Ova skripta služi za spremanje ispita Međunarodno poslovno pravo na Univerzitetu „Apeiron“ Banja Luka. Ona se ne smatra udžbenikom. Obuhvata osnove opšteg i posebnog dela pomenutog ispita.
2
SADRŽAJ
UVODNI DEOI)POJAM I PREDMET MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVAII)IZVORI MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVAIzvori koji potiču iz međunarodnog javnog pravaIzvori koji potiču iz međunarodnog privatnog prava III)NAČELA MEĐUNARODNOG POSLOVANJANačelo slobode poslovanja (trgovine)Načelo slobode saobraćajaNačelo slobode transfera kapitalaNačelo minimalnog standarda ponašanjaNačelo univerzalne važnosti poslovnih aranžmanaIV)PRINCIPI MEĐUNARODNOG POSLOVANJAPrincip najpovlašćenije nacijePrincip nacionalnog tretmanaPrincip reciprocitetaPrincip preferencijalnog (povlašćenog) tretmanaOPŠTI DEOI)DRŽAVA KAO SUBJEKT MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVAII)ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NACIJASistem UNIII)OPŠTI SPORAZUM O CARINI I TRGOVINI (GATT)Nastanak GATT-aOdržane runde pregovora pod okriljem GATT-aIV)SVETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJARezultati Urugvajske runde pregovoraOpšti principi WTOV)MEĐUNARODNI MONETARNI FOND (MMF)MMF danasVI)MEĐUNARODNA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ (IBRD)VII)EVROPSKA UNIJAEvropski parlamentSavet EUEvropska komisija Evropski sudNadležnost Evropskog sudaEvropska centralna banka (ECB)Evropska investiciona banka (EIB)Donošenje propisa u okviru EUVIII)SAVET EVROPEIX)SREDNJOEVROPSKI SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINI (CEFTA)X)ORGANIZACIJA ZA EKONOMSKU SARADNJU I RAZVOJ (OECD)XI)MEĐUNARODNA TRGOVINSKA KOMORA (ICC)XII)KONFERENCIJA UN O TRGOVINI I RAZVOJU (UNCTAD)XIII)KOMISIJA UJEDINJENIH NACIJA ZA MEĐUNARODNO TRGOVINSKO PRAVO (UNCITRAL)XIV)MEĐUNARODNI INSTITUT ZA UNIFIKACIJU PRIVATNOG PRAVA (UNIDROIT)Oblici unifikacije trgovinskog prava
3
XV)OSTALE ORGANIZACIJEXVa) SEVERNO-AMERIČKI SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINSKOJ RAZMENI (NAFTA)XVb) ORGANIZACIJA ZEMALJA IZVOZNICA NAFTE (OPEC)XVc) MAGREBXVI)EKONOMSKE INTEGRACIJE U SVETU I CARINSKA UNIJAEkonomske integracijeРојаm carinske unijeOptimalna carina Efekti carinske unije XVII)SLOBODNE ZONE
Vrste slobodnih zonaXVIII)PRIVREDNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVAXIX)MULTINACIONALNA PREDUZEĆA- Propisi koji regulišu pitanje registracije i oblika privrednih subjekata na teritoriji BiH Strana ulaganja Osnivanje preduzeća u inostranstvuOtvaranje predstavništava i poslovnih jedinica u inostranstvuOblici stranih ulaganjaStatus filijaleREŠAVANJE SPOROVA U MEĐUNARODNOM POSLOVNOM PRAVUI)REŠAVANJE MEĐUNARODNIH PRIVREDNIH SPOROVAUvodne napomene Osnovni oblici rešavanja međunarodnih privrednih sporova – sud i arbitražaDejstva sudskog rešavanja međunarodnih privrednih sporovaDejstva arbitražnog rešavanja međunarodnih privrednih sporovaMeđunarodne arbitražeMeđunarodni sud pravde Međunarodni centar za rešavanje investicionih sporovaVažnija pitanja vezana za rešavanje međunarodnih privrednih sporovaII)STALNI ARBITRAŽNI SUDIIa) UVODNI DEOIstorija osnivanja Stalnog arbitražnog sudaOpšte karakteristike SudaRazvoj SudaSudsko i arbitražno rešavanje sporova između državaIIb) STRUKTURA STALNOG ARBITRAŽNOG SUDA IIc) NADLEŽNOST STALNOG ARBITRAŽNOG SUDAIId) POSTUPAK PRED STALNIM ARBITRAŽNIM SUDOMPravila postupkaModel klauzuleArbitražna pravila UNCITRALIIe) DONOŠENJE ODLUKA OD STRANE STALNOG ARBITRAŽNOG SUDA
4
IIf) SPOROVI KOJI SU VOĐENI I KOJI SE VODE PRED STALNIM ARBITRAŽNIM SUDOMSporovi koji su vođeni pred SudomSporovi koji se sada vode pred SudomIIg) OSNOVNE KARAKTERISTIKE STALNOG ARBITRAŽNOG SUDA
POSEBNI DEOI)NEKE OPŠTE KARAKTERISTIKE I PITANJA KOJA SE ODNOSE NA ZAKLJUČENJE MEĐUNARODNIH PRIVREDNIH UGOVORAII)NEKE ZAJEDNIČKE KARAKTERISTIKE UGOVORA U MEĐUNARODNOM POSLOVNOM PRAVUIII)UGOVOR O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBEBitni elementi ugovora o međunarodnoj prodajiNebitni elementi ugovora o međunarodnoj prodaji robeDejstvo ugovora o međunarodnoj prodaji robePredmet ugovora o međunarodnoj prodaji robeCena robeZaključenje ugovora o međunarodnoj prodaji robeObaveze prodavcaObaveze kupcaPosledice neispunjenja prodavčevih obavezaDocnja kupca sa prijemom robePrelaz svojine i rizika kod ugovora o međunarodnoj prodaji robePosebni oblici ugovora o međunarodnoj prodaji robe IV)TRANSPORTNE KLAUZULEIncoterms pravila iz 1980. godineIncoterms pravila iz 1990. i 2000. godine, sa transportnim klauzulama Incoterms pravila iz 2010. godineTransportne klauzule prema Opštim uzansama za promet robomV)BEČKA KONVENCIJA O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBAStruktura Bečke konvencijePodručje primene Bečke konvencije Opšte odredbe Bečke konvencijeOblik (forma) ugovora Isključenje primene Bečke konvencije VI)UGOVOR O MEĐUNARODNOM TRGOVINSKOM POSREDOVANJUPojam Vrste posredovanja Zaključenje ugovora o međunarodnom trgovinskom posredovanjuVII)UGOVOR O MEĐUNARODNOM TRGOVINSKOM ZASTUPANJU (AGENTURI) PojamVrste zastupanja Zastupanje inostranih firmi u domaćoj zemljiZaključivanje ugovora o međunarodnom trgovinskom zastupanju Obaveze i prava zastupnika Obaveze nalogodavcaVIII)KOMISIONI POSAO U MEĐUNARODNOM POSLOVANJUPojam Zaključenje ugovoraObaveze i prava komisionara
5
Obaveze komitentaIX)UGOVOR O MEĐUNARODNOM USKLADIŠTENJU ROBEPojamVrste skladištaZaključenje ugovora o uskladištenjuObaveze skladištara i ostavodavcaX)MEĐUNARODNI UGOVOR O OSIGURANJUXI)MEĐUNARODNI UGOVOR O LIZINGUXII)UGOVORI O MEĐUNARODNOM PREVOZUXIIa) UGOVOR O MEĐUNARODNOM PREVOZU ROBE U POMORSKOJ PLOVIDBIXIIb) UGOVOR O MEĐUNARODNOM KOMBINOVANOM PREVOZU ROBEXIIc) UGOVOR O MEĐUNARODNOM TRANSPORTU ROBE UNUTRAŠNJIM PLOVNIM PUTEVIMAXIId) MEĐUNARODNI PREVOZ ŽELEZNICOMOpšte napomene Izvori prava o međunarodnom prevozu robe železnicom Obaveze železnice Obaveze i prava pošiljaoca Tovarni list Odgovornost železnice XIIe) MEĐUNARODNI DRUMSKI PREVOZIzvori prava o međunarodnom drumskom prevozu Tovarni list u drumskom prevozu robe Obaveze i odgovornost prevoznika XIIf) MEĐUNARODNI VAZDUŠNI PREVOZVazduhoplovni tovarni list Odgovornost prevoznika XIII)UGOVOR O MEĐUNARODNOM OTPREMANJU (MEĐUNARODNA ŠPEDICIJA)Špediterske potvrde XIV)MEĐUNARODNI KREDITNI POSLOVI I UGOVORI O MEĐUNARODNOM KREDITUXIVa) VRSTE UGOVORA O MEĐUNARODNOM KREDITUXV)MEĐUNARODNI AKREDITIV Međunarodni, robni, dokumentarni, uslovljeni akreditivXVI)KLIRINGObim kliringaKlirinški računiKlirinška valutaManipulativni kreditXVII)MEĐUNARODNI UGOVOR O FAKTORINGUOpšte napomene Ugovor o faktoringu Obaveze i prava faktora XVIII)MEĐUNARODNI UGOVOR O FRANŠIZINGUXIX)MEĐUNARODNI UGOVOR O FORFETINGUXX)MEĐUNARODNI UGOVOR O INŽENJERINGUOpšte napomene Ugovor o inženjeringu Obaveze inženjerske organizacije Obaveze investitora
6
Odgovornost inženjerske organizacije XXI)MEĐUNARODNI UGOVOR O TRANSFERU TEHNOLOGIJEVrste ugovora o transferu tehnologijeObaveze davaoca tehnologijeObaveza korisnika tehnologije
UVODNI DEO
I) POJAM I PREDMET MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA
Međunarodno poslovno pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu međunarodni
ekonomski odnosi. To je disciplina koja se povezuje sa privrednim pravom, međunarodnim javnim
pravom, međunarodnim privatnim pravom, i drugim granama prava. Za predmet proučavanja
obuhvata međunarodne pravne odnose, promet roba i usluga i s tim u vezi se zaključuju međunarodni
ugovori. Međunarodna plaćanja, sudstvo, privredne arbitraže su opšteg karaktera i predmet izučavanja
jedne države koje se javljaju u međunarodnim poslovnim odnosima.
To je mlada pravna disciplina koja afirmaciju dobija u zadnje vreme. Određeni autori smatraju
da treba da ima status posebne pravne discipline, a postoje i oni koji smatraju da se ne može raditi o
posebnoj grani prava. Razvojem međunarodnih ekonomskih odnosa međunarodnog poslovnog
opštenja između poslovnih (privrednih) subjekata iz različitih država i uvećanog prometa robe i usluga
na međunarodnim relacijama nužno je egzistiranje posebne pravne discipline, kao što je Međunarodno
poslovno (privredno) pravo.
Predmet izučavanja Međunarodnog poslovnog prava su:
- međunarodni privredni odnosi, kako u sferi prometa roba tako i usluga i svi međunarodni
privredni ugovori koji se u vezi sa tim prometom zaključuju između privrednih subjekata iz
različitih država;
- međunarodna plaćanja, međunarodno sudstvo i međunarodne privredne arbitraže;
- međunarodne privredne i ekonomske organizacije opšteg i regionalnog karaktera;
- privredne organizacije jedne države koje se kao subjekti javljaju u međunarodnim
poslovnim odnosima.
Predmet izučavanja Međunarodnog poslovnog prava bilo bi kogentno imperativno pravo države,
koja je posebno značajno kao ograničavajući faktor međunarodnih poslovnih opštenja. U imperativno
pravo spadaju svi oni instituti koji se odnose na spoljnotrgovinsko, devizno i carinsko poslovanje i
režim ili uslovi izvoza i uvoza, uslovi za obavljanje spoljnotrgovinskog prometa, privremeni uvoz i
izvoz, obavljanje poslovnih delatnosti u inostranstvu, strana ulaganja u međunarodnom poslovnom
pravu, carinska ograničenja, devizna ograničenja i dr.
7
Međunarodno poslovno pravo izučava i norme i pravila dispozitivnog karaktera. To su pravila
koja privredni subjekti svojom voljom ugovaraju i odnose se na regulisanje njihovih ugovornih
odnosa. Postoji autonomija volja ugovornih partnera, ali je ona u delu međunarodnog poslovnog prava
dobrim delom i ograničena. Ograničenja slobode ugovaranja i autonomija volje poslovnih subjekata u
dve ili više različitih država, vrlo je često predviđena i diktirana od strane ekonomski jačih subjekata u
međunarodnom poslovanju.
Subjekti Međunarodnog poslovnog (privrednog) prava – kao subjekti Međunarodnog poslovnog
(privrednog) prava, pojavljuju se međunarodna zajednica, država, kao i društva koja obavljaju
određene privredne delatnosti. Međunarodna zajednica nije subjekt prava, pa samim tim i nije subjekt
međunarodnog poslovnog (privrednog) prava. Međutim, vrlo često, međunarodna zajednica indirektno
postaje značajan faktor međunarodnog poslovnog (privrednog) prava.
Ujedinjene Nacije (UN) mogu neke države i da isključe od međunarodnog poslovnog
(privrednog) opštenja, uvođenjem raznih mera zabrana i ograničenja uvoza, izvoza, transporta roba,
vršenja usluga i sl., kao oblika sankcija za neko njihovo ponašanje koje međunarodna zajednica
sankcioniše, kao nedolično i neodgovarajuće.
Država je subjekt međunarodnog prava, a time i međunarodnog poslovnog (privrednog) prava.
Ona stupa sa drugim državama u mnoge ekonomske i poslovne odnose, zaključuje u vezi s tim
ugovore, državne sporazume, a vezi sa ekonomskom razmenom roba i usluga. Na bazi ovih ugovora,
preduzeća i društva konkretizuju nizom ugovora generalne ugovore, odnosno opšte ugovore, između
dve ili više država.
II) IZVORI MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA
- Međunarodno javno pravo
- Međunarodno privatno pravo
- Domaće zakonodavstvo
Međunarodno poslovno pravo crpi izvore iz međunarodnog ugovornog prava, koje zaključuju
određene države, bilo bilateralne ili multilateralne. Domaće zakonodavstvo se odnosi na niz zakona
kao sto su Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju, Zakon o deviznom poslovanju, Zakon o
preduzećima, koncesijama, stranim ulaganjima itd. Zakon koji prati ovu materiju je i Zakon o
obligacionim odnosima.
Postoji više vrsta izvora međunarodnog poslovnog prava, kao što su na primer izvori koji potiču
iz međunarodnog javnog prava (međunarodno izvori i međunarodno običajno pravo) izvori koji potiču
od međunarodnog privatnog prava, izvori koji potiču iz autonomnog domaćeg zakonodavstva, izvori
8
iz autonomnog međunarodnog trgovinskog prava kao što su tipski ugovori, običaji i uzanse, opšti
uslovi poslovanja, kodifikovana prava.
- Izvori koji potiču iz međunarodnog javnog prava
Međunarodni ugovori se odnose na međunarodne ekonomske i privredne odnose, a
predstavljaju značajan izvor međunarodnog poslovnog (privrednog) prava. Radi se o dvostranim ili
višestranim ugovorima koji se u pravu nazivaju i konvencijama. Dvostrane konvencije se nazivaju
bilateralnim konvencijama i njih najčešće zaključuju iz oblasti međunarodnog poslovno prava i
međunarodnih ekonomskih odnosa, određena država sa drugom državom i regulišući međusobno
ekonomske i privredne odnose. Za međunarodno poslovno (privredno) pravo značajni su multilateralni
ili višestrani sporazumi i konvencije koje zaključuje više država međusobno, kao što je to bio Opšti
sporazum o carinama i trgovini (GATT), tj. Sporazum o Svetskoj trgovinskoj organizaciji (STO), kao
organizacija koja je formirana umesto GATT-a.
Konvencije predstavljaju snažan izvor međunarodnog poslovnog prava i obavezne su za zemlje
koje su pristupile i ratifikovale takve međusobne konvencije. Od trenutka ratifikacije ista konvencija
predstavlja čak i snažniji izvor prava u odnosu na domaće zakonodavstvo i domaće propise. U slučaju
sukoba (kolizije), ratifikovane konvencije i domaćeg zakona, jaču pravnu snagu ima pravna norma iz
međunarodne konvencije, nego pravna norma iz domaćeg zakona.
Međunarodno običajno pravo – u međunarodnom prometu roba i usluga pojavljuju se običaji,
posebno oni koji se primenjuju dugi niz godina. Ovakvi običaji za dugom primenom često se
kodifikuju ili prenose u druge izvore prava, na primer, međunarodne konvencije opšte uslove
poslovanja. Mogu se pojavljivati običaji i uzanse za poslovanje na određenom tržištu ili u određenoj
oblasti, delatnosti, kao na primer, prometni običaji.
Prometni običaji se često u međunarodnim trgovinskim odnosima javljaju kao nekodifikovani i
nastaju stihijno u svakodnevnoj trgovinskoj praksi. Običaji su posebno značajni kada se radi o
distancionim prodajama, isporukama robe, dostavljanja robe, tehničkim rešenjima u transportnim
sredstvima pri prevozu robe u međunarodnom transportu. Poslovni običaji imaju znatno širu primenu
od prometnih običaja, na primer, poslovni običaji u vezi sa projektovanjem i izgradnjom objekata i dr.
Poslovni običaji su opštiji i odnose se na određene grane i privredne oblasti, a prometni običaji
na jedno preduzeće. Poslovni običaji predstavljaju određeni opšteprihvaćen način poslovanja pri
obavljanju robnog prometa i vršenju usluga sa inostranstvom.
Kodifikovana pravila – nastala su dugom upotrebom i primenom određenih postupaka i pravila
u međunarodnom poslovnim opštenjima. Kada se ti običaji dugim nizom upotrebe prihvate od većine
poslovnih subjekata, posebno od ekonomski ”jačih” dolazi do njihove kodifikacije od strane
međunarodnih privrednih organizacija.
9
Međunarodna trgovinska komora u Parizu je izvršila kodifikaciju u međunarodnim trgovačkim
poslovima međunarodne prodaje sa transportnim klauzulama i preuzimanja rizika, u vezi sa prevozom
i oštećenjem robe u toku tog prevoza na jednu od ugovornih strana (prodavca i kupca), poznata kao
INCOTERMS.
Opšti pravni principi u međunarodnom pravu predstavljaju značajne izvore međunarodnog
poslovnog prava kojima se omogućava u mnogim državama zaštita određenih prava i interesa. Princip
uzajamnosti (reciprociteta) omogućava jednoobrazno postupanje u odnosu na svakog pravnog subjekta
u dve različite države, posebno kod primene bilateralnih konvencija. Reciprocitet predstavlja značajan
princip međunarodnog poslovnog prava. Po principu reciprociteta, omogućava se konkretnom
subjektu da ostvari neko pravo u određenoj državi, ali isto tako, da i subjekt iz te države (koja je takvo
pravo dala) ima pravo da u toj državi (čiji subjekt ostvario neko pravo), realizuje takvo ili slično
pravo. Princip koordinacije tj. snaga u međunarodnom poslovnom pravu se pre svega može odnosi na
subjekte međunarodnog poslovnog prava, gde isti treba da pri zaključenju i realizaciji međunarodnog
poslovnih poslova, putem koordinacije svojih volje ugovaraju međunarodne privredne poslove. Ta
koordinacija volja često se potiskuje u drugi plan od strane ekonomski “jačih” subjekata koji nameću
svoju volju, diktiraju uslove pri zaključenju ugovora i dr.
- Izvori koji potiču iz međunarodnog privatnog prava
Međunarodno privatno pravo reguliše odnose pravnih i fizičkih lica, kao građanskopravne
odnose sa elementom inostranosti, ali i odnose koji se odnose na međunarodno poslovno pravo (npr.
državna pripadnost preduzeća i dr.).
Izvori domaćeg prava
Domaće pravo, kao i domaće zakonodavstvo, stvara određene opšte akte kojima se regulišu
određeni ekonomski odnosi sa inostranstvom. Tu se pre svega radi o zakonima, kojima se reguliše
spoljnotrgovinsko poslovanje. To su kogentni propisi, imperativne prirode, koji čine ekonomski javni
poredak jedne države. Domaći privredni subjekti ne mogu u svom poslovanju sa inostranstvom
zanemariti pri zaključivanju i realizaciji poslovnih odnosa iz oblasti prometa robe i usluga, pozitivne
zakonske propise svoje zemlje. Inostrani privredni subjekti, pored svojih autonomnih propisa, moraju
imati u vidu domaće zakonodavstvo naše zemlje, kada su im poslovni partneri naši privredni subjekti.
U našem pozitivnom pravu može se istaći više zakona, koji su od posebnog značaja za međunarodno
poslovanje naših privrednih subjekata ali i stranih privrednih subjekata: Zakon o spoljnotrgovinskom
preduzeću, Zakon o deviznom poslovanju, Zakon o preduzećima, Zakon o stranim ulaganjima,
Carinski zakon i dr. Za ugovore u međunarodnom poslovnom pravu, posebno je u našem pravu
10
značajan Zakon o obligacionim odnosima. Ovaj zakon je osnovni izvor prava za ugovore u poslovnom
pravu.
Izvori prava koji regulišu međunarodne poslovne operacije
U ove izvore prava mogu se istaći oni izvori koji regulišu međunarodni robni promet i usluga.
Radi se o građanskim i trgovačkim zakonicima ili drugim odgovarajućim izvorima prava koje donosi
određena država, nacionalnim propisima javnog prava i sl.
Autonomno međunarodno trgovinsko pravo
Pravila autonomnog međunarodnog trgovinskog prava dovode do pravne sigurnosti subjekata
koje ista primenjuju u međunarodnim poslovnim odnosima i kao takve predstavljaju vrlo značajan
izvor međunarodnog poslovnog prava.
Drugi izvori međunarodnog poslovnog prava
Ovde spadaju tipski ugovori za razne poslove robnog prometa. Kao izvori međunarodnog
poslovnog prava, mogu da posluže i opšti uslovi poslovanja (špediterskih, skladišnih i drugih
organizacija), koji su doneti od strane nacionalnih granskih udruženja. Takođe, značajan izvor su i
poslovni i proizvodni standardi.
Arbitražna praksa i praksa nacionalnih sudova
Predstavljaju značajan izvor međunarodnog poslovnog prava. Arbitražna praksa usklađuje
određeni nesklad koji postoji između pravila nacionalnih zakonodavstava.
III) NAČELA MEĐUNARODNOG POSLOVANJA
- Načelo slobode poslovanja (trgovine)
Apsolutno shvatanje načela slobode trgovine bi značilo pravo na razmenu dobara unutar jedne
države i između država bez ikakvih ograničenja. Međutim, sloboda trgovine kao apsolutne slobode
teško da je ostvarena bilo kad i bilo gde. Upravo na taj način je i Međunarodni sud pravde formulisao
načelo slobode trgovine „bez ograničenja u principu”.
Sloboda trgovine, u svojoj suštini, a sa stanovišta međunarodnog privrednog prava, znači
slobodu uvoza i slobodu izvoza roba i usluga. Međutim, u realnosti, kao što je navedeno, potpunog
11
ostvarenja načela slobode trgovine nema, ili nije ostvareno, niti u takvom značenju i može da bude
ostvareno.
Prvo ograničenje apsolutne slobode trgovine je ograničenje u pogledu roba kojima se može
trgovati, odnosno za koje važi sloboda trgovine. U svim, ili gotovo svim državama sveta postoje robe
koje je zabranjeno stavljati u promet i u zemlji i u inostranstvu: na primer, trgovina opojnim drogama.
Sa druge strane, trgovina nekim robama se stavlja pod kontrolu države, pre svega zbog toga što se radi
o opasnim stvarima: na primer, trgovina oružjem i eksplozivnim sredstvima.
Takođe, postoje i ozbiljna ograničenja u pogledu nekih usluga, koje su zabranjene ili ograničene
u nekim državama sveta: npr, prostitucija, pornografske usluge, trgovina robljem i sl.
Zbog svega toga, načelo slobode trgovine bi trebalo razumeti kao načelo organizovane slobode
trgovine, koje je opštekorisno za razvoj međunarodnih ekonomskih odnosa i koje ne podriva ni
nacionalne pravne sisteme, ni moralne vrednosti. Navedeni slučajevi ograničenja načela slobode
trgovine ni na koji način ne ugrožavaju to načelo; naprotiv, omogućavaju da ono služi razvoju
međunarodnih ekonomskih odnosa.
Tako shvaćeno načelo slobode trgovine može biti ugroženo nekim pojedinačnim postupcima
država koji se primenjuju samo prema nekim državama i ne odnose se na sve države. Jedna od takvih
mera koja negira načelo slobode trgovine je primena monopola u trgovini. To je pojava u kojoj jedna,
ili više država, daju monopol na trgovinu jednoj državi, ili jednoj grupi država. Na taj način, državi, ili
drugom privrednom subjektu, kome se daje takav, monopolski položaj obezbeđuje se povlašćeni
položaj na tržištu, dok se to pravo odriče svim trećim državama ili subjektima.
Drugi primer takvog ponašanja, koje ugrožava načelo slobode trgovine, je obezbeđivanje
određenih preferencijala jednoj državi, ili privrednom subjektu na teritoriji jedne države ili grupe
država. Preferencijalni položaj ne znači potpuni monopol, ali obezbeđuje neke olakšice na tržištu koje
ne važe za sve jednako: na primer, sloboda ugovaranja poslova direktnom pogodbom umesto javnim
konkursom (tenderom). Razume se da su sva ta ponašanja nepoželjna sa stanovišta načela slobode
trgovine. Sa stanovišta tog načela poželjno ponašanje je izjednačavanje položaja svih subjekata koji se
javljaju na tržištu, bez bilo kakve pozitivne ili negativne diskriminacije.
- Načelo slobode saobraćaja
Obavljanje Međunarodnog poslovanja podrazumeva mogućnost slobodne komunikacije između
privrednih subjekata različitih država. Ta komunikacija može biti povodom uspostavljanja poslovnog
odnosa (pregovori, zaključivanje ugovora i sl.), ali je ona mnogo češće u funkciji relizacije preuzetih
obaveza i sastoji se u transportu i isporuci robe sa teritorije jedne na teritoriju druge države. Svako
ograničenje ili ometanje ostvarivanja načela slobode saobraćaja za svoju neposrednu posledicu ima
dovođenje u pitanje ili onemogućavanje ostvarenja načela slobode trgovine. Ovo stoga što su po
prirodi stvari sve međunarodne poslovne operacije distancionog karaktera, čiji se ekonomski efekti
12
poslovnih aranžmana ostvaruju prevozom roba ili pružanjem usluga sa teritorija jedne države na
teritoriju druge države, pri čemu se često vrši prelazak i preko teritorija trećih država (tranzit). Prema
vrstama transportnih komunikacija načelo slobode saobraćaja može se raščlaniti na: a)
načelo slobode plovidbe; b) načelo slobode kopnenog prevoza; c) načelo slobode vazdušne plovidbe.
- Načelo slobode transfera kapitala
Normalno funkcionisanje međunarodnih ekonomskih odnosa, pored nesmetanog protoka roba i
usluga sa inostranim elementon, za svoju pretpostavku ima i slobodu plaćanja za tako isporučenu robu,
odnosno izvršene usluge. Stoga sloboda transfera novca u značajnoj meri određuje domašaj primene
načela slobode trgovine. Naime, bilo kakva ograničenja u pogledu mogućnosti plaćanja
prekograničnog prometa robe, odnosno vršenja usluga direktno utiču na uslove u kojima se
realizuje sloboda trgovine. U tom smislu, ova dva načela su uzajamno uslovljena. Kao posebno
obeležje ovog načela treba istaći da se ono, pored primarnog značaja u smislu plaćanja za izvršene
obaveze za isporučenu robu i pružene usluge, u sve većoj meri, pojavljuje se i kao pravilo slobodnog
plasmana kapitala u inostranstvo i to, kako u smislu njegovog investicionog ulaganja, tako i
poslovanja na međunarodnim inansijskim tržištima.
- Načelo minimalnog standarda ponašanja
Načelo minimalnog standarda ponašanja predstavlja skup pravila o zaštiti stranih subjekata
međunarodnog poslovanja, koje savremene države moraju da obezbede i garantuju stranim
privrednim subjektima, koji obavljaju dozvoljene privredne aktivnosti na njihovoj teritoriji.U odnosu
na ostala načela Međunarodnog poslovanja, načelo minimalnog standarda ponašanja je
višeg ranga. Ono se primenjuje uvek čak i u slučajevima, kada su ostala načela Međunarodnog
poslovanja suspendovana ili ograničena iz razloga dejstva dopuštenih izuzetaka u njihovoj
primeni. Stoga, ovo načelo predstavlja i onaj segment poslovne sigurnosti sa kojim privredni subjekti
uvek mogu da računaju prilikom preduzimanja poslovnih aktivnosti na teritoriji druge
države. U tom smislu, ni jedna država savremenog sveta ne može da izbegne davanje određenih
prava stranim subjektima, u minimalno utvrđenom obimu, ukoliko uopšte želi da ostvari
međunarodnurazmenu dobara i usluga sa drugim državama. Preciznije određenje sadržine načela
minimalnog standarda ponašanja je teško dati. Ovo načelo predstavlja pravni i poslovni standard
ponašanja, koji sa promenjenim okolnostima poprima različitu sadržinu. Ono je u principu određeno
dostignutim civilizacijskim nivoom poslovnih komunikacija između subjekata međunarodnog
poslovanja i u funkciji je obezbeđenja i garantovanja onog minimuma pravne i poslovne sigurnosti
koju države ne mogu da dovedu u pitanje. Stoga će i domašaj primene načela minimalnog
13
standarda ponašanja zavisiti od vremena i uslova njegove primene, odnosno od vrste poslovnih odnosa
u koje stupaju subjekti međunarodnog poslovanja.
- Načelo univerzalne važnosti poslovnih aranžmana
Načelo univerzalne važnosti poslovnih aranžmana znači da su ugovori, koje su subjekti
međunarodnog poslovanja zaključili, a koji su validni shodnom primenom propisa i pravila po kojima
su zaključeni, važe na teritoriji svih država savremenog sveta, te da ne mogu biti osporeni od strane
jedne od tih država. Ovo načelo u sebi sadrži primenu i dva osnovna pravila poslovnog prava. Prvo, to
je načelo autonomije volje ugovornih strana, shodno kome subjekti poslovnog odnosa
samostalno donose odluku o stupanju u određeni poslovni odnos, određuju prirodu tog odnosa,
utvrđuju svoja uzajamna prava i obaveze, kao i dužinu trajanja poslovnog odnosa. Iako je načelo
autonomije volje, pod pritiskom zahteva modernog poslovnog prometa, u mnogim svojim
aspektima ograničeno, ipak ono i dalje proizvodi dejstva i čini osnovu načela univerzalne
važnosti poslovnih aranžmana. Drugo načelo proizilazi iz pravila pacta sunt servanda,
shodno kome ugovor poslovnih partnera predstavlja “zakon” za njih, te su te odredbe pravno
obavezujuće za ugovorne strane i moraju se izvršavati u dobroj meri. S tim u vezi je i primena pravila
zabrane protivrečnog ponašanja u primeni ugovornih odredbi. Načelo univerzalne važnosti
poslovnih aranžmana pored pravne, obezbeđuje i poslovnu sigurnost, kako subjekata
međunarodnog poslovanja, između kojih je zaključen konkretan poslovni aranžman, tako i ostalih
poslovnih i drugih subjekata koji, na osnovu tako zaključenih aranžmana, stiču određena prava i
obaveze.
IV) PRINCIPI MEĐUNARODNOG POSLOVANJA
- Princip najpovlašćenije nacije
Princip najpovlašćenije nacije podrazumeva unošenje u ugovor o međunarodnom
poslovanju odredbe, shodno kojoj će ugovorne strane uzajamno priznati, u ugovorom određenoj
oblasti prava, povlastice i olakšice koje su od bilo koje ugovorne strane date ili će biti date bilo kojoj
trećoj strani. Klauzula najpovlašćenije nacije, po pravilu, daje se prilikom regulisanja
odnosa između država, kao subjekata međunarodnog poslovanja, ali i efektivnih nosioca
suverene vlasti na njihovoj teritoriji. Osnovni cilj ugovaranja, odnosno odobravanja ovog principa
je nastojanje da se spreči privredna diskriminacija i ima za težnju uspostavljanje jednakih
uslova privređivanja u širim, pa čak i u globalnim okvirima. Princip najpovlašćenije nacije proizilazi
iz bilateralnih ugovora i predstavlja vid slobodno manifestovanih dobrih privrednih, ali i
političkih odnosa koji postoje između tih država. Međutim, ovaj princip može biti
14
predmet regulisanja i u multilateralnim sporazumima, kada države, članice određene
međunarodne organizacije, utvrde primenu ovog principa kao osnove njihovih uzajamnih
odnosa (npr. GATT i Svetska trgovinska organizacija), s ciljem eleminisanja bilo kakvih oblika
diskriminacije do kojih može doći u poslovanju privrednih subjekata tih država. Ovaj princip ima
sledeća karakterna obeležja:
a ) Ugovaranje statusa najpovlašćenije nacije odnosi se samo na isključivanje mogućnosti
davanja povlašćenog položaja nekoj trećoj zemlji. Međutim, to ne znači da pod dejstvo ovog principa
spadaju povlastice i druge pogodnosti koje jedna država odobrava svojim građanima, kao ni
povlastice i druge pogodnosti koje se daju između država koje sačinjavaju saveznu državu
(federaciju ili konfederaciju);
b) Položaj najpovlašćenije nacije ne isključuje mogućnost uzajamnog uspostavljanja
posebnih pogodnosti između država ugovornica, koje nisu odobrene trećim državama. Ovo, naravno,
ukoliko sa tom trećom državom nije takođe ugovorena klauzula najpovlašćenije nacije, već su te
pogodnosti date po nekom drugom osnovu;
c) Prava i povlastice, koje proizilaze iz principa najpovlašćenije nacije, po svojoj sadržini
utvrđuju se poređenjem sa takvim pravima i povlasticama koje su date ili će biti date trećim državama,
a po svom dejstvu stupaju na snagu danom ugovoranja ovog principa, odnosno danom njegovog
odobravanja, ako su odobrene posle ugovaranja principa najpovlašćenije nacije;
d) Odobravanjem statusa najpovlašćenije nacije ne vrši se navođenje domašaja
primene ovog principa. Obim prava i pogodnosti, koje iz njega proizilaze, u prvom redu zavisi od
već datih povlastica, kao i pogodnosti koje će ubuduće biti date trećim državama. Stoga je ovaj
princip izuzetno fleksibilan i omogućava održavanje istog nivoa dobrih poslovnih odnosa između
privrednih subjekata država ugovornica, bez potrebe njegovog stalnog redefinisanja.
Domašaj primene principa najpovlašćenije nacije, kao što je navedeno, može u
znatnoj meri biti ograničeno autonomijom volje ugovornih strana, u smislu njegovog
bližeg prilagođavanja posebnim uslovima u kojima će se realizovati. Međutim, nezavisno od ovog
osnova modifikacije primene principa najpovlašćenije nacije, u određenim slučajevima, primena ovog
principa je ograničena, odnosno sasvim isključena. U tim slučajevima nije moguće ugovarati primenu
ovog principa. To su sledeći slučajevi: a) pogranični ili malogranični promet; b) postojanje carinske
unije; i c)suprotnost domaćem, odnosno međunarodnom javnom poretku.
- Princip nacionalnog tretmana
Po ovom principu, država stranim privrednim subjektima koji posluju u njoj obezbeđuje isti
položaj koji obezbeđuje i domaćim privrednim subjektima. Primena principa nacionalnog tretmana
može se predvideti ugovorom između dve države, ali je moguće da ga država primenjuje i jednostrano,
bez ugovorne obaveze.
15
Posledice koje ovaj princip ima za strane učesnike u privrednom životu mogu da budu različite.
U nekim pitanjima, unutrašnji propisi su irelevantni za strane učesnike privrednih odnosa, jer se na
njih ne primenjuju. Međutim, u nekim oblastima, princip nacionalnog tretmana ima poseban značaj.
Na primer, od značaja je za strane privredne subjekte da imaju pristup domaćim sudovima, da imaju
jednak položaj u finansijskim institucijama i pred državnim organima i sl. U tom pogledu, princip
nacionalnog tretmana može da obezbedi stranim privrednim subjektima i više prava nego što bi to
mogao najpovlašćeniji tretman. Ponekad je razlika u ekonomskim sistemima država prepreka primeni
principa nacionalnog tretmana. U tim slučajevima, taj tretman se posebno uređuje međunarodnim
ugovorima.
- Princip reciprociteta
Princip reciprociteta, odnosno uzajamnosti predstavlja jedan od osnovnih principa
međunarodnih odnosa i u sebi sadrži pretpostavku istih prava i pravnog statusa subjekata koji stupaju
u taj odnos. Ovaj princip za svoju sadržinu ima identično postupanje od stane subjekata
međunarodnog poslovanja (po pravilu država ugovonica) u njihovim međusobnim privrednim
odnosima. Shodno tom principu režim poslovanja, kao i sve pogododnosti, prava i
olakšice koje je jedna država dala drugoj, za poslovanje njenih, privrednih subjekata na
teritoriji države koja je ove pogodnosti dobila, primenjuju se i na privredne subjekte te države kada
obavljaju poslovne aktivnosti na teritoriji države koja je ove pogodnosti dala. Primena
principa reciprociteta (uzajamnosti) može biti ugovorena ili jednostrano utvrđena. U ovom drugom
slučaju, da bi se primenio princip reciprociteta, zahteva se postojanje takve odluke i od strane države
čiji privredni subjekti žele da posluju na teritoriji države koja je utvrdila ovaj princip, odnosno da se
princip uzajamnosti primenjuje de facto u praksi poslovanja privrednih subjekata (faktičkireciprocitet).
- Princip preferencijalnog (povlašćenog) tretmana
Preferencijalni (povlašćeni) princip u Međunarodnom poslovanju predstavlja uvođenje
različitog tretmana subjekata međunarodnog poslovanja, zavisno od njihove nacionalne pripadnosti.
Na osnovu ovog principa obezbeđuje se povlašćeni položaj privrednih subjekata iz određene države,
prilikom poslovanja na teritoriji države koja ga je odobrila. Preferencijalni princip se ogleda u nizu
pogodnosti, povlašćenog tretmana, sniženja stopa carinske tarife, oslobađanja od plaćanja carine,
manjeg poreskog i uopšte fiskalnog opterećenja, povoljnijeg režima spoljnotrgovinske razmene dobara
i usluga i dr., kojima se omogućavaju povoljniji uslovi poslovanja privrednim subjektima iz određene
države u odnosu na ostale strane subjekte privređivanja. Primena preferencijalnog (povlašćenog)
principa predstavlja direktno narušavanje načela slobode trgovine, te iz tih razloga, kao izuzetak od
pravila, primena ovog principa mora biti izričito određena. Njegova primena može biti na osnovu
16
jednostrane odluke jedne države, kojom se privrednim subjektima druge države daje povlašćeni
položaj, ali može da proistekne i iz bilateralnih, odnosno multilateralnih
sporazuma.Naročito je čest primer unošenja klauzule o direktnoj ili podrazumevajućoj primeni ovog
principa u sporazumima koji se zaključuju u okvirima međunarodnih organizacija regionalnog
karaktera. U ne tako retkim slučajevima primena principa preferencijalnog (povlašćenog)
tretmana je osnovni razlog zbog koga se određena država odlučuje da pristupi konkretnoj
međunarodnoj organizaciji regionalnog karaktera.
OPŠTI DEO
I) DRŽAVA KAO SUBJEKT MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA
Obzirom na činjenicu da su regulisani međunarodni odnosi nastali u relacijama
koje su uspostavljeni između država, to je i prirodno da su države prvi i osnovni subjekti
međunarodnog poslovanja. Kada se govori o državama, kao osnovnim subjektima međunarodnog
poslovanja, potrebno je posebno istaći njihovu osobinu priznanja ex iure proprio (po sopstvenom
pravu) statusa subjekta međunarodnog poslovanja, što konkretno znači da one same imaju moć
sopstvenog ustanovljenja kao subjekta međunarodnog poslovanja, kao i da poseduju kreativnu
sposobnost stvaranja ostalih subjekata međunarodnog poslovanja. Države su subjekti sa najvećom
merom međunarodno pravne i shodno tome poslovne sposobnosti. Njihovom voljom je stvoren
međunarodno pravni poredak, kao okvir međunarodnog poslovanja, te svi ostali subjekti uzimaju
učešće u tom poslovanju srazmerno meri koja odgovara ulozi i funkcijama države, kao osnovnog
subjekta međunarodnih odnosa. U ostvarivanju uloge, koju ima kao subjekt međunarodnog
poslovanja, mogu se razlikovati sledeće funkcije koje država ostvaruje u odnosima
međunarodnogposlovanja:
a) Država u međunarodnim poslovnim odnosima učestvuje u svojstvu nosioca
suverenih ovlašćenja i u tom svojstvu obezbeđuje stvaranje unutrašnjih i međunarodnih pravnih okvira
za nastanak međunarodnih poslovnih odnosa, u koje će stupati drugi subjekti međunarodnog
poslovanja (regulatorna funkcija). Ostvarivanje ove funkcija obezbeđuje donošenjem internih propisa,
kojima se uređuju pitanja od značaja za uspostavljanje i realizaciju međunarodne poslovne saradnje
domaćih privrednih subjekata sa stranim pravnim i fizičkim licima. Ovi propisi, po svojoj prirodi,
spadaju u domen javnog poretka određene države, te su po tom osnovu obavezni za sve druge subjekte
međunarodnog poslovanja, kada posluju na teritoriji određene države. Pored toga država, preko svojih
organa vlasti, učestvuje u zaključivanju bilateralnih, odnosno multilateralnih sporazuma sa drugim
17
državama kojima se uređuje niz pitanja od značaja za nesmetano i uspešno ostvarivanje međunarodne
poslovne saradnje;
b) U smislu zaštite nacionalnih interesa, država je ovlašćena na preduzimanje niza mera
kojima štiti svoje unutrašnje tržište, obezbeđuje uravnotežen razvoj privrednih grana svoje
privrede, održava ravnotežu platno bilansne pozicije sa inostranstvom, potencira promociju i razvoj
komparativnih prednosti svoje privrede i vrši druge poslove, kojima se kontrolišu uslovi ostvarivanja
međunarodnog poslovanja i sprečavaju mogući štetni efekti tog poslovanja na domaću privredu
(kontrolno nadzorna funkcija). U domenu uspostavljanja poslovnih odnosa sa inostranim elementom i
izvršenja prava i obaveza po tom osnovu, država je ovlašćena da uvodi mere i ograničenja iz domena
odobravanja izvoznih i uvoznih dozvola, davanja saglasnosti o raznim oblicima međunarodnih
poslovnih odnosa, donošenje odluka o zabrani uvoza ili izvoza određenih proizvoda, odobravanje
plaćanja u određenoj valuti, diskrecione primene određenih ovlašćenja koja postoje na osnovu
carinskih propisa i donošenje drugih mera, koje spadaju u domen ekonomske politike te države;
c ) Najzad, država i sama stupa u razne poslovne odnose i to kako sa drugim državama, tako i sa
ostalim subjektima međunarodnog poslovanja. U tom svojstvudržava se pojavljuje kao subjekt
međunarodnog poslovanja preuzimajući i izvršavajući određena prava i obaveze, koje stricto sensu
spadaju u materiju međunarodnog poslovanja (poslovna funkcija). Ostvarujući ovu funkciju, radi
zadovoljenja svojih posebnih potreba, država se preko svojih organa pojavljuje kao subjekt
međunarodnog poslovanja povodom zaključivanja i realizacije brojnih poslovnih aranžmana. Bitno je
da ovom prilikom država neposredno uspostavlja poslovne odnose sa drugim subjektima
međunarodnog poslovanja, te da za izvršenje tako uspostavljenih odnosa neposredno
odgovara svojom imovinom. Brojne su mogućnosti pojave države kao neposrednog učesnika u
međunarodnim poslovnim odnosima, u svojstvu subjekta međunarodnog poslovanja i one
zavise od društveno ekonomskih odnosa koji postoje u toj državi, kao i od stepena
razvoja njene privrede.
II) ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NACIJA
Organizacija ujedinjenih nacija (OUN) ili kraće Ujedinjene nacije (UN) je međunarodna
organizacija koja se deklariše kao „globalno udruženje vlada koje sarađuju na polju međunarodnog
prava, globalne bezbednosti, ekonomskog razvoja i socijalne jednakosti“. Osnovana je 1945. godine
od strane 51 države, ukinuvši Društvo (Ligu) naroda.
Od 2011. godine, 193 zemlje su članice Ujedinjenih nacija, uključujući sve međunarodno
priznate nacije, osim Vatikana (koji je odbio članstvo, i ima status posmatrača), Kukovih ostrva,
Palestine (koja ima status de facto države, ali još nije pravno priznata), Nijuea (čijom spoljnom
18
politikom rukovodi vlada Novog Zelanda).. Palestina i Vatikan imaju parlamentarne posmatračke
misije pri UN.
Iz svog sedišta u Njujorku, zemlje članice UN i njene specijalizovane agencije upravljaju i
odlučuju o administrativnim pitanjima na redovnim sastancima koji se održavaju svake godine.
Organizacija je podeljena na administrativna tela, kao što su Generalna skupština Ujedinjenih nacija,
Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija, Ekonomski i socijalni savet Ujedinjenih nacija, Starateljski
savet Organizacije ujedinjenih nacija, Sekretarijat Ujedinjenih nacija i Međunarodni sud pravde, kao i
tela koja se bave upravljanjem svim ostalim agencijama UN, kao što je npr., UNICEF.
Ujedinjene nacije su osnovane kao naslednica Društva naroda, za koje su mnogi smatrali da su
neefikasne u ulogama međunarodnih upravnih tela. Društvo naroda je osnovano kao odgovor na Prvi
svetski rat, na pretpostavkama da bi jedna takva organizacija mogla sprečiti takve ratove, ali ipak nije
uspelo da spreči izbijanje Drugog svetskog rata. Najveća prednost koje Ujedinjene nacije imaju nad
Društvom naroda je sposobnost da održavaju i isporuče oružane snage svojih članica kao mirotvorce.
Termin „Ujedinjene nacije“ skovao je predsednik SAD Frenklin Delano Ruzvelt tokom Drugog
svetskog rata, kojim je označio Saveznike. Prvi put je formalno korišćen 1. januara, 1942. u
Deklaraciji Ujedinjenih nacija, koja je angažovala Saveznike na principima Atlantske povelje i
obavezala ih da ne sklapaju pojedinačno mir sa Silama osovine.
Ideja o Ujedinjenim nacijama je razrađena u deklaracijama potpisanih na Savezničkim
konferencijama u Moskvi, Kairu i Teheranu tokom 1943. Godine. Od avgusta do oktobra 1944.
godine, predstavnici Francuske, Republike Kine, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Država, i
Sovjetskog Saveza sastali su se kako bi razradili planove na imanju Damberton Ouks u Vašingtonu. Ti
i kasniji razgovori proizveli su predloge koji opisuju smisao postojanja organizacije, njenog članstva i
organa, kao i sporazume za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti i međunarodne socijalne i
ekonomske saradnje.
Dana 25. aprila 1945.godine, počela je prva konferencija Ujedinjenih nacija o međunarodnim
organizacijama u San Francisku. Pedeset nacija koje su imale svoje predstavnike na konferenciji
potpisalo je Povelju Ujedinjenih nacija dva meseca kasnije, 26. juna. Poljska nije imala predstavnike
na konferenciji, ali joj je sačuvano mesto među originalnim potpisima, koji je dodala kasnije.
Ujedinjene nacije su nastale 24. oktobra 1945. godine, pošto su Povelju ratifikovale pet stalnih članica
Saveta bezbednosti — Republika Kina, Francuska, Sovjetski Savez, Ujedinjeno Kraljevstvo, i
Sjedinjene Države — i većina ostalih 46 potpisnica.
S početka, organizacija je bila poznata pod nazivom Organizacija ujedinjenih nacija, ili OUN.
Međutim, od 1950-ih, spominju se i kao Ujedinjene nacije, ili skraćeno UN.
Sistem Ujedinjenih nacija se finansira na dva načina: oporezivanjem i dobrovoljnim prilozima
zemalja članica. Regularni dvogodišnji budžet UN i njenih agencija finansira se oporezivanjem. Na
Generalnom zasedanju određuje se budžet i odlučuje porez za svaku članicu. Ovo je uglavnom
19
zasnovano na relativnoj sposobnosti svake zemlje da plati porez, mereno prihodima po glavi
stanovnika, zajedno sa drugim faktorima.
Ustanovljen je princip da UN ne treba da budu previše zavisne ni od jedne članice za
finansiranje njenih projekata. Stoga, postoji maksimalni iznos, tj. najveća suma kojom bilo koja
članica može biti oporezovana. U decembru 2000.godine, na zasedanju je izmenjen nivo poreza kako
bi bolje odražavao trenutnu situaciju u svetu. Kao deo ovih izmena, regularan budžetski maksimum je
smanjen sa 25% na 22%. Sjedinjene Američke Države su jedina članica koja ispunjava taj maksimum,
ali i dalje duguje organizaciji na stotine miliona dolara. Do 1. januara 2008, 10 najvećih finansijskih
doprinosilaca mirovnim operacijama Ujedinjenih nacija su: Sjedinjene Države, Japan, Nemačka,
Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija, Kina, Kanada, Španija i Južna Koreja.
Posebni programi UN koji nisu uključeni u regularan budžet (kao što su UNICEF, UNDP,
UNHCR, i Svetski program hrane) se finansiraju dobrovoljnim prilozima vlada zemalja članica. Jedan
deo ovoga je u obliku poljoprivrednih dobara kao donacija unesrećenim područjima, ali veći deo
predstavljaju novčane donacije.
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija se nalazi na čelu Sekretarijata, jednog od glavnih organa
Ujedinjenih nacija, i deluje kao de facto predsednik i lider Ujedinjenih nacija.
- Sistem UN
Sistem Organizacije ujedinjenih nacija predstavlja čitavu mrežu međunarodnih organizacija (za
razliku od Organizacije ujedinjenih nacija koje su samo jedna od mnogih organizacija u sistemu),
sporazuma i konvencija stvorenih od strane Organizacije ujedinjenih nacija.
Sistem je zasnovan na pet osnovnih organizacija (ranije šest, Starateljski savet Organizacije
ujedinjenih nacija je prestao sa radom 1994.godine):
1) Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija,
2) Savet bezbednosti Organizacije ujedinjenih nacija,
3) Ekonomski i socijalni savet Organizacije ujedinjenih nacija,
4) Sekretarijat Organizacije ujedinjenih nacija, i
5) Međunarodni sud pravde.
Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija (GS OUN) je jedna od pet glavnih organa
Organizacije ujedinjenih nacija. Čine je sve zemlje članice Organizacije ujedinjenih nacija i sastaju se
na redovnim godišnjim zasedanjima koje saziva predsednik izabran od većine predstavnika.
Kao jedino telo OUN u kome sve zemlje članice imaju predstavnike, Skupština služi kao forum
članicama na kojima raspravljaju o pitanjima međunarodnog prava i donose odluke o daljem
funkcionisanju organizacije.
20
Redovno godišnje zasedanje Generalne skupštine obično počinje trećeg utorka u septembru i
završava se sredinom decembra, sa izborom predsednika Generalne skupštine na početku svakog
zasedanja. Opšte zasedanje počinje kada kada se sve članice pojave na zasedanju u roku od 6 dana.
Tradicionalno, generalni sekretar se prvi obraća skupštini, a zatim i predsednik skupštine i brazilski
predstavnik. Prvo zasedanje je održano 10. januara 1946.godine u Središnjoj dvorani Vensminsterske
palate u Londonu kojoj je prisustvovala 51 zemlja.
Za izglasavanje na Generalnoj skupštini o važnim pitanjima — rasprave o miru i bezbednosti;
reizbor članova organa; pristupanje, suspenzija, i isključenje članica; budžetska pitanja — potrebna je
dvotrećinska većina prisutnih članica na zasedanju. Ostala pitanja se izglasavaju prostom većinom.
Svaka članica ima po jedan glas. Osim izglasavanja novog budžeta, između ostalog i nivo poreza za
članice, skupštinske rezolucije nisu obavezujuće za članice. Skupština daje preporuke po bilo kom
pitanju koje se tiče OUN, osim po pitanjima mira i bezbednosti koje su u nadležnosti Saveta
bezbednosti. Sistem jedna zemlja, jedan glas teoretski omogućava zemljama koje čine 8% svetske
populacije da izglasaju rezoluciju sa dvotrećinskom većinom.
Tokom osamdesetih godina 20.veka, Skupština je postala mesto dijaloga na relaciji Sever-Jug
— rasprave po pitanjima odnosa između industrijskih zemalja i zemalja u razvoju. Ova pitanja su
postala značajna zbog ubrzanog rasta i promene sastava članstva OUN. Tokom 1945.godine,
Ujedinjene nacije su imale 51 člana. Sada ima 193, od kojih više od dve trećine čine zemlje u razvoju.
Zbog njihove brojnosti, zemlje u razvoju su često u mogućnosti da određuju teme dnevnog reda
zasedanja (preko koordnisanih grupa kao što je G77), karakter rasprava, i konačne odluke. Za mnoge
zemlje u razvoju, UN predstavlja izvor njihovog diplomatskog uticaja i mesto za izgradnju
međunarodnih odnosa.
Savet bezbednosti Organizacije ujedinjenih nacija (SB OUN) je najvažnije telo Organizacije
ujedinjenih nacija, zaduženo za održavanje mira i bezbednosti u svetu. Dok ostali organi Organizacije
ujedinjenih nacija samo daju preporuke članicama OUN, Savet bezbednosti ima ovlašćenja da donosi
odluke koje članice moraju da poštuju, kako stoji u Povelji Organizacije ujedinjenih nacija. Odluke
Saveta se nazivaju rezolucijama. Predsedavanje Savetu bezbednosti se rotira i traje jedan mesec.
Ekonomsko-socijalni savet Ujedinjenih nacija je organ koji se bavi ekonomskim i socijalnim
razvojem zemalja članica, kao i promocijom socijalnih usluga i politike. Glavni ciljevi su globalno
povećanje standarda stanovništva, puna zaposlenost, socijalno zdravlje, ljudska prava i slobode i
kulturni i obrazovni razvoj.
