Red. prof. dr. sc. RATKO ZELENIKA

SINOPSIS IZ KOLEGIJA

EKONOMIKA OSIGURANJA

Rijeka, 2009.

1

ISPITNA PITANJA IZ TEMATSKE CJELINE OSIGURANJE 1. Obrazložite pojam osiguranja, posebice kao ekonomsku kategoriju ili ekonomski institut, a

posebice kao pravnu kategoriju ili pravni institut. Osiguranje kao ekonomska kategorija (ekonomski institut): • privredna djelatnost koja služi zadovoljenju neke ekonomske potrebe. (Misli se na potrebu ekonomske

sigurnosti u slučaju nastanka osiguranog slučaja). Kao pravna kategorija (pravni institut): • odnos koji nastaje na osnovu ugovora ili zakona u kome jedna strana, osiguratelj, preuzima obvezu da

drugoj strani, osiguraniku ili trećem licu u čiju korist se osiguranje zasniva (korisniku, beneficijaru) nadoknadi štetu kod imovinskog osiguranja, odnosno isplati ili isplaćuje određenu svotu novca kod osobnog osiguranja, u slučaju da nastupi predviđeni događaj (osigurani slučaj) i uz uvjet da mu osiguranik uplaćuje određene iznose novca u predviđenim rokovima (premije osiguranja).

2. Što vam je poznato o razvoju osiguranja u prvobitnoj zajednici, u starom vijeku, u novom vijeku, u staroj Jugoslaviji, u bivšoj SFR Jugoslaviji i u Republici Hrvatskoj?

STARI VIJEK: Osiguranje nastaje kroz međusobno udruživanje privrednika, u svrhu raspodjele eventualne štete. Tako se, npr., u starom vijeku sudionici karavana dogovarali da će zajednički snositi štetu učinjenu nekom, pojedinom sudioniku uslijed napada pustinjskih razbojnika. Na taj način oni su smanjivali rizik od individualnih propasti, jer da je bilo tko od njih bio napadnut, on ne bi propao (ostali sudionici bi mu ustupili svaki po dio vlastitog tereta). Radi se o prirodnim zajednicama rizika, formiranim za obranu od opasnosti bilo koje vrste u okviru porodice, rodbine, seoske ili plemenske zajednice (npr. zajednice za pokrivanje pogrebnih troškova, i dr.). SREDNJI VIJEK: Zajednice rizika u smislu osiguranja pojavljuju se tek u okviru cehova i gildi koje svojim članovima osiguravaju naknadu štete od pojedinih rizika. To je doba u kojem oživljava trgovina, naročito pomorskim putem, te se pojavljuju I prvi ugovori o osiguranju. Osiguranje se razvija kao posao, i dobiva dva osnovna elementa: premiju (doprinos za rizik) i naknadu (osigurninu, koju treba platiti u slučaju ostvarenja ugovorenog rizika). U to vrijeme poslom osiguranja su se bavili pojedinci, trgovci koji su za preuzete obveze jamčili svojom imovinom. Međutim, rastom svjetske trgovine i rizici su bivali sve veći, te se ukazala potreba da određeni rizik istodobno preuzme više samostalnih trgovaca (npr. Lloyd's). Svaki od njih preuzima udjele u pojedinim rizicima u skladu sa svojim financijskim mogućnostima. (Radi se o prvim oblicima suosiguranja). NOVI VIJEK: Dolazi do komercijalizacije osiguranja. U XVII st. razvija se u Europi premijsko osiguranje protiv požara, a počinje i osiguranje osoba (vezano za plovidbu, za slučaj zarobljavanja od strane gusara i plaćanje otkupnine). Osiguratelji su velika poduzeća. Kasnijim razvojem nastala su i osiguravajuća društva, koja raspolažu sa većim kapitalom, i koja sa većim kapacitetom preuzimaju rizike. To su uglavnom dionička društva. U SFRJ organizacija osiguranja razvijala se u skladu sa osnovnim principima razvoja ondašnje privrede (centralizacija poslovanja). Bio je osnovan Državni osiguravajući zavod-DOZ, sa središtem u Beogradu. Tek 1986. formirali su se samostalni osiguravajući zavodi.

2

3. Kakvu važnost ima osiguranje u Republici Hrvatskoj? Izravni cilj osiguranja sastoji se u pružanju osiguranja osiguranicima koji su izloženi raznim opasnostima i davanju naknade za eventualnu štetu koju bi oni pretrpjeli uslijed ostvarenja tih opasnosti. Danas se trgovina i transport robe, a naročito morskim putem ne mogu zamisliti bez osiguranja. Bez obzira na napredak u izgradnji i sigurnosti brodova havarije nisu rijetke pa stotine brodova potone tijekom godine. Osiguranje omogućava također trgovačkim firmama da naprave točne proračune za svoje poslovanje jer su poznate nabavne i prodajne cijene robe, ali i cijene prijevoznih usluga i premijske stope. Transportno osiguranje pruža sigurnost svim sudionicima u međunarodnoj trgovini koja je neobično važna jer danas prodavatelji i kupci često i ne vide robu koja je prednost njihovih transakcija. Kako ta roba prolazi kroz mnoge ruke ako se dogodi neko oštećenje jako je teško utvrditi tko je za to kriv pa je naknade te štete jedino moguća zahvaljujući institutu osiguranja. Osiguranja u privredi imaju i značajnu akumulacijsku funkciju jer se kroz premije akumuliraju znatni fondovi osiguranja koji prvenstveno služe za naknadu štete, ali i za investiranje i ulaganje u gospodarski razvoj. 4. Obrazložite vrste osiguranja prema prirodi rizika (pomorsko, kopneno i zračno osiguranje). NEDOSTAJE ZRAČNO OSIGURANJE! Podjela osiguranja prema prirodi rizika jedna je od najstarijih podjela osiguranja i dijelimo ih na pomorska i kopnena. Ova podjela ukazuje na različitosti koje postoje između ovih vrsta osiguranja i one se očituju ne samo u rizicima i predmetima koji su podložni tim rizicima nego i u pravnim propisima koji se odnose na ta osiguranja kao i u samoj praksi i tehnici osiguranja. Pomorska osiguranja regulirana su propisima koji su obično sastavni dio pomorskog prava i razlikuju se od propisa koji se odnose na kopneno osiguranje. Još jedna karakteristika pomorskih osiguranja utječe na razliku između ovih vrsta osiguranja. To je činjenica da su pomorska osiguranja orijentirana uglavnom na međunarodnu trgovinu i plovidbu pa tako ta osiguranja sadrže neke principe i rješenja koji se javljaju u međunarodnom osiguranju i koja se bitno razlikuju od principa i rješenja u pretežno domaćim kopnenim osiguranjima. U današnje vrijeme ovakva podjela ipak gubi na značenju jer dolazi do razvoja integralnog transporta. Tako se za osiguranje robe koja se prevozi osim morem i drugim granama prometa primjenjuje jedinstveni pravni režim osiguranja i to pomorsko-pravni. Znači pomorsko osiguranje obuhvaća osiguranje pomorskih brodova i brodova unutrašnje plovidbe, osiguranje robe u multimodalnom prijevozu, osiguranje brodova u izgradnji, osiguranje kontejnera, osiguranje odgovornosti pomorskih vozara i odgovornosti brodopopravljača, osiguranje vozarine, osiguranje troškova i drugih interesa. Osim toga u nekim državama propisi pomorskog osiguranja se odnose i na zračni prijevoz pa se s pravom danas obično vrši podjela na transportno i ostala imovinska osiguranja. 5. Obrazložite vrste osiguranja prema predmetu osiguranja (tj. imovinsko osiguranje, osiguranje osoba i osiguranje pravnog odnosa). IMOVINSKO OSIGURANJE: Svrha ovog osiguranja je naknada štete koja se može dogoditi imovini osiguranika u slučaju nastanka osiguranog događaja. Pod imovinom se podrazumijeva određena stvar (pokretna ili nepokretna), imovinski interes ili životinja (domaća ili određena vrsta drugih životinja).

Osiguranje imovine obuhvaća: 1) osiguranje industrije (osiguranje strojeva, objekata, garancija, robe...) 2) civilna osiguranja (osiguranje civilnih objekata, imovine u tim objektima...) 3) osiguranje poljoprivrede (osiguranje životinja, usjeva i plodova)

3

4) osiguranje motornih vozila (osiguranje motornih vozila za kopno: cestovna i tračna mot. vozila) 5) osiguranje opće odgovornosti (osiguranje građanske odgovornosti, a ne krivične, koja može proizaći

iz obavljanja djelatnosti, iz zagađivanja ili iz čisto imovinskih šteta). OSIGURANJE OSOBA: Odnosi se na život, zdravlje i radnu sposobnost čovjeka. Specifičnost ovog osiguranja je da je osiguratelj dužan isplatiti ugovorenu svotu kada nastupi ugovoreni slučaj, i nema pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za nastupanje osiguranog slučaja. Isplata osiguratelja za smrt, ozljedu tijela ili zdravlja u ovom osiguranju ima karakter odštete, a ne isplate ugovorene svote. Osiguranje osoba odnosi se na:

1) osiguranje života 2) osiguranje od nesretnog slučaja.

OSIGURANJE PRAVNOG ODNOSA (ili kreditno osiguranje): U okviru pravnog odnosa predmet osiguranja može biti: 1. tražbina - Može se osigurati samo osiguranikovo potraživanje (tražbina), ali ugovaratelj osiguranja

može (teoretski) biti i osoba kojoj potraživanje ne pripada. 2. dugovanje - I ovdje ugovaratelj ne mora biti i osiguranik, ali osiguranik mora biti osoba koja je

dužnik. 3. izdaci i troškovi - Kod izdataka, svota koja je predmet osiguranja već mora biti plaćena (a osigurava

se za slučaj da protuusluga nije izvršena, odnosno da roba nije isporučena): npr. osiguranje vozarine koja je već plaćena. Kod troškova predmet osiguranja su budući troškovi, dakle oni koji u vrijeme sklapanja ugovora još ne postoje, ali bi mogli uslijediti: npr. osiguranje plaće radniku mora biti plaćena iako nije radio.

4. odgovornost - Osiguratelj se obaveže da će osiguraniku isplatiti iznos koji on, na temelju odgovornosti za naknadu štete, mora platiti svom vjerovniku. Osiguranje odgovornosti može se odnositi na štetu iz:

- ugovornog ili - izvanugovornog odnosa.

Primjer za ugovornu odgovornost: osiguranje odgovornosti poslodavca za tjelesne ozlijede njegovih radnika. Primjer za izvanugovornu odgovornost: osiguranje odgovornosti vlasnika automobila za štetu prouzrokovanu automobilom trećim osobama.

5. izmakla dobit - Osiguratelj se obavezuje da će osiguraniku nadoknaditi i izmaklu dobit koja je nastala oštećenjem stvari ili nečeg drugoga. Npr. kod osiguranja osoba osiguratelj plaća i izgubljenu zaradu osiguranika koji je nesposoban za rad zbog povrede uzrokovane nastupom osiguranog slučaja.

6. Obrazložite vrste osiguranja prema načinu nastanka (tj. obvezatno osiguranje I dobrovoljno osiguranje). OBVEZATNO OSIGURANJE: U RH zakonom je propisano:

1) Obvezno osiguranje u prometu, koje obuhvaća: • osiguranje putnika u javnom prijevozu od nesretnog slučaja • osiguranje korisnika odnosno vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim

osobama • osiguranje u zračnom prometu od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

4

2) Osiguranje imovine od posljedica potresa: • štetnim događajem se smatraju I potresi što prethode glavnom udaru u njegovom području te

smirivanje tla nakon glavnog udara. DOBROVOLJNO OSIGURANJE: Jest ono osiguranje koje ne podliježe zakonskoj obvezi, već se ugovara uslijed slobodne volje osiguranika, a njegov predmet mogu biti:

• osiguranje imovine • transportno osiguranje • kreditno osiguranje (osiguranje pravnog odnosa) • osiguranje osoba.

7. Obrazložite vrste osiguranja prema načinu izravnanja rizika (osiguranje, suosiguranje,

reosiguranje i pul za suosiguranje i reosiguranje) NEDOSTAJE PUL ZA REOSIGURANJE I SUOSIGURANJE! (POGLEDATI PITANJE 29) Osiguranje. Osiguranje je institucija koja nadoknađuje štete nastale u društvu, u njegovoj privredi ili kod ljudi uslijed djelovanja rušilačkih sila ili nesretnih slučajeva tj. pruža ekonomsku zaštitu osiguranicima od tih djelovanja. Osiguranje u biti predstavlja udruživanje svih onih koji su izloženi istoj opasnosti sa ciljem da svi oni zajednički podnesu štetu koja će zadesiti samo neke od njih. Osnova osiguranj leži u načelu uzajamnosti i solidarnosti. Preko osiguranja se izjednačavaju rizici tj. izravnavaju se na prihvatljivom, mnogo nižem nivou - atomiziraju se i to usitnjavanje krupnih šteta je tehnička suština osiguranja. Suosiguranje. Suosiguranje je sudjelovanje dvaju ili više osiguratelja izravno u sklapanju jednog ugovora o osiguranju tako da svaki osiguratelj preuzima pokriće određenog dijela rizika. To znači da svaki osiguratelj na sebe preuzima u izravno pokriće dio rizika i njegova se obveza odnosi samo na taj dio. U ugovoru suosiguranja stvara se izravna, lančano povezana obveza nekoliko suosiguratelja prema istom osiguraniku koji horizontalnom razdiobom jednog rizika individualno preuzimaju svoj dio obveze, tj. pokrivaju svoj dio sudjelovanja u snošenju rizika. U takvoj raspodjeli niti jedan osiguratelj ne odgovara za obvezu drugog. Reosiguranje. Osiguratelj može dio svoje obveze iz ugovora o osiguranju prenijeti u reosiguranje tj. u pokriće drugog osiguratelja - reosiguratelja. Reosiguratelj nije izravno obvezan osiguraniku, a osiguranik ne zna niti mora znati za to jer on svoje pravo ostvaruje direktno iz ugovora o osiguranju. Reosiguranje je neizravna podjela obveza iz osiguranja, zapravo osiguranje samog osiguratelja za dio obveze što je ne može pokriti raspoloživim sredstvima. Stoga je reosiguranje vertikalna podjela rizika koji se u odnosu osiguranik - osiguratelj ne mijenja, ali se zato zaustavlja ili ne zaustavlja kod jednog reosiguratelja. 8. Što je suosiguranje i u čemu je bit ekonomskopravnog izravnanja rizika? Suosiguranje je izravno sudjelovanje dvaju ili više osiguratelja u sklapanju jednog ugovora o osiguranju, tako da svaki osiguratelj preuzima pokriće određenog dijela rizika. Suosiguranje je raspodjela jednog rizika na nekoliko dijelova koje svaki suosiguratelj preuzima u izravno pokriće iz zajedničkog ugovora ili zajedničke police osiguranja. U suosiguranju nastaje izravni odnos između osiguranika i svakog pojedinog suosiguratelja. Obveza se ograničuje na određeni dio rizika, odnosno osiguranog predmeta.

5

U ugovoru o suosiguranju stvara se izravna lančano povezana obveza nekoliko suosiguratelja prema istom osiguraniku, koji izravnom, tzv. horizontalnom razdiobom jednog rizika individualno preuzimaju svoj dio obveza. Izravna obveza suosiguratelja podrazumijeva izravnu naknadu štete kada se ostvari osigurani slučaj. U takvoj raspodjeli obveza niti jedan od suosiguratelja ne odgovara za obvezu drugog suosiguratelja. Samostalnost i nezavisnost obveze svakog suosiguratelja u skladu je s osnovnim načelom izravnanja rizika i pokrića dijela obveza koji prelazi raspoloživa tehnička sredstva osiguratelja. Osiguratelj nudi dio rizika u suosiguranja jer ponekad nema uvjeta da sam preuzme cijelu obvezu, kao i zbog disperzije rizika.

9. Što je reosiguranje i u čemu je bit ekonomskopravnog izravnanja rizika? Reosiguranje predstavlja osiguranje osiguratelja. To je sekundarna raspodjela obveza iz osiguranja tj. osiguranje osiguratelja za dio obveze što ga ne može pokriti raspoloživim sredstvima. Na taj način osiguratelj postaje cedent dijela rizika koji prelazi njegov tehnički kapacitet, a preuzima ga reosiguratelj, sa svim obvezama za cedirani rizik. Reosiguratelj se, temeljem ugovora o reosiguranju, obvezuje osiguratelju naknaditi svoje sudjelovanje u dijelu rizika koji je preuzeo u svoje pokriće. Reosiguranje predstavlja neizravnu raspodjelu obveza iz osiguranja jer reosiguratelj nije izravno obvezan prema osiguraniku, a isto tako predstavlja vertikalnu podjelu rizika, koji se u odnosu osiguranik - osiguratelj ne mijenja. 10. Koje su bitne razlike između osiguranja, suosiguranja, reosiguranja, P&I osiguranja te

pool-a za osiguranje i reosiguranje? Bitne razlike sastoje se u tome da li jedan ili više osiguratelja ima obvezu prema osiguraniku, da li se radi o izravnoj ili neizravnoj obvezi, odnosno horizontalnoj ili vertikalnoj razdiobi rizika, te da li se raspodjela obveza provodi automatski ili se ona temelji na prethodno sklopljenom ugovoru. Kod osiguranja se radi o jednom osiguratelju koji je izravno odgovoran osiguraniku, kod suosiguranja se radi o dva ili više osiguratelja koji su izravno odgovorni osiguraniku (horizontalna raspodjela rizika), a kod reosiguranja se radi o osiguranju osiguratelja, koji u ovom slučaju postaje osiguranik, te se pritom ostvaruje sekundarna raspodjela rizika (vertikalna), a reosiguratelj nije izravno odgovoran osiguraniku iz originalnog ugovora o osiguranju. P.&I. klubovi i pool-ovi su karakteristični u osiguranju odgovornosti brodova za štete nanijete trećim osobama. Pritom se prava i obveze iz osiguranja automatski dijele između više osiguratelja, a pojedini član ne istupa direktno sa svojim pravima i obvezama prema osiguraniku već garanciju daje cijela organizacija. To je u biti specifičan oblik reosiguranja. 11. Obrazložite svrhu i ciljeve reosiguranja! Svrha reosiguranja je u indirektnom sudjelovanju u pokriću rizika osiguratelja. No, ta funkcija obavlja se samo pod pretpostavkom da postoji valjani osiguravajući odnos između osiguratelja i osiguranika. Reosiguranje tako omogućuje osiguratelju pokriće velikih i teških rizika, te održavanje likvidnosti poslovanja, a isto tako mu omogućuje da pri zaključivanja ugovora o osiguranju ne primjenjuje selekcioniranje rizika.

6

12. Obrazložite osnovne vrste reosiguranja! Vrste reosiguranja razlikujemo prema sadržaju, načinu pokrića, načinu nastanka obveze iz reosiguranja, sustavu i načelima pokrića iz ugovora o reosiguranju. Pri tom razlikuju se aktivno i pasivno, obvezno i dobrovoljno, zatim potpuno, proporcionalno i neproporcionalno reosiguranje te reosiguranje svota i reosiguranje šteta. Aktivno i pasivno reosiguranje predstavlja raspodjelu rizika bez sudjelovanja i utjecaja osiguranika jer ne dolazi do promjene ugovornog odnosa između osiguranika i osiguratelja. Pasivno reosiguranje je ustupanje dijela obveza u pokriće reosiguratelja, a aktivno reosiguranje je preuzimanje rizika u pokriće reosiguratelja. U obveznom reosiguranju osiguratelj se obvezuje da će sve rizike navedene u ugovoru reosigurati na određeni način, čime se stvara obveza osiguratelja prema reosiguratelju. U dobrovoljnom reosiguranju ugovor se zaključuje po slobodnoj volji osiguratelja. Reosiguratelj pritom može ocijeniti konkretan rizik prije preuzimanja obveze reosiguranja. Potpuno reosiguranje podrazumijeva ustupanje cjelokupne obveze iz ugovora o osiguranju u pokriće reosiguranja. Proporcionalno reosiguranje je ono kod kojeg osiguratelj i reosiguratelj u jednakoj proporciji dijele obvezu iz osiguranja. Neproporcionalno reosiguranje podrazumijeva da osiguratelj samostalno određuje visinu svoje obveze, a ostatak obveze snosi reosiguratelj neograničeno ili limitirano. 13. Obrazložite relevantna načela ugovora o reosiguranju! Relevantna načela su načelo dobrovoljnosti, načelo savjesnosti i povjerenja, načelo obeštećenja i načelo istovjetnosti sudbine. Načelo dobrovoljnosti je bitno za uobičajeno funkcioniranje reosiguranja i zbog toga što je reosiguratelj u potpunosti upućen na osiguratelja, kako u davanju točnih i potpunih podataka o rizicima koji se reosiguravaju tako i u vođenju samog reosiguranja. Načelo savjesnosti i povjerenja podrazumijeva da reosiguratelj očekuje korektno poslovanje osiguratelja, jer mu reosiguratelj omogućuje razvoj posla, a osiguratelj ne smije zlouporabiti povjerenje koje mu je pruženo, već mora čuvati interese reosiguratelja. Načelo obeštećenja proizlazi iz činjenice da osiguratelj može tražiti naknadu iz reosiguranja samo ako je pretrpio štetu po nekom riziku koji je reosiguran, pri čemu maksimalna naknada koju osiguratelj može tražiti iz reosiguranja ne može biti veća od naknade koju je on platio svom osiguraniku. Načelo istovjetnosti sudbine podrazumijeva da reosiguratelj slijedi sudbinu osiguratelja, kako u pogledu reosiguranih rizika tako i u pogledu načina na koji je šteta likvidirana. 14. Koji su bitni i nebitni elementi ugovora o reosiguranju i obrazložite bitne elemente?! Prema načelu slobode ugovoranja stranke iz ugovora o reosiguranju slobodno svojom voljom određuju sadržaj ugovornog odnosa. Stranke se moraju sporazumjeti o minimumu elemenata ugovornog odnosa, a to su bitni elementi ugovora o reosiguranju. Bitni elementi su slijedeći: • predmet reosiguranja, a to je zapravo predmet ugovora o osiguranju, tj. to je ono što čini predmet

obveza i prava cedenta (osiguratelja) i reosiguratelja, • rizik reosiguranja, a to je dio rizika iz ugovora o osiguranju. i rizik reosiguranja kao neizvjestan

događaj ima svoja obilježja, kao da događaj mora biti moguć, događaj mora biti neizvjestan, neovisan o volji osiguranika ili korisnika osiguranja i događaj mora biti budući. Osnovne skupine rizika su osnovni, dopunski, ratni i politički te isključeni rizici. Dio rizika iz direktnog osiguranja, odnosno rizik reosiguranja se disperzira ili atomizira na više reosiguratelja ili između više reosiguratelja (retrocesija),

7

• reosigurana svota ili svota reosiguranja, a to je dio svote osiguranja koju je cedent primio, odnosno ustupio u pokriće reosiguranja. Tu će svotu isplatiti reosiguratelj cedentu iz ugovora o reosiguranju ako nastupi osigurani slučaj,

• premija reosiguranja, koja je po pravnoj prirodi iznos na koji reosiguratelj ima pravo od cedenta iz ugovora o reosiguranju, to je naknada koju reosiguratelj prima od cedenta u zamjenu za obećanu prestaciju ili svotu reosiguranja. Uplatom premije reosiguranja reosiguratelj preuzima obvezu iz ugovora o reosiguranju. Kada cedent plati premiju reosiguranja, stječe svoja prava iz ugovora o reosiguranju. S ekonomskog motrišta premija reosiguranja je cijena rizika, odnosno cijena reosiguranja. Premija reosiguranja je zapravo dio premije direktnog osiguranja koja se disperzira na više reosiguratelja ili između više reosiguratelja (retrocesija).

