SVEUĈILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI
USPOREDBA EUROPSKE CENTRALNE BANKE I
AMERIČKOG SUSTAVA FEDERALNIH REZERVI
Diplomski rad
Studentica: Irma Dizdarević
Mentor: dr.sc. Dragoljub Stojanov
Kolegij: MeĊunarodne financije
U Rijeci, srpanj 2013.
1
SADRŽAJ
1. UVOD ......................................................................................................................... 3
1.1. Problem i predmet istraživanja .............................................................................. 3
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ...................................................................................... 3
1.3. Metodologija rada ................................................................................................... 4
1.4. Struktura rada ......................................................................................................... 4
2. EUROPSKA CENTRALNA BANKA ...................................................................... 6
2.1. Organizacija ECB-a ................................................................................................ 6
2.1.1. Upravni odbor ..................................................................................................... 8
2.1.2. Izvršni odbor ....................................................................................................... 9
2.1.3. Vrhovno vijeće .................................................................................................. 10
2.1.4. Funkcioniranje i pravna osobnost ECB-a ......................................................... 11
2.2. Uloga ECB u Eurobankarskom sustavu .............................................................. 12
2.3. Politika ECB-a i aktivnosti u Eurosustavu ......................................................... 13
2.3.1. Monetarna politika i instrumenti ECB-a ........................................................... 14
2.3.1.1. Operacije na otvorenom trţištu .................................................................. 16
2.3.1.2. Trajne olakšice kreditiranja od strane ECB................................................ 18
2.3.1.3. UvoĊenje obvezne rezerve ......................................................................... 19
2.3.2 Politika deviznog teĉaja ..................................................................................... 20
2.3.3 Sustav plaćanja .................................................................................................. 21
2.3.4. Pripreman euro novca ....................................................................................... 21
2.3.5. Statistika ............................................................................................................ 22
2.3.6. Ekonomska istraţivanja .................................................................................... 23
2.3.7. Nadzor banke i financijska stabilnost ............................................................... 24
3. SUSTAV FEDERALNIH REZERVI ..................................................................... 25
2
3.1. Formalna struktura Sustava federalnih rezervi ................................................. 25
3.1.1. Banke Federalnih rezervi .................................................................................. 25
3.1.2. Banke ĉlanice .................................................................................................... 27
3.1.3. Odbor guvernera Sustava federalnih rezervi..................................................... 28
3.1.4. Federalni odbor za otvoreno trţište (FOMC) ................................................... 29
3.2. FED-ova monetarna politika ................................................................................ 29
3.2.1. Obveze .............................................................................................................. 30
3.2.2. Imovina ............................................................................................................. 31
3.2.3. Operacije na otvorenom trţištu ......................................................................... 31
3.2.4. Diskontno potvrĊivanje ..................................................................................... 32
3.2.5. Obvezna rezerva ............................................................................................... 32
3.3. Ciljevi monetarne politike..................................................................................... 33
3.3.1. Visoka zaposlenost ........................................................................................... 33
3.3.2. Ekonomski rast ................................................................................................. 34
3.3.3. Stabilnost cijena ................................................................................................ 34
3.3.4. Stabilnost kamatnih stopa ................................................................................. 35
3.3.5. Stabilnost financijskih trţišta ............................................................................ 35
3.3.6. Stabilnost deviznog trţišta ................................................................................ 36
3.3.7. Konflikt ciljeva ................................................................................................. 36
4. USPOREDBA EUROPSKE CENTRALNE BANKE I AMERIČKOG
SUSTAVA FEDERALNIH REZERVI ....................................................................... 37
4.1. Glavna razlika izmeĎu politike cijene i tečaja FED-a i ECB-a ..................... 38
5. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 40
LITERATURA ............................................................................................................. 41
3
1. UVOD
1.1. Problem i predmet istraživanja
Najvaţniji igraĉi na financijskim trţištima diljem svijeta, drţavni autoriteti u voĊenju
monetarne politike središnje su banke. Svojim djelovanjem utjeĉu na kamatne stope,
koliĉinu kredita i ponudu novca. Sve to ima direktna uĉinak ne samo na financijska
trţišta već i na ukupnu proizvodnju i inflaciju.
U skladu s tim, problem istraţivanja je prikupljanje relevantnih ĉinjenica kojima će se
usporediti Europska centralne banka i Sustav federalnih rezervi (ameriĉka centralna
banka).
Predmet istraţivanja je istraţiti i analizirati prikupljene ĉinjenice o karakteristikama i
funkcioniranju svake pojednine banke, te njihova usporedba.
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja
U najuţoj vezi s predmetom istraţivanja determinirana je svrha i cilj istraţivanja.
Svrha istraţivanja je prikazati temeljne karakteristike Europske centralne banke te
ameriĉkog FED-a.
Cilj istraţivanja je ukazati uloge i znaĉenje Europske centralne banke i FED-a, te
njihova usporedba.
Imajući na umu svrhu i cilj rada, potrebno je dati odgovore na nekoliko pitanja:
1) Kada je osnovana ECB?
2) Kako je organizirana ECB?
3) Koji su sastavni dijelovi Sustava federalnih rezervi?
4) Koja su tri instrumenta FED-ove monetarne politike?
4
5) Koji su temeljni ciljevi voĊenja FED-ove monetarne politike?
1.3. Metodologija rada
Postoji niz znanstvenih metoda pomoću kojih se formuliraju problemi istraţivanja,
analiziraju ĉinjenice i predlaţu rješenja. U obradi teme ovog diplomskog rada korištene
su sljedeće znanstvene metode: induktivna metoda, deduktivna metoda, metoda analize i
sinteze, komparativna metoda, metoda deskripcije, metoda klasifikacije, metoda
kompilacije. Rad je utemeljen na literaturi domaćih i inozemnih autora na podruĉju
financijskih znanosti.
1.4. Struktura rada
Diplomski rad je sistematiziran u pet meĊusobno povezanih dijelova.
U prvom dijelu, Uvodu, postavljen je predmet istraţivanja, utvrĊeni su svrha i ciljevi
istraţivanja, predstavljena je metodologija rada te struktura rada.
Drugi dio s naslovom Europska centralna banka, predstavljena je Središnja banka
Europe, njezina organizacijska struktura, funkcije, uloga u Eurobankarskom sustavu te
je detaljnija opisana aktivnost ECB-a unutar sustava.
U trećem dijelu s naslovom Sustav federalnih rezervi, objašnjena je struktura Sustava
federalnih rezervi, njegova monetarna politika te ciljevi monetarne politike.
5
Usporedba Europske centralne banke i američkog Sustava federalnih rezervi naziv
je ĉetvrtog dijela u kojem se usporeĊuje organizacija, funkcioniranje i voĊenje
monetarne politike ove dvije centralne banke.
U posljednjem dijelu, Zaključku, dana je sinteza cijelog rada i navedene su spoznaje
znanstveno – istraţivaĉkog rada.
6
2. EUROPSKA CENTRALNA BANKA
Europski monetarni institut (EMI) bio je prethodnik ECB, ĉija je zadaća bila pripremiti
uvjete za osnivanje ECB-a i ESCB-a. Zadaća EMI-a sastojala se u tome da ispuni
preduvjete za uvoĊenje jedinstvene monetarne politike, sa osobitim naglaskom na
uvoĊenje eura kao jedinstvene valute. Osnivanjem ECB-a nije više bilo potrebe za
postojanjem EMI-a, pa je prva zadaća ECB-a bila likvidiranje imovine EMI-a.
2.1. Organizacija ECB-a
Europska centralna banka osnovana je 1. lipnja 1998. godine sa sjedištem u Frankfurtu.
Njeni osnivaĉi su 11 drţava ĉlanica EMU-a. Dogovoreno je da će ECB imati dva
odbora: Upravni i Izvršni odbor, te Vrhovno vijeće. U svibnju 1998. godine izabran je i
prvi predsjednik ECB-a. Bio je to Wilem Duisenberg. Aktualni predsjednik ECB-a je
Mario Draghi.
Osim tih osnovnih tijela, ECB ima kotrolne mehanizme, unutrašnje i vanjske.
Unutrašnje mehanizme ĉine: interna revizija, sustav interne kontrole, etiĉki kodeks i
pravila ‹‹insider trading-a››1, budţetska autorizacija, sluţbenik za zaštitu podataka,
OLAF (Europski ured za sprjeĉavanje prijevara istraga i pravila za sprjeĉavanje
prijevara) unutar ECB-a i odbor unutrašnjih revizora.
Unutrašnji revizori odgovaraju Izvršnom odboru, koji im odreĊuje mandate, te imenuje
ĉlanove. Pravila po kojima se radi unutrašnja revizija takoĊer mora odobriti Izvršni
odbor.
Sustav interne kontrole zamišljen je kao skup pravila i propisa, te aktivnosti kojima se
ravna Izvršni odbor u svrhu smanjenja rizika od pogreške. Najveća se pozornost
posvećuje strogom razdvajanju ovlasti u svrhu sprjeĉavanja nedopuštenih radnji poput
‹‹insider trading-a››, nelojalne konkurencije, raznih oblika diskriminacije i sliĉno.
1 Nedopušteni oblik korištenja povlaštenih informacija radi postizanja ekstra koristi na tržištu.
7
Etiĉki kodeks nalaţe da se svi zaposleni u ECB-u moraju pridrţavati strogih pravila
ponašanja, te pristupati poslu s poštenjem, profesionalnošću i duţnom paţnjom. Oni
zaposlenici koji imaju pristup povlaštenim i povjerljivim informacijama imaju obavezu
posjećivati etiĉkog savjetnika zaduţenog za procijenu njihovog moralnog stupnja.
Odbor za autorizaciju budţeta donosi Vrhovnom vijeću ECB-a budţet na prijedlog
Izvršnog odbora, te djeluje kao savjetnik Vijeću za sva pitanja vezana za budţet.
OLAF sluţi za suzbijanje prijevara, korupcije i kriminala, te raznih drugih ilegalnih
aktivnosti. Istrage OLAF-a uvedene su odlukom Upravnog vijeća 03. lipnja 2004.
godine.