Ekonomski i socijalni savet pomaže Generalnoj skupštini u promovisanju međunarodne
ekonomske i socijalne saradnje i razvoja. Ekonomski i socijalni savet ima 54 člana, koje bira
Generalna skupština na mandat od tri godine. Iako su sve članice Ujedinjenih nacija podobne pri
izboru, članice koje čine zemlje „Prvog sveta“ su bile favorisane u proteklim godinama. Predsednik se
21
bira na period od godinu dana među malim ili srednjim silama predstavljenim u Ekonomskom i
socijalnom savetu. Svaki član Ekonomskog i socijalnog saveta ima jedan glas, a odluke donosi većina
prisutnih članica. Ekonomski i socijalni savet se sastaje jednom godišnje u julu na četvoronedeljnom
zasedanju. Od 1998. godine, održava se drugi sastanak svakog aprila sa ministrima finansija vodećih
komisija Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Nezavisno posmatrano od
specijalizovanih tela kojima koordinira, Ekonomski i socijalni savet funkcioniše kao i ostali organi UN
tj. pripuklja informacije, savetuje zemlje članice, i daje preporuke. Pored toga, Ekonomski i socijalni
savet usmerava i koordinira rad pomoćnih tela UN, gde je i najaktivniji.
Međunarodni sud pravde je glavni sudski organ Ujedinjenih nacija. Sedište suda je u Palati
mira u Hagu, Holandija. Osnovan je 1945. godine prema odredbama Povelje Ujedinjenih nacija, a
počeo je sa radom 1946., kao naslednik Stalnog suda za međunarodno pravo. Statut Međunarodnog
suda pravde, sličan statutu njegovog prethodnika, je glavni konstitutivni dokument koji ustanovljava i
reguliše rad Suda. Međunarodni sud pravde ne treba mešati sa Međunarodnim krivičnim sudom, koji
takođe potencijalno ima „globalnu“ nadležnost. Engleski i francuski su dva zvanična jezika suda.
Rad Suda karakteriše širok opseg sudskih aktivnosti. Glavna funkcija je rešavanje pravnih
parnica koje podnose države i davanje pravnih saveta međunarodnim organima i agencijama. Broj
parnica pred Međunarodnim sudom pravde je bio relativno mali, ali od 1980.- ih je očito jačala volja
da se koristi Sud, naročito među zemljama u razvoju, iako su se Sjedinjene Države povukle od
prisilnog sudstva 1986.godine, što znači da priznaju nadležnost suda od slučaja do slučaja.
Međunarodni sud pravde čini petnaest stalnih sudija koje bira Generalna skupština i Savet
bezbednosti UN sa spiska lica koja nominuju nacionalne grupe u okviru Stalnog arbitražnog suda.
Izborni proces je uređen u članovima 4-12 Statuta Međunarodnog suda pravde. Sudije služe mandat od
devet godina i mogu biti ponovo izabrani. Izbori se održavaju svake treće godine, uz penzionisanje
trećine sudija svaki put, kako bi se osigurao kuntinuitet u okviru suda.
Ako sudija umre za vreme mandata, praksa je da se izabere sudija iste nacionalnosti koji bi
završio mandat. Ne mogu biti izabrana dvojica sudija iste nacionalnosti. Prema članu 9 Statuta
Međunarodnog suda pravde, članstvo Suda treba da predstavlja „glavne oblike civilizacije i najviše
pravne sisteme sveta“. U suštini, ovo predstavlja opšte pravo, civilno pravo i socijalističko pravo. Od
1960- ih svaka od pet stalnih članica Saveta bezbednosti (Francuska, Kina, Rusija, Velika Britanija, i
Sjedinjene Države) su uvek imale sudiju u Međunarodnim sudu pravde. Izuzetak je Kina (republika
Kina do 1971., Narodna Republika Kina od 1971., pa nadalje), koja nije imala svog sudiju u Sudu od
1967. do 1985., zato što nije predložila kandidata. Pravilo o geopolitičkom sastavu radnog stola postoji
uprkos činjenici da ne postoji odredba o tome u Statutu Međunarodnog suda pravde.
Član 2 Statuta Suda, određuje da sve sudije treba da budu „izabrane bez obzira na njihovu
nacionalnost među licima visokog moralnog karaktera“, koji su ili kvalifikovani za najvišu sudsku
dužnost u svojim zemljama ili poznati kao pravnici sa odgovarajućim poznavanjem međunarodnog
22
prava. Nezavisnost suda je opisana u članovima 16-18 Statuta Suda. Sudija Međunarodnog suda
pravde ne može da bude ni na jednom drugom položaju, niti da radi kao savetnik. Sudija može biti
razrešen dužnosti jedino tajnim glasanjem ostalih članova Suda. Uprkos ovim pravilima, nezavisnost
sudija Međunarodnog suda pravde je često dovođena u pitanje. Na primer, tokom procesa Nikaragva
protiv Sjedinjenih Država, Sjedinjene Države su izdale zvanično saopštenje kojim je rečeno da ne
mogu da izdaju osetljive materijale pred Sudom zbog prisustva sudija iz država Istočnog bloka.
Sudije mogu izdati zajedničku presudu ili dati zasebna mišljenja. Odluke i savetodavna
mišljenja donose se većinom, a u slučaju podjednake podele mišljenja, odluka predsednika je
odlučujuća. Sudije mogu dati i zasebna mišljenja u suprotnosti sa ostalima.
III) OPŠTI SPORAZUM O CARINI I TRGOVINI (GATT)
- Nastanak GATT-a
U periodu posle Drugog svetskog rata uočena je potreba za stvaranjem novog međunarodnog
ekonomskog okvira. Njega bi činili: Međunarodni monetarni fond, Međunarodna banka za obnovu i
razvoj i međunarodna organizacija koja bi delovala u oblasti trgovine. Bilo je predviđeno da to bude
Međunarodna trgovinska organizacija (ITO), kao treća međunarodna ekonomska organizacija koja bi
regulisala međunarodnu trgovinu, za razliku od prve dve koje su prvenstveno finansijskog karaktera.
U arhitekturi posleratne izgradnje, možemo reći da je GATT bio poslednja impresivna struktura
međunarodne ekonomske saradnje. Nakon teških ratnih godina trebalo je dati podstrek razvoju
trgovine, što se na najbolji način moglo uraditi ostvarenjem liberalizacije trgovine i zaustavljanjem
protekcionističkih mera, koje su ostale na snazi još od 30-ih godine prošlog veka. Zato je u Havani
sazvana Konferencija o trgovini i zaposlenosti pod okriljem Ekonomsko socijalnog saveta UN
(ECOSOC). Razgovori na tu temu su rezultirali u Havanskoj povelji iz 1948. godine, kojom je trebalo
stvoriti osnove jedne takve međunarodne organizacije, kao i privremenu komisiju čiji bi zadatak bio
sazivanje prve konferencije ove organizacije. Ipak, ova Organizacija nikada nije osnovana kako je tada
osmišljena, usled odbijanja ratifikacije od strane američkog Kongresa.
Radi izrade nacrta povelje buduće međunarodne trgovinske organizacije, februara 1946. godine,
u Ujedinjenim nacijama usvojena je rezolucija o osnivanju Pripremnog komiteta za Konferenciju
Ujedinjenih nacija o trgovini i zaposlenosti. Na drugom zasedanju Pripremnog komiteta, aprila 1947.
godine, u Ženevi, vođeni su bilateralni pregovori o carinskim koncesijama. Pregovori su završeni
uspehom, a rezultat je konkretizovan u okviru Opšteg sporazuma o carinama i trgovini (General
Agreement on Tariffs and Trade - GATT). GATT je stupio na snagu 1. januara 1948. godine i bilo je
predviđeno da predstavlja samo privremeno, prelazno rešenje za regulisanje međunarodne trgovine na
23
multilateralnom nivou, sve do stupanja na snagu pravila Međunarodne trgovinske organizacije. U
prvoj rundi pregovora, dakle u procesu formiranja GATT-a, ostvareno je 45.000 carinskih koncesija,
koje su obuhvatale 10 milijardi dolara, odnosno vrednost od oko jedne petine tadašnje svetske
trgovine. Zamišljen kao privremeni trgovinski sporazum, GATT u samom početku nije imao
institucionalnu strukturu. Ona se razvijala postepeno.
Havanska konferencija, odnosno Konferencija Ujedinjenih nacija o trgovini i zaposlenosti,
započela je rad 21. XI 1947. godine na Kubi, a okončala 24. III 1948. godine, kada je potpisana
Havanska povelja o Međunarodnoj trgovinskoj organizaciji. Za ITO se smatralo da će biti
specijalizovana ustanova Ujedinjenih nacija, koja bi se bavila, do tada nedovoljno istaknutim,
pitanjem međunarodne trgovinske saradnje. Povelju je potpisalo 50 zemalja, a bilo je potrebno 20
ratifikacija. I tih 20 čekalo je na odluku američkog Kongresa. Posle odbijanja američkog Kongresa da
to učini, preostalo je okretanje Sporazumu GATT-a. Može se zaključiti da je ova velika ideja naišla na
značajan i presudan otpor od strane velikih sila, naročito SAD, koje nisu mogle prihvatiti da
nacionalnu trgovinsku politiku podvrgnu multilateralnoj kontroli jedne nadnacionalne institucije.
Stvaranje ITO imalo je cilj kompletiranje procesa institucionalizacije međunarodnih ekonomskih
odnosa koji je započet u Breton Vudsu 1944. godine, osnivanjem Međunarodnog monetarnog fonda i
Međunarodne banke za obnovu i razvoj. Tako bi se stvorila jedna integrativna celina koja bi
obuhvatala: međunarodne novčane tokove (IMF), međunarodne investicije (IBRD) i međunarodnu
trgovinu (ITO).
Do osnivanja Svetske trgovinske organizacije (World Trade Organisation - WTO) 1995. godine,
GATT je ostao jedini multilateralni instrument koji reguliše međunarodnu trgovinu. GATT je
međudržavni ugovor koji reguliše oblast međudržavne trgovinske saradnje. Formulisani su ciljevi
osnivanja GATT-a. To su: podizanje životnog standarda, obezbeđivanje pune zaposlenosti,
obezbeđivanje rastućeg realnog dohotka i efektivne tražnje, povećanje upotrebe resursa, proširenje
proizvodnje i razmene dobara. Da bi se to ostvarilo uloga je GATT-a da olakša smanjenje barijera
trgovini i obezbedi veću jednakost uz poštovanje tržišnog pristupa za sve uključene strane. Prema
nekim autorima važno je napomenuti i to da u okviru GATT-a nigde nije pomenuto ostvarenje
potpuno slobodne trgovine kao osnovni cilj.
- Održane runde pregovora pod okriljem GATT-a
Za 47 godina, koliko je postojao GATT, njegov osnovni tekst je ostajao uglavnom isti, uz
dodavanje novih sporazuma u cilju daljeg snižavanja carina, što je činjeno kroz serije multilateralnih
trgovinskih pregovora, nazvanih ¨trgovinske runde¨. Svaka runda predstavljala je korak više u procesu
ostvarivanja trgovinske liberalizacije. Prednost pregovaranja u okviru rundi, bez obzira na njihovo
dugogodišnje trajanje, nalazi se u sveobuhvatnom (paket) pristupu trgovinskim pregovorima. Takav
pristup nudi i sveobuhvatna rešenja, dakle i sa ekonomskog, ali i političkog aspekta, što je lakše za
24
odbranu na nacionalnom nivou. Prednost ovakvog pregovaranja postoji i za zemlje u razvoju, kojima
se tako povećava mogućnost uticaja, što je neuporedivo bolje u odnosu na njihovo bilateralno
pregovaranje sa vodećim trgovinskim silama u svetu. Reforma u osetljivim sektorima od strategijskog
značaja za svaku državu, kao što je i poljoprivredni sektor, najpre se može izvršiti ukoliko se donese
paket globalnih mera. Upravo o ovom pitanju najviše je bilo reči u okviru poslednje runde GATTa,
¨Urugvajske runde¨. Održano je ukupno osam rundi pregovora.
Tokom održavanja prvih pet rundi uglavnom se diskutovalo o pitanju snižavanja carina u
međusobnoj trgovini strana potpisnica GATT-a i njihovi glavni rezultati postignuti su u ovom
domenu. Dilon runda (1960-1961) je ostala upamćena kao runda na kojoj je ostvaren mali učinak u
pogledu carinskih koncesija, ali i kao prva runda pregovora nakon koje je bilo očigledno da će
stvaranje Evropske ekonomske zajednice - EEZ (European Economic Community – EEC), a još više
Zajedničke poljoprivredne politike (Common Agricultural Policy - CAP), samo omogućiti još
izraženije povećavanje carina i trgovinskih barijera u sektoru osetljivih proizvoda, među kojima
poljoprivredni proizvodi zauzimaju dominantno mesto. Dakle i ova runda pregovora za osnovnu temu
imala je carine kao i sve prethodne runde, mada je u ovom slučaju, to pitanje posmatrano u svetlu
stvaranja carinske unije evropskih zemalja. Prva runda pregovora koja je donekle promenila takav
pristup bila je Kenedi runda, održana u periodu od 1964-1967. godine. Pored pitanja carina vođeni su
pregovori u pogledu antidampinške politike. Pregovori su dali rezultate u pogledu snižavanja carina za
industrijske proizvode za 35%, ali su zato pregovori po principu ¨proizvod po proizvod¨ za
poljoprivredne proizvode bili manje uspešni. Ovo je prva runda koja je pored carina dala značaj i sve
zastupljenijim necarinskim barijerama trgovini, kao i antidampinškim merama, a kao rezultat toga,
došlo je do sklapanja Antidampinškog sporazuma.
Tokijska runda (1973-1979) je ostvarila progresivno snižavanje carina i to za 30% u devet
vodećih zemalja. Prosečna carina za industrijske proizvode je snižena na 4,7%, a napredak se uočava
ukoliko uporedimo ovaj podatak sa visinom carina od 40% za industrijske proizvode, koliko su one
iznosile u vremenu osnivanja GATT-a. Da bi ovo sniženje bilo realno ostvarivo, primenjeno je fazno
snižavanje, element harmonizacije, kao i snižavanje carinskih vrhova (tariff peaks). Pregovori su
vođeni i u oblasti necarinskih barijera trgovini. Iako one nisu uklonjene, donet je niz sporazuma za ovu
oblast. Samo su neke razvijenije zemlje prihvatile ove sporazume, nazvane kodeksi. Njih je bilo devet,
a pet Sporazuma o: subvencijama, tehničkim preprekama trgovini, uvoznim dozvolama, carinskoj
vrednosti i antidampingu, preuzeti su u Sporazum o osnivanju Svetske trgovinske organizacije i
pretvoreni su u multilateralne sporazume. Za ostala četiri sporazuma o: goveđem mesu, mlečnim
proizvodima, vladinim nabavkama i civilnim vazduhoplovima, može se konstatovati da su ostali da
važe kao plurilateralni sporazumi.
IV) SVETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA
25
- Rezultati Urugvajske runde pregovora
Rezultati Urugvajske runde pregovora izloženi su u Finalnom aktu, koji je potpisan 15.04. 1994.
godine, u Marakešu. Finalni akt se sastoji od Sporazuma o osnivanju Svetske trgovinske organizacije
(Agreement Establishing the World Trade Organisation), sa pripadajućim aneksima, Ministarske
deklaracije i još 25 različitih odluka. Osnivački akt WTO je navedeni Sporazum, koji je, sistem od 29
zasebnih ugovora organizovanih u 4 aneksa. Broj predstavnika se povećavao tokom odvijanja runde,
da bi na kraju iznosio 125. Najvažniji rezultat ove runde pregovora je osnivanje Svetske trgovinske
organizacije koja je počela sa radom 01.01.1995. godine. Finalni akt je potpisalo 111 zemalja, dok je
Sporazum o uspostavljanju WTO potpisalo 104 zemlje. Već početkom 1995. godine, Sporazum je
ratifikovalo preko 80 zemalja. Među njima su bile: SAD, Evropska unija, Japan i Kanada. To su
zemlje čije je učešće u ukupnoj svetskoj trgovini robe i usluga oko 90%. Do 2000. godine, pravo
članstva u WTO je steklo 135 država. Za sedište rada WTO određena je Ženeva.
Svetska trgovinska organizacija je međunarodna organizacija koja poseduje sve potrebne
elemente da bi se mogla tako klasifikovati: državu kao osnivača i tipičnu članicu, međunarodni ugovor
kao osnivački akt, stalne organe koji sprovode odredbe statuta, određenu oblast delovanja, svojstvo
pravnog lica i subjekt je međunarodnog prava.
Formalno gledano, GATT nije bio međunarodna organizacija, već ugovor sklopljen između
vlada zemalja. Kao rezultat toga nije imao zemlje članice, već zemlje ugovornice, odnosno zemlje
potpisnice. WTO je međunarodna organizacija koja upravlja multilateralnim sporazumima u oblasti
robne trgovine (GATT), trgovine uslugama (GATS) i trgovinskim aspektima prava intelektualne
svojine (TRIPs).
WTO se ne bavi kontrolom privatnog biznisa. Njen rad obuhvata samo vlade zemalja, uvodeći
red među instrumente trgovinske politike (carine, kvote, subvencije). Dakle, WTO je regulator rada
vlada zemalja koji se tiče trgovine, kao i regulator uslova konkurencije sa kojim se na domaćem tržištu
suočavaju uvezeni proizvodi. U tome se ne razlikuje od GATT-a.
WTO je institucija nadnacionalnog i multinacionalnog karaktera koja kontroliše međunarodnu
trgovinu robom, uslugama i intelektualnom svojinom. Način njenog delovanja, dakle, funkcionisanja
jesu sporazumi koji regulišu oblasti značajne sa aspekta međunarodne trgovine. Sporazumi koji
regulišu međunarodnu robnu trgovinu se dele u tri grupe:
Prva grupa se odnosi na snižavanje carinskih i necarinskih barijera u
međunarodnoj trgovini, kako bi se omogućio jedan konkurentan pristup na
tržište zemalja članica;
Druga grupa sporazuma su sporazumi koji se odnose na unifikaciju pravnih
normi u zemljama članicama. Ovakvim ujednačavanjem nestale bi pravne
barijere koje značajno komplikuju dosadašnju međunarodnu trgovinu;
26
Treću grupu sporazuma čine sporazumi koji regulišu realizaciju
spoljnotrgovinskog posla, gde su se do pojave ovih sporazuma javljala česta
usporavanja u praksi.
Osnovni cilj formiranja jedne ovako kompleksne međunarodne institucije, odnosno strukture
jeste ostvarenje večnog ideala trgovine koji od njenog nastanka pa sve do danas ipak nije ispunjen. To
je ostvarenje trgovinske liberalizacije kako bi došlo do povećanja blagostanja naroda zemalja članica.
Dakle, cilj je ostvarenje liberalizacije međunarodne trgovine uz eliminisanje svih necarinskih barijera i
restrikcija.
- Opšti principi WTO
1) Princip nediskriminacije ima dve dimenzije. Prva se odnosi na princip „najpovlašćenije
nacije“ (Most-favoured-nation – MFN). Po ovom principu zahteva se da ukoliko zemlja
članica WTO odobri trgovinske olakšice nekoj drugoj zemlji, onda je dužna da odmah i
bezuslovno odobri iste i svim drugim zemljama članicama WTO, koje su zainteresovane za
izvoz date grupe proizvoda u tu zemlju;
2) Princip reciprociteta zasniva se na ravnoteži prava i obaveza koja se formiraju između zemalja
po pitanju njihove međusobne trgovine. Ravnotežna razmena ustupaka dve zainteresovane
strane je neophodna da bi do sporazuma uopšte i došlo;
3) Pristup tržištu. Cilj osnivača GATT-a bio je promovisanje otvorenog trgovinskog sistema koji
bi se bazirao na pravilima koja ojačavaju zdrav konkurentski odnos između dobavljača koji se
nalaze u različitim zemljama. Toj ideji suprotstavljena su nastojanja nekih snaga da se
upravlja trgovinskim tokovima i da se unapred određuje dobit;
4) Fer konkurencija . Pojam fer konkurencije u okvirima WTO ne podrazumeva i najčešću
upotrebu ovog pojma na mikro planu, već daje jedan širi koncept koji je zapravo lista
ponašanja koja su dozvoljena ili zabranjena.
Osnovni i vrhovni organ WTO je Ministarska konferencija. Sastaje se najmanje svake druge
godine. To je zapravo diplomatska konferencija, na koju dolaze predstavnici zemalja članica WTO, a
to su uglavnom predstavnici iz Ministarstava inostranih poslova i iz Ministarstava spoljne trgovine,
kao i ostala stručna lica. Osnovna nadležnost konferencije se ogleda u procesu donošenja odluka, čiji
inicijator može biti bilo koja članica. Izvršni organ WTO je Opšti savet koji izvršava zadatke poverene
od strane Ministarske konferencije, donosi odluke između dve sednice, osniva pomoćne organe,
koordinira rad, usvaja izveštaj o radu organizacije, odlučuje o budžetu WTO, priprema sednice
27
Ministarske konferencije. Administrativni organ WTO je Sekretarijat koji obavlja tehničke poslove i
zadužen je za izvršavanje odluka, a po potrebi se osnivaju i pomoćni organi (kao što je Međunarodni
trgovinski centar).
V) MEĐUNARODNI MONETARNI FOND (MMF)
MMF je osnovan 1944. godine u Bretton Woods-u (USA), na međunarodnoj monetarnoj
konferenciji posvećenoj izgradnji finansijskih institucija koje će pomoći ekonomski oporavak i razvoj
nakon velikih razaranja u II svetskom ratu. Istorija j e pokazala da privredni razvoj ide uporedo sa
razvojem međunarodnih ekonomskih odnosa, pa je bilo potrebno „kreirati“ sistem koji će podržavati
razvoj međunarodnih ekonomskih tokova. MMF-u je pripala uloga regulisanja međunarodnih
monetarnih odnosa, imajući uvidu česte poremećaje monetarnog sistema između dva svetska rata koji
su negativno uticali na razvoj trgovine i ekonomski rast. To je specijalizovana agencija Ujedinjenih
nacija sa sedištem u Vašingtonu. Statut MMF-a formalno je usvojen 27.12.1945.godine, kada ga je
prihvatila većina zemalja čiji su predstavnici prisustvovali konferenciji. Fond je počeo sa radom 25.
juna 1946. godine. Danas MMF ima 184 zemlje članice.
Prema odredbama člana 1. statuta MMF-a ciljevi osnivanja Fonda su:
- Razvijanje međunarodne monetarne saradnje;
- Olakšavanje širenja i ravnomeran rast međunarodne trgovine;
- Radi na stabilnosti kurseva;
- Pomaganje uspostavljanju multilateralnog sistema plaćanja;
- Privremeno stavljanje na raspolaganje sredstava Fonda za uspostavljanje ravnoteže u
platnom bilansu pojedinih zemalja, kojima je to neophodno.
U navedenom članu utvrđeno je pravo Fonda da vrši nadzor nad međunarodnimmonetarnim
sistemom, kamatnih stopa i bilansa plaćanja. Članice su dužne da Fondu redovno dostavljaju podatke
o ekonomskim pokazateljima privrede (stanja platnog bilansa, izvoz i uvoz, devizne reserve, cene,
budžet, investicije i dr.) Zemlje članice posluju sa MMF preko ministarstva finansija ili preko
centralne banke.
- Periodi razvoja
Razvoj Fonda možemo pratiti kroz dva perioda:
Prvi period
28
U prvom periodu ciljevi MMF-a bili su sledeći:- Omogućiti ekspanziju uravnoteženog rasta
međunarodne trgovine i time doprineti povećanju i održavanju visokog nivoa zaposlenosti i
visokog nivoa realnogdohotka; - Učtvrstiti stabilnost deviznih kurseva; - Uspostaviti multilateralni
sistem plaćanja tekućih transakcija. Na osnovu mogućnosti korišćenja sredstava Fonda za korekcije
platnobilansnih neravnoteža, uspostaviti poverenje među zemljama članicama u pogledu dugoročne
međunarodne monetarne stabilnosti. Početna ili pristupna obaveza svake članice Fonda sastojala se
uglavnom iz ustanovljavanja pariteta svoje valute i iz uplate odgovarajućeg iznosa finansijskih
sredstava. Paritet se određivao u odnosu na zlato ili u odnosu na dolar, pa se stoga ovaj sistem naziva
Sistem zlatnodeviznog standarda. Opadanjem vrednosti dolara, narušavao se i mehanizam
međunarodnih monetarnih odnosa, pa problem likvidnosti dolazi d o punog izražaja. Zbog toga je 28.
jula 1969. godine ustanovljena šema kreiranja novihrezervnih sredstava Specijalna prava vučenja
(SDR). Ta nova sredstva zapravo se kreiraju samo knjigovodstveno među zemljama članicama.
Drugi period
Drugi period započinje i traje do danas kada MMF početkom 70-ih godina 20.veka zapada u
najveću krizu do tada. Odliv kratkoročnog dolarskog kapitala uinostranstvo, dalje održavanje visoke
stope inflacije u SAD-u izazvalo je brojne špekulacije na štetu američkog dolara. Sistem fiksnih
deviznih kurseva (za koje se zalagao MMF) je napušten još 1973. („slom bretonvudskog monetarnog
sistema“). MMF se preobrazio u sistem valutnih područja, kao što su sistem evropskog valutnog
fluktuiranja ili evropske “zmije”, zatim, dolarsko područje, područje francuskog franka, područje
britanske funte itd.
- MMF danas
Danas su ciljevi MMF-a u nekoj meri modifikovani, multilateralizam je ubedljivo dominantan
sistem trgovine i plaćanja. Okosnicu današnje aktivnosti MMF-a čini davanje kredita zemljama
članicama i podrška međunarodnoj monetarnoj saradnji. Njegove se aktivnosti i politika
sprovodi na temelju Sporazuma, a izvršava se putem organizovanog vođstva u formi Odbora
guvernera, zatim Izvršnog odbora i Upravljackog direktora sa timom od oko 2000 zaposlenih iz oko
140 zemalja članica.
Postoji nekoliko načina, kojima MMF stiče sredstva koja zatim plasira zemljama članicama
kojima su potrebna:
- uplaćeni kapital u vidu kvote koju je svaka zemlja dužna da uplati prilikom učlanjenja u MMF.
Visina kvote zavisi od ekonomske snage zemlje. Način uplate kvote je sledeći: 25% u konvertibilnoj
valuti (do 1975. ovaj deo je mogao da bude uplaćen i u zlatu, a od tada zlato više nema ulogu novca) i
preostalih 75% kvote u nacionalnoj valut;
29
- povremeno zaduživanje MMF-a prema zemljama članicama koje su umogućnosti da
pozajmljuju sredstva. MMF je do sada „sklopio“ dva aranžmana o pozajmljivanju sredstava sa većim
brojem država. To su Opšti sporazum o pozajmljivanju i Novi sporazum o pozajmljivanju;
- prihod po osnovu datih zajmova. Naime, svi krediti MMF-a se daju uz određenu kamatu koje
zemlje dužnice moraju da plate;
- dodatna sredstva od emitovanja SDR – Specijalnih prava vučenja, sredstva plaćanja koje je
MMF kreirao 1967. godine u cilju povećanja likvidnosti međunarodnih plaćanja, čiji je iznos rastao u
skladu sa rastom međunarodne trgovine.
Uslov za dobijanje kredita od MMF-a je usaglašen program platnobilansnog prilagođavanja –
stabilizacioni program – čiji je cilj uklanjanje uzroka koji su zemlju doveli u poziciju da joj je
neophodan kredit za finansiranje platnobilansnog deficita. Zemlja se „pismom o namerama“ obavezuje
da će sprovoditi program ekonomskih reformi koje je usaglasila sa MMF. MMF isplaćuje kredit u
delovima, tj. tranšama. Prva tranša (25% kvote) zemlja dobija bez posebne procedure, jer je upravo
toliko sredstava ona uplatila u konvertibilnoj valuti). Ova tranša se naziva „zlatna tranša“. Ostale,
„kreditne tranše“ se isplaćuju, samo, ukoliko se zemlja pridržava dogovorenog stabilizacionog
programa. Sama procedura uzimanja kredita se obavlja na taj način što zemlja sredstvima usopstvenoj
valuti „kupi“ potrebnu inostranu valutu. Pritom se obavezuje da će u roku od 5 godina „otkupiti“ svoju
nacionalnu valutu vraćanjem inostrane uz odgovarajuću kamatu. Značaj koji MMF ima za neku zemlju
ne proističe samo od kredita koji ona može dobiti od MMF za uravnoteženje platnog bilansa, već i iz
činjenice da je postignut dogovor o aranžmanu sa MMF preduslov dobijanja bilo kog zajma na
svetskom finansijskom tržištu. Naime, ni privatne finansijske korporacije nisu voljne da kreditedaju
zemljama koje nemaju aranžman sa MMF-om. Imajući u vidu činjenicu da su zajmovi potrebni većini
zemalja, jasno je da MMF igra ogromnu ulogu u njihovom ekonomskom razvoju.
VI) MEĐUNARODNA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ (IBRD)
Međunarodnu banku za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstructionand
Development) osnovale su, kao prvu od institucija Svetske banke (1944. u BrettonWoods-u, SAD), 44
zemlje, među kojima je bila i bivša Jugoslavija sa ciljem da pod povoljnijim uslovima od tržišnih
finasira obnovu i razvoj u zemljama u razvoju, usmeravanjem finansijskih sredstava iz razvijenih
zemalja. Banci su do sada pristupile 184 zemlje (članice MMF). Sedište IBRD je u Vašingtonu.
Osnovni cilj IBRD je da smanji siromaštvo u nerazvijenim i nedovoljno razvijenim zemljama
podsticanjem održivog razvoja kroz odobravanje zajmova, davanje garancija i pružanjem analitičkih i
savetodavnih usluga. U tom cilju IBRD:
1. Podstiče dugoročni razvoj u sektorima ljudskih i socijalnih potreba za koji privatni kreditori
najčešće nisu zainteresovani;
30
2. Održava finansijsku snagu zajmoprimaoca pružajući pomoć u kriznim periodima, kada su
siromašni narodi najviše pogođeni;
3. koristi finansijsku moć za promovisanje ključnih politika i institucionalnihreformi;
4. kapitalizuje privatni kapital pomaganjem da se stvori pogodna investiciona klima;
5. obezbeđuje finansijsku pomoć za nabavku opštih javnih dobara od kritičnogznačaja za
blagostanje siromašnih slojeva u svim zemljama.
Na politiku banke najviše uticaja ima vlada SAD-a, koja tradicionalno učestvuje u formiranju
kapitala Banke sa 1/5. Od ukupnog kapitala Banke najveći udeo sredstava otpada na SAD,
zatim Japan, Velika Britanija i Nemačka. U cilju obnove i razvoja svojih članica
Međunarodna banka odobrava dugoročne zajmove. Banka godišnje odobri 15 do 20 milijardi
dolara kredita, mada te sve kredite ne iskoriste u godini na koju se odnose. Najveći korisnici sredstava
su Kina, Indija, Meksiko i Brazil, ali sve više sredstava koriste i bivše republike SSSR-a. Zajmovi
IBRD se obično odobravaju zemljama u razvoju koje su na višem nivou ekonomske i socijalne
razvijenosti. Osnovni kriterijum prema kome se određuje da li zemlja članica može da bude korisnik
zajma Banke je visina ostvarenog dohotka postanovniku. U grupu zemalja s niskim dohotkom, koje po
pravilu nisu korsnici zajmova IBRD-a spadaju one čije dohodak prelazi 926 dolara per capita.
VII) EVROPSKA UNIJA
Evropska unija (EU) je međuvladina i nadnacionalna unija (zajednica) dvadeset sedam
evropskih država. EU svoje korene vodi od Evropsko ekonomske zajednice osnovane Rimskim
ugovorom 1957. od strane šest evropskih država. Od tada se Evropska zajednica proširila
pridruživanjem novih država-članica i stekla veću moć. Ova zajednica je oformljena pod sadašnjim
imenom Ugovorom o Evropskoj uniji (više poznatim pod imenom Mastrihtski ugovor) 1992. godine.
Mnogi aspekti EU su postojali i pre potpisivanja ovog ugovora, preko raznih organizacija oformljenih
50-ih godina dvadesetog veka. Lisabonskim sporazumom potpisanim decembra 2007. predviđena je
izmena sadašnjih sporazuma kako bi se korigovale političke i pravne strukture Evropske unije. Proces
ratifikacije Lisabonskog sporazuma završen je u novembru 2009. godine.
Evropska unija stvara jedinstveno tržište putem sistema zakona koji se primenjuje u svim
državama članica, što garantuje slobodan protok ljudi, roba, usluga i kapitala. Ona zadržava
zajedničku trgovinsku politiku, poljoprivrednu politiku i politika u oblasti ribarstva i regionalnog
razvoja. Evropska unija je 2002.godine uvela zajedničku valutu evro.
Političke aktivnosti Evropske unije se ispoljavaju u mnogim sferama, od politike zdravstva i
ekonomske politike do inostranih poslova i odbrane. Kontrola pasoša na graničnim prelazima država-
članica je ukinuta Šengenskim sporazumom. U zavisnosti od razvijenosti svake zemlje ponaosob,
organizacija Evropske unije se razlikuje u različitim oblastima.
31
EU je definisana kao:
- federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti životne sredine;
- konfederacija u socijalnoj i ekonomskoj politici, zaštiti potrošača, unutrašnjoj politici; i kao
- međunarodna organizacija u spoljnoj politici.
Glavna oblast na kojoj EU počiva je jedinstveno tržište koje se bazira na carinskoj uniji,
jedinstvenoj moneti (usvojenoj od strane 12 članica), zajedničkoj poljoprivrednoj politici i zajedničkoj
politici u sferi ribarstva. Sa skoro 500 miliona stanovnika Evropska unija ima 31% udela u svetskom
nominalnom bruto domaćem proizvodu (15,8 biliona američkih dolara) u 2007. EU predstavlja svoje
članice u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i posmatrač je na samitima Grupe 8 i Ujedinjenih nacija. 21
članica Evropske unije je i članica NATO pakta. Važne institucije Evropske unije su Evropska
komisija, Evropski parlament, Savet Evropske unije, Evropski savet, Evropski sud pravde i Evropska
centralna banka. Građani Evropske unije svoje predstavnike u Evropskom parlamentu biraju svakih 5
godina.
Evropska unija je najmoćnija regionalna organizacija koja trenutno u svetu postoji. Kao što se iz
prethodnog može videti, u nekim oblastima gde su države članice svoj suverinitet prepustile Evropskoj
uniji, može se reći da je Evropska unija federacija ili konfederacija. Unija nema pravo da premesti
dodatna ovlašćenja drugih članica na sebe bez dopuštenja određene članice. Isto tako, određeni broj
članica rukovodi samostalno svojim politikama od nacionalnog interesa, kao što su inostrani poslovi,
odbrana, valuta.
Zahvaljujući ovakvom ustrojstvu, Evropska unija se ne može definisati ni kao internacionalna
organizacija ni kao konfederacija ili federacija. Moglo bi se reći da je sui generis celina.
Trenutni i budući status Evropske unije je predmet velike političke pažnje unutar nekih članica
EU. Pravna osnova Evropske unije su ugovori između njenih članica. Oni su donošeni tokom godina.
Prvi takav ugovor je Ugovor iz Pariza (1951) kojim je oformljena Evropska zajednica za ugalj i čelik
između šest evropskih zemalja. Ovaj ugovor je istekao pre donošenja docnijih ugovora. Sa druge
strane, Rimski ugovor (1957) i dalje traje, posle njega je donesen Mastrihtski ugovor (1992), koji je
Evropsku uniju konstituisao pod tim imenom. Najviše amandmana na Rimski ugovor se ticalo pristupa
10 novih članica 1. maja 2004.
Članice EU su se nedavno dogovorile oko teksta Evropskog Ustava koji će, ako se ratifikuje od
strane članica, postati prvi zvanični ustav EU zamenjujući sve dotadašnje ugovore. Ako Ustav ne
prođe prilikom ratifikacije svih članica, onda bi možda bilo neophodno ponovo otvoriti pregovore u
vezi njegovog donošenja. Većina političara i državnih zvaničnika se slažu oko toga da je sadašnji
pred-ustav neodgovarajući. Stariji političari (naročito u Francuskoj) imaju stav da ako ustav ne
ratifikuje nekoliko članica treba „nastaviti bez njih“.
32
Pokušaji da se ujedine disparatne nacije Evrope prethode nacionalnoj državi. Oni su se dešavali
konstantno kroz istoriju kontinenta još od propasti Rimskog carstva. Franačko carstvo Karla Velikog,
Sveto Rimsko carstvo i Poljsko-Litvanski Komonvelt su ujedinili velika prostranstva. Mnogo kasnije,
tokom 19. veka - carinska unija pod Napoleonom je imala samo trenutno postojanje.
S obzirom na izvorne jezičke i kulturne različitosti u Evropi, ovi pokušaji obično su
podrazumevali vojno potčinjavanje nevoljnih i neposlušnih nacija, što bi potom dovelo do
nestabilnosti i konačnog neuspeha. Jedan od prvih predloga za mirno ujedinjenje kroz saradnju i
jednakost članstva dao je začetnik pacifizma Viktor Igo (1851). Nakon katastrofa Prvog, a zatim i
Drugog svetskog rata, pokretačka snaga za osnivanje Evropske unije (odnosno onoga iz čega će se ona
potom razviti) značajno je porasla, vođena željom da se Evropa obnovi i spreči mogućnost da se takvi
užasi rata ikada ponove. Evropska zajednica za ugalj i čelik (oformljena 1951, a koju su činile:
Zapadna Nemačka, Francuska, Italija i zemlje Beneluksa) je bila inicijalna kapisla za dalje ujedinjenje
Evrope.
Prva carinska unija, koja se izvorno zvala Evropska ekonomska zajednica, osnovana je Rimskim
ugovorom 1957, a implementirana 1. januara 1958. Kasnije se promenila u Evropsku zajednicu, koja
je sada „prvi stub“ Evropske unije. EU se razvila od trgovačkog sistema do ekonomskog i političkog
partnerstva.
- Evropski parlament
Evropski parlament je jedina neposredno birana, parlamentarna institicija Evropske unije.
Zajedno sa Savetom Evropske unije, on čini dvodomnu zakonodavnu granu institucija Unije i opisivan
je kao jedno od najmoćnijih zakonodavnih tela na svetu.
Parlament i Savet čine najviše zakonodavno telo unutar Unije. Međutim, njihove moći su
ograničene na ovlašćenja koja su zemlje članice prenele na Evropsku zajednicu. Stoga Parlament ima
malo uticaja na oblasti politike koje su zemlje članice zadržale, ili su unutar druga dva od tri stuba
Evropske unije. Za razliku od većine nacionalnih parlamenata, Evropski parlament nema pravo
zakonodavne inicijative, i iako je on „prva institucija“ Evropske unije (koja se prva navodi u
Ugovorima i ima ceremonijalno prvenstvo nad svim moćima na evropskom nivou), Savet ima veće
moći u oblastima zakonodavstva u kojima se ne primenjuje procedura koodlučivanja (sa jednakim
pravima izmena i odbacivanja).
Evropski parlament, zajedno sa Savetom, ima kontrolu nad budžetom EU, i na kraju procedure,
usvaja budžet u celini. Parlament takođe vrši demokratski nadzor nad Evropskom komisijom,
uključujući i pravo veta nad postavljenjem Predsednika i celokupnog sastava Komisije, kao i pravo
izglasavanja nepoverenja Komisiji. EP praktikuje i politički nadzor nad svim drugim institucijama
Unije.
33
Parlament čini 753 članova Evropskog parlamenta, koji predstavljaju drugo po veličini
demokratsko biračko telo na svetu (nakon Indije) i, sa 342 miliona građana sa biračkim pravom,
najveće nadnacionalno biračko telo u istoriji. Parlament se bira na neposrednim izborima sa
univerzalnim biračkim pravom, svakih pet godina od 1979.godine. Izbori za Evropski parlament
održavaju se u svakoj državi članici posebno, nezavisno (mada ponekad istovremeno) od nacionalnih
ili lokalnih izbora. U Parlamentu su predstavnici više velikih sveevropskih političkih grupacija, kao i
najvažnijih politikčih stranaka zemalja članica.
Sedište Evropskog parlamenta je u Strazburu, gde se i održavaju redovne mesečne plenarne,
glasačke, četvorodnevne sednice, kako je propisano protokolom u Amsterdamskom ugovoru. Iz
praktičnih razloga, međutim, tokom većeg dela meseca, pripremne zakonodavne radnje, sednice
odbora, i dodatne plenarne sednice se održavaju u Briselu, gde su locirane i ostale institucije Unije.
Sekretarijat Evropskog parlamenta, koji upošljava najveći deo osoblja, nalazi se u Luksemburgu. Cena
održavanja dva sedišta, i čestog seljenja svih članova EP i osoblja od jednog do drugog brine brojne
posmatrače. Evropski parlament je nekoliko puta zahtevao pravo da sam odredi mesto zasedanja i
eliminiše sistem sa dva sedišta, ali su evropske vlade to pravo zadržale za sebe.
- Savet EU
Savet Evropske unije ili Savet ministara Evropske unije je glavni organ za donošenje odluka u
Evropskoj uniji. Predstavnici zemalja članica se okupljaju na ministarskom nivou u okviru Saveta. Na
osnovu dnevnog reda, Savet se sastaje u različitom sastavu: inostrani poslovi, finansije, obrazovanje,
telekomunikacije itd.
Savet ima izvestan broj obaveza:
1. On je zakonodavni organ Unije, za širok domen pitanja, praktikuje tu zakonodavnu moć
zajedno sa Evropskim parlamentom;
2. Koordinira ekonomskim smerovima zemalja članica;
3. Zaključuje, u ime EU, međunarodne dogovore sa jednom ili više država ili međunarodnih
organizacija;
4. Zajedno sa Parlamentom, rukovodi budžetom;
5. Donosi odluke potrebne za utvrđivanje i sprovođenje zajedničke međunarodne i
bezbednosne politike, na osnovu opštih regulacija koje je doneo Savet Evrope;
6. Koordinira aktivnostima zemalja članica i usvaja merila u policijskoj i pravosudnoj saradnji
u pitanjima kriminala
34
Savet Evropske unije ne treba mešati sa Evropskim savetom, zasebnim organom Evropske unije,
niti sa Savetom Evrope, zasebnom pan-evropskom institucijom sa sedištem u Strazburu, nezavisnom
od EU.
Evropski savet je sastanak predsednika država ili predsednika vlada država članica Evropske
unije, ministara spoljnih poslova, kao i predsednika Evropske komisije. Ministri spoljnih poslova i
predsednik Evropske komisije imaju samo savetodavnu funkciju. Odluke Evropskog saveta su
vezujuće za institucije Evropske unije. Savet ima moć da određuje politički smer Evropske unije.
Evropski savet se razvio iz povremenih sastanaka na vrhu (samita) predsednika država i vlada
država članica Evropske ekonomske zajednice šezdesetih godina 20. veka. Ovakvi sastanci postali su
od 1975. godine redovna praksa dva puta godišnje na inicijativu tadašnjeg francuskog predsednika
Valeri Žiskar d'Estena (prvi se održao u Dablinu za vreme irskog predsedavanja Savetom Evropske
unije). Formalno je priznat 1986. godine Aktom o jednoj Evropi (Single European Act).
Čelnici država ili vlada zemalja Evropske unije sastaju se najmanje dva puta u godini (maj,
decembar, a po potrebi još najviše dva puta kako bi raspravljali na neformalnim sastancima o
pojedinim temama) zajedno s predsednikom Evropske komisije kako bi raspravljali o pitanjima bitnim
za Uniju, i dali politički podsticaj za dalje aktivnosti. To političko telo ima ključnu ulogu u
usaglašavanju interesa i stavova država članica.
Unutar Evropskog saveta posebno je istaknuta uloga predsednika Saveta. Tu funkciju svakih
šest meseci vrši predsednik one države koja predsedava Evropskom unijom.
Evropski savet može da donosi pravno obavezujuće akte, a tada se smatra da ih je doneo Savet
EU u sastavu predsednika država ili vlada budući da sam Evropski savet nije formalno telo koje može
samo da donosi odluke. On to retko čini.
Stupanjem Lisabonskog sporazuma na snagu 1. decembra 2009.godine, Evropski savet je
pravno priznat kao jedno od tela u institucionanoj strukturi Evropske unije. Odbačeni nacrt Ustava EU
predviđao je takođe da rotirajuće predsedništvo bude zamenjeno funkcijom Predsednika EU sa
mandatom od dve i po godine. Umesto ovoga, Lisabonski sporazum ostavio je predsednika Evropskog
saveta sa ovim mandatom.
- Evropska komisija
Evropska komisija je izvršni organ Evropske unije, svojevrsna Vlada Evropske unije. Uz
Evropski parlament i Savet Evropske unije predstavlja jedan od tri glavne institucije koje upravljaju
Unijom. Predsednik i članovi Komisije se biraju od strane zemalja članica pošto su prethodno
odobreni od strane Evropskog parlamenta.
Komisija je izvršni organ institucionalnog sistema Unije:
1. Ima pravo da daje nacrte zakona i potom ih predstavi Parlamentu i Savetu;
35
2. Kao izvršno telo EU, odgovorno je za implementiranje Evropskog zakonodavstva (direktive,
regulacije, odluke), budžet i programe usvojene od strane Parlamenta i Saveta;
3. Ponaša se kao čuvar Postupaka i, zajedno sa Sudom pravde, uverava se da se zakon Zajednice
pravilno primenjuje;
4. Predstavlja Uniju na međunarodnoj sceni i pregovara oko međunarodnih dogovora, uglavnom
na polju razmene i saradnje.
Komisija EU ima 27 komesara. Među njima se bira predsednik i potpredsednici Komisije.
Kandidate za mesto komesara predlažu vlade država članica, a za njihov izbor neophodna je
saglasnost Evropskog parlamenta. Mandat komesara traje pet godina.
- Evropski sud
Evropski sud je institucija koja se od 1989. sastoji od dva suda: Suda EU i Prvostepenog suda.
Uloga je Evropskog suda kao institucije da osigura da se pri primeni i tumačenju Osnivačkog ugovora
poštuje pravo. Iako sud ograničene nadležnosti, Evropski sud je bio izuzetno važan pri uobličavanju
pravnog poretka Unije. Sud je pokrenuo proces tzv. konstitucionalizacije Ugovora čime je pravni
poredak EU stekao karakteristike koje ga razlikuju od sistema međunarodnog prava. Stoga Evropski
sud nema u Uniji samo pravosudnu, već i važnu političku ulogu. Sedište Suda je u Luksemburgu.
Sud EU čine po jedan sudija iz svake države članice. Danas je to 27 sudija. Osim sudija,
ravnopravan položaj u Sudu ima osam nezavisnih advokata. Njihova je funkcija davati Sudu mišljenje
o tome kako rešiti konkretni predmet, ne zastupajući pri tom ničije interese u postupku. Oni daju
stručnu ocenu o tumačenju i primeni prava u konkretnoj situaciji. Sud sudi u plenumu ili u sudskim
većima. Organizacija Suda, kao i postupak pred njime, uređeni su Statutom Suda, koji je sadržan u
Protokolu uz Osnivački ugovor i njegov je sastavni deo, te u Pravilima postupka.
Prvostepeni sud čini, prema Ugovoru iz Nice, barem jedan sudija iz svake države članice.
Najmanji je broj sudija Prvostepenog suda danas, dakle, 27. Tako je i u praksi, no otvorena je i
mogućnost da se broj sudija poveća. U Prvostepenom sudu nema nezavisnih advokata, ali se u
konkretnom predmetu može odlučiti da se jednom od sudija poveri zadatak nezavisnog advokata. I
Prvostepeni sud sudi u plenumu ili u sudskim većima. Organizacija Prvostepenog suda, kao i postupak
pred njime, uređeni su Statutom Suda koji je sadržan u Protokolu uz Osnivački ugovor i njegov je
sastavni deo, te u Pravilima postupka Prvostepenog suda. Nacrt Osnivačkoga ugovora predložio je da
se ta sudska instanca preimenuje u Visoki sud. Jedan je od razloga tome verovatno i to što Ugovor iz
Nice, a to prihvata i Ustavni ugovor, predviđa mogućnost osnivanja sudskih panela s nadležnošću u
unapried utvrđenim vrstama sporova na čije bi odluke bila moguća žalba Prvostepenom sudu.
36
- Nadležnost Evropskog suda
Osnivanjem Prvostepenog suda 1989. godine nisu se povećale nadležnosti Evropskog suda kao
institucije, samo je postupak u nekim područjima iz jednostepenog pretvoren u dvostepeni. Kad god je
u prvom stepenu nadležan Prvostepeni sud, predviđena je i mogućnost žalbe Sudu EU. Žalba se može
odnositi samo na pravna, a ne i na činjenična pitanja. Prvostepen nadležnost novog sudase od njegova
osnivanja stalno proširivala. Danas postupak u prvom stepenu započinje pred Sudom EU samo u
prethodnom postupku te u postupcima protiv država članica. Ugovor iz Nice predviđa mogućnost da
se i ti postupci u prvom stepenu povere Prvostepenom sudu.
Nadležnosti Evropskog suda kao institucije su ograničene. Najvažniji su sledeći postupci:
1) Prethodni postupak . Postupak koji pred Sudom pokreće nacionalni sud pred kojim se neko
pitanje evropskog prava pojavi kao relevantno za odlučivanje u predmetu. Nacionalni
sudovi u tom postupku mogu Evropskom sudu postavljati pitanja tumačenja i pitanja
valjanosti prava Zajednice. Nacionalni sudovi nižih instanci ovlašćeni su postavljati takva
pitanja, dok su sudovi zadnje instance to obavezni da učine. Na taj se način u pravnom
sistemu EU osigurava ujednačenost prava. Postupak se u praksi pokazao izuzetno važnim, i
upravo je u tom postupku Evropski sud razvio neka temeljna načela prava Zajednice, kao
što su načelo nadređenosti i načelo direktnog učinka;
2) Tužbe protiv države članice. Evropski sud ovlaćen je na zahtev Komisije ili države članice
utvrditi da neka država članica krši neku od obaveza utemljenih u pravu EU. Postupak se
pokreće nakon prethodno neuspelog administrativnog postupka. Od tužene države očekuje
se da preduzme sve što je nužno da bi ispravila povredu koja je utvrđena presudom
Evropskog suda;
3) Tužbe za poništenje akta Zajednice . Evropski sud ovlašćen je da poništi akt koji donese
institucija EU ako je protivpravan iz nekog od razloga predviđenih Ugovorom. Takav
zahtev Sudu mogu podneti institucije EU - Savet, Parlament, Komisija i u određenim
slučajevima Evropska centralna banka, države članice, ali i pojedinci - pravne i fizička lica
iz država članica, ako mogu dokazati postojanje pravnog interesa za traženje poništenja
akta;
4) Tužbe zbog propusta . Isti tužioci kao u postupcima povodom tužbe za poništenje ovlašćeni
su pokrenuti i postupak zbog propusta neke od institucija EU da donese akt koji je putem
neke postojeće pravne norme obavezna da donese;
5) Tužbe za naknadu štete. Institucije, države članice, kao i pravna i fizička lica ovlašćena su
pred Evropskim sudom da zahtevaju da im institucija EU naknadi štetu koju je uzrokovala
protivpravnim delovanjem ili nedelovanjem.
37
Nabrojane su najvažnije vrste nadležnosti Evropskog suda. Sud je nadležan i u nekim drugim
pitanjima, na primer, u sporovima između zaposlenih u institucijama EU s tim institucijama.
Nadležnost Suda države članice mogu uspostaviti i međusobnim dogovorom da rešavanje nekog
međusobnog spora povere Sudu. Pojedinci imaju ograničen pristup Evropskom sudu. U situacijama
kada se za zaštitu svojih prava koja im dodeljuje novi evropski pravni poredak ne mogu obratiti
Evropskom sudu, ovlašćeni su zaštitu potražiti pred nadležnim nacionalnim sudom.
Računovodstveni sud je osnovan je 1977. godine. Čine ga 27 članova, po jedan iz svake države
članice čiji je mandat šest godina. Njih biraju sporazumno države članice uz konsultovanje
Parlamenta. Zadatak Računovodstvenog suda je da brine o zakonitom i doslednom upravljanju
budžetom EU.
Evropska centralna banka (ECB) formira i implementira Evropsku monetarnu politiku. Pored
toga, upravlja operacijama međunarodne razmene i omogućuje nesmetan rad platnih sistema.
Osnovana je 30. juna 1998. godine i nasledila Evropski monetarni institut. Od 1. januara 1999. godine
je preuzela sve nadležnosti za primenu evropske monetarne politike koja je određena od strane
Evropskog sistema centralnih banaka.
Glavni organi su:
- Izvršni odbor (6 članova), koji je zadužen za svakodnevne poslove ECB. Članovi se biraju
sporazumno od predsednika vlada država članica evrozone. Članovi se biraju jednokratno
na osam godina,
- Upravni Savet – članovi Izvršnog odbora i guverneri centralnih banaka evrozone - 6+13=19
članova. Upravni Savet je najvažniji organ ECB. Upravni Savet odluke donosi
jednostavnom većinom glasova članova. ECB je zadužena da upravlja količinom novca u
opticaju, sprovodi menjačke poslove, nadzire i upravlja deviznim rezervama država članica
i promoviše nesmetano delovanje platnog prometa na teritoriji EU,
- Generalni Savet - predsednik i potpredsednik ECB i guverneri svih zemalja članica
Evropske unije - 2+27= 29 članova. Generalni Savet je savetodavno telo, koordinira
poslove i priprema buduća proširenja evrozone.
Cilj ECB je održavanje platne moći i inflacija manja od 2% u evrozoni. ECB kontroliše ponudu
novca na tržištu kao i statistike cena trgovačkih proizvoda i usluga prema kojima ocenjuje riziko
monetarne stabilnosti. Poznata je po tome što određuje kamatu u evrozoni. Koncept Evrosistema je da
ni ECB niti nacionalne centralne banke u evrozoni ne dozvoljavaju nikakva politička mešanja u
monetarnu politiku. Evrosistem čine mreža nacionalnih centralnih banaka i ECB. Sedište ECB nalazi
se u Frankfurtu.
38
Evropska investiciona banka (EIB) je finansijska institucija Evropske unije. Osnovana je u
Rimu 1958. godine ugovorom o osnivanju Evropske zajednice. Finansira investicione projekte koji
doprinose balansiranom razvoju Unije. Akcionari EIB su zemlje članice Evropske unije. Prema tom
vlasništvu EIB kao kreditni institut ima mogućnosti da na kapitalnom tržištu nabavi novac po veoma
povoljnim uslovima. EIB nema klijente koju ulažu novac nego isključivo kreditno finansira projekte
koji na drugi način ne bi mogli da se finansiraju ili bi po veoma skupoj ceni nabavili kredite.
Projekti koje banka finansira moraju da imaju ciljeve razvoja Evropske unije:
- razvoj evropskih industrija,
- razvoj malih preduzeća,
- stvaranje prekoevropskih mreža (transport, telekomunikacije, energija),
- podrška informacionim tehnologijama,
- zaštita prirodne okoline,
- poboljšanje zdravlja i obrazovanja.