Nebitni elementi ugovora o reosiguranju su npr. uvjeti reosiguranja, dijeljenje sudbine, klauzula propusta, način obračuna i plaćanja premije, utvrđivanja i plaćanje štete ...

15. Obrazložite ugovor o ekscedentnom reosiguranju! Ugovor o ekscedentnom reosiguranju je ugovor pri kojem osiguratelj zadržava za sebe jednake veličine rizika svakog osiguranja, a u reosiguranje predaje viškove iznad tako postavljene granice. Osiguratelj utvrđuje vlastiti samopridržaj ili prioritet do kojeg sam snosi rizik. Ovakav ugovor je dosta rizičan za reosiguratelja i prilično je neujednačen s aspekta mogućnosti šteta, pa reosiguratelj, da bi osigurao sebe, dalje sklapa ugovore o reosiguranju, što se zove retrocesija, te na taj način nastoji iznivelirati preuzete rizike. 16. Obrazložite ugovor o kvotnom reosiguranju! Ugovor o kvotnom reosiguranju primjenjuje jedinstvenu kvotu, postotak, za sve poslove osiguranja koji se daju u reosiguranje. Ovaj je ugovor povoljniji za reosiguratelja jer u reosiguranje dobiva jedinstvenu kvotu svih rizika, odnosno ovdje osiguratelj ne utvrđuje samopridržaj već predaje jednaki postotak boljih i slabijih rizika. 17. Obrazložite ugovor o kvotno-ekscedentnom reosiguranju! Ovaj ugovor predstavlja kombinaciju ugovora o kvotnom i ugovora o ekscedentnom reosiguranju. Tim ugovorom se prvo utvrđuje jedinstvena kvota koja se može reosigurati, a putem ekscedenta se mogu i povrh ugovorene kvote reosigurati veći i teži rizici, odnosno rizici koji i nakon ustupanja kvote prelaze tehničke mogućnosti osiguratelja. Na taj način se smanjuje opasnost težih posljedica za osiguratelja u slučaju većih štete, a ovakav je ugovor povoljan i za reosiguratelja jer u kvoti dobiva prosječnu rizičnost, odnosno ne prevladavaju samo teži rizici kao u ekscedentnom reosiguranju. 18. Obrazložite ugovor o reosiguranju viška rizika! Ovaj ugovor djeluje tek onda kada osigurana svota ili vrijednost osiguranog interesa u ugovoru o osiguranju na koji se proteže djelovanje reosiguranja prelazi određenu granicu, određeni samopridržaj osiguratelja. Ovakvim se ugovorom ne ograničava mogućnost da osiguratelj zadrži samopridržaj u svom pokriću već ga može reosigurati kod drugog reosiguratelja. Reosiguratelj se nastoji ograditi od prevelikih obveza pa svoje maksimalno pokriće ograničava odgovarajućim klauzulama ugovora.

8

19. Obrazložite ugovore o reosiguranju šteta, tj. ugovor o osiguranju "drugog rizika", ugovor o reosiguranju ekscedenta šteta i ugovor o reosiguranju viška godišnjih šteta!

Općenito, kod ugovora o reosiguranju šteta obveza se reosiguratelja određuje prema visini štete. Premija se plaća proporcionalno od ukupne godišnje premije osiguratelja za reosigurane poslove osiguranja. Osiguratelj sam određuje štete što će ih sam snositi, a taj iznos se zove prioritet, pri čemu nije dozvoljeno reosiguranje prioritete osiguratelja kod drugog reosiguratelja. Ugovor o osiguranju "drugog rizika" podrazumijeva pojedinačno pokriće štete ako prelazi iznos prioriteta osiguratelja. Samopridržaj, odnosno prioritet osiguratelja vrijedi po jednoj šteti te reosiguratelj ne pokriva štete čiji je iznos ispod određene svote po slučaju. Ugovor o reosiguranju ekscedenta šteta pokriva sve štete koje prelaze visinu prioriteta osiguratelja po jednom događaju, bez obzira da li se radi o jednom ili više ugovora o osiguranju, i po tome se razlikuje od prethodne vrste ugovora. Ugovor o reosiguranju viška godišnjih šteta još se zove i reosiguranje gubitka jer se ugovorom pokrivaju sve obveze osiguratelja koje prelaze ugovoreni postotak od ukupne godišnje premije reosiguranja, odnosno reosiguranjem se pokrivaju sve štete kada prekorače prioritetom utvrđeni limit. 20. Obrazložite ugovore prema predmetu reosiguranja, tj. pojedinačni ugovor o reosiguranju, opći ugovor o reosiguranju i ugovor o otvorenom pokriću reosiguranja! Pojedinačni ugovor o reosiguranju se zaključuje za pokriće određenog rizika u određenom poslu reosiguranja, te se reosigruatelj upoznaje sa svim elementima rizika i donosi svoju odluku o preuzimanju tog rizika u svoje pokriće, pri čemu reosiguratelj može ponuđeni rizik i odbiti s obzirom da se radi o dobrovoljnom reosiguranju. Opći ugovor o reosiguranju je onaj kod kojeg osiguratelj i reosiguratelj unaprijed ugovaraju da će reosiguratelj primiti u reosiguranje udio u određenoj vrsti ili portfelju osiguratelja po utvrđenim uvjetima. Ovaj ugovor spada u obvezno reosiguranje. Razlika između pojedinačnog i općeg ugovora je u tome što se pojedinačni sklapa kad je ugovor o osiguranju već sklopljen, a opći se sklapa unaprijed i za ugovoreno razdoblje. Ugovor o otvorenom pokriću reosiguranja je kombinacija pojedinačnog i općeg ugovora o reosiguranju. Zaključuje se kada osiguratelj daje pojedinačne rizike u pojedinačno reosiguranje redovito a ne povremeno. 21. Obrazložite ekonomskopravne odnose sudionika u sustavu reosiguranja, tj. odnos

osiguranik - osiguratelj, odnos osiguratelj - reosiguratelj te odnos retrocedent - retrocesionar!

Odnos između osiguranika i osiguratelja proizlazi iz ugovora o osiguranju, prema kojem se osiguratelj obvezuje osiguraniku da će uz određeni iznos (premiju) ispuniti ugovorenu obvezu (isplatiti osigurninu) ukoliko se ostvare određeni rizici i štete. Dakle, osiguratelj se obvezuje da će prema uvjetima ugovora nadoknaditi osiguraniku štetu koja je nastala kao posljedica osiguranog slučaja, a osiguranik je ovlašten potraživati od osiguratelja naknadu za nastalu štetu pokrivenu osiguranjem. Osiguranik ne mora znati za reosiguranje jer on svoja prava ostvaruje temeljem ugovora o osiguranju. Odnos osiguratelj - reosiguratelj se temelji na ugovoru o reosiguranju, pri čemu dolazi do sekundarne raspodjele rizika. Naime reosiguratelj se obvezuje pokriti dio obveze osiguratelje što ga ovaj drugi ne može pokriti vlastitim raspoloživim sredstvima. Na taj način osiguratelj postaje cedent dijela rizika koji prelazi njegov tehnički kapacitet, a preuzima ga reosiguratelj. Reosiguratelj nije u izravnoj obvezi prema osiguraniku.

9

Pri obrazlaganju odnosa između retrocedenta i retrocesionara treba prethodno definirati pojam retrocesije. Retrocesija predstavlja ustupanje rizika reosiguratelja u pokriće drugog reosiguratelja. Reosiguratelj koji predaje dio primljenog rizika (od osiguratelja) je retrocedent, a reosiguratelj koji prima rizik u svoje pokriće je retrocesionar. Naime, radi se o tome da reosiguratelj može također reosigurati dio obveza koje prelaze njegov kapacitet, i taj se postupak (retrocesija) može ponavljati dok se preuzeta obveza ne može u potpunosti pokriti. Odnos između retrocedecnta i retrocesionara je isti kao i kod reosiguratelja s osigurateljem.

22. Što je to P&I osiguranje ili klupsko osiguranje i u čemu je bit ekonomsko-pravnog izravnanja rizika? Kratica P&I Clubs - eng. "Protecting and Indemnity Clubs". Ti klubovi nastali su u Engleskoj, a kasnije se njihovo djelovanje proširilo i na druge zemlje. Prvi počeci organiziranja klubova i njihova djelovanja (već na početku 19 st.) razdvajali su pojedine vrste osiguranja odgovornosti u specijalizirane vrste klubova kao što su Protecting i Indemnity klubovi. Danas se to odvajanje izgubilo i oni posluju kao jedinstveni klubovi za zaštitu i naknadu. KLUPSKA OSIGURANJA nastala su kao rezultat odbijanja osiguratelja da u potpunosti prihvate osiguranje odgovornosti brodara. Tako da su brodari u velikoj mjeri i sami sudjelovali u pokriću takvih šteta. Osiguratelji su ovo stajalište obrazlagali činjenicom da na taj način i sam brodar posvećuje veću pozornost otklanjanju šteta te da zavisnost takvih šteta i njihova visina uvelike ovisi od subjektivnog ponašanja posade što otežava kalkuliranje i izračunavanje rizičnosti. Slijedom toga, brodari su bili prisiljeni takve rizike pokrivati na temelju samopomoći. Klupska osiguranja su dakle uzajamna udruženja stvorena od samih brodara u obliku klubova za pomorska osiguranja i predstavljaju jedan od vidova disperzije rizika na strani osiguratelja. 23. Obrazložite svrhu i cilj P&I osiguranja! Svrha osiguranja općenito je sprečavanje ili umanjenje financijske nesigurnosti. Kada je riječ o brodaru osiguranje se svodi na financijske posljedice smrti ili ozljede, te gubitka ili štete na imovini, koji nastupe slučajno ili na drugi način. Drugim riječima, događaji koje osigurana osoba ili firma nisu mogli razborito izbjeći niti predvidjeti. Brodovlasnik će imati mnogo različitih zahtjeva prema osiguranju, ali će glavni biti: - pokriće gubitka ili štete na vlastitom brodu (koje se rješava osiguranjem broda) i - pokriće njegove odgovornosti prema trećim osobama (gdje se pojavljuje P&I osiguranje).

Cilj P&I osiguranja je u tome da pokriva slijedeće rizike: 1) smrt, ozljede, bolest, nadoknada plaće i gubitak imovine pomorca 2) repatrijacija i zamjena posade 3) slijepi putnici i izbjeglice 4) spašavanje života posade učlanjenog kluba 5) sudar sa drugim brodom za rizike koji nisu pokriveni policom 6) štete na imovini trećih osoba ( udar u obalu ili lučke instalacije) 7) onečišćenje mora naftom ili drugim mehaničkim nečistoćama 8) odgovornosti za teret (gubitak, manjak, uništenje, prekrcaj tereta i sl.). 9) troškovi izvlačenja olupina ili njihovo uništenje 10) globe proizašle iz različitih prekršaja (npr. krijumčarenje posade, kršenje propisa o emigraciji i

sl.) te troškovi obrane pred raznim sudovima ili drugim državnim tijelima.

10

Osim ovih slučajeva P&I klubovi mogu ponuditi i druge vrste osiguranja. Pokriće odgovornosti prema trećim osobama je poznato kao P&I pokriće. Ostale klase osiguranja koje se obično pružaju su: - ratni rizik - osiguranje vozarine, prekostojnica i obrane (u vezi sa sporovima sa trećim osobama) - osiguranje štrajka 24. Objasnite razloge osnivanja i funkcije P&I klubova! Između 1719. i 1824. g. mnogi brodovlasnici bili su sve manje zadovoljni uvjetima pomorskog osiguranja iz razloga što su postojali monopoli osiguranja ("The Royal Exchange Insurance" i "The London Assurance" - u Engleskoj) kojima su brodovlasnici, prema vlastitoj prosudbi, morali plaćati pretjerano visoke premije osiguranja. Stoga su grupe brodovlasnika osnovale svoja udruženja. Cilj tih udruženja bilo je pružanje UZAJAMNOG OSIGURANJA svojim članovima za pokriće rizika od šteta ili gubitaka njihovih brodova. To osiguranje se odnosilo na tzv. rizike trupa. Brodari su uvijek bili odgovorni kao javni vozari za gubitke ili štete na teretu uzrokovane vlastitom nepažnjom. Stoga se od 19. stoljeća sve češće javljala pojava da su vlasnici tereta i njihovi osiguratelji ustaju sa zahtjevima naplate štete prema brodaru. Tako se 1885. g. pojavljuju klubovi za uzajamnu zaštitu zbog potreba za zaštitom brodara protiv povećanih odgovornosti. Klubovi za odštete pojavili su se 1874. g. zbog pružanja pokrića brodarima protiv odgovornosti za teret koji se sve više povećava. P&I klubovi proširili su se i razvili zbog povećanja prekomorske trgovine i promjene propisa kojim se znatno proširuje odgovornost brodara-vozara. Dakle, posebno je značajna djelatnost i uloga klubova u pravnoj zaštiti brodara. To je olakšalo činjenicom što klubovi imaju razgranatu mrežu svojih predstavnika širom svijeta. Osobita pogodnost je i u činjenici da klubovi pružaju financijsko jamstvo tako da oštećena stranka ne mora tražiti zaustavljanje broda radi namirenja svojih potraživanja od brodara. Najznačajnije odredbe uvjeta uzajamnog pokrića koje su utvrđene u pravilima svakog kluba su slijedeće: - obveze iz odgovornosti i izdaci brodara pokriveni garancijom kluba - odbitna franšiza (najčešće u iznosu od 15%) - način prijavljivanja štetnih događaja i odštetnih zahtjeva 25. Obrazložite odnos P&I klubova i sustava osiguranja brodova ! - zabrana priznanja obveza brodara bez suglasnosti kluba ... Između P&I klubova tj. njihova osiguranja i osiguranja broda postoji snažna međuzavisnost, odnosno jedno nadopunjuje drugo. Često dolazi do nedoumica pa čak ni zapovjednicima nije jasno je li nezgoda klupska ili je pokrivena osiguranjem broda. Ako uzmemo za primjer da je pala brodska dizalica za vrijeme podizanja teškog tereta tada će: • P&I klub biti uključen i zainteresiran ako se dogodila šteta na teretu ili tjelesna ozljeda • osiguratelji broda će podmirivati štetu na brodskoj dizalici i utvrditi njene uzroke Klub dakle brodaru pruža pokriće prema trećim osobama i to u iznosu kako je navedeno u Pravilniku kluba (obično polica osiguranja pokriva 3/4 svakog iznosa , a ostatak namiruje P&I klub osim ako taj iznos premašuje osiguranu vrijednost broda, tada se iznos naknade po toj polici ograničava na 3/4 osigurane vrijednosti). Općenito, P&I pokriće je odgovornost prema trećim osobama, dok osiguranje broda pruža pokriće za brodarev vlastiti brod, uz odgovornost prema trećim osobama samo za sudar (do 3/4 vrijednosti).

11

OSNOVNE RAZLIKE IZMEĐU P&I OSIGURANJA I OSIGURANJA KOJE PRUŽA POSLOVNO TRŽIŠTE SU: Kod P&I osiguranja - nema potrebe za nikakvim ograničenjem odgovornosti - klub radi na uzajamnoj osnovi, bez ostvarenja dobiti - osiguratelj i osiguranik su u jednoj osobi, pa se zahtjevi raspoređuju među osiguranicima - umjesto fiksnih premija, visina uplate se utvrđuje na osnovi stvarnih potreba - kao uslugu, klub daje savjete članovima širom svijeta Kod tržišnog osiguranja - naknada je ograničena do visine osiguranog iznosa - u zamjenu za pokriće, očekuje se uvijek ostvarenje dobiti - fiksne premije se utvrđuju tako da osiguraju dobit - obveza osiguratelja se svodi samo na obradu i podmirenje štete 26. Obrazložite ekonomsko - pravne odnose članova P&I kluba! P&I klubovi ne izdaju police osiguranja, već se za svaki učlanjeni brod izdaje svjedodžba o učlanjenju - eng. Certificate of entry, koja se naziva Endorsement. U svjedodžbi se navode osnovni elementi o brodu, vlasniku, visini premije, franšize kao i pravila kojih se član ima pridržavati. Dakle, prilikom učlanjenja, član za svaki učlanjeni brod prima zbirku Pravila kluba i mapu kluba s odabranim klupskim okružnicama. One se izdaju zbog upozorenja članovima na postupke ili zaštitu s kojima treba računati kad nastupi osigurani slučaj. Okružnice se odnose na 5 osnovnih područja: na teretnice i brodarske ugovore, na teret, na onečišćenje, na raznovrsne druge stvari te na ratne opasnosti. Tako u slučaju zaustavljanja broda, koje je bilo posljedica nekog rizika kojeg P&I klub pokriva, treba odmah stupiti u vezu sa brodarom i lokalnim korespondentom P&I kluba. Tako klub odmah može reagirati i zaštititi kako svoje tako i interese brodara. Uvriježeno je da unutar kluba odjel osiguranja i odjel učlanjenja rade pod kontrolom zajedničkih poslovnih direktora. Tako odjel osiguranja utvrđuje visinu doprinosa koje Klub zahtjeva od članova u narednoj godini i uvjeta učlanjenja za nove i dodatne brodove. Nadzor nad klubom imaju sami učlanjeni brodari preko izabranog Odbora neizvršenih direktora koje oni biraju između sebe na mandat od 3 godine. Poslovodstvo svake godine mora ponovno razmotriti rezultate svakog člana. Posebna pozornost obraća se na stvarno isplaćene iznose i one u rezervi. Općenito klub mora nastojati da na drugu stazu nitko od članova ne bi bio neosnovano kažnjen ili zakinut. Potrebno je da doprinos svakog člana stoji u određenom odnosu prema doprinosu ostalih članova, a s druge strane klub treba raspolagati s dovoljno prihoda za namirenje svih naknada svog člana koji bi se mogli pojaviti u narednoj godini. Klub nije u stanju određivati članovima različite premije dok se ne isplate sva potraživanja. 27. Obrazložite obveze, prava i odgovornosti P&I kluba i njegovih članova! Potreba i priroda osiguranja su se bitno izmijenila od samih početaka do danas. Nekada je osiguratelj osiguravao brodovlasnike jedino za gubitak njegova broda, a vlasnika za gubitak njegova tereta. Nadalje, od osiguratelja se moglo zahtijevati da osigura samo jedno putovanje, pokrivao se samo rizik potpunog gubitka broda ili tereta i to samo do određenog iznosa ugovorene vrijednosti. Danas međutim, kada član učlani brod u klub, one očekuje da mu klub pruži efikasne usluge. To je ujedno i najznačajnija uloga poslovodstva kluba. Ono mora biti i dostupno 24 h, vikendom, praznikom i u svakom dijelu svijeta.