Vanjsku stegu ĉine: eksterni revizori i ECA2. Eksterni revizori kontroliraju raĉune i
financijske izvještaje ECB-a, a ECA prouĉava operativnu efikasnost managementa.
ECB je podijeljena u 17 poslovnih podruĉja koje vode manageri i direktori koji su duţni
podnositi izvještaje ĉlanovima Izvršnog odbora o radu svakog pojedinog podruĉja.
Osim glavnih prioriteta poput uvoĊenja eura i voĊenje monetarne politike u monetarnoj
uniji, ECB se usredotoĉila i na ojaĉanje unutrašnje organizacije, koja usmjerava na
ojaĉanje internog funkcioniranja Europske centralne banke izmeĊu njenih zaposlenika.
Rezultat ovog procesa su poboljšanje funkcioniranja unutrašnje organizacije ECB-a,
povećanje prilika za zapošljavanje i poboljšanje meĊusobne komunikacije.
ECB zapošljava osoblje iz svih ĉlanica Europske unije. Krajem 2012. godine,
zapošljavala je 2600 ljudi. Osoblje ECB-a su zaposleni prema profesionalnim
kvalifikacijama, te su na temelju tih kvalifikacija ukljuĉeni u analiziranje, istraţivanje i
zajedniĉki management ECB-a.
2 Europen Court of Auditors
8
2.1.1. Upravni odbor
Upravni odbor je glavni organ Europske centralne banke i kao takav donosi najvaţnije
strateške odluke u Eurosustavu (Eurosystem). Sastavljeno je od šest ĉlanova izvršnog
odbora i guvernera nacionalnih centralnih banaka (NCB) drţava ĉlanica monetarne
unije. Ĉlanstvo u Upravnom odboru neprenosivo je na treće osobe, što znaĉi da osobe
koje nisu ĉlanovi Upravnog odborane mogu mijenjati stvarne ĉlanove na sastancima
odbora.
Ipak postoje dvije iznimke:
U sluĉaju financijskih odluka, guverner koji je sprijeĉen u dolasku na sastanak
moţe naći zamjenu koja će u njegovo ime sudjelovati u glasanju
U sluĉaju da je ĉlan Upravnog odbora odsutan na duţe vrijeme, on/ona moţe
naći zamijenu koja će ga mijenjati na duţe vrijeme.
Ĉlanovi Izvršnog odbora sudjeluju u odluĉivanju i zakljuĉivanju na sastancima
Upravnog odbora s jednakim pravima i odgovornostima kao i guverneri NCB
monetarne unije.
Ĉlankom 12.1. Statuta ESCB-a, Upravni odbor je odgovoran za sve odluke osim za one
odluke koje su rezervirane za Izvršni odbor. Zadaće i odgovornosti Upravnog odbora su
slijedeće:3
Usvojiti smjernice i donositi odluke potrebne da se osigura ispunjenje zadataka
povjerenih Eurosustavu;
Formulirati monetarnu politiku euro zone, ukljuĉujći odluke vezane za strateške
monetarne ciljeve, kljuĉne kamatne stope, te bankovne rezerve Eurosustava.
3 http://www.ecb.int/ecb/orga/decisions/govc/html/index.en.html
9
Ostale zadaće ukljuĉuju:4
Izdavanje smjernica za ostale operacije NCB-a kao što su transakcije zemalja
Euro-zone iz njihovih prijašnjih valuta u Euro;
Prihvaćanje regulativnih mjera koje ECB propisuje u Ugovoru ili mjera koje
propisuje Vijeće EU;
Opunomoćenje izdavanja euro novĉanica i euro kovanica u euro zoni;
Utemeljenje pravila obraĉunavanja i izvještavanja operacija NCB-a euro zone;
Zapoĉeti zajedniĉko stvaranje zakona i savjetodavnih funkcija ECB-a;
Zakljuĉivanje i rješavanje namjene financijskih resursa ECB-a, usklaĊivanje i
prihvaćanje pravila upravljanja dohotkom NCB-a euro zone;
Prihvaćanje godišnjih izvještaja i godišnjih raĉuna ECB-a.
Osim toga Upravni odbor je najviši upravni organ ECB-a. On obuhvaća pravila i
postupke ECB-a, odluke i prava zaposlenih te ĉlanova Izvršnog odbora i ureĊuje budţet
ECB-a.
2.1.2. Izvršni odbor
Izvršni odbor je operacionalni organ ECB-a, odgovorno za sve svakodnevne odluke
vezane uz poslovanje ECB. Izvršni odbor daje na neki naĉin odreĊena usmjerenja
monetarnoj politici ECB-a, kad ona zahtjeva brzu adaptaciju institucija na promijenjene
uvjete na trţištu novca i kapitala. Ovu funkciju mogu obavljati samo izvršni organi ĉiji
ĉlanovi permanentno sudjeluju u implementaciji politike ECB-a.
Izvršni odbor je sastavljen od 6 ĉlanova, predsjednika ECB-a, potpredsjednika i ostala 4
ĉlana, iskusnih profesionalaca koji su priznati struĉnjaci na podruĉju financija i
bankarstva.
Sastanci se pripremaju zajedniĉkom suglasnošću vlada zemalja ĉlanica euro-zone na
nivou predsjednika drţava ili vlada, a na preporuku Vijeća Europske unije, nakon
konzultacija sa Europskim parlamentom i Upravnim odborom ECB-a.
4 http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf, str. 53
10
Glavne odgovornosti Izvršnog odbora su:5
Priprema sastanka Upravnog odbora;
Implementacija monetarne politike euro-zone voĊenu prema odlukama
Upravnog odbora, a u skladu s tim, Izvršni odbor daje neophodne smjernice
NCB euro-zone;
Upravljanje svakodnevnim poslovima ECB-a;
Izvršenje zadataka dobivenih od Upravnog odbora.
2.1.3. Vrhovno vijeće
Vrhovno vijeće osigurava institucionalni spoj izmeĊu Eurosustava i Nacionalnih
centralnih banaka drţava ĉlanica koje nisu ĉlanice Eurosustava. Kao takvo, Vrhovno
vijeće će postojati sve dok sve drţave ĉlanice Europske unije ne prihvate Euro kao
njihovo jedinstveno i zakonsko plateţno sredstvo.
Vrhovno vijeće je sastavljeno od predsjednika ECB-a, potpredsjednika i guvernera svih
centralnih banaka zemalja ĉlanica EU. Ostala 4 ĉlana Izvršnog odbora mogu biti
prisutni sastancima Vrhovnog vijeća, ali nemaju pravo glasa. Kao i u Upravnom
odboru, predsjednik Vijeća Europske unije i ĉlan Europske komisije mogu isto tako
sudjelovati na sastancima Vrhovnog vijeća, ali nemaju pravo glasa, baš kao ni ĉlanovi
Izvršnog odbora.
Vrhovno vijeće se moţe smatrati promijenjivim tijelom. Ono je preuzelo brojne zadatke
od EMI-a koje ECB treba izvršiti u 3. fazi EMU, izmeĊu kojih je i ĉinjenica da sve
ĉlanice EU nisu prihvatile Euro kao zakonsko sredstvo plaćanja. Stoga je to jedna od
zadaća Vrhovnog vijeća, da sve ĉlanice EU prihvate euro kao jedinstveni oblik plaćanja
u Europi.
5 Ibidem, str.60
11
Vrhovno vijeće doprinosi:6
Savjetodavnim funkcijama ECB-a
Prikupljanju statistiĉkih izvještaja
Pripremi godišnjih izvještaja ECB
Donošenju standarda u raĉunovodstvu i izvješćivanju nacionalnih banaka
Poslovima vezanim uz uplate upisanih kapitalnih uloga nacionalnih banaka u
ECB-u
Postavljanju uvjeta za zapošljavanje osoblja u ECB-u
Potrebnim pripremama za fiksiranje teĉajeva valuta novih ĉlanica prema euru.
Predsjednik ECB-a je zaduţen za informiranje Vrhovnog vijeća o odlukama Upravnog
odbora, koji na taj naĉin osigurava da guverneri centralnih banaka zemalja koje nisu
ĉlanice Eurosustava dobiju direktne informacije o razmišljanjima Upravnog odbora.
Vrhovnim vijećem predsjedava predsjednik ili potpredsjednik ECB-a. Obiĉno se sastaju
ĉetiri puta godišnje u Frankfurtu.
2.1.4. Funkcioniranje i pravna osobnost ECB-a
Osnovni principi na kojima funkcionira ECB su: nezavisnost, kolektivna samo
odgovornost i transparentnost.
Princip nezavisnosti moţe se rasĉlaniti na:
o Institucionalnu nezavisnost
o Pravnu nezavisnost
o Osobnu nezavisnost ĉlanova odbora
o Funkcionalnu i operativnu nezavisnost
o Financijsku nezavisnost
ECB ima pravnu osobnost prema ĉlanku 107. EC Ugovora, te uţiva maksimalnu pravnu
sposobnost predviĊenu za pravne osobe prema zakonima zemalja ĉlanica. Ona moţe
6 Ibidem, str.62
12
nabavljati i prodavati pokretnu i nepokretnu imovinu i biti sudionikom sudskih sporova.
Osim toga ECB uţiva one privilegije i imunitete potrebne za obavljanje svojih funkcija.
ECB je takoĊer ovlaštena da zakljuĉuje meĊunarodne sporazume prema meĊunarodnom
graĊanskom pravu te da, do razine svoje kompetencije, sudjeluje u meĊunarodnim
organizacijama kao što je MeĊunarodni monetarni fond (MMF), Banka za meĊunarodna
poravnanja (BIS), te Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)7.
Sporazumi koje zakljuĉi ECB imaju posljedice za sve zemlje ĉlanice EU.
