JU SREDNJA MEDICINSKA ŠKOLA
„DR BRANKO ZOGOVIĆ“ BERANE
MATURSKI RAD
NASTAVNI PREDMET:
PEDIJATRIJA SA NJEGOM
TEMA:
ASTMA U DJECE
MENTOR: KANDIDAT:
Saveta Stanišić Jašović Danica
BERANE
AVGUST 2012.
Maturski rad Astma u djece
SADRŽAJ:
Uvod.....................................................................................................................2
1. Astma..........................................................................................................3
1.1. Simptomi astme................................................................................4
1.2. Dijagnostifikovanje astme................................................................6
2. Liječenje astme...........................................................................................7
2.1. Stepenasti pristup liječenju...............................................................8
2.2. Povremena i perzistentna astma.......................................................9
3. Prevencija.................................................................................................12
Zaključak.................................................................................................................14
Literatura.................................................................................................................15
1
Maturski rad Astma u djece
Uvod
Astma je alergijsko oboljenje zbog kojeg djeca školskog uzrasta
najčešće ostaju u bolnici. Procjenjuje se da svako sedmo školsko dijete i svaki
dvadeseti odrasli stanovnik pati od ove bolesti. Sa početkom školske godine napadi
astme kod djece su učestaliji, zbog brojnih faktora rizika koji do nje dovode.
Prašnjavi tepisi i police, buđ u kupatilima i toaletima, prehlade i virusi, samo su
neki od uzročnika. Ako se tome dodaju još i duvanski dim, gojaznost, fizička
neaktivnost, polen i grinje, kao najčešći faktori rizika iz okruženja, uslovi za
pojavu ili buđenje astme su više nego idealni.
Zato je vrlo važno, još u dječijem uzrastu, sprečavati hronične i teške
simptome astme, održavati normalne plućne funkcije i fizičke aktivnosti i primeniti
pravilan pristup liječenja, zato što je astma bolest koja može da se javi kod bilo
koga i u bilo kom životnom dobu. U porodičnom okruženju od astme obično boluje
više članova porodice, mada ima i pojedinačnih slučajeva gdje je samo jedna osoba
astmatičar.
Slika 1 – Upotreba pumpica
1. Astma
2
Maturski rad Astma u djece
Astma je hronična opstruktivna upalna bolest disajnih puteva koja
uzrokuje probleme pri disanju. Karakterišu je neprimjereno jak imunološki
odgovor i hronična upala traheobronhalnog stabla. Bolest se javlja u epizodama, tj.
akutna pogoršanja bolesti izmjenjuju se periodima u kojima nema simptoma astme.
Do napada dolazi pri pogoršanju upale, obično jer je u neposrednoj okolini prisutan
neki iritirajući ili provokativni faktor astme.
Prilikom javljanja astme dolazi do zapaljenja sluzokože disajnih
puteva. Zapaljenski proces predstavlja reakciju na kontakt sa virusima, alergenima
i štetnim agensima iz vazduha i životne sredine. U takvoj situaciji sluzokoža
bronhija postaje crvena, otečena i prekrivena sa sluzi. Svi ovi simptomi dovode do
sužavanja bronhija i otežanog protoka vazduha koji ometa normalno disanje.
Ponekad stanje može da se zakomplikuje i dođe do potpunog zatvaranja bronhija,
što se manifestuje simptomima pogoršanja astme u vidu kašlja, otežanog disanja,
osjećaja stezanja i sviranja u grudima.
Astma otežava djetetu da dise. To može da se dešava samo
povremeno, a u ozbiljnijim slučajevima svaki dan. Astma može takođe pratiti dijete
kroz cio život (hronično oboljenje), ali možete je kontrolisati i terapijama sa
ljekovima.
Slika 2 – Mjerači brzine protoka izdisanja
3
Maturski rad Astma u djece
Astma otežava disanje zato što može izazvati upalu bronhijalnih
cijevi, koje prenose vazduh do pluća. Upala obično počinje sporo, ali tokom
vremena može da izazove zatezanje mišica koji oblažu bronhijalne cijevi
(bronhospazam). Ovo moze izazvati blokiranje ili suzavanje disajnih puteva, što
otežava disanje. To je poznato kao epizoda akutne astme (takođe i napad).
