75 dvo unutrasnjost.inddp r
ip r
em il
i s
m o
za v
dijete vrti obitelj 12 broj 75 proljee 2014.
Moe li se iz sjemenke tratinice razviti orhideja?
Izv. prof. dr. sc. Edita Slunjski Filozofski fakultet Sveuilišta u
Zagrebu
Daleke 1986. godine, za prijemni ispit odgajateljskog studija na
ondašnjoj Pedagoškoj akademiji veina je pristu- pnika pripremila
poznatu Balaševievu uspješnicu ‘Raunajte na nas’. S obzi- rom na
okolnosti i vrijeme u kojem se to dogaalo, takav izbor velikog
broja pristupnika bio je posve razumljiv: nji- me su se nastojale
prikazati ne samo (traene) vokalne sposobnosti, nego i stupanj
dotad postignute socijalisti- ke svijesti i spremnost na društveni
aktivizam u svakoj moguoj prigodi. Petnaestak godina kasnije, neke
su se društvenopolitike okolnosti promije- nile, kao što se
promijenio i set poelj- nih osobina buduih profesionalnih
odgajatelja koje su se na prijemnom ispitu smatrale poeljnima. No,
nitko nije mogao sa sigurnošu tvrditi ‘mje- re’ li se prave, ili
tek sporedne osobine buduih odgajatelja. Primjerice, u jed- nom se
razdoblju posebna pozornost posveivala istoi jezinog izraza pri-
stupnika, koji u tom smislu nije smio imati govornih teškoa. Taj se
kriterij i danas moe smatrati prilino opravda- nim, uzmemo li u
obzir da je odgaja- telj govorni model djeci i to upravo u
najosjetljivijem razdoblju njihova go- vornog razvoja. No, teško je
zaboraviti sluaj jedne pristupnice na razgovoru (u kojem se trebalo
procijeniti samo to ima li kakvih govornih teškoa), koja je
samouvjereno prepriavala kako ona
svoje vlastito dijete nikad ne udari tako jako da bi to na njemu
ostavilo modrice, nego samo toliko koliko je u odreenoj situaciji
potrebno. U tom trenutku, inilo se da je cijela dvorana fakulteta
preplavljena teretom neiz- govorenog pitanja: mjerimo li pravu
stvar? Mogu li pedagoška znanja koja e na studiju dobiti, ovoj eni
biti do- voljna da napusti uvjerenje da udarac moe bilo kome
donijeti išta dobro? Hoe li djeci koja odrastaju pod pe- dagoškim
okriljem takve osobe biti lakše podnositi njezino nasilje ako ga
ona poduzima u najboljoj namjeri? Pa ak ako pritom nema nikakvu go-
vornu manu?Ostavljam otvorenim pi- tanje: koje bismo kvalitete
trebali od potencijalnih odgajatelja traiti danas, imajui na umu
osjetljivu dob djece kojom e se baviti i znaajke vreme- na u kojemu
ivimo?! I kako bismo te osobine na prijemnom ispitu nabolje mogli
ustanoviti/procijeniti? Jer (uz prihvaanje rizika da e zvuati pate-
tino), drim da su upravo najkvalitet- niji i najobrazovaniji ljudi
dovoljno dobri za rad s najmanjom djecom.