2.2. Uloga ECB u Eurobankarskom sustavu
Funkcija ECB ima mnogo, a razliĉiti autori pridaju veću vaţnost pojedinim zadaćama te
prikazuju razliĉite podijele, u ovom radu navedene su dvije:
1. Uz svoju regulativnu i savjetodavno funkciju, ECB ima još nekoliko specifiĉnih
funkcija:8
o Nadzorna funkcija;
o Centar je za donošenje odluka u Eurosustavu;
o Osigurava konzistentnu implementaciju politika Eurobankarskog sustava;
o Uţiva regulativnu moć i pravo nametanja sankcija;
o Ima vaţnu ulogu u donošenju Komunitarne regulative, te djeluje kao
savjetodavno tijelo komunitarnim institucijama, te zemljama ĉlanicama EU u
donošenju nacrta legislative;
o Nadgleda pridrţavanje financijskih institucija odredbama ĉlanka 101. i 102.
Ugovora; i
o OdraĊuje zadatke koje je prije obavljao EMI, jer i dalje neke zemlje ĉlanice EU
nisu ĉlanice EMU.
7 http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf , str.43
8 Ibidem, str.51
13
2. Funkcije ECB-a u okviru Eurosustava su:9
Definiranje i implementiranje monetarne politike na euro podruĉju;
Obavljanje deviznih operacija;
Formiranje i upravljanje sluţbenim deviznim rezervama zemalja ĉlanica;
UnapreĊenje operacija platnog prometa.
2.3. Politika ECB-a i aktivnosti u Eurosustavu
Europska centralna banka je financijska institucija koja do izvršenja temeljnih zadaća i
postizanja zacrtanih ciljeva dolazi kroz razne aktivnosti, bilo da ih izvršava samostalno
ili u suradnji sa ostalim financijskim institucijama Eurosustava i drţavnim organima
zemalja ĉlanica. To su aktivnosti u pogledu:
Monetarne politike;
Politike deviznog teĉaja;
Sustava plaćanja;
Priprema euro novca;
Statistike;
Ekonomskih istraţivanja;
Nadzora banaka Eurosustava.
Navedeni aspekti biti će obraĊeni u nastavku ovoga rada.
9 Kandžija, V., Živko, I., Poslovna politika banaka, Sveučilište u Mostaru i Ekonomski fakultet Rijeka,
2004., str.75
14
2.3.1. Monetarna politika i instrumenti ECB-a
Specifiĉan naĉin na koji ECB teţi ka ostvarenju svog primarnog cilja je poznat kao
strategija monetarne politike. Vodstvo ECB-a je odabrao monetarnu politiku koja
osigurava što veći kontinuitet sa strategijom koju su primjenjivale Nacionalne centralne
banke prije nastanka Monetarne unije. U isto vrijeme, uvoĊenje eura predstavlja sasvim
novu situaciju, što treba shvatiti kao razvoj monetarne politike.
Ova strategija se temelji na dva stupa:10
Prvi stup
Temelji se na istaknutoj ulozi novca koja se ogleda u odreĊivanju referentne vrijednosti
za rast novĉane mase. Inflacija se smatra krajnjim rezultatom u sluĉaju kada je prevelika
koliĉina novca u opticaju u odnosu na ograniĉenu koliĉinu roba i usluga.
Drugi stup
Temelji se na široko zasnovanoj procjeni o izgledu budućeg razvoja cijena i riziku
stabilnosti cijena u euro zoni. Ova procjena je napravljena korištenjem raznih
ekonomskih indikatora koji pruţaju informacije o budućem razvoju cijena. Primjeri
takvih indikatora su plaće, devizni teĉaj, kamatna stopa na dugoroĉna sredstva, razliĉite
mjere ekonomske aktivnosti, indikatori fiskalne politike, pokazatelji cijena i troškova i
poslovna i potrošaĉka ekspertiza.
Sve u svemu kombinacija ova dva stupa osigurava monitoring i analizu monetarnog,
financijskog i ekonomskog razvoja. Ovako detaljna analiza omogućava cjenovne
stabilnosti. Ĉuvajući plateţnu moć eura na ovaj naĉin, monetarna politika ECB-a
takoĊer podrţava eksternu vrijednost eura koja se mjeri deviznim teĉajem u odnosu na
druge valute. Ipak, devizni teĉaj sam po sebi nije cilj njihove politike.
10
http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf str.81
15
Temeljni ciljevi monetarne politike Europske centralne banke su: odrţavanje stabilnosti
cijena, puna zaposlenost i uravnoteţeni gospodarski rast.
Uspostavljena je hijerarhija ciljeva za Eurosustav. Odrţavanjem stabilnosti cijena
postiţe se povoljno ekonomsko okruţenje te visoka razina zaposlenosti, što je najveći
doprinos monetarnoj politici.
Odredbe Ugovora odraţavaju široki koncenzus da11
:
koristi, ostvarene putem cjenovne stabilnosti, su znatne. Odrţavanje stabilnih
cijena je kljuĉan preduvjet za povećanje ekonomskog blagostanja i proizvodnog
potencijala privrede.
uloga monetarne politike, u ekonomiji, je da odrţi cijenovnu stabilnost.
Monetarna politika moţe utjecati na realne aktivnosti samo u kratkom roku.
Ipak, u konaĉnom, moţe samo utjecati na nivo cijena u privredi.
Odredbe Ugovora, takoĊer, znaĉe da, u stvarnoj implementaciji odluka monetarne
politike, usmjerenih na odrţavanje stabilnosti cijena Eurosistema, treba uzeti u obzir
šire ekonomske ciljeve Zajednice. S obzirom da monetarna politika moţe ujecati na
realne aktivnosti u kraćem roku, ECB bi tipiĉno trebala izbegavati stvaranje
prekomjerne fluktuacije outputa i zaposlenosti, ako je to u skladu sa njenim primarnim
ciljem.
Instrumenti monetarne politike jesu slijedeći:
Operacije na otvorenom trţištu
Trajne olakšice kreditiranja od strane ECB
UvoĊenje obvezne rezerve
11
http://www.ecb.europa.eu/mopo/intro/objective/html/index.en.html
16
2.3.1.1. Operacije na otvorenom tržištu
Operacije na otvorenom trţištu spadaju u najvaţniju grupu operacija monetarne politike.
To su operacije pomoću kojih centralne banke kupnjom i prodajom vrijednosnih papira
na trţištu kapitala povećavaju ili smanjuju novĉanu masu. Da bi povećala koliĉinu
novca u opticaju banka nastupa na trţištu kao kupac vrijednosnih papira i time
omogućuje drugim bankama jaĉu kreditnu aktivnost. Ako pak, centralna banka ima
namjeru smanjiti koliĉinu novca u opticaju, na trţištu kapitala nastupit će kao
prodavatelj vrijednosnih papira.
Operacije na otvorenom trţištu imaju posebnu ulogu u monetarnoj politici Eurosustava,
prije svega zbog upravljanja kamatnom stopom, kontroliranja novĉane mase u opticaju,
te reguliranja likvidnosti na trţištu. Gledano na njihovu ulogu, ciljeve i postupke
operacije na otvorenom trţištu dijelimo na ĉetiri kategorije:12
o Glavne operacije refinanciranja
o Operacije dugoroĉnog refinanciranja
o Operacije finoga prilagoĊavanja
o Strukturne operacije
Glavne operacije refinanciranja su najvaţnije operacije na otvorenom trţištu. Igraju
glavnu ulogu u usmjeravanju kretanja financijskih trţišta, signaliziraju trţišta o novim
smjernicama monetarne politike, te reguliraju likvidnosti na trţištu. Operacije se
redovito izvode svaka dva tjedna, a provode ih ĉlanice ESCB-a i izvršavaju se kroz
standardni tender.
Operacije dugoroĉnog refinanciranja su operacije koje imaju rok dospijeća od 3
mjeseca, a cilj im je dodatno poboljšanje likvidnosti financijskog trţišta u dugom roku.
Za razliku od glavnih operacija refinanciranja, one ne signaliziraju trţištu nove
smjernice monetarne politike.
12
Kandžija, V.: Gospodarski sustav EU, Ekonomski fakultet Rijeka, 2003., str.303.
17
Operacije finog prilagoĊavanja poduzimaju se s ciljem ublaţavanja i spreĉavanja
odreĊenih oscilacija kamtnih stopa i napetosti na financijskom trţištu. To su brze i
pravovremene akcije koje usmjeravaju trend trţišta u ţeljenom smjeru sa što manjim
odstupanjem. Zato se i zovu operacije finog prilagoĊavanja. Rok dospijeća kod ovih
operacija nije standardiziran.
Strukturne operacije se poduzimaju kada ESCB ţeli prilagoditi strukturnu poziciju
ESCB-a prema financijskom trţištu. One osiguravaju strukturne likvidne pozicije
Eurosustava u pravilu na dulje razdoblje. Njihovo dospijeće i frekvencija korištenja
mogu, ali i ne moraju biti standardizirani.
U pogledu korištenih instrumenata, ECB će imati na raspolaganju i pet tipova
instrumenata za voĊenje operacija na otvorenom trţištu. To su:13
Povratne transakcije;
Potpune transakcije;
Izdvajanje duţniĉkih certifikata;
Swap vanjske razmjene;
Vezani depoziti.
Povratne transakcije su glavni instrument voĊenja operacija na otvorenom trţištu
Eurosustava, upotrebljava se za operacije glavnog i dugoroĉnog refinanciranja.
Nacionalne centralne banke lako izvršavaju povratne transakcije u obliku repo pogodbi.
Potpune transakcije otvorenog trţišta se izdvajaju samo za strukturne operacije i
operacije finog prilagoĊavanja. Potpuna transakcija je prijenos vlasništva s prodavatelja
na kupca. Te se transakcije izvršavaju u skladu sa trţišnim obiĉajima, koji vrijede za
duţniĉke instrumente korištene u transakciji. Pri izraĉunu cijene, Eurosustav isto tako
djeluje u skladu sa trţišnim obiĉajima, koji se odnose na duţniĉki instrument korišten u
transakciji.
13
http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf str.87
18
Izdavanje duţniĉkih certifikata izdaje ECB s ciljem prilagodbe strukturne pozicije
Eurosustava financijskom sektoru, kako bi se regulirala likvidnost na trţištu. Duţniĉki
certifikati predstavljaju dug vlasnika certifikata prema ECB-u. Oni imaju rok dospijeća
kraći od 12 mjeseci. ECB ne postavlja nikakav uvjet glede prenosivosti certifikata.