Epizoda akutne astme može da se dešava često ili rjeđe i da bude
blaga ili ozbiljna. Najčešće se mogu simptomi tretirati kod kuće, koristeći plan u
slučaju astme, koji govori koje ljekove treba uzeti, kao i kada bi trebalo zatraziti
profesionalnu pomoć. Akutni napadi astme mogu čak izazvati i smrt, ali rijetko.
Čak i ako je dijete imalo samo nekoliko akutnih napada astme, ono
će i dalje imati i upalu disajnih puteva, koja zahtijeva terapiju. Ako upala nije pod
kontrolom, astma može dovesti do trajnih promjena u bronhijalnim cijevima,
oštetiti pluća djeteta i povećati rizik od komplikacija, kao sto su bronhitis ili upala
pluća.
1.1. Simptomi astme
Astma je u 80% slučajeva „alergijska”, znači posledica alergijske
konstitucije, koju dijete genetski naslijeđuje. U prvim mjesecima genetsku sklonost
alergiji dijete može ispoljiti kao reakciju na koži (ekcem), a u drugoj godini
već ima epizode respiratornih tegoba sa kašljem, “sviranjem” u grudima,
dugotrajnom sekrecijom iz nosa. Kod djeteta starog tri godine, sa velikom
sigurnošću se može postaviti dijagnoza na osnovu kliničke slike, analiza, najprije
kožnog alergotesta na inhalatorne alergene. Najveći broj djece je alergičan na
kućnu prašinu, grinje (parazit koji živi u prašini na tamnim, skrovitim mjestima),
polene drveća, korova, trave. Međutim, da bi se alergijska odnosno zapaljenska
reakcija javila, a samim tim i tegobe, nije dovoljno samo da je dijete senzibilisano
na ove alergene, već mora imati i kontakt sa njima.
Simptomi mogu biti blagi ili ozbiljni. Dijete i ne mora da ima
simptome, ili da ima ozbiljne dnevne simptome, ili nešto između ta dva. Takođe
može da se mijenja i učestalost simptoma. Simptomi astme mogu biti sledei:
4
Maturski rad Astma u djece
Šištanje, koje je glasno, ili slabiji zvuk poput zviždanja, koji se
javljaju kada dođe do sužavanja bronhijalnih cijevi;
Kašljanje;
Zatezanje u grudima;
Nedostatak daha, odnosno ubrzano, plitko disanje ili teško
disanje;
Problemi sa spavanjem;
Brzo umaranje tokom vježbanja.
Većina djece sa astmom ima simptome koji se pogoršavaju noću
(noćna astma). Ako dijete ima samo jedan ili dva od ovih simptoma, to ne znači
obavezno da ono ima astmu. Što više simptoma dijete ima, veća je mogućnost da
ima i astmu.
Slika 3 – Astma u djece
Astma se manifestuje nedostatkom vazduha (dispneja), zviždanjem u
grudima (vizing) i kašljem. Ova tri simptoma su obično udružena. Gušenje se javlja
u vidu napada (paroksizmi dispneje) između kojih su faze remisije. Intenzitet
napada, njihova učestalost i trajanje su varijabini. Za vreme napada bolesnik diše
ubrzano, čuje se vizing, preznojen je i uplašen. Zauzima sedeći položaj i oslanja se
na ispružene ruke, da bi fiksirao mišiće ramenog pojasa, što omogućava upotrebu
pomoćne disajne muskulature. Kraj napada je često obeležen kašljem s
5
Maturski rad Astma u djece
iskašljavanjem guste sluzi. Astma se obično pogoršava noću, a napadi se javljaju
između 2 i 4 sata ujutro. Najteži klinički oblik astme jeste akutni teški napad (status
asthmaticus) u kome je bolesnik životno ugrožen.