Zašto se (ne)upisati na odgajateljski studij? Postoji mnogo
kriterija prema kojima se mladi naraštaj opredjeljuje za odre- eni
studij. U najboljem sluaju, to je ‘zov’ kojeg se prema odreenom
po-
zivu osjea iznutra, i to još od malih nogu. No, takvi su sluajevi
uglavnom iznimka, a mladog ovjeka u predvor- je odreenog fakulteta
esto dovedu mnogo prozainiji motivi, proizašli iz razliitih ivotnih
okolnosti u kojima se našao. Tako se neke studije upisuje jer traju
krae od drugih ili pak o njima krui glasina kako ih je lakše
završiti od ostalih. Presudnu ulogu za odabir odreenog studija mogu
imati i po- daci zavoda za zapošljavanje, ukoliko ukazuju na de cit
kadra za kojeg upra- vo taj fakultet priprema. I napokon, postoje
zanimanja za koja je (ope) poznato da su desecima godina pot-
plaena, što fakultete koji za takva za- nimanja pripremaju, posve
razumljivo, ini i manje atraktivnima. Negativnu selekciju buduih
studenata, koju obiljeava niski prosjek njihovih sred- njoškolskih
ocjena i nii rejting škola iz kojih dolaze, teško moe kompenzirati
i najbolji sveuilišni program nekog studija. Kvalitetan
odgajateljski studij u mnogim e ‘sluajno zalutalim bru- cošima’
upaliti iskru za koju nisu niti znali da ju imaju, te im omoguiti
da se razvijaju u kompetentne, odgovor- ne, visokoobrazovane
profesionalce. To e biti još vidljivije kod studenata koji su taj
studij odabrali promišljeno i posve namjerno, svjesni injenice da
odgajateljska profesija nudi ono što nijedna druga ne nudi, niti se
moe
Koje bismo kvalitete (osobine, predispozicije) trebali od
potencijalnih odgajatelja traiti danas, imajui na umu osjetljivu
dob djece kojom e se baviti i znaajke vremena u kojemu ivimo? I
kako bismo te osobine na prijemnom ispitu nabolje mogli
ustanoviti?
p r
ip r
em il
i s
m o
za v
dijete vrti obitelj 13 broj 75 proljee 2014.
razvoj odgajateljeve samokritinosti i refleksivnosti, nune za
ostvarenje kvalitete njegova rada, barem toliko spada u podruje
‘rada na sebi’, koliko i u podruje kurikuluma, refleksivne prakse i
drugih mnogo ‘pedagoški- jih’ termina. I napokon, ‘rad na sebi’
odgajatelja na izvjestan nain štiti od nepovoljnih utjecaja koje na
njega moe imati svakodnevni rad s djecom. Ope je poznato da je
odgajateljski posao, ukoliko ga se obavlja korektno i kvalitetno,
izrazito sloen i zahtjevan, a moe biti i stresan. No, kad ve go-
vorimo o stresu – morali bismo imati u vidu sva tri aspekta ‘rada
na sebi’, a ne samo jedan. Kako se odgajatelj nosi sa stresom, nije
vanije od toga kako se dijete nosi sa stresom a niti od toga kakvu
kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa odgajatelj koji je
neosviješten ili pod stresom, uope moe osigurati. Uz tu razliku što
je za kvalitetu ivlje- nja djeteta u vrtiu tj. kvalitetu odgoj-
no-obrazovnog procesa odgovorna odrasla osoba – a ne dijete.
Zanimljiv herbarij Kvalitetno inicijalno obrazovanje, baš kao i
kvalitetno profesionalno usavrša- vanje, nune su pretpostavke
kvalitete rada odgajatelja. Oni mogu itekako pridonositi razvoju
njegovih profe- sionalnih kompetencija, no ne mogu (niti trebaju),
mijenjati njegov tempe- rament, speci ne interese i a nitete,
stupanj njegove introvertiranosti tj. ekstravertiranosti i slino.
Iz sjemen- ke jedne biljke ne moe nastati neka druga. No, ulaganje
vremena, energije i truda u vlastiti osobni i profesionalni razvoj,
odgajatelju moe pomoi da se postupno pretvara u svoju ‘najbolju
varijantu’. U tom smislu, ni iz jedne tra- tinice nee nastati
orhideja, ali mo- da iz vrtia nastane zanimljiv herbarij.
Literatura: 1. Brajša, P. (1993.): Pedagoška komunikologija.
Zagreb: Školske novine. 2. Brajša, P. Brajša-ganec A., Slunjski, E.