12

Zahtjevi i upiti koji se prosljeđuju P&I klubu zaprima i obrađuje OBRAĐIVAČ ŠTETA. On hitro stupa u vezu sa članom i koordinira akcije. Ako je potrebno on će i otputovati na mjesto događaja, ali isto tako može zatražiti i pomoć od lokalnog predstavnika kluba tj. KORESPONDENTA. Specifičnost uzajamno osiguravajućeg društva je da nema dioničara. Društvo je u stvari u vlasništvu samih osiguranika, koji svoje rizike dijele na ravnopravnoj osnovi. U klub se naime ne učlanjuju pojedini brodari, već oni zapravo učlanjuju svoj pojedini konkretni brod. Za svaki učlanjeni brod se plaća doprinos "call", zavisno od veličine broda i širine pokrića štete. Ova početna uplata odnosno predujam iznosi 80% premije za osigurateljsku godinu (eng. "advance call"). Međutim ukoliko to nije dovoljno za pokriće troškova kluba, članovi moraju platiti tzv. dodatne ili zaključne uplate (engl. supplementary call). S jedne strane potrebno je da doprinos svakog člana stoji u stanovitom odnosu prema doprinosima ostalih članova, a s druge strane potrebno je da klub raspolaže sa dovoljno prihoda kako bi u narednoj godini podmirio sve naknade za takvog člana, predviđene na osnovi iskustva. Jednako tako brodar ne može očekivati da će ga njegov klub pokriti za slabe poslovne postupke. Član kluba može očekivati zaštitu isključivo ako se pridržava svih utvrđenih pravila kluba - pitanja br. 24, zadnje poglavlje. Općenito brodar se u klub učlanjuje tek nakon što pismeno prihvati uvjet odabranog P&I kluba. 28. U čemu je bit reosiguranja u sustavu klupskog osiguranja? Reosiguranje nastaje kada osiguravajuće društvo ili drugi P&I klub prenese cijeli ili dio rizika na drugo osiguravajuće društvo ili P&I klub. Reosiguranje je od životne važnosti za sposobnost P&I kluba da pruži sigurnost i postojanost svojim članovima. Naime, jedna od odgovornosti uzajamnih P&I klubova je što ne ostvaruju dobit poput "tržnih" osiguratelja. Stoga bi teoretski bilo poželjno prepustiti članovima da kolektivno snose svaku pojedinu i sve štete koje padaju na klub. Nažalost nepredvidiva priroda naknada i povremene veoma velike štete mogu dovesti do ogromnih promjena praga premija od jedne do druge godine i upravi Kluba doslovno onemogućiti planiranje. Rješenje se nalazi u reosiguranju. Iako to može smanjiti godišnje prihode kluba za 20-30%, na duži rok se isplaćuje kroz pomirenje šteta i kroz sigurnost protiv naknada u katastrofalno visokim iznosima. 29. Koje zadaće ima pul za suosiguranje i reosiguranje? SUOSIGURANJE je slučaj kada sudjeluju dva ili više osiguratelja, izravno u sklapanju jednog ugovora o osiguranju tako da svaki osiguratelj prima pokriće određenog dijela rizika. Suosiguranje je u biti raspodjela jednog rizika na nekoliko dijelova koje svaki suosiguratelj preuzima u izravno pokriće iz zajedničkog ugovora ili zajedničke police osiguranja. Stoga u suosiguranju nastaje izravni odnos između osiguranika i svakog pojedinog suosiguratelja. Za suosiguratelja je, prema tome, taj odnos jednak kao i ugovor o osiguranju. Obveza se ograničava na određeni dio rizika, odnosno osiguranog predmeta. REOSIGURANJE je slučaj koji nastaje kada osiguratelj dio svoje obveze iz ugovora o osiguranju prenese u pokriće drugog osiguratelja, koji se naziva reosiguratelj, na temelju zaključenog ugovora o reosiguranju. Reosiguratelj nije izravno obvezan osiguraniku, a osiguranik ne zna za reosiguranje niti to mora znati jer on svoja prava ostvaruje izravno i isključivo od osiguratelja na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju. Reosiguranje je neizravna raspodjela obveza iz osiguranja, zapravo osiguranje samog osiguratelja za dio obveze što je ne može pokriti raspoloživim sredstvima. Stoga je reosiguranje vertikalna podjela rizika, koji se u odnosu osiguranik - osiguratelj ne mijenja, ali se zato i zaustavlja, odnosno ne mora se zaustaviti kod jednog reosiguratelja.

13

Pooling Agreement-om se dakle omogućuje suosigurateljima, odnosno reosigurateljima da dijele dobit po nekom zajednički utvrđenom ključu, ali i zajednički snose rizik poslovanja. Takva poduzeća zadržavaju svoju potpunu pravnu samostalnost, ali svojevoljno ograničavaju svoju ekonomsku aktivnost prihvaćanjem dužnosti i obveze nastale iz međusobnih sporazuma. Njihova izuzetna važnost očituje se kod velikih šteta, posebice se tu misli na pomorske havarije kada jedan osiguratelj ne bi imao mogućnosti da sam preuzme cijelu obvezu, dakle u cilju raspršivanja tj. disperzije rizika. 30. Što je to premijsko osiguranje? Premijsko osiguranje je vrsta osiguranja s obzirom na organizaciju osiguranja. Osiguranici plaćaju premije osiguratelju, osobi koja se profesionalno bavi tom djelatnošću. To znači da rizik osiguranog slučaja snosi osiguravajuće društvo ili neka druga pravna osoba (zavod i sl.) koja se bavi osiguranjem kao poslom. 31. Što je to uzajamno osiguranje? Uzajamno osiguranje je vrsta osiguranja s obzirom na organizaciju osiguranja. Sprovodi se bez posrednika, odnosno bez osiguratelja: osiguranici na temelju uloga formiraju fond iz kojeg vrše isplatu ako se osigurani slučaj ostvari. Oni se sami pojavljuju u ulozi osiguratelja i u ulozi osiguranika. Radi se o udruženjima za uzajamno osiguranje. Članovi tih udruženja formiraju fond, ili se obavezuju da će jedan drugome nadoknaditi pretrpljenu štetu. 32. Što je to individualno ili pojedinačno osiguranje? Individualno (pojedinačno) osiguranje je takvo osiguranje kojim se osigurava samo jedna osoba ili stvar, za razliku od kolektivnog (skupnog) osiguranja. 33. Što je to kolektivno ili skupno osiguranje? Kolektivno (skupno) osiguranje je takvo osiguranje u kojem je jednim ugovorom osigurano više osoba ili više stvari, bez obzira da li pripadaju jednoj osobi ili većem broju osoba. 34. Što je to višestruko osiguranje? Osiguranik može sklopiti sadržajno jednak ugovor o osiguranju sa dva ili više osiguratelja tako da u slučaju nastupa osiguranog slučaja od jednog osiguratelja dobije naknadu štete, a od drugog postigne čist dobitak. Takvo se osiguranje može postići na dva načina: 1. Isti interes osigurava se u punoj vrijednosti i za iste rizike kod dva ili više osiguratelja. To osiguranje

može biti namjerno ili nenamjerno. (Primjer nenamjernog osiguranja imamo kada jedan ugovor o osiguranju zaključi vlasnik robe a drugi ugovor, ne znajući da je prvi sklopljen, njegov zastupnik).

Formalno se osiguravaju različiti interesi ali je između njih takav odnos da se u stvari radi o dvostrukom osiguranju. Npr. kada se jednim ugovorom osigura bruto vozarina, a s drugim troškovi prijevoza, i jedni i drugi ugovor pokrivaju u stvari iste interese.

14

35. Što je to dvostruko osiguranje? Do nadosiguranja dolazi kad se isti predmet osigura protiv istih rizika za račun istog osiguranika sa više ugovora o osiguranju i tada govorimo o dvostrukom odnosno višestrukom osiguranju. To je česta pojava kod osiguranja robe jer osiguranje mogu sklopiti vlasnik robe, ali i prodavač, špediter i sl. S obzirom da se tada sva ta osiguranja tretiraju kao jedno ako ukupni osigurani iznos prelazi vrijednost robe imamo slučaj nadosiguranja. Ipak kod nastanka štete vlasnik ima pravo na nadoknadu samo u visini te štete pa se postavlja pitanje po kojim se policama i kojim redom može tražiti nadoknada štete. U praksi postoje tri sistema. 1) Po prvom sistemu osiguranik može tražiti nadoknadu štete samo prema redoslijedu osiguranja. Samo

ako mu prvi osiguratelj ne želi nadoknaditi štetu tek tada ima pravo tražiti nadoknadu od drugog po redu osiguratelja itd. sve dok potpuno ne nadoknadi štetu.

2) Po drugom sistemu svaki osiguratelj odgovara samo srazmjerno osiguranom iznosu s tim da njihova ukupna obveza ne može prijeći stvarnu štetu.

3) Po trećem sistemu osiguranik može tražiti nadoknadu štete od bilo kojeg osiguratelja po svom izboru u cijelom iznosu ili od više njih djelomično s tim da ukupni iznos ne prelazi stvarnu štetu koje je pokrivena osiguranjem. U drugom slučaju osiguratelji koji su dali nadoknadu mogu regresnim putem tražiti odgovarajući iznos od ostalih osiguratelja proporcionalno njihovim osiguranim iznosima. Zbog te mogućnosti osiguranik je dužan obavijestiti osiguratelja od kojeg traži nadoknadu štete o ostalim sklopljenim ugovorima o osiguranju koje se odnose na isti predmet. U nekim zakonima to je izričito navedeno i ako osiguranik to ne učini gubi pravo na nadoknadu iz osiguranja.

36. Kakva je razlika između punog osiguranja, nadosiguranja i podosiguranja? Puno osiguranje postoji kad je osigurani iznos jednak vrijednosti osiguranog predmeta. Kod netaksiranih polica uzima se u obzir stvarna vrijednost predmeta koja se treba utvrditi prilikom likvidacije štete, a kod taksiranih polica ugovorena vrijednost koja je navedena u polici. Kod punog osiguranja naknada se daje u punom iznosu štete, jer je premija osiguranja plaćena na punu vrijednost osiguranog predmeta. Podosiguranje postoji kad je osigurani iznos manji od vrijednosti osiguranog predmeta. Ovdje se također kod netaksiranih polica uzima u obzir stvarna vrijednost osiguranog predmeta, a kod taksiranih ugovorena vrijednost. Za razliku od punog osiguranja, kod podosiguranja osiguranik je samo jedan dio vrijednosti predmeta pokrio ugovorom o osiguranju dok za drugi dio koji prelazi osigurani iznos on i dalje snosi puni rizik. Stoga ako dođe do štete osiguratelji su dužni dati naknadu samo za onaj dio štete koji otpada na vrijednost predmeta pokrivenu policom osiguranja, dok drugi dio štete snosi sam osiguranik. Nadosiguranje postoji kad je osigurani iznos veći od vrijednosti osiguranog predmeta i to kod netaksiranih polica stvarne vrijednosti, a kod taksiranih ugovorene vrijednosti. Ipak u slučaju štete osiguratelj daje nadoknadu samo u visini stvarne štete tj. u granicama vrijednosti osiguranog predmeta. To je posljedica načela da osiguranje služi samo za nadoknadu stvarno pretrpljene štete, a ne i za bogaćenje. 37. Što je to ugovor o osiguranju? Ugovor o osiguranju je takav ugovor kojim se jedna stranka (osiguratelj) uz naplatu premije osiguranja obavezuje svom suugovaraču (ugovaratelju osiguranja) da će određenoj osobi (osiguraniku) do određene visine (svote osiguranja, osigurnine) nadoknaditi štetu koja nastane osobama ili stvarima (predmetu osiguranja) a koja se dogodi uslijed ugovorom predviđenih uzroka (rizika). Iz ove definicije proizlazi da su bitni elementi ugovora o osiguranju:

15

• predmet osiguranja, • rizik koji osiguratelj preuzima na sebe, • premija osiguranja, • osigurnina. Vrste ugovora o osiguranju: - s obzirom na određenost predmeta osiguranja:

1) pojedinačni (predmet osiguranja je točno određen) 2) opći (osiguran je veći broj predmeta koji nisu posebno određeni)

- prema trajanju: 1) ugovori s utvrđenim rokom trajanja 2) ugovori bez određenog roka trajanja (na neodređeno vrijeme) 3) ugovori na određeno putovanje (npr. za brod: od početka ukrcavanja tereta u polaznoj luci do

završetka iskrcaja u odredišnoj luci). 4) kombinirani ugovori na vrijeme i izvršenje pothvata (npr. u osiguranju objekata u izgradnji

pokriće se ugovara na godinu dana (ili dulje), ali osiguranje prestaje i prije, ako je prije ugovorenog trajanja obavljen tehnički prijem radova, odnosno ako se izgrađeni objekt počeo prije upotrebljavati.).

38. Obrazložite osnovna načela ugovora o osiguranju (načelo naknade štete, načelo dobre volje,

načelo trajnosti i načelo aleatornosti) NEDOSTAJU: NAČELO TRAJNOSTI I NAČELO ALEATORNOSTI !

Načelo naknade štete. Osnovni cilj osiguranja je u tome da pruži osiguranicima sigurnost i naknada štete ako do osiguranog slučaja dođe. Ovo načelo je u biti zajedničko svim imovinskim osiguranjima no postoje razlike kod primjene tog načela u transportnim i ostalim imovinskim osiguranjima. Kod transportnih osiguranja ovo načelo ima slijedeće značenje:

• osiguranici mogu biti samo osobe koje imaju ili mogu očekivati da će imati opravdani materijalni interes na osiguranom predmetu tj. interes da osigurani slučaj ne nastupi

• naknadu za nastalu štetu koja je pokrivena osiguranjem mogu tražiti samo osobe koje su stvarno pretrpjela štetu tj. osobe koje su u trenutku nastanka štete imale interes na osiguranom predmetu

• osigurati se mogu samo predmeti čija se vrijednost može procijeniti u novcu

• osiguranici mogu dobiti naknadu štete iz osiguranja samo do iznosa štete koju su pretrpjeli iako je to u praksi često teško utvrditi pa nije rijetkost da se tada isplaćuje iznos na koji je predmet osiguran

• u slučaju dvostrukog osiguranje nema kumuliranja naknade štete iz osiguranja tj. osiguranik može tražiti naknadu štete od jednog ili drugog osiguravatelja samo do iznosa stvarne štete koju je pretrpio

Načelo dobre volje. Kod transportnog osiguranja obje ugovorne strane su dužne postupati s maksimalno dobrom voljom kod zaključivanja i za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju kao i kod likvidacije štete. Ovo načelo dolazi do izražaja u dužnosti ugovaratelja osiguranja i osiguranika da prilikom zaključivanja ugovora da prijave osigurateljima sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu težine rizika kao i da svi podaci koji se daju budu točni bez obzira da li su se ti podaci morali dati ili ne.

16

39. Što je to osiguratelj? U ugovoru o osiguranju pojavljuju se tri funkcije, utjelovljene u tri ili u dvije osobe: to su osiguratelj, ugovarač osiguranja, osiguranik. Ove posljednje dvije funkcije mogu se ali ne moraju naći u jednoj te istoj osobi. Osiguratelj je pravna osoba koja prima premiju od osiguranika i preuzima zauzvrat na sebe obvezu nadoknađivanja nastale štete ili isplate osigurane svote ako se ostvari osigurani slučaj. 40. Što je to osiguranik? Osiguranik je fizička ili pravna osoba koja se sklapanjem ugovora o osiguranju sa osigurateljem obvezuje plaćati mu određene iznose premije osiguranja, a zauzvrat očekuje nadoknađivanje nastale štete ili isplatu osigurane svote ako se ostvari osigurani slučaj. 41. Što je to ugovaratelj osiguranja? Ugovaratelj osiguranja je pravna osoba koja djeluje kao posrednik između osiguratelja i osiguranika pri sklapanju ugovora o osiguranju. Ako ugovaratelj osiguranja ne navede da ugovor sklapa za drugoga, smatra se da je on sam ujedno i osiguranik. 42. Što je punomoćnik osiguranja? Punomoćnik osiguranja je osoba koja sklapa ugovor o osiguranju u ime i za račun svog nalogodavca - osiguranika. Dakle, ugovor se ne sklapa osobno već putem punomoćnika. Pravni učinci iz ugovora kojeg sklopi punomoćnik nastaju izravno za zastupanog, tj. ugovaratelja osiguranja. Na temelju ovako sklopljenog ugovora, zastupljeni postaje stranka iz ugovora, sa specifičnim pravima i obvezama, pri čemu je nevažno je li ugovaratelj osiguranja ujedno i osiguranik. Činjenica da se ugovor sklapa putem punomoćnika nema nikakvog odraza na pravne učinke tako sklopljenog posla, već je situacija istovjetna onoj kada ugovor sklapa osobno ugovaratelj osiguranja. 43. Što je to korisnik osiguranja? Korisnik osiguranja može ali ne mora biti sam osiguranik. To je ona osoba kojoj se nakon nastanka osiguranog događaja vrši naknada štete ili isplata osigurane svote. Korisnik osiguranja i osiguratelj nisu ista osoba na primjer kod osiguranja života (za slučaj smrti), kada se ugovorena svota isplaćuje korisniku osiguranja nakon smrti osiguranika. 45. Što je to agent (zastupnik, broker) osiguranja? Za sve posrednike usluga u trgovačkom poslovanju koristi se naziv broker. Tako se na primjer kod zaključivanja pomorskog prijevoza on javlja kao posrednik brodara ako traži teret za njegov brod ili kao posrednik naručioca ako traži brod za njegov teret. Za obavljanje svojih usluga on dobiva proviziju. Broker se javlja i u osiguranju. Troškove u osiguranju, odnosno proviziju, brokeri zaračunavaju na teret komitenta, odnosno osiguravatelja u čiju korist je osiguran predmet.

17

47. Koncizno obrazložite elemente osiguranja (tj. predmet osiguranja, rizik osiguranja, svota osiguranja i vrijednost osiguranog predmeta, premija osiguranja, osigurane štete... interes osiguranja, osigurani slučaj).

PREDMET OSIGURANJA je objekt na koji se osiguranje odnosi. To može biti stvar, pravo ili osoba. Razlikuju se tako:

• osiguranje imovine, • transportno osiguranje, • kreditno osiguranje, • osiguranje osoba.

RIZIK OSIGURANJA je osnovni element osiguranja, pošto se samo osiguranje zasniva na riziku. U najširem smislu rizik označava svaki budući neizvjestan događaj, bez obzira na to da li je taj događaj ako nastupi štetan ili koristan za osobu koje se tiče. SVOTA OSIGURANJA I VRIJEDNOST OSIGURANOG PREDMETA. Svota osiguranja predstavlja maksimalnu obvezu osiguratelja u pogledu isplate ukupnog iznosa osigurnine. Osigurana svota (svota osiguranja) NE predstavlja vrijednost osiguranog predmeta. Naime, u pogledu odnosa osigurane svote i vrijednosti osiguranog predmeta mogu nastati tri situacije:

1) Osigurana svota jednaka je stvarnoj vrijednosti osiguranog predmeta. To je tzv. OSIGURANJE NA PUNU VRIJEDNOST.

2) Osigurana svota je manja od stvarne vrijednosti osiguranog predmeta. To je tzv. PODOSIGURANJE.

3) Osigurana svota je veća od stvarne vrijednosti osiguranog predmeta. To je tzv. NADOSIGURANJE.

PREMIJA OSIGURANJA predstavlja iznos koji osiguranik plaća osiguratelju i koji se NE vraća u slučaju neostvarene štete. To je doprinos za rizik koji osiguratelj snosi (to je tzv. "cijena rizika"). Premija se određuje ovisno o stupnju vjerojatnosti ostvarenja osiguranog događaja: ta vjerojatnost određuje se statistički, kao odnos broja ostvarenih slučajeva prema broju mogućih slučajeva. Npr.: Ako od 1000 brodova godišnje izgore 3, onda je vjerojatnost 3/1000. Ako je svaki brod osiguran na 100.000 novčanih jedinica, a nastanu 3 totalne štete, tada bi svaki od 1000 osiguranika trebao platiti 300 n.j. (300 x 1000 = 300.000). NAKNADA (OSIGURNINA) je onaj iznos koji osiguratelj mora platiti osiguraniku u slučaju nastanka štete. Treba uočiti razliku između NAKNADE I ŠTETE; naime njihovi iznosi (izraženi u novčanim jedinicama) mogu ali ne moraju biti podudarni. Visina naknade određena je visinom uplaćene premije i osiguranog događaja. To znači ako je nastupio osigurani događaj, osigurnina bi trebala biti u visini nastale štete. Ako je osigurani događaj samo djelomično nastupio, visina osigurnine pokrivat će samo onaj dio štete koji je osiguran. To bi u prethodno navedenom primjeru značilo da, ako su izgorjela 3 broda, ali ne potpuno već s intenzitetom štete 1/2, premija će iznositi 1/2 od 300 n.j., tj. 150 n.j.. OSIGURANA ŠTETA je posljedica nastanka osiguranog slučaja. Svaka pojedina vrsta osiguranja ima svoje specifične osigurane slučajeve, pa i štete koje slijede. Od mogućih posljedica nastupa osiguranog slučaja (šteta) ističu se nekoliko primjera. - gubitak osigurane stvari (šteta se sastoji u nemogućnosti osiguranika da njome raspolaže) - uništavanje (propast) osigurane stvari - oštećenje, kvar

18

- izostanak korisnog rezultata (npr. u poslovanju) - prekid rada - tjelesna ozljeda... INTERES OSIGURANJA je ODNOS jedne osobe (subjekt interesa) prema jednom određenom predmetu (objekt interesa). To je stvar koja može biti pogođena osiguranim slučajem, ili neko pravo, ili odgovornost. To je, dakle, odnos između jednoj subjekta i objekta, tj. između osobe i nekog dobra koje je osigurano od određenog rizika. Interes se nalazi u vrijednosti koju za osiguranika ima određena stvar, potraživanje, očekivana dobit. Prema tome, vrijednost osiguranog interesa predstavlja osiguranu vrijednost (vrijednost osiguranja). 48. Što je predmet ugovora o osiguranju? Predmet ugovora o osiguranju može biti

1) određeni objekt, stvar, imovina, dobro i sl. (npr. u osiguranju imovine i transportnom osiguranju), 2) imovinsko pravo ili interes (npr. u osiguranju pravnog odnosa), 3) čovjek, tj. osoba na čiji se život odnosno zdravlje odnosi ugovor o osiguranju.

49. Što sve znate o riziku osiguranja (tj. pojam rizika, elementi rizika, vrste rizika i promjena

rizika)? RIZIK OSIGURANJA je motiv, pretpostavka i sadržaj osiguranja. Samo ako postoji određeni rizik nastaje i ekonomska potreba za njegovim pokrićem putem osiguranja. Rizik je neki budući neizvjestan događaj koji može imati nepoželjne posljedice bez obzira kako je nastao ili kako je izazvan. Pojam rizika u osiguranju je uži, on obuhvaća: (elementi rizika) • mogućnost nastanka određene opasnosti, • događaj kao takav, • objekt (sam predmet osiguranja). VRSTE RIZIKA: - S obzirom na postojanost svojstava u toku vremena: 1) Konstantni rizik = predstavlja nepromjenjivu rizičnost u pogledu stupnja opasnosti njegova nastanka.

U konstantnom riziku je vjerojatnost njegova ostvarenja postojana, ona se ne mijenja, npr. opasnost od požara zgrada je iz godine u godinu jednaka. (Postojanost rizika obično se ocjenjuje u odnosu na životni vijek čovjeka, pa ne govorimo o apsolutnoj nepromijenjivosti rizika u doslovnom smislu).