1.2. Dijagnostifikovanje astme
Ne postoji jedinstvena analiza koja može da dijagnostikuje astmu. To
se postiže pomoću spirometrije, kao i medicinske istorije djeteta, fizičkog pregleda
i laboratorijskih testova. Za djecu od pet i više godina, test spirometrije je
najprecizniji način za postavljanje dijagnoze i određivanje ozbiljnosti astme. On
mjeri kojom brzinom dijete može da pokreće vazduh u i van pluća, kao i koliko
vazduha je pokrenuto. Ovaj test može da pomogne ljekaru da odredi da li astma
izaziva smanjivanje protoka vazduha i u kojoj mjeri. On takođe može da pokaže
koliko dobro rade pluća djeteta kada ono nema simptome astme, i može da izmjeri
koliko djetetova pluća odgovaraju na terapiju ljekovima. Spirometrija se ne koristi
kod beba i male djece. Umjesto toga, posluša se šištanje i da li dijete šišti ili kašlje
konstantno.
Slika 4 – Testiranje spirometrijom
6
Maturski rad Astma u djece
Ljekar treba da pita i kada se pojavljuju simptomi kod djeteta, kao i
da li se oni javljaju kada dijete ima virusnu infekciju gornjeg dijela disajnih puteva
(kao što je prehlada) ili kada je u kontaktu sa hemikalijama, kućnim ljubimcima,
duvanskim dimom ili drugim supstancama. Ljekar posluša šištanje, koje ukazuje na
blokiranost disajnih puteva, i potraži znake sinusnih problema ili alergija. U
svakom slucaju, fizički pregled neće naći znake astme ako dijete nema simptome.
Može da se uradi rentgenski snimak pluća, da bi se utvrdilo da li neka
druga bolest izaziva simptome. Analize krvi mogu da nađu dokaz za alergije, koje
mogu izazvati akutne napade astme. Ako ljekar misli da dijete možda ima astmu
povezanu sa alergijama, mogu se uraditi testovi na koži, radi identifikacije
alergena.
Neophodni su redovni pregledi, da bi ljekar mogao da bude u toku sa
astmom i odluci o terapiji. Dijagnoza astme postavlja se na osnovu anamnestičkih
podataka, fizikalnog pregleda i ispitivanja funkcije pluća.
2. Liječenje astme
Cilj liječenja astme jeste uklanjanje simptoma i uspostavljanje
normalne ili što je moguće bolje funkcije pluća, kao i smanjenje rizika od pojave
teških napada. Uz to, liječenje treba da redukuje broj i težinu napada i omogući
djetetu normalan život, uključujući i sportske aktivnosti. Ispunjenje navedenih
ciljeva treba obezbijediti uz minimalne sporedne efekte terapije. Oblik i težina
opstrukcije ključni su parametri pri donošenju odluke o liječenju astme.
Određivanje težine bolesti bazira se na kombinaciji kliničkih kriterijuma i praćenju
objektivnih pokazatelja opstrukcije. Kada su poznati prouzrokovači astme,
izbjegavanje alergena ubraja se u osnovne mjere zbrinjavanja astme.
U medikamentnom liječenju astme postoji nekoliko grupa ljekova
koji se najčešće koriste: sredstva za prevenciju opstrukcije (antiinflamatorni
ljekovi) i za otklanjanje opstrukcije (bronhodilatatori). Prema savremenim
stavovima, astma je inflamatorna (zapaljenska) bolest i u liječenju se potencira
7
Maturski rad Astma u djece
rano uvođenje antiinflamatorne terapije. Ova strategija liječenja zasnovana je na
utvrđenoj ulozi inflamacije u pojavi hiper-reaktivnosti i kliničkih manifestacija
astme.
Cilj savremene terapije bronhijalne astme jeste uspostavljanje i
održavanje kontrole kliničkih manifestacija bolesti u dužem periodu. Da bi se to
postiglo, potrebne su četiri međusobno zavisne komponente. Prva komponenta
je uspostavljanje partnerskog odnosa između ljekara i bolesnika. Druga
podrazumijeva otkrivanje i smanjivanje izloženosti faktorima rizika. Treća se
odnosi na procjenu, liječenje i praćenje astme, a četvrta komponenta
je odgovarajuće liječenje pogoršanja bolesti. Važno je znati da redovna primjena
ljekova i redovna kontrola omogućuju pacijentima kvalitetan život.
Ljekovima i kontrolama treba dodati i pozitivne navike. To su
mentalna snaga i samopoštovanje (ne boraviti sa djecom u prostorijama gdje se
puši), higijena (prije svega prostorija u kojima dijete boravi), umjerena i zdrava
ishrana i naravno sport.