(1999.):
Tajna uspješnog roditelja /odgajatelja. Pula: C.A.S.H.
3. Kinsler, K. & Gamble, A. M. (2001.): Reforming Schools.
London, New York: Continuum.
4. Stoll, L., Fink, D. (2000.): Mijenjajmo naše škole - Kako
unaprijediti djelotvornost i kvalitetu naših škola. Zagreb:
Educa.
izraziti ikakvim materijalnim ekviva- lentom. A oni trei, za razvoj
kojih po- znati autori Stoll i Fink (2000.) ne gaje nikakvu nadu
nego predlau naelo ‘Ne zalijevajte kamenje!’, vjerojatno nikad nee
postati kvalitetni odgaja- telji. Statistiki gledano, takvih nije
ve- liki broj. No, za djecu koja su na takve odgajatelje osuena, to
nije statistiki zanemariv podatak nego jedina istina. A kako djeca
u vrtiu tijekom djetinj- stva provedu i do 14.000 sati, ta istina
za njih moe biti vrlo bolna.
Moemo li drugome dati ono što nemamo? Ovo nije prigoda da se
nabrajaju i opisuju razliita znanja iz podruja pedagogije,
psihologije i mnogih dru- gih podruja kojima bi profesionalni
odgajatelj trebao raspolagati eli li s djecom raditi odgovorno i
kvalitetno. Ne zato što ta znanja nisu vana (ite- kako jesu), nego
zato što su ona ve podrobno opisana u brojnoj strunoj i znanstvenoj
literaturi. Umjesto toga, valja rei nešto o jednoj injenici kojoj
se ponekad posveuje premalo po- zornosti. Naime, mi djecu ne
odgajamo samo onim što znamo nego i onim što jesmo (Brajša, 1994.).
Druei se s kva- litetnom odraslom osobom, koja je dobro ‘posloena’
na svojoj odrasloj razini, dijete ve pro tira, ak i kad ga ona nema
namjeru odgajati. Rije je o odrasloj osobi koja je emocionalno i
socijalno inteligentna, što znai da dobro funkcionira najprije sama
sa sobom, a onda i s drugim osobama u svojemu okruenju. Zašto su
ove kva- litete odgajatelja posebno vane za odgojno-obrazovni rad s
malom dje- com? Zato što e odgajatelj koji esto zapada u stanja
preplavljenosti vlasti- tim (neosviještenim) emocijama, teško
ostvariti kvalitetan odnos i komunika- ciju s drugima. To e se
pokazati kao posebno veliki problem u asimetri- nim odnosima (u
kojima su mo i utje- caj neravnomjerno rasporeeni), a to su upravo
njegovi odnosi s djecom. Odgajatelj koji se ‘sam sebi dogaa’, teško
e bilo što korisno o sloenom svijetu emocija uspjeti nauiti djecu.
Slino je i s njegovim socijalnim kom-
petencijama. Koliko smo mi odrasli so- cijalno kompetentni, esto je
mogue vidjeti ve i na prvi pogled. Ponekad je dovoljno samo ui u
zbornicu vrtia ili škole (ili fakulteta), a da bi se osjetila
atmofera nagomilanih meusobnih kon ikata, kultura nesuradnje i kom-
petitivnosti ili pak prividnog slaganja zaposlenika, što se u
stranoj literaturi naziva balkanizacijom (Haragreaves, prema
Kinsler, Gamble, 2001.). Tko zna zašto se takva praksa naziva baš
tim imenom? Odgajatelj koji uestalo zapada u kon ikte s drugim
odraslim osobama, teško e djecu nauiti kako da oni, kreativno i
konstruktivno, rje- šavaju svoje. Odgajatelj koji je depre- sivan,
tmuran i bezvoljan, teško e u svojoj vrtikoj skupini stvoriti
ugodno ozraje i podravati pulsiranje ivotne energije djece.
Svaki je osviješten problem u praksi – napola riješen.