Takođe od tih projekta moraju da profitiraju najnerazvijene regije. Projekti moraju da privuku
dalje izvore investicija.
EIB je glavni akcionar u Evropskom investicionom fondu (EIF). EIF je stvoren 1994. kako bi
omogućio razvoj malih i srednjih preduzeća. Finansijska sredstva se daju putem posrednika i državnih
istitucija. EIF deluje osim na teritoriji Evropske unije na teritoriji Evropske slobodne trgovinske zone
(engl. EFTA) Lihtenštajn, Islandu i Norveškoj. EIB je autonomna institucija. Ona radi prema
mogućnostima kapitalnih tržišta. Pored toga sarađuje sa svim institucijama Evropske unije. Članovi
EIB imaju mogućnosti da prisustvuju sednicama i sastancima svih institucija Unije.
- Donošenje propisa u okviru EU
Vrlo kratko ćemo nešto reći i o donošenju propisa u okviru EU. Evropska komisija predlaže
nove propise. Ona takođe nadzire sprovođenje odluka EU i poštovanje zajedničkih propisa. U
rukovodstvu komisije je po jedan predstavnik svake zemlje članice koji se bira na period od pet
godina. Predstavnici moraju da zastupaju interese EU, a ne interese svojih matičnih zemalja. Zbog
toga ne smeju da traže ili prime uputstvra od vlada zemalja članica. Savet ministara EU predstavlja
vlade zemalja članica i sastoji se od po jednog ministra iz svake zemlje. Od pitanja koje se razmatra
zavisi koji ministar učestvuje na sastanku. Savet ministara donosi pravila koja Komisija predlaže. U
mnogim pitanjima Savet ministara mora biti saglasan sa Evropskim parlamentom pre nego što donese
odluku. U drugim pitanjima Savet ministara može da donese odluku samostalno, ali tada Evropski
parlament mora da se izjasni o predlogu pre nego što Savet ministara donese odluku. Sud Evropske
39
unije tumači pravila i donosi presude u sporovima. Pravila EU primenjuju se na isti način na celoj
teritoriji EU. Zadatak Suda EU je tumačenje ovih pravila i presuđivanje sporova. Sudovi zemalja
članica mogu da traže odgovor od Suda EU, kako jedno pravilo treba tumačiti.
VIII) SAVET EVROPE
Savet Evrope je regionalna međunarodna organizacija evropskih zemalja, čije se sedište nalazi u
Palati Evrope u Strazburu.
Svrha Saveta Evrope ogleda se u ostvarenju osnovnih ličnih i demokratskih prava i sloboda u
Evropi, a najvažniji akti su donošenje Evropske konvencije o ljudskim pravima (1950.) i
uspostavljanje Evropskog suda za ljudska prava (1998.), kao stalnog sistema pravne zaštite (Protokol
br. 11 Evropske konvencije o ljudskim pravima). Savet Evrope ima 47 članica, koje su istovremeno i
potpisnice Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Iako je organizacija nadnacionalnog i evropskog karaktera, Savet Evrope ne pripada
institucijama Evropske unije, nije Evropski savet ni Savet Evropske unije. Članstvo u Savetu Evrope
nije uslovljeno članstvom u Evropskoj uniji, mada je svih 27 zemalja Evropske unije, učlanjeno u
Savet Evrope.
Pored članica, Savet Evrope i Evropsku uniju povezuje ideja o ujedinjenoj Evropi, a u Nacrtu
Evropskog ustava je naglašeno da prava i slobode Evropske konvencije o ljudskim pravima čine
sastavni deo najvišeg evropskog pravnog akta (Evropski ustav, čl. 9).
U okviru Saveta Evrope, nadležnost je podeljena između šest osnovnih institucija u koje
spadaju:
- Parlamentarna skupština,
- Kongres lokalnih i regionalnih vlasti,
- Komitet ministara,
- Generalni sekretar i Sekretarijat,
- Komesar za ljudska prava,
- Evropski sud za ljudska prava
Parlamentarna skupština i Kongres su savetodavna tela koja daju mišljenja i preporuke
neobavezujućeg karaktera. Komitet ministara odlučuje o funkcionisanju Saveta i pitanjima od interesa
svih članica Saveta, i sastavljen je od ministara inostranih poslova svih zemalja članica. Generalni
sekretar i Sekretarijat se pretežno staraju o tekućim administrativnim i finansijskim aktivnostima.
Komesar za ljudska prava ima pravo nadzora nad stanjem ljudskih prava u državama Saveta Evrope, a
Evropski sud za ljudska prava vrši sudsku funkciju.
40
Radi ostvarenja osnovnih ciljeva, pod okriljem Saveta Evrope, je, od 1949. godine, zaključeno
više od 200 međunarodnih ugovora o ljudskim i socijalnim pravima, medijima, slobodi izražavanja,
obrazovanju, kulturi, kulturnom identitetu, kulturnoj različitosti, sportu, lokalnoj samoupravi,
zdravstvu, pravnoj, regionalnoj i državnoj saradnji.
Potpisivanjem Evropske konvencije o ljudskim pravima i 13 pratećih protokola, utvrđeni su
standardi zaštite i mehanizmi praktične primene ljudskih prava širom evropskog kontinenta. U slučaju
da nadležni organi država ugovornica ne poštuju prava garantovana Konvencijom, predviđena je
mogućnost zaštite pred Evropskim sudom za ljudska prava, a tužena strana je država čiji organi ne
poštuju obaveze preuzete ratifikovanjem Konvencije. Ujednačavanje pravne i socijalne prakse
posebno je značajno za demokratizaciju društva i uspostavljanje vladavine.
IX) SREDNJOEVROPSKI SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINI (CEFTA)
Srednjeevropski sporazum o slobodnoj trgovini - CEFTA (Central European Free Trade
Agreement) je sporazum o ekonomskoj saradnji zemalja srednje Evrope nastao 1992. sa svrhom
unapređivanja razmene i otklanjanja carinskih i drugih trgovinskih prepreka stvaranjem trgovinske
zone između zemalja članica.
CEFTA je prevashodno trgovinska integracija, nastala sa ciljem da se razvoj preduzeća i
privrede podstakne porastom intraregionalne trgovine. Preduzeća iz zemalja CEFTA se, međutim,
susreću sa razvojnim ograničenjima - nedovoljno eksternih sredstava za finansiranje investicija.
Finansijski sistemi država CEFTA su bankocentrični. Berze su nedovoljne razvijene, naročito kada je
u pitanju aspekt pribavljanja kapitala preko berze. Stvaranje regionalne berze bi pomoglo da se poveća
interesovanje za berzu, kako na strani ponude, tako i na strani tražnje. Realno je da se pretpostavi da bi
se povećalo interesovanje investitora za investiranje na većoj berzi, a emitenti hartija od vrednosti bi
imali šire tržište za pribavljanje potrebnih sredstava. Unapredila bi se transparentnost, likvidnost,
efikasnost, regulativa berze i sigurnost berzanskih učesnika. Stvaranje regionalne berze zahteva
ispunjavanje određenih pretpostavki.
Sve zemlje CEFTA imaju visoke deficite tekućeg računa platnog bilansa, pre svega, uzrokovane
visokim spoljnotrgovinskim deficitima. Glavni rizik po održivost platnih bilansa zemalja CEFTA
predstavlja pad privatnog ino-zaduživanja, te otežano finansiranje deficita tekućeg računa platnog
bilansa i spoljnog duga. U narednom periodu potrebno je olakšati priliv ino-kredita, intenzivirati
aktivnosti na privlačenju stranih investicija, aktivirati domaću štednju i pospešivati izvoz, pre svega,
kroz povoljnije finansiranje.
Novi sporazum CEFTA 2006.godine, koji su ratifikovale zemlje Zapadnog Balkana i Moldavija,
reguliše, na multilateralnoj osnovi, formiranje zone slobodne trgovine u Regionu, do 2010. godine i
odnosi se, ne samo na robnu trgovinu, već i na trgovinu uslugama. Za razliku od robne trgovine,
41
trgovini usluga posvećena je manja pažnja, iako su raznovrsne uslužne delatnosti od strategijskog
značaja za izvozno-orijentisan rast i razvoj svih zemalja potpisnica ovog Sporazuma. Praktično,
primena Sporazuma na sektor usluga podrazumeva postepenu liberalizaciju trgovine uslugama među
zemljama članicama, na osnovu pravila i principa Svetske trgovinske organizacije, odnosno Opšteg
sporazuma o trgovini usluga (GATS). Liberalizacija trgovine vodi intenziviranju međusobne saradnje,
ali i konkurentske utakmice među zemljama članicama, koje treba da se pripreme za ulazak u EU.
Zato je neophodno da se objektivno sagledaju karakteristike dosadašnje spoljnotrgovinske razmene
usluga zemalja CEFTA grupacije.
Spoljnotrgovinska matrica zemalja koje su pristupile sporazumu CEFTA menja se tokom
primene tog spoljnotrgovinskog sporazuma, tako da na najbolji način doprinese osnovnom cilju zbog
kojeg su zemlje i stupile u taj multilateralni sporazum - što lakšem i bržem pristupanju EU.
U uslovima sve izraženije globalizacije u svetskoj ekonomiji, regionalna i subregionalna
saradnja, zasnovana na zajedničkim interesima i potrebama regionalnih partnera, dobija sve više na
značaju. U osnovi, ona odražava potrebu da zemlje, sa sličnim uslovima razvoja i ekonomskim
problemima u ostvarivanju svojih reformskih ciljeva, udruže snage i sredstva radi efikasnijeg
prilagođavanja globalnim izazovima. Regionalne inicijative, koje uključuju zemlje zapadnog Balkana,
imaju za cilj da olakšaju održivi ekonomski razvoj putem modernizacije infrastrukture, naročito
energetske i transportne, kao i putem trgovinske liberalizacije i podsticanja investicija. Projekat
usaglašenog regionalnog strateškog pristupa ekonomskom razvoju zemalja jugoistočne Evrope uveliko
je u toku, a jedan od najznačajnijih koraka učinjen je potpisivanjem jedinstvenog regionalnog
Sporazuma o slobodnoj trgovini - CEFTA, kojim je predviđeno da se uspostavi zona slobodne
trgovine do kraja 2010. godine. Osnovni cilj Sporazuma je delotvorno i u što većoj meri korišćenje
raspoloživih finansijskih sredstava javnog i privatnog sektora, čime se značajno unapređuje i
poboljšava poslovna klima koja bi pogodovala investicijama, trgovini i većoj zaposlenosti.
CEFTA je sporazum kojim se danas definiše jedinstvena zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj
Evropi. Sporazum donosi ukidanje barijera u trgovini na tom području, usklađivanje carinskih i drugih
administrativnih propisa sa standardima Svetske trgovinske organizacije, uvodi arbitražu za rešavanje
sporova i pravilo dijagonalne kumulacije. Sporazum je rezultat kompromisa te prema tome ima svoje
prednosti i mane, ali se od njega očekuje snažan uticaj na međusobnu trgovinu zemalja Jugoistočne
Evrope i podstiče se proces integracija u Evropsku uniju.
Uopšteno posmatrano, regionalna saradnja odražava potrebu da zemlje, koje se nalaze u
približno istim fazama tranzicije, i koje se susreću sa sličnim ekonomskim problemima, ujedine
napore radi efikasnijeg prilagođavanja globalnim izazovima. Zemlje zapadnog Balkana imaju za cilj
da olakšaju održivi ekonomski razvoj kroz modernizaciju putne i energetske infrastrukture,
podsticanjem investicija, kao i kroz trgovinsku liberalizaciju. CEFTA sporazum apostrofira značaj
stranih direktnih investicija, i to kroz niz mera koje investiciono okruženje regiona čine povoljnijim i
42
privlačnijim za plasman stranog kapitala. Politička stabilnost i pravna sigurnost, svakako, predstavljaju
ključne uslove za intenziviranje stranih direktnih investicija u zemlje CEFTA u narednom periodu.
Jasna i dosledna primena novih propisa i pravila u koje se može ubrojiti i formiranje CEFTA,
svakako će doprineti poboljšanju postojećih odnosa na tržištu. To će uticati korektivno i pozitivno na
konkurenciju i samim tim smanjiti uticaj monopola. Definitivno opredeljenje za tržišni i profitni način
poslovanja i razmišljanja, preduzetništvo i vlasnička transformacija privrede, predstavlja široku, ali
neophodnu osnovu da se na savremen način reši i pitanje organizovanja i zaštite interesa potrošača u
Srbiji. Sporazum CEFTA zasniva se na pravilima Svetske trgovinske organizacije i EU, a obezbediće
poštovanje pravila trgovanja.
X) ORGANIZACIJA ZA EKONOMSKU SARADNJU I RAZVOJ (OECD)
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (Organization for Economic Cooperation and
Development - OECD) osnovana je 14. decembra 1960. godine (počela sa radom 30. septembra1961.
godine) u cilju podsticanja ekonomske saradnje i razvoja. OECD je izrasla iz Organizacije za evropsku
ekonomsku saradnju (Organization for EuropeanEconomic Cooperation - OEEC), osnovana 16. aprila
1948. godine radi upravljanja američkom i kanadskom pomoći u okviru Maršalovog plana za
rekonstrukciju Evrope posle Drugog svetskog rata. Članice OECD su 30 država privrženih pluralistič
koj demokratiji i tržišnim vrednostima.Države – osnivač i OECD (1961.) su: Austrija, Belgija,
Kanada, Danska, Francuska, Nemačka, Grčka,Island, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija, Norveška,
Portugalija, Španija, Švajcarska, Švedska,Turska, V. Britanija i SAD. Kasnije su se OECD pridružili:
Japan (1964.), Finska (1969.), Australija (1971), Novi Zeland (1973.),Meksiko (1994.),Češka (1995.),
Južna Koreja (1996.), Mađarska (1996.), Poljska (1996.) i Slovačka (2000.). Evropska komisija
učestvuje u radu OECD, pored država članica EU. OECD ima aktivne relacije sa drugih 70 zemalja -
od Brazila, Kine i Rusije do najmanje razvijenihzemalja u Africi i drugde. Takođe, sarađuje sa brojnim
nevladinim organizacijama i civilnim društvima širom sveta. OECD je jedinstveni forum za
analiziranje, raspravljanje, razvijanje i profilisanje ekonomskih i socijalnih politika. Ta globalna
međunarodna organizacija veoma je poznata po svojim publikacijama istatistikama koje pokrivaju
ekonomska i socijalna pitanja od makroekonomije do trgovine, obrazovanja, održivog razvoja, nauke i
inovacija, kao i po nepristrasnim kritičkim analizama trenutne privredne situacije, ekonomskih i
razvojnih izgleda, projekcija i preporuka, koje ažurno priprema za svaku pojedinačnu zemlju u svetu.
Na toj osnovi zemlje članice koriguju svoje ekonomsko – socijalne politike i proizvodne sisteme.
Uloga OECD je nezamenljiva u podsticanju uspešnog planiranja i upravljanja u tržišnim
uslovima,posebno u sektoru javnih usluga i korporativnih aktivnosti. OECD kreira internacionalno
prihvatljive instrumente, odluke i preporuke u cilju promovisanja pravila igre u oblastima u kojima je
neophodna primena multilateralnog sporazuma da bi pojedinačne zemlje mogle da napreduju u
43
globalizovanojekonomiji. Bivša Jugoslavija je imala specifični status u OECD i bila blizu prijema u
stalno članstvo. Sedište OECD je u Parizu.
XI) MEĐUNARODNA TRGOVINSKA KOMORA (ICC)
Međunarodna trgovinska komora je nevladina organizacija u čijem su članstvu hiljade članova
različitih kategorija: preduzeća, ustanove, udruženja, kompanije, poslovni ljudi iz preko 130 država.
Komora je osnovana 1919. godine, ima karakter savetodavnog organa UN i sedište joj je u Parizu.
U državama članicama Komore deluju nacionalni komiteti Komore u koje se učlanjuju
preduzeća, komore i udruženja, pa i državni organi koji se bave privredom. Preko nacionalnih
komiteta se stupa u članstvo Komore. Nacionalni komitet okuplja privredna preduzeća, udruženja
privrednika, strukovna udruženja, naučne ustanove. Odnosi u Nacionalnom komitetu su uređeni
Statutom. Najviši organ Komore je Kongres, koji se sastaje jednom u dve godine. Između zasedanja
Kongresa, upravni organ je Savet koji čine predstavnici svih nacionalnih komiteta.
Međunarodna trgovinska komora formira ekspertske grupe, komitete i komisije, u kojima su
predstavnici nacionalnih komiteta. Komisije se osnivaju za različita područja delatnosti: međunarodnu
ekonomsku politiku, međunarodnu trgovinsku praksu, bankarsku tehniku i praksu, intelektualnu i
industrijsku svojinu, prirodnu okolinu, energiju, transport, finansijsko poslovanje, multinacionalna
preduzeća i međunarodne investicije, međunarodnu arbitražu, telekomunikacije i informisanje,
elektronsko poslovanje, telekomunikacije i informacije, poresku politiku, pravo konkurencije i praksu,
marketing, reklamu i distribuciju, međunarodnu arbitražu. Komisije primaju i razmatraju inicijative
međunarodnih poslovnih krugova i vlada država, usvajaju svoje stavove, izveštaje i daju preporuke.
Značajan deo aktivnosti Međunarodne trgovinske komore se odnosi na normativnu delatnost, u
okviru koje Komora priprema i kodifikuje postojeća pravna pravila. Pravila koja priprema ili
kodifikuje Međunarodna trgovinska komora nemaju obaveznu snagu, ali su podržana autoritetom i
kvalitetom rešenja, pa su relativno široko prihvaćena među subjektima međunarodnog privrednog
prava, u različitim oblastima ekonomskih odnosa. Relativno veliki je broj kodifikacija u krilu
Međunarodne trgovinske komore, kao što su: Jednoobrazna pravila za ugovorne garancije, Arbitražna
pravila Komore iz 1988., Pravila za borbu protiv mita i korupcije iz 1999., Međunarodna pravila
Međunarodne trgovinske komore za direktnu prodaju iz 1999. godine itd.
XII) KONFERENCIJA UN O TRGOVINI I RAZVOJU (UNCTAD)
Konferencija UN o trgovini i razvoju (United Nations Conference on Trade and Development -
UNCTAD), osnovana 30. decembra 1964. godine, jedna je od globalnih mehanizama integrisanja
zemalja u razvoju u svetsku ekonomiju, unutar Ujedinjenih nacija za integralno tretiranje i forum za
raspravljanje i razmatranje trgovine irazvoja i svih drugih međuzavisnih pitanja u odnosima između
44
vlada država članica te organizacije. Glavni cilj aktivnosti UNCTAD-a je unapređivanje međunarodne
trgovine u cilju bržeg razvoja zemalja u razvoju, ostvarivanje pravednih i stabilnih cena primarnih
proizvoda (sirovina), olakšavanje trgovine i podsticanje bržeg ekonomskog napretka zemalja u razvoju
kroz otvoreniji pristup tržištima industrijskirazvijenih zemalja. U okviru UNCTAD-a usvojen je opšti
sistem preferencijala, kao i principi solidarnosti i saradnje među zemljama u razvoju. UNCTAD se
istovremeno pojavljuje i kao reprezent (pa i grupa za pritisak) manje razvijenih zemalja u
multilateralnom sistemu trgovine (povećanje ekonomske pomoći, predlaganje posebnihtrgovinskih
olakšica, podsticanje investicija). U fokusu UNCTAD-a, u skladu sa Bangkongškom deklaracijom i
Akcionim planom iz 2000. godine, su: internacionalna trgovina; investicije, preduzetništvo i
tehnologija; globalizacija, međuzavisnost i razvoj; infrastrukturne usluge za razvoj, efikasnost trgovine
i razvoj ljudskih resursa; brži razvoj najmanje razvijenih, nepristupačnih i malih ostrvskih zemalja u
razvoju; i intenziviranje aktivnosti tehničke saradnje.
Glavni organi UNCTAD-a su: Konferencija članica i Odbor za trgovinu i razvoj. Postoji i više
radnih tela (odbori, pododbori, radne grupe) za razmatranje konkretnih pitanja i problema, kao što su:
privredna saradnja, brodarstvo, industrijska proizvodnja, sirovine, finansije, transfer tehnologije,
preferencijali, idr.
UNCTAD je stalni organ Generalne skupštine OUN kojoj podnosi izveštaje o svom radu
(prekoEkonomskog i Socijalnog saveta UN). Članice UNCTAD su 192 zemlje (sve članice UN).
Sedište UNCTAD je u Ženevi.
XIII) KOMISIJA UJEDINJENIH NACIJA ZA MEĐUNARODNO TRGOVINSKO
PRAVO (UNCITRAL)
Komisiju UN za međunarodno trgovinsko pravo je osnovala Generalna skupština UN, svojom
rezolucijom, 1966. godine. Osnovni cilj stvaranja Komisije je unifikacija prava koje se odnosi na
promet robe, usluga i novca, odnosno postupno usaglašavanje i unifikacija prva međunarodne
trgovine. Potreba za takvim radom je proizašla iz nesporne konstatacije Generalne skupštine da razlike
u pravnim sistemima država predstavljaju smetnju za odvijanje međunarodne trgovine.
U Komisiji su predstavnici 36 država, članica UN, koje u članstvo bira Generalna skupština UN
na šest godina, s tim što se svake tri godine bira polovina članstva. Pri izboru članova vodi se računa o
ravnomernoj zastupljenosti geografskih regiona sveta i osnovnih pravnih sistema. Komisija se sastaje
na redovna zasedanja jednom godišnje, naizmenično u Njujorku i u Ženevi, a sedište Sekretarijata
Komisije je u Beču.
Komisija svoju delatnost ostvaruje formiranjem radnih grupa u koje ulaze predstavnici svih
država članica. Države koje nisu članice mogu da učestvuju u radu Komisije i radu radnih grupa kao
posmatrači. Na isti način u radu mogu da učestvuju i zainteresovane nevladine organizacije.
Posmatrači imaju pravo da učestvuju u debatama kao i članice Komisije.
45
Komisija je ostvarila zapažene rezultate. Rezultati njenog rada su, sa jedne strane, usvojene
međunarodne konvencije koje olakšavaju međunarodnu trgovinu i u nju unose jedinstvene standarde, a
sa druge strane su modeli zakona u određenim oblastima, kao pomoć džavama u usvajanju određenih
standarda u nacionalnom zakonodavstvu, kojima je takođe cilj unifikacija pravila koja olakšava
međunarodne ekonomske odnose.
Komisija je vrlo aktivno učestvovala u usvajanju Konvencije o ugovorima u međunarodnom
prevozu robe morem, koja je usvojena 1978. godine. Rad na Konvenciji je otpočeo pod pritiskom
zemalja u razvoju i Konvencija je dokument koji uspostavlja ravnotežu u pravima i obavezama
razvijeniih i nerazvijenih zemalja u oblasti odgovornosti brodara, pošiljaoca i primaoca robe. U toku
rada na ovoj konvenciji ostvarena je zapažena saradnja i sa drugim međunarodnim organizacijama.
Konvencija je stupila na snagu 1. novembra 1992. godine i ima 25 država članica.
Komisija je pripremila Konvenciju UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, usvojenu
1980. godine, koja je stupila na snagu 1988. godine. Konvencijom se uređuju zaključivanje ugovora,
obaveze kupaca i prodavaca, povrede i posledice povreda ugovora. Bivša SFRJ je ratifikovala
Konvenciju 1984. godine.
Takođe, Komisija je pripremila Konvenciju o zastarelosti u oblasti međunarodne trgovine,
uspostavljajući rok zastarelosti od četiri godine. Konvencija je usvojena 1974. godine, a posebnim
Protokolom iz 1980. godine njeno polje primene je izjednačeno sa primenom Konvencije o ugovorima
o međunarodnoj prodaji robe. Konvencija je, sa Protokolom, stupila na snagu 1. avgusta 1988. godine.
Bivša SFRJ je pristupila Konvenciji.
Komisija je učestvovala i u pripremanju Konvencije o odgovornosti operatera transportnih
terminala u međunarodnoj trgovini, usvojenoj 1991. godine, pripremila je više međunarodnih ugovora
u oblasti menica, kredita i garancija.
Komisija je usvojila i nekoliko modela zakona, sa osnovnim ciljem da se, u tim domenima,
unifikuje nacionalno zakonodavstvo i olakša međunarodna trgovina, tako što će se zasnivati na istim
standardima poslovanja. Tako je 1992. godine Komisija usvojila Model zakona o međunarodnom
transferu kredita, zatim Model zakona za nabavku dobara, opreme i usluga, 1994. godine. Takođe,
Model zakona o prekograničnom stečaju, 1997. godine.
Komisija nastoji da se ostvari ne samo unifikacija putem međunarodnih ugovora, nego i da
pomogne nacionalnim zakonodavstvima da usvajaju ujednačene i unifikovane propise koji če voditi
efikasnijem odvijanju međunarodne trgovine.
XIV) MEĐUNARODNI INSTITUT ZA UNIFIKACIJU PRIVATNOG PRAVA
(UNIDROIT)
Međunarodni institut za unifikaciju privatnog prava (UNIDROIT) je osnovan multilateralnim
sporazumom, zaključenim 1926. god. u okviru Društva Naroda. Posle transformacije sprovedene
46
1940. god. UNIDROIT je uspostavio današnji oblik i strukturu nezavisne, međunarodne, vladine
organizacije. Članice UNIDROIT-a su države, a sedište mu je u Rimu. U skladu sa odredbama Statuta
(ove) organizacije, Institut je “međunarodno telo odgovorno vladama (zemalja članica) koje u njemu
sudeluju”. U radu UNIDROIT-a sve vlade, osim italijanske, zastupaju akreditovani diplomatski
predstavnici. Institut je otvoren za članstvo svim državama koje pristupe njegovom Statutu.
Najviši organ Instituta je Generalna skupština sastavljena od diplomatskih predstavnika svih
država članica. Pored Generalne skupštine Institut ima i Predsednika, Upravni savet i Sekretarijat.
Upravni savet kontroliše sprovođenje utvrđene politike, poštovanje Statuta i realizaciju programa rada
Instituta. Upravni savet je sastavljen od različitih eksperata (pravnika, profesora pravnih nauka, sudija,
saradnika u ministarstvima za pravosuđe itd.) izabranih od strane Skupštine. Sekretarijat je izvršni
organ Instituta koji sprovodi utvrđeni program rada. Na čelu Sekretarijata Instituta nalazi se Generalni
sekretar. Delatnost Instituta finansiraju zemlje članice uz pomoć italijanske vlade.
Osnovni zadatak Instituta je utvrđivanje i razmatranje potreba za modernizacijom,
koordinacijom i unifikacijom privatnog prava, a naročito trgovinskog, kao njegovog izuzetno važnog
dela. Od izuzetnog značaja su i metodi koji se koriste za ostvarenje ovih zadataka. Kada utvrdi
postojanje potrebe za modernizacijom i unifikacijom pojedine oblasti ili pitanja, Institut preduzima
radnje koje predstavljaju njegovu osnovnu i najznačajniju aktivnost a to je koncipiranje nacrta
unifikovanih pravila (bez obzira na način unifikacije, koji može biti različit u zavisnosti od toga koji se
od metoda proceni kao najefikasniji). Institut je načelno ograničio svoj rad na unifikaciju materijalnih
pravila privatnog prava ostavljajući pitanja sukoba zakona i jurisdikcija Haškoj konferenciji za
međunarodno privatno pravo. Pitanja koja spadaju u domen pomorskog, vazduhoplovnog i radnog
prava, zbog svoje specifičnosti su, takođe, izostavljana iz delokruga rada Instituta, budući da se njima
bave specijalizovane (međunarodne) organizacije
Pored aktivnosti na polju modernizacije i unifikacije koje Institut obavlja samostalno (u
najvećem broju slučajeva), kod pojedinih specifičnih pitanja Institut uspostavlja tesnu saradnju sa
međunarodnim organizacijama specijalizovanim za te specifične oblasti i pitanja. Kao plod ovakve
funkcionalne saradnje nastalo je ili je “usavršeno” više tekstova. Definitivne verzije predloženih
unifikacijskih tekstova se usvajaju na međunarodnim diplomatskim konferencijama.
Pored izrade nacrta unifikacijskih tekstova, delatnost UNIDROIT uključuje i objavljivanje
stručnih studija i analiza, pored toga redovno se izdaju i veoma značajne stručne publikacije od kojih
su najvažnije Godišnjak Instituta (Unification of Law) i zbirke sudske i arbitražne prakse (Uniform
Law Cases).
Sam proces unifikacije se odvija u dve faze: preliminarnoj (pripremnoj) i diplomatskoj
(pregovaračkoj). U preliminarnoj fazi se razmatra potreba za sprovođenjem pravnih reformi u
određenoj oblasti (po precizno određenom pitanju) kao i mogućnost odnosno izvodljivost sprovođenja
reformi. U vezi sa realnim mogućnostima sprovođenja reformi sastavlja se odgovarajući izveštaj koji
sadrži izbor ili bar predlog odgovarajućeg metoda unifikacije koji stručnjaci smatraju najoportunijim.
47
Izveštaj razmatra Upravni savet. Ukoliko Savet smatra izveštaj zadovoljavajućim, posredstvom
Sekretarijata, sastavlja se studijska odnosno radna grupa koja će pripremiti preliminarni nacrt
unifikacijskog dokumenta (najčešće je to konvencija, ali može to biti i drugi alternativni oblik
unifikacije - model zakon, jednoobrazna pravila, model ugovor, načela itd.). Pošto se sastavi
preliminarni tekst nacrta, razmatra ga Komitet vladinih eksperata koji i usvaja definitivnu verziju
teksta Sa gotovim nacrtom teksta konvencije (ili drugog unifikacijkog akta) se prelazi u drugu fazu, a
to je pregovaračka. Tokom ove faze razmatra se tekst nacrta konvencije ili alternativnog
unifikacijskog akta. U ovoj fazi se utvrđuje konačni predlog teksta konvencije (ili alternativnog akta
unifikacije) koji se potom šalje na usvajanje na diplomatskoj konferenciji. Što se tiče ostvarenog
doprinosa UNIDROIT-a u (međunarodnoj) unifikaciji trgovinskog prava on je veoma veliki i
značajan, moglo bi se reći kapitalan, doprinos postignut je u oblasti međunarodne prodaje robe.
Značajan doprinos na polju unifikacije ostvaren je i u oblastima zastupanja (u međunarodnoj
prodaji), međunarodnog prevoza robe, odgovornosti preduzetnika transportnih terminala. Značajne
domete unifikacija je dostigla i u oblasti finansiranja investicija (finansijski leasing), zatim lizing
poslovanja, u oblasti poslovnog odnosno bankarskog finansiranja (faktoring). Pod okriljem
UNIDROIT-a izvršena je i unifikacija materije franšizing poslovanja, u meri u kojoj je to u aktuelnom
trenutku bilo moguće (unifikacija se odnosi samo na master franšizing sporazum, koji je najsloženiji, a
ostali jednostavniji oblici nisu obuhvaćeni međunarodnom unifikacijom). Iz ukupnog korpusa materije
franšizinga naknadno je izdvojeno pitanje otkrivanja podataka koje je izuzetno značajno za franchising
poslovanje. Ovo pitanje unificirano je kao samostalno model zakonom. U materiji obezbeđenja
potraživanja (na pokretnoj opremi) UNIDROIT je sproveo postupak za međunarodnu unifikaciju koji
je rezultirao donošenjem odgovarajuće konvencije.
Oblici unifikacije trgovinskog prava
Jedno od metodoloških pitanja, koje se nameće kao prethodno kada se pristupa unifikaciji, je
pitanje oblika unifikacije koji treba izabrati. Pored unifikacije koja se sprovodi usvajanjem
međunarodnih konvencija, mogući modeli unifikacije su i jednoobrazna pravila, model zakoni, model
ugovori koji sadrže standardne klauzule. Specifične vidove unifikacije predstavljaju vodiči kao i
harmonizovana i sistematizovana načela. Međunarodne konvencije, kao vid međunarodnog
zakonodavstva, smatraju se dosta “krutim” oblikom unifikacije, budući da se moraju ratifikovati na
nivou država da bi se mogle primenjivati; imajući u vidu složeni način operacionalizovanja one su
dosta nepodesne za brzu promenu i prilagođavanje, koje je često neophodno kada se radi o materiji
trgovinskog prava. Sa druge strane, značajna prednost međunarodnih konvencija leži u činjenici da su
one najsveobuhvatniji oblik unifikacije, koji najviše vodi računa o uspostavljanju ravnoteže između
vodećih svetskih pravnih sistema.
48
Najveća prednost međunarodnih konvencija leži u činjenici da one najviše vode računa o
ravnoteži interesa strana učesnica u trgovinskim poslovima. Jednoobrazna pravila, kao drugi oblik
unifikacije, dosta su slična međunarodnim konvencijama po materiji i načinu njenog uređivanja, ali im
je način usvajanja i primene nešto jednostavniji; jednoobrazna pravila se često vezuju za međunarodne
konvencije odnosno “pretapaju u njih” (kao što je to bio slučaj sa Haškim jednoobraznim zakonima).
Model zakoni i model (standardni) ugovori (sa standardnim klauzulama) predstavljaju
savremenije oblike unifikacije. Oni se dosta koriste u oblasti trgovinskih ugovora upravo zbog svoje
elastičnosti i pogodnosti za primenu. Specifičan vid unifikacije u trgovinskom pravu predstavljaju
vodiči. Njihova upotreba je naročito značajna u oblastima i po pitanjima u kojima nema jedinstvenih
rešenja, već postoji više alternativnih opcija. Samo utvrđivanje i analiziranje više ponuđenih varijanata
veoma je značajno za učesnike u trgovačkom prometu budući da im pruža neophodne informacije i
nudi alternativna rešenja.
Specifičan oblik unifikacije u trgovinskom pravu predstavljaju i načela. Da bi načela mogla da
se smatraju vidom unifikacije moraju obuhvatati najvažnije principe vezane za određeno pitanje ili
institut i moraju biti sistematizovana. Izradu (opštih) načela obično na sebe preuzimaju specijalizovane
organizacije ili tela iz određene oblasti.
XV) OSTALE ORGANIZACIJE
XVa) SEVERNO-AMERIČKI SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINSKOJ RAZMENI
(NAFTA)
Ovaj sporazum je zaključen između tri države Severne Amerike: Kanade, SAD i Meksika.
Potencijalno, to je ogromno tržište i osnovna ideja je da se ono formira kao otvoreno, zajedničko
tržište, sa posebnim naglaskom na slobodnom protoku roba, kapitala i radne snage. Funkcionisanje
sporazuma, u izvesnoj meri, otežavaju razlike u stepenu privrednog razvoja Meksika u odnosu na
druge dve članice sporazuma, a poseban problem je proširenje tržišta radne snage. U uslovima
nejednake razvijenosti postoji stalni problem kretanja radne snage, posebno između SAD i Meksika pa
i pokušaji, manje ili više drastični i efikasni, ograničenja te slobode koje nameću SAD.
XVb) ORGANIZACIJA ZEMALJA IZVOZNICA NAFTE (OPEC)
OPEC je specifičan oblik interesnog povezivanja država koje pripadaju različitim regionima, a
zajedničko im je da su veliki proizvođači nafte. Organizacija je formirana 1960. godine, sa osnovnim
ciljem da očuva zalihe nafte, proizvodnju zadrži na određenom nivou, koji bi obezbedio da se rezerve
ovog ograničenog resursa racionalno koriste, utvrđivanje cena nafte na određenom nivou i zaštitu
zajedničkih interesa država proizvođača i izvoznica nafte. Radi toga, Organizacija utvrđuje i politiku
proizvodnje i izvoza.
49
Najviši organ je Konferencija OPEC, koju čine predstavnici svih država članica i koja se sastaje
dva puta godišnje, po pravilu, u Beču, ali je moguće održavanje konferencija i na drugom mestu, o
čemu odluku donosi sama Konferencija.
Savet guvernera se sastoji od po jednog guvernera iz svih država članica; Savet rukovodi
Organizacijom između zasedanja Konferencije. Administrativni organ je Sekretarijat sa sedištem u
Beču. Sekretarijat ima osnovni zadatak da prati i utvrđuje cene nafte, pre svega vodeći računa da se
cene nafte zadržavaju na nivou tekuće inflacije.
XVc) MAGREB
Magreb čine države Severne Afrike (Alžir, Maroko, Tunis i Libija) okupljene u tu
organizaciju prvenstveno na inicijativu Ekonomske komisije UN za Afriku. Osnovna ideja Komisije je
bila da se organizacija formira kao federacija, koja bi pored navedenih država obuhvatila i Egipat,
Sudan i Mauritaniju, ali do realizacije te ideje nije, ili još nije, došlo. Rad Magreba je opterećen i
međusobnim sukobima između država koje mu pripadaju, ali je poslednjih godina došlo do smirivanja
tih sukoba i sada se odnosi među njima povoljnije razvijaju i sve su učestaliji.
Odluke u okviru Magreba donosi Savet ministara koji čine ministri iz svih država, ovlašćeni da
odlučuju o privrednim pitanjima. Stalni savetodavni komitet Magreba je stručni organ koji priprema
odluke koje donosi Savet ministara. Oblici saradnje koji se poslednjih godina ostvaruju među
državama Magreba unapređuju ekonomske odnose između država, ali je daleko od ostvarenja cilj
stvaranja zajedničkog tržišta tih država.
XVI) EKONOMSKE INTEGRACIJE U SVETU I CARINSKA UNIJA
- Ekonomske integracije
Međunarodne ekonomske integracije predstavljaju nove vidove sjedinjavanja u privredi u
nacionalnim, regionalnim i međunarodnim razmerama, tačnije predstavljaju proces udruživanja
nacionalnih privreda radi ostvarivanja određenih ciljeva, a pre svega, uklanjanje carinskih i
necarinskih barijera i drugih ograničavajućih propisa u međusobnoj trgovini, obezbeđenje slobodnog
kretanja ljudi, kapitala i ostalih faktora proizvodnje, kao i odnos integrisanih nacionalnih privreda
prema trećim zemljama. Ekonomske integracije obično nastaju na dva načina. Prvi je političkom
voljom države koja je dovoljno snažna da takvu ideju nametne (npr. Rimsko carstvo, ili evropske
kolonijalne sile XVIII i XIX veka). Drugi je na bazi sporazuma između suverenih država. To je
uobičajeni način stvaranja integracija u XX veku, i obično podrazumeva neku vrstu institucionalne
forme udruživanja.
Po metodama ostvarivanja ekonomska integracija može biti :
50
1. Institucionalna ili formalna - zahteva zvanični sporazum između vlada kako bi se uklonila
odabrana ili sva ograničenja na trgovninu i kretanja faktora u njihovim ekonomskim
odnosima;
2. Spontana ili tržišna - nastaje pod uticajem banaka i drugih finnansijskih instiutcija često bez
učešća njihovih vlada domaćina.
Značaj ekonomskih integracija se ogleda u sledećem:
1. istovremeno i unapređuju i ograničavaju trgovinu (trgovina je liberalizovana među državama
učesnicama, ali je ugrožena sa trećim zemljama jer postoje razne barijere između grupe
integrisanih država i preostalog dela sveta),
2. trgovinu sprečavaju ili ograničavaju: carinske tarife, kvote, necarinske barijere i prepreke,
3. potrošnja integrisanog područja je potencijalno viša nego zbir potošnje pojedinačnih zemalja
koje predstavljaju potencijalne partnere za integraciju.
Postoji nekoliko tipova ekonomskih integracija, pri čemu svaka sledeća uključuje u sebe
karakteristike one prethodne. Uz to, efekti stvaranja jednog oblika integracije vremenom se iscrpljuju,
pa tako države posle toga nastoje da uspostave više oblike saradnje:
o Sporazum o preferencijalnoj trgovini - države koje su zaključile ovakav sporazum
primenjuju na međusobnu razmenu niže carinske stope u odnosu na carinske stope
koje se primenjuju na uvoz iz zemalja izvan sporazuma. Ali, niže carine se, po
pravilu, ne primenjuju na celokupan uvoz, već samo na onu robu koja zadovoljava
pravila o preferencijalnom poreklu. Na primer, Velika Britanija i zemlje
Komonvelta su posle 1919. godine uspostavile sistem uzajamnih preferencijalnih
carina;
o Zona slobodne trgovine se formira u situaciji kada dve ili više zemalja pristanu na
ukidanje internih barijera za obavljanje trgovine. U ovom slučaju su sve carine na
međusobnu razmenu ukinute. Zemlje koje potpišu sporazum o zoni slobodne
trgovine održavaju politiku nezavisne trgovine među zemljama potpisnicama, pri
čemu se poštuju i zemlje koje ne pripadaju grupaciji. U odnosu na uvoz iz trećih
zemalja, svaka zemlja zadržava sopstveni carinski režim. Sistem zone slobodne
trgovine ne podržava uvoz iz zemalja članica sa najnižim carinama, koji se u
suštini svodi na pretovar robe u ostale zemlje koje se nalaze u toj grupaciji. Svaka
država očekuje da će koristi od povećanog obima međusobne razmene biti bar
izjednačene sa gubicima sa kojima se suočavaju pojedini domaći proizvođači
usled ukidanja uvozne zaštite;
51
o Carinska unija je trgovinski sporazum kojim grupa zemalja uvodi zajedničku
carinsku tarifu u odnosu na uvoz iz trećih zemalja, pri čemu se između njih odvija
slobodna trgovina;
o Zajedničko tržište. U ovom slučaju je, pored slobodnog kretanja robe, omogućeno
i slobodno kretanje faktora proizvodnje – kapitala i rada. Naime, uklanjanjem
prepreka međusobnoj trgovini do koga dolazi stvaranjem carinske unije, širi se
tržište za različite proizvode i usluge. Vremenom, javlja se nastojanje proizvođača
da svoje kompletno poslovanje, a ne samo prodaju, prošire i na ostale zemlje
članice. Javlja se potreba za povećanim investiranjem, a i angažovanjem radne
snage, što stvara pritisak da se ukinu prepreke koje sprečavaju njihovo slobodno
kretanje. Primer je zajedničko tržište EU;
o Ekonomska unija. To je zajedničko tržište gde se države članice dogovaraju i
harmonizuju svoje ekonomske politike ili čak sprovode jedinstvenu ekonomsku
politiku. Zbog toga se obično pravi razlika između delimične i potpune
ekonomske unije (koja se još naziva i ekonomska i monetarna unija). Kod
delimične unije članice se dogovaraju recimo o politici kamatne stope, deviznih
kurseva, poreskoj harmonizaciji itd., dok kod potpune unije postoji zajednički
novac, zajednička centralna banka, i vlada sa nadnacionalnim ovlašćenjima koja
sprovodi ekonomsku politiku. Primer za ekonomsku uniju jeste Evropska unija.
Impuls za stvaranjem ekonomske unije se javlja iz sledećeg razloga. Kada je u
okviru zajedničkog tržišta omogućeno slobodno kretanje radne snage i kapitala,
prirodno se javlja potreba za koordinisanjem politika vezanih za obrazovanje,
obuku, penzije, socijalnu zaštitu, kamatne stope, stabilnost cena, poreze itd., što
vodi usklađivanju ekonomske politike i u mnogim drugim oblastima, a, konačno, i
kreiranju jedinstvene ekonomske politike;
o Politička unija. Sprovođenjem jedinstvene ekonomske politike vlade zemalja
članica dosta intenzivno sarađuju. To vremenom vodi saradnji i u mnogim drugim
oblastima, uključujući i odbrambenu i bezbednosnu politiku, a time se stvara
prostor i za kreiranje političke unije.
- Ројаm carinske unije
Carinska unija predstavlja oblik ujedinjenja dva ili više samostalnih nacionalnih carinskih
područja u područje sa jedinstvenom carinskom tarifom. Carinska unija ne dozvoljava postojanje
carinskih ili drugih barijera trgovini između zemalja članica (isto kao teorija slobodne trgovine), a
povrh toga vrši usklađivanje (harmonizaciju) trgovinskih politika (kao što je određivanje zajedničkih
carinskih stopa) prema ostalom delu sveta. Najpoznatiji primer predstavlja Evropska unija. Drugi
52
primer predstavlja Zollverein, ili carinska unija, koju je 1834. osnovao jedan broj nezavisnih nemačkih
država, koja se pokazala značajnom prilikom Bizmarkovog ujedinjenja Nemačke 1870.godine.
Razlika između slobodne trgovinske zone i carinske unije je u tome što unutar slobodne
trgovinske zone ne postoji određena zajednička spoljna carinska tarifa, što znači da države zadržavaju
svoje carine prema trećim državama.
Optimalna carina
Postoji način da velika zemlja poveća blagostanje u odnosu na stanje u slobodnoj trgovini
namećući takozvanu optimalnu carinu, ali pošto se dobici zemlje ostvaruju na račun druge zemlje, ova
druga zemlja će verovatno uzvratiti istom merom pa su na kraju obe zemlje obično na gubitku. Naime,
kada velika zemlja nametne uvoznu carinu, njena kriva relativne ponude rotira ka osi koja meri
količinu uvoznog proizvoda za iznos carine, smanjujući obim trgovine ali poboljšavajući njene odnose
razmene. Međutim, pošto zemlja stiče korist na račun druge zemlje, ova druga će verovatno pribeći
odmazdi pa će na kraju sve zemlje biti na gubitku.
Optimalna carina je ona carinska stopa koja maksimizira neto korist koja je rezultat razlike
između poboljšanja odnosa razmene zemlje i negativnog efekta do koga dolazi usled smanjenja obima
trgovine. To je stopa carinskog opterećenja koja maksimira neto dobitak koji je posledica poboljšanja
uslova razmene zemlje u odnosu na negativne učinke koji su posledica smanjenja volumena trgovine.
Polazeći od pozicije koju zemlja ima u stanju slobodne trgovine, njeno blagostanje se povećava
sve to maksimuma (optimalna carina), da bi posle opadalo nakon što je porast carinske stope prošao
svoj optimum. Na kraju je zemlja gurnuta nazad u tačku autarkije jer je carina prohibitivna.
Međutim, sa poboljšavanjem odnosa razmene zemlje koja nameće carinu, odnosi razmene
njenog trgovinskog partnera se pogoršavaju, pošto su inverzni, ili recipročni, odnosima razmene
zemlje koja nameće carinu.
Ako domaća država uvede carine ona će poboljšati svoje, a pogoršati odnose razmene strane
države. Carine se u ostatku sveta doživljavaju kao gubitak, šteta. Korisni efekat na domaću državu nije
očigledan na prvi pogled. Poboljšavanje odnosa razmene je korisno za domaću državu, ali carine
izazivaju i promenu odnosa proizvodnje i potrošnje unutar nje. Odnosi razmene će biti povoljniji
(koristi veće od štete) sve dok carine nisu visoke, odnosno ako se kreću oko optimalne carine kojom se
maksimizuju neto dobici.
Efekti carinske unije
Integracije vode do povezivanja tržišta specijalizacije i podele rada, zatim koordinacije
ekonomskih politika. Efekat kreiranja trgovine sastoji se iz dva dela. Prvi deo je proizvodni efekat koji
se sastoji iz zamene jeftinije inostrane robe za domaću robu unutar područja unije, a drugi je efekat
53
potrošnje koji se sastoji iz dobitaka u potrošačkom višku koji je proistekao iz potrošnje jeftinije robe.
Trgovinsko preusmeravanje je sastavljeno, takođe iz dva dela. Prvi je supstitucioni efekat višeg
cenovnog određenja robe unutar unije, za robu izvan unije, a drugi je gubitak potrošačkog viška koji iz
toga proizilazi. Dobici i gubici mogu biti ilustrovani na primeru dve partnerske zemlje unutar unije.
XVII) SLOBODNE ZONE
Slobodne zone predstavljaju prostorno uža područja, odvojena od ostale državne i carinske
teritorije u kojima su, više ili manje, suspendovani nacionalni, carinski,devizni, spoljnotrgovinski i
poreski propisi domicilne zemlje. Povlastice, olakšice i stimulacije privlače strane i domaće investitore
da ulažu svoja sredstva u industrijsku proizvodnju, doradu, oplemenjivanje i pripremu robe za tržište,
kao i u poslove skladištenja, distribucije, izvoza, uvoza i prevoza robe sa svrhom da se poveća
međunarodna konkurentnost robe.
Često se stavlja znak jednakosti između slobodnih i carinskih zona, ali to su dva različita
instrumenta spoljnotrgovinske politike. Osnovna razlika je ta što carinske zone omogućavaju bolju i
efikasniju manipulaciju robom do momenta dok ona ne napusti carinsku zonu kada se ona carini, tako
da nema carinskih , poreskih ili nekih drugih olakšica. Sa druge strane, u slobodnim zonama postoje
posebni režimi poslovanja koje karakterišu brojne poreske i druge olakšice kao i slobodan odnos tih
zona prema inostranstvu. Slobodne zone se mogu nalaziti na više mesta na teritoriji jedne države.
Najčešće su to mesta koja se nalaze na glavnim saobraćajnim putevima, važnim rečnim ili morskim
lukama.
U slobodnim zonama se obavljaju delatnosti u sferi trgovine, proizvodnje,
finansija i usluga. U proizvodnim izvoznim zonama najčešće dominira po jedna delatnost, ali ima i
54
zona ukojima se odrađuje više delatnosti. Prema nekim pokazateljima može se zaključiti da se
najveći broj slobodnih zona bavi elektronikom i proizvodnjom tekstila. Elektronika je
najviše zastupljena u Brazilu, Meksiku, Maleziji, Singapuru, Tajvanu i Indiji dok su tekstil i odeća
pretežno zastupljeni u slobodnim zonama Filipina, Šri Lanke, Egipta, Mauricijusa i Tunisa.
Slobodne zone su od velikog značaja za zemlju u kojoj se osnivaju, jer privlače inostrane
investitore, što utiče na povećanje privredne aktivnosti, a od interesa su i za svetsku
trgovinu, obzirom da se preko zone vrše poslovi reeksporta i tranzitni poslovi. Obzirom da
predstavljaju tako ozbiljan fenomen, danas se za slobodne zone koriste mnogi sinonimi
kao: slobodne ekonomske zone, slobodna izvozna zona, slobodna izvozna proizvodna zona, izvozna
proizvodna zona, zona slobodnog izvoza, zona slobodne proizvodnje, specijalna
ekonomska zona, industrijsko izvozna, zona zajedničkog ulaganja, slobodna trgovinska
zona, bescarinske slobodne zone, carinske zone, spoljnotrgovinske zone, proizvodne zone.
Slobodna zona se može definisati sa dva stanovišta, sa teritorijalnog i režimskog. Kada je u
pitanju teritorijalno stanovište, slobodna zona predstavlja jasno omeđeni prostor za koji važi poseban
pravni status i privredno-sistemski tretman. U drugom slučaju se pogodnosti i status odobravaju
preduzećima koja obavljaju određene oblike poslovanja potpuno nezavisno od njihove fizičke lokacije.
- Vrste slobodnih zona
Slobodne zone imaju različite uloge i zadatke, privilegije i ovlašćenja, osnivaju se iz različitih
razloga, a u cilju da se postignu oni ciljevi zbog kojih su i osnovane. Sve to čini da se one međusobno
razlikuju , pa se iz tih razloga javljaju i mogu izvršiti značajne klasifikacije vrsta (tipova) slobodnih
zona:
A) Obzirom na način osnivanja sobodne zone mogu biti: 1) one koje su osnovane autonomnim
aktima jedne države i 2) slobodne zone koje se osnivaju međunarodnim multilateralnim ili
bilateralnim ugovorima;
B) Prema vrsti delatnosti slobodne zone se dele na: 1) slobodne zone sa
ograničenimfunkcijama i 2) slobodne zone sa potpuno slobodnim funkcijama;
C ) Prema načinu upotrebe imamo slobodne zone koje su namenjene opštoj upotrebi (namenjene
upotrebi svih zemalja ili pojedinih) i slobodne zone koje su namenjene posebnim upotrebama;
D) Obzirom na istorijski karakter, slobodne zone se mogu podeliti : 1) na one koju
su nastale i razvile se iz slobodnih luka, 2) one koje se nisu razvile iz slobodnih luka;
E) Obzirom na stepen povlašćenosti carinskog nadzora i režima, mogu se slobodne zone podeliti
na: 1) one koje uživaju velike privilegije ili beneficije za strane investitore i korisnike zone i 2)
55
zone koje imaju manji stepen privilegija i povlastica i takve zone se manje bave industrijskom
proizvodnjom;
F ) P rema tome da li su sastavni dio carinskog područja zemlje ili su one izvan tog područja
postoje : 1) slobodne zone koje su sastavni deo područja zemlje, ali u njima važe određene
privilegije i stimulansi (slobodne zone se ne smatraju carinskim isključkom, t j . primjenjuje se
carinski sistem države u kojoj se nalaze ali uz niz pogodnosti) , 2) slobodne zone koje su sa
carinskog aspekta isključene iz carinskog područja zemlje;
G) Podela slobodnih zona prema vrsti delatnosti: 1) slobodne trgovinske zone (trgovinsko-
tranzitne zone, tranzitne, tranzitne i zone spoljne trgovine), 2) slobodne proizvodne
zone, 3) kombinovane slobodne zone;
H) Prema geografskom kriterijumu slobodne zone se mogu podeliti prema mestu lokacije (lučke
slobodne zone, rečne slobodne zone, slobodne zone na većim transportnim i drugim saobraćajnim
centrima), prema regionima i zemljama;
I) Obzirom na delatnosti slobodne zone, slobodne zone mogu biti: 1) zone za smeštaj robe i
čuvanje iste, 2) proizvođačke i izvozno orijentisane, 3)slobodne turističke zone.
XVIII) PRIVREDNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI MEĐUNARODNOG
POSLOVNOG PRAVA
Preduzeća su osnovni subjekti i nosioci međunarodnog poslovanja. Uloga i zadatak ostalih
subjekata međunarodnog poslovanja je, u prvom redu, stvaranje pogodnog organizacionog i
funkcionalnog ambijenta, u kome će osnovni subjekti uspostaviti odnose poslovne saradnje, u
sopstvenom, ali i posredno u nacionalnom interesu. Na taj način, poslovanje preduzeća, kao subjekata
međunarodnog poslovanja, predstavlja svojevrsno ishodište napora ostalih subjekata međunarodnog
poslovanja, u vršenju njihovih, pre svega, regulatornih i kontrolnih funkcija, koje imaju u vezi sa tim
poslovanjem. Kao osnovni subjekti međunarodnog poslovanja, preduzeća su određena nacionalnim
propisima država, čiju državnu pripadnost poseduju. Tom prilikom, posebno se misli na statusni
aspekt osnivanja i organizovanja preduzeća. Iz te činjenice, proizilazi i različitost organizacionih
oblika, u okviru kojih preduzeća stupaju u odnose međunarodnog poslovanja. Različitost ovih
organizacionih oblika, opredeljena je posebnim obeležjima privredno – pravnih područja država, sa
čije teritorije dolaze konkretna preduzeća. U tom smislu, može se uočiti razlika koja postoji između
država kontinentalnog sistema prava, u odnosu na države anglosaksonskog sistema prava.