Swap vanjske razmjene koristi se kod operacija finoga prilagoĊavanja, s ciljem
povećanja ili smanjenja likvidnosti na trţištu. Vanjska razmjena je instrument koji se
koristi u monetarnoj politici, pri kojem Eurosustav promptno kupuje (ili prodaje) euro
za neku valutu i istovremeno terminski prodaje (ili kupuje) euro za drugu odreĊenu
valutu. Rok dospijeća kod ovog instrumenta nije standardiziran.
Vezani depoziti su predviĊeni samo za operacije finog prilagoĊavanja s ciljem
smanjenja likvidnosti na trţištu.
2.3.1.2. Trajne olakšice kreditiranja od strane ECB
U ESCB-u postoji i mogućnost trajnih olakšica koje imaju za cilj upravljanjem
likvidnosti, a provodi se putem prekonoćnog kreditiranja uz unaprijed odreĊenu
kamatnu stopu. Kamatne stope na ta kreditna sredstva trasiraju put za kretanje dnevne
trţišne kamatne stope.
ESCB koristi:14
Marginalne kreditne olakšice;
Depozitne olakšice.
Marginalne kreditne olakšice su posuĊena sredstva koja dozvoljavaju suprotnim
stranama, poput financijskih institucija kao što su banke, steći dnevnu likvidnost od
Eurosustava u odnosu na podobnu aktivu. Kamatna stopa na ovakvu vrstu olakšica
predstavljaju u pravilu maksimum za kamatnu stopu za prekonoćne kredite.
14
Ibidem, str.88
19
Depozitne olakšice su olakšice za prekonoćne depozite kod nacionalnih centralnih
banaka. Kamatna stopa na depozitne olakšice obiĉno predstavlja minimum za kamatne
stope na trţištu prekonoćnih kredita. Pod normalnim okolnostima nema granica što se
tiĉe visine iznosa depozita ili ograniĉenja nekih drugih mjera da bi stranke dobile
olakšice.
2.3.1.3. Uvođenje obvezne rezerve
UvoĊenje obevzne rezerve takoĊer je jedan od naĉina reguliranja koliĉine novca u
opticaju. Povećanjem stope obvezne rezerve, smanjuje se kreditiranje, a time i koliĉina
novca u opticaju. Obrnuto, smanjenjem obvezne rezerve povećava se kreditiranje i
koliĉina novca u opticaju. ECB zahtjeva od kreditnih institucija, da udruţuju obvezne
rezerve na raĉunima NCB-a u sklopu sustava obveznih rezervi Eurosustava. Pravni
okvir za taj sustav obveznih rezervi je opisan u ĉlanju 19. Statuta ESCB-a. Razlozi
uvoĊenja obveznih rezervi su slijedeći:15
Prva funkcija uvoĊenja sustava minimalne obvezne rezerve je stabilizacija
trţišta novca i kamatnih stopa
Druga vaţna funkcija sustava minimalnih obveznih rezervi se odnosi na
proširenje strukturne likvidnosti bankarskog sustava.
Minimalne rezerve likvidnosti zapravo su obvezne rezerve koje se obraĉunavaju na
prosjeĉan iznos depozita na raĉunima depozitnih institucija u vremenu od 30 dana, a
koje se moraju drţati takoĊer 30 dana. Na te izdvojene obvezne rezerve nacionalna
banka plaća kamate.
Baza za obraĉun obvezne rezerve ukljuĉuje prekonoćne depozite, depozite i
vrijednosnice s rokom dospijeća do dvije godine i instrumente novĉanog trţišta s rokom
dospijeća do jedne godine.
15
Ibidem, str.90.
20
2.3.2 Politika deviznog tečaja
Kako bi se omogućilo ESCB-u da izvrši zadatak voĊenja politike deviznog teĉaja
trebalo je pripremiti niz potrebnih instrumenata. To se prije svega odnosi na zakonsko
transferiranje devizne imovine iz nacionalnih centralnih banaka u Europsku centralnu
banku, zatim upravljanje deviznim rezervama NCB-a i ECB-a, te organizaciju deviznih
transakcija.
Najvaţniji tip deviznih operacija u Eurosustavu je intervencija na trţištu deviza.
Operacije se provode iskljuĉivo preko deviznih rezervi koje drţi ECB.
Ĉlankom 105(2) Ugovora i Ĉlankom 3 Statuta ESCB-a devizne operacije Eurosustava
moraju bitit: “U skladu sa propisima Ĉlanka 111 Ugovora“. Ĉlanak 111 definira
slijedeće:16
Ĉlankom 111(1), Vijeće EU djeluje jednoglasno i moţe zakljuĉiti formalne
sporazume za sustav deviznog teĉaja euro novca koji se nalazi izvan Europske
Unije;
Ĉlankom 111(2), Vijeće EU odluĉuje kvalificiranom većinom o formuliranju
sveopćih smjernica za politiku deviznog teĉaja, za sve drţave koje imaju
odreĊene nedostatke u sustavu deviznog teĉaja.
Prije svega, ove mjere mogu biti upotrebljene na preporuku ECB-a ili Europske
komisije, ali prije svega moraju poštivati primarni cilj o stvaranju stabilnosti cijena u
Europskoj i monetarnoj uniji.
16
http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf, str.91
21
2.3.3 Sustav plaćanja
Europski sustav plaćanja omogućava efikasno voĊenje jedinstvene monetarne politike
ESCB-a, i brzu integraciju trţišta novca. Naime, nacionalno trţište novca zemalja
ĉlanica EU, formiraju jedinstveno trţište novca koje omogućava razvijanje jedinstvene
kamatne stope za euro. U cilju lakšeg voĊenja jedinstvene monetarne politike, bilo je
potrebno da kreditne institucije koriste nacionalne sustave za bruto namirenja u realnom
vremenu(RTGS)17
, koji se udruţuju pomoću mehanizma meĊusobnog povezivanja.18
2.3.4. Pripreman euro novca
Od sastanka na vrhu predsjednika drţava ili vlada zemalja ĉlanica EU u Madridu u
prosincu 1995. godine ECU je dobio svog nasljednika prepoznatljivog imena – euro.
Godinu dana poslije, u Dublinu je prihvaćen novi sluţbeni dizajn za oznaĉavanje eura,
koji su osim tijela EU prihvatile i nacionalne administracije, središnje banke i privatni
sektor zemalja ĉlanica. Simbol je nadahnut grĉkim slovom epsilon, što simbolizira
poĉetak europske civilizacije, a dvije paralelne crte preko slova predstavljaju stabilnost
eura. Nesluţbeni simbol je registriran kod MeĊunarodne organizacije za standardizaciju,
koja je novoj valuti dodijelila i slovnu oznaku EUR. Zamjena eura za ECU unaprijed je
regulirana po teĉaju 1:1, ĉime se jamĉi kontinuitet Ugovora iz Maastrichta, te su
predviĊena pravila za teĉajeve konverzija.
Pitanje oko dizajna novĉanica i kovanica eura, kao njegovog stotog dijela – centa
riješena su na skupu u Dublinu. Postoji osam denominacija kovanica i to od 1, 2, 5, 10,
20, 50 centi, te 1 i 2 eura, dok novĉanice mogu biti u sedam apoena i to od 5, 10, 20, 50,
100, 200, 500 eura.
17
Real-time gross settlement systems 18
Interlinking mechanism
22
Što se izgleda novĉanica tiĉe, dogovoreno je da će prednja strana imati zajedniĉko
europsko obiljeţje i vrijednost, a straţnja nacionalno obiljeţje, koju će svaka drţava
kovati po vlastitom rješenju19
.
Ĉlankom 106 Ugovora o EU i Ĉlanka 16 Statuta ESCB-a, Upravni odbor ECB-a ima
iskljuĉivo pravo emitiranja novĉanica unutar euro zone , dok ECB i nacionalne
centralne banke imaju pravo na ozakonjivanje novĉanica unutra euro zone.
Od 1. sijeĉnja 2002., Nacionalne centralne banke euro zone i ECB-a su na zajedniĉkoj
osnovi u opticaj pustile euro novĉanice. Problem je bio u tome što se kod euro novca ne
zna koja centralna banka ga emitira, što nije bio sluĉaj kod novĉanica drţava ĉlanica,
gdje se toĉno znalo odakle novĉanica potjeĉe. Bez obzira na to, Nacionalne centralne
banke Eurosustava su se sloţile da prihvate emitirane novĉanice od drugih ĉlanica
eurosustava, pa se već emitirani novac nije povukao sa euro trţišta, već je ostao u
opticaju.
ECB emitira tek 8% novca od ukupne vrijednosti koja je emitirana u Eurosustavu, dok
ostalih 92% novca emitiraju NCB ĉlanice euro zone.
2.3.5. Statistika
Bojna su podruĉja na kojima ECB vrši statistiĉka prikupljanja i provodi statistiĉke
aktivnosti, a meĊu najvaţnije spadaju:20
Statistika novĉanog, bankarskog i financijskog trţišta, ukljuĉujući i monetarne
agregate, statistika kamatnih stopa, te nemonetarnih financijskih sredstava;
Izravnavanje statistika plaćanja i statistika meĊunarodnih rezervi Eurosustava,
meĊunarodnih investicijskih pozicija euro zone kao cijeline, te nominalnog i
realnog deviznog teĉaja eura;
Financijskih raĉuna (ukljuĉujući financijska izvješća vlada zemalja).
19
http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf, str.106 20
Ibidem, str.109
23
Uz prethodno nabrojane stavke ECB izdaje i mnoge druge podatke o ovom podruĉju,
poput izvješća o cijenama, troškovima, prihodima i trţištu rada, koja uglavnom sastavlja
Statistiĉki ured Europske centralne banke.
Godine 2003. statistiĉki odjel ECB-a je potpisao Memorandum o razumijevanju sa
EUROSTAT-om (statistiĉkim uredom eu).