2.1. Stepenasti pristup liječenju astme
Globalna incijativa za liječenje astme (GINA) navodi kao osnovni
princip “stepenasti pristup liječenju astme” tj. liječenje na osnovu stepena težine
astme, s promjenom stepena zavisno od postignutih rezultata. Da bi se primijenio
navedeni stav, neophdna je procjena težine bolesti na osnovu kliničkih i funkcijskih
kriterijuma. Terapija i težina bolesti stavljaju se u međusobnu relaciju i usklađuju u
zavisnosti od postignutog, tj. od uspjeha u kontrolisanju bolesti. Astma je
dinamična bolest koja se po učestalosti simptoma razlikuje od bolesnika do
bolesnika, odnosno i kod istog bolesnika razlikuje se tokom vremena. Zato plan
liječenja treba prilagoditi individualno svakom bolesniku ponaosob. U stepenastom
liječenju vrsta i doza ljekova se povećava ili smanjuje shodno težini same bolesti.
8
Maturski rad Astma u djece
Slika 5 – Pomoć djetetu pri uzimanju terapije
2.2. Povremena i perzistentna astma
Na osnovu učestalosti tegoba i promjena u plućnoj funkciji, astma je
klasifikovana kao najblaža ili povremena astma (tegobe su vema blage i rijetke,
rijeđe od jednom sedmično i nema noćnih simtpoma) i trajna ili perzistentna koja
se u zavisnosti od učetalosti dnevnih i noćnih tegoba klasifikuje kao laka, umjerena
i teška. Teška astma podrazumijeva da su tegobe svakodnevne, uz veoma česta
pogoršanja, posebno tokom noći.
U zavisnosti od procjene težine primenjuje se odgovarajuća terapija.
Tako u slučajevima “povremene astme” i ljekovi se primenjuju povremeno, dok
“perzistentna astma” bilo da je laka, umjerena ili teška, zahtijeva redovnu
(perzistentnu) primenu ljekova.
Ljekovi za liječenje astme podijeljeni su u dvije grupe:
ljekovi za dugotrajnu prevenciju i
ljekovi za brzo otklanjanje tegoba.
Cilj liječenja astme je život bez tegoba, te o dobroj kontroli bolesti
govorimo onda kada je potreba za lijekovima koji otklanjaju simptome (ventolin,
berodual) veoma rijetka. Ukoliko je potreba za ovim ljekovima češća od jednom
9
Maturski rad Astma u djece
sedmično ili se jave noćne tegobe onda je neophodna primjena odgovarajućih
ljekova za dugotrajnu prevenciju astme.
U ljekove za dugotrajnu prevenciju astme spadaju protivzapaljenski
ljekovi od kojih su najbolji i najefikasniji inhalatorni kortikosteroidi. To su ljekovi
koji djeluju samo lokalno na sluzokožu disajnih puteva. Oni nemaju neželjene
sistemske efekte, bezbjedni su za primjenu i u dječijem uzrastu, pa čak i tokom
trudnoće. U našoj zemlji su odavno registrovani i poznati su pod nazivom
Flixotide, Becloforte, Pulmicort, Alvesco i dr. U slučajevima lake perzistentne
astme samo njihovom redovnom primjenom uspostavlja se potpuna kontrola
bolesti.
Ukoliko se radi o umjereno teškoj ili teškoj astmi potrebno je uz
navedene ljekove dodati i tzv. dugodjelujuće bronhodilatatore. Najbolji rezultati pa
i potpuna kontrola astme postiže se primjenom ljekova koji sadrže kombinaciju
kortikosteroida sa dugodjelujućim bronhodilatatorom.
Slika 6 – Inhalatorni kortikosteroidi
Radi visokog terapijskog indeksa preporučuju se inhalatorni ljekovi:
visoke koncentracije lijeka daju se direktno u disajne puteve, uz visok terapijski
učinak i malo sistemskih nuspojava. Uređaji za upotrebu inhalatornog oblika lijeka
uključuju raspršivače fiksnih doza (MDI tj. Mjerni-dozni inhalator), udahom
aktivirane MDI, raspršivače sa suvim prahom i inhalatore. Komorica za udisanje
10
Maturski rad Astma u djece
omogućuje lakše korišćenje MDI-a. Komorica za udisanje smanjuje sistemsku
resorpciju lijeka i nuspojave inhalatornih kortikosteroida.
