj plavi planet. Njegovo ime je Zemlja. Zovu ga
plavim planetom jer ima više vode nego kopna. Na njemu se nalazi i mala zemlja u
kojoj ja živim.
Ta mala zemlja zove se Hrvatska. Iako je mala, za mene je jedinstvena
jer ima puno prirodnih ljepota. Ima i za mene najljepoše plavo more na svijetu, a
to je Jadransko more. Lijepo je sjediti na njegovoj obali i slušati šum mora. Tu
su još i Plitvička jezera sa svojih šesnaest prekrasnih jezera, grad Dubrovnik,
prekrasni otoci, i naravno, grad Zagreb u kojem ja živim.
Voljela bih da me posjetiš i da provedemo vrijeme zajedno. Posjetile
bismo jedno malo, ali meni vrlo posebno mjesto. To je ličko selo Smiljan. U
njemu je rođen moj djed, a ja u njemu provodim svako ljeto. Prepuno je šuma i
livada po kojima uživam trčati. Odvela bih te u Muzej Nikole Tesle, slavnoga
izumitelja koji je rođen u Smiljanu. U Muzeju možeš vidjeti mnoge njegove
izume. Posjetile bismo i njegovu rodnu kuću, a nakon Muzeja i rodne kuće bismo
otišle na ručak k mojoj baki koja bi pripremila domaću janjetinu. Upoznala bih te
sa svojim prijateljicama Ivom i Majom. Popodne bismo provele u igri,
istraživanju i branju gljiva i šumskih plodova. Navečer bismo otišle u Gospić na
sladoled i razgledale bismo zanimljive dućane u kojima bih ti kupila ličku kapa za
uspomenu na tvoj prvi posjet Hrvatskoj i Zemlji.
Draga prijateljice, nadam se da će ti se svidjeti na mom planetu te da ćeš
opet doći kako bi posjetila i vidjela sve ono što nisi uspjela prvi puta. Nadam se
da ću i ja uspjeti posjetiti tvoj planet o kojem si mi puno pričala. Jedva čekam
naš susret!
Tvoja Ema
Ema Mašala, 5.b
Pi šemo, crtamo, ...
38
Izradili:
Filip Mihalj, 2.c
i
Luka Kanceljak, 2.c
Pi šemo, crtamo, ...
39
Izradile:
Lara Radičević , 2.c
i Fanny Minić, 2.c