Pošto se međunarodno poslovanje ne obavlja u, za to posebno uređenom prostoru, i po unapred,
od strane jednog lica, utvrđenim pravilima, kao posebno postavlja se i pitanje pravila i propisa
56
koje preduzeća, kao subjekti međunarodnog poslovanja moraju da poštuju. Naime, međunarodno
poslovanje se odvija najvećim delom na nacionalnim tržištima država koje, uslovno govoreći, čine
međunarodnu zajednicu, u datom vremenu i na određenoj teritoriji. Pravila po kojima se
međunarodno poslovanje odvija u tom smislu čini ukupnost nacionalnih i međunarodnih propisa
kojima se uređuje oblast međunarodnog poslovanja, u kojoj je zaključen konkretan poslovni
aranžman. Imajući to u vidu, prilikom obavljanja privrednih delatnosti u inostranstvu, preduzeća mogu
sa određenom državom biti povezana na osnovu sledeća dva bazična principa. Teritorijalni princip
podrazumeva uvažavanje i poštovanje propisa države na čijoj se teritoriji realizuje privredna aktivnost.
Tom prilikom, u pravni sistem konkretne države ne spadaju samo propisi, kojima se uređuje
obavljanje te privredne aktivnosti, već tu spadaju i drugi propisi, koji sačinjavaju javni poredak
određene države. Takođe, u ove propise spadaju i obaveze koje je ta država preuzela na
međunarodnom planu putem bilateralnih ili multilateralnih konvencija, kao i opšteusvojeni
međunarodni principi i standardi. Drugim rečima, saglasno teritorijalnom principu, preduzeće prilikom
obavljanja poslova međunarodnog poslovanja, dužno je da bude organizovano i da posluje po važećim
propisima države na čijoj teritoriji obavlja privrednu aktivnost,uzimajući, tom prilikom, te propise u
njihovom sveobuhvatnom značenju. Personalni princip upućuje na obaveze shodno kojima
preduzeća, koja obavljaju privredne delatnosti u inostranstvu, moraju da poštuju propise zemlje
porekla, a to je, popravilu, država u kojoj su registrovana, odnosno čiju državnu pripadnost poseduju,
kao i da prilikom preduzimanja poslovnih aktivnosti postupaju u skladu sa utvrđenom
ekonomskom politikom te države.
Ekspanzija međunarodnog poslovanja i uspostavljanje globalnog tržišta, kao okvira u kome
se realizuju međunarodne poslovne transakcije, u dobroj meri su ograničile uticaj
personalnog principa, ali ga nisu sasvim eliminisale. Brojni fiskalni, devizni,
spoljnotrgovinski i drugi propisi, upućuju preduzeća da, prilikom obavljanja privrednih delatnosti
međunarodnog poslovanja, kao uslov učešća u tom poslovanju, poštuju propise države sa čije teritorije
dolaze i to u svim fazama realizacije međunarodnih poslovnih aranžmana. Na osnovu navedenog,
može se zaključiti da su preduzeća, kao subjekti međunarodnog poslovanja, dužna da, prilikom
obavljanja privrednih delatnosti sa elementom inostranosti, poštuju u punoj meri i teritorijalni i
personalni princip međunarodnog poslovanja. Samo poštovanjem oba principa moguće je stvoriti
uslove za nesmetano obavljanje privrednih delatnosti u oblastima međunarodnog poslovanja. Značaj
ovih principa neće biti istovetan u svim situacijama, u kojima se mogu naći preduzeća, kao subjekti
međunarodnog poslovanja. Njihov značaj će biti posebno potenciran u statusnim pitanjima
organizovanja privrednih subjekata ili povodom izvršavanja određenih javno – pravnih obaveza,
drugim rečima u slučajevima koji ulaze u domen javnog poretka određene države, za razliku od vrste i
prirode poslovnih odnosa, koji su prepušteni dispoziciji volje ugovornih strana, kada preduzeća mogu
zasnivati i drugačiji odnos uzajamnih prava i obaveza, od onog koji bi proistekao iz dosledne primene
ovih principa.
57
XIX) MULTINACIONALNA PREDUZEĆA
Multinacionalna preduzeća (kompanije) predstavljaju jedan od organizacionih oblika, preko
koga se uspostavljaju odnosi međunarodne razmene dobara i usluga. Paralelno sa razvojem globalnog
tržišta i pozicioniranja uticaja pojedinih kompanija na tom tržištu, razvijala se praksa objedinjavanja
svih faza proizvodnje i plasmana dobara i usluga na međunarodnom planu. Tradicionalni nacionalni
okviri, postali su ograničavajući faktor za privredni rast jednog broja preduzeća. To je, naročito,
došlo do izražaja u drugoj polovini XX veka, tako da se može s pravom zaključiti da
multinacionalne kompanije daju karakterno obeležje međunarodnoj razmeni dobara i
usluga u tom periodu.
Brojni su razlozi nastanka i privredne ekspanzije multinacionalnih preduzeća. To je, pre svega,
nastojanje da se privredne aktivnosti lociraju na ona područja koja raspolažu potrebnim privrednim
resursima (npr. u pogledu nalazišta mineralnih sirovina, energetskih potencijala, geostrateškog
položaja i sl). U istu ravan, treba staviti i nastojanje da se iskoristi povoljan uticaj, koji cena stručne i
kompetentne radne snage ima na finalni proizvod. Tome svakako treba dodati i razvijenost
infrastrukture na određenom području, odnosno, njenu srazmerno nižu cenu, u odnosu na dostignut
cenovni nivo u državama u okruženju. Najzad, od posebnog uticaja na nastanak multinacionalnih
kompanija, imala je i okolnost nivoa fiskalnog zahvatanja na teritoriji određene države, koji
područje te države može učiniti privredno atraktivnijim u odnosu na druga područja. Na osnovu ovih
naznaka, može se zaključiti da je nastanak i razvojmultinacionalnih preduzeća u neposrednoj vezi sa
direktnim stranim investicijama, te da predstavlja spoljašnji vid njihovog manifestovanja.
Multinacionalna ili transnacionalna preduzeća (kompanije) po svojim svojstvima ispunjavaju uslove
koji se zahtevaju i od drugih preduzeća. To su status pravnog lica, u skladu sa propisima države na
kojoj se osnivaju, odnosno gde organizuju privredne delatnosti, zatim posebnost imovine, sa kojom se
obavlja privredna delatnost i profit, odnosno dobit, kao osnovni poslovni motiv u obavljanju privredne
delatnosti.
- Propisi koji regulišu pitanje registracije i oblika privrednih subjekata na teritoriji BiH
To su:
- Okvirni zakon o registraciji poslovnih subjekata Bosne i Hercegovine (Sl.glasnik BiH br. 42/04),
- Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj (Sl.glasnik RS br. 42/05, 118/09),
- Zakon o registraciji poslovnih subjekata u FBiH (Sl. novine FBiH br. 27/05; 68/05, 43/09).
Entitetski zakoni su usklađeni sa Okvirnim zakonom o registraciji poslovnih subjekata, u smislu
procedure i dokumentacije.
58
- Strana ulaganja
Registracija stranog ulaganja se vrši pri Ministarstvu za spoljne poslove i ekonomske odnose u
Bosni i Hercegovini sa sedištem u Sarajevu, s tim što ovu registraciju vrši nadležni sud kod kog se
upisuje privredni subjekt sa elementom stranog ulaganja, te se na taj način olakšao postupak
registaracije za same subjekte upisa. Strana fizička i pravna lica mogu u BiH registrovati svoje
predstavništvo, što je regulisano Zakonom o spoljnotrgovinskoj politici BiH (Sl.glasnik BiH br. 7/98 i
35/04) i Odlukom o osnivanju i radu predstavništva stranih lica u BiH (Sl. glasnik BiH br.15/03).
Predstavništva se mogu osnivati radi istraživanja tržišta, obavljanja propagandnih i informativnih
poslova, te radi svog predstavljanja. Upis predstavništva stranog lica se vrši u Ministarstvu spoljne
trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ono što treba naglasiti da predstavništvo ne može obavljati
privrednu delatnost i zaključivati ugovore u ime matične firme (osnivača), jer nema status pravnog
lica.
- Osnivanje preduzeća u inostranstvu
Osnivanje preduzeća u inostranstvu, kao subjekta međunarodnog poslovanja, pretpostavlja
pravnu situaciju u kojoj domaći privredni subjekt samostalno ili zajedno sa drugim domaćim ili
stranim pravnim ili fizičkim licem, osniva ili učestvuje u osnivanju preduzeća u inostranstvu, radi
obavljanja privrednih delatnosti u skladu sa propisima države, u kojoj se te delatnosti,
odnosno poslovi obavljaju. Tada, nastaje nov pravni subjekt – preduzeće u inostranstvu, preko koga
postojeći domaći pravni subjekt obavlja privredne delatnosti na teritoriji druge države u odnosu
na teritoriju države gde je ono registrovano.
Prvi uslov je da se preduzeće osniva radi obavljanja privrednih delatnosti u inostranstvu, i to,
pre svega, obavljanja proizvodnih, trgovinskih, uslužnih, naučno-istraživačkih i istraživačko-razvojnih
delatnosti, bankarskih i drugih finansijskih poslova i poslova osiguranja i reosiguranja.
Drugi uslov je da se preduzeće osniva kao strano pravno lice, s ciljem obavljanja pretežnog dela
svog poslovanja na stranom tržištu. To, naravno, ne znači da ovako osnovano preduzeće u inostranstvu
ne može u nekom od aspekata obavljanja registrovanih privrednih delatnosti, biti prisutno i
na domaćem tržištu. U tom smislu, preduzeće, koje je osnovano u inostranstvu, može osnivati
preduzeća, otvarati predstavništva i ulagati sredstva na teritoriji naše države. Međutim, ono je, tom
prilikom, na domaćem tržištu uvek prisutno u statusu stranog pravnog lica, sa svim specifičnostima,
pravima, obavezama i odgovornostima koja su svojstvena tom statusu.
59
Treći uslov odnosi se na režim, po kome posluje preduzeće koje je osnovano u
inostranstvu. Za ovaj slučaj, potrebno je istaći da princip teritorijalne pripadnosti i prema odredbama
naših propisa ima apsolutni prioritet. Naime, ne samo da će se na režim osnivanja i registrovanja
preduzeća, koje se osniva u inostranstvu, primeniti propisi države na čijoj se teritoriji obavljaju te
pravne radnje, već će se i u pogledu obavljanja privrednih delatnosti primeniti propisi države gde se te
delatnosti obavljaju.
Četvrti uslov, koji se postavlja pred osnivača preduzeća u inostranstvu, kao i prema tako
osnovanom preduzeću, odnosi se na odgovornost za obaveze koje ova preduzeća zasnuju obavljajući
privredne delatnosti u inostranstvu. Za tako nastale obaveze, ova preduzeća odgovaraju po propisima
države gde su registrovana, s tim da domaće preduzeće – osnivač preduzeća u inostranstvu, za obaveze
tako osnovanog preduzeća odgovara do visine uloženih sredstava u to preduzeće.
- Otvaranje predstavništava i poslovnih jedinica u inostranstvu
Obavljanje privrednih delatnosti u inostranstvu domaće preduzeće, odnosno drugo pravno lice,
može organizovati tako što će na teritoriji strane države otvoriti predstavništvo, odnosno osnovati
poslovnu jedinicu (ogranak preduzeća). Predstavništva, odnosno poslovne jedinice, kao posebni oblici
obavljanja privrednih delatnosti u inostranstvu, imaju sledeća statusna obeležja. Ona su sastavni deo
preduzeća, odnosno drugog pravnog lica koje ih je osnovalo. Na osnovu te činjenice, svoju
pravnu i poslovnu sposobnost u obavljanju privrednih delatnosti u potpunosti i u pravnom i u
faktičkom pogledu vezuju za svog osnivača. To konkretno znači da predstavništva i poslovne jedinice
nemaju status pravnog lica, kao i da poverene poslove obavljaju isključivo po nalogu svog osnivača. S
tim u vezi, je obaveza predstavništva, odnosno poslovne jedinice da osnivaču redovno podnose
izveštaje o svom radu. Troškove za rad predstavništva, odnosno poslovnih jedinica u inostranstvu,
snosi osnivač, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast deviznog poslovanja. Prestanak rada
predstavništva, odnosno poslovne jedinice u inostranstvu, vezuje se za odluku samog osnivača,
odnosno za nastupanje okolnosti kada predstavništvo, odnosno poslovna jedinica prestaju sa radom, po
propisima države gde su otvorena, odnosno osnovana.
- Oblici stranih ulaganja
Oblici stranih ulaganja su:
1. osnivanje pravnog lica u potpunoj svojini stranog ulagača,
2. osnivanje pravnog lica u zajedničkoj svojini domaćeg i stranog ulagača,
3. ulaganje u postojeće pravno lice,
4. posebni oblici ulaganja.
60
Ako nije regulisano posebnim zakonima, vlada propisuje bliže uslove i načine za strana
ulaganja. Strani ulagač ima pravo da u svrhu ulaganja otvori na području domaće države račun u bilo
kojoj komercijalnoj banci, u domaćoj ili bilo kojoj drugoj slobodno konvertibilnoj valuti. Strani
ulagač, u odnosu na plaćanja vezana za njihova ulaganja u domaćoj državi, ima pravo da konvertuje
domaću valutu u bilo koju slobodno konvertibilnu valutu. Strani ulagači imaju pravo da vrše transfer u
inostranstvo, slobodno i bez odlaganja, u slobodno konvertibilnoj valuti, dobiti koja nastane kao
rezultat njihovog ulaganja u domaćoj državi, uključujući, ali i ne ograničavajući se na:
- dobit od ulaganja ostvarenu u obliku profita, dividendi, kamata i drugih oblika;
- sredstva koja ulagači steknu nakon delimične ili potpune likvidacije svojih ulaganja u
domaćoj državi ili od prodaje imovine, odnosno svojinskih prava.
Strani ulagač ima pravo da slobodno zapošljava radnike iz inostranstva ukoliko nije drugačije
određeno radnim zakonodavstvom domaće države. Pravna lica u svojini stranog ulagača imaju ista
prava, obaveze i odgovornosti kao pravna lica koja su u potpunoj svojini domaćih pravnih ili fizičkih
lica.
Status filijale
Status filijale u jednoj državi, zavisi od pravnog sistema te države. To znači, da pitanje statusa
filijale u jednoj zemlji, odnosno da li filijala ima status pravnog lica ili ne, zavisi od regulisanja
materije u toj zemlji. Kod ovog pitanja postoje neke nedoumice ne samo u našem pravnom sistemu,
već i u pravnim sistemima bivših republika SFRJ, kao i u pravu EU. To pitanje je veoma bitno, jer
status filijale može proizvesti mnoge posledice, koje se ogledaju, između ostalog, i kroz ispunjenje
obaveza tog subjekta prema trećim licima, odnosno, tada se postavlja pitanje odgovornosti osnivača
filijale, odnosno subjekta sa sedištem u inostranstvu. Od pravnog sistema te zemlje, zavisiće i da li će
se za osnivanje filijale u inostranstvu, tražiti ispunjenje uslova, kao i za osnivanje ostalih pravnih lica –
preduzeća.
Ako bi ovo pitanje analizirali sa stanovišta elementa inostranosti, odnosno Međunarodnog
privatnog prava, videli bi da član 17. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja,
definiše pripadnost pravnog lica po pravu države, po kome je ono osnovano. To znači da se u toj
zemlji nalazi i sedište tog pravnog lica. Sa druge strane, može se desiti da pravno lice ima stvarno
sedište, kako definiše navedeni Zakon. U tom slučaju, ako pravno lice ima stvarno sedište u drugoj
državi, a ne u onoj, u kojoj je osnovano i po pravu te druge države ima njenu pripadnost, smatraće se
pravnim licem te države. Pravila, koja su definisana za određivanje državne pripadnosti pravnog lica
su različita od zemlje do zemlje. Ipak, izdvajaju se dva. Jedno se odnosi na osnivanje i registrovanje
61
pravnog subjekta u zemlji u kojoj će imati i sedište. Drugo se odnosi na stvarno sedište, odnosno na
mesto u kome se obavlja glavna delatnost ili većina delatnosti tog pravnog subjekta.
Da li filijala mora imati državnu pripadost zemlje u kojoj obavlja svoju delatnost, odnosno, u
kojoj je osnovana ? Mišljenja smo da mora, iako se, ovde, mora postaviti pitanje, koje se odnosi na
nemogućnost izvršavanja obaveza prema trećim licima, odnosno pitanje stečaja. Ali, i pitanje državne
pripadnosti i pitanje pokretanja stečajnog postupka, zavisi, opet, od zakonodavnog sistema zemlje u
kojoj se ona osniva.
Ono što moramo reći je sledeće: kad govorimo o filijali stranog subjekta, govorimo o prisustvu
elementa inostranosti u jednom građanskopravnom odnosu. Koje će pravo biti primenjeno na položaj
filijale stranog subjekta i delatnost, koju ona obavlja na teritoriji druge države, zavisi od toga, da li
zemlja, u kojoj filijala obavlja delatnost definiše filijalu kao pravno lice ili ne. Ako bi definisali filijalu
kao pravno lice, onda ćemo istu definisati kao samostalnu organizacionu celinu.
REŠAVANJE SPOROVA U MEĐUNARODNOM POSLOVNOM PRAVU
I) REŠAVANJE MEĐUNARODNIH PRIVREDNIH SPOROVA
- Uvodne napomene
Kada govorimo rešavanju međunarodnih privrednih sporova, pre svega, mislimo na sporove
između preduzeća različitih država. Ti sporovi u sebi sadrže element inostranosti, što je osnovno
njihovo obeležje, koje ih, u načinu rešavanja i dejstvima rešavanja, odvaja od drugih privrednih
sporova, koji nemaju međunarodno obeležje. Zbog tih specifičnosti, rešavanju međunarodnih
privrednih sporova treba posvetiti posebnu pažnju, imajući u vidu početak liberalizacije i
demokratizacije domaće privrede, kao i jedan od glavnih ciljeva naše zemlje, koji se sastoji u što
većem privlačenju stranog kapitala, tako da se moraju definisati oblici i dejstva rešavanja eventualnih
sporova, koji mogu nastupiti između naših i stranih preduzeća (stranih ulagača).
Oblike možemo definisati kao načine rešavanja sporova, kojih ima više, a mi ćemo se u ovom
radu osvrnuti samo na neke od osnovnih oblika, odnosno načina rešavanja međunarodnih privrednih
sporova, koji se najčešće sreću u praksi. Sa druge strane, kada budemo govorili o dejstvima rešavanja
ovih sporova, analiziraćemo dejstva odluka, koje se donose u tim sporovima. Ovde se postavlja pitanje
priznanja i izvršenja tih odluka, na osnovu unutrašnjih normi, koje sadrže mnoge nedostatke, imajući u
62
vidu karakter međunarodnih privrednih sporova, kao i sadržinu odredaba, koje se primenjuju kod
priznanja i izvršenja stranih odluka. Isto tako, važno pitanje je i poštovanje i primena međunarodnih
akata donetih u ovoj oblasti, najčešće međunarodnih konvencija, koji se primenjuju kod rešavanja
međunarodnih sporova između preduzeća. U vezi sa tim, delimično će biti reči i o rešavanju ovih
sporova od strane međunarodnih organa.
Najčešći oblici (načini) rešavanja međunarodnih privrednih sporova su sudski i arbitražni, kao i,
već spomenuto, rešavanje sporova od strane međunarodnih arbitraža i drugih uspostavljenih institucija
u okviru ili van okvira međunarodnih organizacija, odnosno rešavanje sporova od strane
Međunarodnog suda pravde (mada su retki slučajevi rešavanja ovih sporova od strane ovog organa).
Moramo da napomenemo da smo se odlučili za termin međunarodni privredni sporovi, a ne
međunarodni trgovački sporovi, pre svega zbog širine samog pojma privredni spor (ono što taj
pojam može da obuhvati, imajući u vidu subjekte i predmet privrednog spora), koji izvodimo iz
predmeta Privredno pravo, tj. iz samog naziva tog predmeta, iako postoje osporavanja u određivanju
termina za taj predmet, o čemu neće biti reči u ovom radu.
- Osnovni oblici rešavanja međunarodnih privrednih sporova – sud i arbitraža
Oblici (načini) rešavanja ovih sporova pred unutrašnjim organima jedne zemlje mogu biti sudski
i arbitražni. Sudsko i arbitražno rešavanje sporova sa elementom inostranosti između preduzeća iz
različitih zemalja su osnovni oblici rešavanja međunarodnih privrednih sporova i kada govorimo o
rešavanju tih sporova, pre svega mislimo na ta dva oblika. Sudsko i arbitražno veštačenje sporova
sprovode države na svojoj teritoriji, iako je u njima sadržan međunarodni element. Sudovi i arbitraže
jedne zemlje mogu zasnovati svoju nadležnost i rešavati određeni spor između dva preduzeća,
domaćeg i stranog. Ono što je veoma bitno za stranke, jeste da sam način rešavanja međunarodnih
privrednih sporova određuju one, tj. taj način ili oblik treba utvrditi kod izrade i oblikovanja samog
ugovora, osnovnog pravnog posla, u kome će stranke odrediti, koji će organ ili institucija rešavati
eventualni spor, koji se može pojaviti u toku izvršenja osnovnog posla. Postoje razlike kada stranke
utvrđuju nadležnost suda, a kada utvrđuju nadležnost arbitraže. Privredni subjekti iz različitih država,
češće će odrediti nadležnost arbitraže.
Dok je sa sudskim odlukama jasnija situacija u vezi sa njihovom nacionalnošću, dotle je
drugačije kod arbitraža i arbitražnih odluka. U vezi sa arbitražom, kao jednim od načina rešavanja
sporova pred unutrašnjim organom jedne zemlje, reći ćemo da se često postavlja pitanje razlikovanja
nacionalne i strane arbitraže. Same stranke u sporu, u ugovoru mogu svojom voljom odrediti pravo po
kome će se spor rešavati. Zbog specifičnosti, koje sadrži arbitraža, mi ćemo razlikovati unutrašnju
arbitražu od inostrane, u zavisnosti od sedišta arbitraže i arbitražnog ugovora, odnosno prava koje će
63
primeniti arbitraža u sporu, ali, takođe, ne smemo zaobići činjenicu da kod definisanja arbitraže kao
instituta, mnogi autori ističu njen supranacionalni karakter. Što se tiče same strane arbitražne odluke,
postoje kriterijumi, koji određuju njenu pripadnost, koje možemo vezati i za nacionalnost strane
arbitraže, koja je i donela tu odluku.
- Dejstva sudskog rešavanja međunarodnih privrednih sporova
Međunarodni privredni sporovi se mogu rešavati pred sudom zemlje stranog ulagača, zatim pred
sudom zemlje, gde je odnosni strani ulagač uložio sredstva, kao i pred sudom neke treće zemlje. Ono
što je ovde veoma bitno, sem dejstva same odluke na domaćoj teritoriji, jeste izvođenje dokaza,
odnosno priznanje stranih dokumenata, tačnije javnih isprava. Pravila Međunarodnog privatnog prava
sadrže odredbe o dokaznoj snazi stranih isprava (javnih i privatnih), ali problemi, koji kod izvođenja
dokaza mogu da nastanu, delimično su rešeni i donošenjem Haške Konvencije o ukidanju potrebe za
legalizacijom stranih javnih isprava iz 1961. godine, Konvencijom o olakšanju međunarodnog pristupa
sudovima iz 1980. godine, kao i Evropskom Konvencijom o obaveštenjima o stranom pravu iz 1968.
godine.
Izvođenje dokaza kod rešavanja međunarodnih privrednih sporova je veoma važno, tako da
ćemo se kratko osvrnuti na neka osnovna pravila o dokaznoj snazi stranih isprava. Isprave su,
najčešće, javne, odnosno njih moraju izdati državni organi. Za isprave važe opšti uslovi priznanja
njihove dokazne snage. Postoje dva uslova za priznanje, a to su uzajamnost i legalizacija (dokaz
verodostojnosti isprave). Prihvaćena je tzv. “formalna uzajamnost“ strane isprave, a to znači da će
strana isprava biti potpuno izjednačena sa domaćom javnom ispravom. Legalizacija dokazuje
verodostojnost strane isprave. To se odnosi na verodostojnost potpisa lica, koje je ispravu potpisalo i
verodostojnost pečata stavljenog na ispravu. Osim toga, postupak legalizacije nije isti sa zemljama sa
kojima nema zaključenih međunarodnih ugovora i sa zemljama sa kojima je zaključen međunarodni
ugovor. U prvom slučaju, smatra se da postoji zakonski reciprocitet u pogledu priznanja dokazne
snage strane javne isprave. Kada određena država ima zaključen međunarodni ugovor ili dvostrani
ugovor u ovoj oblasti, postupak je kraći. U Haškoj Konvenciji o ukidanju potrebe legalizacije stranih
javnih isprava isključena je međunarodna legalizacija zemlje u kojoj se isprava koristi. U Konvenciji
se predviđa da je uslov za priznanje dokazne snage isprave ispunjen, kada je organ zemlje, koji je
ovlašćen za izdavanje javne isprave stavio poseban pečat (četvrtast okvir), koji se zove apostil.
Navedene Konvencije, kao i pravila Međunarodnog privatnog prava pojednostavljuju sam postupak,
što je bitno kod donošenja odluke u jednom privrednom sporu, obzirom da isprave predstavljaju osnov
za presuđene u jednom takvom sporu, a takođe su bitni i olakšan pristup sudu, kao i efikasno
obaveštavanje, naročito kada se radi o subjektima iz različitih država.
No, da bi jedna odluka donesena u jednom od takvih sudskih i arbitražnih postupaka mogla biti
izvršena, ona mora biti priznata u postupku, koji je predviđen unutrašnjim i međunarodnim normama.
64
Svaka strana sudska odluka mora biti priznata u određenom postupku, koji je regulisan normama
Međunarodnog privatnog prava, odnosno Zakonom o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih
zemalja u određenim odnosima, tj. Zakonom o Međunarodnom privatnom pravu. Isti Zakon reguliše i
uslove za priznanje stranih arbitražnih odluka, o čemu će biti reči kasnije.
Zakon o Međunarodnom privatnom pravu reguliše priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka u
članovima od 86. do 96., predviđanjem opštih i posebnih pretpostavki, odnosno uslova, koje jedna
strana sudska odluka mora da ispuni da bi mogla biti priznata i izvršena na našoj teritoriji. Mi ćemo
analizirati samo opšte pretpostavke, obzirom da se posebne pretpostavke primenjuju samo kod odluka
u statusnim stvarima. Te opšte pretpostavke posmatraćemo samo sa aspekta međunarodnog privrednog
spora, kako bi utvrdili da li se mogu sve opšte pretpostavke utvrđene u Zakonu o Međunarodnom
privatnom pravu, dosledno i striktno primenjivati, tj. da li se može tražiti da strane sudske odluke, koje
su rešile jedan spor između privrednih subjekata, u potpunosti ispune te uslove. Inače, opšte
pretpostavke se dele na pozitivne i negativne.
Opšte pozitivne pretpostavke su: a) uzajamnost između domaće i strane zemlje i b)
pravosnažnost i izvršnost strane odluke, odnosno presude. Opšte negativne pretpostavke su brojnije i
one su sledeće:- nepravilnost u postupku pred stranim sudom; - isključiva nadležnost domaćeg suda; -
pravosnažna presuda domaćeg suda ili drugog organa; - priznata strana sudska presuda u istoj stvari i
između istih stranaka; - ranije pokrenuta parnica u istoj stvari u domaćoj zemlji; i - povreda domaćeg
javnog poretka.
- Dejstva arbitražnog rešavanja međunarodnih privrednih sporova
Ono što je rečeno kod sudskog rešavanja sporova, važi i kod arbitražnog, a to je da je najčešći
uzrok nastanka arbitražnih sporova neizvršenje ugovornih obaveza. Kao razlozi za nastajanje
arbitražnih sporova mogu se navesti i nedovoljno poznavanje stranih partnera-privrednih subjekata, sa
kojima se stupa u poslovni odnos. Naime, retko se vrši provera boniteta stranog poslovnog subjekta.
Kao što smo ranije rekli, razlikujemo stranu i domaću (unutrašnju) arbitražu, pa tako
Spoljnotrgovinska arbitraža pri Privrednoj komori naše zemlje se može smatrati kao nacionalna
arbitraža, koja je vezana za domaći pravni sistem i koja kod donošenja odluka, u nedostatku posebnih
pravila, primenjuje principe domaćeg materijalnog i procesnog prava. Ono što je karakteristično za
nadležnost arbitraže, jeste da stranke svoju volju o tome mogu ispoljiti na dva načina, i to: a) putem
zaključenja arbitražnog ugovora, odnosno kompromisne ili arbitražne klauzule, kada se stranke
sporazumeju da će sve sporove, koji eventualno nastanu, a iz razloga predviđenih u osnovnom
pravnom poslu, rešavati arbitraža; i b) u obliku arbitražnog kompromisa, ugovora, koji stranke
zaključuju tek onda, kad spor nastane, a tada one određuju, koja će arbitraža rešavati spor.
Stranke kod određivanja arbitraže, kao nadležne za rešenje jednog spora, moraju odrediti niz
elemenata, koja će biti sastavni deo sporazuma. To se odnosi na sledeće elemente: a) mesto arbitraže;
65
b) pitanje imperativnih procesnih normi zemlje u kojoj se vodi postupak; d) merodavno materijalno
pravo; e) pitanje spora koji se rešava pred arbitražom; f) izbor arbitraže; g) plaćanje naknade
arbitrima; h) jezik na kojem se vodi arbitraža; i) primena ex aequo et bono (princip pravičnosti); j)
oblik arbitražne odluke (pismena forma); k) pitanje ništavosti; i l) pravo na pokretanje arbitražnog
postupka. To su najvažniji elementi jednog arbitražnog sporazuma, koje mogu imati uticaja na dejstvo
te arbitražne odluke u nekoj drugoj zemlji. Stranke mogu predvideti i druge elemente arbitražnog
sporazuma. Ti elementi su od značaja kod utvrđivanja prirode arbitražnog ugovora i kod priznanja
strane arbitražne odluke, a što utvrđuje sud, koji donosi odluku o priznanju.
No, ono što je važno za privredne subjekte u jednom sporu, jeste donošenje odluke od strane
arbitraže, a, isto tako, i efekti te odluke. Pre nego što bude reči o uslovima, koji se u našem
zakonodavstvu određuju za priznanje stranih arbitražnih odluka, osvrnućemo se na uporedno
zakonodavstvo, u kojem postoje tri sistema za priznanje dejstava tih odluka. Prvi sistem polazi od
asimilacije strane arbitražne odluke i ugovora. Drugi sistem poistovećuje stranu arbitražnu odluku sa
stranom sudskom odlukom. Što se tiče trećeg sistema, on izjednačava stranu arbitražnu odluku sa
domaćom arbitražnom odlukom. Činjenica je da je treći sistem najliberalniji u pogledu tretiranja strane
arbitražne odluke. U vezi sa ovim sistemima, postavlja se pitanje šta se smatra stranom arbitražnom
odlukom. Neki sudovi su u praksi određivali da je strana arbitražna odluka ona odluka, koju je doneo
arbitar čiji je domicil u inostranstvu, a, isto tako, potrebno je da su stranke u sporu saglasne da arbitar
primenjuje strano procesno pravo. No, zauzet je stav da je irelevantna primena materijalnog prava za
određivanje nacionalnosti arbitražne odluke. Da li se može prihvatiti stav da se nacionalnost arbitražne
odluke može određivati po domicilu arbitara i po primenjenom postupku? Da li bi kriterijum sedišta
arbitraže bio relevantan za određivanje da li je jedna arbitražna odluka strana ili nije? Odgovor bi
tebalo tražiti između sedišta arbitraže i prava, koje je primenjeno u postupku, odnosno možda uvažiti
oba kriterijuma kao osnov za određivanje nacionalnosti arbitražne odluke. Osim toga, veoma je važno
kod priznanja i izvršenja stranih odluka, kako arbitražnih, tako i sudskih, odrediti karakter odluke o
priznanju strane arbitražne ili sudske odluke, odnosno da li se kod priznanja izvršava strana arbitražna
ili sudska odluka ili domaća odluka o priznanju te strane arbitražne ili sudske odluke. Bez domaće
odluke ne može biti izvršenja strane odluke, ali izvršava se sadržina te strane odluke.
Kod stranih arbitražnih odluka analiziraćemo pretpostavke za njihovo priznanje i izvršenje,
imajući u vidu karakter međunarodnih privrednih sporova. Pretpostavke za priznanje i izvršenje
stranih arbitražnih odluka određuje, takođe, Zakon o Međunarodnom privatnom pravu. Pre svega, da
bi jedna stranka, uopšte, mogla da podnese zahtev za priznanje i izvršenje strane arbitražne odluke,
ona mora da podnese izvornu odluku arbitraže ili njen overen prepis, kao i izvorni ugovor o arbitraži
ili njegov overen prepis. Osim toga, stranka mora da podnese i prevod odluke, odnosno ugovora na
jezik, koji je u službenoj upotrebi suda, od koga se traži priznanje, ukoliko odluka i ugovor nisu
sastavljeni na tom jeziku. Mislimo da ne može biti većih problema, kod primene ovih uslova, obzirom
66
da su to neophodne pretpostavke da bi se pokrenuo postupak za priznanje i izvršenje stranih
arbitražnih odluka, koje se odnose na neki privredni spor sa elementom inostranosti.
Sa druge strane u Zakonu o Međunarodnom privatnom pravu određuju se pretpostavke, od kojih
su pojedine zajedničke i sa nekim pretpostavkama koje se primenjuju kod priznanja i izvršenja stranih
sudskih odluka. Mi ćemo posvetiti pažnju samo onim pretpostavkama, koji imaju značaja za
međunarodni privredni spor, s tim da ćemo nabrojati sve uslove za priznanje i izvršenje stranih
arbitražnih odluka. Kao prva značajna pretpostavka određuje se da se predmet spora u pitanju može
podvrći domaćem pravu, u suprotnom, odbiće se priznanje strane arbitražne odluke. To znači da se
predmet spora može podvrći domaćim arbitražnim pravilima, koja ne moraju biti u skladu sa stranim
arbitražnim pravilima. Može da se dogodi da su ta strana pravila drugačija od domaćih, kada je u
pitanju predmet spora i da li o njemu može da odlučuje arbitraža, ali da ona nisu u suprotnosti sa
osnovnim principima javnog poretka domaće države. Treba voditi računa o primeni ove pretpostavke
kod međunarodnih privrednih sporova, jer bi striktna primena ovog uslova mogla da dovede do
protivmera drugih država. Arbitražni postupak je poseban postupak, gde glavnu ulogu, ipak, imaju
stranke.
Sledeće tri pretpostavke govore o isključivoj nadležnosti domaćeg suda ili drugog organa,
povredi javnog poretka i uzajamnosti. O tim pretpostavkama, već je bilo reči kod priznanja stranih
sudskih odluka. Priznanje strane arbitražne odluke će se odbiti, ukoliko ugovor o arbitraži nije
zaključen u pismenom obliku. Taj ugovor ne mora biti sačinjen na jednom pismenu, on se može
zaključiti i razmenom pisama, telegrama i sl. Ugovor o arbitraži mora biti punovažan, da bi strana
arbitražna odluka mogla da se prizna. Kako će se utvrđivati punovažnost arbitražnog ugovora, pitanje
je na koje mora da odgovori sam karakter ugovora, odnosno njegova pravna priroda, što zavisi od toga
da li ćemo taj ugovor posmatrati po pravilu lex contractus, odnosno po pravu koje je merodavno za
glavni ugovor ili po lex fori, odnosno po pravu zemlje gde se punovažnost utvrđuje. Postoje i neka
druga shvatanja o utvrđivanju punovažnosti ugovora o arbitraži (po nacionalnom pravu stranaka), no
mi ćemo se zadržati samo na dva navedena. Kod međunarodnog privrednog spora, odnosno kod
priznanja arbitražne odluke, koja se odnosi na takav spor, punovažnost ugovora o arbitraži treba
utvrđivati po pravu, koje je merodavno za osnovni pravni posao (glavni ugovor). To proizlazi iz
prirode samog spora i volje stranaka. Međutim, mora se reći da kod ugovornih odnosa sa elementom
inostranosti, mogu biti primenjena i neka druga pravila, u nedostatku volje stranaka, tj. ukoliko stranke
nisu odredile merodavno pravo za ugovor. Ta pravila su predviđena Zakonom o Međunarodnom
privatnom pravu za pojedine ugovore (koji se najčešći u praksi), a isto tako, mora se spomenuti i
teorija karakteristične prestacije, na osnovu koje se određuje merodavno pravo za ugovor. Ovom
napomenom smo želeli da ukažemo na svu složenost regulisanja ove oblasti, ne samo arbitražnog
postupka, već i regulisanja ugovornih odnosa od strane samih stranaka, od čega zavisi i regulisanje
njihovog eventualnog spora.
67
Sledeća pretpostavka se odnosi na obaveštavanje stranaka o imenovanju arbitara i o
onemogućavanju stranaka da koriste svoja prava u arbitražnom postupku. Osim toga, sastav
arbitražnog veća i arbitražni postupak moraju biti u skladu sa ugovorom o arbitraži. Isto tako, da bi
jedna strana arbitražna odluka mogla biti priznata, arbitražni sud ne sme da prekorači granice svojih
ovlašćenja, koja su određena u ugovoru o arbitraži. Sud navedene uslove mora ceniti u skladu sa
arbitražnim ugovorom i činjenicama, koje stranke dokazuju u postupku priznanja i izvršenja. Te
činjenice one moraju dokazivati najčešće javnim ispravama, o kojima je bilo reči. To se, najpre,
odnosi na obaveštavanje stranaka i na rad arbitražnog suda. Na kraju, pomenućemo i konačnost i
izvršnost strane arbitražne odluke i da arbitražna odluka nije poništena, kao i da dispozitiv arbitražne
odluke ne sme biti nerazumljiv ili protivrečan. Kod konačnosti i izvršnosti treba reći da kod
jednostepenih arbitraža, odluka postaje konačna odmah nakon donošenja. U vezi poništaja strane
arbitražne odluke, u postupku priznanja i izvršenja, poništaj se može dokazivati, već pomenutim,
javnim ispravama.
Analiza pretpostavki, koje se primenjuju u postupku priznanja i izvršenja stranih arbitražnih
odluka, pokazala je da domaći sud koji priznaje tu odluku, mora voditi računa, kako o arbitražnom
ugovoru, tako i o činjenicama o samom toku arbitražnog postupka od strane inostrane arbitraže.
Primena nekih uslova, kao što su arbitrabilnost, odnosno da se predmet spora može podvrći arbitraži,
javni poredak i isključiva nadležnost, mora biti ograničena u onoj meri u kojoj to zahteva jedan
međunarodni privredni spor između dva privredna subjekta, što doprinosi liberalizaciji privrednog
prometa između država, a samim tim stvaranju uslova za strana ulaganja u našoj zemlji. Sa druge
strane, mora se voditi računa i o interesima naše zemlje i naših preduzeća.
Međunarodne privredne sporove rešavaju i druge institucionalne arbitraže određenih zemalja.
Te sporove rešavaju i međunarodni organi, čija se nadležnost može utvrditi od strane stranaka u sporu,
odnosno od strane država. Pre svega, to se odnosi na neke međunarodne arbitraže, kao i na neke
institucije osnovane u okviru međunarodnih organizacija. Međutim, za stranke u sporu veoma je
važno, sem određivanja nadležnosti arbitraže, koja će odlučivati o njihovom predmetu spora, da znaju,
koji se međunarodni izvori normi koriste u postupku, sem unutrašnjih. Ti izvori, odnosno te
međunarodne konvencije, koje je naša zemlja ratifikovala, su sledeće:
1) Ženevski protokol o arbitražnim klauzulama od 1923. godine;
2) Ženevska Konvencija o izvršenju stranih arbitražnih odluka od 1927. godine;
3) Njujorška Konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka od 1958. godine; i
4) Evropska Konvencija o međunarodnoj trgovinskoj arbitraži od 1961. godine.
Svaka od ovih Konvencija sadrži određene karakteristike za svaku od faza arbitražnog postupka.
Ne ulazeći u detalje, koje ovi međunarodni izvori predviđaju za arbitražni postupak i za priznanje i
izvršenje stranih arbitražnih odluka, reći ćemo samo da je u Njujorškoj Konvenciji izražena tendencija
68
lakšeg priznanja stranih arbitražnih odluka u odnosu na odredbe, koje su predviđene u Ženevskoj
Konvenciji. Treba pomenuti još neke međunarodne izvore, koje koriste međunarodne arbitraže i drugi
organi u rešavanju sporova, a to su Bečka konvencija o ugovornom pravu iz 1969. godine. Osim ove
Konvencije, pored niza drugih, često su u primeni i Model zakon o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži
UNCITRAL 1985. (primenjuje je i Arbitraža u Njujorku), kao i Model pravila Komisije UN za
međunarodno trgovačko pravo 1976., o čijim karakteristikama neće biti reči.
- Međunarodne arbitraže
U prethodnom delu govorili smo uopšte o arbitraži, o arbitražnom ugovoru, kao i o dejstvima
stranih arbitražnih odluka, koje se odnose na međunarodne sporove privrednih subjekata, na domaćoj
teritoriji, ali stranke u eventualnom sporu imaju mogućnost iznošenja predmeta spora i pred nekom od
institucionalnih arbitraža. Te arbitraže su centri međunarodne privredne arbitraže i mi ćemo ovde
pomenuti samo one koje predstavljaju najznačajnije.
Arbitražni sud Međunarodne trgovinske komore u Parizu je osnovan još 1923. godine i
osnovna karakteristika tog suda je njegovo međunarodno obeležje. Iako se sedište Arbitražnog suda
nalazi u Parizu, njegovo delovanje nema nikakvog dodira sa nekom državom ili vladom. To proizlazi
iz toga što se arbitražni postupak može sprovesti u bilo kom mestu, u bilo kojoj državi, zatim što
arbitri mogu biti bilo kog državljanstva i što se arbitražni postupak može voditi na bilo kom jeziku, u
zavisnosti od volje stranaka. Nećemo govoriti o samom postupku pred ovom arbitražom, ali ćemo reći
da ovaj Arbitražni sud ima svoj Pravilnik, koji se primenjuje u postupku.
Arbitraža Trgovinske komore Ciriha je sledeći veoma značajan centar međunarodne
privredne arbitraže i ona je osnovana 1911.godine. Ona, takođe, ima svoj Pravilnik, a, iako je njeno
sedište u Cirhu, arbitražni postupak, koji nije javan, može se održati i u nekom drugom mestu. Jezik
arbitraže je nemački, mada arbitražno veće može odlučiti da se postupak vodi i na nekom drugom
jeziku. Ono što je karakteristično za ovu arbitražu, jeste primena procesnih pravila. Naime, ukoliko u
pomenutom Pravilniku o mirenju i arbitraži nedostaju pravila za vođenje postupka, primeniće se
Građanski procesni zakonik kantona Cirih i Švajcarski zakon o međunarodnoj arbitraži. Nadležnost
ove arbitraže se često ugovara. Takođe, ni ovde neće biti reči o samom postupku pred ovom
arbitražom.
Poslednja međunarodna privredna arbitraža, o kojoj će biti reči u ovom radu, jeste Arbitraža
Američkog arbitražnog udruženja u Njujorku. Ova arbitraža rešava, pre svega, međunarodne
poslovne sporove. No, osim tih sporova, rešava i neke druge sporove, kao što su građevinski sporovi.
Isto tako, ova arbitraža pruža pomoć u predmetima gde je ugovorena primena Modela Zakona o
međunarodnoj trgovačkoj arbitraži - UNCITRAL 1985. Za vođenje postupka, ova arbitraža pimenjuje
svoja Pravila, ali postoji i Dopunska procedura, kako bi vođenje postupka moglo da se prilagodi
69
svakom pojedinom slučaju. U postupku se vodi računa o imenovanju arbitara, ukoliko su stranke u
sporu iz različitih država, kao i o jeziku o kome se sporazumevaju stranke.
Postoji niz drugih međunarodnih privrednih arbitraža ustanovljenih pri raznim institucijama,
međunarodnim organizacijama i trgovačkim komorama, no, smatramo da je dovoljno pomenuti samo
one, koje su najznačajnije i čija se nadležnost najčešće određuje. Činjenica je da je osnovno obeležje
svih navedenih arbitraža njihov međunarodni karakter, ali neke od ovih arbitraža predviđaju da mogu
rešavati sporove i između subjekata iste nacionalnosti. Ono što je, još, važno za domaće privredne
subjekte, jeste da su troškovi postupka pred navedenim arbitražama izuzetno visoki. Osim
međunarodnih privrednih arbitraža, međunarodne privredne sporove između privrednih subjekata
mogu rešavati i drugi organi, kao što su, već, spomenuti Međunarodni sud pravde u Hagu i
Međunarodni centar za rešavanje investicionih sporova, kao karakteristični organ po predmetu
rešavanja.
- Međunarodni sud pravde
Međunarodne privredne sporove može rešavati i Međunarodni sud pravde, koji je organ UN sa
sedištem u Hagu. Medutim, aktivnu i pasivnu legitimaciju imaju samo države. To znači da država
zastupa preduzeće, ako je to preduzeće povređeno aktom države. Po članu 36. Statuta Suda
Međunarodni sud pravde je nadležan za sporove za koje su se države saglasile. Ova saglasnost može
biti ili jednostrana ili uslovljena prihvatanjem druge strane. Sud može dosuditi naknadu štete, obavezu
države da otkloni uzroke ili da se uzdrži od određenog ponašanja. Sud se u rešavanju oslanja na
međunarodne ugovore, međunarodne običaje, opšte principe, praksu, a može suditi i po principu
pravičnosti (ex aequo et bono). Odluka Međunarodnog suda pravde obavezna je za stranke, ali te
odluke imaju veći značaj. Naime, tim odlukama se formiraju pravila ponašanja u Međunarodnom
privrednom pravu, tako da one postaju i izvor međunarodnog privrednog prava. Inače, Međunarodni
sud pravde retko odlučuje u ovakvim sporovima. Razlog tome je što se države, kao zastupnici
preduzeća, retko obraćaju ovom sudu.
- Međunarodni centar za rešavanje investicionih sporova
Svetska banka je osnovala Međunarodni centar za rešavanje investicionih sporova (International
Center for the Settlement of Investment Disputes – ICSID) na osnovu Vašingtonske Konvencije o
rešavanju investicionih sporova između država i državljana drugih država iz 1966. godine. Centar ima
sopstvena pravila o konstitusanju centra, zatim arbitražna pravila, kao i listu sudija, ali strane same
odlučuju da li će arbitre birati sa liste ili drugačije. Ako drugačije nije utvrđeno postupak će se voditi u
Vašingtonu – sedištu Centra.
70
Konvencija o rešavanju investicionih sporova se primenjuje samo na sporove koji direktno
proizlaze iz ugovora o stranom ulaganju, zaključenog između vlade ili drugih organa države
ugovornice i državljana druge države, za koje su se strane pismeno saglasile da se rešavaju u postupku
organizovanom od strane Centra. Zaključenje arbitražnog sporazuma ne može se jednostrano
raskinuti. Kao i kod Međunarodnog suda pravde u Hagu, i ovde se pojavljuju države kao strana u
sporu.
- Važnija pitanja vezana za rešavanje međunarodnih privrednih sporova
Analiza oblika i dejstava rešavanja međunarodnih privrednih sporova pokazala je svu složenost i
različitost tih postupaka, imajući u vidu raznovrsnost oblika rešavanja tih sporova. Kada govorimo o
oblicima, mislimo i na organe, koji donose odluke i koje delimo na unutrašnje, nacionalne organe
jedne države i međunarodne. Samim tim i pravila, koja ti organi koriste u postupku su unutrašnja ili
međunarodna. Sedište tih organa i pravila koja oni koriste su i kriterijum za određivanje nacionalnosti
jedne odluke, bilo da je ona sudska ili arbitražna.
Određene nedoslednosti se mogu pojaviti kod efekata, koje strane odluke treba da proizvedu na
teritoriji druge države. To se odnosi na postupke priznanja i izvršenja stranih sudskih i arbitražnih
odluka, tj. na primenu pretpostavki za priznanje i izvršenje ovih odluka, a koje su predviđene u
Zakonu o Međunarodnom privatnom pravu. U ovim postupcima mora se voditi računa o karakteru i
sadržini tih odluka, koje se odnose na rešenje određenog spora između dva privredna subjekta.
Liberalizacija privrednog prometa i stranih ulaganja nalaže da se kod priznanja i izvršenja tih odluka
ograničeno i celishodno primenjuju pretpostavke iz Zakona o MPP. To se odnosi na uzajamnost,
isključivu nadležnost, javni poredak i povredu postupka. Saradnja domaćih i stranih organa, u ovom
pogledu, je neminovna. Pomenuti postupci i pravila o međunarodnoj pravnoj pomoći i izvođenju
dokaza su veoma bitni za tu saradnju, kao i pomenute Konvencije, koje su svojim rešenjima
pojednostavile te postupke. Pregled oblika i dejstava rešavanja međunarodnih privrednih sporova
može da bude putokaz za privredne subjekte, kako domaće, tako i strane, koji će ih odvesti u efikasnije
planiranje i oblikovanje posla, koji će zaključiti sa svojim poslovnim partnerom. U takvom planiranju
posla, važan deo će predstavljati i način rešavanja eventualnih sporova, kao i predviđanje dejstava,
koje će odluka o tom sporu proizvesti.
II) STALNI ARBITRAŽNI SUD
IIa) UVODNI DEO
- Istorija osnivanja Stalnog arbitražnog suda
71
Na Haškim konferencijama mira koje su održane 1899. i 1907. godine predloženo je osnivanje
jednog stalnog i obaveznog izabranog suda, što se nije dogodilo. Na prvoj Konferenciji 1899.godine
trebalo je osnovati stalno sudsko telo, čemu se protivila Nemačka. Na drugoj Haškoj konferenciji
1907.godine, takođe je pokušano osnivanje ovakvog suda, ali se ni tada nije uspelo u tome. Naime, na
toj Konferenciji se nisu složile oko osnivanja stalnog suda tzv.male i velike države po pitanju
određivanja sudija, obzirom da sud nije mogao da ima toliko sudija, koliko ima država. Manje države
nisu htele da pristanu da stalni članovi suda budu predstavnici velikih država, dok bi se predstavnici
manjih zemalja birali na određeni period. Jedna od pozitivnih strana druge Haške konferencije bilo je
usvajanje tzv. Porterove konvencije, koja je zabranila naplatu potraživanja silom, osim ako država
dužnik ne bi pristala na arbitražu, odnosno, ako nije pristala na formiranje iste ili nije izvršila odluku
arbitraže.
Međutim, na prvoj Haškoj konferenciji 1899.godine, osnovan je Stalni arbitražni sud (u daljem
tekstu: Sud) koji ima fakultativnu nadležnost. On je, tačnije, osnovan Četvrtom konvencijom na
spomenutoj Haškoj konferenciji. Iako je delatnost ovog Suda bila predmet oštrih kritika, ipak je
njegova praksa dala zadovoljavajuće rezultate za međunarodno pravo uopšte, a posebno za
međunarodno privredno pravo. Kada kažemo zadovoljavajuće rezultate, naročito mislimo na period od
zadnjih desetak godina, odnosno od kraja XX veka, pa do danas.
Na Haškim konferencijama su donete su dve Konvencije, koje uređuju osnivanje i rad Suda. Te
Konvencije su: 1) Konvencija o mirnom rešavanju sprova od 29.jula 1899.godine; i 2) Konvencija o
mirnom rešavanju sporova od 18.oktobra 1907.godine. Donošenje navedenih Konvencija i osnivanje
Suda doprinelo je afirmisanju pojedinih principa i međunarodnog privrednog prava, obzirom da je Sud
osnovan, pre svega, zbog sprečavanja sukoba između država. To se odnosi na činjenicu da Sud rešava
i one sporove koji spadaju u oblast privrede i finansija, kao i da stranke u tim sproovima ne moraju biti
samo države, već i drugi subjekti. No, u vezi sa tim, mora se reći da ni same države nisu uvek
poveravale ni sve svoje ekonomske i privredne sporove međunarodnoj arbitraži na rešavanje, što je
rezultiralo relativno malim brojem slučajeva koji su poveravani Sudu na rešavanje. No, to nije jedini
razlog za tako mali broj sproova. Drugi razlozi su vezani za status Suda, kao i za postojanje drugih
međunarodnih institucija, koje rešavaju ovakve sporove.
*
* *
Osnivanje Suda predstavlja značajan događaj na javnom planu, obzirom da je njegovim
osnivanjem data mogućnost da se sporovi između država rešavaju na miran način. Samim tim, u prvi
plan su stavljena diplomatska sredstva kao oblik rešavanja sukoba između država. Znači, osnivanje
Suda je, pre svega, imalo za cilj izbegavanje sukoba i ratova, imajući u vidu kasnije događaje.
Međutim, Sud je opstao svih ovih godina i uticao je na kasnije osnivanje drugih međunarodnih sudskih
organa, iako se mora istaći skromna praksa koju Sud ima do sada.
72
Jedno od pitanja koje se pojavljivalo i pojavljuje pred Sudom jeste pitanje teritorijalne
suverenosti. To je, istorijski gledano, jedno od važnijih pitanja u međunarodnom pravu. Takođe, drugo
važno pitanje koje se postavljalo pred Sudom jeste i odgovornost države. Sud je u odlukama i
definisao mnoge relevantne principe u tom pogledu, koji su, naročito, došli do izražaja u slučaju Radio
Orient, slučaju Norwegian Claims, i sl. Ti principi su dolazili do izražaja i u sporovima, u kojima
jedna od stranaka nije bila država.
- Opšte karakteristike Suda
Sud je međuvladina organizacija koja egzistira od 1899.godine i vremenom je postala
organizacija koja se nalazi na raskrsnici između međunarodnog javnog i međunarodnog privatnog,
odnosno, privrednog prava. To znači da se pred njenim institucijama rešavaju sporovi i iz jedne i iz
druge oblasti. Sud rešava sporove između država, državnih entiteta, međuvladinih organizacija i
privatnih stranaka. Širok je spektar sporova koji su izneti pred Sud. U skladu sa tim usvojena su i
posebna pravila postupka, koja su izborna, odnosno, neobavezna i odnose na se na različite subjekte
između kojih može doći do sporova.