2) Varijabilni rizik = rizičnost koja se stalno mijenja. Stupanj opasnosti nastanka mijenja se u relativno kratkom razdoblju iz dana u dan. To je rizičnost tipična za živa bića; tako se npr. smrtnost ljudi povećava godinama života. Slično je i u osiguranju životinja, motornih vozila i sl. (sva osiguranja u kojima dogb predmeta osiguranja bitno utječe na veličinu rizika).

PROMJENA RIZIKA: Promjena u veličini rizičnosti utječe na ocjenu rizika i zato je ugovaratelj osiguranja dužan obavijestiti osiguratelja o svakoj okolnosti koja može biti značajna za povećanje rizika u osiguranju imovine, a kada se radi o osiguranju osoba samo u slučaju ako je rizik povećan zbog promjene zanimanja osiguranika. Promjena veličine rizika može utjecati na izmjenu uvjeta ugovora o osiguranju i visine premije pa i na raskid ugovora odnosno ograničenje obveze osiguratelja ako nastane osigurani slučaj.

19

50. Koji su to osnovni rizici? Osnovni rizici su ove opasnosti koje se mogu ostvariti na svakoj robi ili prijevoznom sredstvu: pomorske ili prometna nezgode, požar, elementarne nepogode i viša sila. Štete se uslijed osnovnih rizika ne događaju često, ali ako se dogode u pravilu su uvijek velike. Ti su rizici redovito pokriveni svakom policom. 51. Koji su to dopunski rizici? Dopunski rizici su one opasnosti koje su specifične - svojstvene i koje se kao takve mogu ostvariti samo na određenim vrstama robe ili prijevoznog sredstva: krađa i neisporuka, manipulativni rizici, ostali dopunski rizici - pokisnuće, hrđa, dodir s drugom robom i sl. Štete uslijed dopunskih rizika događaju se češće, ali su u pravilu manje od šteta uslijed osnovnih rizika. Dopunski se rizici osiguravaju samo na zahtjev osiguranika. 52. Što sve znate o ratnim i političkim rizicima? Pod ratnim i političkim rizicima podrazumijeva se svaki ratni akt, štrajk, građanski nered i sl. U tim okolnostima može nastati veliki rizik za osiguratelja jer se na jednom ratom ugroženom području može naći veća količina tereta ili brodova osiguranih kod istog osiguratelja. Ti se rizici u pravilu ne osiguravaju u domaćem već jedino u međunarodnom transportu, te se uvijek osiguravaju na zahtjev osiguranika i moraju izričito biti navedeni u polici. Često se za takve rizike izdaje posebna polica. 53. Što je to svota osiguranja, odnosno vrijednost osiguranog predmeta? Vidjeti 47. 54. Što je premija osiguranja s ekonomskog i pravnog stajališta i koje su relevantne karakteristike premije osiguranja? PREMIJA OSIGURANJA: • Sa pravnog stajališta: Iznos na koji osiguratelj ima pravo kao stranka osigurateljskog odnosa. To je

naknada koju osiguratelj prima od osiguranika u zamjenu za obećanu prestaciju, odštetu ili osiguranu svotu.

• Sa ekonomskog stajališta: To je cijena uz koju osiguratelj preuzima teret rizika. RELEVANTNE KARAKTERISTIKE PREMIJE OSIGURANJA: Premija je karakteristična samo za PREMIJSKO OSIGURANJE, ali ne i za UZAJAMNO OSIGURANJE (u ovom zadnjem se doprinos svakog člana zajednice utvrđuje i uplaćuje unatrag, po izvršenoj šteti). Ukupni iznos koji je dužan platiti ugovaratelj osiguranja za sklopljeno osiguranje je tzv. BRUTO-PREMIJA (UKUPNA PREMIJA). Bruto-premija predstavlja u odnosu prema osiguraniku cijenu osiguranja, pa se naziva i TARIFNOM ili KOMERCIJALNOM PREMIJOM. Bruto-premija sastoji se od:

1) NETO-PREMIJE: čini najveći dio za isplatu obveze iz osiguranja. 2) REŽIJE: služi za pokriće troškova iz osiguranja.

Vrste premije prema razdoblju na koje se odnosi: • godišnja (premija se plaća svake godine u ugovoreno vrijeme) • ispodgodišnja ili kratkoročna (osigurava se samo dio godišnjeg razdoblja)

20

• obročna (može se ugovoriti kod višegodišnjih, godišnjih pa i ispodgodišnjih ugovora) - ( u osiguranju života jednokratnu premiju za cjelokupno trajanje osiguranja nazivamo MIZA).

• obračunska ili flotantna (plaća se unatrag za proteklo razdoblje prema stvarnoj vrijednosti predmeta osiguranja u tom razdoblju - npr. za zalihe na skladištima...- a to može biti mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno itd.).

55. Što je to šteta u transportnom osiguranju? Pod štetama u transportnom osiguranju podrazumijevaju se materijalna oštećenja i gubici osiguranog predmeta, kao i troškovi nastali uslijed ostvarenja osiguranih rizika. U načelu štete su pokrivene osiguranjem samo ako su nastale nakon zaključenja osiguranja. Osiguranjem se pokrivaju samo budući neizvjesni događaji (rizici). Međutim postoji mogućnost da se uz suglasnost ugovaratelja osiguranja i osiguratelja pokriju i neke štete nastale prije zaključenja osiguranja. Za takvo retro aktivno pokriće potrebno je ispuniti dva bitna uvjeta: 1) da ugovaratelj osiguranja i osiguranik u trenutku zaključenja ugovora nisu znali niti morali znati da je

šteta već nastala, te da nisu znali za njezin opseg. 2) da se iz samog teksta ugovora vidi volja ugovornih strana da se osiguranjem pokriju i štete koje su

eventualno već nastale. Potrebno je razlikovati ove kategorije šteta: • potpuni gubitak osiguranog predmeta (stvarni i izvedeni), • djelomični gubitak i oštećenje osiguranog predmeta, • troškovi spašavanja i troškovi izravno prouzrokovani nastupanjem osiguranog slučaja, • zajedničke havarije, • nagrada za spašavanje, • obveza naknade štete trećim osobama, • troškovi konstatacije i likvidacije šteta. 56. Obrazložite stvarni i izvedeni potpuni gubitak! Stvarni gubitak može se manifestirati na 3 načina i to: 1) Potpuni materijalni gubitak osiguranog predmeta (npr. njegovo fizičko uništenje u požaru, prometnoj

nezgodi, potonuću broda i sl.) 2) Osigurani je predmet oštećen u takvom opsegu ili su oštećenja takve naravi da prestaje biti stvar

određene vrste (npr. močenje cementa - stvrdnjavanje, i on postaje neupotrebljiv). 3) Osigurani predmet nije fizički uništen, niti je promijenio svoje svojstvo, ali je osiguranik trajno lišen

mogućnosti da njime raspolaže (npr. zapljena, ratni rizik i sl.). U slučaju stvarnog potpunog gubitka za ostvarenje prava iz osiguranja nije potrebno osiguratelju objaviti napuštaj osiguranog predmeta. Izvedeni potpuni gubitak predstavlja ekonomski, a ne fizički gubitak osiguranog predmeta. Pod izvedenim gubitkom u smislu osigurane štete razumijeva se slučaj kada osigurani predmet nije potpuno izgubljen, ali su posljedice ostvarenja osiguranog rizika takve naravi i opsega da bi troškovi bili isti ili veći od njegove stvarne vrijednosti. Da bi se neko oštećenje prilikom likvidacije štete moglo tretirati kao takvo, potrebno je prema engleskom pravu da osiguranik izvrši tzv. napuštaj osiguranog predmeta. Ako osiguratelj prihvati napuštaj osiguranog predmeta, sva prava koja je osiguranik imao na tom predmetu, kao i prava koja je imao prema trećim osobama u vezi sa štetom prelaze na osiguratelja ako ih se ovaj nije odrekao. Međutim i poslije prihvaćanja napuštanja osiguranik je dužan preuzeti sve potrebne mjere očuvanja osig. predmeta, dok osiguratelj ne bude u mogućnosti sam voditi brigu o tom predmetu.

21

Prema hrvatskom pravnom sustavu osiguranik ima pravo tražiti naknadu iz osiguranja ako je potpuni gubitak osiguranog predmeta neizbježan i ako troškovi potrebni za popravak oštećenog osig. predmeta i troškovi spašavanja prelaze njegovu osiguranu ili stvarnu vrijednost. 57. Obrazložite djelomični gubitak (oštećenje)! Djelomični gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta (djelomična šteta) kao posebna kategorija šteta obuhvaća:

1) potpuni gubitak dijela osiguranog predmeta 2) oštećenje osiguranog predmeta

O djelomičnom gubitku govorimo kada uslijed djelovanja osiguranih rizika nastupi potpuni gubitak dijela osiguranog predmeta. Pojmovno su mogući ovi pojavni oblici djelomičnog gubitka:

1) gubitak sastavnog dijela neke sastavljene stvari - osiguranog predmeta 2) gubitak jednog ili više istovrsnih samostalnih dijelova osiguranog predmeta - koleta ili komada -

bilo da su ti dijelovi jednako vrijedni ili su njihove vrijednosti posebno određene odnosno odredive.

O oštećenju osiguranog predmeta govorimo kada osigurani predmet zbog djelovanja osiguranih rizika prispije na odredište u oštećenom stanju. U tom slučaju postoje dvije mogućnosti: ili se osigurani predmet može popraviti i dovesti u prvobitno stanje ili njegov popravak nije moguć, pa je zbog toga osigurani predmet izgubio na vrijednosti. 58. Što je bit zajedničke (generalne) havarije? Pod zajedničkim (generalnim) havarijama podrazumijevaju se materijalne štete i izdaci koji su posljedica mjera poduzetih od strane zapovjednika ili posade broda da se spasi brod i teret od zajedničke opasnosti, a te štete i izdatke uslijed toga zajednički snose brodari i vlasnici tereta. Za zajedničku havariju je potrebno: • da su u pitanju izvanredne štete i izdaci, a ne uobičajene štete i izdaci do kojih redovito dolazi za

vrijeme plovidbe, • da su štete i izdaci posljedica namjernog i razložnog postupka zapovjednika broda ili nekog člana

posade na brodu, a ne slučajne štete koje su posljedica (izravna) pomorskih rizika, ili slučajnih postupaka osoba na brodu,

• da su mjere poduzete u zajedničkom interesu broda i tereta, a ne u interesu samo jedne strane, • da je postojala zajednička opasnost za brod i teret koja se poduzetim mjerama htjela izbjeći, • da su u pitanju štete i izdaci koje zajednički snose brodar i vlasnici tereta. Iz navedenog proizlazi da je osnovni princip na kojem se zajednička havarija temelji - zajednica interesa svih sudionika u jednom pomorskom pothvatu. Najčešći slučajevi zajedničke havarije: • zajedničke havarije broda (gubitak ili oštećenje broda uslijed namjernog nasukavanja, oštećenje trupa i

sl.), • zajedničke havarije robe (bacanje robe u more radi olakšanja broda i sl.), • gubitak vozarine u svezi s gubitkom tereta ako se taj gubitak prizna kao zajednička havarija, • izvanredni troškovi kao npr. troškovi odsukavanja broda, nagrade za spašavanje i troškovi spašavanja

broda i tereta, troškovi luke pribježišta u koju se brod sklonio da izbjegne opasnost.

22

59. Što je bit potrebne (partikularne) havarije? Pojedinačna ili partikularna havarija je takva šteta (gubitak ili oštećenje) osigurane osobe koja je neposredna posljedica osiguranog rizika, a koju štetu u potpunosti snosi onaj koji ima interes na osiguranoj robi. Za pojedinačnu havariju je karakteristično da se radi o zasebnim štetama i troškovima koji nastaju pojedinim sudionicima pomorskog odnosno plovidbenog pothvata. Pri tom, iako postoji izvanrednost događaja, nema zajedničkih interesa, nema namjernost čina, nije u pitanju zajednički spas ili zajednička korist i nema zajedničke pogibelji. U pomorskom transportu te štete se prema tome mogu odnositi na brod (trup broda, brodska postrojenja i brodsku opremu), teret na brodu i vozarinu. Ako se radi o šteti na brodu, zapovjednik broda je u prvoj luci pristajanja dužan zatražiti da brod pregleda vještak klasifikacijskog zavoda kod kojeg je brod klasificiran te obavijestiti havarijskog komesara koji će sam, ili uz suradnju vještaka pismenim izvještajem izvršiti valutaciju štete ili troškova popravka. Ako se radi o šteti na teretu, primatelj tereta u odredišnoj luci mora podnijeti pismeni protest zapovjedniku broda ili agentu te obavijestiti havarijskog komesara o šteti i pozvati ga da izvrši procjenu štete. Havarijski komesar može također imenovati jednog ili više vještaka za procjenu štete. Na osnovi izvršenog vještačenja robe, vještak ili havarijski komesar izdaje primatelju havarijski certifikat sa sadržajem opisa robe, koja je podvrgnuta vještačenju, narav pretrpljene štete, konstatirane ili pretpostavljene uzroke i visinu štete. 60. Što je to nagrada za spašavanje u pomorskom osiguranju? Spašavanje je također jedan od instituta pomorskog prava. Dakle, može se govoriti o spašavanju kao jednom od osiguranih rizika odnosno vrste štete. Akcija spašavanja radi izbjegavanja osigurane stvari od neposredne opasnosti, oštećivanja ili propasti, u zajedničkom je interesu osiguranika i osiguratelja, stoga je prirodno da time prouzročene troškove, a posebno nagradu za spašavanje, spasiocima treba nadoknaditi osiguratelj koji je preuzeo rizik. Osiguratelj nadoknađuje osiguraniku troškove i nagradu za spašavanje ako se radi o spašavanju broda ili robe od opasnosti koje su pokrivene osiguranjem i pod uvjetom da je spašavanje bilo uspješno. U praksi postoji Lloydov standardni formular o spašavanju koji pravo spašavatelja na nagradu izričito uvjetuje uspješnošću spašavanja pod klauzulom "no cure no pay". 61. Obrazložite troškove osiguranika u pomorskom osiguranju (tj. troškove spašavanja, troškove

prouzrokovane nastupanjem osiguranog slučaja i troškove utvrđivanja i likvidacije štete)! TROŠKOVI SPAŠAVANJA izrazit su oblik generalnohavarijskog troška. Riječ je zapravo o nagradi koju cjelokupna imovina obuhvaćena u jednom pomorskom pothvatu duguje spašavatelju izvan broda za uspješno otklanjanje opasnosti koja joj je prijetila. Pod troškovima spašavanja razumijevaju se izvanredni troškovi osiguranika radi izbjegavanja šteta od izravne opasnosti ili smanjenja već nastalih šteta. Oni se nadoknađuju iz osiguranja:

1) ako su štete pokrivene osiguranjem, 2) ako su troškovi učinjeni razumno ili u suglasnosti s osigurateljem.

Ti se troškovi nadoknađuju iz osiguranja bez obzira na koristan rezultat i kada zajedno s naknadom za štetu premašuju osiguranu svotu. Ta je odredba izuzetak od općeg načela da osigurana svota predstavlja maksimalnu obvezu osiguratelja. Razlog za to proizlazi iz toga što se takvi troškovi prije svega poduzimaju u interesu osiguratelja.

23

TROŠKOVI UZROKOVANI NASTUPANJEM OSIGURANOG SLUČAJA nadoknađuju se iz osiguranja samo ako su nastali izravno zbog ostvarenja osiguranog slučaja. Za razliku od troškova spašavanja, ti se troškovi nadoknađuju iz osiguranja samo do osigurane svote. Ovi su troškovi karakteristični za osiguranje robe (npr. troškovi odvajanja oštećene robe, čišćenja i suđenja ponovnog parkiranja i sortiranja robe, troškovi izvanrednog iskrcaja, prekrcaja i sl.) TROŠKOVI UTVRĐIVANJA I LIKVIDACIJE ŠTETE redovito se nadoknađuju iz osiguranja ako su bili potrebni i ako je šteta na koju se odnose pokrivena osiguranjem. Troškovi određivanja štete obuhvaćaju i troškove procjene štete, kao i troškovi prodaje oštećenog predmeta koja je izvršena da se ustanovi visina štete. Posao se likvidatora može podijeliti u četiri etape:

1) Posao oko utvrđivanja svih činjenica i podataka koji imaju služiti kao podloga samom suđenju, 2) Posao oko utvrđivanja vjerovničke ili aktivne mase, 3) Posao oko utvrđivanja dužničke ili pasivne mase, 4) Posao oko utvrđivanja kvote doprinosa za svaku pojedinu zainteresiranu stranku.

62. Koje štete mogu biti zakonski ili ugovorno isključene iz osiguranja? Štete isključene iz osiguranja mogu biti propisane i ugovorene. Štete isključene iz osiguranja u pravilu nisu nadoknadive osiguranjem. Zakonska isključenja štete iz osiguranja obuhvaćaju: 1. Štete nastale izravno ili neizravno zbog namjernog postupka osiguranika 2. Osim ako se posebno ne ugovori, štete nastale izravno ili neizravno uslijed

- krajnje nepažnje osiguranika, - namjernog postupka ili krajnje nepažnje osoba za postupke kojih, prema zakonu,

odgovara osiguranik, - nastupanja ratnih i političkih rizika.

3. Štete nastale zbog mana ili prirodnih svojstava robe, osim ako nije drukčije ugovoreno. Iz osiguranja su isključene još i ove štete: • kod osiguranja brodova na vrijeme ili na putovanje, štete nastale izravne ili neizravno zbog mana ili

nesposobnosti broda za plovidbu, ako je osiguranik za te mane znao ili mogao znati, a osiguratelj za njih nije znao ili je saznao prije zaključenja ugovora o osiguranju,

• kod osiguranja broda na vrijeme, i štete nastale izravno ili neizravno zbog rizika ostvarenih izvan granica plovidbe, predviđenih ugovorom o osiguranju,

• kod osigurane robe, štete nastale zbog mana ili proizvodnih svojstava robe i kada je do štete došlo uslijed zakašnjenja prijevoznog sredstva nastalog zbog osiguranog rizika.

Ugovorno isključenje šteta iz osiguranja - ugovorom se mogu isključiti iz osiguranja i one štete koje su zakonom inače pokrivene. Isto tako mogu se ugovorom osigurati i one štete koje su zakonom isključene iz osiguranja. Ugovorno isključenje može se urediti na dva načina:

1) ugovaranjem određene ugovorne klauzule koja sadrži i odredbe o štetama isključenim iz osiguranja,

2) pojedinačnim navođenjem rizika u ugovoru, odnosno šteta isključenih iz osiguranja.

24

63. Kako se mogu ograničiti odgovornosti osiguranja za štete (sve o franšizama) Osiguranik mora biti zainteresiran da učini sve što je u njegovoj moći da bi spriječio nastanak štete ili da šteta bude što manja. Tako na primjer mora paziti da pakiranje robe bude što kvalitetnije, a utovar što stručnije izveden. Da bi se on stimulirao u tom pravcu primjenjuju se franšize. Franšize mogu biti kvalitativne i kvantitativne. Kod kvalitativnih franšiza radi se o isključivanju određene kategorije šteta, a kod kvantitativnih o isključivanju odgovornosti osiguravatelja za štete do određenog iznosa. Kvalitativne franšize su česte kod osiguranja brodova, a ranije su se vrlo često ugovarala i isključenja određenih kategorija šteta kod osiguranja robe. Kvantitativne franšize mogu biti integralne i odbitne. Integralnom franšizom osiguravatelj ne nadoknađuje štetu do visine ugovorene franšize koja može biti iz-ražena u postotku od ukupne premije ili u apsolutnom iznosu. Sve štete preko iznosa franšize nadoknađuje osiguravatelj bez odbitka franšize i iz tog razloga one su danas sve rijeđe. Odbitnom franšizom osiguranik u svakoj šteti sudjeluje u visini ugovorene franšize što znači da štete do visine franšize padaju na teret osiguranika, a u štetama većim od iznosa franšize osiguravatelj nadoknađuje samo onaj dio koji je veći od iznosa ugovorene franšize. Kod nekih je osiguranja franšiza obavezno odbitna no u većini se slučajeva prepušta na volju osiguraniku da li će u ugovor uključiti i franšizu. Ukoliko to učini tada će premija osiguranja biti niža. Što se tiče prednosti koju franšiza daje osiguravatelju ona je u tome što osiguravatelja rješava mase administrativnog rada, a samim tim i troškova koji su neizbježni bez obzira o kako se maloj šteti radilo. 65. Obrazložite kauzalni odnos između osiguranih rizika i nastalih šteta. Kod nastupa osiguranog slučaja može doći do niza posljedica i šteta pa se treba postaviti pitanje da li su sve štete nastale kao posljedica osiguranog rizika pokrivenog u govorom o osiguranju. Postoje razne teorije koje daju različite kriterije za utvrđivanje šteta pokrivenih osiguranjem. Najčešće se primjenjuje teorija neposrednog uzroka. Po ovoj teoriji osiguratelj je dužan naknadu samo one štete koja je nastala kao neposredna posljedica osiguranog rizika. Na primjer ako je brod oštećen uslijed sudara s drugim brodom osiguratelj je dužan nadoknaditi štetu jer se radi o neposrednom transportnom riziku. Međutim ako se zbog sudara teret morao iskrcati i prilikom toga se oštetio zbog kiše tada to osiguratelj ne nadoknađuje jer je to tek posredna posljedica sudara, a neposredna posljedica djelovanja kiše. Odstupanje od teorije neposrednog rizika. Odstupanja od ove teorije javljaju se u nekoliko slučajeva: 1) kad je šteta nastala zbog neke neminovne posljedice osiguranog rizika - Kao primjer možemo

uzeti požar na brodu. Uslijed gašenja požara roba na brodu bila je oštećena zbog korištene vode, a kako se gašenje i štete nastale uslijed gašenja smatraju neminovne posljedice požara pokrivene su osiguranjem.