Za svakog bolesnika treba odabrati najprihvatljiviji urežaj. Djeca
mlađa od 2 godine trebaju koristiti MDI uz upotrebu komorice za udisanje i maske
za lice ili inhalator. Djeca od 2 do 5 godina trebaju koristiti MDI uz komoricu za
udisanje ili, ako je potrebno, inhalator.
Kod bolesnika koji koriste komoricu za udisanje treba voditi računa
da komorica odgovara raspršivaču. Veličinu komorice za udisanje treba povećavati
s rastom djeteta. Bolesnici stariji od 5 godina, koji imaju poteškoća pri upotrebi
MDI-a, trebaju koristiti i komoricu za udisanje ili udahom aktiviran MDI,
raspršivač sa suvim prahom, ili inhalator.
Raspršivač sa suvim prahom zahtijeva određenu snagu udaha koju je
teško postići tokom teških napada astme ili kod djece mlađe od 5 godina. Bolesnici
bi tokom teških napada trebali koristiti MDI s komoricom za udisanje ili inhalator.
Slika 7 – Liječenje astme
Treba podučiti bolesnika ( i roditelje ) kako da koriste uređaje za
udisanje lijeka. Različiti uredjaji zahtijevaju različite tehnike udisanja. Pokažite i
11
Maturski rad Astma u djece
dajte ilustrirovana uputstva. Tražiti od bolesnika da pokaže tehniku udisanja lijeka
pri svakoj posjeti doktoru.
Pumpica je važna jer kontroliše simptome astme i sprečava pojavu
njenog pogoršanja. Šireći bronhije brzo olakšava tegobe od kašlja, ali je nikako ne
treba koristiti na svoju ruku. Posjeta ljekaru je od izuzetne važnosti, makar dva do
tri puta godišnje, čak i onda kada ne postoje problemi sa disanjem i kada se oboleli
dobro oseća.
S obzirom na to da su u pumpicama kortikosteroidi, roditelji se
najčešće pitaju da li je njihova primjena uputna. Steroidi u pumpicama nisu oni koji
se koriste za jačanje mišića u teretanama, njihova doza je mala i uglavnom bez
neželjenih efekata na druge organe. Ali, to ne znači da pumpicu treba koristiti često
ili svakodnevno, jer učestala potreba za pumpicom pokazuje da astma nije pod
dobrom kontrolom i da se treba javiti ljekaru što prije radi regulisanja tegoba.
3. Prevencija
Prirodni tok dječje astme je nepredvidiv, a mnogobrojni ljekovi koji
se koriste u njenom liječenju još uvijek ne pružaju definitivno izlječenje. Uzimajući
u obzir ovu činjenicu, pored uvođenja novih ljekova, pažnja se sve više posvećuje i
mjerama prevencije bolesti. U proteklim godinama objavljene su mnogobrojne
studije rađene na velikom broju dece, a čiji je cilj bio da doprinesu utvrđivanju
incidencije bolesti, kao i otkrivanju riziko-faktora za nastanak astme. Kod svih
pacijenata sa astmom mora se voditi računa i o mjerama prevencije. Strategija
prevencije bolesti podrazumijeva dvije osnovne komponente: mjere primarne i
sekundarne prevencije. Primarna obuhvata niz mjera koje treba sprovoditi i prije
pojave dokaza o senzibilizaciji na neke spoljne faktore koji su mogli uzrokovati
nastanak bolesti. Sekundarna prevencija astme isto je tako važna u zbrinjavanju
astmatičara, posebno kada se jave znaci alergijske senzibilizacije, a nema
simptoma bolesti.
Astma se može spriječiti. Kod djece u čijim je porodicama
zabilježena astma ili atopija, početni razvoj astme se može spriječiti izbjegavanjem
12
Maturski rad Astma u djece
izloženosti pasivnom pušenju i kućnoj prašini, alergenima u hrani, alergenima koji
potiču od mačaka ili drugih životinja, grinjama, polenu. Savremena terapija astme
pomaže bolesnicima da spriječe većinu napada, riješe se problematičnih noćnih i
dnevnih simptoma i ostanu fizički aktivni.