Memorandum odreĊuje slijedeće statistiĉke odgovornosti:21
Odgovornost za novĉanu i bankarsku statistiku na nivou EU;
Podjela odgovornosti izmeĊu ECB-a i Komisije za izravnanje statistika plaćanja
i ostalih srodnih statistiĉkih podataka, te statistika financijskih raĉuna;
Komisija je odgovorna za statistiku cijene i troškova.
2.3.6. Ekonomska istraživanja
Visoko kvalitetna istraţivanja postala su vaţna aktivnost u modernom centralnom
bankarstvu. Ona se nameću ECB-u koja se u provoĊenju monetarne politike u multi-
drţavnom podruĉju susreće sa mnogim nepredvidivim izazovima.
Bit ekonomskog istraţivanja ECB-a je u provoĊenju ĉvrste koncepcijske i empirijske
politike, i u poboljšavanju komunikacije izmeĊu ekonomskog trţišta i javnosti. Do sada,
ekonomska istraţivanja unutar Eurosustava su usko povezana sa znanjima o
funkcioniranju ekonomije euro zone i pribavljanju modela i relevantnih analiza koje se
pridruţuju monetarnoj politici i drugim instrumentima Eurosustava.
U mnogim sluĉajevima, istraţivanja ECB-a su sadrţana unutar mnogih organiziranih
mreţa. To su grupe istraţivaĉa udruţene u razne projekte. One se mogu sastojati od
ekonomista ECB-a, NCB-a euro zone ili nekih drugih organizacija.
Istraţivaĉki rad Eurosustava je nadopunjen konferencijama organizacije centralnih
banaka, konferencijama ECB-a i konferencijama MeĊunarodnog istraţivaĉkog foruma,
te kao takav ima veliki znaĉaj u budućnosti razvitka europskog centralnog bankarstva.
21
Ibidem
24
2.3.7. Nadzor banke i financijska stabilnost
Sudjelovanje ECB-a u nadzoru nad financijskim institucijama ukljuĉuje:22
UnapreĊivanje kooperacije izmeĊu centralnih banaka i nadzornih drţavnih
organa na politiĉkom pitanju zajedniĉkog interesa na podruĉju nadzora i
financijske stabilnosti;
ProvoĊenje vlastitih nadzornih funkcija prema Ĉlanku 4. i 25.1. Statuta ESCB-a;
Sudjelovanje sa ostalim bitnim institucijama za nadzor u Europskoj uniji.
UnapreĊenje kooperacije izmeĊu centralnih banaka i nadzornih drţavnih organa ECB
postiţe podupirući Nadzorni bankarski odbor (BSC)23
. BSC je odbor ESCB-a utemeljen
od strane Upravnog odbora ECB-a 1998. godine, kako bi preuzeo funkcije Nadzornog
odbora koji je 1994. godine utemeljio EMI. BSC donosi zajedniĉke odluke sa ECB-om i
sa NCB zemalja ĉlanica Europske unije. Kooperacijom izmeĊu Eurosustava i
nacionalnih nadzornih vlasti, BSC pomaţe u provoĊenju perspektiva euro zone,
nadopunjujući nacionalne poglede po pitanjima financijske stabilnosti, te po pitanjima
integracija bankarskih sustava. Njegova se analiza uglavnom fokusira na strukturne
promjene bankarskog poslovanja, valjanost bankarske i financijske strukture te na
moguće prijetnje na stabilnost bankarskog sustava.
Nadzorni bankarski odbor isto tako pomaţe ECB-u da izvrši nadzorne zadaće na
podruĉju bankarskog nadzora i financijske stabilnosti unije.
ECB, osim sa BSC-om, suraĊuje sa svim bitnim institucijama koje djeluju na podruĉju
financijske regulacije nadzora i stabilnosti na podruĉju cijele EU.
22
Ibidem, str. 113 23
Banking Supervision Committee
25
3. SUSTAV FEDERALNIH REZERVI
Od svih središnjih banaka, Sustav federalnih rezervi ima vjerojatno najĉudniju
strukturu. Osnovna karakteristika ameriĉke politike prije dvadesetog stoljeća bila je
bojazan od centralizirane moći, što se moţe vidjeti u ustavnoj ravnoteţi izmeĊu ovlasti
Vlade, Kongresa i Vrhovnog suda te odrţavanju prava pojedinih drţava. Strah od
centralizirane moći bio je jedan od uzroka ameriĉkog otpora stvaranju središnje banke.
Tradicionalno ameriĉko nepovjerenje u interese vlasnika kapitala bio je još jedan uzrok,
ĉiji je najistaknutiji simbol bila upravo središnja banka.
3.1. Formalna struktura Sustava federalnih rezervi
Prema autorima Zakona o Federalnim rezervama, formalna struktura Sustava federalnih
rezervi trebala je raspršiti moć meĊu regijama, privatnim sektorom i drţavom te meĊu
bankarima, poslovnim ljudima i najširom javnosti. Ova poĉetna raspodjela moći
rezultirala je sljedećim sastavnim dijelovima Sustava federalnih rezervi:24
banke Federalnih rezervi,
Odbor guvernera Sustava federalnih rezervi,
Federalni odbor za operacije na otvorenom trţištu,
Federalno savjetodavno vijeće,
i oko 3600 poslovnih banaka ĉlanica.
3.1.1. Banke Federalnih rezervi
Svaka od 12 regija Sustava federalnih rezervi ima svoju glavnu Banku Federalnih
rezervi, koje pak moţe imati podruţnice i u drugim gradovima regije. Tri najveće banke
Sustava federalnih rezervi, mjereno vrijednostima aktive, nalaze se u New Yorku,
Chicagu i San Franciscu. Preko 50 % ukupne imovine FED-a odnosi se na njih.
24
Mishkin, F.S., Eakins, S.G., Financijska tržišta + institucije, MATE d.o.o., Zagreb 2005., str.150
26
Njujorška banka Federalnih rezervi je s ĉetvrtinom ukupne imovine najvaţnija banka
Sustava federalnih rezervi.
Svaka od banaka Federalnih rezervi je kvazi – javna (djelomiĉno privatna, djelomiĉno
drţavna) institucija u vlasništvu privatnih poslovnih banaka u regiji ĉlanica Sustava
federalnih rezervi. Banke ĉlanice su kupile dionice Banke Federalnih rezervi u svojoj
regiji (uvjet ĉlanstva), s tim da su dividende isplaćene za te dionice zakonski ograniĉene
na 6% godišnje. Banke ĉlanice izabiru šest ravnatelja banke Federalnih rezervi u regiji,
još tri odreĊuje Odbor guvernera, a tih devet direktora odreĊuje predsjednika Banke
(podloţno odobrenju Odbora guvernera).
Ravnatelji banke Federalnih rezervi mogu se razvrstati u tri kategorije: A, B i C. Tri A
ravnatelja, koje izabiru banke ĉlanice, profesionalni su bankari. Tri B ravnatelja, koje
takoĊer biraju banke ĉlanice, su uvaţeni, vodeći ljudi iz industrije, poljoprivrede,
radnog i potrošaĉkog sektora. Tri C ravnatelja, koje odreĊuje Odbor guvernera,
predstavljaju javne interese. Nije dozvoljeno da su duţnosnici, zaposlenici ili dioniĉari
banaka. Autori Zakona o Federalnim rezervama odluĉili su se za ovaj model izbora
ravnatelja ţeleći osigurati da ravnatelji svake banke Federalnih rezervi odrţavaju
interese svih skupina ameriĉke javnosti.
Funkcije dvanaest banaka Federalnih rezervi su25
:
prijenos iznosa ĉeka s raĉuna izdavatelja na raĉun primatelja
emisija novca
povlaĉenje oštećenih novĉanica i kovanica iz optjecaja
ocjena predloţenih spajanja i zahtjeva banaka za proširenjem svojih aktivnosti
upravljanje i odobravanje diskontnih zajmova drugim bankama u svojoj regiji
djelovanje u ulozi posrednika izmeĊu poslovne zajednice i Sustava federalnih
rezervi
provoĊenje nadzora nad bankovnim holdinzima, kao i banaka ĉlanica kojima
odobrenje za rad daje nadleţni organ pojedine federalne drţave
prikupljanje podataka o lokalnim poslovnim uvjetima
25
Ibidem, str.152
27
korištenje profesionalih ekonomista za istraţivanje razliĉitih tema vezanih za
voĊenje monetarne politike
Ovih dvanaest banaka Federalnih rezervi ukljuĉeno je u monetarnu politiku na slijedeće
naĉine26
:
njihovi ravnatelji postavljaju diskontnu stopu (premda diskontnu stopu u svakoj
regiji kontrolira i odreĊuje Odbor guvernera)
odluĉuju koje banke (bez obzira na to jesu li ĉlanice ili nisu) mogu dobiti
diskontne zajmove od banke Federalnih rezervi
njihovi ravnatelji izabiru jednog poslovnog bankara iz regije za rad u
Federalnom savjetodavnom Vijeću, koje suraĊuje sa Odborom guvernera i pruţa
informacije za pomoć u voĊenju monetarne politike
pet od dvanaest predsjednika banaka Federalnih rezervi ima pravo glasa u
Federalnom odboru za otvoreno trţište. Odbor upravlja operacijama na
otvorenom trţištu (kupnja i prodaja drţavnih vrijednosnica, što utjeĉe na
kamatnu stopu i koliĉinu rezervi u bankarskom sustavu).
3.1.2. Banke članice
Sve „nacionalne banke“ (poslovne banke kojima odobrenje za rad izdaje nadleţni
federalni organ za nadzor banaka – Ured za kontrolu valute) duţne su biti ĉlanice
Sustava federalnih rezervi. Poslovne banke, kojima odobrenje za rad izdaje nadleţni
organ pojedine federalne drţave, nisu duţne biti ĉlanice, iako se mogu na to odluĉiti.
Trenutno je oko trećina poslovnih banaka SAD-a ujedno i ĉlanica Sustava federalnih
rezervi, u odnosu na 1947. kada su ĉak 49% njih bile ĉlanice.