2) kad je šteta nastala zbog ratnih i pomorskih rizika - Sve štete koje su nastale kao neposredna ili posredna posljedica ratnog akta pripisuju se ratnim rizicima. ( npr. brod se bježeći pred neprijateljskom podmornicom nasukao). Ako bi se brod nasukao je su svjetionici ugašeni zbog rata tada to nije ratni nego pomorski rizik pa kod osiguranja treba specificirati što ulazi u ratne, a što u pomorske rizike.

3) kad je šteta nastala zbog rizika na koje se zbog njihove prirode ne može striktno primijeniti ova teorija - Takav je, na primjer rizik "baraterija" kojim su obuhvaćene kako neposredne tako i posredne štete nastale zbog zlonamjernog i protuzakonitog djelovanja kapetana ili članova posade.

U praksi se često događa da šteta nastane kao neposredna posljedica dva ili više rizika (brod se nasuče i uslijed nevremena potone). U tom slučaju ako je samo jedan rizik osiguran smatra se da je šteta pokrivena osiguranjem. Ako je jedan rizik osiguran, a drugi izričito isključen iz osiguranja tada šteta nije pokrivena osiguranjem.

25

66. Što je to interes osiguranja? Vidjeti pitanje br.47. 67. Što je to osigurani slučaj ? Osigurani slučaj je događaj koji je nastao kao posljedica ostvarenja osiguranog rizika. Osigurani rizik je budući neizvjesni događaj, a osigurani slučaj je već ostvareni događaj uzrokovan osiguranim rizikom. U osiguranju rizik se javlja kao uzrok, a šteta kao posljedica i relevantni su samo oni uzroci i samo one posljedice koje su osigurane. Da bi osiguratelj bio obavezan nadoknaditi štetu moraju biti ispunjeni slijedeći uvjeti: postojanje štete koja je posljedica osiguranog rizika i mora se raditi o osiguranoj šteti koja je nastala uslijed osiguranog rizika. Osim toga osigurani slučaj se mora ostvariti u vremenu dok traje osiguranje i u okviru geografskih granica koje su izričito ili prešutno navedene u ugovoru, odnosno u okviru granica koje nisu isključene iz ugovora. Treba ipak naglasiti da u osiguranju vrijedi pravilo nedjeljivosti osiguranog slučaja. To znači da je osiguranjem pokrivena i ona šteta koja je nastala nakon isteka vremena na koje se odnosi ugovor o osiguranju pod uvjetom da je uzrok te štete tj. ostvareni rizik, nastupio unutar tog vremena i ako te nastale štete nisu izričito isključene iz osiguranja. Kod transportnog i drugih osiguranja osigurani slučajevi mogu se pokriti prema:

1) uzrocima - tada su pokrivene sve posljedice (štete) koje su nastale uslijed ostvarenja osiguranog rizika,

2) posljedicama - osigurana je određena posljedica bez obzira na uzrok, 3) kombinaciji uzroka i posljedica - to je najčešći način osiguranja u transportu. Tim se načinom

ugovorom predviđaju pokriveni uzroci i pokrivene posljedice. 69. Što se podrazumijeva pod slobodom sklapanja ugovora? Sloboda ugovaranja jedno je od osnovnih načela našeg ugovornog prava. Pod tim se podrazumijeva:

1) slobodu stranaka u donošenju odluke o zasnivanju obveznog odnosa, 2) slobodu u izboru druge ugovorne stranke, 3) slobodu u uređivanju sadržaja ugovornog odnosa.

70. Koji su najvažniji postupci sklapanja ugovora o osiguranju? Ugovor o osiguranju sklapa se suglasnošću volja ugovornih stranaka. Ugovor stranke mogu sklopiti neposredno, u svojim međusobnim odnosima ili posredno preko punomoćnika. Sama forma ugovora nije propisana nego se ugovor smatra punovažnim kad se postigne suglasnost volje između osiguratelja i ugovarača osiguranja. Redovite faze u procesu usklađivanja volja stranaka koje namjeravaju sklopiti ugovor su ponuda i prihvat ponude. Ponuda je jednostrano očitovanje volje kojom ponuditelj predlaže drugoj zainteresiranoj stranki da sklope ugovor. Ako ta ponuda zadovoljava i drugu stranku i ona je prihvati može se smatrati da je ugovor sklopljen. Prijedlog za sklapanje ugovora o osiguranju mogu dati ugovaratelj osiguranja i osiguratelj. Isto tako ponuda se može dati određenoj osobi ili većem broju osoba i tada se radi o općoj ponudi. Da bi ponuda bila pravno valjana ona mora sadržavati bitne sastojke ugovora tako da bi se njenim prihvaćanjem mogao sklopiti ugovor (kod osiguranja to su osigurani predmet, osigurani rizici, osigurana svota i premija osiguranja) i potrebno je da na strani ponuditelja postoji jasna i određena namjera da sa strankom kojoj daje ponudu stvarno i sklopi ugovor.

26

Ponuda osiguratelja. Čest je slučaj da ugovaratelj osiguranja traži od osiguratelja obveznu ponudu za osiguranje tzv. kvotaciju. Kvotacijom ugovarač osiguranja može utvrditi koliko će ga osiguranje koštati i da li mu se ono isplati pod tim uvjetima. Ta je kvotacija obvezna ako je ugovaratelj osiguranja prihvati u određenom roku. Prihvaćanje kvotacije vrši se obično tako da ugovaratelj daje nalog za osiguranje s pozivom na uvjete iz kvotacije. Ponuda ugovaratelja osiguranja. Češći su slučajevi da sam ugovaratelj daje prijedlog ponude osiguratelju jer na taj način dolazi do uštede na vremenu jer su tarife za pojedina osiguranja uglavnom poznata. Ugovaratelj jednostavno dostavlja nalog za osiguranje s podacima koji su potrebni za ocjenu težine rizika i utvrđivanje premijske stope. Prihvaćanje ponude može biti izričito (osiguratelj izdaje policu ili neku drugu ispravu), prešutno (ako osiguratelj u razumnom roku ne odbije ponudu ugovaratelja) i konkludentnim radnjama (kad se iz postupaka lica kojem je ponuda dana može zaključiti da je on tu ponudu prihvatio).

71. Što znate o oblicima i načinima sklapanja ugovora o osiguranju? O formi sklapanja ugovora ZOO sadrži propise. Prema njemu, ugovor o osiguranju je sklopljen je sklopljen kad ugovaratelji potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. Iz toga slijedi da je ugovor o osiguranju formalan i to s točno navedenim pismenim formama.

Ako osiguratelj ne odbije osiguranikovu ponudu za sklapanje ugovora u navedenim rokovima, smatrat će se da je prihvatio ponudu i da je ugovor sklopljen kada je ponuda prispjela osiguratelju.

I kada se za valjanost osigurateljskog posla ne traži pismena forma, ipak se u praksi ti poslovi u najvećem broju slučajeva sklapaju pismeno. Postupak kod sklapanja ugovora u praksi razlikuje se prema tome da li se radi o osiguranju u trgovini, prvenstveno transportu, ili o drugim vrstama osiguranja. Kod ovih posljednjih postupak je jednostavan: ugovori se sklapaju obično između prisutnih, redovito posredstvom osigurateljevog agenta koji dolazi do ugovarača bilo samoinicijativno bilo na njegov usmeni ili pismeni poziv.

Eventualne nejasnoće stranke usmeno rasprave.

Neposredno nakon sklopljenog ugovora agent izdaje policu. Međutim, to nije pravilo, pa se i kod ovih vrsta osiguranja ugovor može sklopiti na temelju prethodno provedenog postupka.

Kada se ugovor ne sklapa na navedeni jednostavni način, u osiguranju su se uvriježili odr. običaji koji se odnose na postupak zaključivanja ugovora:

ugovarač osiguranja traži od osiguratelja da mu dostavi obaveznu ponudu za osiguranje (obavezna kvotacija). Iz te ponude mora biti vidljivo pod kojim bitnim uvjetima i po kojim je premijskim stopama osiguratelj spreman zaključiti ugovor. Kvotacija je za osiguratelja obavezna do isteka roka koji je sam postavio.

Osim obaveznih postoje i neobavezne kvotacije. U ovim ponudama osiguratelj izričito navodi da su uvjeti koji su navedeni u kvotaciji samo informativni, bez obaveznog karaktera.

Nije propisana forma u kojoj se mora izvršiti ponuda od strane ugovarača osiguranja. Valjana je i usmena ponuda odnosno ponuda dostavljena putem telefona, brzojava ili teleprintera. Ipak se u praksi češće koristi dostavljanje pismene ponude (naloga). Nalog sadrži podatke koji se traže da ih ugovarač osiguranja dostavi osiguratelju tj. predmet osiguranja, njegova vrijednost, osigurani iznos, rizike koji se žele osigurati i sve druge okolnosti koje su potrebne za ocjenu rizika koj osiguratelj preuzima.

27

72. Nabrojite isprave o sklopljenom ugovoru o osiguranju. Polica osiguranja. To je dokument koji se izdaje u određenoj formi prilikom sklapanja osiguranja ili izravno nakon toga, a sadrži sve bitne odredbe osiguranja: ime ugovaratelja, osigurani predmet, putovanje ili vrijeme za koje se predmet osigurava, prijevozno sredstvo, iznos na koji se zaključuje osiguranje, rizik, uvjete osiguranja i potpis osiguratelja. Certifikat osiguranja. Certifikat sadrži samo osnovne podatke o uvjetima po kojima se zaključuje osiguranje. Obično se ispostavlja kad već postoji jedan opći ugovor s detaljnim uvjetima. Ispostavlja se i tada kad se ne može odmah ispostaviti polica, a ugovaratelju osiguranja je potrebno da odmah dobije dokument o sklopljenom osiguranju. Ispostavljaju ga osiguravajuća društva, a često i brokeri koji su zaključili opći ugovor o osiguranju za račun svojih komitenata, ali moraju o tom certifikatu izvijestiti osiguravajuće društvo s kojim je zaključen opći ugovor. List pokrića. Ispostavlja se kod transportnog osiguranja kad se sklapa ugovor o osiguranju, ali još nisu određeni svi elementi potrebni za definitivno zaključenje ugovora. List pokrića ima privremeni karakter i čim su poznati svi elementi relevantni za zaključenje ugovora on se povlači i izdaje se polica. Potvrda o sklopljenom osiguranju. Kad ispostavljanje police nije potrebno hrvatski osiguratelji često zaključuju ugovor bez police, a to je slučaj uglavnom kod uvoza robe. Na prijavi osiguranja tada stoji da je osiguranje sklopljeno po uvjetima i premijskoj stopi navedenim u samoj prijavi. Ovaj dokument nema funkcije police, ali u praksi mogu u potpunosti zamijeniti policu kao dokaznu ispravu o sklopljenom osiguranju. Pismeni ugovori o osiguranju. Ima slučajeva kad je potrebno da se pismeno naznače posebne odredbe sklopljenih ugovora, a uporaba polica je neprikladna ili nije moguća. Tada se sastavljaju ugovori o osiguranju u formi koje je inače uobičajena za sklapanje ugovora. Taj ugovor ima sličnu funkciju kao i polica. Slip i cover note. Ovi dokumenti su važni u engleskoj praksi. Slip je dokument koji pripremaju posrednici osiguranja, a sadrži sve bitne podatke potrebne za ocjenu težine rizika i uvjete pod kojima se želi zaključiti osiguranje. Na osnovi slipa posrednici ispostavljaju cover note kojom izvještavaju osiguranika da je zaključeno osiguranje i pod kojim uvjetima, kao i o udjelima pojedinih osiguratelja. Na osnovi slipa naknadno se ispostavlja polica. 73. Što znate o polici osiguranja: pojam, funkcija, elementi i vrste? To je dokument koji se izdaje u određenoj formi prilikom sklapanja osiguranja ili izravno nakon toga, a sadrži sve bitne odredbe osiguranja: ime ugovaratelja, osigurani predmet, putovanje ili vrijeme za koje se predmet osigurava, prijevozno sredstvo, iznos na koji se zaključuje osiguranje, rizik, uvjete osiguranja i potpis osiguratelja. U praksi se koristi veliki broj polica koje se razlikuju po formi i sadržaju, karakteristikama i suštini. Dijele se na razne načine kao npr: • pojedinačne i generalne, • pomorske, kopnene, poštanske, zrakoplovne i kombinirane, • devizne i police u domaćoj valuti, • izvozne i uvozne police, • taksirane i netaksirane, • police na vrijeme i na putovanje, • prenosive i neprenosive police itd.

28

Karakteristike transportne police: 1) To je dokazna isprava jer se njome dokazuje da je sklopljen ugovor o osiguranju, a sadrži obveze

koje je osiguratelj preuzeo u vezi s osiguranjem. 2) Ne smatra se pismenim ugovorom o osiguranju jer nosi samo potpis osiguratelja i sadrži njegove

obveze dok su dužnosti osiguranika navedena samo kao uvjeti od kojih ovisi ispunjenje obveze osiguratelja.

3) Polica je isprava o dugu, kojom osiguratelj potvrđuje i priznaje obvezu iz ugovora. 4) Polica je instrument prijenosa prava iz osiguranja tj. osiguranik može prenijeti svoja prava prilikom

prodaje osiguranog predmeta ili indosiranjem police. 5) Polica nije vrijednnosni papir. 6) Polica je legitimacijski papir. Kod sklapanja osiguranja određuje se tko je ugovaratelj osiguranja, a

ne mora se znati tko je stvarni osiguranik. U slučaju gubitka police osiguratelj mora osiguraniku isplatiti nastalu štetu, ali samo ukoliko dobije jamstvo da se kasnije neće pojaviti pravi osiguranik s originalom police. Inače polica se izdaje u dva ili više originalnih primjeraka do kojih svaki ima istu važnost, ali podnošenjem jednog primjerka police i isplatom odštete na račun njega ostali gube svaku važnost. 74. Obveze prava i odgovornosti osiguratelja iz ugovora o osiguranju - što znate? Osiguratelj mora na zahtjev ugovarača osiguranja ispostaviti policu osiguranja, vratiti potpuno ili djelomično premiju osiguranja ako za to postoje uvjeti i isplatiti osiguraniku naknadu štete kad za to stekne pravo. Ova je posljednja obveza i osnovna obveza osiguratelja jer predstavlja i samu bit osiguranja. Da bi osiguratelji bili obvezni nadoknaditi štetu moraju se ispuniti slijedeći uvjeti: • da je šteta nastala kao posljedica osiguranog rizika i da je pokrivena osiguranjem, • da je osiguranik u momentu ili nakon nastupa osiguranog slučaja imao ili stekao interesna osiguranom

predmetu tako da je uslijed toga pretrpio materijalnu štetu, • da do štete nije došlo krivicom osiguranika ili osoba za koje on odgovara, • da su ispunjeni svi posebno ugovoreni uvjeti iz ugovora o osiguranju. 75. Obveze, prava i odgovornosti osiguranika i ugovaratelja osiguranja iz ugovora o osiguranju

- što znate? Osnovna obveza ugovaratelja osiguranja, kao osobe koja sklapa ugovor o osiguranju za svoje ime i za račun osiguranika, je plaćanje premije osiguranja na način i o roku utvrđenom u ugovoru o osiguranju. Ovo je jedina obveza ugovaratelja osiguranja za koju se može tražiti ispunjenje sudskim putem. Osim ove obveze ugovaratelj i osiguranik imaju i niz drugih dužnosti koje moraju ispuniti u vezi s ugovorom. Ne mogu biti prisiljeni sudskim putem na to, ali njihovo izvršenje je uvjet da osiguranik može u potpunosti ostvariti svoje pravo na naknadu štete. Te se obveze mogu podijeliti na obveze prilikom sklapanja ugovora i odnose se uglavnom na ugovaratelja i obveze prilikom nastupa osiguranog slučaja koje se odnose na osiguranika. U obveze prilikom sklapanja osiguranja spada obveza davanja podataka važnih za ocjenu rizika (ugovaratelj osiguranja dužan je prijaviti osiguratelju sve podatke koje je znao ili morao znati i koji su od važnosti za ocjenu težine rizika). Postoje i sankcije za prešućivanje i davanje netočnih podataka jer u tom slučaju osiguratelji mogu osporiti važnost takvog osiguranja tj. tražiti poništenje ugovora. Obveze osiguranika za vrijeme trajanja osiguranja svode se na slijedeće: • da vode brigu o osiguranom predmetu pažnjom dobrog gospodarstvenika,

29

• da ne poduzima ništa što bi onemogućilo ostvarenje regresnog prava prema osobama odgovornim za štetu ako do nje dođe,

• da obavijeste osiguratelje o svim promjenama rizika za koje se takvo prijavljivanje predviđa u ugovoru o osiguranju.

Tu su još i obveze osiguranika kod nastupa osiguranog slučaja: • dužni su poduzeti sve razumne mjere potrebne da se šteta izbjegne ili smanji, • moraju konstatirati nastalu štetu na odgovarajući način, • obvezni su obavijestiti o nastaloj šteti osiguratelje ili njihove predstavnike čim saznaju za štetu, • moraju osigurati regeresno pravo osiguratelja. 76. Što znate o obvezama, pravima i odgovornostima ugovaratelja osiguranja iz ugovora o

osiguranju? Ugovaratelj osiguranja je osoba koja, u pravilu, u svoje ime i za račun nalogodavca sklapa ugovor o osiguranju s osigurateljem, te kao stranka iz ugovora im prema osiguratelju samostalna prava i obveze neovisno o pravima i obvezama osiguranika. Obveza je ugovaratelja osiguranja da prijavi okolnosti pri sklapanju ugovora koje su od značenja za ocjenu težine rizika ili su bitne za donošenje odluka o sklapanju ugovora, zatim da plati premiju osiguranja, da prijavi pošiljke u osiguranje i ostale potrebne elemente kod općih ugovora o osiguranju robe. Prava ugovaratelja osiguranja su da od osiguratelja traži izdavanje police osiguranja, da traži isplatu osigurnine, odnosno da traži od osiguratelja da osiguraniku nadoknadi nastalu štetu koja je pokrivena osiguranjem. Ugovaratelj osiguranja može sklopiti ugovor u svoje ime i za svoj račun te u svoje ime i za račun druge osobe. Ako sklopi ugovor u svoje ime i za svoj račun, on je ujedno i osiguranik, a ako ga sklopi za račun treće osobe, ona može biti određena i neodređena. 77. Što znate o kargo osiguranju u pomorskom transportu?

Kargo osiguranje opći je naziv za osiguranje robe u transportu (cargo = teret). S obzirom na transportna sredstva dijeli se na pomorski, riječni, željeznički, kamionski i zračni kargo. Ova podjela učinjena je zbog različitih tehničkih uvjeta prijevoza kao i zbog razlike u pravnim propisima koji se primjenjuju. To se posebno odnosi na pomorski kargo jer jer se za to osiguranje primjenjuju propisi i instituti pomorskog prava. Danas se te razlike sve više smanjuju jer se uglavnom za sav transport primjenjuje isti pravni propisi. Kargo osiguranje se dijeli i na međunarodni i domaći kargo jer su uvjeti međunarodnog osiguranja drugačiji od uvjeta kod osiguranja karga u domaćem transportu.

Pomorski kargo se kod nas do prije desetak godina osiguravao po Loydovoj S.G. polici s tim da se ona koristila u originalu na engleskom jeziku ili je bila na hrvatskom tako da se samo pozivala na neke odrednice Loydove police. Sada se u Hrvatskoj primjenjuje Nova pomorska polica na engl. ili hrv. jeziku koja se bitno razlikuje od ranijih engleskih uvjeta za osiguranje robe. Koriste se još i UNCTAD-ovi uvjeti za osiguranje robe i broda koji pružaju mogućnost osiguranja koje bi bilo nezavisno od pravnog sustava jedne zemlje.

30

78. Što znate o Lloydovoj S.G. polici? Za osiguranje robe u pomorskom transportu upotrebljavala se ranije u međunarodnoj razmjeni engleska pomorska polica, poznatija pod nazivom Lloylova S.G. polica. Polica je dobila svoj sadržaj još u 17. st. te se i do danas upotrebljavala gotovo u neizmijenjenom obliku jer je svaki izraz u toj polici u dosadašnjoj sudskoj praksi dobio točno određeni smisao. Tekst police sadrži odredbe kojima se pokrivaju pomorski, ratni i politički rizici. Međutim, u polici su uvrštene posebne klauzule koje isključuju pokriće za ratne i političke rizike. S.G. polica služila je i za osiguranje broda i za osiguranje robe. Kod osiguranja robe S.G. polici su se dodavale opće institutske klauzule za osiguranje pomorskih rizika s dodatnih 14 ugovornih klauzula koje su se razlikovale samo u odredbi o osiguranim rizicima. Ove klauzule stilizirao je Institut londonskih osiguratelja. Klauzule su posebnom redigirane za brodove, a posebno za robu. Za osiguranje i političkih rizika vrijedile su posebne klauzule za osiguranje ratnih rizika i rizika štrajka jer su ti rizici bili isključeni iz S.G. police. 79. Što znate o Novoj pomorskoj polici? Za razliku od Lloydove S.G. police dosadašnji formular Nove pomorske police je u stvari bjanko polica koja osim odredbe o pružanju osiguranja i elemenata ugovora ne sadrži nikakve druge odredbe kojima bi se regulirala prava i obveze stranaka. Odredbe kojima se preciziraju širina pokrića, trajanje osiguranja i sl. nalaze se u posebnim novim klauzulama Instituta koje se dodaju polici osiguranja (ili se na njih poziva) i u tom su pogledu potpuno dovoljne i nezavisne od drugih klauzula. Kao i kod Lloydove police osiguranja za osiguranje robe i kod Nove pomorske police postoji pet osnovnih kompleta klauzula Instituta. To su tri kompleta za osiguranje pomorskih rizika koji su označeni slovima A, B, i C, komplet za osiguranje ratnih rizika i komplet za osiguranje rizika štrajka. Svaki od ovih kompleta predstavlja samostalne uvjete osiguranja i može se primjenjivati uz bilo koju policu i izvan engleskog pravnog sustava. Dovoljno je da se Novoj engleskoj ili nekoj drugoj bjanko polici doda jedan komplet klauzula za osiguranje robe u zavisnosti od širine pokrića po kojoj se želi osigurati pošiljka. Kompleti klauzula za osiguranje roba protiv pomorskih rizika (A, B i C) sastoje se iz 19 klauzula i jedne napomene. Ti se kompleti međusobno razlikuju samo u pogledu širine pokrića, dok su ostale odredbe u sva tri kompleta identična. • Komplet klauzula "A" predviđa najšire pokriće i u tom pogledu odgovara ranijim klauzulama

Instituta poznatim pod nazivom "All Risks". • Komplet klauzula "C" pruža najuže pokriće i njime su pokriveni samo rizici izričito navedeni u tim

klauzulama. • Komplet klauzula "B" pruža nešto šire pokriće od kompleta "C", jer predviđa osiguranje nešto

većeg broja transportnih rizika. 80. Obrazložite Institutske klauzule "A"! Ovim kompletom klauzula roba je pokrivena protiv svih rizika gubitaka i oštećenja osiguranog predmeta s izuzetkom šteta koje su posebnim klauzulama isključene iz osiguranja. Pokriveni su kao osnovni rizici (prometne nezgode, elementarne nepogode, požar, eksplozija i razbojništvo), tako i svi dopunski rizici kojima je roba izložena za vrijeme transporta brodom ili drugim prijevoznim sredstvom (krađa i neisporuka, manipulativni rizici, hrđa, pokisnuće, kontakt s drugom robom i sl). Tim su kompletom pokrivene sve kategorije šteta nastalih uslijed osiguranih rizika, tj. stvari izvedeni potpuni gubitak, zajedničke havarije, zasebne havarije, nagrade za spašavanje, zasebni troškovi te troškovi konstatacije i likvidacije šteta. štete pričinjene trećim osobama nisu pokrivene po tim klauzulama ali se mogu, ako to osiguranik želi osigurati posebnom odredbom u ugovoru o osiguranju.

