75 dvo unutrasnjost.inddp r
ip r
em il
i s
m o
za v
dijete vrti obitelj 12 broj 75 proljee 2014.
Moe li se iz sjemenke tratinice razviti orhideja?
Izv. prof. dr. sc. Edita Slunjski Filozofski fakultet Sveuilišta u Zagrebu
Daleke 1986. godine, za prijemni ispit odgajateljskog studija na ondašnjoj Pedagoškoj akademiji veina je pristu- pnika pripremila poznatu Balaševievu uspješnicu ‘Raunajte na nas’. S obzi- rom na okolnosti i vrijeme u kojem se to dogaalo, takav izbor velikog broja pristupnika bio je posve razumljiv: nji- me su se nastojale prikazati ne samo (traene) vokalne sposobnosti, nego i stupanj dotad postignute socijalisti- ke svijesti i spremnost na društveni aktivizam u svakoj moguoj prigodi. Petnaestak godina kasnije, neke su se društvenopolitike okolnosti promije- nile, kao što se promijenio i set poelj- nih osobina buduih profesionalnih odgajatelja koje su se na prijemnom ispitu smatrale poeljnima. No, nitko nije mogao sa sigurnošu tvrditi ‘mje- re’ li se prave, ili tek sporedne osobine buduih odgajatelja. Primjerice, u jed- nom se razdoblju posebna pozornost posveivala istoi jezinog izraza pri- stupnika, koji u tom smislu nije smio imati govornih teškoa. Taj se kriterij i danas moe smatrati prilino opravda- nim, uzmemo li u obzir da je odgaja- telj govorni model djeci i to upravo u najosjetljivijem razdoblju njihova go- vornog razvoja. No, teško je zaboraviti sluaj jedne pristupnice na razgovoru (u kojem se trebalo procijeniti samo to ima li kakvih govornih teškoa), koja je samouvjereno prepriavala kako ona
svoje vlastito dijete nikad ne udari tako jako da bi to na njemu ostavilo modrice, nego samo toliko koliko je u odreenoj situaciji potrebno. U tom trenutku, inilo se da je cijela dvorana fakulteta preplavljena teretom neiz- govorenog pitanja: mjerimo li pravu stvar? Mogu li pedagoška znanja koja e na studiju dobiti, ovoj eni biti do- voljna da napusti uvjerenje da udarac moe bilo kome donijeti išta dobro? Hoe li djeci koja odrastaju pod pe- dagoškim okriljem takve osobe biti lakše podnositi njezino nasilje ako ga ona poduzima u najboljoj namjeri? Pa ak ako pritom nema nikakvu go- vornu manu?Ostavljam otvorenim pi- tanje: koje bismo kvalitete trebali od potencijalnih odgajatelja traiti danas, imajui na umu osjetljivu dob djece kojom e se baviti i znaajke vreme- na u kojemu ivimo?! I kako bismo te osobine na prijemnom ispitu nabolje mogli ustanoviti/procijeniti? Jer (uz prihvaanje rizika da e zvuati pate- tino), drim da su upravo najkvalitet- niji i najobrazovaniji ljudi dovoljno dobri za rad s najmanjom djecom.
Zašto se (ne)upisati na odgajateljski studij? Postoji mnogo kriterija prema kojima se mladi naraštaj opredjeljuje za odre- eni studij. U najboljem sluaju, to je ‘zov’ kojeg se prema odreenom po-
zivu osjea iznutra, i to još od malih nogu. No, takvi su sluajevi uglavnom iznimka, a mladog ovjeka u predvor- je odreenog fakulteta esto dovedu mnogo prozainiji motivi, proizašli iz razliitih ivotnih okolnosti u kojima se našao. Tako se neke studije upisuje jer traju krae od drugih ili pak o njima krui glasina kako ih je lakše završiti od ostalih. Presudnu ulogu za odabir odreenog studija mogu imati i po- daci zavoda za zapošljavanje, ukoliko ukazuju na de cit kadra za kojeg upra- vo taj fakultet priprema. I napokon, postoje zanimanja za koja je (ope) poznato da su desecima godina pot- plaena, što fakultete koji za takva za- nimanja pripremaju, posve razumljivo, ini i manje atraktivnima. Negativnu selekciju buduih studenata, koju obiljeava niski prosjek njihovih sred- njoškolskih ocjena i nii rejting škola iz kojih dolaze, teško moe kompenzirati i najbolji sveuilišni program nekog studija. Kvalitetan odgajateljski studij u mnogim e ‘sluajno zalutalim bru- cošima’ upaliti iskru za koju nisu niti znali da ju imaju, te im omoguiti da se razvijaju u kompetentne, odgovor- ne, visokoobrazovane profesionalce. To e biti još vidljivije kod studenata koji su taj studij odabrali promišljeno i posve namjerno, svjesni injenice da odgajateljska profesija nudi ono što nijedna druga ne nudi, niti se moe
Koje bismo kvalitete (osobine, predispozicije) trebali od potencijalnih odgajatelja traiti danas, imajui na umu osjetljivu dob djece kojom e se baviti i znaajke vremena u kojemu ivimo? I kako bismo te osobine na prijemnom ispitu nabolje mogli ustanoviti?
p r
ip r
em il
i s
m o
za v
dijete vrti obitelj 13 broj 75 proljee 2014.
razvoj odgajateljeve samokritinosti i refleksivnosti, nune za ostvarenje kvalitete njegova rada, barem toliko spada u podruje ‘rada na sebi’, koliko i u podruje kurikuluma, refleksivne prakse i drugih mnogo ‘pedagoški- jih’ termina. I napokon, ‘rad na sebi’ odgajatelja na izvjestan nain štiti od nepovoljnih utjecaja koje na njega moe imati svakodnevni rad s djecom. Ope je poznato da je odgajateljski posao, ukoliko ga se obavlja korektno i kvalitetno, izrazito sloen i zahtjevan, a moe biti i stresan. No, kad ve go- vorimo o stresu – morali bismo imati u vidu sva tri aspekta ‘rada na sebi’, a ne samo jedan. Kako se odgajatelj nosi sa stresom, nije vanije od toga kako se dijete nosi sa stresom a niti od toga kakvu kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa odgajatelj koji je neosviješten ili pod stresom, uope moe osigurati. Uz tu razliku što je za kvalitetu ivlje- nja djeteta u vrtiu tj. kvalitetu odgoj- no-obrazovnog procesa odgovorna odrasla osoba – a ne dijete.