26
Ibidem,str.153
28
3.1.3. Odbor guvernera Sustava federalnih rezervi
Na ĉelu Sustava federalnih rezervi je sedmeroĉlani Odbor guvernera, sa sjedištem u
Washingtonu, D.C. Svakog guvernera postavlja predsjednik SAD-a i potvrĊuje Senat.
Da bi se ograniĉila kontrola predsjednika SAD-a nad FED-om i odvojilo FED od drugih
politiĉkih pritisaka, guverneri se izabiru na 14-godišnji mandat, bez mogućnosti
reizbora. Guverneri, od kojih su mnogi profesionalni ekonomisti moraju dolaziti iz
razliĉitih regija Sustava federalnih rezervi kako bi se sprijeĉila prevelika zastupljenost
interesa jedne regije, a druge premalo. Predsjednik Odbora guvernera bira se izmeĊu
sedam guvernera i sluţi ĉetverogodišnji mandat. Jednom kada se izabere novi
predsjednik, oĉekuje se da se stari povuĉe iz Odbora guvernera, ĉak i ako je do kraja
njegovog mandata kao guvernera ostalo još dosta vremena.
Odbor guvernera aktivno je ukljuĉen u proces donošenja odluka o voĊenju monetarne
politike. Svih sedam guvernera ĉlanovi su FOMC-a te sudjeluju u glasanju o provedbi
operacija na otvorenom trţištu. Budući da u FOMC-u dvanaest ĉlanova ima pravo glasa
(sedam guvernera i pet predsjednika banaka Federalnih rezervi), oĉito je da Odbor
guvernera ima većinu glasova. Odbor guvernera takoĊer postavlja obvezne rezerve
unutar zakonskih ograniĉenja i efektivno kontrolira diskontnu stopu (kroz ››proces
kontrole i odreĊivanja‹‹), odobravajući diskontnu stopu koju „postavljaju“ banke
federalnih rezervi. Predsjednik Odbora guvernera savjetuje predsjednika SAD-a u
ekonomskim pitanjima, svjedoĉi u Kongresu te u medijima govori u ime Sustava
federalnih rezervi. Predsjednik odbora, kao i drugi guverneri, ujedno moţe predstavljati
SAD u pregovorima sa stranim drţavama u ekonomskim pitanjima. Osoblje Odbora
guvernera ĉine profesionalni ekonomisti vršeći ekonomske analize koje Odbor
guvernera koristi u donošenju odluka.
29
3.1.4. Federalni odbor za otvoreno tržište (FOMC)
FOMC se obiĉno sastaje osam puta godišnje (otprilike svakih šest mjeseci) te donosi
odluke vezane za provoĊenje operacija na otvorenom trţištu, koje utjeĉu na monetarnu
bazu. FOMC ĉini sedam ĉlanova Odbora guvernera, predsjednik Njujorške banke
Federalnih rezervi i još ĉetiri predsjednika drugih banaka Federalnih rezervi.
Predsjednik Odbora guvernera ujedno ima i ulogu predsjednika FOMC-a. Iako samo pet
predsjednika banaka Federalnih rezervi ima pravo glasa u FOMC-u, i predsjednici
drugih banaka Federalnih rezervi dolaze na sastanke FOMC-a sudjelujući u raspravama.
Tako ipak imaju nekako utjecaj na odluke FOMC-a.
S obzirom da su operacije na otvorenom trţištu najvaţniji instrumenti koji FED-u stoje
na raspolaganju za kontrolu ponude novca, FOMC zasigurno ima kljuĉnu ulogu u
kreiranju monetarne politike Sustava federalnih rezervi. Iako obvezne rezerve i
diskontnu stopu ne postavlja FOMC, zapravo se tu donose odluke vezane za te
instrumente. FOMC ne vrši direktno kupnju i prodaju vrijednosnica, nego izdaje
direktive odjelu za trgovanje u Njujorškoj banci Federalnih rezervi, gdje onda glavni
diler za domaće otvoreno trţište nadzire sobu punu ljudi koji izvršavaju nalog kupnje ili
prodaje vrijednosnica drţave ili drţavnih agencija. Glavni diler svakodnevno
komunicira s ĉlanovima FOMC-a vezano za aktivnosti odjela za trgovanje.
3.2. FED-ova monetarna politika
FED-ovo voĊenje monetarne politike ukljuĉuje i aktivnosti koje utjeĉu na njegovu
bilancu (imovina i obveze).
Tri FED-ova instrumenta monetarne politike su: operacije na otvorenom trţištu,
diskontno potvrĊivanje i obvezna rezerva.
30
3.2.1. Obveze
Dvije vrste obveza u bilanci – novac u optjecaju i rezerve – ĉesto se zovu monetarne
obveze FED-a. Ukupna koliĉina FED-ovih monetarnih obveza (novac u optjecaju i
rezerve), kao i monetarne obveze ameriĉkog Ministarstva financija (valuta u optjecaju,
prvenstveno kovanice), ĉini monetarnu bazu.
1. Novac u optjecaju. FED izdaje novĉanice (zeleno- sive komade papira). Novac u
optjecaju odnosi se na novac u rukama javnosti (izvan banaka), predstavljajući
vaţnu komponentu ponude novca. (Novac kod depozitnih institucija takoĊer je
obveza FED-a, ali on ulazi u rezerve).
Novĉanice Federalnih rezervi predstavljaju obvezu FED-a prema donositelju, te
u isto vrijeme predstavljaju pasivu FED-a. Za razliku od većine drugih oblika
pasive, obećavaju donositelju isplatu samo u vidu drugih novĉanica; drugim
rijeĉima, jedne se obveze isplaćuju drugim obvezama.
2. Rezeve. Sve banke imaju raĉun kod FED-a. Na njemu drţe svoje depozite.
Rezerve se sastoje od depozita kod FED-a, uvećano za novac koji fiziĉki drţe
banke (zvano gotovina u blagajni zato što se ĉuva u trezorima banke). Rezerve
su imovina za banke, ali za FED su obveza jer banke mogu zahtijevati njihovu
isplatu u bilo kojem vrijeme. FED je onda duţan ispuniti svoju obvezu isplatom
novĉanica Federalnih rezervi. Porast rezervi dovodi do porasta razine depozita, a
time i ponude novca.
Ukupne rezerve mogu se podijeliti u dvije kategorije: rezerve za koje FED
zahtijeva da drţe banke (obvezne rezerve) te sve dodatne rezerve koje banka
sama odluĉuje drţati (višak rezervi).
31
3.2.2. Imovina
Dva oblika imovine u FED-ovoj bilanci vaţni su iz dva razloga. Prvo, promijene u
imovini vode do promjena u rezervama i posljediĉno do promjena ponude novca.
Drugo, s obzirom da se na ove oblike imovine (drţavne vrijednosnice i diskontne
zajmove) plaća kamatna stopa, a na obveze (novac u optjecaju i rezerve) se ne plaća,
FED svake godine zaraĊuje milijarde dolara ostvarujući prihod od svoje imovine,a na
svoje obveze ništa ne plaća. Iako veći dio prihoda FED vraća federalnoj vladi, ipak troši
dio neke u svrhe – poput ekonomskih istraţivanja.
1. Državne vrijednosnice. Ova se kategorija imovine odnosi na vrijednosnice
Ministarstva financija koje FED ima. Kao što ćete vidjeti, FED osigurava
rezerve bankarskom sektoru kupujući vrijednosnice, ĉime povećava svoju
imovinu. Porast drţavnih vrijednosnica kod FED-a ujedno povećava i
ponudu novca.
2. Diskontni zajmovi. FED osigurava rezerve bankarskom sektoru odobravajući
diskontne zajmove bankama. Porast diskontnih zajmova takoĊer moţe biti
izvor porasta ponude novca. Kamatna stopa za zajmove koja se naplaćuje
bankama zove se diskontna stopa.
3.2.3. Operacije na otvorenom tržištu
Postoje dvije vrste operacija na otvorenom trţištu: dinamičke operacije na otvorenom
tržištu, s ciljem promjena razina rezervi, te obrambene operacije na otvorenom
tržištu. One neutraliziraju promjene drugih faktora koji utjeĉu na rezerve, kao što su
promjene depozita Ministarstva financija kod FED-a. FED provodi operacije na
otvorenom trţištu s vrijednosnicama Ministarstva financija i drţavnih institucija, a
naroĉito s zapisima Ministarstva financija. FED provodi većinu operacija na otvorenom
trţištu s vrijednosnicama Ministarstva financija zato što je trţište za tim
vrijednosnicama najlikvidnije i ima najveći obujam trgovanja. Ujedno, to trţište ima
32
kapacitet za apsorpciju znaĉajnog volumena FED-ovih transakcija, a da pritom ne doĊe
do pretjeranih fluktuacija cijena koje bi uznemirile trţište.
Autoritet kod donošenja odluka vezanih za operacije na otvorenom trţištu je Federalni
odbor za otvoreno trţište (FOMC). Sama izvedba tih operacija prepuštena je, meĊutim,
odjelu za trgovanje u Njujorškoj banci Federalnih rezervi.
3.2.4. Diskontno potvrĎivanje
Diskontni zajmovi su oni koje središnja banka odobrava depozitnim institucijama, a
diskontna stopa je kamatna stopa koju ona naplaćuje za zajmove. Diskontna politika,
koja se prije svega odnosi na promjene diskontne stope, utjeĉe na rezerve u bankarskom
sustavu zato što središnja banka povećava rezerve banke za isti iznos kada se plasira
diskontni zajam. FED odobrava diskontne zajmove bankama kroz diskontni okvir.