31

Posebnim klauzulama u tom kompletu iz osiguranja su izričito isključene sljedeće štete: • koje se mogu pripisati namjernom postupku osiguranika, • štete nastale uslijed mana ili prirodnih svojstava osigurane robe, štete uslijed normalnog curenja,

normalnog gubitka u težini ili obujmu i uobičajenog trošenja osiguranog predmeta, kao i štete uslijed nedostataka ili neodgovarajuće ambalaže i pripreme za transport,

• štete uslijed zakašnjenja prijevoznog sredstva • štete nastale zbog insolventnosti ili neizvršenja financijskih obveza brodara, • štete nastale zbog uporabe nuklearnog oružja za vrijeme mira, • štete nastale uslijed nesposobnosti broda za plovidbu ili uslijed neprikladnosti bilo kojeg prijevoznog

sredstva ili uslijed neprikladnosti bilo kojeg prijevoznog sredstva ili kontejnera za siguran prijevoz osiguranog predmeta, ako su osiguranik ili osobe u njegovoj službi znali za to prilikom ukrcaja,

• štete nastale uslijed ratnih ili političkih rizika i rizika štrajka. I nove police za osiguranje robe koje izdaju hrvatska osiguravajuća društva sadrže obično na poleđini dopunska uputstva, koja se odnose na stavljanje eventualnih primjedaba na tekst police, kao i na postupak u svezi s procjenom štete. 8l. Obrazložite Institutske klauzule "B"! Komplet klauzula "B" odgovara u potpunosti kompletu klauzula "C" s tim što komplet "B" pruža nešto šire pokriće kompleta "C". Pored rizika navedenih u kompletu klauzula "C", u kompletu klauzula "B" pruža se pokriće i za slijedeće rizike: • potres, vulkanske erupcije, udar groma • otplavljivanje robe s palube broda • prodor morske ili riječne vode u brod, brodicu, drugo prijevozno sredstvo, kontejner ili mjesto gdje je

roba uskladištena • potpuni gubitak koleta prilikom ukrcaja ili iskrcaja s broda ili brodice. Kao i kod kompleta "C" isključene su štete nastale uslijed sabotaže i piraterije. Međutim, i kod kompleta "B" mogu se te štete osigurati po klauzuli o zlonamjernim štetama uz plaćanje dopunske premije. 82. Obrazložite Institutske klauzule "C"! Ovaj komplet klauzula pruža u usporedbi s klauzulama "A" i "B" uže pokriće, i to kako u pogledu rizika koji su pokriveni osiguranjem tako i u pogledu isključenih šteta. Po kompletu klauzula "C" pokrivene su dvije skupine rizika:

1) skupina obuhvaća ove rizike: požar i eksplozija, nasukanje, potonuće i prevrnuće broda, prevrnuće i iskliznuće kopnenog prijevoznog sredstva, sudar ili dodir broda ili drugog prijevoznog sredstva s nekim vanjskim predmetom, te iskrcaj tereta u luci zakloništa.

2) skupina obuhvaća slijedeće rizike: štete uslijed akta zajedničke havarije i bacanje robe u more. Razlika između ovih dviju skupina rizika sastoji se u tome što su kod prve skupine pokrivene sve izravne štete, kao i one neizravne štete koje se mogu opravdano pripisati tim rizicima, dok su kod druge grupe rizika pokrivene samo štete koje su nastale izravno uslijed tih rizika. Po kompletu klauzula "C" isključeni su svi rizici i štete koje su isključene i po kompletu "A", uz jednu više tj. štete zlonamjerne radnje.

32

83. Obrazložite Institutske klauzule za osiguranje robe od ratnih rizika ! Ovim se klauzulama osiguravaju tri grupe rizika. To su gubici i oštećenja osigurane osobe nastali uslijed: • rata, građanskog rata, revolucije, pobune, ustanka ili građanskih borbi koje uslijed toga nastanu ili

uslijed bilo kakvog neprijateljskog akta od strane jedne ili protiv zaraćene sile • zarobljavanja, zapljene, ograničenja ili zadržavanja te posljedica tih akata kao i pokušaja da se oni

izvrše ako su nastali uslijed ostvarenja nekog od rizika iz prve grupe • napuštenih mina, torpeda, bombi ili drugog napuštenog ratnog oružja.

U pogledu isključenih šteta između kompleta za osiguranje ratnih rizika i onih za osiguranje pomorskih rizika samo je jedna bitnija razlika koja se očituje u tome što su u ovom kompletu iz osiguranja isključeni odštetni zahtjevi osiguranika u svezi s posljedicom osujećenja osiguranog putovanja. Glede trajanja osiguranja bitna je razlika između klauzula za ratne i pomorske rizike. Dok se po klauzulama za pomorske rizike roba osigurava od skladišta do skladišta , ovdje se osiguranje pruža samo za vrijeme dok se roba nalazi na brodu. U pogledu odstupanja od osiguranog putovanja odredbe klauzula za osiguranje ratnih rizika strože su od klauzula za osiguranje pomorskih rizika, budući da kod osiguranja ratnih rizika svako odstupanje od osiguranog putovanja može značiti i znatno povećanje opasnosti. 84. Obrazložite Institutske klauzule za osiguranje robe od rizika štrajka! Tim kompletom pokriveni su gubici i oštećenja osiguranog predmeta koje su prouzrokovali: • štrajkači, radnici otpušteni s posla ili osobe koje sudjeluju u radničkim nemirima, nasiljima ili

građanskim neredima • teroristi ili osobe koje su djelovale iz političkih razloga.

Osiguranjem su pokrivene samo izravne štete na osiguranoj robi, a ne i neizravne, komercijalne štete koje bio osiguranik možda pretrpio uslijed štrajka. Prema tom kompletu klauzula isključeni su još gubici, oštećenja i troškovi nastali uslijed nenazočnosti i pomanjkanja radne snage, ili uslijed obustave rada do kojih je došlo zbog štrajka ili drugih događaja izjednačenih sa štrajkom, kao i odštetni zahtjevi za štete zbog osujećenja osiguranog putovanja. Ostale odredbe kojima se regulira trajanje osiguranja, odstupanje od osiguranog putovanja, obveza osiguranika i sl. odgovaraju u potpunosti odredbama iz kompleta za osiguranje pomorskih rizika. 85. Čemu služe UNCTAD-ovi uvjeti za osiguranje robe? UNCTAD-ovi (United Nations Conference on Trade and Development) uvjeti osiguranja robe se primjenjuju u pomorskom prijevozu, pored Lloydove S.G. i Nove pomorske police. UNCTAD-ovim uvjetima želi se osiguranicima pružiti mogućnost osiguranja koja bi bila nezavisna od pravnog sustava određene zemlje. Na osiguranja zaključena po ovim uvjetima mogu se primjenjivati pravni propisi bilo koje zemlje po izboru osiguranika. No, ti se uvjeti rjeđe koriste. Ti uvjeti postoje u tri varijante koje se međusobno razlikuju samo po širini pokrića tj. po osiguranim rizicima i u manjoj mjeri po isključenim štetama. Te su varijante pokriće protiv svih rizika, ograničeno pokriće te srednje pokriće.

33

86. Što znate o osiguranju kontejnera? Masovna uporaba kontejnera u prometu nametnula je potrebu njihova osiguranja. Ako su kontejneri u vlasništvu brodara ili se njima brodar koristi na temelju ugovora o zakupu, kontejneri se mogu osigurati posebnim ugovorom o osiguranju ili se mogu, kada je njihova uporaba trajnije vezana za određeni brod, osigurati istim ugovorom o osiguranju kojim je osiguran i sam brod. Zbog specifičnosti fizičkog svojstva kontejnera i načina njihovog korištenja, za njihovo je osiguranje bilo neophodno formulirati posebne uvjete osiguranja, pa su donijete posebne institutske klauzule za osiguranje kontejnera. Iako se jednim ugovorom ili policom može osigurati jedan ili više kontejnera, u ugovoru ili polici osiguranja svaki se kontejner označava pojedinačno njegovom identifikacijskom oznakom. U okviru osiguranja kontejnera prema institutskim klauzulama treba razlikovati: 1. Osiguranje područja plovidbe, 2. Osiguranje transportnih rizika, koje obuhvaća: - osiguranje "svih rizika", - osiguranja potpunog gubitka, - kasko klauzule u institutskim klauzulama za osiguranje kontejnera, - kargo klauzule u institutskim klauzulama za osiguranje kontejnera, 3. Osiguranje ratnih rizika i rizika štrajka. 87. Što znate o osiguranju vozarine? Vozarina podrazumijeva svaku dobit koja se očekuje od plovidbe, odnosno prijevoza robe. Tu se misli na vozarinu koja se plaća za prijevoz pojedinih stvari, vozarina koja se plaća za prijevoz stvari cijelim brodom ili određenim brodskim prostorom, zakupnina po ugovoru o zakupu broda kao i dobit koju brodar očekuje od prijevoza svojih stvari svojim brodom. Pod vozarinom se ne podrazumijeva prevoznina koja se plaća za prijevoz putnika. Kod osiguranja vozarine razlikuju se dva kompleta institutskih klauzula, i to za osiguranja na vrijeme i za osiguranje na putovanje. Osiguranje vozarine pokriva slijedeće štete: • potpuni gubitak vozarine do kojeg dolazi uslijed stvarnog ili izvedenog potpunog gubitka broda ili

tereta, • djelomični gubitak vozarine uslijed djelomičnog gubitka tereta, • doprinos vozarine u zajedničkoj havariji, • nagrade za spašavanje koje terete vozarinu, • zasebni troškovi, tj. troškovi za očuvanje prava na vozarinu, • odgovornost za štete nanijete trećim osobama po klauzuli o sudaru, • troškovi eksploatacije, pregleda i likvidacije štete. Iz osiguranja su izričito isključeni gubici vozarine zbog gubitka vremena u eksploataciji broda. 88. Što znate o kasko osiguranju u pomorskom transportu? Kasko osiguranje odnosi se na osiguranje samog broda. Brod se javlja kao osigurani predmet i kao takav mogu se javiti sve vrste plovnih objekata. Osnovna podjela tih objekata je podjela na brodove i brodice, a u novije vrijeme javljaju se i jahte. Ne postoje jedinstveni uvjeti za osiguranje brodova i brodica jer se oni razlikuju po svojim tehničkim karakteristikama i načinom uporabe. Kasko i kargo osiguranje su se usporedno razvijali pa su donedavno bili regulirani jedinstvenom Loydovom S. G. policom. Zbog sve složenijih zahtjeva poslovne prakse dolazi do formuliranja autonomnih regulativa koje su se primjenjivale uz S. G. policu i vremenom su se standardizirale. Među prvima su to bile institutske

34

klauzule za osiguranje brodova na vrijeme protiv pomorskih rizika na puno pokriće koje se mogu označiti kao temeljni uvjeti za osiguranje brodova. I u drugim pravnim sustavima prisutan je takav razvojni put pomorskog kasko osiguranja. Zakonski su regulirana samo osnovna pitanja dok su ostala pitanja prepuštena autonomnopravnom reguliranju i to je kod nekih pravnih sustava dovelo do formiranja jedinstvenih pravila za ugovor o pomorskom osiguranju. To je slučaj i kod nas pa se za osiguranje brodova što plove izvan našeg teritorijalnog mora koriste institutske klauzule. 89. Obrazložite osiguranje brodova na vrijeme od pomorskih rizika! Komplet klauzula za ovo pokriće sastoji se od 26 klauzula, a među kojima valja istaknuti slijedeće:

1) Osigurani rizici - tim se kompletom klauzula predviđa pokriće dviju skupina rizika. Prva skupina obuhvaća gubitke i oštećenja osiguranog broda zbog opasnosti mora, rijeka, jezera, zbog požara ili eksplozije, zbog krađe i slično. Druga skupina rizika obuhvaća gubitke i oštećenja osiguranog broda zbog nezgode prilikom ukrcaja, iskrcaja ili premještaja tereta ili goriva, zbog lomova, zbog nepažnje zapovjednika, zbog nemara popravljača broda i sl. Prema sustavu koji je reguliran tim klauzulama osiguranik treba uvijek dokazati ne samo da je šteta nastala za vrijeme trajanja osiguranja nego da je nastala uslijed jednog od ugovorom predviđenih rizika.

2) Isključeni rizici - kod osiguranja po tom kompletu klauzula isključeni su ratni i politički rizici, uključujući i rizik štrajka, kao i štete koje bi pričinili teroristi ili druge osobe iz političkih razloga. Ti se rizici mogu osigurati samo po posebnim klauzulama.

3) Osigurane štete - po ovom kompletu klauzula pokrivene su sve kategorije šteta nastalih uslijed osiguranih rizika, kao i 3/4 odgovornosti za štete nanijete trećim osobama zbog sudara brodova.

Klauzulom o sudaru pokriva se odgovornost osiguranika samo za štete nanijete drugom brodu i stvarima na tom brodu. Sve štete i iznosi obuhvaćeni su klauzulom o sudaru pod uvjetom i da je osiguranik dužan po zakonskim propisima platiti ih kao i da ih je stvarno i platio. Prema tom kompletu klauzula osiguratelj je dužan nadoknaditi osiguraniku samo 3/4 iznosa koje je ovaj platio trećim osobama za štete nastale sudarom brodova.

Kompletom klauzula za osiguranje broda na vrijeme brod je osiguran za vrijeme trajanja osiguranja, i to kako za vrijeme plovidbe sa ili bez pilota, tako i za vrijeme boravka u luci, za vrijeme operacije ukrcaja i iskrcaja, pa i za vrijeme popravka, za vrijeme probnih vožnji i za vrijeme pružanja pomoći drugim brodovima u nevolji.

Osim osiguranja na vrijeme protiv pomorskih rizika na puno pokriće, što je gore obrađeno, postoji i osiguranje brodova na vrijeme protiv pomorskih rizika na uže pokriće.

Kod ovog osiguranja postoje dva kompleta klauzula, koji se razlikuju samo u kategoriji štete koje su pokrivene osiguranjem dok su rizici koji se osiguravaju identični. ti kompleti su slijedeći:

1) Komplet klauzula za osiguranje brodova na vrijeme protiv potpunog gubitka, zajedničke havarije i 3/4 odgovornosti za sudar (uključivo nagrade za spašavanje i troškove spašavanja),

2) Komplet klauzula za osiguranje brodova na vrijeme samo protiv potpunog gubitka, uključivo nagrade za spašavanje i troškove spašavanja.

35

90. Obrazložite osiguranje brodova na putovanje od pomorskih rizika! Ako se brod želi osigurati ne na vrijeme nego na određeno putovanje, onda se pomorskoj polici dodaju odgovarajući kompleti klauzula za osiguranja brodova na putovanje. U praksi su u uporabi dva kompleta klauzula koja se razlikuju samo u pogledu širine pokrića. Prema jednim klauzulama brod se osigurava na puno pokriće, tj, osiguravaju se praktički svi osnovni i dopunski rizici koji su u tim klauzulama navedeni, kao i sve kategorije šteta uključujući i odgovornost prema trećim osobama u svezi sa sudarom brodova. Taj komplet odgovara u potpunosti osiguranju brodova na vrijeme na puno pokriće. Prema drugim klauzulama pruža se uže pokriće, odnosno isključuju se sve zasebne havarije i neki zasebni troškovi, slično kao i kod odgovarajućeg kompleta za osiguranje brodova na vrijeme na uže pokriće. Putovanje za koje se želi osigurati brod određuje se time što se u policu osiguranja unosi relacija, tj. polazna i odredišna luka. U slučaju skretanja broda s uobičajenog pravca puta, osiguranje ostaje u važnosti ukoliko osiguranik prijavi osigurateljima takva odstupanja i pristane na izmijenjene uvjete osiguranja uz plaćanje dopunske premije koja se zaračunava uslijed povećanog rizika. 91. Obrazložite osiguranje brodova od lučkih rizika! Brodovi koji borave duže vrijeme u jednoj luci mogu se osigurati ugovaranjem klauzula za osiguranje brodova od lučkih rizika. Tim se osiguranjem obuhvaća samo boravak i kretanje broda u luci, odnosno mjestu i za vrijeme koji su označeni u polici osiguranja. Osnovna je karakteristika ovih klauzula da se pruža osiguranje ne samo za one kategorije šteta koje su obično pokrivene kod osiguranja broda na vrijeme protiv pomorskih rizika na puno pokriće nego i za odgovornost brodova za štete nanijete trećim osobama, a te štete nisu pokrivene kod osiguranja broda za vrijeme plovidbe, ali se inače osiguravaju učlanjenjem broda u posebne klubove za osiguranje odgovornosti brodova, tzv. Protecting & Indemnity Clubs, ili skraćeno P&I klubovi. 92. Obrazložite osiguranje brodova od ratnih rizika i rizika štrajka! Za osiguranje brodova protiv rizika rata i štrajka postoje posebni kompleti klauzula, koji sadrže više-manje jednake odredbe s nekim manjim izmjenama, s obzirom na specifičnost pojedinih osiguranja. Kod osiguranja brodova u gradnji rizik se rata osigurava samo nakon porinuća broda u more, dok se rizici štrajka osiguravaju za cijelo vrijeme izgradnje broda, tj. prije i poslije porinuća. Klauzulama za osiguranje rizika rata i štrajka podrivaju se gubici i oštećenja broda koji su nastali uslijed: • ratnih rizika u užem smislu, • akta vojnih ili političkih vlasti, • napuštenog ratnog oružja, • djelovanja terorista, • konfiskacije ili eksproprijacije. Ovo osiguranje traje za cijelo vrijeme za koje je zaključeno, a zaključuje se uzimajući u obzir političku situaciju i veličinu rizika u pojedinim krajevima svijeta, pri čemu se posebnim odredbama police isključuju iz pokrića ona područja i one luke za koje se smatra da je opasnost od ratnih sukoba naročito velika. Ugovor o osiguranju mogu otkazati i osiguratelji i osiguranici, s otkaznim rokom od sedam dana.

36

93. Što znate o osiguranju u nepomorskom transportu? Uvjeti za osiguranje robe u izvozu. U Hrvatskoj se najčešće primjenjuju uvjeti poznati pod nazivom Odredbe i uvjeti za osiguranje robe u prijevozu. Po širini pokrića osiguranja razlikujemo: • osiguranje protiv svih rizika. Pokriveni su osnovni i dopunski rizici s tim da su iz osiguranja

isključene samo štete koje nastanu kao izravna posljedica prirodnih svojstava ili mana robe, štete nastale kao posljedica odugovlačenja u putovanju, štete nastale uslijed ratnih i političkih rizika kao i štete nastale zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje osiguranika. Uvjeti osiguranja predviđaju da osiguranje traje od trenutka kad roba napusti skladište pošiljatelja u mjestu naznačenom na polici do trenutka dospijeća u skladište primatelja u mjestu naznačenom na polici.

• osiguranje po užem pokriću. Pokriveni su samo osnovni rizici ( prometne nezgode, eksplozije, požari) i neki dopunski rizici (krađe, neisporuke cijelih koleta).