Svaka država potpisnica imenuje najviše četiri lica za članove Suda za period od šest godina. Ta
lica postaju članovi Suda i dobijaju naziv sudije. Pred Sudom se mogu izneti svi sporovi, koji se mogu
izneti pred arbitražu, osim ako države u sporu nisu zaključile poseban sporazum, kojim se predviđa
osnivanje posebnog suda. Sedište Suda je u Hagu. Mesto odlučivanja Suda može biti izmenjeno samo
uz saglasnost stranaka u sporu.
Godine 2009. Sud ima 109 država članica. Inače, Sud je 1998. godine brojao 86 država članica.
Kao što se vidi, taj broj je za jednu deceniju porastao za više od jedne četvrtine država članica u
navedenoj 1998.godini. Sve države članice su potpisnice jedne ili obe Haške konvencije iz 1899.,
odnosno, 1907.godine. Sud ne predstavlja stalni sudijski kolegijum, već postoji lista arbitara, koja
služi za obrazovanje ad hoc arbitraža, što znači da se one formiraju za konkretan spor i njihova
funkcija prestaje završetkom spora. Ako se stranke ne mogu sporazumeti u vezi izbora arbitara sa liste,
tada one imenuju po dva arbitra od kojih samo jedan može biti državljanin zemlje koja ga imenuje,
dok onda imenovani arbitri biraju joše jednog sudiju, koji je i predsednik arbitraže. Sud je neprofitna
organizacija sa malim brojem stalnog osoblja (u stalnom radnom odnosu) i sa skromnim budžetom.
- Razvoj Suda
Možemo reći, da je Sud odlučivao u niz veoma važnih sporova, naročito u zadnjih deset do
dvanaest godina, ali u odnosu na očekivanja, ponovo ističemo, on nema naročiti značaj. Naročito je taj
značaj opao u periodu od pedesetih do kraja devedesetih godina XX veka.
73
Upravo krajem devedesetih godina XX veka unapređeno je funkcionisanje Suda. Sud je, tada,
više bio otvoren za rešavanje sporova između ne samo država, već i između međunarodnih
organizacija, drugih pravnih lica, kao i fizičkih lica. Precedent spora u vezi navedenih sporova, u
kojima je država samo jedna strana u sporu, bio je spor iz 1935.godine između Radijske korporacije
Amerike i Kine. Sud je, u vezi sa tim, doneo niz pravila za postupanje u arbitražnom postupku, a što se
odnosilo na sporove između dve države, zatim između međunarodnih organizacija i država, između
međunarodnih organizacija i fizičkih lica, kao i na sporove koji su se odnosili na čovekovu okolinu i
prirodne izvore. Osim toga, doneta su Opciona pravila za mirenje u svim vrstama sporova.
Sistem mirnog rešavanja međunarodnih sporova, vremenom je dograđivan i usavršavan. Pored
navedenih Konvencija i odredbe nekih drugih međunarodnopravnih akata, pre svega, Pakta Društva
naroda (čl. 12. do 15) i, naročito, Povelje Ujedinjenih nacija (njeno načelo sadržano u čl. 2, t. 3),
odnosno odredbe sadržane u glavi VI - 'Mirno rešavanje sporova' (čl. 33. do 38), to potvrđuju. Kako
proizilazi iz citiranih međunarodnopravnih akata, sredstva mirnog rešavanja međunarodnih sporova
mogu se podeliti na diplomatska (neposredni diplomatski pregovori, dobre usluge i posredovanje,
anketne komisije, izmirenje, postupak pred Ujedinjenim nacijama) i sudska (međunarodne arbitraže i
Međunarodni sud).
- Sudsko i arbitražno rešavanje sporova između država
Rešavanje sporova između država, bez upotrebe sile, uvek je bio cilj kome se, još uvek, teži.
Osnivanje institucija za rešavanje ovih sporova zahteva i definisanje pravila koja će se primenjivati u
takvim postupcima. Ugovorna pravila o mirnom rešavanju sporova postoje, uvek, kada se njima
ustanovljava međunarodni sud, arbitraža ili institucija za mirno rešavanje sporova, obzirom da se u
svakom od tih slučajeva posebnih ugovorom ustanovljava osnivanje, organizacija, postupak i pravila
koja se imaju primenjivati pred konkretnim forumom. Pored samih ugovora, po pravilu postoje i
pravila postupka. Pored ugovora, i običaji mogu poslužiti kao izvor prava mirnog rešavanja sporova.
Haške konvencije o mirnom rešavanju sporova (misli se na obe) postoje i kao običajno pravno pravilo.
Danas postoji preko 20 međunarodnih sudova i pored njih još najmanje 50 međunarodnih
institucija koje obavljaju sudsku ili kvazi-sudsku funkciju, ali ne ispunjavaju u potpunosti uslove da bi
se mogli smatrati međunarodnim sudskim telima. Međunarodno pravosuđe predstavlja široko
prihvaćen i utemeljen način mirnog rešavanja sporova, iako se međunarodna sudska tela najčešće
posmatraju izolovano bez pokušaja utvrđivanja sistemskih karakteristika međunarodnog pravosuđa u
celini.
74
Fakulativnost, odnosno sloboda izbora načina rešavanja sporova i nužnost pristanka je očigledna
kod političkih (diplomatskih) načina rešavanja sporova, pošto do njih, po pravilu, dolazi kada spor već
nastane. Kod sudskih i institucionalnih, pristanak se može dati kako pre, tako i posle nastanka spora.
Jedna od osnovnih karakteristika svih oblika mirnog rešavanja sporova jeste što rešenje do kojeg se
dođe najčešće nije podložno daljoj kontroli. Ovo pitanje nije toliko važno u slučajevima političkih i
institucionalnih načina rešavanja sporova kada konačno rešenje nema oblik sudske, tj. obavezujuće
odluke. Samo neposredno zainteresovane strane mogu pokrenuti postupak za zaštitu sopstvenih
interesa i one mogu slobodno raspolagati svojim zahtevom, dok je sudu dopušteno da se kreće u
granicama zahteva.
IIb) STRUKTURA STALNOG ARBITRAŽNOG SUDA
Struktura Suda je organizovana u tri dela. Prvi deo čini Administrativni Savet, koji se stara o
radu Suda i njegovom budžetu, zatim lista arbitara, koja u stvari predstavlja članove Suda, kao i
Sekretarijat, koji je poznatiji kao Međunarodni biro, na čijem je čelu Generalni sekretar. Takođe,
posebno se izdvaja lista arbitara za specijalizovane sporove u oblasti zaštite životne sredine i prirode.
Ta lista je sastavljena od priznatih naučnika, koji se pozivaju u skladu sa pravilima Suda o zaštiti
čovekove sredine. Sud ima mali broj stalno zaposlenih lica u Sekretarijatu. Taj broj je, ipak, dovoljan
za obavljanje svih funkcija Suda.
Na prvom mestu, govorićemo o Administrativnom savetu, koji se nalazi u sedištu Suda i koji se
sastoji od predstavnika, koji su akreditovani od strane država članica. Na osnovu ovlašćenja koja ima,
Administrativni savet je najviši organ, ako bi morali da postavljamo hijerarhiju organa. Suda
Administrativnim savetom predsedava ministar inostranih poslova Holandije. Administrativni savet je
ovlašćen za uspostavljanje i organizovanje Međunarodnog biroa - Sekretarijata, koji radi pod
njegovim rukovodstvom i nadzorom. Administrativni savet odlučuje o svim administrativnim
pitanjima, koja mogu nastati u vezi Suda. Isto tako, Administrativni savet ima puno ovlašćenje u vezi
sa odlučivanjem o statusu službenika Suda. Isto tako, Administrativni savet kontroliše troškove Suda.
Kvorum za odlučivanje Administrativnog saveta je pet članova, ako su u pitanju odluke o finansijskim
transakcijama. Odluke se donose većinom glasova. Administrativni savet je dužan da sačinjava i
izveštaj o radu Suda i njegovim prihodima i troškovima. Izveštaj je dužan da dostavi državama
članicama. Administrativni savet poverava finansijski nadzor Međunarodnog biroa Finansijskom
komitetu, koji je sastavljen od tri člana Administrativnog saveta, koji imaju prebivalište u Hagu.
Lista arbitara Suda sastoji se od spisak imena arbitara koje države članice Suda dostavljaju
administrativnom organu Suda Sekertarijatu. Svaka država članica Suda dostavlja spisak od četiri
imena lica, koja moraju imati određene kvalitete za obavljanje funkcije arbitra. Svako od tih lica mora
biti odličan poznavalac međunarodnog prava, zatim mora imati stručne kvalitete, kao i visoke moralne
osobine za obavljanje ove funkcije. Osim toga, ta lica moraju imati višegodišnje iskustvo, kao i da
75
znaju strane jezike. Može se desiti, a bilo je i takvih slučajeva u praksi, da više zemalja imenuje
zajednički arbitre. Međutim, o tome se mora zaključiti poseban sporazum. Mandat arbitrima Suda traje
šest godina, s tim da oni mogu obavljati i druge profesionalne aktivnosti (koje su obavljali do
imenovanja ili neke druge) za vreme trajanja mandata. Arbitri mogu biti ponovno imenovani na isti
period od šest godina. U slučaju smrti arbitra ili njegovog penzionisanja, imenovanje naslednika je
regulisano u skladu sa metodima za imenovanje arbitara od strane država članica. Pored postojanja
liste potencijalnih arbitara (ako budu imenovani od strane stranaka za određeni spor, pa su zato
potencijalni), članovi Suda iz svake zemlje predstavljaju tzv. „nacionalnu grupu“, koja ima pravo da
predloži kandidata za Međunarodni sud pravde.
Stalni organ Suda je Međunarodni biro ili Sekretarijat na čijem je čelu Generalni sekretar.
Međunarodni biro ima administrativnu ulogu, a njegov osnovni zadatak je da obavlja tehničke
poslove, kao i da se stara o arhivi. Međunarodni biro je sastavljen od pravnih i administrativnih
stručnjaka različitih nacionalnosti sa potrebnim iskustvom. Međunarodni biro pruža usluge registra i
administrativnu pomoć sudovima i komisijama, tako da ima ulogu službenog kanala za komunikaciju i
obezbeđenja dokumenata. Međunarodni biro pruža usluge koje se sastoje u istraživanju u oblasti
prava, finansijskoj administraciji, zatim pruža logističku i tehničku podršku za održavanje sednica, itd.
Osim toga, Međunarodni biro obavlja i funkciju posrednika između Arbitraže i država članica, zatim,
stara se o prijemu i slanju pošte, daje savete, potrebna uputstva i obaveštenja, itd. Međunarodni biro je
stalni organ, koji vodi administraciju, čuva sudsku arhivu i sakuplja sve podatke o međunarodnom
izbornom suđenju. Međunarodni biro može ispravljati listu arbitara, ali samo uz ovlašćenje država
članica. Države članice, odnosno, potpisnice Konvencija biraju sudije (1 do 5 lica) sa spiska sudija,
nakon obraćanja Sudu za rešavanje spora. U vezi sa tim, Međunarodni biro pruža odgovarajuću pomoć
stranama u sporu. Međunarodni biro pruža i usluge vezane za rešavanje sporova od strane Suda van
teritorije Holandije. Međunarodni biro je operativni organ Suda.
Jedno od bitnih pitanja Suda je i budžet. On je skroman, što odgovara i statusu Suda, odnosno,
organima koji su u njegovom sastavu. Budžet Suda čine, delom, doprinosi zemalja članica, a iznos je
definisan na bazi sistema jednica koji je definisan pravilima Poštanske unije, nevladine organizacije,
koja egzistira, takođe, od 1899.godine.
IIc) NADLEŽNOST STALNOG ARBITRAŽNOG SUDA
Nadležnost Suda je definisana u osnivačkom aktu, odnosno Konvenciji iz 1899.godine.
Nadležnost je fakultativna i zasniva se na kompromisu država članica. Države u sporu zasnivaju
nadležnost arbitraže svojom voljom, a što se definiše zaključenjem arbitražnog kompromisa u kome se
navode predmet spora, broj arbitara, imena arbitara, ovlašćenja koja se daju arbitrima, kao i druge
činjenice. Znači, zasnivanje nadležnosti arbitraže se ogleda u zaključenju arbitražnog sporazuma,
odnosno, kompromisa. Kad je u pitanju zasnivanje nadležnosti za buduće i postojeće sporove, u teoriji
76
postoji razlika između ove dve vrste nadležnosti Suda. Jedna je institucionalna, koja se zasniva na
sporazumu stranaka za sve iste vrste sporova koji mogu nastati u budućnosti, a druga je prigodna
nadležnost i zasniva se za tačno određeni predmet spora. Ali, u praksi ne postoji značaj ove podele
nadležnosti, tako da je ona značajna samo sa stanovišta teorije. I Pravila postupka predviđaju ove dve
vrste nadležnosti. Ako bi prihvatili stanovište da podela između ove dve vrste nadležnosti nema
značaj, napravili bi grešku iz razloga vezanih za ispunjenje formalnih uslova za zasnivanje
nadležnosti, a, isto tako, ne bi imalo smisla ni razlikovanje kompromisorne klauzule i kompromisa.
Smatramo da ova podela mora da postoji, bez obzira na činjenicu da strane u sporu imaju punu
autonomiju kod zansivanja nadležnosti za arbitražno postupanje.
IId) POSTUPAK PRED STALNIM ARBITRAŽNIM SUDOM
Postupak pred Sudom mogu voditi samo države, odnosno subjekti međunarodnog prava. Volja
država je od izuzetnog značaja za nadležnost, a, isto tako, ona je značajna i kad je u pitanju sam
postupak rešavanja predmeta spora. Sud je ovlašćen da predvidi pravila za vođenje spora, kao i da
odluči o svim oblicima, redosledu i vremenu u kome svaka stranka mora zaključiti svoje argumente.
Inače, veći broj ugovora predviđa primenu pravila Haške konvencije o mirnom rešavanju sporova iz
1907.godine. To znači da se može tumačiti da su ta pravila postala deo običajnog prava, obzirom na
njihovo široko prihvatanje.
Kada strane u sporu, države članice Suda, iznesu spor pred arbitražu, tada su dužne da izaberu
sa liste arbitara, one koji će voditi arbitražni postupak. No, pre toga, države u sporu su dužne da
potpišu arbitražni sporazum u obliku kompromisa, kao osnovni akt arbitražnog postupka, bez koga
nema pokretanja istog. Arbitražnim sporazumom se mora detaljno odrediti i opisati predmet spora, kao
i ovlašćenja arbitara, kojih se oni moraju pridržavati za vreme postupka. Stranke u sporu biraju jednog
ili više arbitara sa pomenute, stalne, liste arbitara.
Postupak pred Sudom se pokreće predajom formalnog akta Međunarodnom birou, kao
administrativnom organu Suda. Svi akti koji se podnose predstavljaju podneske i protivpodneske, koji
moraju sadržavti činjenice koje se odnose na označenje stranaka, zahtev, pravo koje su stranke
izabrale i sl. Arbitražni postupak se sastoji iz dve faze. Jedna je pismena, a druga usmena. U usmenoj
fazi bi se izneli odrerđeni dokazi i saslušala određena ovlašćena lica. U praksi je, ipak, bilo drugačije.
Usmena faza je izostavljana. Ako bi tražili razlog izostavljanjui ove faze, našli bi ga u poštovanju
načela ekonomije postupka. Cilj svakog postupka je da se pokrene, sprovede i zaključi sa što manje
troškova. Tako je i kod postupka koji se vodi pred Sudom. Takođe, pristalice izostavljanja usmene
faze postupka, navode i savesno korišćenje procesnih prava i zabranu zloupotrebe prava u postupku,
što dolazi do izražaja u navedenoj fazi, sa čime se ne bi mogli, u potpunosti, složiti.
U slučaju održavanja usmene faze postupka, ona ima svoje karakteristike. Te karakteristike se
ogledaju u odnosu sa postupcima pred drugim međunarodnim sudskim i kvazi sudskim organima. U
77
usmenoj fazi arbitražnog postupka se pojavljuju zastupnici spornih strana, koji nemaju aktivnu ulogu u
samom postupku, a što podrazumeva njihovo saslušanje u vezi samog predmeta spora, kao i u vezi
davanja podataka i činjenica u vezi predmeta spora. Uloga zastupnika je ograničena, obzirom da je
njihov glavni zadatak da posreduju između stranaka u postupku i arbitar, kao i organa Suda. Isto tako,
njihova uloga se ogleda i u prijemu podnesaka i slanju protivpodnesaka. Što se tiče saslušanja
svedoka, veštaka, pojedinih savetnika, ako su imenovani, kao i drugih lica, ono je identično kao i pred
drugim sudskim organima, bez obzira da li su oni međunarodni ili unutrašnji.
Opšte pravilo definisano Konvencijom iz 1899.godine jeste da arbitražni postupak obuhvata dve
faze: preliminarno ispitivanje i raspravu. Prelimirano ispitivanje se sastoji, pre svega, u uzajamnom
dostavljanu svih dokumenata koji će se koristiti u postupku. Rasprava je predviđena za usmenu
komunikaciju zastupnika.
- Pravila postupka
Sud je doneo niz pravila postupka, koji se odnose na različite subjekte između kojih nastaje
spor. Ta pravila ćemo nazivati opciona. Taj termin se učinio i najprikladnijim, obzirom da se radi o
pravilima koja su izborna, izabrana, odnosno, neobavezan. Znači, stranke u sporu slobodno odlučuju o
njihovoj primeni. Ta Pravila su sledeća:
a) Opciona pravila Suda o arbitražnim sporovima između dve države. Ova pravila rešavaju
sporove proizašle iz ugovora i drugih sporazuma između dve države. Mogu biti
modifikovana za upotrebu u vezi sa multilateralnim ugovorima. Ova pravila imaju osnov u
arbitražnim pravilima UNCITRAL;
b) Opciona pravila Suda o arbitražnim sproovima između dve strane, od kojih je jedna strana
država. Ova pravila su zamenila Pravila o arbitraži i mirenju u međunarodnim sporovima
između dve strane, od kojih je jedna strana država iz 1962.godine. I ova pravila imaju
osnov u Arbitražnim pravilima UNCITRAL.Takođe, ova pravila predviđaju autonomiju
stranaka;
c) Opciona pravila Suda o Arbitraži koja uključuje međunarodne organizacije i države. Ova
pravila se primenjuju i u sporovima između dve međunarodne organizacije;
d) Opciona pravila Suda o Arbitraži između međunarodnih organizacija i privatnih lica;
e) Opciona pravila Suda o mirenju. Osnovna svrha ovih pravila je da dovede do mirenja strane
u sporu, koje su u nemogućnosti da kroz konsultacije i pregovore dođu do rešenja.Ova
pravila se primenjuju bez obzira na vrstu subjekta u sporu;
f) Opciona pravila Suda koji se odnose na postupak koji sprovode Komisije za ispitivanje
činjenica. Ova pravila se primenjuju kad se strane u sporu sporazumeju da traže pomoć od
navedene Komisije. Strane u sporu mogu isključiti bilo koju odredbu iz Pravila u bilo koje
vreme;
78
g) Opciona pravila Suda o arbitražnim postupcima koji se odnose na zaštitu prirodnih izvora i
sredine. Ova pravila imaju osnov u arbitražnim pravilima UNCITRAL i vode računa o
autonomiji stranaka;
h) Opciona pravila Suda o mirenju u postupcima koji se odnose na zaštitu prirodnih izvora i
sredine;
i) Vodič za prilagođavanje arbitražnih pravila Suda za rešavanje sproova koji proizlaze iz
multilateralnih sporazuma i ugovora zaključenih između više stranaka.
Iako su definisana različita Opciona pravila postupka, postavlja se pitanje da li će u sporovima,
koji budu izneseni pred Sud, moći da se pojave druge vrste subjekata, kao što je to slučaj sa jednim
sporom, koji je sada u postupku. Da li bi bilo uputnije definisati posebna pravila u takvom slučaju ili
bi, možda, trebalo definisati jednu vrstu Opcionih pravila, koja bi sadržala određena posebna pravila,
koja bi važila za specifičnosti postupka u kome se, kao strane u sporu, pojavljuju različite vrste
subjekata.
- Model klauzule
Sud je definisao i Model klauzule za arbitražne postupke. Oni su definisani u skladu sa napred
navedenim Opcionim pravilima postupka, odnosno, razlikuju se po subjektima između kojih se ti
sporovi vode. Spomenućemo samo Model klauzule za sporove koji se vode između dve države kao
stranaka u sporum, obzirom da su te klauzule iste ili slične za sve subjeket između kojih se vode
sporovi. Ono što se mora reći, jeste da Model klauzule odgovaraju opštim pravilima arbitražnog
postupka, odnosno, razlikuju se budući sporovi, koji nisu nastali, kada se arbitražna klauzula, odnosno
sporazum o arbitraži može predvideti u osnovnom sporazumu ili ugovoru ili u posebnom, ali pre nego
što je došlo do spora. Sa druge strane, ako je spor nastao, onda se zaključuje poseban sporazum. To je
u skladu sa pravilima o kompromisornoj klauzuli, koja je deo osnovnog ugovora (pre nastanka spora) i
kompromisu, koji se zaključuje kad spor nastane.
Model arbitražne klauzule koje se primenjuju u vezi sa Izabranim pravilima Suda za arbitražne
sporove između dve države – A. Arbitražna klauzula za buduće sporove. Ovom Model-klauzulom je
predviđeno da strane u sporu mogu u bilateralnom ugvooru ili bilo kom drugom sporazumu uneti
arbitražnu klauzulu koja sadrži činjenice koje se odnose na to da svaki spor koji je proizašao iz ugvora
ili sporazuma može biti iznet pred arbitražu, odnosno pred Sud, koji će se voditi po Opcionim
pravilima Suda. Osim toga, strane mogu odrediti i broj arbitara, jezik koji će se koristiti u arbitražnom
postupku, ovlašćenje dato Generalnom sekretaru Suda, mesto održavanja arbitražnog postupka, itd; -
B. Arbitražna klauzula kod nastalih sporova. Kad su u pitanju sporovi koji su, već, nastali, tada se
zaključuje poseban sporazum. Primećujemo da Model klauzule manju pažnju posvećuju definisanju
nadležnosti arbitraže u ovom slučaju, o čemu je, napred, bilo reči u negativnom smislu.
79
- Arbitražna pravila UNCITRAL
Sud primenjuje i Arbitražna pravila (Model pravila) donesenih od strane Komisije UN za
međunarodno trgovačko pravo – UNCITRAL 1976.godine. Ona predstavljaju otvoreni model pravila,
koja će se primeniti, ako ih stranke prihvate. Ova pravila nisu detaljna i ostavljaju veliki prostor
arbitrima prilikom sprovođenja postupka i odlučivanja. Definisanje i formulisanje tih pravila imalo je
jedan osnovni cilj, koji se sastojao u harmonizaciji arbitražnog prava. Osim toga, ona se široko
primenjuju u postupcima pred ad hoc arbitražama. Arbitražna pravila su definisana tako, da se spor
pred ad hoc arbitražama, vodi na sličan proceduralni način, kao i postupak pred institucionalnim
arbitražama. Arbitražna pravila UNCITRAL predviđaju da, ako stranke u sporu, ne bi imenovale
sastav arbitraže, odnosno, kada nema dogovora o trećem arbitru, a imenovana su dva, Generalni
sekretar Suda odredi organ imenovanja, koji će umesto stranaka, odrediti sastav arbitraže.
Možemo reći da je navedena Komisija UN, sastavila Arbitražna pravila koja nemaju karakter
konvencije. To znači da, iako pismeno prihvaćene od stranaka, ova Arbitražna pravila nemaju snagu
veću od internih zakona, za razliku od konvencija koje to imaju, ako su ratificirane.
Radi se o neobaveznom tekstu, koji je prvenstveno namenjen uređenju ad hoc arbitražnih
sudova. Preporučuje se za rešavanje sporova nastalih u međunarodnoj trgovini. Primenjuju se, ako su
prijhvaćena sporazumom stranaka, a stranke ih mogu modifikovati. Arbitražna pravila UNCITRAL
posebno uređuju: konstituisanje arbitražnog suda, izuzeće arbitara, postupak pred arbirtražnim sudom,
donošenje arbitražne odluke.
Spomenućemo i Model zakon o arbitraži iz 1985.godine, donesen, takođe, od UNCITRAL,
zbog toga što je ovaj akt kopija jednog seta Arbitražnih pravila. Model zakon nije obavezujući, ali
države individualno mogu usvojiti model zakon odnosno inkorporirati ga u domaće zakonodavstvo.
Model zakon predviđa slična pravila, koja definišu i Arbitražna pravila. Model zakon je delimično
izmenjen 2006.godine.
IIe) DONOŠENJE ODLUKA OD STRANE STALNOG ARBITRAŽNOG SUDA
Primena materijalnih odredaba pred Sudom je veoma specifična, a možemo reći i delikatna. To
se odnosi na samu vrstu sporova koji se iznose pred Sud. Ti sporovi nisu samo pravni, već i politički,
privredni, finansijski, u vezi investicija i sl., tako da je širok spektar propisa, koji se primenjuju u
postupku. Jedno od veoma značajnih pitanja koje se postavlja, kod primene materijalnog prava, jeste i
primena sudskih precedenata, koji predstavlaju običajno pravo. No, iako su postojala mišljenja da
odluke treba zasnivati na sudskim precedentima, praksa je ta mišljenja demantovala. Izvori, koji su
korišćeni u donošenju odluka, kao i koje su stranke određivale u kompromisu su bili isključivo pravni
80
propisi. No, pored propisa, arbitri su primenjivali i opšte međunarodne norme, pravna načela i princip
pravičnosti.
Arbitri donose odluku primenom pravnih, na osnovu činjenica iznesenih u raspravi i to, većinom
glasova. Vrlo interesantno za Sud je to što je veliki broj odluka (preko polovine) donesen od strane
arbitara pojedinaca. Presude su konačne, jer protiv njih nije moguće uložiti žalbu. To je jedna od
opštih karakteristika arbitražnog postupanja. Samo je jedna od institucionalnih arbitraža dvostepena,
što znači da postoji i apelaciono postupanje. Arbitražne odluke su obavezujuće, ali samo za stranke u
sporu. Kad je u pitanju izvršenje odluka, opšte prihvaćen princip je princip dobrovoljnog izvršavanja
odluka i obaveza iz izreka odluka. Objašnjenje za to treba tražiti u očuvanju međunarodnog ugleda
države i održavanja dobrih diplomatskih odnosa. Znači, radi se o sličnom razlogu kao i kod
«klasičnih» trgovačkih arbitraža, gde se odluke arbitraža, takođe izvršavaju na dobrovoljnoj osnovi,
obzirom na potrebu očuvanja dobre pozicije na tržištu, kao i dobrih poslovnih odnosa sa drugim
privrednim subjektima.
IIf) SPOROVI KOJI SU VOĐENI I KOJI SE VODE PRED STALNIM
ARBITRAŽNIM SUDOM
Sporovi koji su vođeni i koji se vode pred Sudom su različiti. To se odnosi i na vrstu sporova i
na vrstu subjekata. Sve sporove možemo podeliti u tri grupe: - oni koji su vođeni do Drugog svetskog
rata, kao i nekoliko nakon navedenog rata (vrlo retki); - oni koji su vođeni i završeni od kraja
devedesetih godina XX veka od danas; i - oni koji su u postupku. Iz ovog možemo zaključiti da su
postojale tri faze u radu Suda: a) period od osnivanja do Drugog svetskog rata, u kome je Sud
odlučivao u većem broju sproova; b) period nakon Drugog svetskog rata , koji možemo nazvati
periodom «zatišja rada Suda», kada se postavljalo pitanje njegove funkcije i njegovog statusa; i c)
sadašnji period, koji se može nazvati i «novim početkom rada Suda». U pregledu navedenih sporova
neće biti spomenuti svi postupci, već samo najvažniji. Isto tako, pojedinim sporovima biće posvećena
veća pažnja.
- Sporovi koji su vođeni pred Sudom
Mnogo veći broj sporova, koji su vođeni pred Sudom, beležimo u periodu pre Drugog, a
naročito pre Prvog svetskog rata. Sporovi koje je Sud vodio nakon Drugog svetskog rata vezujemo za
noviji period, kao što je rečeno. Poznatiji sporovi koje je Sud vodio, do Drugog svetskog rata, su
sledeći:
- spor između SAD i Meksika o nameni prihoda kalifornijskih zadužbina iz 1902.godine.
Odlukom Suda je obavezana Vlada Meksika prema Vladi SAD;
81
- spor između Nemačke, Velike Britanije i Italije , sa jedne strane i Venecuele, sa druge
strane, o preferencijalnom tretmanu sila u Venecueli iz 1904.godine. Odluka je doneta u
korist nemačke, Velike Britanije i Italije u delu koji se odnosi na preferencijalni tretman;
- spor između Nemačke, Velike Britanije i Francuske , sa jedne strane i Japana, sa druge
strane,o taksama za stanovanje u Japanu iz 1905.godine;
- spor između SAD i Venecuele o pomorskoj kompaniji Orinoko iz 1910.godine;
- spor između Italije i Perua o posledicama ustupanja jednog potraživanja stranom pravnom
licu iz 1912.godine, poznatija kao afera Kanevaro;
- spor između Rusije i Turske o ruskom obeštećenju iz 1912.godine;
- afera Kartaga iz 1913.godine, spor između Francuske i Italije;
- spor o eksproprijaciji crkvenih dobara iz 1920.godine;
- spor između SAD i Norveške o «norveškim zahtevima» iz 1922.godine;
- spor između Radio Corporation iz SAD i Vlade Republike Kine iz 1935.godine.
Od 1998. godine do danas završeno je 13 sporova u kojima su stranke bile države, kao i
kompanije. Značajniji noviji sporovi, koji su vođeni pred Sudom, u zadnjoj deceniji, su sledeći:
- spor između Eritreje i Jemena o teritorijalnom suverenitetu 1998 i 1999. godine. Radi se o
sporu u vezi južnih ostrva u Crvenom moru. Na to rešenje se čekalo od Prvog svetskog rata.
U sporu se radilo o ribolovnom režimu u navedenom području. Sud se pozivao i na spor
između Katara i Bahreina, koji je vođen pred Međunarodnim sudom pravde, u vezi slične
stvari;
- spor između Irske i Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske iz
2003.godine, koji je pred Sudom pokrenut u skladu sa Konvencijom iz 1992. godine u vezi
zaštite morske okoline u severoistočnom Atlantiku;
- spor između preduzeća Telekom Malezija („Telecom Malaysia Berhard“) i Gane iz 2003.
godine o sporu u vezi investicija, koji se vodio po UNCITRAL pravilima o arbitraži;
- spor između Malezije i Singapura iz 2003.godine u vezi amelioracije u oblasti Johor;
- spor između Holandije i Francuske iz 2004.godine o zaštiti Rajne od zagađenja hloridima u
skladu sa Konvencijom iz 1976.;
- spor između Belgije i Holandije iz 2005. o sporu vezanom za ponovno aktiviranje
železničke pruge „Iron Rhine“, koja bi povezivala belgijsku luku Antverpen sa Nemačkom,
preko pojedinih delova holandske teritorije. Sud se pozivao na ugovore iz XIX veka kojima
su odobrena prava Belgiji na teritoriji Holandije. Isto tako, Holandiji su data prava u vezi
insistiranja na očuvanju životne sredine, a u vezi reaktiviranja pomenute železničke trase;
- spor između Barabadosa i Trinidada i Tobaga iz 2006.godine, u vezi razgraničenja
privrednog i epikontinentalnog pojasa između te dve države; i
82
- spor između Eritreje i Etiopije iz 2008.godine u vezi graničnog pojasa između te dve
države.Odlukom Suda se definisala 1000 kilometara dugačka granica između Eritreje i
Etiopije.
Jedna od odluka Suda u predmetu arbitražnog postupka, koji se vodio između Francuske i
Grčke, a ticao se svetionika u području Grčke koje je, nakon 1913.godine oslobođeno od Turske.
Odluka je doneta 24.jula 1956.godine i nije često spominjana u praksi. Naime, prema toj presudi «sa
stanovišta međunarodnog prava, treba smatrati da je teritoriji kontinentalne Nove Grčke od La Meste,
uključujući i Svetu Goru, odvojena od Turske, odnosno, od Otomanskog carstva 30.maja 1913.godine,
a da je pripala Grčkoj 25.avgusta iste godine, nakon jednog međubalkanskog co-imperiuma, koji je
trajao oko tri meseca».
- Sporovi koji se sada vode pred Sudom
Sporove koji su, sada, u postupku karakteriše da se u njima kao strane pojavljuju i druge vrste
organizacija, osim država i kompanija. Spomenućemo samo neke od slučajeva koji su, sada, u
postupku pred Sudom:
a) Spor Eurotunel. Delimična odluka doneta je 30.januara 2007.godine od strane arbitraže
koja je konstituisana u skladu sa članom 19. Sporazuma između Francuske i Ujedinjenog
kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske a koja se tiče izgradnje tunela. Sporazum je
potpisan u Kanterberiju 12.02.1986.godine.;
b) Spor Vito G. Gallo protiv Kanade;
c) Spor između Vlade Sudana i Sudanske Narodne Slobodne Armije u vezi razgraničenja
teritorije Abyei. To razgraničenje je definisano arbitražnim sporazumom koji je
deponocvan kod Suda 11.jula 2008.godine.Navedeni sporazum predviđa da će se u
postupku primeniti Opciona pravila za arbitražne postupke između dve strane, od kojih je
samo jedna država;
d) Spor između kompanije Centerra Gold Inc. Iz Kanade i Kumtor Gold Company iz
Kirgistana, sa jedne strane i Republike Kirgistan, sa druge strane. U ovom postupku
primenjuju se arbitražna pravila UNCITRAL, a isti se vodi u skladu sa odredbama Ugovora
o investicijama od 31.decembra 2003.godine, kao i po Zakonu od ulaganjima u Republiku
Kirgistan.
e) Spor između kompanije TCW Group, Inc. i Dominican Energy Holdings, sa jedne strane i
Dominikanske Republike, sa druge strane. U ovom sporu se, takođe, primenjuju arbiotražna
pravila UNCITRAL, a u skladu sa Sporazumom o slobodnoj trgovini između Srednje
Amerike, Dominikanske Republike i SAD.
83
Bilo bi vrlo interesantno spomenuto još jedan slučaj, koji bi trebao da bude iznesen pred Sud.
Naime, radi se o aktuelnom sporu u vezi s svojinskim pravima u mostarskom »Aluminiju«, koji treba
da reši Sud. Radi se o poznatom sporu u Bosni i Hercegovini. Uslov za postupanje Suda jeste
potpisivanje arbitražnog sporazuma između Vlade Federacije i predstavnika navedenog preduzeća.
Čim se potpiše navedeni arbitražni sporazum, a što se očekuje, Svetska banka će od Suda zatražiti da
pokrene arbitražu. Tu će arbitražu nadgledati i obrađivati troje nezavisnih arbitara koji će svoje
dužnosti obavljati u Sarajevu, u razdoblju koje bi moglo trajati između šest i 24 mjeseca. Nećemo
detaljnije govoriti o ovom sporu, obzirom da, tek, predstoji pokretanje postupka pred Sudom, ali
možemo reći da se čini da će uloga Suda dobiti novu dimenziju, ako uzmemo u obzir ne samo ovaj,
već i druge sporove koji su sada u postupku. Naime, preovlađuju sporovi, u kojima je jedna strana
država, a druga kompanija ili neka organizacija.
IIg) OSNOVNE KARAKTERISTIKE STALNOG ARBITRAŽNOG SUDA
Imajući u vidu da Sud postoji više od 100 godina, tačnije 110 godina, možemo reći da on nema
onaj značaj koji bi morao da ima, ako uzmemo u obzir niz faktora, koji su morali da ga odrede kao
jednu od najzanačajnijih institucija. Tome u prilog govori da je on osnovan na Haškim mirovnim
konferencijama i da je glavni cilj njegovog osnivanja bilo rešavanje sporova između država radi
izbegavanja ratnih i ostalih sukoba. No, Sud nije dobio takvu ulogu, što je posledica sukoba tadašnjih
velikih sila i željom istih za novim teritorijalnim podelama u svetu. To je, kasnije, rezultiralo
sukobima velikih razmera. No, i pored toga, Sud je rešio niz slučajeva, veoma bitnih i pokazalo se da
je njegova uloga jasnija u rešavanju sporova između država i drugih subjekata različitih vrsta, nego u
sporovima koji se vode između samih država. Otuda i primena pravila, koja se koriste i u
međunarodnim trgovačkim arbitražama. Stalni arbitražni sud u Hagu odlikuje nekoliko karakteristika,
vezanih kako za njegovo osnivanje, tako za njegovo postojanje i funkcionisanje:
- Sud je fakultativne prirode, što znači da zasnivanje njegove nadležnosti zavisi od volje
država i drugih organizacija i lica u sporu. Naravno, da bi se zasnovala nadležnost Suda,
potrebno je zaključenje sporazuma, odnosno, kompromisa između navedenih subjekata;
- Njegovo osnivanje je bilo iznuđeno, zbog neslaganja država oko osnivanje stalnog suda, što
je, možda, i odredilo njegov kasniji razvoj. Možda, u tadašnjim uslovima, nije bilo realno
očekivati osnivanje navedene institucije, ali je i osnivanje ovog Suda bio veliki korak
napred za razvoj međusdržavnih odnosa, bez obzira na događaje, koji su usledili na početku
XX veka. Osim toga, kasniji razvoj Suda je, u velikom delu, odredilo i osnivanje
Međunarodnog suda pravde;
- Sud rešava i javne i privatne sporove između stranaka u sporu. Možemo reći da se u zadnje
vreme pred Sudom pokreću postupci koji se, pre svega, tiču privrede, investicija, finansija,
84
kao i da se vode između velikih kompanija iz više zemalja, sa jedne strane i država ili
države, sa druge strane;
- Sud ima veoma mali broj stalno zaposlenih. To proizlazi, pre svega, iz postojanja nevelikog
iznosa sredstava koja stoje na raspolaganju Sudu. To ima svoje pozitivne i negativne strane.
Negativne strane se tiču same prirode Suda i samog naziva Suda, tako da se postavlja
pitanje da li mali broj lica, koja su stalno angažovana, može odgovoriti svim obavezama
vezanim za servisiranje svih sporova, uključujući sve elemente, koje ti sporovi sadrže, od
arbitara, pa do dostavljanja odluka svim stranama;
- Obzirom na dužinu postojanja, pred Sud je izneseno veoma mali broj sporova, kao što je
rečeno. No, broj sporova je naglo povećan krajem XX veka. Te sporove bi moglida
pdoelimo u tri grupe: a) sporovi koji za predmet imaju razgraničenje između država; b)
sporovi koji za predmet imaju zaštitu čovekove okoline; i c) sporovi koji za predmet imaju
problem vezan za finansije i investiranje, a koji se vode između kompanija i država;
- Sud, između ostalih pravila, primenjuje Arbitražna pravila UNCITRAL, koja se, pre svega,
odnose na ad hoc arbitraže, iz čega sledi da je i jedna od glavnih karakteristika Suda ad hoc
arbitražno postupanje; i
- Mora se istaći i definisanje posebnih pravila za različite vrste postupka, u zavisnosti koje
vrste subjekata se pojavljuju, kao stranke u sporu. Osim toga, predviđena su posebna
pravila postupka i posebna lista arbitara i eksperata za sporove koji se odnose na zaštitu
prirode i čovekove okoline.
Sud je, od osnivanja, krajem XIX veka do danas sudio različite vrste sporova. U početku su ti
sporovi bili javne prirode i vodili su se između država. Danas Sud sudi različite vrste sporova između
različitih subjekata, tako da se može zaključiti da Sud poseduje i karakteristike međunarodne
trgovačke arbitraže. Razlog tome nije samo primena navedenih arbitražnih pravila. Postojanje Suda je
neophodno, zbog postojanja specijalizovanih sporova iz različitih oblasti, koji bi se mogli izneti samo
pred Sud. Činjenica je da je pozitivna strana Suda različitost sprova i različite vrste subjekata.
85
POSEBNI DEO
I) NEKE OPŠTE KARAKTERISTIKE I PITANJA KOJA SE ODNOSE NA
ZAKLJUČENJE MEĐUNARODNIH PRIVREDNIH UGOVORA
Ugovori u međunarodnom poslovnom privrednom pravu koje zaključuju dve ugovorne strane ili
više ugovornih strana iz dve ili više različitih država javljaju se kao distancioni ugovori. Oni su znatno
složeniji od ugovora koji se zaključuju u međunarodnom poslovnom pravnom okviru jedne države.
Mnogi ugovori koji postoje u privrednom pravu jedne zemlje, javljaju se i u međunarodnom
privrednom pravu. Međunarodni privredni ugovori se sa razvojem proizvodnje, transporta i jačanjem
ekonomskih međunarodnih korporacija, javljaju u vidu tipskih formularnih i standardnih ugovora. Oni
su najčešće adhezioni ugovori tj. ugovori po pristupu. U takvim slučajevima ponuđeni može da
prihvati ili ne prihvati unapred date uslove iz ponude. Ponuđeni ne može da menja ništa iz ponude, jer,
86
u suprotnom, prvobitni ponudilac ne mora da prihvati ponudu. Prvobitni ponudilac kao ekonomski
jača strana unapred diktira uslove ugovora.
Kod tipskih ugovora su moguća odstupanja od ponuđenih ugovornih elemenata. Ponudilac
prezentira ponuđenom na formularu uobičajene elemente ugovora, ali dopušta i izvesna odstupanja od
elemenata u ponudi i spreman je da sa ponuđenim pregovara o određenim odstupanjima koja su data u
formularu. Ugovorno jača strana koristi unapred odštampane formulare koji su usled duge upotrebe
podstali tipski ugovori. Postoje neki tipski ugovori koji se pojavljuju i u obliku standardnih ugovora,
gde su ostavljene određene praznine o kojima se ugovorne strane mogu dogovarati. O tačno
predviđenim elementima u ovim ugovorima se ne može pregovarati.
Standardni ugovori, najčešće, nastaju u određenoj oblasti poslovanja sa standardnim klauzulama
za određenu branšu. Za standardne ugovore u međunarodnom pomorskom prevozu je karakteristično
da sadrži određene garancije i uslove prevoza. Kod standardnih brodarskih ugovora, brodar daje
sledeće garancije za: sposobnost broda za plovidbu, klasu broda, položaj broda u času zaključivanja
ugovora, za određenu nosivost broda. Međunarodni tipski Ženevski privredni ugovori – na
međunarodnom privrednom planu javljaju se novi unificirani tipski ugovori koje je Evropska
ekonomska komisija OUN. Tipski ugovori se javljaju u oblasti investicione opreme, kupoprodaju
žitarica i kupoprodaju žitarica pri prevozu u unutrašnjem rečnom saobraćaju. Ženevski ugovori
predstavljaju vrlo značajnu unifikaciju prava koja se razvija sve većom upotrebom formulara.
Formulari doprinose bržem zaključivanju ugovora. Karakteristike ovih ugovora su što su izrađeni na
međunarodnom planu i što su pri izradi ovih ugovora učestvovale zemlje izvoznice i zemlje uvoznice.
Strane ugovornice mogu da menjaju i nadograđuju odredbe ovih ugovora. Ženevski ugovor i njegovi
opšti uslovi nisu formulari ugovora koje strane ugovornice moraju da prihvate. Obzirom da su
Ženevski ugovori unapred odštampani u vidu formulara, a stranama ugovornicama se dopušta
prihvatanje niza alternativnih rešenja koja su data u formularima, smatra se da je ugovor zaključen
kada su se strane ugovornice saglasile o svim elementima iz ugovora. Po teoriji prijema ugovor je
zaključen onog momenta kada je ponudilac primio saopštenje od ponuđenog da je prihvatio ponudu.
Po teoriji izjave ugovor se među odsutnim licima smatra zaključenim kada je ponuđeni na bilo koji
način javio da prihvata ponudu. Prema teorij saznanja ugovor je zaključen kada je ponudilac saznao za
prihvatanje ponude od ponuđenog.
Ponuda za zaključenje ugovora – ponuda za zaključenje međunarodnog privrednog ugovora
predstavlja izjavu volje određenog lica – ponudioca koja sadrži sve bitne elemente konkretnog
ugovora i koja je učinjena određenom licu iz druge države u cilju njenog prihvatanja i zaključenja
ugovora. Kod ugovora o međunarodnoj prodaji robe bitni elementi su predmet i cena, kod ugovora o
lizingu su zakupljena stvar i iznos zakupnine. Međunarodni privredni ugovor sadrži i druge elemente
koji se nazivaju nebitnim, npr. rok isporuke, ambalaža, način transportovanja itd. Ako se ovi elementi
ugovore, smatraju se, u tom slučaju, bitnim elementima ugovora.
87
U pravnoj teoriji razlikuje se pregovor od ponude. Pregovorima se nastoji doći do saglasnosti
volja i stavova pregovaračkih strana o nekom konkretnom pravnom poslu. Razlikuje se ponuda za
zaključenje ugovora od ponude za pregovore, jer ponuda za pregovore daje mogućnost pregovaračima
da mogu biti podjednako ponuđači. U međunarodnoj trgovinskoj praksi se javljaju i čvrste neobavezne
ponude. Prihvat ponude predstavlja jednostranu izjavu koja je učinjena od strane ponuđenog, a
upućena ponudiocu. Prihvat od strane ponuđenog u smislu sadržaja mora da bude i nedvosmislen i da
je učinjen u cilju zaključenja određenog ugovora. Prihvat ponude po svojoj sadržini mora da bude
saglasan ponudi. Smatra se da odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvatanje ponude ali sadrži
različite i dopunske uslove koji u suštini ne menjaju uslove ponude, predstavlja prihvatanje ponude.
Ako je prihvat ponude učinjen sa zakašnjenjem, ne dolazi do zaključenja ugovora.
II) NEKE ZAJEDNIČKE KARAKTERISTIKE UGOVORA U MEĐUNARODNOM
POSLOVNOM PRAVU
Ugovori u međunarodnom poslovnom pravu imaju određene karakteristike po kojima se
razlikuju od ugovora građanskog i privrednog prava:
1) subjekti ugovora u međunarodnom poslovnom pravu – subjektima ovih ugovora smatraju se
spoljnotrgovinska preduzeća i spoljnotrgovinska društva koja stupaju u ugovorne odnose i zaključuju
ugovore iz predmeta poslovanja. Subjekti ugovora u međunarodnom poslovnom pravu mogu biti
fizička lica koja obavljaju privrednu spoljnotrgovinsku delatnost u vidu zanimanja - preduzetnici. Po
našem pravu to su preduzetnici koji obavljaju delatnost radi sticanja dobiti;
2) predmet ugovora u međunarodnom poslovnom pravu – predmet ovih ugovora je promet roba
i to najčešće telesnih pokretnih stvari i vršenje usluga. Nepokretnosti kao što su brodovi, zgrade koji
su namenjeni za tržište, takođe su uključene u promet roba, ali ovde ugovore zaključuju privredni
subjekti;
3) značaj ugovora u međunarodnom poslovnom pravu – ovi ugovori imaju poseban značaj, jer
se ne ostvaruju samo interesi ugovornih strana nego i širi interesi društvene zajednice. Društveni
interes se manifestuje i u pogledu intervencije od strane države sa ciljem stvaranja povoljnih uslova na
tržištu i regulisanja cene;
4) forma ugovora u međunarodnom poslovnom pravu – ugovori u međunarodnom poslovnom
pravu su neformalnog karaktera, jer za zaključenje ugovora nije potrebna posebna forma, osim ako
zakonom nije drugačije predviđeno. Iz razloga velikog broja zaključenja ovoih ugovora, koji se
sklapaju veoma brzo, putem telefona, telefaksa, telegrama nije neophodna pisana forma. Zbog ove
neformalnosti je izražena autonomija volja ugovornih strana. Međutim, za neke ugovore u
međunarodnom poslovnom pravu je neophodna pisana forma ugovora i to se posebno odnosi na
ugovore čija je vrednost predmeta ugovora veća ili kod složenijih ugovora između strana ugovarača,
88
međunarodni ugovor o investiconoj opremi je primer. Ugovor koji nije zaključen u propisanoj ili
ugovorom predviđenoj formi, ne bi proizvodio pravno dejstvo i smatrao bi se ništavim. Bečka
Konvencija UN o međunarodnoj prodaji roba iz 1980. godine predviđa sledeće o međunarodnoj
prodaji robe: ugovor o međunarodnoj prodaji robe se ne mora zaključiti u pismenoj formi, a nije ni
podvrgnut bilo kojim zahtevima u pogledu forme, zatim, može se dokazati na bilo koji način,
uključujući i svedoke. Ugovor za čije se zaključenje zahteva pismena forma, a nije zaključen u toj
formi, smatraće se punovažnim, ako su ugovorne strane izvršile veći deo obaveza koje iz njega
proističu. Međutim, postoje ugovori koji su neformalni, ali se pod određenim uslovima moraju
zaključiti u pismenom obliku, npr. brodarski ugovor na vreme za ceo brod i ugovor o zakupu broda.
Za neke ugovore u međunarodnom poslovnom pravu ne može se tačno odrediti da li su formalni ili
neformalni, npr. ugovor o osiguranju, ugovor o prevozu robe u pojedinim oblicima transporta itd;
5) pooštrena dgovornost ugovornih strana – u ugovorima u međunarodnom poslovnom pravu
zahteva se pojačana pažnja prilikom njihovog zaključivanja. Pažnja dobrog privrednika je pravni
standard koji zavisi od svakog konkretnog slučaja, vrste ugovora, običaja itd. Pažnja dobrog
privrednika podrazumeva njegovu pooštrenu odgovornost iz razloga što u međunarodnom poslovnom
pravu zaključuju strana lica iz određene delatnosti koja poznaju pravila stranke i poseduju dovoljno
znanja, a tim imaju i više odgovornosti. Kod ugovornih partnera se zahteva da pri zaključenju
ugovora, izvršenja i ostalim poslovima privrednog prava postupaju sa pažnjom dobrog privrednika i
dobrog trgovca sa pažnjom dobrog stručnjaka;
6) načelo savesnosti i poštenja u ugovorima međunarodnog poslovnog prava – ugovorne strane
su dužne da poštuju ova načela pri zaključenju međunarodnih privrednih ugovora. Načelo se zasniva
na primerima moralnog ponašanja u ugovornim odnosima. Obzirom da su u pitanju pravila poslovnog
morala, sankcije može da preduzme i društvo, komora, asocijacija privrednika itd. Mogu biti
ekonomske sankcije predviđene zakonom, gubljenje poslovnog ugleda, reputacije na tržištu. U pravnoj
literaturi se pod pojmom savesnog i poštenog ponašanja ugovornih strana smatra njihova međusobna
iskrenost i odanost, posebno pri izvršenju obaveza. Ovo načelo podrazumeva i zabranu
prouzrokovanja štete drugom ugovornom partneru;
7) nadležnost posebnih sudova i arbitraža pri rešavanju sporova – za sporove koji nastaju iz
ugovora u međunarodnom poslovnom pravu, predviđena je posebna nadležnost privrednih sudova.
Često se ugovara i nadležnost arbitraža, kao posebno stručnih tela koje ugovorni partneri dogovorno
određuju u samom ugovoru. Cilj ovih sudova, arbitraža je da se ubrzaju postupci rešavanja sporova i
da se dobiju kvalitetne sudske odluke kojima će ugovorne strane biti zadovoljne;
8) prekomerno oštećenje u ugovorima u međunarodnom poslovnom pravu. Zakon o
obligacionim odnosima predviđa da strane ugovornice polaze od načela jednake vrednosti uzajamnih
davanja. Ako dođe do očigledne nesrazmere, oštećena strana ima pravo da traži poništenje tog
ugovora.
89
III) UGOVOR O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBE
Ugovor o međunarodnoj prodaji robe je ugovor u međunarodnom poslovanju, pravni posao na
osnovu kojeg se jedna strana (prodavac) obavezuje da drugoj ugovornoj strani (kupcu) prenese pravo
svojine na robi i da tu robu preda, a kupac se obavezuje da plati cenu u novcu i preuzme
robu. Ugovorne strane su, po pravilu, privredni subjekti – preduzeća, društva, fizička lica koja imaju
svojstvo trgovca. Ugovor o međunarodnoj prodaji robe je dvostrano obavezan, teretan i komutativni
ugovor. Moze biti sa trenutnim ili trajnim izvršenjem obaveza. Moze biti adhezioni, na unapred
datom formularu, ali i ugovorne strane mogu birati formu u kojoj će ugovor da zaključe.
Bitni elementi ugovora o međunarodnoj prodaji
Bitni elementi ugovora o međunarodnoj prodaji robe su su roba (stvar) i cena. Ova dva
elementa mora imati svaki ugovor, bilo da su određena, bilo da su odrediva. Po volji stranaka
mogu biti dodati kao bitni još neki elementi, kao što su rok i uslovi izvršenja, ili bilo koja drugi
elementi za koje jedna od ugovornih strana ugovorna strana zahteva da bude ispunjena da bi doslo do
zaključenja ugovora.
Nebitni elementi ugovora o međunarodnoj prodaji robe
To su oni elementi bez kojih može postojati ugovor o međunarodnoj prodaji robe, npr. klauzule
koje se odnose na kvalitet robe, vreme i mesto isporuke, prevoz robe, ambalažu i sl. I nebitni
elementi postaju bitni kada na njima insistira neka strana.
Dejstvo ugovora o međunarodnoj prodaji robe
Ovaj ugovor ima obligacionopravno dejstvo, jer istim nastaju prava i obaveze
ugovornih strana. Iz ugovora nastaje obaveza prodavca da robu isporuči i kupca da plati
ugovorenu cenu. Sklapanjem ugovora kupac ne postaje odmah vlasnik r o b e , već poverilac,
kome prodavac treba da preda stvar u svojinu, a vlasnik postaje u momentu predaje stvari. Izuzeci su
prenos skladišnice i teretnice sa prodavca na kupca, gde kupac postaje vlasnik dobijanjem tih papira u
ruke.
Predmet ugovora o međunarodnoj prodaji robe
Predmet ovog ugovora je roba. Da bi ona bila predmet ugovora trebalo bi da bude u
slobodnom prometu, međutim, u nizu drzava postoje ograničenja koja se tiču objekata prometa
90
(naoružanje, vojna oprema, otrovi, droge i sl.). Roba mora da zadovoljava čovekove potrebe,
da ima upotrebnu vrednost i vrednost i da može biti predmet prometa. Predmet ugovora mogu
biti stvari koje su određene po rodu ili individualno određene stvari.
Količina robe mora biti predviđena ugovorom. Prodavac i kupac mogu ugovoriti isporuku robe
u količini koja može da bude odrediva, terminima “od…do…” ; “cirka”,“oko”, kada je dozvoljeno
odstupanje od 2% - 5% od ugovorene količine; vagon – 10 tona bruto; cisterna - 10000 litara
neto; “en bloc” – prodaja ukupne količine iz magacina. Količina se utvrđuje u vreme i na
mestu isporuke ili, ako to nije moguće, kupac mora utvrditi količinu čim to bude moguće, bez
odlaganja.