3.2.5. Obvezna rezerva
Promjene obvezne rezerve utjeĉu na potraţnju za rezervama: rast obveznih rezervi znaĉi
da banke moraju drţati više rezervi, a smanjenje znaĉi da moraju drţati manje rezervi. U
Zakonu o deregulaciji i monetarnoj kontroli depozitnih institucija iz 1980., predviĊena
je jednostavna shema za odreĊivanje obveznih rezervi. Sve depozitne institucije,
ukljuĉujući poslovne banke, štedno – krednitne zadruge, štedionice i kreditne zadruge,
sada su podloţne istim obveznim rezervama na sljedeći naĉin: obvezna rezerva na sve
depozite po viĊenju – ukljuĉujući ĉekovne raĉune koji ne nose kamatu, NOW raĉune,
super – NOW raĉune i ATS (engl. automatic transfer savings) raĉune – su 3% na prvih
49,3 milijuna dolara depozita po viĊenju 27
banaka te 10% depozita po viĊenju na preko
49,3 milijuna dolara. FED ima diskrecijsko pravo inicijalnih 10% promijeniti u
27
49,3 milijuna dolara je određeno od početka 1999. godine. Svake godine ovaj se broj prilagođava prema gore za 80% postotnog porasta depozita po viđenju u SAD-u.
33
intervalu izmeĊu 8% i 14%. U iznimnim situacijama postotak se moţe maksimalno
povećati na 18%.
Obvezna rezerva se rijetko koristi kao instrumente monetarne politike zato što njihov
rast moţe uzrokovati neposredne probleme s likvidnošći kod banaka s malim viškom
rezervi. Upravo zbog toga, kada je FED u prošlosti povećao obvezne rezerve, to je bilo
popraćeno s kupnjama na otvorenom trţištu ili povećanjem dostupnosti zajmova iz
diskontnog okvira, ĉime su se osigurale rezerve za banke kojima je to bilo potrebno.
Kontinuirane promjene obveznih rezervi ujedno bi dovele do veće nesigurnosti za
banke, što bi oteţalo njihovo upravljanje likvidnošću.
3.3. Ciljevi monetarne politike
Šeste je temeljnih ciljeva monetarne politike28
:
visoka zaposlenost,
ekonomski rast,
stabilnost cijena,
stabilnost kamatnih stopa,
stabilnost financijskih trţišta,
stabilnost na deviznom trţištu.
3.3.1. Visoka zaposlenost
Visoka zaposlenost je vaţan cilj iz dva razloga: (1)jer suprotna situacija tj. visoka
nezaposlenost dovodi do velikih nevolja za stanovništvo, s obiteljima koje pate od
financijskih poteškoća, gubitkom osobnog samopoštovanja i porastom kriminala i (2)
kada je nezaposlenost visoka, u gospodarstvu su nezaposleni ne samo radnici, nego i
28
Mishkin, F.S., Eakins, S.G., Financijska tržišta + institucije, MATE d.o.o., Zagreb 2005., Str.185
34
drugi resursi (poput zatvorenih tvornica i nekorištene opreme), što onda rezultira
smanjenjem outputa (niţim BDP-om).
3.3.2. Ekonomski rast
Cilj stabilnog ekonomskog rasta usko je vezan s ciljem visoke zaposlenosti zato što će
poduzeća biti spremnija investirati u kapitalnu opremu, da bi povećali produktivnost i
ekonomski rast kada je nezaposlenost niska. Suprotno tome, kada je nezaposlenost
visoka, a tvornice zatvorene poduzećima se ne isplati investirati u dodatne pogone i
opremu. Iako su ova dva cilja usko vezana, ekonomski rast se moţe promicati direktnim
poticanjem poduzeća da investiraju ili poticanjem stanovništva na štednju, ĉime bi se
osiguralo više sredstava za investiranje poduzeća. To je zapravo cilj tzv. ekonomije
ponude, koja se zalaţe za poticanje ekonomskog rasta davanjem poduzećima poreznih
poticaja za investiranje u tvornice ili opremu, ili poticanjem poreznih obveznika da više
štede.
3.3.3. Stabilnost cijena
Tijekom nekoliko prošlih desetljeća kreatori politike u SAD-u postali su svjesni
socijalnih i ekonomskih troškova inflacije i zabrinutiji za stabilnu razinu cijena kao cilja
ekonomske politike. Stabilnost cijena je poţeljna zato što rast razine cijena, odnosno
inflacija, dovodi do nesigurnosti u ekonomiji i tako moţe negativno djelovati na
ekonomski rast. Informacije o cijenama dobara i usluga puno se teţe interpretiraju kada
se mijenja opća razina cijena, što oteţava donošenje odluka potrošaĉima, proizvoĊaĉima
i drţavi. Ne samo da ispitivanja javnog mijenja otkrivaju odbojnosti javnosti prema
inflaciji, nego i sve veći broj dokaza upućuje na to da inflacija dovodi do niţeg
ekonomskog rasta.
Kada postoji inflacija puno je teţe donositi odluke za budućnost. Tako je, npr., u
vremenima inflacije puno teţe odluĉiti koliko bi se novaca trebalo uštedjeti za buduće
visoko obrazovanje djece. Inflacija moţe potaknuti napetost u društvu jer će svaka
35
skupina u društvu natjecati s drugim grupama kako bi osigurali da njihov dohodak prati
rast opće razina cijena.
3.3.4. Stabilnost kamatnih stopa
Poţeljna je stabilnost kamatnih stopa zato što fluktuacije kamatnih stopa mogu stvoriti
nesigurnost u ekonomiji i oteţati planiranje vezano za budućnosti. Fluktuacije kamatnih
stopa, koje utjeĉu na spremnost potrošaĉa za kupnjom npr. kuća, mogu oteţati
donošenje odluka potrošaĉa o vremenu kupnje kuće, ali i planova graĊevinskih
poduzeća koliko kuća da sagrade. Središnja banka moţe poţeljeti smanjiti rast kamatnih
stopa zbog: rast kamatnih stopa dovodi do rasta odbojnosti prema središnjim bankama
poput FED-a i sve većih ţelja za smanjenjem njihove moći.
3.3.5. Stabilnost financijskih tržišta
Financijske krize mogu onemogućiti financijska trţišta u pribavljanju dovoljnih
sredstava ljudima s produktivnim investicijskim projektima, što moţe dovesti do
kontrakcije gospodarske aktivnosti. Promocija stabilnoga financijskog sustava u kojem
se izbjegavaju financijske krize je, stoga, vaţan cilj središnje banke. Sustav federalnih
rezervi je stvoren kao odgovor na bankarsku krizu 1907. godine radi promicanja
financijske stabilnosti.
Stabilnost kamatnih stopa doprinosi stabilnosti financijskih trţišta zato što fluktuacije
kamatnih stopa stvaraju veću nesigurnost financijskim institucijama. Rast kamatnih
stopa stvara velike gubitke kapitala na dugoroĉnim obveznicama i hipotekama, s tim da
ti gubitci mogu dovesti i do propasti financijskih institucija koje ih drţe. Sve izraţenije
fluktuacije kamatnih stopa bile su naroĉito veliki problem za štedno – kreditne zadruge i
štedionice, od kojih su se mnoge suoĉile s velikim financijskim problemima.
36
3.3.6. Stabilnost deviznog tržišta
S obzirom na sve veću vaţnost meĊunarodne razmjene za ameriĉko gospodarstvo,
vrijednost dolara prema drugim valutama postaje za FED sve vaţnija. Rast vrijednosti
dolara ĉini ameriĉke industrije manje konkurentnim prema inozemnim, a pad vrijednosti
dolara potiĉe inflaciju u SAD-u. Sprjeĉavanje velikih promjena vrijednosti dolara
olakšava poduzećima i potrošaĉima planiranje kupnje/prodaje dolara iz/u inozemstvo.
Stabiliziranje kretanja vrijednosti dolara na deviznom trţištu smatra se zato vaţnim
ciljem monetarne politike. U drugim zemljama, koje su u većoj mjeri ovisinije o
meĊunarodnoj trgovini, odrţavanje stabilnosti na deviznom trţištu još više dobiva na
vaţnosti.
3.3.7. Konflikt ciljeva
Iako su mnogi od spomenutih ciljeva, poput visoke zaposlenosti i ekonomskog rasta, ili
stabilnosti kamatnih stopa i stabilnosti financijskih trţišta meĊusobno usklaĊeni, to nije
uvijek sluĉaj. Cilj stabilnosti cijena ĉesto je u suprotnosti s ciljevima stabilnosti
kamatnih stopa i visoke zaposlenosti u kratkom roku (iako vjerojatno ne u dugom roku).
Npr. kada je gospodarstvo u ekspanziji i nezaposlenost, pada inflacija i kamatne stope
mogu rasti. Ako središnja banka pokuša sprijeĉiti rat kamatnih stopa, mogla bi
stimulirati inflaciju, a ako odluĉi povećati kamatne stope da bi sprijeĉila inflaciju, u
kratkom roku bi se mogla povećati nezaposlenost. Zbog konflikta ciljeva, središnje
banke poput FED-a moraju donositi teške odluke.
37
4. USPOREDBA EUROPSKE CENTRALNE BANKE I
AMERIČKOG SUSTAVA FEDERALNIH REZERVI
Europska centralna banka i ameriĉki sustav federalnih rezervi imaju neke zajedniĉke
karakteristike. Naĉelno, samostalne su institucije u donošenju odluka sa
decentraliziranom strukturom i korištenjem osnovnih monetarnih alata kao što su
obvezne priĉuve i otvoreno trţište. Europski sustav središnjih banaka (ESCB), koji vodi
monetarnu politiku za eurozonu, sastoji se od Europske centralne banke (ECB) u
Frankfurtu i 12 nacionalnih središnjih banaka, koje imaju ulogu sliĉnu onoj koju imaju
regionalne banke Ameriĉkog Fed-a. Ipak, te dvije centralne banke karakteristiĉne su i
razliĉite u mnogo polja.
Prije svega, ECB i FED imaju razliĉite ciljeve i metode u ostvarenju istih. Temeljna
odgovornost ECB-a je postići stabilnost cijena, dok je FED odgovoran za sljedeće:
1. Uspostava nacionalne monetarne politike utjecajem na monetarne i kreditne
uvjete u ekonomiji, u teţnji postizanja veće zaposlenosti, stabilnih cijena i dugoroĉnih
kamatnih stopa
2. Nadgledanje i regulativa bankarskih institucija kako bi se osigurao siguran i
ĉvrst financijski sustav koji će štiti prava graĊana.