Slika 8 –Posjeta ljekaru
Ako je dijete alergično na kućnu prašinu i grinje, u njegovoj sobi
treba da bude namještaj, od drveta ili metala, koji može da se briše vlažnom krpom.
Iz sobe treba izbaciti tepihe, prekrivače, tapiserije, zavjese, plišane igračke i druge
predmete koji sakupljaju prašinu. Prašina u stanu takođe treba svakodnevno da se
briše vlažnom krpom. Posteljinu treba prati svakih sedam dana na najmanje 60
stepeni Celzijusovih. Jastuk nikako ne treba da bude perjani, jer grinje perje
obožavaju. Jastuci treba da budu sa sintetičkim punjenjem i da se, takođe, peru na
60 stepeni.
Ako dijete ne želi da se odrekne plišanih igračaka, jednom nedeljno
treba ih ostaviti da prenoće u zamrzivaču (grinje ne podnose niske temperature), a
zatim ih oprati, osušiti i tek onda dati da se sa njima igra.
13
Maturski rad Astma u djece
Zaključak
Astma se često prvi put javlja u djetinjstvu, češće kod dječaka nego
kod djevojčica. Atopija i alergije u porodici najveći su faktori rizika za razvoj te
bolesti kod djece. Atopija je genetska sklonost imunog sistema da proizvodi
antitela na uobičajene alergene što dovodi do simptoma alergije. Atopijski
dermatitis (ekcem) i alergijski rinitis mogu služiti kao ključni pokazatelji rizika
razvoja astme kod odojčadi i male djece.
Za potvrdu da li neko ima astmu ili ne, dovoljno je uraditi analizu
krvi, alergijske probe na koži podlaktice i testove plućne funkcije kojima se
utvrđuje prolaznost vazduha kroz disajne puteve. Ukoliko je odgovor potvrdan, u
terapijske svrhe, osim specifičnih ljekova, obavezno treba uvrstiti i pumpicu.
Pumpica je najbolji način da lijek brzo stigne u pluća i da tu deluje.
Astma ponekad nastaje postepeno, osoba se danima oseća loše pre
nego što se napad ispolji. Otežano disanje nekada počinje naglo, pa ukoliko
astmatičar nema vremena da stigne do ljekara važno je da, pogotovo kada se radi o
deci, odgovarajući ljekovi i pumpica budu pri ruci.
Ako se javi kašalj i stezanje u grudima praćeno teškim disanjem,
preko pumpice treba uzeti duplu dozu lijeka i sačekati da disanje postane
normalno. Ukoliko se za nekoliko minuta tako nešto ne dogoditi, terapiju sa
pumpicom treba ponoviti, ali istovremeno potražiti i pomoć ljekara.
Astma ne smije biti razlog za sram. Olimpijski pobjednici, državnici,
poznate ličnosti iz javnog i kulturnog života, te obični ljudi žive uspješan život uz
astmu.
Prevencija astme je poželjna. Za djecu sa porodičnom anamnezom astme ili
atopije vrlo je vjerovatno da izbjegavanje pasivnog pušenja, alergogenih
produkata, grinja, kućne prašine, pomaže u prevenciji nastanka astme.
14
Maturski rad Astma u djece
LITERATURA:
o Živković Z. Učestalost astme, rinitisa i ekcema kod djece.
Dječ. Pulm. 2002.
o Smiljanić S, Radić S, Živković Z. Astma i alergija u
djetinjstvu. Dječ. Pulm 2002.
o Djurica S. Prevalenca astme, alergijskog rinitisa i ekcema kod
školske dece u Pančevu. Dječ Pulm 2002.
o Slobodanka Petrović, Jelena Tomič i Radmila Ljuština-Pribić,
Mogućnosti Primarne i sekundarne prevencije dečije astme,
Institut za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine,
Novi Sad, Dečja klinika, Plućno odeljenje, 2010,
o http://www.astma.rs/astma/osnovni-principi-lecenja-astme/
15