Kvalitet robe predstavlja skup svojstava robe (hemijska, tehnička, fizička, estetska). U ugovoru
mogu biti opisana svojstva robe ili se mogu koristiti prospekti, katalozi i tehnička
dokumentacija koja se overava i čini sastavni deo ugovora. Obaveza je kupca da odmah po isporuci ili
čim to bude moguće, utvrdi kvalitet robe. Pri međunarodnoj prodaji kvalitet se može utvrdjivati po
uzorku, po standardu, sa pozivom na određene izraze (“kakva-takva” roba – bez prebiranja,
“viđeno-odobreno”), po specifikaciji.
Cena robe
Cena robe je ekvivalent vrednosti za kupljenu robu koju plaća kupac prodavcu. U ugovoru
cena je određena ili odrediva. Tržišna cena je cena koja postoji određenog dana n a konkretnom
tržištu. Berzanska cena je ona koja postoji na određenoj berzi na određeni dan i koja se objavljuje na
listi berze. Fabrička cena predstavlja cenu nekog proizvoda prema kalkulaciji
proizvođača koji je tu robu stavio u promet (najčešće se obračunava prema ceni
utrošenog materijala, troškova proizvodnje, ceni radne snage, transportnih troškova i dr.).
Cena može biti i propisana od strane nadležnog organa. Cena iz zaključenog ugovora moze se
izuzetno menjati u slucaju promenjenih okolnosti. Cena obuhvata neto težinu robe, bez kasa skonta ili
rabata, koju prodavac odbija od kupovne cene robe. Kupac plaća cenu samo za neto težinu, a
ambalažu plaća jedino, ako je u pitanju neka posebno vredna ambalaža na kojoj je kupac insistirao, a
inače nije uobičajena. Obračun cene vrši se fakturom ili računom koju ispostavlja prodavac i predaje
kupcu za isporučenu robu. Na osnovu nje kupac isplaćuje kupovnu cenu. Ona sadrži oznaku mesta
plaćanja, rok plaćanja, račun prodavca, kamate, ugovornu kaznu, troškove transporta i pregleda robe,
rabate i druga snizenja. Faktura se dostavlja pri isporuci robe ili kasnije, a može joj prethoditi
profaktura koja kupcu služi da plati cenu i pribavi upotrebne dozvole.
Zaključenje ugovora o međunarodnoj prodaji robe
Forma ugovora
91
Ovaj ugovor je neformalan, ali, u pojedinim slučajevima se propisima
moze predvideti obavezna pismena forma ili se obe strane mogu sporazumeti da ona
bude obavezna.
Trenutak zaključenja ugovora o međunarodnoj prodaji
Ako su obe strane prisutne, ugovor se smatra zaključenim u momentu kada obe strane postignu
saglasnost o bitnim elementima ugovora, tj. kada ponuđeni prihvati ponudu. Ako nisu prisutne obe
strane,ugovor se smatra zaključenim, kada ponudilac primi izjavu ponuđaca da ponudu prihvata u
celosti.
Mesto zaključenja ugovora
Ako su strane prisutne, onda je to mesto gde su strane postigle saglasnost o sklapanju ugovora.
U suprotnom, mestom sklapanja ugovora smatra se mesto gde prodavac ima poslovno sedište, a
ako ih ima više, mesto iz kojeg je poslao ponudu.
Način zaključenja ugovora
Ponuda i prihvatanje ponude mogu se izvršiti ličnim putem, putem punomoćnika, telefonom,
faksom.
Obaveze prodavca
Zakonske obaveze prodavca se odnose na isporuku robe, rok isporuke, mesto isporuke i način
isporuke. Prodavac garantuje i za fizička svojstva robe. On ima obavezu da kupcu garantuje da roba
poseduje ugovorena ili uobičajena svojstva. Prodavac garantuje i za pravna svojstva robe. On mora
omogućiti kupcu nesmetano korišćenje robe i zastititi ga od pravnog uznemiravanja trećih lica –
evikcije. Takođe, prodavac ima obavezu da primi isplatu u vreme i u mestu i na način određen
ugovorom, propisima i trgovinskim običajima. Prodavac može preuzeti i d r u g e o b a v e z e k o j e s e
o d n o s e n a ambalažu, čuvanje robe, osiguranje, predaju određenih dokumenata i sl.
Obaveze kupca
92
Zakonske obaveze kupca su da kao uvoznik, pribavi odgovarajuće dozvole o uvozu.
Kupac je obavezan da plati kupovnu cenu u vreme kada je to ugovorom predviđeno i na način na koji
je predviđeno. Kupac i m a obavezu da primi robu koju mu isporučuje prodavac i pri tome utvrdi da li
su količina i kvalitet saglasni ugovoru.
Posledice neispunjenja prodavčevih obaveza
Docnja prodavca sa isporukom robe
Kod docnje prodavca sa isporukom robe, kupac može da zahteva ispunjenje ugovora i naknadu
štete zbog kašnjenja, može odustati od ugovora i traziti naknadu štete, moze izvršiti kupovinu
radi pokrića, tj. kupiti robu od trećeg lica i tražiti naknadu štete, s tim što mora prethodno
obavestiti prodavca koji je u docnji o nameravanoj kupovini.
Docnja prodavca sa prijemom kupovne cene
Ona nastupa kada prodavac bez opravdanih razloga odbije da primi isplatu cene. Tada je on u
poverilačkoj docnji i kupac tada može da traži naknadu štete, da deponuje iznos kupovne cene kod
suda na trošak i rizik prodavca, da obustavi plaćanje ugovorne kamate na svoju novčanu obavezu dok
se prodavac nalazi u docnji.
Neispunjenje prodavčeve obaveze u pogledu količine robe
Kada kupac utvrdi neispunjenje prodavčeve obaveze u pogledu količine robe i t o
prodavcu stavi do znanja, dolazi do odgovornosti prodavca zbog neurednog izvršavanja obaveze
isporuke robe. Kupac je dužan da primi manju količinu robe od ugovorene i plaća kupovnu cenu samo
za deo koji je primio. Ako je isporučena veca količina, kupac može odbiti da primi višak robe, osim
kada je odstupanje u dozvoljenim granicama. Može i primiti višak robe i obračunati ga po ugovorenoj
ceni. Ako je isporučena neka druga roba, a ne ona koja je predmet ugovora, kupac
ima pravo da odbije prijem robe.
Neispunjenje prodavčeve obaveze u pogledu kvaliteta robe
93
Prodavac odgovara za sve mane na robi koje su nastale u trenutku prelaska rizika sa prodavca na
kupca, kao i nakon prelaska, ako su posledica nekog uzroka koji je postojao pre prelaska. Kupac je u
obavezi da blagovremeno i uredno ustanovi mane robe i o tome obavesti prodavca. On tada ima
mogućnost da odustane od ugovora, vrati robu i od prodavca traži naknadu štete zbog
neispunjenja ugovora, da vrati robu i zahteva ispunjenje ugovora, kao i naknadu štete
zbog neurednog ispunjenja, da zahteva bonifikaciju, tj.smanjenje cene i naknadu štete
zbog neurednog ispunjenja, da zahteva otklanjanje otklonjivih mana u primerenom roku, uz
naknadu štete. Prodavac neće odgovarati za mane, ako je u ugovoru postojala klauzula
“kakva-takva”, “viđeno-odobreno” i sl., osim ako se nije radilo o obmani prodavca. Ukoliko je
primljena roba boljeg kvalitetaod ugovorenog ili uobičajenog, kupac mora da primi robu, ali nije
dužan da plati cenu veću od ugovorene.
Neispunjenje prodavčeve obaveze u pogledu pravne zaštite
Kupac je dužan da prodavca obavesti o pravnom uznemiravanju od strane trećih lica, u
suprotnom prodavac nije odgovoran za štetu od evikcije. Međutim, ako prodavac ne uspe da
zaštiti kupca koji ga je uredno obavestio, ovaj može raskinuti ugovor i zahtevati povraćaj cene, njeno
srazmerno sniženje i naknadu štete.
Prodavac je odgovoran i u slučaju da ne preda potrebna dokumenta, fakture i
druge isprave, ako ne osigura robu, a po ugovoru je to bilo predviđeno itd.
Posledice neispunjenja kupcevih obaveza
Docnja kupca sa plaćanjem kupovne cene
Kada kupac ne plati cenu, tada je on u dužničkoj docnji. Ako je kupac robu primio, prodavac
može tražiti samo plaćanje kupovne cene i naknadu štete zbog kašnjenja, kao i plaćanje zatezne
kamate. Ako kupac još uvek nije primio robu, prodavac može odustati od ugovora i traziti
naknadu štete, zatim može tražiti isplatu ugovorene cene i naknadu štete, može izvršiti prodaju trećem
licu radi obezbeđenja i tražiti od kupca koji je u docnji, razliku izmedju ugovorene i
postignute cene, kao I naknadu štete, s tim što kupca mora obavestiti o nameravanoj prodaji.
Docnja kupca sa prijemom robe
94
Ovde docnja nastupa, kad kupac bez opravdanih razloga odbije da primi isporučenu
robu ili ne preduzme potrebne radnje, kako bi prodavcu omogućio da izvrši isporuku. Tada
prodavac može da zahteva ispunjenje ugovora i naknadu štete, zatim da odustane od ugovora
i traži naknadu štete, da izvrši prodaju radi obezbeđenja i traži naknadu štete, da deponuje robu
u javno skladište o trošku i na rizik kupca.
Neispunjenje ostalih obaveza kupca
Kupac je odgovoran i kada ne postavi blagovremeno sredstvo radi utovara robe, kad ne pruži
prodavcu garancije d a ć e platiti cenu, a ugovorom je bio obavezan da to učini itd.
Prelaz svojine i rizika kod ugovora o međunarodnoj prodaji robe
Ugovorne strane same ugovorom regulišu ta pitanja, ali ako to ne urade, primenjuju se sledeća
pravila: rizik prelazi na kupca u momentu kada on robu primi; ako zadocni sa prijemom,
rizik prelazi na kupca u momentu njegovog zadocnjenja; troškove prevoza do mesta opredeljenja snosi
prodavac, a odatle kupac.
Posebni oblici ugovora o međunarodnoj prodaji robe
Međunarodna prodaja investicione opreme
Kod ovog ugovora prodavac često na sebe preuzima obavezu da robu montira, pusti u
probni rad, vrši nadzor za vreme probnog rada i obučava osoblje kupca za korišćenje
opreme. Ovi se ugovori zaključuju u pisanoj formi, jer se radi o velikim vrednostima predmeta
ugovora. Međunarodna licitacija ima za cilj da omogući investitoru da dođe d o najpovoljnijeg
izvođača (ponuđača), dakle tu se kao učesnici javljaju investitor, izvođač radova i
projektant koji radi za investitora.
Na osnovu ugovora o izvođenju investicionih radova u inostranstvu, izvođač se
obavezuje da će investitoru izgraditi građevinski objekat ili izvršiti radove na
95
već postojećem, a ovaj se obavezuje da će mu platiti ugovorenu cenu. Ugovorom se detaljno utvrđuju
pripremni i završni radovi. Obaveza izvođača je da u skladu sa investiciono-tehničkom
dokumentacijom izgradi objekat i preda ga investitoru, a obaveza ovog je da obezbedi
tehničku dokumentaciju, dobije odobrenje za gradnju, obezbedi finansijska sredstva i sl.
Fiksna prodaja
Ovde se obaveze kupca i prodavca (plaćanje cene i isporuka robe) moraju izvršiti u tačno
određenom roku ili na tačno predviđeni dan, u suprotnom, ugovor se automatski raskida.
Prodaja na kredit
Kod prodaje na kredit prodavac kupcu isporučuje robu, a ovaj će isplatiti kupovnu cenu posle
određenog roka. Kupac postaje vlasnik robe odmah, a ako bi cenu isplatio posle proteka
roka, prodavac može tražiti naknadu štete. Postoje zemlje gde kupac postaje vlasnik, tek
kada isplati cenu u celini, tako da u tom slučaju može se traziti povraćaj stvari, ako kupac
ne plati cenu kako je dogovoreno.
Prenumeraciona prodaja
Ovde se kupac se obavezuje da unapred plati kupovnu cenu, bilo u ratama ili odjednom, i tek
tada sledi isporuka robe. Ovakav ugovor se zaključuje kada prodavac nije siguran u solventnost kupca
ili nema dovoljno sredstava za proizvodnju.
Prodaja po uzorku
Ovde se zahteva da isporučena roba odgovara uzorku na osnovu kojeg je ugovor zaključen.
Uzorak se najčešće pečati i potpisuje od strane ugovornih strana i trećeg lica, kako bi se izbegle
zloupotrebe.
Prodaja na probu
Kod prodaje na probu, roba se daje kupcu na probu, i on je u obavezi da je isprobava sa pažnjom
dobrog privrednika i da u ugovorenom ili uobičajenom roku obavesti prodavca da je zadovoljan robom
ili da je vrati ukoliko je nezadovoljan.
96
Specifikaciona prodaja
Ovde se pri zaključenju ugovora određuju vrsta, količina i osnovna cena robe, a pitanje kvaliteta se
određuje kasnije, putem specifikacije koju kupac dostavlja prodavcu. Isporučena roba mora u svemu
odgovarati specifikaciji. Ako kupac ne dostavi specifikaciju, prodavac je može sačiniti sam i ponuditi
kupcu ili može raskinuti ugovor.
Prodaja sa pravom ponovnog otkupa
Ovde prodavac zadržava pravo da u određenom roku stvar ponovo otkupi i vrati kupcu kupovnu
cenu uz obavezu plaćanja nužnih troskova u vezi sa robom.
Ugovor o sukcesivnoj isporuci
Ovde se prodavac obavezuje da će kupcu sukcesivno isporučivati robu u određenim kolicinama
i u određenom vremenskom periodu, a kupac da će cenu plaćati sukcesivno.
IV) TRANSPORTNE KLAUZULE
Transportne klauzule su posebni trgovački termini koji regulišu niz pitanja koja se odnose na
ugovor o prodaji robe, kao ina ugovore o prevozu robe. Istima se regulišu pitanja koja se odnose na
mesto isporuke robe, momenat prelaska rizika sa prodavca na kupca, plaćanje prevoznine i drugih
troškova prevoza, pitanja osiguranja robe u prevozu i dr. Dakle, iste uređuju odnose između prodavca i
kupca i imaju veliki privredni značaj za praksu, jer skraćuju i pojednostavljuju postupak u vezi sa
zaključivanjem ugovora o prodaji.
Transportne klauzule je sačinila Međunarodna trgovinska komora u Parizu 1936. godine, ali su
iste menjane i dopunjavane u više navrata, kao 1953, 1967, 1980, 1990, a doneta su i Incoterms pravila
2000.i 2010.godine. Ista su objavljene pod naslovom INCOTERMS (International Comertial Terms).
Iz izvornih Incoterms-ovih pravila i mi smo ih preuzeli i sa izvesnim izmenama inkorporirali u Opšte
uzanse za promet robom (uzanse br. 100-114). U SAD, kao što smo izneli, donet je sličan akt u vezi
transportnih klauzula"Revidirane spoljnotrgovinske definicije SAD"- 1941. godine.
INCOTERMS 2000. koji je stupio na snagu 01. 01. 2000. godine, pretrpeo je značajne promene,
u odnosu na ranija pravila kod Incoterms-a iz 1990 godine, posebno kod pariteta FAS i DEO u delu
carinjenja i plaćanja obaveza, kao i paritetu FCA u delu obaveza kod utovara i istovara robe. U odnosu
na ostale klauzule posebno u odnosu na carinjenje robe zadržane su formulacije iz INCOTERMS-a
1990. Inače, zadržana je grupacija klazuzula koje su tako klasificirane i u Incoterms-u 1990 godine, na
97
grupe:"E", "F", "C", "D", a za pomorski i rečni prevoz grupe klauzula: "F", "C"i "D". Sve transportne
klauzule imaju dispozitivan karakter, jer strane ugovornice slobodno ugovaraju njihovu primenu.
Incoterms pravila iz 1980. godine
Svrha ovih Incoterms pravila je da daju skup međunarodnih normi za osnovne termine koji se
upotrebljavaju, posebno u međunarodnim privredim ugovorima, radi dobrovoljnog korišćenja od
strane trgovaca. Ona treba da dovedu do određene sigurnosti u obavljanju trgovinskih poslova, jer
različito tumačenje pojedinih normi u međunarodnom trgovinskom pravu, pre donošenja ovih pravila,
dovodilo je do mnogih nesporazuma između strana ugovornica, što je dovodilo i do sudskih sporova,
velikog gubitka vremena i troškova.
Osnovna svrha pravila INCOTERMS je da ugovorne strane što jasnije predvide svoja prava i
obaveze. Podloga za donošenje ovih pravila bili su međunarodni običaji iz oblasti trgovine koji su se
primenjivali duži niz godina. Pravila Incotrems-a polaze od toga da ukoliko u ugovorima postoje
posebne odredbe izmedu stranaka, da iste dolaze ispred ovih pravila. Dakle, stranke mogu da pored
pravila Incoterms-a u ugovorima unesu i odgovarajuće promene i dopune, prema svojim zahtevima a
koja odstupaju od pravila Incoterms. Tako na primer, može se dogoditi da neka inostrana firma
zahteva od svog partnera -isporučioca robe da po ugovoru sa CIF klauzulom bude pokriveno ne samo
pomorsko transportno osiguranje, već i osiguranje protiv ratnog rizika. Tada, kupac može ugovoriti
primenu Incoterms-a - CIF, sa dodatkom osiguranja protiv ratnog rizika. Dakle, kupac u prodajnom
ugovoru može izričito da predvidi ovakvu klauzulu.
Potrebno je istaći da Incoterms pravila, po pravilu se odnose na ugovorne odnose izmedu kupca
i prodavca iz ugovora o prodaji, dok se odnosu u vezi sa ugovorom o prevozu između naručioca posla
ivozara regulišu posebnim ugovorom.
Trgovačke firme i privredni subjekti koji žele da se koriste pravilima Incoterms treba da naznače
da se na njih pozivaju i sa posebnom oznakom godine na koji se Incoterms pozivaju, kao na primer
Incoterms 1980. ili Incoterms 1990. godina.
Incoterms pravila iz 1990. i 2000. godine, sa transportnim klauzulama
Cilj Incoterms-ovih pravila je bilo usklađivanje istih sa savremenom praksom u međunarodnoj
trgovini, a posebno da se njene klauzule prilagode sve većoj upotrebi elektronske obrade podataka
(EDI), koja se sve više manifestuje u međunarodnoj trgovini i prodaji robe. To se pogotovo odnosi na
mnogobrojna dokumena i isprave koje se javljaju kod međunarodne kupovine i prodaje, kao što su
trgovačke fakutre, carinska dokumenta i isprave, kao i mnogobrojne transportne isprave (tovarni
listovi, teretnica i dr. ).
98
Poseban razlog za izmenu Incotermsa bilo je i to što je u međunarodnom transportu pri prodaji i
kupovini robe došlo do izmene tehnike prevoza, sve veće kontejnerizacije i uvođenja mulmodalnog,
višegranskog i kombinovanog transporta koji sve više uzimaju maha pri prevozu robe "od vrata do
vrata".
Po reviziji pravila Incoterms-a iz 1990. godine, izvršeno je grupisanje odredbi i odrednica koje
se javljaju u međunrodnim trgovačkim odnosima u četiri osnovne grupacije, a što je zadržano i u
Incoterms-ovim pravilima iz 2000 godine:
1) Stavljanje robe na raspolaganje kupcu u prostorijama prodavca (odredbe pod grupom "E"- klauzula
EXW franko fabrika - naznačeno mesto );
2) Druga grupa odredbi "F', po kojima je prodavac obavezan da robu isporuči vozaru kojeg je odredio
kupac. To su odredbe: "FCA"- franko prevoznik, naznačeno mesto; "FAS"- franko uz bok broda i
"FOB"- franko brod. Klauzula "FCA-franko prevoznik, naznačeno mesto..."je prilagođena svim
oblicima prevoza, pa su s toga iz ove nove verzije Incoterms-a isključene odredbe koje se odnose na
određenu vrstu prevoza "FOR", "FOT", "franko-vagon" i "FOB aerodrom".
3) U treću grupu odredbi, spadaju odredbe "C', po kojima je prodavac dužan da ugovori prevoz ali bez
preuzimanja rizika od gubljenja ili oštećenja robe ili naknadnih troškova zbog događaja posle utovara i
otpreme. To su klauzule "CFR", "CIF", "CPT" i "CIP".
4) U četvrtu kategoriju odredbi spadaju odredbe tipa "D", po kojima je prodavac dužan da snosi sve
troškove i rizike koji se odnose na dopremu robe u određenu državu, odnosno zemlju destinacije. U
tom slučaju, radi se o sledećim klauzulama: "DAP- isporučeno granica...", "DES - isporučeno franko
brod", "DEQ - isporučeno franko obala", "DDU - isporučeno i necarinjeno" i klauzula "DDP -
isporučeno i ocarinjeno".
Incoterms pravila iz 2010. godine
S obzirom na to da se Pravila Međunarodne trgovinske komore za korišćenje termina u
unutrašnjoj i međunarodnoj trgovini revidiraju svakih deset godina, od 1.1.2011. godine primenjuje se
Incoterms 2010 kojim je broj Incoterms pravila, odnosno pariteta isporuke smanjen sa 13 na 11 i to
tako što su pariteti isporuke DAF, DES, DEQ i DDU zamenjeni paritetima isporuke DAT i DAP.
Od 1.1.2011. godine stupaju na snagu Incoterms 2010 Pravila Međunarodne trgovinske komore
za korišćenje termina u unutrašnjoj i međunarodnoj trgovini. Navedena pravila, koja su prvi put doneta
1936. godine, od 1980. godine se revidiraju svakih deset godina u cilju usklađivanja sa promenama u
međunarodnoj trgovini. Najznačajnije karakteristike Incoterms 2010, kao i razlike u odnosu na
Incoterms 2000 su sledeće: Broj Incoterms pravila tj. pariteta isporuke je smanjen sa 13 na 11, tako što
su pariteti isporuke DAF, DES, DEQ i DDU zamenjeni paritetima isporuke DAT i DAP. Podela
99
pariteta isporuke prema početnom slovu se ne navodi kao u Incoterms 2000, ali su osnovne
karakteristike pariteta ostale nepromenjene. Podela pariteta je izvršena prema vidovima transporta, na
one koji se mogu koristiti nezavisno od odabranog vida transporta (uključujući i više vidova
transporta), i one koji se koriste za pomorski i za transport unutrašnjim plovnim putevima (FAS, FOB,
CFR i CIF) imajući u vidu da su i tačka isporuke i mesto odredišta luka.
PARITET ISPORUKEIncoterms
2000Incoterms
2010Vid
transporta
EXW
Franko fabrika (naziv mesta) + + svi
FCA Franko prevoznik (naziv mesta) + + svi
FAS Franko uz bok broda (naziv luke otpreme) + + pom.
FOB Franko na palubi broda (naziv luke otpreme) + + pom.
CFR Troškovi i vozarina (naziv luke odredišta) + + pom.
CIF Troškovi, osiguranje i vozarina (naziv luke odredišta)
+ + pom.
CPT Vozarina plaćena do (naziv mesta odredišta) + + svi
CIP Vozarina i osiguranje plaćeno do (naziv mesta odredišta)
+ + svi
DAF Dostavljeno na granici (naziv mesta) +
DES Dostavljeno na brodu (naziv luke odredišta) +
DEQ Dostavljeno na obali (naziv luke odredišta) +
DDU Dostavljeno - carina nije plaćena (naziv mesta odredišta)
+
DDP Dostavljeno - carina plaćena (naziv mesta odredišta)
+ + svi
DAT Dostavljeno na terminalu(naziv terminala u luci ili mestu odredišta)
+ svi
DAP Dostavljeno u mestu (naziv mesta odredišta) + svi
100
Obaveze prodavca prema kupcu (označene slovom A) i obaveze kupca prema prodavcu
(označene slovom B) su kao i u Incoterms 2000 u svakom paritetu isporuke definisane u deset
članova, i to:
1. Opšte obaveze prodavca i kupca2. Dozvole, odobrenja, saglasnosti i druge formalnosti3. Ugovori o prevozu i osiguranju4. Isporuka i preuzimanje isporuke5. Prelazak rizika sa prodavca na kupca 6. Raspodela troškova 7. Obaveštenje drugoj ugovornoj strani 8. Dokumenti i dokaz o isporuci 9. Kontrola, pakovanje, obeležavanje i 10. Pomoć drugoj ugovornoj strani.
Dok je u Incoterms 2000 bilo jasno naznačeno koja dokumenta mogu biti zamenjena EDI
porukama, u Incoterms 2010 je, uvažavajući masovno korišćenje informacionih tehnologija u
svakodnevnom radu, u potpunosti izjednačena elektronska i pisana komunikacija, što je naznačeno u
članovima A1/B1 svakog pariteta isporuke. Precizirane su odredbe koja se odnose na osiguranje robe i
naglašena obaveza informisanja druge ugovorne strane. Definisane su obaveze kupca i prodavca koje
se odnose na dobijanje i pružanje informacija potrebnih da se obave formalnosti iz bezbednosnih
razloga.
Transportne klauzule prema Opštim uzansama za promet robom
Transportne klauzule predviđene su Opštim uzansama od uzanse br. 100. zaključno sa br. 114.
Potrebno je istaći da transportne klauzule po Opštim uzansama nisu potpuno identične sa klauzulama u
Incoterms-ovih pravilima. Radi se o sledećim transportnim klauzulalama po Opštim uzansama za
promet robom: "franko" "Iz", "sa", "ex", "ab", sa naznakom "fabrika", "rudnik", "mlin", "skladište";
"franko vagon" (FOT, FOR) sa naznakom utovarne stanice; "franko državna granica";"franco, uz
naznaku mesta opredeljenja; "franco brod" (FOB); "franco uz bok broda"(FAS), sa naznačenjem luke
ukrcaja; klauzula "cena, osiguranje, vozarina (CIF, CAP) sa oznakom luke opredeljenja; "iz broda"
"ex ship"; "sa keja", "sa obale", "ex quay";C&F i dr.
V) BEČKA KONVENCIJA O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBA
Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji roba donesena je 1980., a na snagu je stupila 1988.
godine u svim evropskim zemljama i u SAD-u. Bečka konvencija dovela je do unifikacije prava
međunarodne trgovine, čime je ostvaren preduslov za efikasno odvijanje međunarodnih transakcija.
Države članice donele su Bečku konvenciju iz sledećih razloga:
101
ublažavanje teškoća koje se javljaju kad je ugovor sklopljen između prodavca i kupca stvari sa
sedištem u različitim državama i pružanje savremenih pravila za međunarodnu prodaju;
smanjenje potrebe iznalaženja prava po kojem će se ugovor rešavati;
izbegavanje primene kolizionih normi.
Struktura Bečke konvencije
Bečka konvencija se sastoji od četiri dela:
1. Područje primene i opšte odredbe (čl.1 – 13);
2. Sklapanje ugovora (čl.14 – 24): ponuda, prihvat ponude, opoziv ponude, trenutak sklapanja
ugovora;
3. Prodaja robe (čl. 25 – 88) - obuhvata odredbe o ispunjenju ugovora;
4. Zaključne odredbe (čl. 89 – 100) - obuhvata stupanje na snagu (1.1.1998.), federalnu klauzulu,
pristupanje Bečkoj konvenciji, otkaz, rezerve.
Područje primene Bečke konvencije
Bečka konvencija se primenjuje na ugovore o prodaji robe, sklopljene između strana koje imaju
svoja sedišta na teritorijima različitih država:
a) kad su te države ugovornice, ili
b) kad pravila Međunarodnog privatnog prava upućuju na primenu prava jedne države
ugovornice.
Konvencija određuje kriterijume, kada se prodaja smatra međunarodnom, kao i uslove kada se
ona može primenjivati. Činjenica da strane imaju svoja sedišta u raznim državama ne uzima se u obzir
kad god to ne proističe iz ugovora ili prethodnog poslovanja između strana ili iz obaveštenja koje su
one dale u bilo koje vreme pre ili za vreme sklapanja ugovora. Ako jedna strana ima više sedišta,
uzima se u obzir sedište koje ima najčvršću vezu s ugovorom i njegovim izvršenjem. Područje
primene ne određuje kada se ugovor smatra međunarodnom kupoprodajom, već u čl. 3. daje negativnu
definiciju šta ne predstavlja prodaju (ugovor o isporuci robe koje se mora izraditi ili proizvesti i
ugovor o delu koji se poklapa sa ugovorom o prodaji).
Opšte odredbe Bečke konvencije
102
Prilikom tumačenja Bečke konvencije, treba voditi računa o njenom međunarodnom karakteru i
potrebi da se unapredi jedinstvenost (jednakost) njene primene i poštovanje savesnosti u u
međunarodnoj trgovini. Onu problematiku koja nije izričito rešena Bečkom konvencijom
(popunjavanje pravnih praznina), rešavaće se prema opštim načelima kojima je konvencija inspirisana.
Ako se pravne praznine ne mogu rešiti opštim načelima, Bečka konvencija upućuje na primenu onog
nacionalnog prava koje bi se primenjivalo na osnovu odredaba pravila Međunarodnog privatnog
prava. Prema Bečkoj konvenciji, izjave i druga ponašanja jedne strane tumačiće se u skladu s njenom
namerom, u slučaju kada je druga strana znala tu nameru, ili joj ona nije mogla biti nepoznata. U
slučaju da je ovo nemoguće primeniti, izjave i druga ponašanja jedne strane tumačiće se onako kako bi
ih razumno lice kao druga strana shvatila u istim okolnostima. Razumno lice je kvalifikovano lice koja
u međunarodnoj trgovini mora uložiti povećanu pažnju koja nije jednaka za sve trgovinske poslove.
Oblik (forma) ugovora
U pogledu oblika ugovora, Bečka konvencija stoji na stanovištu neformalnosti – ugovor o
prodaji ne mora se sklopiti niti potvrditi pismeno, niti je podvrgnut bilo kakvim drugim zahtevima što
se tiče oblika. On se može dokazati na bilo koji način, uključujući i svedoke. Međutim, ovo neće biti
primenjeno u slučaju kada bilo koja ugovorna strana ima svoje sedište u državi ugovornici koja
zahteva pisani oblik ugovora.
Isključenje primene Bečke konvencije
Bečka konvencija se ne primenjuje na ugovore u kojima se pretežni deo obaveza strane koja
isporučuje robu sastoji u obavljanju nekog rada ili pružanja nekih usluga.
Isto tako, ona se ne odnosi, osim ako konvencijom nije izričito drugačije predviđeno, na:
a) pravovaljanost ugovora, što se odnosi na bilo koju od odredaba ili običaja navedenih u
ugovoru;
b) dejstvo koje bi ugovor mogao imati na svojinu prodate robe.
Bečka konvencija se ne prmenjuje na odgovornost prodavca za smrt ili telesne povrede koje bi
roba uzrokovala bilo kom licu. Kako je osnovna karakteristika međunarodnih transakcija sloboda
ugovaranja, strane mogu isključiti primjenu Bečke konvencije ili odstupiti od njenih odredaba.
VI) UGOVOR O MEĐUNARODNOM TRGOVINSKOM POSREDOVANJU
Pojam
103
Ugovor o međunarodnom trgovinskom posredovanju je ugovor kojim se međunarodni
trgovinski posrednik obavezuje da će drugu ugovornu stranu, svog nalogodavca, komitenta,
dovesti u vezu sa nekim trećim licem, po pravilu iz zemlje u kojoj nije sedište nalogodavca, u cilju
zaključenja nekog privrednog ugovora iz oblasti spoljnotrgovinskog prometa roba ili usluga, a
nalogodavac se obavezuje da će posredniku platiti proviziju. Nalogodavac može opozvati nalog za
posredovanje i nije u obavezi da pregovara sa trećim licima koje je našao posrednik, niti da sa njima
sklopi ugovor pod uslovima koje je saopštio posredniku, ali odgovara za štetu posredniku, ako je
postupio protivno savesnosti i poštenju.
Vrste posredovanja
Međunarodnim trgovinskim posredovanjem u užem smislu smatra se posao međunarodnog
tzv. mešetarenja, tj. dovođenje u vezu dva lica u cilju zaključenja nekog međunarodnog
privrednog ugovora. Međutim, u širem smislu, pod međunarodnim posredovanjem
podrazumevamo i poslove uvoza radi ponovnog izvoza, bilo u neizmenjenom ili promenjenom
stanju, zatim uvoz robe iz inostranstva i izvoz iste količine druge robe iz istog tarifnog broja,
kupovina robe u inostranstvu i njena neposredna prodaja uinostranstvu itd. Međunarodno
posredovanje može biti: trgovinsko posredovanje pri obavljanju poslova kupovine i prodaje roba,
vršenju usluga, transporta i sl., kao i berzansko posredovanje na berzi. Poslove međunarodnog
trgovinskog posredovanja možemo svrstati u tri grupe:
1) Obavljanje u ime i za račun firme poslova koji prethode zaključivanju
ugovora, kao što su prikupljanje podataka o stanju na tržištu, ispitivanje ponude i tražnje i
kretanja cena i sl;
2) Dovođenje u vezu inostrane firme sa domaćom privrednom organizacijom radi zaključenja
međunarodnog ugovora, pri čemu posrednik ne zastupa ni jednu stranu, niti zaključuje
ugovore; i
3) Poslovi koji se odnose na izvršenje ugovora, dakle poslovi oko posredovanja, rezervisanja
transportnih sredstava, carinjenja i sl., s tim što posrednik nije dužan da vodi računa o tome
da li ugovorne strane ispunjavaju svoje obaveze.
Zaključenje ugovora o međunarodnom trgovinskom posredovanju
Kod ovog ugovora se kao ugovorne strane pojavljuju spoljnotrgovinski posrednik i njegov
nalogodavac (komitent). Međunarodnim posredničkim poslovima, po pravilu, bave se
spoljnotrgovinska posrednička preduzeća i društva, kao i trgovinske agencije. Ugovor je neformalan i
104
može se zaključiti u bilo kojoj formi: usmeno, pismeno, telefonom, itd. On je i dvostanoobavezan i
teretan.
Obaveze međunarodnog posrednika
Međunarodni posrednik je obavezan da postupa sa pažnjom dobrog privrednika, zatim da vodi
posrednički dnevnik i izda posrednički list, da izda zaključnicu, kao dokaz o zaključenom poslu, da
čuva poslovnu tajnu, da daje potrebna obaveštenja nalogodavcu, kao i da čuva dokaze koji su od
interesa za ugovorne strane, sve dok one ne izvrše svoje obaveze.
Obaveze nalogodavca
Nalogodavac ima obavezu plaćanja naknade (provizije) za učinjenu uslugu, kao i naknade
troškova koji su ugovoreni.
VII) UGOVOR O MEĐUNARODNOM TRGOVINSKOM ZASTUPANJU (AGENTURI)
Pojam
Kod ugovora o međunarodnom trgovinskom zastupanju (agenturi), zastupnik (agent) se
obavezuje, da će u ime i za račun nalogodavca zaključiti jedan ili više međunarodnih privrednih
ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati proviziju. Nalogodavac
može na istom području imati više zastupnika, ali zastupnik ne može, bez pristanka nalogodavca, na
istom području i za istu vstu poslova raditi za još nekog nalogodavca.
Razlike između ugovora o međunarodnom posredovanju i međunarodnom trgovinskom zastupanju
Razlike su sledeće: posrednik se bavi samo posredovanjem, a zastupnik je ovlašćen i da
zaključuje ugovore; posrednik ugovore zaključuje u svoje ime i za svoj račun, a zastupnik u ime i za
račun nalogodavca; veza između zastupnika i nalogodavca je trajnija, dok se veza posrednika i
nalogodavca završava dovođenjem nalogodavca u vezu sa trećim licem.
Vrste zastupanja
1) Unutrašnje i međunarodno zastupanje;
2) Opšte (generalno) i specijalno (posebno) zastupanje. Ovde se pravi razlika, zavisno od toga da
li je zastupnik ovlašćen da trajno zaključuje sve ili određene ugovore za nalogodavca na
105
teritoriji neke države ili da obavi određeni pravni posao (ili nekoliko tačno određenih poslova)
za nalogodavca;
3) Obično i del credere međunarodno zastupanje. Kod običnog zastupanja odgovornost
zastupnika je blaža, jer se odgovara za savestan i stručni izbor treceg lica, ali ne i za njegov
rad, dok del credere zastupnik garantuje za rad trećeg lica i dužan je da nalogodavcu
nadoknadi štetu zbog neizvršavanja obaveza trećeg lica;
4) Prema području obavljanja delatnosti: mesno (u jednom mestu); oblasno (u jednom širem
području); generalno (u jednoj ili više država);
5) Prema obimu ovlašćenja: posebno (odnosi se samo na određene pravne poslove) i opšte
(odnosi se na sve poslove);
6) Prema načinu obavljanja delatnosti – stalna, putujuća i kombinovana zastupništva.
Zastupanje inostranih firmi u domaćoj zemlji
Zastupanjem stranih lica smatra se obavljanje ovog posla u ime i za račun stranih lica. To
su poslovi koji prethode zaključivanju ugovora o kupovini i prodaji robe ili pružanju usluga,
zaključivanje tih ugovora i poslova koji se odnose na njihovo izvršavanje. Preduzeće koje zastupa
generalni zastupnik, obavezno je da obezbedi potrošni materijal, servis, pribor i rezervne delove za
održavanje uvezene opreme i trajnih dobara, u roku od najmanje tri godine od uvoza. Usluge
servisiranja može poveriti i drugom preduzeću, pravnom licu ili privredniku, ako je upisan u sudski
registar kod nadležnog organa.
Zaključivanje ugovora o međunarodnom trgovinskom zastupanju
Ugovor o međunarodnom trgovinskom zastupanju jednostrano obavezan i teretan posao, tako da
obe strane imaju prava i obaveze. Zaključuje se u pisanoj formi i evidentira kod nadležnog organa.
Obaveze i prava zastupnika
Zastupnik ima obavezu da zaključi jedan ili više ugovora za račun i u ime
nalogodavca, sa trećim licima, da se pridržava uputstava koje mu je dao nalogodavac, zatim da čuva
njegove interese, da ga obaveštava o svemu što je od značaja za konkretni posao, da čuva poslovne
tajne, da ga zastupa samo na određenoj teritoriji, da vodi knjige, da izdaje zaključnice pri sklapanju
ugovora sa trećim licem, da izvrsi obračun sa nalogodavcem, najčešće kvartalno, da drži
konsignaciono skladište iobavlja servis. Zastupnik ima pravo na proviziju, na naknadu troškova, na
avans i na zadržavanje uzoraka, modela i sl.
Obaveze nalogodavca
106
Nalogodavac ima obavezu da na raspolaganje zastupniku stavi dokumentaciju i potreban
materijal, neophodan za obavljanje posla, zatim da obavesti zastupnika da li prihvata ili odbija
zaključenje ugovora pripremljenog od strane zastupnika, da plati proviziju zastupniku, da plati
zastupniku troškove koje je ovaj napravio u korist nalogodavca ili po njegovom nalogu.
Prestanak ugovora
Ugovor o međunarodnom trgovinskom zastupanju na određeno vreme prestaje istekom tog
vremena.Ugovor na neodređeno vreme može biti raskinut krajem svakog tromesečja i moze biti
raskinut i bez otkaznog roka, ako za to postoji opravdan razlog, o cemu odlučuje sud.
Založno pravo
Zastupnik ima pravo zaloge na svotama koje je naplatio za nalogodavca, u cilju obezbeđenja
naplate svojih dospelih potraživanja nastalih u vezi sa ugovorom o zastupanju.
VIII) KOMISIONI POSAO U MEĐUNARODNOM POSLOVANJU
Pojam
Komisioni posao u međunarodnom poslovanju je ugovor kojim se komisionar obavezuje da u
svoje ime, a za račun komitenta, obavi jedan ili više poslova, a komitent se obavezuje da će
komisionaru za to platiti određenu naknadu – proviziju. Predmet ugovora moze biti prodaja i kupovina
robe, investicija, hartija od vrednosti, prevoz, osiguranje i sl.Prednosti za komitenta: može nabavljati
robu direktno od velikih proizvođača i pri tome plaćati manju cenu, može stupiti u odnos sa
preduzećima sa kojima ne želi da posluje javno, može doci do dela kupovne cene i pre nego sto se
roba proda.
Vrste ugovora o komisionu
1) Prodajni komision, gde komisionar preuzima na sebe obavezu da nastoji da
robu komitenta proda trećem licu;
2) Kupovni komision, gde se komisionar obavezuje da kupi određenu robu za
račun komitenta;
107
3) Komision u međunarodnom transportu, gde se komisionar obavezuje da, u svoje
ime, a za račun komitenta zaključi ugovor o međunarodnom prevozu robe sa vozarom
(vremenom se ova vrsta komisiona razvila u ugovor o međunarodnoj špediciji);
4) Komision sa klauzulom “star del credere”, gde se komisionar obavezuje da
zaključi ugovor sa trećim licem i da garantuje da će ono ispuniti obaveze iz
ugovora.
Zaključenje ugovora
Ugovor o komisionu se može zaključivati u bilo kojoj formi, ali je to najčešće pismena
forma. Ugovorne strane su komisionar i komitent. Predmet ugovora je prodaja robe, hartija od
vrednosti, pojedini bankarski poslovi, berzanski poslovi, zaključenje ugovora o prevozu itd. U
komisionom poslu postoje tri faze:
1) Komisionar zaključuje ugovor o komisionu sa komitentom, k o j i m u d a j e nalog da
obavi određeni posao;
2) Komisionar zaključuje ugovor sa trećim licem;
3) Obračun između komitenta i komisionara, gde komisionar prenosi ekonomsku dobit na
komitenta.
Obaveze i prava komisionara
Obaveze komisionara su: izvršavanje komitentovih naloga; zaključenje ugovora sa trećim
licima; zaštita komitentovih interesa; obaveštavanje komitenta o važnim pitanjima vezanim za
izvršenje naloga; čuvanje poslovne tajne; vođenje knjiga; obračun sa komitentom. Prava komisionara
su: pravo na proviziju i pravo na naknadu troškova.
Obaveze komitenta
Obaveze komitenta su: plaćanje provizije i plaćanje naknade troškova.
Založno pravo komisionara i odnosi sa trećim licima
Komisionar ima pravo zaloge na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu i pravo da
iz vrednosti tih stvari naplati svoja potraživanja, pre ostalih komitentovih poverilaca. Komitent ima
108
pravo da zahteva ispunjenje potraživanja iz posla koji je komisionar zaključio za njegov račun sa
trećim licem, kada mu ih komisionar ustupi.
Samostalno istupanje komisionara
U nekim slučajevima, komisionar ima pravo da sam kupi robu od komitenta ili mu proda
svoju, pri čemu komitent mora sa tim biti upoznat i saglasan. Komisionaru pripada tada pravo na
proviziju, bez obzira na njegovo samostalno istupanje.
IX) UGOVOR O MEĐUNARODNOM USKLADIŠTENJU ROBE
Pojam
Ugovor o međunarodnom uskladištenju robe je ugovor o trgovinskim uslugama, kojim se
skladištar obavezuje da primi i čuva određenu robu i preduzima potrebne ili ugovorene mere radi
njenog očuvanja u određenom stanju i da je na zahtev ostavioca ili drugog ovlašćenog lica preda, a
ostavilac se obavezuje da za to plati određenu naknadu. Skladišta služe smeštaju i čuvanju robe, a
doprinose i boljem snabdevanju tržišta.
Vrste skladišta
1) Javno skladište – tu se čuva roba svih deponenata, bez obzira na vrstu robe, osim kada je u
pitanju skladište specijalizovano samo za određene vrste robe. Javna skladišta mogu
obavljati i druge sporedne usluge, kao sto su zaključenje ugovora o međunarodnom prevozu
uskladištene robe, o osiguranju,obavljanje carinskih, sanitarnih i drugih formalnosti sa
robom. Zabranjeno im je da zaključuju ugovore o kupovini i prodaji robe, osim u izuzetnim
slučajevima (kvar robe) i uz znanje carinskih organa;
2) Carinsko skladište – zatvorena prostorija ili ograđeni pokriveni prostor namenjen smeštaju
carinske robe, gde se može smeštati uvozna neocarinjena roba, domaća roba, domaća
roba ocarinjena za izvoz i roba koja se provozi. Sva ova roba je pod carinskim
nadzorom;
3) Carinsko smestište – zatvorena prostorija ili ograđeni pokriveni ili nepokriveni prostor koji
preduzeću (ili drugom pravnom licu) služi za privremeni smeštaj uvozne neocarinjene robe
čiji je ono vlasnik;
4) Konsignaciono skladište - zatvorena prostorija ili ograđeni pokriveni ilinepokriveni prostor
koje otvara preduzeće registrovano za spoljnotrgovinski promet radi smeštaja uvozne
109
carinske robe u svojini stranih firmi sa kojima je zaključilo ugovor o konsignacionoj
prodaji, kao i robe na domaćem tržištu. Konsignaciono skladiste podrazumeva postojanje
ugovora o zastupanju strane firme. Roba je pod carinskim nadzorom. Obaveza plaćanja
carine nastaje kad roba napušta skladište i ide u slobodan promet;
5) Specijalizovana skladišta strane robe i robe domaće proizvodnje – mogu se otvarati u
lukama otvorenim za međunarodni saobraćaj u cilju snabdevanja stranih i domaćih plovnih
objekata i vazduhoplova;
6) Slobodne carinske prodavnice – mogu se otvarati na prelazima sa pasoškom i carinskom
kontrolom, a prodaju robe putnicima koji dolaze, odlaze ili su u tranzitu;
7) Slobodne zone – sastavni deo teritorije naše zemlje, gde važi poseban režim poslovanja i
gde se roba proizvodi pod posebnim pogodnostima – ne plaća se carina na opremu i
repromaterijal za proizvodnju robe koja je namenjena izvozu;
8) Carinske zone koje su deo carinskog područja, gde se primenjuju posebne mere carinskog
nadzora i olakšice u pogledu carinskog postupka. Otvaraju se u pomorskim lukama, rečnim
ili vazduhoplovnim pristaništima otvorenim za međunarodni saobraćaj. Tu se moze
obavljati i utovar, pretovar i uskladištenje neocarinjene robe koja se uvozi, domaće
ocarinjene i neocarinjene robe namenjene izvozu i robe koja se provozi, sortiranje, merenje,
pakovanje, itd.
Zaključenje ugovora o uskladištenju
Ovaj ugovor spada u neformalne ugovore. To je dvostrano teretni ugovor. Ugovor se smatra
zaključenim kada skladištar primi robu.Ostavodavac može podići robu i pre ugovorenog roka, a ako to
ne učini u ugovorenom roku ili po isteku od godinu dana kada rok nije ugovoren, skladištar ima pravo
da za njegov račun robu proda na javnoj aukciji, a u obavezi je da ostavodavca o toj nameri obavesti i
da mu da rok od najmanje 8 dana da robu podigne.
Obaveze skladištara i ostavodavca
Obaveze skladištara su: objavljivanje opštih uslova poslovanja; prijem robe na uskladištenje,
zavisno od slobodnih kapaciteta; čuvanje robe; vođenje poslovnih knjiga; izdavanje skladišnice (ona
najcesce ima dva dela – priznanicu (potvrda o pravu svojine na robi koja je u skladištu, a koristi se za
prenos prava svojine) i založnicu (varant, njime se roba može dalje zalagati radi dobijanja kredita i
sl.);č uvanje interesa deponenta i izvršavanje njegovih naloga; izdavanje robe.
Obaveze ostavodavca su isplata naknade skladištenja i naknada troškova.
110
Pravo zaloge i prodaje robe kod ugovora o uskladištenju
Pre svega, skladištaru pripada pravo zaloge dok se roba kod njega nalazi. On ima pravo da robu
proda, kada po isteku ugovorenog roka, deponent robu ne podigne, kada je roba u kvaru, kad deponent
nije izvršio obaveze prema skladištaru. Iznos dobijen prodajom dostavlja se deponentu, nakon odbitka
potraživanja skladištara.
X) MEĐUNARODNI UGOVOR O OSIGURANJU
Ugovor o osiguranju je takav ugovor na osnovu kojeg se jedna ugovorna strana (osiguravač) uz
naplatu određene cena (premije osiguranja), obavezuje da drugoj ugovornoj strani (ugovaraču) tj.
određenom licu (osiguraniku ) naknadi štetu do određene visine koja nastane na robi ili licima
(predmetu osiguranja), a koja se dogodi usled ugovorom predviđenih uzroka. Ova definicija ugovora o
osiguranju se odnosi i na imovinska osiguranja i osiguranja lica, prema kojoj se ugovarač osiguranja
obavezuje da plati određeni iznos organizaciji za osiguranje, a takođe se obavezuje da, ako se desi
događaj, koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili nekom trećem licu naknadu. Jedna od
karakteristika ovog ugovora je i njegova trajnost, što znači da ugovor traje duze vremena, sve dok je
osiguravač u obavezi da naknadi štetu.
Zakljucenje ugovora
Ugovor o osiguranju je konsesualni ugovor, tako da se može zaključiti i bez posebne forme. U
praksi se zaključuje pismenim putem uz izdavanje polise osiguranja. U našem pravu ugovor je
zaključen kad ugovaraci - osiguravač i ugovarač osiguranja, potpišu polisu osiguranja ili listu pokrića.
U polisi ili listi pokrića koju izdaje osiguravač, moraju biti navedeni podaci o sledećem: ugovorne
strane, osiguranik ili osigurano lice, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja, suma
osiguranja, period pokrića, datum izdavanja polise, potpisi ugovornih strana. Ako se ovaj ugovor
izmeni ili dopuni, pravi se dodatak polisi osiguranja (aneks). U praksi se može dogoditi da se umesto
polise izda sertifikat koji sadrži samo osnovne podatke o uslovima pod kojima se osiguranje obavlja.
Elementi ugovora o međunarodnom osiguranju su:
- ugovorne strane: osiguravač i ugovarač osiguranja. Mogu se pojaviti još i korisnik
osiguranja i osigurano lice. Pod osiguravačem se podrazumeva se osiguravajuće društvo, a
ugovarač osiguranja je lice koje je ugovorilo osiguranje i koje se obavezalo na plaćanje
premije osiguranja;
- korisnik osiguranja – pojavljuje se kada je osiguranje ugovoreno za neko treće lice;
- osigurano lice - lice kojem se može dogoditi određeni rizik zbog čijih posledica se
zaključuje osiguranje;
111
- predmet osiguranja - podrazumeva rizik koji preti nekoj imovini ili licu koji je pokriven
ugovorom o međunarodnom osiguranju;
- osigurani slučaj - budući neizvestan događaj koji je nezavisan od volje ugovornih strana i
koji je predviđen ovim ugovorom, a koji treba da nastupi da bi osiguravač imao obavezu da
naknadi štetu;
- osigurana suma ili suma osiguranja - najveći mogući novčani iznos naknade koji treba da
bude isplaćen osiguraniku kad nastupi osigurani slučaj. Osigurana suma ne moze da pređe
vrednost osigurane imovine, a kod ličnog osiguranja ona je predviđena ugovorom;
- premija osiguranja - novčani iznos koji osiguranik plaća osiguravaču unapred, prilikom
zaključenja ugovora odjednom ili na rate.
Vrste međunarodnog osiguranja:
- međunarodno transportno osiguranje gde razlikujemo: - međunarodno osiguranje robe-
kargo osiguranje robe - podrazumeva se osiguranje robe i prtljaga koji se prevoze u
pojedinim vidovima međunarodnog transporta na osnovu ugovora o međunarodnom
prevozu; - međunarodno osiguranje prevoznih sredstava (kasko osiguranje) obuhvata
osiguranje pomorskih brodova, rečnih brodova i drugih objekata u međunarodnim vodama;
- međunarodno osiguranje robe u pomorskom transportu - osiguranje robe kod većine
zemalja spada u dobrovoljno osiguranje;
- osiguranje imovine, osiguranje lica i osiguranje od odgovornosti:
- osiguranje imovine je osiguranje stvari i prava koji čine imovinu jednog lica
- osiguranje lica je osiguranje života i od nesrećnog slučaja
- osiguranje od odgovornosti - postoji u slučaju kada se neko lice osigura od odgovornosti za
štetu koja može da nastane od opasnih stvari ili delatnosti;
- dobrovoljno i obavezno osiguranje
- obavezno osiguranje je ono gde su osiguranici obavezni da zaključe ugovor o osiguranju,
jer ih na to obavezuje zakon (osiguranje putnika u međunarodnom javnom prevozu)
- dobrovoljno osiguranje - nije obavezno (osiguranje imovine, osiguranje lica i osiguranje od
odgovornosti).
Obaveze osiguravača su sledeće: obavljanje opštih uslova osiguranja, izdavanje polise
osiguranja, isplata naknade iz osiguranja. Obaveze ugovarača osiguranja su: obaveza prijavljivanja
osiguravaču svih okolnosti koje su bitne za ocenu rizika, čuvanje predmeta osiguranja, plaćanje
premije od međunarodnog osiguranja, obaveštenje o promenjenim okolnostima, spasavanje osigurane
stvari u cilju otklanjanja štete ili smanjenja štete, prijavljivanje nastale štete istog dana kada je saznao.
Ugovor o osiguranju najčešće prestaje ispunjenjem, protekom ugovorenog roka, ako je zaključen na
određeno vreme, sporazumnim raskidom.
XI) MEĐUNARODNI UGOVOR O LIZINGU
112
Međunarodni ugovor o lizingu je posebna vrsta ugovora u kojem se jedna ugovorna strana –
davalac lizinga, obavezuje da ustupi određenu stvar na korišćenje i da obavi određene radnje. Razlikuje
se od ugovora o zakupu, jer se zakupodavac ne lišava svojine na svojoj stvari, dok je kod lizinga to često
situacija. Razlikuje se od ugovora o prodaji, jer se kod prodaje javlja i prenos svojine na stvari, dok kod
lizinga u momentu zaključenja to nije slučaj. Bitno je da davalac određenu stvar ustupi na privremeno
iskorišćavanje primaocu lizinga koji se nalazi u nekoj drugoj zemlji. Jedna od najčešćih podela lizinga
je na: međunarodni finansijski lizing i međunarodnioperativni lizing itd.
Vrste međunarodnog lizinga:
1) Prema osobinama: - Međunarodni lizing potrošnih dobara,- Međunarodni investicioni
lizing, - Međunarodni lizing pokretnih i nepokretnih stvari.
2) Prema dužini trajanja ugovora: - Kratkoročni, - Dugoročni.
3) Shodno položaju davaoca međunarodnog lizinga: - Lizing preko lizing društva, -
Međunarodni koncern lizing, - Proizvođački lizing, - Međunarodni proizvodno – finansijski
lizing, - „Sale-and-lease-back“ lizing.