3. Odrţavanje stabilnosti financijskog sustava i spreĉavanje rizika koji se moţe
dogoditi na financijskim trţištima
4. Pruţanje financijskih usluga depozitnim institucijama, vladi SAD-a, stranim
sluţbenim institucijama, te imaju glavnu ulogu u radu ameriĉkog platnog prometa29
.
29
http://www.federalreserve.gov/pf/pdf/pf_1.pdf#page=4, str. 1-3.
38
Dok Fed nema jasno definirane ciljeve, za monetarnu politiku Eurozone dva su kljuĉna
ĉimbenika koja su nuţna za postizanje ciljeva: To su:
1. Razvoj M3 agregata koji igra znaĉajnu ulogu u procjeni stabilnosti cijena
2. Procjena o izgledima za buduće razvoje cijena koji se temelje na izvještajima o
inflaciji30
.
4.1. Glavna razlika izmeĎu politike cijene i tečaja FED-a i ECB-a
Najvaţnija razlika izmeĊu FED-a i ECB-a je u politici cijene i teĉaja. Iako je euro
relativno mlada valuta i postoji tek od 01. sijeĉnja 2002. godine, eurozona je postala
druga po veliĉini gospodarska sila u svijetu. Iako su ĉesto izreĉene zabrinutosti za nizak
teĉaj eura, za ovu valutu ne postoji zabrinutost, ne više nego za ameriĉki dolar.
Dolar u posljednje vrijeme ĉesto oscilira što pokazuje znatnu nesigurnost u monetarnoj
politici SAD-a. Na oscilaciju teĉaja utjeĉe trgovinska nestabilnost. Strani investitori
potraţuju dolar kako bi kupili imovinu, poput primjerice obveznica. Kada SAD
povećava programe kupnje imovine na stranom trţištu, uvoz i strane investicije postaju
skuplje i dolar slabi. S druge strane, kada strana imovina i uvoz postanu jeftiniji, izvoz i
ameriĉka ulaganja postanu puno skuplja i dolar moţe ojaĉati u skladu sa stranim
valutama. Kada neka zemlja uvozi više nego izvozi, ona doţivljava trgovinski deficit i
obrnuto kada drţava više izvozi nego uvozi ima trgovinski suficit. Ovi trgovinski
indikatori su znaĉajni i ovise o tome koliko svjeţeg novca ima neka drţava za
transakcijske poslove , te to automatski utjeĉe na rast gospodarstva neke zemlje31
.
Koliĉina novca koji dolazi u SAD ili odlazi iz njega prouzrokovao je fluktaciju dolara. S
obzirom da je FED izuzetno fleksibilan, bio je spreman povećati ili smanjiti programe
kupnje imovine kako bi prilagodio politike koje bi pomogle rastu ameriĉkog
gospodarstva. U skladu sa tim krajem 2008. godine FED je smanjio kamatne stope
praktiĉno na nulu i to najniţu razinu u povijesti. No, kako ni to nije pomoglo
30
Krugman, P.R., Obstfeld M, Međunarodna ekonomija, MATE d.o.o., Zagreb 2003., Str.270 31
http://www.ehow.com/about_5244667_dollar-fluctuate_.html
39
„uspavanom gospodarstvu“ uveo je neviĊenu praksu kupnje drţavnih i hipotekarnih
obveznica. Kupio je obveznice u vrijednosti od 2.500 milijuna dolara, tiskajući i
ubrizgavajući na taj naĉin svjeţi, jeftini novac na financijska trţišta. Iako su naveli kako
je ova politika kratkoroĉna, FED je nastavio s ovom politikom i to će raditi sve dok
stopa nezaposlenosti u SAD-u ne dostigne stopu od 6.5%32
.
Kod ECB-a je drukĉije. Iako je teĉaj eura još uvijek stabilan, ECB i podruĉje eurozone
susreće se s decentralizacijom i postojanjem nacionalnih središnjih banaka, ukupno 17
ĉlanica. Problem leţi u politiĉkim razliĉitostima izmeĊu zajedniĉke monetarne politike.
Iako zemlje eura imaju zajedniĉku valutu i jedinstvenu monetarnu politiku, zadrţale su
svoju nacionalnu suverenost u većini polja gospodarske politike. Ipak u skladu s svojim
temeljnim ciljem a to je oĉuvanje stabilnosti cijena, oformljen je Europski sustav
središnjih banaka, sastavljane od Europske centralne banke i nacionalnih središnjih
banaka. Taj sustav je najneovisnija središnja banka u svijetu, te ga mnogi usporeĊuju s
nezavisnošću i politiĉkim utjecajem koji je nekad imala Njemaĉka savezna banka33
.
Kako se Europa već dulje vrijeme bori s teškom gospodarskom situacijom svojih
ĉlanica, ipak to nije utjecalo na znaĉajnije oscilacije eura. ECB je u jeku gospodarske
krize nudio vrlo jeftine kredite na tri godine i kupovao obveznice prezaduţenih ĉlanica
eurozone kako bi smanjio cijenu njhovog zaduţivanja. Ipak, ovakva politika
smanjivanja kamata moţe dovesti do smanjenja eura. Smanjenje kamata prema nekim
analitiĉarima već je ugraĊeno u cijene i ono što predstavlja problem je kamata na
depozite koja je jedna od odrednica na bankarskom trţištu novca i koja je spuštena na
nulu, dok je ECB je nekoliko puta poruĉivao kako je neće smjestiti u negativno
podruĉje34
.
32
http://www.business.hr/ekonomija/americki-fed-i-dalje-tiska-novac-ecb-smanjuje-kamate 33
Afhüppe, S., Euro – stabilizacijsko obedanje, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 82–87 34
Ibidium
40
5. ZAKLJUČAK
Najvaţnija financijska institucija u financijskom sustavu je središnja banka, drţavna
institucija odgovorna za voĊenje monetarne politike. Monetarna politika ukljuĉuje
upravljanje kamatnim stopama i koliĉinom novca, koja se naziva još i ponuda novca.
Analizom i obradom dviju središnjih banaka, ameriĉkog Sustava federalnih rezervi i
Europske centralne banke, mogla se uoĉiti vrlo velika sliĉnost u organizaciji,
funkcioniranju i provoĊenju monetarne politike tih dviju središnjih banaka. Struktura
Europske središnje banke podsjeća na ameriĉki Sustav federalnih rezervi, jer središnja
banka svake drţave ima sliĉnu ulogu poput banaka Federalnih rezervi.
Ciljevi monetarne politike su isti: odrţavanje stabilnosti cijena, puna zaposlenost i
uravnoteţeni gospodarski rast. Instrumenti za provoĊenje monetarne politike ECB-a su:
operacije na otvorenom trţištu, trajne olakšice kreditiranja od strane ECB-a, te uvoĊenje
obvezne rezerve, dok su kod FED-a: operacije na monetarnom trţištu, diskontno
potvrĊivanje i obvezna rezerva. TakoĊer, moţemo vidjeti da su vrlo sliĉni.
Razlika se vidi u organizaciji i nezavisnosti. Iako je u prošlosti FED bio najneovisniji
danas je tu ulogu preuzela Europska centralna banka. Smatra se da bi se s neovisnijim
FED-om ujedno i teţe kordiniralo monetarnom, ali i fiskalnom politikom.
41
LITERATURA
KNJIGE:
1. KANDŢIJA, V.: Gospodarski sustav EU, Ekonomski fakultet Rijeka, 2003.
2. KANDŢIJA, V., ŢIVKO, I.: Poslovna politika banaka, Sveuĉilište u Mostaru i
Ekonomski fakultet Rijeka, 2004.
3. VUJĈIĆ, B.: Euro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Masmedia, Zagreb,
2003.
4. CINGULA, M.; Financijske institucije i trţište kapitala, Varaţdin, FOI, 2003.
5. MILLER, R.L., VANHOOSE, D.D.; Moderni novac i bankarstvo, Zagreb,
MATE 1997.
6. MISHKIN, F.S., EAKINS S.G.; Financijska trţišta + institucije, Zagreb, MATE
2005.
7. AFHȔPPE, S., Euro – stabilizacijsko obećanje, Polit. misao, Vol XXXVIII,
(2001.), br. 3.
8. KRUGMAN, P.R., Obstfeld M, MeĊunarodna ekonomija, MATE d.o.o., Zagreb
2003.,
ČASOPISI:
1. OGNJENOVIĆ, Đ., Raĉunovodstvo i financije, RRIF 6/2001, Zagreb 2001.
2. BRKIĆ, L.; Europska centralna banka u perspektivi monetarne unifikacije
Europe, Ekonomska misao i praksa, 1,7 (1998.)
42
INTERNET STRANICE
1. European central bank, The Governing Council
http://www.ecb.int/ecb/orga/decisions/govc/html/index.en.html pregledano 28.
travnja 2013.
2. http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf
3. European central bank , Objective of monetary policy
http://www.ecb.europa.eu/mopo/intro/objective/html/index.en.html pregledano
10. svibnja 2013.
4. eHow; What Makes the Dollar Fluctuate?
http://www.ehow.com/about_5244667_dollar-fluctuate_.html pregledano 10.
lipnja 2013.
5. Bussines.hr ; Ameriĉki Fed i dalje tiska novac; ECB smanjuje kamate?,
http://www.business.hr/ekonomija/americki-fed-i-dalje-tiska-novac-ecb-
smanjuje-kamate pregledano 10. lipnja 2013.
6. http://www.federalreserve.gov/pf/pdf/pf_1.pdf#page=4
43
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom USPOREDBA EUROPSKE
CENTRALNE BANKE I AMERIĈKOG SUSTAVA FEDERALNIH REZERVI
izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Dragoljuba Stojanova, a pri izradi
diplomskog rada pomagao mi je i asistent Pavle Jakovac. U radu sam primijenila
metodologiju znanstvenoistraţivaĉkog rada i koristila literaturu koja je navedena na
kraju diplomskog rada. TuĊe spoznaje, stavove, zakljuĉke, teorije i zakonitosti koje sam
izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobiĉajen, standardan naĉin
citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan
u duhu hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na sluţbenim stranicama Fakulteta.
Studentica
Irma Dizdarević