Uvjeti za osiguranje robe u uvozu. U Hrvatskoj primjenjuju se uvjeti na hrvatskom jeziku, a osiguranik sam bira širinu pokrića za robu koju želi osigurati. Prema općim uvjetima osigurana svota obuhvaća vrijednost robe uvećane za troškove prijevoza, osiguranja, carine, špedicije i ostale troškove u vezi s prijevozom i isporukom robe kao i očekivani dobitak od 20% od vrijednosti robe. Osiguranje robe u domaćem transportu. Podrazumijeva se prijevoz robe kod kojeg su polazište i odredište unutar RH. Osiguranje robe regulira se pojedinačnim ili općim ugovorima o osiguranju. Kod općih ugovora ugovor se zaključuje izdavanjem generalne police, a kod pojedinačnih ugovora polici se dodaju uvjeti ovisno o širini pokrića, prijevoznog sredstva i rizika koji žele pokriti. 94. Što znate o vanjskotrgovinskom osiguranju? Važnost vanjske trgovine za nacionalno gospodarstvo sve je veće, a zbog složenosti poslovnih odnosa aktivnih sudionika te zbog potencijalnih rizika u međunarodnoj robnoj razmjeni i vanjskotrgovinsko osiguranje dobiva sve veći značaj. Aspekti koje ono obuhvaća su rizici u vanjskoj trgovini, vrste rizika i njihovo osiguranje, organizacije za osiguranje i financiranje izvoza na kredit, osiguranje i dokumentarne akreditive. Rizik je mogućnost nastupanja budućeg neizvjesnog događaja, neovisnog o volji sudionika vanjskotrgovinske razmjene, a koji može izazvati djelomičnu ili potpunu štetu, odnosno gubitak za jednu ili obje ugovorne strane. Rizici se mogu podijeliti na robne i financijske. Robni se rizici tiču same robe, dakle predmeta kupoprodaje a dijele se na rizik vrste, kvalitete i količine robe, zatim rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora, rizik uvoza i izvoza te transportni rizici. Financijski rizici se odnose na opasnost djelomične ili potpune nemogućnosti plaćanja i naplaćivanja, odnosno financijske likvidacije vanjskotrgovinskog posla. što se tiče osiguranja i financiranja izvoza na kredit, bitno je to da je osiguranje nužan uvjet za financiranje te je u većini zemalja jedno strogo odvojeno od drugoga. Dokumentarni akreditivi igraju veoma značajnu ulogu u vanjskoj trgovini jer se njima kupac osigurava od neisporučivanja robe a prodavatelj od neplaćanja isporučene robe. Naime, dokumentarni akreditiv sadrži određene odredbe koje preciziraju obveze prodavatelja i koje on mora izvršiti ukoliko želi naplatiti iznos iz akreditiva. 95. Što je to komercijalno i nekomercijalno osiguranje? Komercijalno osiguranje je ono kod kojeg je osiguranik gospodarstvenik, fizička ili pravna osoba, dok je nekomercijalno osiguranje ono kod kojeg je osiguranik država ili neka državna institucija. Osiguravajuća društva izbjegavaju nekomercijalno osiguranje jer su osigurane svote i eventualna isplata osigurnine jako veliki.

37

96. Obrazložite robne rizike u vanjskoj trgovini! Robni rizici se odnose na robni dio izvršenja posla i obuhvaćaju sve događaje koji na bilo kakav način utječu na odstupanje od ugovornih klauzula koje se odnose na predmet kupoprodaje. Ti se rizici dijele u četiri skupine: 1) Rizik vrste, kvalitete i količine robe. Taj rizik može nastupiti zbog sniženja kvalitete robe tijekom

transporta, uskladištenja i drugih manipulacija robom, ili gubitka u količini robe od polazišta do odredišta. Taj rizik pogađa naročito one vrste roba koje su podložne utjecaju klimatskih promjena, oštećenjima ili drugim gubicima u tijeku transporta ili skladišnih manipulacija.

2) Tržišni rizik nabave i prodaje, odnosno rizik uvoza i izvoza. Rizik uvoza i izvoza posljedica je subjektivnih i objektivnih okolnosti koje otežavaju ili potpuno onemogućavaju izvršenje planiranog uvoza ili izvoza. Subjektivne okolnosti su slabosti u poduzeću, sustavu rada i stručnosti kadrova u pripremi i izvršenju poslova izvoza i uvoza. Objektivne okolnosti su čimbenici okruženja na koje poduzeća ne može utjecati.

3) Rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora. Ovaj rizik postoji zbog mogućnosti neizvršenja dospjelih obveza jedne ugovorne strane, čime ona izravno nanosi štetu drugoj ugovornoj strani. Takav se rizik obično pojavljuje kada prodavatelj ne isporuči ugovorenu robu ili ne izvrši ugovorenu uslugu te kada kupac odbije preuzeti isporučenu robu ili kada uskrati isplatu primljene robe.

4) Transportni rizik. Transportni rizik je zbroj svih mogućih šteta koje mogu nastati na robi tijekom prijevoza, odnosno opasnosti koje se mogu dogoditi na putu od polazišta do odredišta. Ovi se rizici dijele na osnovne, dopunske, ratne i političke rizike (vidi pitanja 50, 51, 52).

97. Obrazložite financijske rizike u vanjskoj trgovini? Financijski rizici su opasnost koja može djelomično ili potpuno onemogućiti da se plaćanje i naplata, odnosno financijska likvidacija vanjskotrgovinskog posla izvrši na ugovoreni način i u ugovorenom roku. Oni su dijelom posljedica subjektivnih osobina uvoznika, koje dovode do toga da kupac ne plaća u roku ili da postane insolventan, a drugim su dijelom posljedica izvjesnih mjera državnih vlasti ili kretanja tečaja nekih valuta na svjetskom novčanom i deviznom tržištu. Uobičajeno se ovi rizici dijele na komercijalne, gdje je dužnik i/ili jamac gospodarska, privatna organizacija, te na nekomercijalne, gdje se kao dužnik i/ili jamac pojavljuje država ili neko državno poduzeće. Prema uzrocima i posljedicama u odnosu na financijski aspekt likvidacije vanjskotrgovinskih transakcija financijski rizici dijele se na: 1) Rizik cijene. To je opasnost da dođe do poskupljenja predmeta kupoprodaje, tj. do promjene

ugovorene visine cijene, na štetu kupca ili prodavatelja. 2) Rizik izvoznog kredita. To je opasnost za izvoznika robe ili usluga na kredit da kupac u inozemstvu

neće u ugovorenom roku uz ugovorene uvjete platiti isporučenu robu, odnosno izvršenu uslugu. 3) Rizik konvertiranja. Nastaje uslijed nemogućnosti konverzije domaće valute u neku drugu, radi

podmirenja dospjelih obveza. Taj rizik predstavlja odlaganja plaćanja jer država ne izvršava pretvaranje nacionalne valute u drugu ili zadržava isplatu dospjelu priljevom neke strane valute.

4) Rizik transfera. Transfer je doznačavanje valute u inozemstvo, pa rizik transfera predstavlja nemogućnost izvršenja platnih naloga iz zemlje uvoznika u zemlju izvoznika u skladu s ugovornim obvezama.

5) Tečajni rizik. Nastaje kao posljedica određenog stanja na svjetskom novčanom i deviznom tržištu. To je mogućnost nastanka štete za jednog od poslovnih partnera uslijed fluktuirajućih tečajeva valuta.

6) Valutni rizik. Nastaje kada se uspostavi novi intervalutni tečaj neke valute u odnosu na druge valute, a javlja se u obliku devalvacije i revalvacije.

7) Politički rizik. Nastaje kao posljedica raznih političkih događaja (ratovi, pobune, nemiri i sl.) kao i druge intervencionističke mjere deviznih i drugih ograničenja radi zaštite interesa zemlje u društvenopolitičkom i gospodarskom smislu.

38

98. Što znate o organizacijama za financiranje i osiguranje vanjskotrgovinskih poslova? Često proizvođač nema dovoljno financijskih sredstava za financiranje izvoznog posla u tijeku proizvodnje i nakon isporuke kada se prodaja obavlja na kredit. Kratkoročna sredstva pribavljaju se od banke, na osnovi otvorenog akreditiva, mjenica akceptiranih od stranog kupca ili garancija kupčeve banke. No, za financiranje izvoza na dugi rok sredstva treba tražiti na financijskom tržištu ili kod nacionalne financijske ustanove, koja od trenutka isporuke robe preuzima na sebe daljnje kreditiranje izvoznog posla. Danas, kada kupci sve češće traže kupnju na kredit, osnivaju se ustanove za osiguranje izvoznih poslova. Od zemlje do zemlje postoje velike razlike u oblicima osiguranja i financiranja. Zajedničko im je obilježje to da je osiguranje poslova nužan uvjet za financiranje, zatim da se financiranje izvoza može obaviti posredstvom isporučitelja ili kupca. Po uzoru na V. Britaniju, u većini je zemalja osiguranje strogo odvojeno od financiranja. Osiguranje vrše državne ustanove, a privatne komercijalne banke vrše financiranje. No, u SAD-u je moguće da dio financiranja, ako banke ne mogu, obave strane ustanove kojima je inače zadatak osiguranje izvoznih poslova. U Japanu, pak, državna ustanova obvezno sudjeluje u financiranju svakog izvoznog posla. Primjeri organizacija za osiguranje izvoznih poslova su slijedeće: • Švicarska - Jamstvo konfederacije protiv izvoznih rizika, • Francuska - banke, centralna banka, banka za vanjsku trgovinu (BFCE), osiguravajuća ustanova za

vanjsku trgovinu (COFACE), • V. Britanija - Export Credits Guarantee Department (ECGD), • SAD - Export Bank of the United States (EXIMBANK), Foreign Credit Insurance Association (FCIA,

ovo udruženje osigurava manje izvozne poslove, a EXIMBANK ga reosigurava), • Njemačka - HERMES. 99. Dokažite interakcijsku spregu INCOTERMS-a i osiguranja u vanjskoj trgovini. Riječ INCOTERMS nastala je od skraćenoga naziva na engleskom jeziku: International (In), Commercial (Co), terms (terms), odnosno punoga naziva ICC offical rules for the interpretation of trade terms, što prevedeno na hrvatski jezik znači: Pravila tumačenja trgovinskih termina Međunarodne trgovinske komore (iz Pariza). Incoterms termini predstavljaju međunarodna pravila za tumačenje ugovornih termina uobičajenih u međunarodnoj trgovini. Njihov osnovni sadržaj čine odredbe kojima se uređuju odnosi stranaka u vezi s pojedinim dužnostima stranaka, snošenjem pojedinih troškova, prijelazom rizika za slučajnu propast ili oštećenje robe, osiguranje (...). Za osiguranje su važna dva Incoterms termina: CIF i CIP.

CIF - TROŠAK, OSIGURANJE I VOZARINA (... imenovana luka odredišta/iskrcaja),

odnosno CIF - COST, INSURANCE AND FREIGHT (... named port of destination) znači da prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kada roba prijeđe ogradu broda u luci ukrcaja/otpreme.

Prodavatelj mora platiti troškove i vozarinu potrebnu da robu dopremi u imenovanu odredišnu luku, ali rizik od gubitka ili oštećenja robe, kao i druge dodatne troškove koji mogu nastati nakon isporuke, prenosi se s prodavatelja na kupca. Međutim, prema CIF terminu prodavatelj mora također osigurati kupcu i pomorsko osiguranje koje pokriva rizik od gubitka ili oštećenja robe za vrijeme prijevoza. Sukladno navedenom, prodavatelj ugovara osiguranje i plaća premiju osiguranja. Kupac treba imati na umu da je prema CIF terminu prodavatelj dužan osigurati robu samo s minimalnim pokrićem. Ukoliko kupac želi osiguranje s većim pokrićem, on se o tome mora ili izričito dogovoriti s prodavateljem ili mora sam ugovoriti dodatno osiguranje.

39

Prodavatelj mora o svom trošku pribaviti osiguranje tereta kao što je dogovoreno u ugovoru, kako bi kupac ili neka druga osoba, koja ja zainteresirana za osiguranje robe, imao pravo potraživati naknadu štete izravno od osiguravatelja, te da kupcu pribavi policu osiguranja ili neki drugi dokaz o pokriću osiguranja. Osiguranje se mora ugovoriti s osiguravateljima ili osiguravajućim društvom dobroga ugleda i ako nema izričito drukčijeg dogovora, ono mora biti u skladu s minimalnim pokrićem prema klauzulama o osiguranju tereta Instituta londonskih osiguravatelja (Institute of London Underwriters) ili bilo koje slične grupe klauzula. Trajanje osiguravajućega pokrića treba biti u skladu s B5 i B4. Ukoliko kupac zatraži, prodavatelj mora na kupčev trošak osigurati robu od ratnog rizika, rizika od štrajkova, pobune i građanskog nemira, ukoliko je to moguće. Minimalno osiguranje mora pokriti ugovornu cijenu uvećanu za deset posto (tj. 110 %) i biti osigurano u valuti ugovora.

CIP - VOZARINA I OSIGURANJE PLAĆENI DO (... imenovano mjesto odredišta), odnosno

CIP - CARRIAGE AND INSURANCE PAID TO (... named place of destination) znači da prodavatelj isporučuje robu prijevozniku kojega je on imenovao, ali prodavatelj mora dodatno snositi troškove prijevoza potrebne da se roba dopremi do imenovanoga odredišta. To znači da kupac snosi rizik i dodatne troškove koji nastaju nakon isporuke robe. Međutim, prema CIP terminu prodavatelj mora također pribaviti kupcu osiguranje koje pokriva rizik za izgubljenu ili oštećenu robu prilikom prijevoza. U skladu s tim, prodavatelj ugovara osiguranje i plaća premiju osiguranja. Kupac treba imati na umu da je prema CIP terminu prodavatelj dužan osigurati robu samo s minimalnim pokrićem. Ukoliko kupac želi osiguranje s većim pokrićem, on se o tome mora ili izričito dogovoriti s prodavateljem ili mora sam pribaviti dodatno osiguranje. Prodavatelj mora o svom trošku pribaviti osiguranje tereta kao što je dogovoreno u ugovoru, kako bi kupac ili neka druga osoba, koja ja zainteresirana za osiguranje robe, imao pravo potraživati naknadu štete izravno od osiguravatelja, te kupcu pribaviti policu osiguranja ili neki drugi dokaz o pokriću osiguranja. Osiguranje se mora ugovoriti s osiguravateljima ili osiguravajućim društvom dobroga ugleda i, ako nema izričito drukčijega dogovora, ono mora biti u skladu s minimalnim pokrićem prema klauzulama o osiguranju tereta Instituta londonskih osiguravatelja (Institute of London Underwriters) ili bilo koje slične skupine klauzula.

Trajanje osiguravajućega pokrića treba biti u skladu s B5 i B4. Ukoliko kupac zatraži, prodavatelj mora na trošak kupca osigurati robu od ratnog rizika, rizika od štrajkova, pobune i građanskih nemira, ukoliko je to moguće. Minimalno osiguranje mora pokriti ugovornu cijenu uvećanu za deset posto (tj. 110 %) i biti osigurano u valuti ugovora. 100. Dokažite interakcijsku spregu dokumentarnog akreditiva i osiguranja u vanjskoj trgovini! Danas se kod prodaje putem Incoterms-a često ugovara plaćanje putem neopozivog dokumentarnog akreditiva koji sadrži određene odredbe kojima se preciziraju obveze prodavatelja u vezi s osiguranjem robe. Tih odredaba prodavatelj se mora striktno pridržavati ukoliko želi naplatiti iznos iz akreditiva. Akreditiv su sredstva izdvojena na poseban račun kod banke, za točno određeno poduzeće i za točno utvrđenu svrhu, a ako je dokumentarni onda se trebaju, kao dokaz, banci dostaviti odgovarajuću ugovoreni dokumenti kako bi prodavatelj mogao naplatiti prodanu robu. Naime, kako u vanjskoj trgovini postoji rizik da prodavatelja ne isporuči plaćenu robu ili da on zbog nekog razloga ne dođe do kupca, ili pak da kupac ne plati isporučenu mu robu, dokumentarni akreditiv se pojavljuje kao instrument osiguranja obje ugovorne strane. Radi se o tone da kupac polaže novac, odnosno otvara akreditiv u korist prodavatelja, čime si prodavatelj osigurava naplatu, no sredstva će dobiti tek kada dostavi ugovorene dokumente kojima dokazuje da je roba otpremljena, a time si kupac osigurava isporuku. Prodavatelj je, među ostalim dokumentima, dužan banci podnijeti i ispravu o zaključenom osiguranju. Ta isprava mora odgovarati u potpunosti odredbama akreditiva. Polica, odnosno certifikat osiguranja moraju biti prenosivi, tj., indosirani na kupca ili banku, jer je samo tako moguć prijenos prava iz osiguranja prilikom prodaje robe.

40

101. Obrazložite postupak likvidacije štete iz ugovora o osiguranju robe? Likvidacija štete na bazi potpunog gubitka. Štete se likvidiraju na bazi potpunog gubitka kad je u pitanju stvarni, izvedeni ili kompromisni potpuni gubitak osiguranog predmeta. Kod stvarnog potpunog gubitka šteta se nadoknađuje na bazi potpunog gubitka osiguranog predmeta bez obzira da li je predmet potpuno uništen ili su ostali neki ostaci. Kod izvedenog gubitka šteta će se likvidirati na bazi potpunog gubitka samo ako to zatraži osiguranik odnosno ako najavi napuštanje osiguranog predmeta u korist osiguratelja. Ako osigurani predmet ne predstavlja potpuni ili izvedeni gubitak, ali je oštećen toliko da ne predstavlja neku veću vrijednost za osiguranika tada se također šteta može likvidirati na bazi potpunog gubitka i tada govorimo o kompromisnom potpunom gubitku. Kod stvarnog ili izvedenog potpunog gubitka likvidacija se vrši da se na ime naknade isplati osigurani iznos osim kod nadosiguranja kad se isplaćuje stvarni iznos. Prilikom likvidacije pravo osiguranika na osigurani predmet prenosi se na osiguratelja u onoj mjeri koliki je dio rizika prenio na sebe. Kod kompromisnog gubitka iznos naknade određuje se dogovorno između osiguratelja i osiguranika. Likvidacija štete utvrđena u apsolutnom iznosu. Vrši se onda kad se oštećeni predmet može popraviti i dovesti u prijašnje stanje i rijetka je kod osiguranja robe. Likvidacija štete na bazi postotka gubitka vrijednosti. Vrši se kad postoji mogućnost da se osigurani predmet popravi i dovede u prijašnje stanje kao i kod djelomičnih gubitaka. Ovakva likvidacija česta je kod osiguranja robe. Prilikom konstatacije štete najprije se utvrđuje u kojem je postotku roba izgubila na vrijednosti i to na način da se vrijednost oštećene robe usporedi s neoštećenom. Taj utvrđeni postotak tada se primjenjuje na osiguranu vrijednost i osiguratelji su dužni kao naknadu isplatiti taj postotak osigurane vrijednosti.

102. Obrazložite ulogu havarijskog komesara u sustavu osiguranja!

Havarijski komesari su fizičke ili pravne osobe, tehnološki stručnjaci, koji rade samostalno tj. kao posebna profesija ili kao predstavnici nekog osiguratelja u pojedinim lukama ili područjima plovidbe. Osnovna im je zadaća da na svom području primaju prijave o nastalim štetama na teretu te da utvrđuju prirodu i opseg tih šteta. Uz to oni mogu pružiti veliku stručnu pomoć zapovjedniku u postupku s teretom i uklanjanju posljedica havarije. Kako je mnogim osigurateljima tereta nemoguće imenovati stalne komesare u svim lukama svijeta gdje bi se štete mogle pojaviti, postojeći komesari često utvrđuju štete za sve osiguratelje i osiguranike na području gdje djeluju, pa naplaćuju svoju uslugu. Uloga im je dakle veoma slična vještacima koji utvrđuju štete na brodu. Točnost i vjerodostojnost njihovih nalaza stvar je njihova prestiža, pa uživaju povjerenje osiguratelja tereta. Oni također ne mogu izravno obvezati osiguratelja tereta, pa i oni svoje nalaze potpisuju uz naznaku "without prejudice". Pri pregledu tereta koji ne poznaju dovoljno i oni angažiraju odgovarajuće specijaliste čije nalaze supotpisuju. Najširu mrežu havarijskih komesara za teret u lukama širom svijeta ima Lloydova korporacija osiguratelja - Lloyd's agents. Njihovim uslugama izvan naše zemlje koriste se i naši pomorski osiguratelji. Obično je na poleđini pomorskih polica za osiguranje tereta otisnut popis imena i adrese Lloydovih agenata, s upozorenjem da im odmah treba prijaviti svaku štetu na teretu. Za utvrđivanje štete na teretu zapovjednik se može, kao i kod šteta na brodu, obratiti vještacima Salvage associationa, koji i taj posao naplaćuju prema tarifi. Kao rezultat pregleda izdaju se izvještaji i štete na teretu i valutacija tereta.

41

103. Dokažite važnost špeditera u sustavu osiguranja. Čest je slučaj da ugovor o osiguranju robe zaključuje špediter. On to čini na zahtjev komitenta i treba voditi brigu o toj robi kao dobar gospodarstvenik. Osiguranje mora biti takvo da zaštiti interese svog komitenta. Također špediter mora svojim savjetima pomoći komitentu da izda zahtjev za osiguranjem robe i da to učini pravovremeno, a ako komitent ne da nalog za osiguranjem špediter ima pravo sam osigurati robu ako smatra da je to u interesu komitenta. 104. Predložite model obrazovanja znanstvenog usavršavanja operativnih i kreativnih menadžera u sustavu osiguranja, posebice sa stajališta osiguranika, a posebice sa stajališta osiguratelja!

Menadžeri osiguranja mogu se obrazovati na dodiplomskom studiju, odnosno visokim i višim školama i fakultetima. Srednjoškolsko obrazovanje odavno je prestalo biti dovoljno za izobrazbu menadžera osiguranja. Naime, ono predstavlja samo temelj daljnjeg učenja i naobrazbe. Stalnim izučavanjem kreativnosti i kreativnih tehnika razvoja menadžmenta, stalni razvoj informatičkih tehnologija, novih oblika komunikacije uvjetuje i nužno usavršavanje menadžera u poslovnim školama. Poslovne škole omogućuju najužu specijalizaciju iz pojedinih vrsta osiguranja i omogućuje najuspješnijim specijalizantima daljnje usavršavanje na poslijediplomskim znanstvenim i doktorskim studijima. 105. Obrazložite važnost informatizacije u sustavu osiguranja! Danas je u svim djelatnostima tako i osiguranju važna informatizacija. Primjena kompjutera, a u novije vrijeme sve veća primjena Interneta važna je komponenta u sustavu osiguranja. Time se smanjuju troškovi poslovanja, velika je ušteda u vremenu, dostupnost stalno novih podataka, veća konkurentnost, mogućnost reklamiranja kao i prodaje osiguranja preko Interneta i sl. 106. Dokažite tvrdnju da su osiguravajuća društva važne financijske institucije!