Međunarodni ugovor o lizingu se smatra specijalnim ugovorom međunarodnog
privrednog prava. Postoje shvatanja da je ugovor o međunarodnom lizingu mešovit ugovor i da se u
njemu nalaze elementi drugih međunarodnih ugovora, npr. ugovor o zakupu, prodaji i krediti. Značaj
ugovora o međunarodnom lizingu u privredi je što omogućava pribavljanje savremene opreme i drugih
stvari određenim privrednim subjektima, koji često nemaju dovoljno finansijskih sredstava da ih
nabave. Njihov značaj je u tome što korisnik ovog ugovora može da se koristi savremenom tehničkom
opremom i tehnologijom i omogućava mu se da u oblasti nauke, tehnike stiče potrebna znanja.
Međunarodni ugovor o lizingu je dvostruko obavezan ugovor. Obaveze davaoca međunarodnog
lizinga su ustupanje stvari, tj. opreme korisniku lizinga na korišćenje, a uz plaćanje određene cene
zakupa. Davalac međunarodnog lizinga ima obavezu održavanja i servisiranje objekata lizinga,
zamene istrošenih stvari. Davalac međunarodnog lizinga je obavezan da obuči stručni kadar primaoca
lizinga. Osnovna obaveza korisnika međunarodnog lizinga je da plaća naknadu, tj. zakupninu u skladu
sa međunarodnim ugovorom o lizingu. Najčešće se ugovara plaćanje naknade za korišćenje lizing
dobra na šest meseci ili godina dana unapred. Korisnik je, takođe, obavezan da iskorišćava lizing
objekta na dogovoreni način i uskladu sa namenom. Takođe, on snosi troškove transporta kao
itroškove osiguranja, plaćanja taksi, itd.
XII) UGOVORI O MEĐUNARODNOM PREVOZU
113
Ugovorom o međunarodnom prevozu se obavezuje međunarodni prevozilac da preveze na
određeno mesto, do druge države, neko lice ili neku stvar, a pošiljalac se obavezuje da za to isplati
naknadu međunarodnom prevoziocu - vozarinu, prevozninu. Opšta karaktreristika ugovora o
međunarodnom prevozu je da su to ugovori koji imaju za predmet obavljanje međunarodnih
transportnih usluga, odnosno, prevoz stvari (robe) i prevozu lica (putnika) iz jedne u drugu zemlju i da
se kao ugovorne strane osim pošiljaoca i prevoznika pojavljuje i primalac robe, ako je u pitanju prevoz
stvari. Pošiljalac je lice koje daje na prevoz određenu robu ili stvar, i može da bude fizičko ili pravno
lice. Međunarodni prevoznik – vozar je lice koje obavlja transportnu uslugu kao svoju delatnost.
Obaveza prevozioca u linijskom saobraćaju: dužan je da redovno i uredno održava objavljenu liniju i
da primi na prevoz svako lice i svaku stvar kada ispunjava uslove koji su određeni opštim uslovima.
Pošiljalac (putnik) može da odustane od međunarodnog ugovora o prevozu i pre nego što je započeto
njegovo izvršenje, ali je u tom slučaju dužan da naknadi štetu koju bi vozar pretrpeo. Visina naknade
za prevoz ne može biti ugovorena u većem iznosu od onog iznosa koji je određen tarifom. Ugovori o
međunarodnom prevozu imaju veliki ekonomski značaj jer doprinose boljem poslovanju privrednih
subjekata a i boljem snabdevanju određenim robama pravnih i fizičkih lica.
XIIa) UGOVOR O MEĐUNARODNOM PREVOZU ROBE U POMORSKOJ PLOVIDBI
Ugovor o prevozu robe u pomorskoj plovidbi podrazumeva takav ugovor, gde se jedna
ugovorna strana - brodar, obavezuje da će izvrsiti prevoz robe pomorskim putem sa mesta ukrcaja do
mesta iskrcaja, a krcatelj sa obavezuje da će za to platiti određenu naknadu - vozarinu. Razlikujemo 2
oblika pomorske plovidbe:
slobodna plovidba - to su brodovi koji nemaju vozni red već idu od luke do luke u potrazi za teretom.
Ovi brodovi obično prevoze jednoličnu rinfuznu robu, brodski prostor se ekonomicnije koristi,
troškovi vozarine su niži;
linijska plovidba- to su brodovi sa voznim redom, povezuju luke većeg opsega i koje imaju razvijenu
industriju, tako da u takvim lukama imaju obezbeđen teret za ukrcavanje.
Plovidba koja se obavlja u okviru jedne države naziva se kabotaža i ona je rezervisana za
domaću mornaricu.
Pomorski agent pomaže brodaru u pronalaženju tereta, tj. prevoza robe u određenom
vremenskom periodu i za određeni put, a imaocu tereta da pronađe odgovarajućeg brodara koji moze
da izvrši prevoz robe.
Lučki agent obavlja u ime i za račun brodara sve poslove u vezi sa: prihvatanjem i otpremanjem
brodova, u vezi pripreme broda za ukrcavanje i istovar robe, obavljanje zdravstvene i veterinarske
kontrole robe, carinske kontrole itd. On za to naplaćuje proviziju od vozarine ili u odgovarajućem
procentu iz ugovora. Vrste ugovora su:
114
- ugovor o međunarodnom plovidbenom poslu - gde se brodar obavezuje da za naručioca
obavi uslugu transporta;
- ugovor o međunarodnom čarteru - gde se brodar obavezuje o prevozu robe i to celim
brodom, jednim delim broda ili određenim brodskim prostorom, a naručilac se obavezuje
da za to plati zakupninu za brod.
Kod brodskog ugovora javljaju se određeni podoblici: ugovor o najmu broda u celosti, o zakupu
broda bez posade i opreme, vremenski čarter, podčarter, brodarski ugovor na putovanje. I kod ovih
ugovora brodar naplaćuje određenu vozarinu imaocu tereta.
Smatra se da je ugovor o međunarodnom pomorskom prevozu neformalan. Bitni elementi
ugovora su: ugovorne strane (brodar i krcatelj), predmet ugovora i vozarina.
Obaveze brodara su: - priprema slobodnog broda za plovidbu, - primanje robe radi prevoza, kad
god ima raspoloživ prostor na brodu, - davanje garancije o sposobnosti broda za plovidbu, klasu broda
i nosivost. Brodar je dužan da izda prevoznu ispravu - teretnicu, konosman i na taj način potvdi prijem
robe na brod. Brodar može ugovorom da preuzme obavezu ukrcaja ili iskrcaja robe, s tim da to mora
uraditi u vremenu koje je predviđeno ugovorom. Vreme, u kome ima izvršiti ukrcaj, tj. iskcaj robe, a
za koji se ne plaća naknada brodaru, zove se stojnica. Kad krcatelj i primalac ne uspeju da izvrše
ukrcaj u predviđenom vremenu, nastupaju prekostojnice.
Brodar odgovara za svako ostećenje, gubitak ili manjak robe koju je primio na međunarodni
prevoz sve do njene predaje. On ne odgovara za štete koje bi nastale usled više sile, ratnih događaja,
pomorske nezgode, požar i iz bilo kojih drugih razloga koje ne potiču iz krivice brodara.
Obaveze krcatelja su da preda robu na prevoz, ukrcaj robe, pružanje podataka brodaru, plaćanje
vozarine. Obaveze primaoca su da vrati teretnicu brodaru, da robu iskrca sa broda i da plati vozarinu,
ukoliko nije drugačije predviđeno ugovorom.
XIIb) UGOVOR O MEĐUNARODNOM KOMBINOVANOM PREVOZU ROBE
Ugovor o međunarodnom kombinovanom prevozu robe je posebna vrsta ugovora gde se
organizator obavezuje da preveze određenu robu od mesta otpreme do mesta dopreme sa najmanje dva
prevoza, sa jedinstvenom ispravom i odgovornošću, a naručilac se obavezuje da za to plati određenu
prevozninu. Kombinovani prevoz je daleko ekonomičniji, racionalniji, brži i sigurniji a pri tom se
koriste i savremena transportna sredstva kao što su: kontejneri, palete, “Ro-Ro” (roll-on-roll-of) ,
”Lo-Lo” (lift-on-lift-off ) itd.
Postoji više oblika odgovornosti organizatora međunarodnog kombinovanog prevoza i to:
- jedinstvena odgovornost-organizator kombinovanog prevoza odgovara nezavisno od pravila o
odgovornosti koja su propisana za pojedinačne vozare. Ovde je teško utvrditi gde je šteta nastala;
115
- mrežasta odgovornost - organizator kombinovanog prevoza odgovara po propisima prevozioca
na čijem je delu puta šteta nastala. Ovde organizator nadoknađuje štetu tačno u obimu u kojem se on
može regresirati od prevozioca.
- mešovita odgovornost - predstavlja kombinaciju prethodne dve odgovornosti, prema kojem, ako
bi se moglo ustanoviti na kom delu puta je nastala šteta, primenjivao bi se sistem mrežaste
odgovornosti, a ukoliko se to ne bi moglo učiniti, primenjivao bi se sistem jedinstvene odgovornosti
organizatora kombinovanog prevoza.
Prema Konvenciji UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe,
reguliše se i gubitak robe, te se smatra da, ako roba nije isporučena u roku od 90 dana od dana kada je
trebala biti isporučena smatra se izgubljenom. Navedena Konvencija predviđa i postupak prigovora i
tužbe, tj. prilikom prijema robe od prevozioca, primalac može zajedno sa vozarom utvrdi stanje robe
posle obavljenog prevoza i sačini zapisnik. U slučaju da prevozilac odbije da potpiše zapisnik o
utvrđenom stanju, primalac je tada obavezan da stavi pismene prigovore na gubitak i ostećenje robe.
XIIc) UGOVOR O MEĐUNARODNOM TRANSPORTU ROBE UNUTRAŠNJIM PLOVNIM
PUTEVIMA
Ugovorom o međunarodnom transportu robe unutrašnjim plovnim putevima se prevozilac u
rečnom, jezerskom ili kanalskom saobraćaju obavezuje da, uz nagradu, preveze robu iz jednog mesta u
drugo, na teritoriji države koja je različita od one u kojoj je prevoz započeo.
Nema opštih međunarodnih pravila kojima je uređena ova vrsta prevoza, ali postoje
međunarodni ugovori koji uređuju ovaj način prevoza pojedinim rekama na kojima se odvija
međunarodni prevoz robe (za Dunav, Rajnu i sl).
Plovidba Dunavom je uređena Bratislavskim sporazumima (1955, 1968, 1970, 1972), koje su
zaključila brodarska preduzeća iz država kroz koje protiče Dunav. Sporazumi se sastoje iz sporazuma
o opštim uslovima prevoza, sporazuma o jedinstvenim tarifama i sporazuma o remorkiranju, pomoći u
slučaju havarija i agencijskim poslovima. Važno je imati u vidu da Bratislavski sporazumi obavezuju
samo brodarska preduzeća, ali ne i korisnike prevoza. Korisnici prevoza se obavezuju ovim
sporazumima na osnovu ugovora o prevozu koje zaključuju sa brodarima.
Na sličan način su uređeni i odnosi u pomorskom prevozu Rajnom, posebnim sporazumima koje
su zaključili brodari koji se bave tim prevozom.
Tek 2000. godine je izvršena unifikacija međunarodnih pravila o pomorskom prevozu,
usvajanjem Konvencije o ugovoru o prevozu robe u unutrašnjoj plovidbi u Budimpešti. Kod nas su
pitanja prevoza robe u unutrašnjoj plovidbi uređena Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi od
1988. godine, koji je više puta izmenjivan i dopunjavan. Dakle, radi se o zakonu koji je donet u bivšoj
116
Jugoslaviji i koji je modifikovan, nakon njenog raspada, ali je jasno da su neophodne njegove izmene i
dopune, u skladu sa promenjenim okolnostima.
Osnovni dokument u prevozu unutrašnjim morskim vodama je tovarni list i to je zapravo
posledica korišćenja tog dokumenta u železničkom saobraćaju. Tovarni list izdaje brodar koji
preuzima obavezu prevoza, a potpisuje ga i krcatelj. Tovarni list je dokaz da je određena roba
primljena na prevoz i da je zaključen ugovor o prevozu, pod opštim uslovima navedenim u tovarnom
listu. Tovarni list prati robu tokom celog prevoza. Tovarni list se u praksi izdaje u više primeraka.
Prema dunavskim pravilima, tovarni list se izdaje u šest primeraka, od kojih original prati robu u toku
celog prevoza, jedan duplikat se predaje pošiljaocu i uz to se izdaju četiri kopije tovarnog lista.
Prema Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, tovarni list mora da sadrži mesto i datum
izdavanja tovarnog lista, mesto i datum preuzimanja robe, imena i adrese pošiljaoca i prevozioca,
mesto iskrcavanja, naziv primaoca, podatke o robi.
Tovarni list nema svojstvo vrednosnog papira i on je potvrda zaključenog ugovora o prevozu
robe i predaji robe na prevoz. Tovarni list se koristi za prevoze manjih količina robe, na kraćim
relacijama. Zbog toga je uobičajeno da se tovarni list izdaje kod prevoza denčanih pošiljki.
Ukoliko se prevoze veće količine robe, na primer celim šlepom, onda se prava i obaveze
ugovornih strana utvrđuju posebnim ugovorom, a kao dokument o prevozu se izdaje teretnica, kao
dokaz o zaključenom ugovoru. Teretnica u prevozu robe unutrašnjim plovnim putevima ima isti
karakter kao i u pomorskom prevozu robe. Ona jeste hartija od vrednosti i imaocu teretnice daje pravo
raspolaganja robom na koju glasi teretnica.
Teretnicu izdaje brodar, na zahtev krcatelja, a ukoliko krcatelj to ne zahteva, onda brodar i
krcatelj mogu da zahtevaju da im se izda tovarni list.
U teretnici koja se izdaje na ime mora da bude navedeno da se radi o teretnici, i to zbog toga
što u unutrašnjoj plovidbi postoji i tovarni list kao dokument o prevozu robe unutrašnjim plovnim
putevima. Teretnica se sačinjava na osnovu podataka koje daje krcatelj, ukoliko postoji sumnja u
tačnost tih podataka ili dokazi da teret nije u dobrom stanju, brodar može da unese napomene kojima
se to konstatuje.
Pored tovarnog lista robu u prevozu unutrašnjim vodenim putevima prate i druga dokumenta
koja se odnose na robu, kao što su carinske, sanitarne i slične isprave.
Ne postoje jedinstvene tarife za prevoz robe unutrašnjim vodenim putevima. Visinu tarife
utvrđuju preduzeća koja se bave tim prevozom, pa tarifa zavisi od konkurencije na tržištu, ali i
sposobnosti pojedinih preduzeća.
Prevoznici u međunarodnom prevozu unutrašnjim plovnim putevima odgovaraju za štetu koja
nastane u toku prevoza, od trenutka prijema do predaje robe označenom primaocu. Prema Zakonu o
pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, brodar ne odgovara za oštećenje, manjak, gubitak robe ili docnju u
predaji tereta, ako dokaže da su ti događaji nastali iz razloga koji nisu mogli da se otklone. Dakle, i u
prevozu unutrašnjim plovnim putevima, pretpostavlja se subjektivna odgovornost brodara.
117
Šteta se utvrđuje na način koji je unapred utvrđen sporazumom prevozioca i korisnika
prevoza, a u njenom utvrđivanju, kao i u pomorskom prevozu učestvuju posebni stručnjaci, havarijski
komesari. O utvrđenoj šteti se sastavlja zapisnik u kome se ističe razlog nastanka štete i njena visina. I
u prevozu robe unutrašnjim plovnim putevima postoje određena ugovorna isključenja odgovornosti za
štetu; dakle, ta isključenja se utvrđuju ugovorom između prevoznika i naručioca. Za zakašnjenje u
isporuci robe brodar odgovara najviše do visine vozarine.
XIId) MEĐUNARODNI PREVOZ ŽELEZNICOM
Opšte napomene
Međunarodni prevoz železnicom je najpotpunije uređen međunarodnim ugovorima, što je
normalna posledica najdužeg perioda razvoja i trajanja, kao i značaja železničkog prevoza robe i
putnika. Ugovorom o međunarodnom železničkom transportu železnica se obavezuje da preveze robu
ili putnike, uz naknadu, od otpremne do uputne železničke stanice, s tim da se prevoz odvija na
teritoriji od bar dve države. Pri tome nije nužno da otpremna i uputna stanica budu u dve države, mada
je to najčešći slučaj. Međunarodni prevoz je i onaj u kome se makar u tranzitu koristi teritorija druge
države.
Uslov da se neki prevoz robe smatra međunarodnim je da je roba predata na prevoz po
međunarodnom tovarnom listu koji podrazumeva prevoz od otpravne do usputne stanice. Pored toga,
roba mora da se prevozi preko teritorija država koje su članice Međunarodne konvencije o
međunarodnim prevozima železnicom (COTIF) od 1980. godine. Prevoz mora da se vrši na prugama
koje su navedene u spisku pruga koji vodi Centralni biro za međunarodne prevoze na železnicama.
Izvori prava o međunarodnom prevozu robe železnicom
Međunarodni železnički saobraćaj je prvi put uređen Međunarodnom konvencijom o prevozu
robe železnicom od 1890. godine (CIM). Ova konvencija je više puta menjana i dopunjavana. Danas je
prevoz putnika i robe železnicom uglavnom uređen Konvencijom o međunarodnim prevozima
železnicama (COTIF). Ta konvencija ima dva dodatka: Jednoobrazna pravila o ugovoru o
međunarodnom železničkom prevozu putnika i prtljaga i Jednoobrazna pravila o ugovoru o
međunarodnom prevozu robe železnicama.
Obaveze železnice
Obaveze prevoza železnicom su specifične. Za razliku od drugih vidova transporta, kod
železničkog transporta je važno zapaziti da je železnica dužna da vrši prevoz robe i putnika, ako se
118
pošiljalac pridržava pravila Konvencije i ako je prevoz moguć redovnim prevoznim sredstvima.
Železnica može da se oslobodi obaveze prevoza samo ako je prevoz sprečen okolnostima na koje
železnica ne može da utiče. Železnica mora da primi na prevoz robu u železničkoj stanici koja
raspolaže odgovarajućim sredstvima za utovar, istovar ili pretovar robe koja se predaje na prevoz.
Prema tome, železnica mora da primi na prevoz robu koja prema normalnim kapacitetima
železnice može da se preveze i ako roba zadovoljava zahteve međunarodnog železničkog saobraćaja.
Ti zahtevi se, posebno, odnose na oblik robe, njenu zapreminu, odnosno gabarite, težinu. Pri tome,
procena kapaciteta železnice za prevoz robe se ne zasniva samo na mogućnostima transportnih kola,
nego i na drugim kapacitetima železnice: postojanju opreme za utovar, nosivosti pruga i mostova,
kapacitetima stanica itd. Zato železnica nije u obavezi da primi na prevoz robu izuzetne težine po
komadu, ako ne raspolaže odgovarajućim dizalicama za utovar u otpremnoj i istovar u uputnoj stanici,
ili za pretovar ako je on obavezan. Da bi se obezbedilo informisanje potencijalnih korisnika prevoza
železnicom, železnica objavljuje poseban imenik u kome navodi kapacitete koji stoje na raspolaganju
u stanicama.
Kad interesi bezbednosti saobraćaja zahtevaju da se saobraćaj na određeno vreme prekine,
železnica o tome mora da obavesti preko sredstava informisanja. Ako prekid traje duže od mesec dana,
železnica je dužna da obavesti Biro za međunarodne prevoze, koji obaveštava železnice drugih država.
Ovaj sistem obaveštavanja ima za cilj da obezbedi sigurnost korisnika železničkog prevoza i železnica
i ako to železnica propusti da uradi, može biti tužena za naknadu štete koja je zbog toga nastala.
Železnica ima obavezu da čuva robu koju primi na prevoz. Pošiljalac, u suštini, postaje
poverilac železnice od trenutka kad preda robu na prevoz do trenutka kad železnica tu robu preda
primaocu u uputnoj stanici.
Železnica je dužna da prevozi robu koju je primila radi prevoza po redosledu prijema. Ako
nadležne vlasti zahtevaju prioritet u pogledu redosleda transporta robe, strana čiji je redosled narušen
ne može da podnese tužbu, osim ako je železnica već primila na prevoz njegovu robu.
Tarifu za prevoz robe samostalno uređuju pojedine države i konvencija u tom pogledu ne
nameće bilo kakva ograničenja. Međutim, tarife se primenjuju samo ako su na snazi u trenutku
zaključenja ugovora o prevozu robe železnicom.
Prevoz zeleznicom se može klasifikovati prema više kriterijuma:
a) Kolski prevoz podrazumeva da se roba prevozi po jednom tovarnom listu u količinama koje
su iznad 5.000 kg. Ovaj način se može primeniti i za manje količine robe, ali pod uslovom da
se plati tarifa predviđena za najmanje 5.000 kg. robe
b) Denčane (komadne) pošiljke su one koje su lakše od 5.000 kg i takođe se predaju po jednom
tovarnom listu;
119
c) Sporovozna pošiljka je uobičajen način prevoza robe železnicom, bez obzira da li se odnosi
na kolske ili denčane pošiljke. Ovakva roba se predaje na prevoz železnici po tovarnom listu
za sporovoz;
d) Brzovozna pošiljka se predaje na železnicu po tovarnom listu za brzovoz i podrazumeva
kraće vreme trajanja prevoza. Naravno, za ovakve pošiljke se naplaćuje tarifa koja je viša za
50% od sporovozne. Ovakav način prevoza se, uglavnom, primenjuje kad se radi o hitnim
prevozima ili o prevozu robe na koju može da utiče vreme trajanja transporta;
e) Ubrzana brzovozna pošiljka podrazumeva maksimalno moguću brzinu prevoza i roba se
predaje železnici po tovarnom listu za brzovoz sa naznakom da se radi o ubrzanom brzovozu.
I za ovaj način prevoza robe železnicom povećava se uobičajena tarifa za prevoz i to
dvostruko.
Kad je reč o brzovoznoj pošiljci železnica je dužna da izvrši otpremu robe u roku od 12 sati od
trenutka prijema robe; ako se radi o sporovoznoj pošiljci rok za otpremu je jedan dan. U pogledu
prevoza, kod brzovozne pošiljke u prevozu roba mora da se transportuje najmanje 300 tarifnih
kilometara dnevno, a kod sporovozne pošiljke 200 kilometara. Takođe, konvencijom su predviđeni
kratki rokovi isporuke robe po stizanju u uputnu stanicu, ali oni ne teku ako je zadržavanje robe
nastupilo zbog obavljanja carinskih, poreskih, sanitarnih i drugih formalnosti, kao i za svako
zadržavanje u toku prevoza do koga nije došlo usled krivice železnice.
U slučaju smetnje koja nastane za prevoz robe, železnica mora da odluči da li je neophodno da o
nastaloj smetnji obavesti pošiljaoca i zatraži njegov nalog za postupanje ili da robu preveze drugim
putem ako on postoji. Pošiljalac izvešten o smetnji može da raskine ugovor, ali u bilo kom od
navedenih slučajeva on je dužan da plati vozarinu shodno pređenom putu robe, kao i sve druge
troškove koji su tarifama predviđeni. Pošiljalac se može osloboditi ove obaveze samo ako je do
prekida prevoza došlo zbog krivice železnice.
Obaveze i prava pošiljaoca
Osnovna obaveza pošiljaoca je da robu preda na prevoz u urednom pakovanju u skladu sa
pravilima za tu vrstu robe, uz ispravno popunjen tovarni list i da plati cenu prevoza, u skladu sa
tarifama za vrstu prevoza i vrstu robe koja se prevozi.
Pošiljalac ima pravo da izmeni ugovor o prevozu, na nekoliko načina:
1) može da zahteva da se roba zaustavi na prevoznom putu, u nekoj od stanica;
2) može zahtevati odlaganje isporuke robe;
3) može da naloži da se roba izda drugom primaocu, različitom od onog označenog u
tovarnom listu;
120
4) može izdati nalog da se roba izda u nekoj od usputnih stanica umesto u onoj koja je
označena u tovarnom listu;
5) može da zahteva da se roba vrati u otpravnu stanicu.
Uz ove izmene ugovora, koje se direktno odnose na prevoz robe, pošiljalac može, ako to nije u
suprotnosti sa pravilima otpravne železnice, da traži i izmenu odredaba ugovora kojima je uređeno
plaćanje vozarine ili pouzeće pri predaji robe:
1) on može da zahteva da se za izdavanje robe naplati pouzeće iako to nije bilo predviđeno
tovarnim listom;
2) može da smanji ili napusti pouzeće ako je bilo predviđeno ili da poveća njegov iznos;
3) može da izmeni uslove u pogledu obaveza plaćanja vozarine i troškova (npr, da ih prebaci
na pošiljaoca).
Izmene ugovora po zahtevu pošiljaoca mogu da se vrše samo za pošiljku u celini, a ne mogu se
odnositi samo na neke delove pošiljke. Izmene ugovora se podnose na posebnom obrascu,
predviđenom konvencijom, uz predočavanje duplikata tovarnog lista. Iz toga proizlazi da se one mogu
tražiti samo u otpravnoj stanici i te izmene se unose na duplikat tovarnog lista, na isti način kako se i
tovarni list prima, overavanjem žigom otpravne stanice i unošenjem datuma izmena.
Izmene ugovora o prevozu su moguće samo dok se roba nalazi u prevozu i pošiljalac ne može
menjati ugovor nakon što železnica preda tovarni list primaocu. I primalac ima pravo na izmene
ugvora o prevozu, pod uslovom da pošiljalac nije obaveza da plati troškove prevoza u uputnoj državi i
ako je to pravo primaoca izričito navedeno u tovarnom licu. U tom slučaju, i primalac ima pravo da
zahteva da se roba zaustavi na putu prevoza, da se odloži izdavanje robe, da se roba izda u nekom
drugom licu, a ne onom koje je naznačeno kao primalac u tovarnom listu. Takođe, primalac ima pravo
da zahteva da se carinske i druge formalnosti obave u njegovom prisustvu. Primalac ima pravo da
podnese ove zahteve za izmenu ugovora o prevozu tek kad roba pređe granicu i nalazi se u uputnoj
državi. Primalac ima i pravo da promeni način transporta robe i da zahteva da se prevoz vrši
brzovozno umesto sporovozno i obratno, kao i da se roba izda na nekoj drugoj usputnoj stanici, a ne
onoj koja je naznačena u tovarnom listu. Primalac ove zahteve može da podnese na posebnom
obrascu, previđenom konvencijom, u uputnoj stanici i to ako oni nisu u suprotnosti sa međunarodnim
tarifama za prevoz robe.
Tovarni list
Ugovor o prevozu robe železnicom spada u formalne ugovore i on se zaključuje tako što
železnica primi robu na prevoz uz propisano popunjen tovarni list. Prema tome, to je i realan ugovor,
jer se zahteva predaja robe na prevoz, pored popunjenog tovarnog lista. Pri predaji robe i tovarnog
121
lista, prijem overava otpravna železnička stanica žigom na tovarnom listu, sa naznačenim danom
prijema robe.
Tovarni list je dokument sa precizno uvtrđenom sadržinom, predviđenom konvencijom. Tovarni
list se popunjava u duplikatu i železnica je dužna da i duplikat overi pri prijemu robe na prevoz.
Original tovarnog lista prati pošiljku tokom celog puta i u uputnoj stanici se predaje primaocu.
U tovarnom listu moraju da se navedu i podaci o načinu plaćanja, odnosno pouzeća i svi avansi
koji su dati za prevoz, kao i ko plaća vozarinu. Te podatke popunjava pošiljalac, koristeći se
odgovarajučim klauzulama predviđenim u konvenciji: „franko vozarina”, „franko svi troškovi”,
„franko carina” itd. Pošiljalac odgovara za propisno pakovanje robe da bi ona sačuvala svoja svojstva
u toku prevoza. Železnica ima pravo da pri prijemu robe na prevoz proverava da li predmet prevoza
odgovara podacima unetim u tovarnom listu; ako ustanovi neslaganje može da odbije prijem pošiljke.
Odgovornost železnice
Odgovornost železnice za prevoz robe koja je uz tovarni list primljena radi prevoza proteže se
tokom celog prevoza. Pri tome, solidarno su odgovorne sve železnice na prevoznom putu, ali je
pošiljaocu olakšan zahtev za utvrđivanje odgovornosti, jer on taj zahtev podnosi otpravnoj stanici. Na
taj način, u stvari, otpravna stanica je garant prevoza koji daje jemstvo pošiljaocu i ona je predstavnik
u železničkom transportu. Naravno da se odgovornost u konkretnom slučaju utvrđuje u složenim
odnosima između železnica, ali to za pošiljaoca nije od velikog značaja. Ipak, korisnik prevoza ima
pravo i da podnese tužbu protiv one železnice na čijem je području nastala šteta
Železnica ne odgovara za štetu ako je do nje došlo usled krivice pošiljaoca ili trećih lica,
odnosno ako je šteta posledica nastupanja više sile Železnica odgovara za svaki kvar robe, za njen
gubitak, kao i za prekoračenje roka isporuke. Odgovornost železnice je ograničena u pogledu gubitka
težine robe, ako je gubitak težine redovna pojava prema vrsti robe, ali i u tom slučaju odgovara ako
gubitak u toku prevoza prelazi uobičajeni gubitak te vrste robe.
Železnica je dužna da robu koju primi na prevoz preveze u predviđenim rokovima i snosi
odgovornost ako te rokove prekorači. Prekoračenjem se smatra svako zakašnjenje u isporuci robe do
30 dana. Ako to zakašnjenje pređe 30 dana, roba se smatra izgubljenom. Posle isteka tog roka,
pošiljalac može zahtevati naknadu štete zbog izgubljene robe, ali ako se ta roba pronađe u narednih
godinu dana on može da zahteva da mu se preda, s tim što je obavezan da vrati deo naknade koju je
primio kao da je prekoračen rok isporuke.
Naknada štete za izgubljenu robu koju železnica plaća se utvrđuje zavisno od robe. Ako se radi
o robi koja se kotira na berzi, onda se utvrđuje prema vrednosti robe na berzi u vreme preuzimanja
robe na prevoz. Međutim, šteta je ograničena po vrednosti. Osnov za utvrđivanje visine naknade štete
po kilogramu se utvrđuje u „specijalnim pravima vučenja”. To je, u stvari, obračunska jedinica koja se
122
računa kao prosek srednjih vrednosti valuta 16 država koje u međunarodnoj trgovini učestvuju sa više
od 1%.
Oštećenje robe u prevozu postoji kad se smanji kvalitet robe koji utiče na smanjenje njene
vrednosti. Železnica mora da plati iznos za koji je umanjena vrednost robe, ali ta šteta ne sme da pređe
iznos koji bi se dugovao usled potpunog ili delimičnog gubitka robe.
Ako se radi o naknadi zbog prekoračenja roka isporuke, naknada štete se utvrđuje u procentu od
iznosa vozarine za konkretni prevoz. Posebno pitanje je kako nadoknaditi štetu kad usled zakašnjenja
dođe do oštećenja robe koja se prevozi (npr. oštećenje lako kvarljive robe usled dužeg trajanja
prevoza), odnosno, da li je treba raspravljati po pravilima za naknadu štete zbog zakašnjenja u isporuci
ili kao naknadu zbog oštećenja prevožene robe. U načelu, ovako nastala šteta se raspravlja kao
naknada štete zbog zakašnjenja, iako je to nepovoljno za pošiljaoca.
Tužba za naknadu štete se može podneti bilo protiv otpravne bilo protiv uputne stanice; izbor
tuženog je na strani pošiljaoca, čak i kad uputna stanica nije primila robu. Železnica koja isplati
naknadu štete ima pravo na regres od one železnice koja je kriva za tu štetu. Ako ne može da se utvrdi
koja je železnica odgovorna za štetu, štetu snose sve železnice koje su učestvovale u prevozu,
solidarno. Železnica, međutim, može biti oslobođena od odgovornosti ako je do štete došlo zbog
postupka nosilaca prava, naređenja nosilaca prava, zbog mana robe ili zbog više sile.
Ponekad, šteta može da nastane zbog neodgovarajućeg ponašanja oštećenog. Da bi to bio razlog
za oslobađanje od odgovornosti železnice za nastalu štetu, oštećeni mora da bude svestan svog
ponašanja, što znači da mora da mu bude poznato da takvo ponašanje može dovesti do štete. Međutim,
ako je šteta nastala makar i delimičnom krivicom železnice, onda to ne može biti osnov oslobađanja
od odgovornosti železnice.
Nalog imaoca prava, odnosno, oštećenog, takođe, može da dovede do štete i u tom slučaju
železnica ne odgovara za takvu štetu. Pri tome, nalog može biti naveden već u tovarnom listu, dakle
pri zaključenju ugovora o prevozu, ali imalac prava može nalog izdati i u toku prevoza robe. U takvim
slučajevima železnica je dužna da dokazuje da je šteta bilo koje vrste nastala upravo zbog naloga
oštećenog i da železnica nije kriva za takav nalog imaoca prava.
Železnica se oslobađa od odgovornosti za štetu koja je nastala zbog osobina robe same,
odnosno, zbog njenog ”unutrašnjeg kvarenja”, kaliranja i sl. Do unutrašnjeg kvarenja robe dolazi usled
njenih osobina, koje dovode do sušenja, truljenja, smrzavanja i sl, pod uticajem različitih činilaca u
toku prevoza (povišene ili snižene temperature, vlažnosti vazduha). Kaliranje je takođe posledica
prirode same robe, kad dolazi do njenog sušenja, isparavanja ili na drugi način promena stanja ili
gubitka u količini, bez posebno štetnih uticaja u toku prevoza.
Železnica se, takođe, oslobađa od odgovornosti za štetu koja je nastala usled okolnosti ili
događaja na koje železnica nije mogla da utiče. Ovaj osnov oslobađanja od odgovornosti je, u stvari,
viša sila koja se događa nezavisno od postupanja i volje prevozioca.
123
Pored navedenih opštih osnova za oslobađanje železnice od odgovornosti, postoje i posebni
razlozi za takvo oslobađanje, kod kojih je dovoljno da železnica dokazuje da je do štete moglo da dođe
zbog postojanja opasnosti za nastanak štete, pa da se pretpostavi da je šteta tako i nastala. Te posebne
opasnosti, po svojoj suštini, se sadrže u izboru načina prevoza robe koja je oštećena ili u osobinama
same robe. Naročite opasnosti postoje kad se roba prevozi otvorenim vagonima, kad roba nije
propisno ili nije uopšte pakovana, kad se radi o načinu utovara ili istovara robe, kad ne postoje
odgovarajuće ili ne postoje nikakve oznake robe koja se predaje na prevoz, opasnosti koje postoje
zbog osobina same robe koja se prevozi.
XIIe) MEĐUNARODNI DRUMSKI PREVOZ
Ugovorom o međunarodnom prevozu robe u drumskom saobraćaju prevoznik se obavezuje da
određenu robu preveze od jednog do drugog mesta u drugoj državi, koja nije država ukrcaja i da je
preda ovlašćenom primaocu u stanju u kakvom je robu primio na prevoz, a naručilac prevoza se
obavezuje da plati ugovorenu cenu prevoza.
Izvori prava o međunarodnom drumskom prevozu
Za prevoz robe u drumskom saobraćaju su od posebnog značaja dve međunarodne konvencije:
Konvencija o ugovoru o međunarodnom drumskom prevozu robe od 1956. godine, koja je izmenjena i
dopunjena Protokolom od 1978. godine i Konvencija o međunarodnom prevozu robe pod pokrićem
karneta TIR od 1959. godine.
Konvenciju o ugovoru u međunarodnom drumskom prevozu robe je pripremila Ekonomska
komisija Ujedinjenih nacija za Evropu i ona je stupila na snagu 1961. godine. Konvencija uređuje
pravne odnose učesnika u međunarodnom drumskom prevozu robe. Jugoslavija je ratifikovala ovu
konvenciju 1958. godine.
Konvecija o međunarodnom prevozu robe pod pokrićema karneta TIR je usmerena na efikasnije
sprovođenje carinske kontrole i ubrzavanje obavljanja carinskih formalnosti u drumskom prevozu
robe. Njome je uveden poseban dokument, karnet TIR, koji omogućava prelaz granica u tranzitu bez
carinskog pregleda robe. Roba označena karnetom TIR podleže carinskoj kontroli samo u mestu
otpreme i u mestu opredeljenja. Pri tome, vozilo mora biti zapečaćeno i treba da ispunjava i druge, pre
svega tehničke, uslove da bi dobilo taj karnet, koji izdaju samo ovlašćene članice Međunarodne unije
za drumski transport.
Karnet se izdaje u onoliko primeraka koliko granica prelazi vozilo, povezanih u obliku knjige.
Pri prelasku svake granice se iz knjige oduzima jedan list i pečatom se overava sledeći list, kao dokaz
da je vozilo legalno prešlo prethodnu granicu.
U karnetu se navode sledeći podaci:
124
1) ime izdavača karneta;
2) ime prevoznika i njegovo sedište;
3) polazna carinarnica i carinski dokument o vozilu;
4) odobrenje za vozilo;
5) vrednost robe koja je sadržana u popisu koji se prilaže uz karnet.
Karnet se overava žigom međunarodne organizacije koja ga je izdala, odnosno po čijem je
ovlašćenju izdat. Na poleđini karneta prevoznik i njegov garant potpisuju izjavu da će prevoz biti
izvršen prema obavezama preuzetim u karnetu.
Tovarni list u drumskom prevozu robe
Ugovor o međunarodnom transportu u drumskom saobraćaju stranke zaključuju na osnovu
svojih slobodnih volja i mogu da ga zaključe na način kako to njima odgovara. Ipak, robu u prevozu
mora da prati određeni dokument-tovarni list. Tovarni list služi kao potvrda da je prevozilac robu
predao na prevoz i sadrži uslove pod kojima se prevoz vrši. Tovarni list služi i kao potvrda o
zaključenju ugovora, ako je prethodno takav ugovor zaključen, ali nije uslov za valjanost zaključenog
ugovora.
U bitne delove tovarnog lista spadaju:
1) ime, prezime i adresa pošiljaoca;
2) mesto, datum utovara i odredište robe;
3) ime i adresu prevoznika;
4) mesto, ime i prezime i adresa primaoca robe;
5) podaci o robi-vrsta robe, broj komada, težina (količina) itd;
6) iznos vozarine i drugih troškova;
7) vrsta prevoza;
8) uputstvo za obavljanje carinskih formalnosti.
Tovarni list izdaje prevozilac pri prijemu stvari, potpisuju ga pošiljalac i prevozilac i izdaje se u
tri primerka: prvi primerak se predaje pošiljaocu, drugi prati robu u prevozu, a treći zadržava
prevozilac.
Nebitnim delovima tovarnog lista se smatraju različiti podaci koje stranke mogu da ugovore:
zabrana pretovara, troškovi koje preuzima primalac, uputstva pošiljaoca o osiguranju robe, iznos
akontacije i pouzeća, rok za izvršenje prevoza, spisak dokumenata koji se predaju prevozniku i sl.
Načelno, tovarni list u drumskom prevozu robe nije hartija od vrednosti, ali je dopušteno da
strane ugovora o prevozu odluče da koriste i tovarni list koji bi predstavljao hartiju od vrednosti.
Ovakav prenosivi tovarni list omogućava i raspolaganje robom u toku prevoza. Takav tovarni list se
125
izdaje po naredbi ili na donosioca i to samo kad su se stranke o tome izričito sporazumele. U tom
slučaju, primerak koji se predaje pošiljaocu robe, koji je originalni primerak, mora biti označen kao
prenosivi tovarni list, a ostali primerci moraju sadržati oznaku da je izdat prenosivi tovarni list.
Obaveze i odgovornost prevoznika
Prevoznik je obavezan da pošiljaocu stavi na raspolaganje vozilo koje može da izvrši prevoz i
odgovara za izvršenje prevoza. Prevoznik se oslobađa odgovornosti za neispravnost vozila koja se
pojavila u toku puta i ako je postupao sa najboljom pažnjom, pa se neispravnost nije mogla otkriti
uobičajenim pregledom.
Obaveza utovara robe je obaveza pošiljaoca, ali pod nadzorom prevoznika. Prevoznik odgovara
za nastalu štetu u toku prevoza i to za gubitak robe, za oštećenje robe i za zakašnjenje u dopremi.
Prevoznik može da se oslobodi odgovornosti, ako je do štete došlo iz razloga predviđenih
Konvencijom:
1) ako je sporazumom ugovornih strana predviđeno otvoreno umesto zatvorenog ili specijalnog
vozila, pa je šteta nastala zbog toga;
2) ako pakovanje robe za prevoz ne odgovara za takvu vrstu robe;
3) ako je do nastanka štete došlo pri utovaru, slaganju ili istovaranju robe i to krivicom
pošiljaoca, primaoca ili njihovih radnika;
4) ako je šteta nastala zbog prirodnih mana robe;
5) ako su oznake na robi neispravne ili nisu potpune, pa ne upućuju na vrstu i prirodu robe;
6) kod prevoza životinja, ako se gubitak ili šteta nije mogao izbeći i pored toga što je prevoznik
preduzeo sve mere i pridržavao se svih dobijenih uputstava i preduzimao sve neophodne mere.
Prevoznik odgovara za gubitak, manjak, oštećenja robe u prevozu i zbog zakašnjenja u prevozu.
Smatra se da je roba izgubljena, ako se ne isporuči u roku od 30 dana po isteku ugovorenog roka. Ako
rok isporuke nije naveden u ugovoru, smatra se da je roba izgubljena ukoliko se ne preda primaocu 60
dana po prijemu robe za prevoz.
Prevoznik plaća naknadu štete za prekoračenje roka isporuke, ali pod uslovom da primalac
podnese zahtev za tu naknadu pre isteka roka od 21 dan posle preuzimanja robe. Visina naknade štete
se utvrđuje prema vrednosti robe i to prema cenama u mestu preuzimanja. Pored naknade potpune ili
delimične štete, plaća se i naknada srazmernog dela vozarine i carina. Visina naknade štete ne može
biti veća od visine vozarine.
I u drumskom prevozu robe postoje razlozi zbog kojih se prevoznik može osloboditi
odgovornosti za nastalu štetu. Slično kao i u prevozu robe železnicom, u opšte osnove za oslobađanje
od odgovornosti spadaju postupci korisnika prevoza, svojstva stvari koje se prevoze i viša sila. U
126
slučaju nastanka štete, prevozilac mora da dokaže da je šteta nastala zbog nekog od tih razloga da bi
bio oslobođen od odgovornosti.
Posebni razlozi za oslobađanje prevoznika od odgovornosti za štetu su upotreba otvorenih vozila
za prevoz, nedostaci ambalaže za robu koja može biti oštećena, nedostatka pakovanja, posledice
manipulacije robom (utovar, istovar, pretovar) koje obavlja pošiljalac ili primalac, priroda same robe
koja je „sklona” gubitku ili oštećenju zbog truljenja, rđanja, sušenja i sl, nepostojanja ili nepotpunih
oznaka na pakovanjima, prevoz živih životinja. Prevoznik će se osloboditi od odgovornosti ako
postoje ovi razlozi i i ako je šteta njima izazvana.
XIIf) MEĐUNARODNI VAZDUŠNI PREVOZ
Ugovorom o međunarodnom prevozu vazdušnim putem se vazduhoplovno preduzeće obavezuje
da vazdušnim putem preveze robu ili putnike, uz naknadu, od jednog mesta (aerodroma) u drugo
mesto (aerodrom), na teritoriji neke druge države, koja nije država ukrcavanja, a naručilac posla se
obavezuje da za to plati naknadu.
Izvori prava u međunarodnom vazdušnom prevozu
Međunarodni vazdušni prevoz je uređen, pre svega, Varšavskom konvencijom od 1929.
godine koja uređuje pitanja odgovornosti prevoznika u vazdušnom saobraćaju i primenjuje se na
prevoz putnika, robe i prtljaga vazduhoplovima, uz naknadu. Konvencijom se uređuju i prava i
obaveze prevoznika i putnika. Konvenciju je ratifikovala Kraljevina Jugoslavija 1931. godine. U
nekoliko navrata ova Konvencija je menjana i dopunjavana, pre svega zbog tehničkog napretka
vazdušnog saobraćaja i njenog usklađivanja sa promenama koje je takav napredak doneo (Haški
protokol 1955, Gvadalaharska konvencija 1961, Montrealski protokoli 1975. godine).
Vazduhoplovni tovarni list
Zaključivanje ugovora o međunarodnom vazdušnom prevozu se vrši na na način koji je sličan
zaključivanju ugovora u železničkom i drumskom prevozu, putem vazduhoplovnog tovarnog lista.
Vazduhoplovni tovarni list sadrži podatke predviđene Varšavskom konvencijom:
1) mesto i datum izdavanja tovarnog lista;
2) mesto polaska i mesto opredeljenja;
3) ime i adresu pošiljaoca, prevoznika i primaoca robe;
4) vrstu i težinu robe, način pakovanja, broj pakovanja i oznake robe;
5) visinu prevoznih troškova i ko ih plaća;
6) napomenu da se prevoz vrši po odredbama Varšavske konvencije.
127
Varšavska konvencija je predviđala i neke druge podatke koji su se morali upisivati u
vazduhoplovni tovarni list, ali je 1955. godine usvojen poseban, Haški protokol koji je smanjio broj tih
podataka i pojednostavio vazduhoplovni tovarni list. Dalje pojednostavljenje tovarnog lista je izvršeno
Montrealskim 4. protokolom, kojim je predviđeno da se u tovarni list upisuje mesto otpreme i mesto
iskrcavanja, jedno od mesta sletanja, ako su mesto otpreme i mesto opredeljenja na teritoriji iste
države, ako je to mesto sletanja na teritoriji druge države i težinu pošiljke.
Pored podataka koji su obavezna sadržina vazduhoplovnog tovarnog lista, u njega se mogu
upisivati i neki drugi podaci koji olakšavaju vazdušni transport i predaju robe, a to se odnosi na spisak
dokumenata uz vazduhoplovni tovarni list, kome se prijavljuje da je roba stigla na odredište itd.
Vazduhoplovni tovarni list može biti izdat kao prenosiv i neprenosiv.
Prevoz robe u međunarodnom vazdušnom transportu se može ugovoriti i posebnim ugovorom i
tome se, uglavnom, pristupa onda kad se radi o većim količinama robe za čiji je prevoz potreban celi
vazduhoplov ili više njih. Takvi ugovori se zaključuju za čarter prevoze i po pravilu ugovore
zaključuju agencije za svoje vazduhoplovne kompanije; tim ugovorima se predviđa ili prevoz robe
posebnim vazduhoplovom ili korišćenjem određenog teretnog prostora u redovnim vazduhoplovima,
na redovnim letovima od mesta ukrcavanja do aerodroma krajnje destinacije. Visina naknade za
prevoz u takvim slučajevima se utvrđuje ili po ugovoru ili prema tarifama vazduhoplovne kompanije.
Vazduhoplovni tovarni list, po pravilu, prate i druga dokumenta koja su obavezna na osnovu
propisa države kroz koju se vrši prevoz. Ovakva dokumenta treba da pripremi pošiljalac, a ako ih on
ne pripremi, pa zbog toga nastane neka šteta, prevoznik ne snosi odgovornost za štetu.
Najvažnija dokumenta, u tom pogledu, su carinska dokumenta. Carinske dažbine su obaveza
pošiljaoca robe ili njenog primaoca, ali prevoznik može preuzeti na sebe da te troškove plati u njihovo
ime, ali mu za to pripada odgovarajuća naknada. Po pravilu, za troškove prevoznika garantuju
pošiljalac ili primalac robe, ali te troškove mogu da snose i zajednički.
Jedan od dokumenata koji se koristi u vazdušnom transportu je avionski manifest, dokument
koji predstavlja popis robe i opreme ukrcane na vazduhoplov. Svrha tog dokumenta je da se omogući
lakša carinska i druga kontrola i spreči krijumčarenje robe, na primer, izbacivanjem robe ili opreme iz
vazduhoplova pre sletanja vazduhoplova.
Vozarina u vazdušnom transportu se određuje po jedinici mere i po težini robe koja se prevozi.
U vozarinu se, po pravilu, uračunava i transport robe od mesta njene predaje do aerodroma ukrcavanja
i od aerodroma do mesta predaje robe, ako se ti poslovi ne obavljaju na aerodromu.
Odgovornost prevoznika
Vazduhoplovni prevoznik odgovara za gubitak robe i za štetu na robi, nastale u toku prevoza i
za zakašnjenje u prevozu robe. Krivica vazdušnog prevoznika se pretpostavlja, ali se on može
osloboditi odgovornosti za štetu, ako dokaže da nema krivice na njegovoj strani. Odgovornost
128
prevoznika je ograničena prema Varšavskoj konvenciji za jedan paket po jedinici težine, ali
ograničenje se ne odnosi na štetu koja nastane krivicom prevoznika ili njegovog agenta. Prevoznik
može da se oslobodi krivice, ako dokaže da je šteta nastala krivicom ili nehatom oštećenog ili da je do
štete došlo usled greške pilota ili greške u navigaciji.
Zahtev za naknadu štete se može podneti na teritoriji ugovorne strane Varšavske konvencije, i to
prema mestu domicila prevoznika, odnosno njegovog sedišta, odnosno, sedišta predstavnika preko
koga je zaključen ugovor ili pred sudom odredišta navedenog u ugovoru. U slučaju nastanka štete,
primalac je dužan da štetu prijavi čim je ustanovi. Vidljivu štetu je dužan odmah da prijavi, pri
preuzimanju robe, a ako šteta nije neposredno vidljiva onda u roku od sedam dana od dana
preuzimanja robe. Šteta se mora prijaviti pismeno.
Zahtev za naknadu štete zbog zakašnjenja se takođe prijavljuje pismeno, u roku od 14 dana. Ako
je u pitanju gubitak pošiljke, prijava za naknadu štete se može podneti u roku od 120 dana od dana
izdavanja tovarnog lista. Smatra se da je roba izgubljena, ako ne bude isporučena u roku od sedam
dana od dana kad je trebalo da stigne na aerodrom odredišta.
Vazdušni prevoznik se može osloboditi od odgovornosti za štetu ako dokaže da ona nije nastala
njegovom krivicom, odnosno, ako dokaže da je preuzeo sve mere koje mogao da preduzme da bi
otklonio nastanak štete.
Ipak, Montrealski protokol broj 4 predviđa objektivnu odgovornost vazdušnog prevoznika, koji
se nje može osloboditi, ako dokaže da je šteta nastala zbog mana ili prirode robe, da je roba
nepropisno pakovana, a da to nije radio prevoznik, da je šteta nastala zbog oružanog sukoba i da je
nastanak štete izazvao postupak nekog državnog organa.
Naknada štete koju duguje vazdušni prevoznik zavisi od ugovorenog načina prevoza,
odnosno, plaćene vozarine i u principu je ograničena. Prevoznik je dužan da nadoknadi stvarni iznos
pretrpljene štete ako je ta vrednost deklarisana od pošiljaoca i ako je prema njoj naplaćena veća
vozarina, ako je štetu izazvao prevoznik, namerno ili grubom nepažnjom i u slučaju da nije idat
tovarni list uz pristanak prevoznika odnosno ako u tovarnom listu nisu navedene klauzule o
ograničenoj odgovornosti predviđene u Varšavskoj konvenciji.
XIII) UGOVOR O MEĐUNARODNOM OTPREMANJU (MEĐUNARODNA
ŠPEDICIJA)
Kod ugovora o međunarodnom otpremanju, odnosno, o međunarodnoj špediciji, međunarodni
špediter se obavezuje da radi otpreme, dopremi određenu robu i iz inostranstva, zaključi u svoje ime i
za račun nalogodavca (komitenta) međunarodni ugovor o prevozu i druge ugovore koji su neophodni
129
za izvršenje prevoza robe i da obavi ostale uobičajene poslove. Komitent je obavezan da za taj posao
međunarodnom špediteru isplati određenu naknadu. Špediterska preduzeća upisana u registar mogu
obavljati poslove međunarodne špedicije. Špedicija je samostalna privredna i uslužna delatnost.
Privredne funkcije međunarodne špedicije su: prostorna – odnosi se na savladavanje udaljenosti
između proizvođača i potrošača iz mnogih udaljenih zemalja; vremenska – savladavanje vremnskih
razlika između proizvodnje i potrošnje; kvalitetna – snižavanje troškova na količini robe; kvalitativne,
kreditne,propagandne.
Vrste špedicije su unutrašnja i međunarodna špedicija. Pod unutrašnjom špedicijom
podrazumeva se otprema ili doprema robe koja se obavlja unutar granica jedne države, a pod
međunarodnom špedicijom podrazumeva se otprema ili doprema robe iz dve ili više država.
Nepotpuna međunarodna špedicija je gde međunarodni špediter preuzima na sebe obavezu da otpremi
ili dopremi robu svoj klijenta iz jedne u drugu državu, ali ne preuzima obavezu da izvrši međunarodni
transport robe, već sa vozarem zaključuje poseban ugovor o međunarodnom prevozu. Potpuna
međunarodna špedicija je kada međunarodni špediter pored špeditnih poslova preuzme i obavezu
međunarodnog prevoza robe. Fiksna međunarodna špedicija je kada komitent plaća međunarodnom
špediteru fiksni iznos koji pokriva proviziju, troškove za špediterske usluge kao i vozarinu i ostale
transportne troškove. Zbirna međunarodna špedicija je ona, gde međunarodni špediter vrši,
istovremeno, otpremanje i dopremanje robe koja pripada njegovim različitim komitentima i to u istom
prevoznom sredstvu. Ugovor o međunarodnoj špediciji spada u neformalne ugovore i ako se u praksi
najčešće zaključuje u pismenoj formi zbog lakšeg dokazivanja posla. Ugovor o međunarodnoj
špediciji se zaključuje na osnovu naloga komitenta ili na osnovu ponude špeditera u kome se javljaju
sledeći poslovni odnosi:
a) komitenta i međunarodnog špeditera;
b) međunarodnog špeditera i međunarodnog prevoznika;
c) komitenat i međunarodnog prevoznika.
Ugovorne strane su komitent i međunarodni špediter. Usluge međunarodne špedicije u domaćoj
zemlji mogu obavljati preduzeća i druga pravna lica koja su upisana u sudski registar za obavljanje
međunarodne špedicije.
Obaveze međunarodnog špeditera su da primi robu, ako prima robu trećeg lica, dužan je da
zaštiti interese svog nalogodavca posebno ako je roba oštećena. On je, takođe, dužan da proveri
ambalažu, da izvrši korisne radnje.
Prijem robe može da bude realan, faktički, putem prijema robnih dokumenata. Međunarodni
špediter ima obavezu da pre prijema robe obavi i neke tehničke radnje: sortiranje, pakovanje robe i dr.