Zanimljiv herbarij Kvalitetno inicijalno obrazovanje, baš kao i kvalitetno profesionalno usavrša- vanje, nune su pretpostavke kvalitete rada odgajatelja. Oni mogu itekako pridonositi razvoju njegovih profe- sionalnih kompetencija, no ne mogu (niti trebaju), mijenjati njegov tempe- rament, speci ne interese i a nitete, stupanj njegove introvertiranosti tj. ekstravertiranosti i slino. Iz sjemen- ke jedne biljke ne moe nastati neka druga. No, ulaganje vremena, energije i truda u vlastiti osobni i profesionalni razvoj, odgajatelju moe pomoi da se postupno pretvara u svoju ‘najbolju varijantu’. U tom smislu, ni iz jedne tra- tinice nee nastati orhideja, ali mo- da iz vrtia nastane zanimljiv herbarij.
Literatura: 1. Brajša, P. (1993.): Pedagoška komunikologija.
Zagreb: Školske novine. 2. Brajša, P. Brajša-ganec A., Slunjski, E. (1999.):
Tajna uspješnog roditelja /odgajatelja. Pula: C.A.S.H.
3. Kinsler, K. & Gamble, A. M. (2001.): Reforming Schools. London, New York: Continuum.
4. Stoll, L., Fink, D. (2000.): Mijenjajmo naše škole - Kako unaprijediti djelotvornost i kvalitetu naših škola. Zagreb: Educa.
izraziti ikakvim materijalnim ekviva- lentom. A oni trei, za razvoj kojih po- znati autori Stoll i Fink (2000.) ne gaje nikakvu nadu nego predlau naelo ‘Ne zalijevajte kamenje!’, vjerojatno nikad nee postati kvalitetni odgaja- telji. Statistiki gledano, takvih nije ve- liki broj. No, za djecu koja su na takve odgajatelje osuena, to nije statistiki zanemariv podatak nego jedina istina. A kako djeca u vrtiu tijekom djetinj- stva provedu i do 14.000 sati, ta istina za njih moe biti vrlo bolna.
Moemo li drugome dati ono što nemamo? Ovo nije prigoda da se nabrajaju i opisuju razliita znanja iz podruja pedagogije, psihologije i mnogih dru- gih podruja kojima bi profesionalni odgajatelj trebao raspolagati eli li s djecom raditi odgovorno i kvalitetno. Ne zato što ta znanja nisu vana (ite- kako jesu), nego zato što su ona ve podrobno opisana u brojnoj strunoj i znanstvenoj literaturi. Umjesto toga, valja rei nešto o jednoj injenici kojoj se ponekad posveuje premalo po- zornosti. Naime, mi djecu ne odgajamo samo onim što znamo nego i onim što jesmo (Brajša, 1994.). Druei se s kva- litetnom odraslom osobom, koja je dobro ‘posloena’ na svojoj odrasloj razini, dijete ve pro tira, ak i kad ga ona nema namjeru odgajati. Rije je o odrasloj osobi koja je emocionalno i socijalno inteligentna, što znai da dobro funkcionira najprije sama sa sobom, a onda i s drugim osobama u svojemu okruenju. Zašto su ove kva- litete odgajatelja posebno vane za odgojno-obrazovni rad s malom dje- com? Zato što e odgajatelj koji esto zapada u stanja preplavljenosti vlasti- tim (neosviještenim) emocijama, teško ostvariti kvalitetan odnos i komunika- ciju s drugima. To e se pokazati kao posebno veliki problem u asimetri- nim odnosima (u kojima su mo i utje- caj neravnomjerno rasporeeni), a to su upravo njegovi odnosi s djecom. Odgajatelj koji se ‘sam sebi dogaa’, teško e bilo što korisno o sloenom svijetu emocija uspjeti nauiti djecu. Slino je i s njegovim socijalnim kom-
petencijama. Koliko smo mi odrasli so- cijalno kompetentni, esto je mogue vidjeti ve i na prvi pogled. Ponekad je dovoljno samo ui u zbornicu vrtia ili škole (ili fakulteta), a da bi se osjetila atmofera nagomilanih meusobnih kon ikata, kultura nesuradnje i kom- petitivnosti ili pak prividnog slaganja zaposlenika, što se u stranoj literaturi naziva balkanizacijom (Haragreaves, prema Kinsler, Gamble, 2001.). Tko zna zašto se takva praksa naziva baš tim imenom? Odgajatelj koji uestalo zapada u kon ikte s drugim odraslim osobama, teško e djecu nauiti kako da oni, kreativno i konstruktivno, rje- šavaju svoje. Odgajatelj koji je depre- sivan, tmuran i bezvoljan, teško e u svojoj vrtikoj skupini stvoriti ugodno ozraje i podravati pulsiranje ivotne energije djece.
Svaki je osviješten problem u praksi – napola riješen.