Prema opće usvojenoj klasifikaciji financijskih institucija razlikuju se dvije homogene

skupine: depozitne i nedepozitne institucije. U skupinu depozitnih financijskih institucija svrstavaju se banke i bankama slični financijski posrednici. U skupinu nedepozitnih financijskih institucija svrstavaju se osiguravatelji, mirovinski fondovi, financijske odnosno investicijske kompanije, različite vrste starateljskih fondova, ali i brokerske kuće, diskontne i eskontne organizacije i dr.

Financijske institucije imaju funkciju akumulacije i posredovanja na financijskim tržištima. One se bave prikupljanjem slobodnih novčanih sredstava i njihovim usmjeravanjem u raz1ičite financijske plasmane. Dok banke formiraju svoje potencijale mobilizacijom raz1ičitih vrsta depozita, a manje na osnovi nedepozitnih instrumenata i mehanizama, te sredstva plasiraju najvećim dijelom u raz1ičite vrste kredita, osiguravatelji i druge institucije iz skupine ugovornih štednih institucija svoje potencijale formiraju na osnovi ugovornih i tržišno-kreditnih instrumenata ili operacija, a plasmane vezuju za nekreditne portfolije, pri čemu tek manji dio svojeg potencijala usmjeravaju u vidu jednostavnije strukture kredita.

42

107. Kako primjereno upravljati rizikom? U suvremenom gospodarstvu upravljanje rizicima je značajan čimbenik ukupnog razvoja. To je složeni proces koji obuhvaća: 1) identifikaciju i ocjenu čistih rizika, kako osigurljivih, tako i neosigurljivih, 2) izbor i primjenu odgovarajuće metode pokrića rizika suglasno cilju i zadatku gospodarskih

subjekata. Neposrednim upravljanjem rizikom bave se stručne osobe risk menadžeri, koji moraju dobro poznavati rizike kojima je gospodarski subjekt izložen. Risk menadžer mora biti usko povezan sa svim odjelima gospodarskog subjekta u kojem djeluje, jer i ti odjeli mogu svojim aktivnostima djelovati u pravcu kontrole i smanjenja rizika. Upravljanje rizikom prolazi nekoliko faza i to: identifikacija rizika, ocjena rizika, metoda pokrića rizika i izbor odgovarajuće metode pokrića rizika. 108. Kako djelotvorno upravljati prodajom osiguranja? Sklapanje osiguranja, kao temelj osiguravateljne djelatnosti, osniva se na prodaji osiguranja, izravno ili preko posrednika. Svaki osiguravatelj polaže izuzetnu pažnju propagandi i marketingu, pa je u organizacijskoj strukturi osiguravajućeg društva važan odjel prodaje isto kao i marketing. Sukladno specifičnim potrebama različitih skupina potrošača razvijaju se odgovarajuće prodajne aktivnosti tj. marketinški spletovi (oni obuhvaćaju proizvod ili uslugu, cijenu, distribuciju i promociju). Samo primjenjujući primjereni marketinški splet, tj. onaj u skladu s potrebama i očekivanjima (budućih) osiguranika, osiguravatelj će uspješno prodavati svoje usluge i bez različitih vrsta pritisaka na potrošača. 109. Što to znači: Primjereno upravljanje premijom osiguranja?

Cijena osiguranja ili bruto premija je iznos što ga osiguranik uplaćuje osiguravatelju za sklopljeno osiguranje. Uplatom premije osiguranja osiguravatelj stupa u obvezu pokrića rizika tj. obveze iz ugovora o osiguranju, a osiguranik uplatom premije stječe svoja prava, ali preuzima i obveze iz ugovora (zaštitne mjere).

Uz iznos za pokriće rizika premija sadrži i troškove i zaradu osiguravatelja. Osnovu za utvrđivanje premije u osiguranju daju aktuari, a sam postupak njezina utvrđivanja različit je za pojedinu vrstu osiguranja te se bitno razlikuje u životnom i neživotnom osiguranju.

Premija osiguranja sastoji se od funkcionalne premije (koja sadrži tehničku premiju, a može sadržavati i dio za preventivu ako je uračunat u premiju) i dijela premije za obavljanje djelatnosti osiguranja. Tehnička premija je dio premije namijenjen ispunjavanju obveza iz osiguranja.

U utvrđivanju cijene osiguranja osiguravatelj nije u mogućnosti da cijenu kalkulira po vlastitoj želji, nego mora uzeti u obzir uvjete na tržištu. Tako uz rizičnost objekta (težina rizika), kao najvažnijeg čimbenika, na cijene utječu i druge okolnosti, npr. rokovi plaćanja premije (godišnje ili obročno), osnove za obračun premije (svota osiguranja, tonaža, broj soba, snaga motora), vrsta rizika i sl. Navedeni elementi utječu na smanjenje transparentnosti cijena na tržištu osiguranja, što onemogućuje korisnike da uspoređuju strukturu cijene pojedinih osiguravatelja.

43

110. Dokažite da ste ekspert za primjereno upravljanje osiguravateljnim fondovima? Osiguravatelji iz sredstava premije osiguranja formiraju fondove radi trajnog obavljanja svoje djelatnosti naknade šteta i isplate osiguranih svota te druge namjene. Sredstva fonda značajna su za funkciju osiguranja pa su osiguravatelji dužni svake godine dotirati fondove kako bi bili u skladu s povećanim poslovanjem i to tako dugo dok ne dosegnu potrebnu razinu. Fondove osiguravatelja čine slobodna sredstva za održavanje solventnosti i tehničke pričuve za pokriće obveza prema osiguranicima. 111. Kako racionalno upravljati rashodima osiguravajućih društva?

Rashodi osiguravatelja su:

• troškovi za štete po osnovi osiguranja, suosiguranja, ugovorenih svota, umanjeni za udio reosiguravatelja u štetama, • izdvajanja za preventivu (vatrogasni doprinos), • ostali troškovi poslovanja, • troškovi za provedbu djelatnosti osiguranja i reosiguranja, • izvanredni troškovi, • izdvajanja za matematičku pričuvu osiguranja života, • izdvajanja krajem obračunskog razdoblja za: prijenosne premije, nastale, a nenamirene obveze po osnovi osiguranja i reosiguranja (rezervirane štete), rezerviranja za masovne i katastrofalne štete kao i pričuve za rente za osiguranja odgovornosti i nezgode. Ova izdvajanja su prihodi u idućoj godini. 112. Protumačite međuodnos cijena osiguranja i parametara uspješnosti poslovanja

osiguravajućih društava! Cijena osiguranja ili bruto premija je iznos što ga osiguranik uplaćuje osiguravatelju za

sklopljeno osiguranje. Riječ premija, koja u osiguranju ima specifično značenje prema nekim autorima potječe od latinske riječi praemium, tj. nagrada, a prema drugima izvedena je iz latinskog izraza primum, što znači prvi, jer ugovaratelj osiguranja “prvi” ispunjava svoju obvezu, tj. plaća premiju kao cijenu osiguranja i time ugovor o osiguranju postaje pravovaljan. Uplatom premije osiguranja osiguravatelj stupa u obvezu pokrića rizika tj. obveze iz ugovora o osiguranju, a osiguranik uplatom premije stječe svoja prava, ali preuzima i obveze iz ugovora (zaštitne mjere). Premija je obi1ježje premijskog osiguranja i određuje se prema veličini osiguranog rizika. Uplaćuje se unaprijed pa se ovo osiguranje upravo po tome razlikuje od uzajamnog i socijalnog osiguranja.

Parametri uspješnost poslovanja osiguravajućih društava su pokazatelji solventnosti, pokazatelji likvidnosti, pokazatelji aktivnosti i pokazatelji profitabilnosti. Cijena može uvelike utjecati na te pokazatelje, tako na primjer ako je cijena veća biti će i prihodi veći, a time i solventnost i likvidnost društva. 113. Obrazložite pokazatelj solventnosti (zaduženosti) osiguravajućeg društva? Ti se pokazatelji koriste za ocjenu kapitalizacije osiguravatelja u odnosu na obujam njegova poslovanja, tj. za utvrđivanje važnosti duga u strukturi kapitala osiguravatelja, te su važni za investitore na dugi rok. Solventnost je pokazatelj sigurnosti osiguravateljeva poslovanja, a osiguravatelj je insolventan kada je njegova imovina preopterećena dugovima ili se ne može transformirati na vrijeme za otplatu dospjelih obveza.

44

Najčešći su pokazatelji: 1) koeficijent zaduženosti – odnos između ukupnih obveza i ukupne aktive; 2) koeficijent vlastitog financiranja – pokazatelj odnosa vlastitog kapitala prema ukupnoj aktivi. 114. Obrazložite pokazatelj likvidnosti osig. društva? Pokazatelj likvidnosti pokazuje ima li osiguravatelj dosta novčanih sredstava da udovolji svojim dospjelim novčanim obvezama. Pokazatelji su platežne sposobnosti osiguravatelja i sigurnosti poslovanja. Ovi su pokazatelji važni za kreditore i bankare. 115. Obrazložite pokazatelje aktivnosti osig. društva? Oni su posebno važni za menadžment osiguravatelja. Neki od pokazatelja učinkovitosti su: 1) koeficijent obrtaja potraživanja – odnos prihoda od premije i potraživanja od kupaca; 2) koeficijent naplate – odnos broja dana u godini i koeficijenta obrtaja potraživanja; 3) koeficijent učinkovitosti u likvidaciji šteta – odnos likvidiranih i ukupnih šteta (pokazuje brzinu

likvidacije šteta). 116. Obrazložite pokazatelje profitabilnosti osig. društva? Ovi pokazatelji ukazuju na učinke upravljanja imovinom i dugom na poslovni rezultat osiguravatelja. Važni su kako za investitore i menedžment osiguravatelja tako i za kreditore. Neki pokazatelji su: 1) agregirani omjer – zbroj omjera ukupnih isplaćenih šteta s zarađenom premijom i omjera ukupnih

troškova s bruto premijom; 2) profit iz osiguranja – 100 minus agregirani omjer; 3) povrat na kapital – omjer neto dobiti i vlastitog kapitala. 117. Dokažite da je intelektualni kapital temeljni čimbenik uspješnosti i učinkovitosti

poslovanja osiguravajućih društava! 118. Može li organizacijska kultura bitno utjecati na konkurentsku sposobnost osiguravajućih društava? Ako je odgovor pozitivan navedite i obrazložite najmanje pet argumenata u prilog vašeg odgovora! 119. Dokažite tvrdnju da su kreativni menadžeri kreatori i nositelji dugoročne strategije poslovanja osiguravajućih društava!

Kreativnost i inventivnost nezaobilazne su i predstavljaju preduvjet inovacija i nužnih

suvremenih promjena u poduzeću i društvu. Inovacija je interni proces unutar odgovarajućih struktura, plod je inventivnog rada, a zahtijeva mobilizaciju nositelja stvara1ačkih postignuća. No, veći je problem kako postići kritičnu masu znanja suradnika. Za koncentriranu primjenu znanja prema stvaralaštvu potrebni su i drugi činitelji kao što su kulturne navike i civilizacijske potrebe, ali i motivatori za pokretanje latentne domišljatosti, odnosno invencije. Za to su potrebni veliki umni napori u osmišljavanju inovacija i načina pomoću kojih se do njih dolazi. Stoga je potrebno u svakoj sredini analizirati vrijednosti, poboljšati sustav planiranja i kontrolu izvršenja, inovirati organizaciju rada, rukovođenja i istraživanja, stimulirati štednju, širiti tržište i stvoriti image poduzeća. Kreativno razmišljanje preteča je stvaralaštva, a ono je neophodno potrebno za svaku inovaciju. Kreativnost je izbor novoga, originalnog načina rada, ponašanja i razmišljanja.

45

120. Pozicionirajte se kao operativni menadžer i dokažite tvrdnju da su operativni menadžeri direktni proizvođači i prodavatelji osiguranja! Osigurateljne usluge imaju četiri karakteristike i moraju se uzeti u obzir kod organiziranja

proizvodnje istih. One su neopipljive, stoga osiguranik mora vjerovati pružate1ju usluge - osiguratelju. Osiguravajuće usluge su nedjeljive od svog izvorišta, tako su osiguranici naviknuti na ljude iz osiguranja. Treća karakteristika je nepostojanost jer ovise o tome tko ih, kada i gdje pruža, i posljednja je prolaznost jer se osiguravajuće usluge, naravno, ne mogu usk1adištiti. Proizvodnja i ponuda rješenja sigurnosnih problema povezane su u osiguravajućoj privredi cijelim nizom specifičnosti. Dok u ostalim privrednim granama proizvodni proces započinje proizvodnjom i završava prodajom, u osiguranju je obrnuto. Plasman prethodi proizvodnji. Proizvodnja za sk1adištenje nije moguća. Zadovoljenje i pridobivanje kupaca u individualnom osiguranju, ne može se postići kraćim rokovima isporuke koji nastaju kao posljedica unaprijed predviđene potražnje. Osiguranje se, kao ni ostala nematerijalna dobra, ne može proizvoditi za anonimno tržište. Da bi uspješno organizirao proizvodnju osigurateljne usluge operativni manager mora poštivati temeljna pravila organizacije. Pravila polaze od toga da ljudi, a ne struktura čine organizaciju uspješnom. 121. Što znate o osiguranju u EU? Najambiciozniji plan liberalizacije tržišta je zasigurno onaj Europske Unije. Zajedničko tržište roba već je davno uspostavljeno, ali se na tržištu usluga, posebice onih financijskih dešavaju promjene. Cilj stvaranja jedinstvenog tržišta financijskih usluga, pa i usluga osiguranja, je otvaranje mogućnosti osnivanja podružnica osiguravatelja u svim zemljama članicama, s ciljem da osiguranje kupljeno bilo gdje na teritoriju EU vrijedi jednako. Zbog određenih različitosti među zemljama članicama sporazum o zajedničkom tržištu osiguranja nije ostvaren.

Smjernice koje u okviru Zajednice pružaju osnovu za stvaranje jedinstvenoga i slobodnoga tržišta osiguranja definiraju tri područja:

• sloboda osnivanja podružnica (engl. branch) i supsidijara (engl. supsidiary)

• slobodu prodaje usluga osiguranja u zemljama članicama • slobodno kretanje kapitala u Zajednici.

122. Što to znači liberalizacija osiguranja? (vidi pitanje 121.) 123. Koje su pozitivne i negativne značajke privatizacije osiguranja? 124. Kako bi da Vas ovlasti nadležno tijelo organizirali osiguranje i reosiguranje u Republici Hrvatskoj?

Osiguravajuća društva u Hrvatskoj se prema zakonu o osiguranju mogu organizirati kao:

1) dioničko društvo. Dioničko društvo mogu osnovati domaće pravne i fizičke osobe te strane osobe, ali medu osnivačima moraju imati i domaću fizičku ili pravnu osobu.

2) društvo za uzajamno osiguranje. Posluje kao neprofitna organizacija i u njoj ne može sudjelovati strana osoba. Sredstva se prikupljaju, doprinosom, a ne premijama osiguranja, i to u opsegu koji je potreban za ispunjenje obveza prema osiguranicima i za stvaranje rezervi sigurnosti. 0 sredstvima društva od1učuju osiguranici koji sami upravljaju društvom.

46

3) vlastito društvo za osiguranje. Osniva se u okviru pravnih osoba s velikim opsegom poslovanja, većim materijalnim dobrima i velikim brojem djelatnika i to za osiguranje svoje imovine i svojih djelatnika kao i osiguranje imovine i djelatnika u trgovačkom društvu u kojem imaju više od polovice svih dionica Može se osnovati kao dioničko ili kao društvo s ograničenom odgovornošću.

4) javno društvo za osiguranje. Može ga utemeljiti republika, županije ili gradovi za osiguranje rizika obveznih osiguranja ili za osiguranje javnih dobara.

5) pul za suosiguranje i reosiguranje. Mogu ga utemeljiti dva dionička društva za osiguranje ili više njih radi zajedničkog preuzimanja izvanrednih rizika kao društvo s ograničenom odgovornošću za suosiguranje i reosiguranje rizika radi kojih su udruženi (pul). Posluje u svoje ime a za račun osnivača, a za njegove obveze odgovaraju osnivači, uz uvjete i način utvrđen ugovorom o osnivanju i statutom. 125. Sagledajte i komentirajte hrvatsko osiguranje u vrtlogu procesa globalizacije!

Osiguravatelji u Hrvatskoj u bitci za ograničeno hrvatsko tržište nedovoljno razmiš1jaju o tome što će se desiti kada se na tom tržištu nadu i strani osiguravatelji s nižim cijenama i boljim tržištu prilagođenim proizvodima. 0 tome bi trebali povesti više računa, a sve prepreke bržem razvoju osiguranja uklanjati kako bi se mogli uspješno uk1jučiti u europsko tržište. Prepreku bržeg razvoja osiguranja u Hrvatskoj pa time i njegovog uspješnog uk1jučivanja u europsko tržište čini relativno nerazvijeno financijsko tržište, a njegovom bržem razvoju pridonijeti će započeta reforma mirovinskog osiguranja, privatizacija kao i ukupni gospodarski rast.

* * *

Odgovori na pitanja iz tematske jedinice OSIGURANJE pripremljeni su na temelju bilješki redovitih studenata Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, koje su zapisivali tijekom predavanja prof. dr. Ratka Zelenike, školska godina 1992./93., 1993./94., 1994./95., 1995./96., 1996./97., 1997./98., 1998./99., 1999/2000., 2000./2001., 2001./2002., 2002./2003., 2003./2004., 2004./2005., 2005./2006.

47

LITERATURA

1. ZELENIKA, R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 598-622.

2. ANDRIJANIĆ, I., KLASIĆ, S.: Tehnika osiguranja i reosiguranja, Zagreb, 2002. 3. ANDRIJAŠEVIĆ, S., PETRANOVIĆ, V.: Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb, 1999. 4. ARŽEK, Z., BADOVINAC, G.: Transport i osiguranje, izmijenjeno i dopunjeno izdanje,

Pravni fakultet, Zagreb, 1996. 5. ARŽEK, Z.: Transport i osiguranje, Ekonomski fakultet i Mikrorad, Zagreb, 1999. 6. BONCELJ, J.: Zavarovalna ekonomika, Ekonomska fakulteta, Ljubljana, 2001. 7. ĆURAK, M. – JAKOVČEVIĆ, D. : Osiguranje i rizici, RRIF plus d.o.o., Zagreb, 2007. 8. FRANASOVIĆ, A.: Praksa transportnog osiguranja, Croatia osiguranje, Zagreb, 1987. 9. FRANČIŠKOVIĆ, I.: Osiguranje u tržišnom gospodarstvu, Croatia osiguranje d.d.,

Zagreb, 1992. 10. FRANČIŠKOVIĆ, I.: Sustav transportnih osiguranja, Croatia osiguranje d.d., Zagreb,

1994. 11. FRANČIŠKOVIĆ, I.: Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2004. 12. KLASIĆ, K. – ANDRIJANIĆ, I.: Osnove osiguranja – načela i praksa, drugo izdanje,

TEB-Poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb, 2007. 13. MAŠIĆ, N.: Životna osiguranja – osnovni principi, Naklada autora, Zagreb, 2008. 14. PAVIĆ, D.: Pomorsko osiguranje, knjiga prva, Croatia osiguranje, Zagreb, 1986. 15. PAVIĆ, D.: Pomorsko osiguranje, knjiga druga, Croatia osiguranje, Zagreb, 1994. 16. PAVIĆ, D.: Institutske klauzule pomorskog osiguranja, Croatia osiguranje, Zagreb, 1991. 17. PAVIĆ, D.: Pravo pomorskoga osiguranja, Narodne novine, Zagreb, 1997. 18. PAVLIHA, M.: Zavarovalno pravo, Gospodarski vestnik, Ljubljana, 2000. 19. PETRANOVIĆ, V.: Osiguranje i reosiguranje, Informator, Zagreb, 1984. 20. PIRŠ, A.: Transportno zavaravanje, Fakulteta za pomorstvo in promet, Portorož, 2000. 21. STANKOVIĆ, P.: Pomorske havarije, Školska knjiga, Zagreb, 1995. 22. ŠAFAR, Ž.: Osiguranje imovine, Preluk, Rijeka, 1997. 23. VAUGHAN, E., VAUGHAN, T.: Osnove osiguranja – upravljanje rizicima, MATE,

Zagreb, 2000. 24. ZELENIKA, R.: Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka,

1996. 25. ZELENIKA, R.: Relevantna obilježja reosiguranja, Hrvatska gospodarska revija, XLVI,

1997., 2 ili Zbornik radova Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1996. 26. ZELENIKA, R.: PROMETNI SUSTAVI • Tehnologija - Organizacija -Ekonomika -

Logistika - Menadžment • Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2001. 27. ZELENIKA, R.: Špediterovo pravo, četvrto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski

fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2001. 28. ZELENIKA, R.: INCOTERMS 2000 U TEORIJI I PRAKSI • 100 SAVJETA i 100

PRIMJERA • Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2002. 29. ZELENIKA, R., KNAPIĆ, I.: Model preventivnoga djelovanja klubova osiguranja na

smanjenje šteta u pomorskom brodarstvu, Svijet osiguranja, Zagreb, X, 2007., br. 4. 30. ZELENIKA, R. KNAPIĆ, I., LIKIĆ, R.: Upravljanje rizicima u klupskom osiguranju,

''Naše more'', Veleučilišta u Dubrovniku, Dubrovnik, 54, 2007., 1-2.

48

31. Zakon o osiguranju, Narodne novine, 2005., 151. 32. Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju, Narodne novine, 1999., 27 33. Ostali izvori: zakonski izvori, podzakonski akti i autonomni izvori koji sadrže pravna

pravila i pravne institute iz područja osiguranja (tj. transportnoga osiguranja i vanjskotrgovinskoga osiguranja)

U Rijeci, zimski semestar 2009./2010.

PREDMETNI NASTAVNIK Red. prof. dr. sc. Ratko Zelenika