On je, takođe, obavezan da obavesti nalogodavca na nedostatke pakovanja robe. Međunarodni špediter
130
je obavezan da čuva robu sa pažnjom dobrog privrednika sa pojačanom pažnjom. Ako robu smešta i u
javno skladište, obavezan je i za izbor skladišta.
Špediterske potvrde
FCR špediterska potvrda predstavlja potvrdu špeditera da je robu primio na otpremu do
određenog mesta. FCT špediterska transportna potrvda, potvrđuje da je špediter robu primio i da će
isporučiti u mestu opredeljenja podnosiocu ove potvrde, potvrda/prijema robe uz utvrđivanje
prevoznog puta i prevoznog sredstva. FBL špediterska potvrda je potvrda o prijemu robe kao i
postojanju odgovornosti za međunarodnog prevozioca i robu.
Obaveza međunarodnog špeditera je da putem zaključenja ugovora obezbedi otpremu i dopremu
robe iz jedne u drugu zemlju, ali da preduzima druge pravne radnje i zaključivanje ugovora o
osiguranju međunarodnom prevozu i skladištenju robe. Međunarodni špediter je obavezan da odredi
put kojim treba da se izvrši prevoz robe, ako to nije učinio komitent. Obavezan je da izvršava naloge
nalogodavca i da štiti njegove interese kao i da ga obaveštava o toku posla. Prilikom obračuna
troškova obavlja se istovremeno i obračun provizije i troškova međunarodnog špeditera. Špediter je u
obavezi da zaključuje posebne ugovore u interesu komitenta i ugovor o međunarodnom prevozu,
osiguranju i dr. Obavezan je da preda robu primaocu i da obavesti komitetna. Međunarodni špediter
ima pravo da samostalno istupa i da sam obavlja neke poslove i ima pravo zaloge na stvarima koje su
mu predate na otpremanje. Obaveze komitenta su:
1) da isplati špediteru naknadu prema ugovoru, a ako ugovorom nije predviđena naknada se
plaća prema tarifi ili nekom drugom opštem aktu;
2) međunarodni špediter ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova , vrlo često
komitent je obavezan da da određenu akontaciju međunarodnom špediteru kao potrebnu
sumu za troškove koji su neophodni za izvršenje ugovora;
3) komitent je obavezan da obavesti međunarodno špeditera kada se radi o otpremanju
opasnih stvari koje mogu da ugrožavaju sigurnost lica i dobara ili o dragocenostima;
4) u slučaju da je dogovoreno da primalac stvari isplati potraživanje međunarodnom špediteru
po primalac odbije da to učini špediter ima pravo da isplatu nadoknade traži od
nalogodavca.
XIV) MEĐUNARODNI KREDITNI POSLOVI I UGOVORI O MEĐUNARODNOM
KREDITU
Ugovor o međunarodnom kreditu je bankarski posao kod kojeg se banka obavezuje da korisniku
kredita stavi na raspolaganje određen iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vreme za
neku namenu ili bez utvrđene namene, a korisnik kredita se obavezuje da banci plaća određenu kamatu
131
i dobijeni iznos vrati na vreme i način kako je utvrđeno u ugovoru. Ugovorne strane su domaća ili
strana banka koja se pojavljuje u svojstvu poverioca,kreditora, zajmodavca i druga ugovorna strana je
domaći lili inostrani bančin klijent u svojstvu zajmoprimaoca, dužnika. Predmet ugovora je određena
suma novca. Ovaj ugovor predstavlja adhezioni, pismeni i formularni ugovor. Sva važnija pitanja u
vezi sa sadržinom ugovora su odštampani unapred na posebnom formularu od strane banke, a klijent
samo potpisuje i zaključuje ugovor. Međutim, ugovor o kreditu mora da bude zaključen u skladu sa
zakonskim propisima, bankarskim opštim uslovima poslovanja i objavljenim uslovima za davanje
kredita. U slučaju da je kredit korišćen suprotno njegovoj nameni, ako je korisnik insolventan ili ne
plaća rate pri otplati kredita, međunarodni ugovor o kreditu banka može da otkaže i pre isteka
ugovorenog roka. Takođe, korisnik kredita može odustati od ugovora pre nego što je počeo da koristi
kredit, može da vrati kredit pre isteka roka, ali da obavesti banku, a tada banka ne obračunava kamatu
za vreme od dana vraćanja kredita, a do dana kada je kredit trebalo da bude vraćen po ugovoru.
XIVa) VRSTE UGOVORA O MEĐUNARODNOM KREDITU
Postoji dosta vrsta ugovora o međunarodnim kreditu,a oni se dele prema nekim od sledećih
kriterijuma: 1)prema dužini kreditnog odnosa, 2) prema karakteru poverioca: još i inostrani krediti, 3)
prema delatnosti dužnika: turistički,zanatski,ugostiteljski i dr., 4) prema obliku međunarodnog kredita
u kojem se daju: robni ili komercijalni, 5) kamatni ili beskamatni ugovori o kreditu, 6) prema vrsti
obezbeđenja vraćanja međunarodnog kredita: lični (poenta je u poverenju u dužnika i njegovu
platežnu sposobnost) i pokretni kredit, 7) prema ekonomskoj nameni: proizvodni i potrošački.
Neke vrste međunarodnih kredita:
1.Međunarodni investicioni kredit - najčešće se odobravaju privrednim subjektima,
preduzećima, društvima u privredi, ali se mogu odobravati i pravnim subjektima u vanprivredi.
Međunarodne banke daju investicione kredite za ulaganje u privredne i neprivredne investicije. Kada
se daju u privredne svrhe, daju se za ulaganja u osnovna i trajnja obrtna sredstva. Ovi krediti se daju
na osnovu konkursa. Prilikom odobravanja kredita, međunarodna banka zahteva od investitora da
pruži dokaze o svojoj solventnosti i likvidnosti. Banka je obavezna da vodi računa o sigurnosti svojih
plasmana prilikom donošenja kredita i o kreditnoj sposobnosti dužnika. Kamata kod ovih kredita može
imati redovne i interkamatne stope;
2. Kratkoročni međunarodni krediti - kredit koji banka daje na osnovu depozita po viđenju ili
na drugi način, a kojim se utiče na količinu novca u opticaju (u unutrašnjem platnom prometu). Ovi
krediti se daju sa rokom vraćanjaod jedne godine i daju se korisnicima u različite svrhe;
3. Potrošački krediti - krediti koje banke odobravaju građanjima po posebnim propisima i služe
za ličnu potrošnju građana i to u okviru jedne zemlje. Davaoci potrošačkih kredita pored banaka su i
preduzeća, kada se radi o kupovini robe koju oni proizvode.Turističke organizacije, takođe, daju ove
132
kredite. Ovi krediti se odobravaju samo radi kupovine robe domaće proizvodnje. Potrošački krediti se,
najčešće, daju radi kupovine potrošačkih dobara;
4. Ratni krediti - odobravaju ih privredna preduzeća, društva i druge organizacije pri isporuci
svojih roba i za obavljanje određenih usluga. Ovaj ugovor se pojavljuje kao prateći ugovor uz neki
drugi ugovor o prometu roba ili usluge.Davalac kredita može dobiti od banke i finansijski kredit da bi
mogao finansirati proizvodnju roba;
5. Međunarodni hipotekarni krediti - posebna vrsta investicionih kredita, a u korist davaoca
kredita se konstituiše određena hipoteka na nepokretnoj imovini dužnika. Ovaj oblik se često javlja u
zemljama Zapadne Evrope, SAD itd;
6. Akceptni međunarodni krediti - posebna vrsta bankarskih kratkoročnih kredita kojim
međunarodne banke akceptiraju menicu komitentu, koju je on izdao, a u cilju da se poveća bonitet i
kvalitet komitentove menice. Komitent takvu akceptovanu menicu koristi radi dobijanja kredita.
Banka je po toj menici glavni imeniči dužnik i ima obavezu isplate menice o njenoj dospelosti.
Akceptirana menica može se koristiti i kao sredstvo plaćanja;
7. Raznovrsni krediti – kratkoročni bankarski krediti, koji se javljaju u spoljnotrgovinskoj
razmeni. Oni su posebna vrsta akceptnog kredita, kod koga banka daje kredit izvozniku uz pokriće
robnih dokumenata. Uvoznik raznovrsnim kreditom plaća izvozniku kupljenu robu.
XV) MEĐUNARODNI AKREDITIV
Pod akreditivom se podrazumeva određeni instrument plaćanja kojim se banka izdavalac –
akreditivna banka, domaća ili strana, obavezuje da po nalogu nalogodavca, klijenta (domaćeg ili
stranog) na osnovu ugovorenih dokumenata obavi plaćanje ili ovlasti drugu banku –
korespondentnu banku, da izvrši plaćanje trećem licu – korisniku akreditiva ili po njegovom nalogu
izvrši prenos novca.
Kreditna banka može, po nalogu nalogodavca ili uz pomoć druge banke da plati, akceptira ili
otkupi menicu vučenu od strane korisnika akreditiva. Kod ovog pravnog posla se pojavljuju tri lica, a
nekada i četiri: klijent, nalogodavac, banka i korisnik akreditiva. Tako se, kod akreditiva,
kao nalogodavac, klijent pojavljuje kao određeni kupac robe. Investitor radova - akreditivna banka
koja na zahtev nalogodavca, klijenta otvara akreditiv. Korisnik akreditiva je po pravilu treće lice
kojem se stavlja na raspolaganje određena svota novca. Pored toga, u ovom poslu može se pojaviti i
neka druga banka kod koje se otvara akreditiv. Akreditna banka kod akreditnog posla istupa u svoje
ime, a za račun komitenta, kao komisionar. Druge isplatne banke istupaju u ime i za račun akreditivne
banke, kao zastupnici.
Termin međunarodni akreditiv ne sme se shvatiti kao kredit i vezivati za pojam međunarodnog
kreditiranja. Iz razloga što su akreditivi kod banke najčešće pokriveni od strane nalogodavca u
133
trenutku njegovog otvaranja. Reč “akreditirati’ se ne upotrebljava u smislu reči “davati kredit” već u
smislu “ovlastiti , dati poverenje. Na međunarodnom planu, akreditiv je regulisan prvi put
još 1933 godine Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive Međunarodne
trgovinske komore. Ista su pravila pretrpela pet revizija (1951., 1962., 1974., 1983. i 1993.), a
pretposlednjom revizijom 1983. godine Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive,
prilagođena su novim uslovima transporta robe i novim transportnim dokumentima.
Postoje dve osnovne vrste međunarodnih akreditiva: obični (neuslovljeni) i
robni, dokumentarni (uslovljeni). Pod običnim međunarodnim akreditivom smatraju se takvi
akreditivi kod kojih isplata određene ugovorene novčane svote nije vezana nikakvom posebnom
činidbom korisnika akreditiva. Kod ove vrste akreditiva razlikujemo:
1)Lični akreditiv – banka ne daje klijentu nikakvu posebnu ispravu, nego izdaje nalog nekoj
drugoj banci da klijentu, korisniku međunarodnog akreditiva, stavi n a raspolaganje određenu sumu
novca do određenog isteka vremena. Akreditivna banka, kad je međunarodni akreditiv otvoren,
obaveštava o tome korisnika međunarodnog akreditiva, korisnik isto pravo može realizovati kad banci
podnese kopiju međunarodnog akreditiva. U slučaju da korisnik međunarodnog akreditiva,
u predviđenom roku ne naplati akreditiv, onda se isti gasi i sredstva koja su se nalazila na akreditivu
vraćaju se banci – nalogodavcu koja ih vraća klijentu, odnosno licu, po čijem je zahtevu otvoren
međunarodni akreditiv;
2) Kreditno pismo – smatra se posebnom ispravom pomoću koje banka izdavalac isprave
ovlašćuje svog klijenta – korisnika isprave da kod neke druge banke naplati određenu sumu novca do
iznosa koji je predviđen u toj ispravi;
3) Permanentni akreditiv – predstavlja posebnu vrstu akreditiva gde nalogodavac ovlašćuje
korisnika međunarodnog akreditiva da svakodnevno, nedeljno, mesečno, do isteka određenog
vremena podiže određene sume novca do predviđenog najvećeg iznosa;
Međunarodni, robni, dokumentarni, uslovljeni akreditiv
Korisnik realizuje svoje pravo iz međunarodnog akreditiva kod akreditivne banke deponujući
robna ili transportna dokumenta. Najčešće se ova vrsta akreditiva primenjuje kod ugovora o
međunarodnoj prodaji ili kod nekog drugog međunarodnog ugovora. Međunarodni dokumentarni
akreditiv štiti i interese prodavca i interese kupca kod međunarodne kupoprodaje. Zaštita interesa
prodavca se ogleda u tome, što se sa otvaranjem međunarodnog dokumentarnog akreditiva obezbeđuje
njegova naplata prodate i izvezene robe.
Oblici međunarodnog robnog dokumentarnog akreditiva:
- Opozivi i neopozivi međunarodni dokumentarni, robni akreditivi . Kod opozivog
međunarodnog akreditiva nalogodavac ima pravo da opozove akreditiv pre isteka roka na
134
koji je otvoren. Opozivi dokumentarni akreditiv ne vezuje banku prema
korisniku i ona ga u svakom trenutku može izmeniti ili opozvati na zahtev
nalogodavca ili po sopstvenoj inicijativi kada je to u interesu nalogodavca. Kada je opozivi
akreditiv prenet na neku drugu banku ili filijalu njegova izmena ili opoziv imao bi
pravno dejstvo tek od momenta kada one prime izveštaj o opozivu akreditiva.
Kada se radi o neopozivom međunarodnom akreditivu, nalogodavac ne može opozvati
akreditiv pre isteka određenog roka kada se sa tim ne saglasi korisnik akreditiva;
- Odlazeći (nostro) i dolazeći (loro) akreditivi . Ovi akreditivi se klasifikuju prema činjenici
dali akreditiv otvara domaći uvoznik u korist inostranog izvoznika ili inostrani uvoznik u
korist domaćeg izvoznika;
- Prenosivi i neprenosivi akreditivi . Javljaju se u pravnoj teoriji sa aspekta da li se oni
mogu prenositi ili ne. Po pravilu akreditivi su neprenosivi. Oni se mogu prenositi samo
kada je toizričito označeno kao “prenosiv” od strane akreditivne banke. Prenosivi akreditiv
se može preneti samo jednom i to od strane prvog korisnika na drugog korisnika, bilo u
istoj ili drugoj zemlji, osim ukoliko akreditiv ne određuje nešto drugo;
- Jednokratni i revolving (rotativni) akreditivi . Jednokratni akreditivi se gase sa iscrpljenjem
akreditivnog iznosa. Isti se otvara u vezi sa određenim poslom na određeni iznos injegovim
potpunim korišćenjem iscrpljuje. Kod rotativnog akreditiva postoje tri varijante: a)
akreditiv se automatski povisuje na prvobitnu visinu posle svakog pojedinog korišćenja i
bez obzira da li je pojedina tranša iskorišćena ili ne; b) akreditiv se vraća na prvobitnu
visinu tek kada pojedine akreditivne tranše budu u celini iscrpljene; i c) akreditiv se vraća
na svoju prvobitnu visinu tek po prijemu naknadnog naloga inostrane akreditivne banke , a na
zahtev isplatne banke;
- Akreditivi po viđenju i terminski akreditivi . Akreditivi po viđenju su oni akreditivi kod
kojih se isplata korisniku obavlja odmah posle blagovremenog prezentiranja ispravnih
akreditivnih dokumenata. On predstavlja najpovoljniji oblik međunarodnog akreditiva.
Međutim, postoje i oni akreditivi gde se isplata prezentiranih akreditivnih dokumenata
vezuje za određeni rok. Kod ovih akreditiva, dokumenta, takođe, treba da budu podneta
unutar određenog roka, ali se njihova isplata ne obavlja odmah, već, po isteku određenog
perioda;
- Akreditivi domicilirani u zemlji i u inostranstvu . Kod akreditiva čije mesto
plaćanja je u zemlji domaćeg uvoznika ili domaćeg izvoznika, radi se o
akreditivu domiciliranom u zemlji, a ako je isplata kod banke u zemlji inostranog
uvoznika ili inostranog izvoznika, onda je akreditiv domiciliran u inostranstvu;
- Akceptni dokumentarni akreditivi . To su akreditivi kod kojih se zahteva akceptiranje
trasirane menice od strane akreditivne ili konfirmirajuće banke ili nekog drugog trasata. To
će biti slučaj kad domaći kupac kupuje od inostranog prodavca robu na poček, s tim što do
135
visine fakturisanog iznosa vuče menicu na neku poznatu banku iz prodavčeve zemlje koja
će takvu menicu, uz predaju određenih robnih i transportnih dokumenata akceptirati u roku.
Da bi se ovaj akcept dobio od neke poznate banke u zemlji prodavca najčešće se
događa u iznetom slučaju da domaći kupac otvori akceptni akreditiv, a preko
korespondentne domaće banke;
- Negocijabilni akreditivi . Ovi akreditivi predstavljaju posebnu vrstu akreditiva koji se vrlo
često praktikuje u trgovini sa zemljama Dalekog Istoka gde kupčeva banka na Dalekom
istoku ovlašćuje svog korespondenta u Evropi da otkupljuje trate koje će prodavac vući na
svoga kupca, gde je banka, po čijem se nalogu otvara negocijabilni akreditiv u obavezi
prema svom korespondentu da mu pribavi pokriće za izvršene isplate;
- Paking akreditivi i akreditivi sa crvenom ili zelenom klauzulom . Paking akreditiv se,
najčešće, javlja kod zemalja Južne Afrike, Australije, Novog Zelanda, Azije i drugih u
trgovini sa vunom, pamukom, pirinčem i čajem kod kojih nije razvijeno kreditiranje izvoza
i kod njih se omogućava da korisnik akreditiva može da podigne kod lokalne banke jedan
deo akreditivnog iznosa u vidu avansa – akontacije u cilju pakovanja i pripreme robe radi
otpreme pri izvozu;
- Reeksportni akreditivi . Reeksportni akreditivi služe za obavljanje reeksportnih poslova.
Reeksportni poslovi podrazumevaju višestrano obavljanje uvoza i izvoza određene robe iz
jedne u drugu zemlju, a preko određene tranzitne zemlje. Ti reeksportni poslovi u
međunarodnoj trgovini omogućavaju trgovinu često između onih zemalja čiji međusobni
bilansi sa aspekta plaćanja ne dozvoljavaju neograničenu trgovinu ili trgovinu u oba pravca;
- Podakreditiv . Podakreditiv predstavlja oblik prenosivog akreditiva, s tim što se on javlja u
slučajevimakada nije dozvoljeno prenošenje akreditiva sa jednog na drugog
korisnika.To može biti uslučaju kada se prodavac nije dogovorio sa kupcem o otvaranju
prenosivog akreditiva ili kada je ovaj otvoren, ali sadrži klauzule koje ne odgovaraju
stranom liferantu ili kada prodavac neće da otkrije kupcu inostranog proizvođača ili
isporučioca robe. Podakreditiv se otvara na osnovu prvobitnog akreditiva pod istim
uslovima osim cene, datuma utovara i važnosti. Ciljevi koji se postižu prenosom akreditiva
mogu se realizovati i otvaranjem podakreditiva, pod kojim se podrazumeva dokumentarni
akreditiv koji po nalogu prodavca naosnovu posebnog sporazuma o pokriću izdaje banka u
korist drugog korisnika;
- Glavni akreditiv je finansijska podloga prodavcu za otvaranje podakreditiva. Prodavac
koristi neki već postojeći akreditiv koji je otvoren u njegovu korist kao finansijsku podlogu
za otvaranje drugog akreditiva na način da on sva svoja prava naplate po prvom akreditivu
ustupa banci koja treba da ga finansira. Glavni akreditiv i podakreditiv su potpuno pravno
samostalni i odvojeni i stoga podakreditivna banka, posebno zbog karaktera pokrića mora
da vodi računa da honoriše samo ona dokumenta koja mnogo ne odstupaju od glavnog
136
akreditiva, da bi ih kasnije mogla naplatiti od banke koja je izdala glavni akreditiv. Kad
podakreditivna banka isplati akreditiv koji je izdala, onda ona poziva prodavca da svojom
fakturom zameni fakturu korisnika iz podakreditiva i iskupljene dokumente prezentira
akreditivnoj banci iz glavnog akreditiva.
XVI) KLIRING
Iako u svom užem značenju kliring ne spada u materiju ugovora o međunarodnoj prodaji robe,
zbog činjenice česte upotrebe u uslovima međunarodnog poslovanja i uticaja koji de facto vrši na
uslove izmirivanja osnovne obaveze kupca (plaćanje cene) potrebno je ukazati na njegova osnovna
obeležja i oblike koji su ustanovljeni u međunarodnoj poslovnoj praksi. Kliring predstavlja
posebnu vrstu međunarodnog kompenzacionog posla, kod koga se uzajamna
potraživanja i dugovanja privrednih subjekata sa teritorija različitih država uzajamno
prebijaju uz učešće državnih organa država čiju nacionalnu pripadnost poseduju poslovni
partneri. Prema tome, po svojoj prirodi, kliring predstavlja vrstu neutralnog bankarskog deviznog
posla, koji se manifestuje u formi kompenzacije u međunarodnim razmerama i to, po pravilu,
prinudne, obzirom da se ustanovljava na nivou međudržavnog odnosa, te da privredni subjekti
ne mogu izbeći njegovu primenu. Na taj način, uzajamni dužničko poverilački odnosi privrednih
subjekata regulišu se, ne na nivou pojedinačnih učesnika u poslovnom aranžmanima, već na nivou
država, ili od strane države određenih asocijacija privrednih subjekata.
Pojam kliring potiče od engleske reči „to clear“ sa značenjem čistiti, urediti, raščistiti i sl. Na taj
način, samo značenje upotrebljenog termina figurativno ukazuje na poslovne operacije koje se tim
povodom odvijaju u uslovima međunarodnog poslovanja.
Klirinški način plaćanja najčešće se vrši na osnovu međudržavnog sporazuma, kojim se strane
ugovornice obavezuju da će sva plaćanja i naplate u spoljnotrgovinskoj razmeni dobara i usluga, koje
privredni subjekti sa teritorija tih država izvrše, voditi i obračunavati preko posebnog klirinškog
računa. Klirinškim sporazumom se obično predvidja da će klirinški organi, a to su najčešće centralne
banke država ugovornica, zaključiti posebne aranžmane kojima će urediti pitanja primene klirinškog
sporazuma. Klirinške sporazume, po pravilu, prate odgovarajuće kontigentne robne liste, kojima se
uređuje obim uzajamne razmene, kako bi se postiglo uravnoteženje međunarodnih plaćanja i izbegla
određena potražna salda na strani jedne države, koja nisu pokrivena isporukama iz druge države.
Važnija obeležja kliringa su: - obim kliringa; - klirinški račun; - klirinška valuta; -manipulativni
kredit i – likvidacija uzajamnog salda potraživanja i dugovanja.
Obim kliringa
137
Po svom obimu kliring može biti: - pun, i – delimičan. Smatra se da pun ili totalni kliring
postoji, ukoliko on obuhvata sva plaćanja, ili najmanje 95% platnog prometa između strana
ugovornica. Ukoliko se klirinški način plaćanja primenjuje samo na pojedine oblasti prometa robe i
usluga, ili je njime obuhvaćeno manje od 95% ukupnog platnog prometa između
saugovarača, radi se o delimičnom (nepotpunom) kliringu. Prema kriterijumu predmeta plaćanja,
kliring može biti robni i mešoviti. Robni kliring obuhvata sva plaćanja iz ugovora o prodaj robe, kao i
njemu akcesornih ugovora, zaključenih sa ciljem realizacije međunarodne prodaje (prevoz,
špedicija, osiguranje, uskladištenje i dr). Mešoviti kliring, pored plaćanja u vezi sa robnom razmenom,
obuhvata i plaćanje za izvršene usluge (turistički poslovi, prevoz putnika i prtljaga, poštanske usluge i
sl.), kao i plaćanja po podignutim kreditima, repatrijacije dobiti preduzeća i dr.
Klirinški računi
Realizacija bezgotovinskog međudržavnog plaćanja po osnovu prebijanja uzajamnih
potraživanja ostvaruje se ustanovljenjem klirinških računa. Preko tih računa se vrše uplate
dugovanih suma, odnosno, isplate iznosa koji se potražuje. Njih otvaraju i vode centralna obračunska
mesta, najčešće emisione – klirinške banke. Klirinški računi su operativni instrumenti ostvarivanja
klirinškog načina plaćanja. Oni mogu biti: - zbirni, i – posebni. Zbirni račun služi za plaćanje po svim
osnovama, dok posebni računi koriste za plaćanja po pojedinim oblastima (robna plaćanja, nerobna
plaćanja, plaćanje pojedinih usluga i sl). Posebni računi se po pravilu podvrgavaju izdvojenim
ugovorenim režimima izravnavanja.Kod bilaternih kliringa, klirinški organi vode jedan glavni račun (u
domaćoj valuti) i jedan saglasan, u valuti države saugovornice. Na taj način se lakše može ostvarivati
funkcija kontrole u međusobnim odnosima. Svi klirinški računi se, po pravilu, vode bez provizije, bez
naplate troškova i kamate. No, sporazumom može biti predviđeno i plaćanje kamate, posebno za
slučajeve u kojima dug po klirinškom računu prelazi ugovoreni iznos.
Klirinška valuta
Klirinška valuta se određuje saglasnošću strana ugovornica. Praksa poznaje tri modaliteta,
tako da se računi mogu voditi: - u valuti jedne zemlje; - u valutama obe strane ugovornice; i – u
stabilnoj konvertabilnoj valuti neke treće zemlje (najčešće u obračunskim US dolarima). Bez obzira na
činjenicu u kojoj se valuti vode računi, plaćanja i naplate, koje se realizuju u odnosu na poslovne
subjekte, uvek se obavljaju u domaćoj valuti. Valuta kliringa ima samo obračunski karakter. U toj
138
valuti se izdaju platni nalozi, izražavaju se obaveze iz privatno pravnih ugovora i na tu valutu glase
fakture.
Manipulativni kredit
Manipulativni kredit predstavlja dozvoljeni iznos obračunate vrednosti za određeni
vremenski period. On se odobrava klirinškim sporazumom kao prekoračenje dugovanja jedne
strane ugovornice u odnosu na njena potraživanja prema saugovaraču. To je kredit koji se javlja kao
posledica postojanja razlike u dinamici uplata i isplata sa klirinškog računa. Usklađivanje uzajamnih
plaćanja i njihovo uravnoteženje se najčešće postiže utvrđivanjem kontigentnih lista. Po pravilu su
robni kontigenti sa liste uvoza i liste izvoza vrednosno izjednačeni. To, međutim, nije garancija da će i
obostrana potraživanja biti jednaka. Pravilo je da se u praksi uvek javljaju određene razlike između
potražnog I dugovnog salda. Strana koja potražuje kreditira stranu koja duguje i to u
formi robnog kredita. Njihova visina se vezuje za određeni procenat u odnosu na vrednost
trgovačkog prometa u toku godine ili se utvrđuje do određenog fiksnog iznosa. U dvostranim
klirinškim sporazumima pravo na manipulativni kredit ima recipročni karakter i priznaje se pod
jednakim uslovima, stranama ugovornicama. Kredit koji se kreće u dogovorenim granicama ne
podleže opterećenjima u vidu kamate i naknade različitih troškova. Međutim, ukoliko strane predvide
da manipulativni kredit može da pređe granicu, pa se to u praksi i ostvari, smatraće se da se radi o
običnom kreditu, koji korisnika obavezuje na određena finansijska opterećenja.
Prema broju subjekata (država učesnika) postoje: - jednostrani kliring; - dvostrani (bilateralni)
kliring; i – višestrani (multilateralni) kliring.
Jednostrani kliring je takav način plaćanja kod koga jedna država, sa ciljem prevazilaženja
platno bilansnih teškoća i uravnoteženja spoljnotrgovinske razmene, svojim imperativnim propisom
jednostrano obavezuje privredne subjekte sa svoje teritorije da dugove prema poveriocima iz
inostranstva izmiruju uplatama na zbirni račun klirinškog organa te zemlje. Ujedno svi poverioci, sa
sedištem u toj zemlji, pozivaju se da potraživanja prema inostranim dužnicima prijave klirinškom
organu te zemlje. Jednostrani kliring može biti usmeren samo na plaćanja i naplatu u robnoj razmeni sa
određenom državom, kada on zadržava oblik klirinškog plaćanja, odnosno, na sve poslovne
aranžmane sa inostranstvom, kada on predstavlja meru ograničenja spoljnotrgovinske razmene u
okviru tekuće ekonomske politike te države. Jednostrani kliring predstavlja izuzetak u međunarodnom
plaćanju, te se smatra da nije u skladu sa načelom slobode međunarodne trgovine i jednakosti država
u međunarodnoj robnoj razmeni.
Pod dvostranim kliringom podrazumeva se kliring koji nastaje sporazumom dve države i
predstavlja najčešći oblik kliringa. Na osnovu ovog kliringa, dužnici iz obe države ugovornice svoje
obaveze izmiruju uplatama u nacionalnoj valuti na zbirnom računu klirinškog organa svoje države, a
139
poverioci posredstvom istih računa naplaćuju svoja potraživanja iz inostranstva, takođe, u svojoj
nacionalnoj valuti. Sporazumom o klirinškom načinu izmirivanja obaveza, utvrđuje se najviši iznos
do koga se mogu kretati međusobna potraživanja i dugovanja. Osnovni cilj dvostranog (bilateralnog)
kliringa sadržan je u nameri da se spreči slobodan prenos efektivnih deviznih sredstava preko granice i
po tom osnovu ugrozi platnobilansni saldo države u spoljno trgovinskoj razmeni.
Višestrani kliring nastaje na osnovu sporazuma izmedju tri ili više država, koje prihvataju
klirinški način plaćanja kao formu izmirivanja dužničko – poverilačkih odnosa privrednih subjekata sa
njihovih teritorija. Tim sporazumom utvrđuje se valuta u kojoj će se vršiti obračun plaćanja. Na taj
način, omogućava se lakše obavljanje platnog prometa između država ugovornica. Višestrani kliring
predstavlja izuzetak od pravila klirinškog plaćanja i u suštini to je pokušaj uspostavljanja
nadnacionalnog – međunarodnog novca, do koga, po pravilu, dolazi u situaciji naglašene nestabilnosti
nacionalnih valuta država ugovornica. S obzirom na predmet klirišnkih plaćanja, mogu se razlikovati
robni kliring (koji obuhvata sva plaćanja iz prometa roba), nerobni kliring (koji obuhvata plaćanja iz
prometa usluga), mešoviti kliring (koji obuhvata plaćanja iz prometa roba i usluga) i totalni kliring
(koji obuhvata celokupan platni promet između država potpisnica klirinškog sporazuma).
XVII) MEĐUNARODNI UGOVOR O FAKTORINGU
Opšte napomene
Posao faktoringa nije detaljnije uređen ni u nacionalnim zakonodavstvima, ni u međunarodnom
pravu, pa se na njega uglavnom primenjuju opštu uslovi poslovanja i tipski ugovori razvijeni u
bankama i sudska praksa država u kojima se ovi poslovi obavljaju u većem obimu.
Suština faktoring posla bi se mogla razumeti kao kupovanje potraživanja od klijenata. Kad
jednom ustupi svoje potraživanje banci, pod uslovom da garantuje za njegovu istinost, klijent gubi bilo
kakvu vezu sa svojim dužnikom. Sva njegova prava iz bivšeg odnosa sa dužnikom preuzima faktor
(banka).Zato je sporna pravna priroda faktoringa, jer u njemu ima elemenata različitih poslova, ali je
najviše elemenata komisiona, iz kojeg je faktoring i nastao.
Savremeni faktoring se razvio u prekomorskoj trgovini, kod koje su izvoznici težili da u što kraćem
vremenskom periodu naplate poslove izvoza koje su obavili. Pošto su takvu, brzu naplatu mogli da
obezbede samo od banaka, rešenje su našli u faktoringu, ustupajući bankama potraživanje uz nekakvu
naknadu, dobijali su naplatu svog posla. Posao faktoringa se uglavnom razvio u anglosaksonskim
državama, pre svega u SAD.
Nema sumnje da faktoring posao ubrzava ekonomsku razmenu i stvara mogućnost za manja
preduzeća, koja nemaju obimne izvore sredstava da svoju robu realizuju na tržištu i posvete se
140
proizvodnji, dok se plasmanom njihovih proizvoda na tržištu, po ugovorima o faktoringu, bave banke,
koje svoj interes u poslu nalaze u ostvarivanju nagrade koja se predviđa za taj posao.
Poslovanjem na osnovu ugovora o faktoringu, faktor ima i bolji uvid u mogućnosti plasmana
roba na određenim tržištima, pa je to njegova bitna prednost nad izvoznikom, koji sa svoje strane ima
interes da te poslove poverava faktoru, jer tako smanjuje rizik svog poslovanja. U praksi se faktoring
razvija i u oblik kreditiranja, koje faktor obezbeđuje ugovornoj strani sa kojom sarađuje na trajnijoj
osnovi, tako što mu daje određene iznose unapred, pre nego što dođe u posed robe koju treba
realizovati na tržištu, odnosno, pre stvarnog ustupanja konkretnog potraživanja. U ovakvim
slučajevima, međutim, pored nagrade za obavljeni posao, faktor zaračunava i određenu kamatu na
sredstva koja daje unapred, odnosno tu kamatu uračunava u iznos naknade u koji ulaze i drugi
bankarski troškovi.
Ugovor o faktoringu
Ugovorom o faktoringu se banka obavezuje da preuzme nenaplaćena potraživanja klijenta i da
ih realizuje uz nagradu, koja se ugovara i čija visina zavisi od prirode i vrste potraživanja (od 2% do
15% od vrednosti potraživanja, pa i više od toga). Klijent garantuje banci istinitost potraživanja, pri
njihovom prenošenju na banku, a banka klijentu isplaćuje iznos realizovanog potraživanja odmah po
naplati, uz odbijanje ugovorene nagrade.
Ugovor o faktoringu se najčešće zaključuje na neodređeno vreme ili na duže periode vremena,
od pet do deset godina. Zaključivanju ovakvih ugovora pribegavaju, uglavnom, preduzeća koja se
bave uvozom ili izvozom a nemaju potpuno, ili dovoljno razvijene službe koje su sposobne za
obavljanje ovih poslova (računovodstvo, pravnu službu), pa ih poveravaju bankarskim službama,
odnosno, onima sa kojima već posluju. Zbog toga se ugovorne strane često sporazumevaju da banka
koja obavlja faktoring za svog klijenta obavlja i druge poslove kao što su knjigovodstveni, poreski
poslovi i sl.
Faktoring poslova ima više i mogu se podeliti po nekoliko kriterijuma. Najčešća podela je na
otvoreni faktoring i skriveni ( neotvoreni) faktoring) .
Otvoreni faktoring je, u suštini, pravi faktoring koji se sastoji u ustupanju potraživanja
izvoznika faktoru, odnosno, faktor kupuje njegovo potraživanje prema kupcima. Prema tome, kad
izvoznik proda robu kupcu, njegovo potraživanje se prenosi na bankara i kupac je obavezan da
ugovorenu cenu plati bankaru, a ne izvozniku. Razume se, kupac treba da bude unapred obavešten
kome treba da plati ugovorenu cenu za kupljenu robu. Po pravilu, izvoznik ovaj posao ugovara sa
bankom čiji je i inače klijent.
Pri ugovaranju faktoringa, obim poslova može da bude različit. Izvoznik može od bankara da
zahteva samo naplatu ugovorene cene, ali može sa njim da ugovori i druge poslove, na primer poslove
knjigovodstva ili kreditiranja. Način isplate izvozniku zavisi upravo od ugovora. Tako, faktor može
141
preuzeti i kreditiranje kupca, ako je to bilo ugovoreno između izvoznika i kupca. Na primer, ako je
izvoznik ugovorio naplatu izvezene robe u roku od dva meseca, onda će faktor isplatiti izvozniku
ugovorenu vrednost unapred, a biće dužan da sa naplatom od kupca sačeka do roka ugovorenog
između izvoznika i kupca.
Treba napomenuti da veći faktori, uobičajeno, imaju svoje korespondente u različitim državama,
pa je to mogućnost da kupac svoje dugovanje isplati i u domaćoj valuti korespondentu banke koja je
ugovorila faktoring, što je povoljnost i za kupca.
Skriveni (neotvoreni) faktoring postoji onda kad izvoznik prodaje svoju robu namenjenu
izvozu za gotov novac. U tom slučaju, faktor prodaje robu preko izvoznika (koji mu je već prodao
robu) na kredit i u tom poslu deluje kao komisionar. Razume se da je cena robe koja se prodaje na ovaj
način uvećana, jer pokriva i zaradu faktora, ali inostrani kupac to ne zna, jer plaća izvozniku, koji
dobijeni novac prenosi faktoru.
Prema vrsti usluga koje faktor vrši, faktoring može da bude faktoring sa uslugama ili
faktoring sa uslugama i kreditiranjem.
Faktoring sa uslugama je onaj kod koga faktor vrši samo uslugu naplate ugovorene cene
između izvoznika i kupca. Kod takvog posla, faktor jedino prezima rizik za naplatu potraživanja, ali ne
pruža nikakve druge usluge izvozniku.
Faktoring sa uslugama i kreditiranjem podrazumeva da faktor preuzima sve finansijske
poslove koji prate naplatu izvezene robe, koja se ne plaća odmah, pa izvoznik nije u stanju da čeka na
naplatu duži rok (koji može biti i do nekoliko meseci). Zbog toga, faktor preuzima finansiranje
izvoznika, tako što mu deo prodajne cene isplaćuje odmah. Ovaj posao je najčešći oblik faktoringa.
Međusobna prava i obaveze faktora i klijenta se uređuju ugovorom o faktoringu.
Obaveze i prava faktora
Faktor ima sledeće obaveze:
1) da preda naplaćeni iznos cene klijentu, posle odbijanja svoje nagrade;
2) da kreditira izvoznika, ako je to ugovorom predviđeno;
3) da izvrši sve usluge predviđene ugovorom;
4) da vodi knjige radi obračuna potraživanja i dugovanja; i
5) da pruža stručnu pomoć izvozniku, u skladu sa ugovorom ili ako je deo prirode posla:
Faktor ima sledeća prava:
1) da proda robu u svoje ime;
2) da izda garant, da založi robu ako je uobičajeno u tom poslu;
3) da primi plaćanje i da izvrši naplatu, odnosno da proda robu na kredit;
4) da osigura robu od rizika koji su u tom poslu uobičajeni; i
142
5) da zadrži robu izvoznika koju je dobio na osnovu ugovora o faktoringu, radi uravnoteženja
međusobnih plaćanja.
XVIII) MEĐUNARODNI UGOVOR O FRANŠIZINGU
Izraz ¨franšizing¨ potiče od engleske reči »franchising« koja označava sistem poslovnih odnosa
(koji se zaključuju ugovorom o franšizingu). Ovim ugovorom se smatra poseban oblik neimenovanog
ugovora kojim se davalac franšizinga obavezuje da će obavljati sukcesivno isporuku roba i pružati
određene usluge, prenoseći svoja znanja i iskustva (know-how) u poslovanju na primaoca franšizinga,
koji se obavezuje da za to plati određenu naknadu, a koji se po pravilu nalaze u dve različite zemlje.
Ovaj ugovor ima poseban značaj sa gledišta davaoca franšizinga jer se putem njega omogućuje
povećani promet roba i usluga, osvajanje novih tržišta i povećanja dobiti.
Obaveze davaoca franšize: ustupanje prava isključive prodaje robe i vršenja usluge; obaveza
ustupanja upotrebe robnog i uslužnog žiga, ustupanje prava upotrebe firme, ustupanje know-how, itd.
Negativna obaveza: ne sme da pravi diskriminaciju između primaoca franšize.
Obaveze primaoca franšizinga: odnose se na spoljni i unutrašnji izgled sedišta (radnje); uz ime
davaoca, upotrebljava i svoju firmu; mora da sledi poslovnu politiku koju je odredio davalac
franšizinga.
Postoje dve vrste franšizinga:
1. prometni (ima se u vidu plasman robe, proizvoda krajnjem korisniku, gde se zaključuju dva
ugovora);
2. proizvodni (davalac franšizinga ustupa primaocu ne samo pravo plasmana robe već i pravo
delimične proizvodnje (npr. Coca-Cola).
XIX) MEĐUNARODNI UGOVOR O FORFETINGU
Kod međunarodnog ugovora o forfetingu, banka (forfeter) iz jedne zemlje, preuzima od svog
klijenta, komitenta iz druge zemlje, potraživanja koje on ima prema trećem licu i istovremeno se
odriče prava da postavlja regresivni zahtev u slučaju da isto potraživanje ostane neplaćeno, a
komitent-klijent je obavezan da banci preda odgovarajuće isprave o dugu, da joj isplati eskontnu
kamatu, troškove i proviziju. Dakle, predmet ovog ugovora je uvek neko potraživanje sa dugoročnim
dospećem. Banka, primalac toga potraživanja snosi rizik u slučaju da ono ne bude naplaćeno od trećeg
lica.
Međunarodni ugovor o forfetingu je aleatoran pravni posao i to iz razloga što banka kod
preuzimanja potraživanja ulazi u rizik da li će isto potraživanje moći da realizuje od trećeg lica. Pri
143
zaključenju ugovora, banka ceni sve rizike od kojih zavisi naplata potraživanja od trećeg lica. Ovaj
ugovor je složen pravni posao izaključuje se intuitu personae, između banke i bančinog komintenta, a
u cilju ostvarivanja određenog potraživanja od trećeg lica, gde je na banku takvo potraćivanje preneo
bančin klijent.
Postoje više oblika prenosa potraživanja: a) prenos potraživanja cesijom; b) forfetiranje po
osnovu otkupa menice; c) prenos komitentovih prava na banku putem dokumentarnog akreditiva.
XX) MEĐUNARODNI UGOVOR O INŽENJERINGU
Opšte napomene
Inženjering nastaje u vezi sa gradnjom složenih investicionih objaketa koji zahtevaju
angažovanje posebnih stručnjaka, ne samo za gradnju, nego i za definisanje uslova za gradnju,
programa investicione gradnje i realizaciju gradnje. Ova vrsta poslova se naziva konsalting
inženjeringom, što određuje, sa jedne strane, predmet posla-konsalting, a sa druge strane strane profil
stručnjaka koji se angažuju u obavljanju tog posla-inženjering. Naravno, to je samo terminološko
pitanje, koje ne utiče bitno na obavljanje samog posla, ali u toku razvoja, nadležnosti su znatno
prevazišle samo konsultacije i u inženjeringu su te nadležnosti, po pravilu znatno iznad toga. Zbog
toga ćemo u daljem tekstu koristiti pojam inženjering, imajući u vidu da on podrazumeva i taj,
konsultativni deo posla.
Ugovor o inženjeringu
Ugovorom o inženjeringu se inženjerska organizacija obavezuje da izradi ivensticioni program i
svu potrebnu tehničku dokumentaciju, prenese pravo na korišćenje znanja i iskustva, organizuje
poslove i rukovodi njima, pusti u probni rad i pogon investicioni objekat, za određenu naknadu koju
plaća investitor. Ugovor o inženjeringu je formalnog karaktera i zaključuje se u pismenom obliku.
Ugovor o inženjeringu je, uglavnom, uređen autonomnim privrednim pravom, odnosno,
opštim uslovima poslovanja, kojima se uređuju odnosi između inženjerske organizacije i investitora.
Pored opštih uslova, kojima se uređuju odnosi između inženjerske organizacije i investitora, u ovom
poslu se primenjuju i drugi opšti uslovi koji su predviđeni za pojedine od poslova, koje je dužna da
obavi inženjerska organizacija.
Ugovor o inženjeringu može da bude čist inženjering ili inženjering „ključ u ruke”.
Čist inženjering podrazumeva ugovor da inženjering organizacija izvrši ispitivanja, izradi projektnu
dokumentaciju, predračun troškova, ispitivanje ponuda za zaključivanje ugovora, pripremi ugovor za
zaključivanje, a u toku radova usmerava radove, daje uputstva izvođačima i vrši nadzor nad
144
izvođenjem radova. Kod inženjeringa „ključ u ruke” inženjerska organizacija, pored svih navedenih
poslova, obavezuje se i da realizuje projekat, odnosno, da izradi objekat.
Obaveze inženjerske organizacije
Međusobne obaveze inženjerske organizacije i investitora zavise od vrste ugovora o
inženjeringu, odnosno da li se radi o čistom ili inženjeringu „ključ u ruke”. Najpotpunije i najobimnije
su obaveze, kao što je već navedeno, kod ovog drugog i one obuhvataju veći broj poslova koje je
inženjering organizacija dužna da obavi.
Prva obaveza koju ugovorom preuzima, inženjering organizacija je dužna da izradi investicioni
program, pri kome treba da poštuje sve propise, tehničke i pravne, koji se primenjuju u državi u kojoj
se objekat gradi. Investicioni program je podloga za dalje inženjerske radove, kad ga prihvati
investitor.
Na osnovu prihvaćenog investicionog programa, inženjerska organizacija ima obavezu da
pripremi svu projektnu i tehničku dokumentaciju, neophodnu za izvođenje radova. Inženjerska
organizacija je dužna da pripremi i plan finansijskih sredstava, neophodnih za izvođenje radova. Ta
finansijska sredstva se prikazuju po vrstama radova koji predstoje, prema investicionom programu i
projektnoj i drugoj dokumentaciji.
Obaveze investitora
Obaveza investitora je da plati cenu koja je predviđena ugovorom o inženjeringu. Cena se, po
pravilu, ugovara u fiksnom iznosu, ali se ona može menjati samo u slučaju da dođe do novih okolnosti
i događaja, koji nisu mogli da se predvide u vreme zaključenja ugovora. I kod ugovora o inženjeringu
je moguće umesto fiksne cene predvideti da se cena određuje po principu fiksne skale.
Cena može da se ugovara i u određenom procentu koji se određuje u odnosu na troškove
izgradnje objekta ili na osnovu vremena koje inženjerska organizacija utroši u obavljanju poslova
inženjeringa. Cena se uobičajeno plaća u delovima, pošto se radi o velikim poslovima, koji zahtevaju
visoke novčane iznose. U svakom slučaju, način plaćanja cene se određuje ugovorom.
Pored ugovorene cene, inženjerskoj organizaciji pripada i posebna naknada za fiksne troškove
koje je imao u toku obavljanja posla. Investitor je dužan da izvođača radova uvede u posao, odnosno
da mu preda zemljište za građenje, da obezbedi sve neophodne informacije za gradnju i da pruži dokaz
da su obezbeđena sredstva za gradnju. Investitor je obavezan i da obezbedi nadzor za vreme izvođenja
radova. Taj nadzor može da vrši sam investitor, ali za obavljanje nadzora može da angažuje i posebno,
kvalifikovano preduzeće ili organizaciju.
Odgovornost inženjerske organizacije
145
Odgovornost inženjerske organizacije zavisi od obima poslova koji su predviđeni ugovorom,
odnosno, od toga da li je obavljao samo poslove čistog inženjeringa ili je i realizovao ceo projekat po
sistemu ključ u ruke.
Inženjerska organizacija odgovara za sve nedostatke u projektu koje je izradila. Ako je izvodila i
pripremne radove (analiza zemljišta, priprema terena i sl), inženjerska organizacija odgovora i za sve
nedostatke ili pogrešne procene zemljišta. Inženjerska organizacija odgovara i za izbor graditelja
investicionog objekta, ako joj je taj izbor bio poveren, kao i za nedostatke u postupku nadzora nad
izvođenjem investicionih radova.
Ako je inženjerska organizacija ugovorila posao po sistemu ključ u ruke, onda ona odgovara i za
propuste u građenju, koji su rezultat ili neodgovarajućeg materijala ili neodgovarajuće izvedenih
građevinskih radova. Pored toga, ona, u tom slučaju, snosi i odgovornost za izbor i kvalitet opreme
koja je ugovorena za opremanje investicionog objekta. Inženjerska organizacija ima i obavezu da
pribavi dozvolu za gradnju, u skladu sa lokalnim propisima. U ovom poslu inženjering organizacija
nastupa kao zastupnik investitora, pa se građevinska dozvola obezbeđuje na ime investitora.
Po obezbeđenoj navedenoj dokumentaciji, inženjerska organizacija je dužna da organizuje i
izvede izgradnju objekta koji je predmet ugovora. Ta obaveza podrazumeva izvršenje svih radova koji
su sastavni deo građenja; znači pripremnih i završnih, a ponekad i dopunskih radova, ako su
predviđeni ugovorom. Rokovi za izgradnju se utvrđuju ugovorom i ako se oni prekorače, investitor
ima i mogućnost da zahteva da se obustave dalji radovi.
Tokom izgradnje objekta po ugovoru o inženjeringu, inženjering organizacija ima sve obaveze
izvođača građevinskih radova: da obezbedi gradilišta i primenjuje mere sigurnosti na radu; da nabavlja
opremu i instalacije neophodne za izgradnju; da uredno vodi knjige koje ukazuju na način građenja.
Po završetku građenja, inženjerska organizacija je u obavezi da obezbedi tehnički pregled, kao i
kod ugovora o građenju. I u ovom slučaju, tehnički pregled vrši onaj nadležni organ države koji je
izdao dozvolu za gradnju.
Inženjerska organizacija je dužna da pusti u pogon izgrađeni objekat i da osposobi kadrove koji
će raditi tokom njegove eksploatacije, kao i da održava objekat u roku koji je utvrđen ugovorom.
Tokom tog roka, inženjerska organizacija je dužna i da otkloni nedostatke koji se uoče tokom
eksploatacije.
XXI) MEĐUNARODNI UGOVOR O TRANSFERU TEHNOLOGIJE
Međunarodni ugovor o transferu tehnologije predstavlja ugovor u kojem davalac tehnologije
ustupa pravo na privredno iskorišćavanje prava intelektualne svojine, kao i nezaštićenih prava, zajedno
sa opremom i tehnološkim postupcima, koji su povezani sa datim znanjem i uz potrebnu tehničku
146
pomoć i to korisniku tehnologije, a koji se obavezuje da za to plati naknadu. U predmet ugovora
spadaju sva prenosiva prava i intelektualne svojine, kao što su: patent, model, uzorak, žig, znanje,
iskustvo, kao i nezaštićeno pravo industrijske svojine i razne kombinacije zaštićenih i nezaštićenih
prava.
Osobine ugovora su sedeće: međunarodni ugovor o transferu tehnologije je dvostrano obavezan,
jer prava i obaveze postoje za obe ugovorne strane, za davaoca tehnologije i korisnika tehnologije.
Pismena forma je bitan uslov. Pored pismenog zaključivanja ovog ugovora predvidja se da se ovakav
ugovor mora prijaviti nadleznom organu u državi i smatra se punovaznim tek od dana upisa u registar
koji vodi taj organ. Ugovor o pribavljanju patenata, znanja i iskustva mora da sadrži: obavezu davaoca
patenta, znanja i iskustva da će primenom doći do ugovorenog kvaliteta, obavezu davaoca patenta,
znanja i iskustva da njihovo korišćenje nije štetno za zdravlje i život ljudi i životnu sredinu, klauzulu
u ugovoru da se stavljanjem u promet ne povređuju prava trećih lica.
Ugovor o međunarodnom transferu tehnologije se razlikuje od ugovora o zakupu u tome, što je
ovaj prvi ličnog karaktera, a drugi nije. Predmet zakupa se vraća sopstveniku po isteku ugovora, a kod
međunarodnog transfera tehnologije, to je, po pravilu, nemoguće. Međunarodni ugovor o transferu
tehnologije se razlikuje i od ugovora o ortakluku iz razloga što kod ortakluka, ugovorne strane –
ortaci, imaju zajednički cilj, a kod ugovora o transferu tehnologije svaka ugovorna strana ima svoj
cilj.
Vrste ugovora o transferu tehnologije
Međunarodni ugovori o transferu tehnologije se, prema vremenu, dele se na vremenski ograničene i
neograničene ugovore o transferu tehnologije. Ugovorne strane mogu zaključiti ugovor svojom voljom
na određeno vreme ili na neodređeno vreme. Ugovor o transferu tehnologije moze biti ograničen na
prostor - teritoriju ili da takvo ograničenje ne postoji. Sledeća podela je prema intenzitetu ustupljenog
prava: isključivi i neisključivi ugovori. Isključivi ugovori se pojavljuju, kada se korisniku transfera
tehnologije daje isključivo pravo korišćenja predmeta ugovora za vreme trajanja ugovora,a kod
neisključivih ugovora to pravo se daje većem broju lica.
Obaveze davaoca tehnologije
Jedna od osnovnih obaveza davaoca tehnologije je predaja predmeta međunarodnog ugovora o
transferu tehnologije u cilju iskorišćavanja, korisniku tehnologije u određenom roku, a uz to, davalac
tehnologije je obavezan da korisniku preda i svu dokumentaciju, ugovorenu opremu i alate sa
uputstvima za korišćenje. On, takođe, garantuje i tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost
predmeta ugovora.
Obaveza korisnika tehnologije
147
Obaveza korisnika tehnologije je da predmet ugovora iskorišćava na ugovoreni način, u
ugovorenom roku i u ugovorenim granicama. Ako to ne poštuje, tada on odgovara za neadekvatno
izvršenje ugovora u skladu sa opštim pravilima građanskog prava. Obaveza korisnika tehnologije je i
da plati naknadu za ustupljenu tehnologiju. Oblici plaćanja naknade utvrđuju se ugovorom. Korisnik je
u obavezi da tehnologiju čuva i adekvatno koristi.
Do prestanka ugovora o transferu tehnologije može doći usled: prestanka ugovora protekom
vremena, smrti, stečaja ili likvidacije.
OSNOVNA LITERATURA:
Đurović R., Međunarodno privredno pravo, Beograd 2004.
Popović Petrović I., Svetska trgovinska organizacija – osnivanje, funkcije, ciljevi - , Međunarodni
problemi vol.56, br. 1/2004, Beograd 2004.
Spasić I., UNIDROIT – doprinos unifikaciji nekih od najvažnijih pitanja Međunarodnog trgovinskog
prava, Strani pravni život br.2/2009, Beograd 2009.
Stanković M., Stanković S., Međunarodno poslovno pravo, Beograd 2002.
Starčević M., Međunarodno privredno pravo, Beograd 2007.
Stoiljković V., Međunarodno privredno pravo, Beograd 2003.
Čolović V., Oblici i dejstva rešavanja međunarodnih privrednih sporova” Pravni život br. 12/2001,
Beograd 2001.
Čolović V., Stalni arbitražni sud, Zbornik „Srpsko pravo i međunarodne sudske institucije“, Institut za
uporedno pravo, Beograd 2009.
Korišćeni zvanični sajtovi međunarodnih organizacija, kao i drugi sajtovi
148
Recommended