GIGA

AMANDA QUICK

Obmana

Naslov izvornika DECEPTION

GIGA

2

Za Ribeccu Cabaza:

Urednicu koja razumije ljubavni roman. Prava je radost raditi s tobom.

GIGA

3

PROLOG - Recite joj neka se čuva Zaštitnika. - Artemis Wingfield nagnuo se preko stola u krčmi. Njegove su blijede plave oči napeto gledale ispod čupavih sivih obrva. - Jeste li shvatili, Chillhurste? Mora se čuvati 'Zaštitnika. Jared Ryder, vikont Chillhurst, oslonio se lakto-vima na stol, spojio vrhove prstiju i jednim okom promatrao sugovornika. Wingfield se tijekom protekla dva dana posve naviknuo na njega, pomislio je, do te mjere da više ne zuri u povez od crnog baršuna koji pokriva Jaredovo oko. Wingfield je očito prihvatio Jareda onakvog kakvim se predstavljao - kao još jednog pustolovnog Engleza sličnog njemu, koji silno voli putovati sad kad je rat s Napoleonom napokon završio. Dva su muškarca dvije protekle noći provela u istom konačištu u prljavoj malenoj francuskoj luci i čekala brodove koji će ih odvesti na željena odredišta. Znoj se cijedio niz Wingfieldovo čelo i u njegove zaliske. Bila je topla večer kasnog proljeća i dimom ispunjena krčma bila je krcata. Jared je u sebi zaključio da Wingfield nepotrebno trpi vrućinu. Visok ovratnik, elegantno vezana kravata, uzak prsluk i dobro krojen kaputić definitivno doprinose njegovoj očitoj nelagodi. Moderna odjeća nije osobito prikladna za ugodno toplu večer ili za okruženje lučke krčme. Meñutim, Wingfield je vrsta Engleza koji daleko više cijeni izgled od osobne udobnosti. Jared je vjerovao da se njegov novi poznanik svake večeri tijekom svojih putovanja svečano odijeva za večeru, čak i ako se obrok poslužuje u šatoru. - Razumijem vaše riječi, gospodine. - Jared je lupkao vrhovima prstiju. - Ali ne shvaćam što želite reći. Tko ili što je taj Zaštitnik? Wingfieldovi su se zalisci trznuli. - Posve iskreno rečeno, gomila besmislica. Samo dio stare legende povezane sa starim dnevnikom što ga šaljem svojoj nećakinji u Englesku. Stari grof koji mi ga je prodao rekao mi je za upozorenje. - Shvaćam - uljudno će Jared. - Čuvajte se Zaštitnika, eh? Zanimljivo. - Kao što rekoh, samo ostaci stare legende povezane s dnevnikom. Unatoč tomu, sinoć se dogodio prilično neobičan incident i čovjek nikad ne može biti previše oprezan. - Neobičan incident? Wingfield je suzio oči. - Vjerujem da je moja soba, ovdje u konačištu, pretražena dok sam ja večerao. Jared se namrštio. - Jutros tijekom doručka niste to spomenuli. - Nisam bio siguran. Ništa nije nestalo, znate. No cijeli dan imam krajnje čudan osjećaj da netko motri na mene. - Neugodno. - Doista. I nesumnjivo bez ikakve veze s dnevnikom. Ipak, malo sam se zabrinuo. Ne bih je želio dovesti u bilo kakvu opasnost. Jared je spustio ruke i popio gutljaj slabog piva. -Kakav je to dnevnik za koji kažete da ga šaljete svojoj nećakinji? - Zapravo je riječ o dnevniku jedne dame - objasni Wingfield. - Pripadao je ženi po imenu Claire Lightbourne. To je sve što znam o tome. Opaske su uglavnom posve nerazumljive. - Zašto je tako? - Čini se da je napisan u mješavini grčkog, latinskog i engleskog. Nešto kao privatna šifra. Moja nećakinja vjeruje da dnevnik gospoñe Lightbourne sadrži podatke o basnoslovnom bogatstvu. - Wingfield puhne kroz nos. - Vi ne vjerujete u tu priču? - Nije nimalo vjerojatno, ako mene pitate. No Olympia će se zabavljati pokušajima dešifriranja dnevnika. Uživa u takvim stvarima. - Čini se da je prilično neobična žena. Wingfield se tiho nasmijao. - To je istina. Nije ona

GIGA

4

za to kriva, rekao bih. Odgojile su je prilično ekscentrična teta i njezina družbenica. Nikad nisam dobro poznavao tu stranu obitelji, ali priča se da su teta i njezina prijateljica na sebe preuzele Olympijino obrazovanje. Napunile su joj glavu obiljem neobičnih ideja. - Kakvih ideja? - Olympiji se živo fućka za pravila doličnog ponašanja, zahvaljujući njezinu odgoju. Nemojte me pogrešno shvatiti, ona je krasna mlada dama. Njezin je ugled besprijekoran. Ali nije zainteresirana za ono za što bi mlade dame trebale biti zainteresirane, ako me razumijete. - Kao na primjer? - Za modu, kao prvo. Odjeća je ni najmanje ne zanima. I ona njezina teta nikad je nije naučila korisnim stvarima koje bi jedna dama trebala znati, kao što je plesanje, očijukanje ili susretljivost prema potencijalnom proscu. - Wingfield odmahne glavom. -Veoma čudan odgoj, ako mene pitate. Glavni razlog iz kojeg nikad nije našla muža, rekao bih. - Sto zanima vašu nećakinju? - Jared je i protiv volje postao istinski znatiželjan. - Fascinira je sve što ima veze s običajima i legendama stranih zemalja. Veoma je aktivna u Društvu za putovanja i istraživanja, znate, premda nikad u životu nije kročila nogom izvan Dorseta. Jared ga je pogledao. - Ako sama ne putuje, kako uspijeva biti aktivna u toj organizaciji? - Pronalazi stare knjige, dnevnike i pisma u kojima se govori o putovanjima i istraživanjima. Proučava sve što nañe i zapisuje svoje zaključke. Tijekom posljednje tri godine objavila je nekoliko radova u časopisu Društva koji izlazi svaka tri mjeseca. - Doista? - Jared je iz trenutka u trenutak postajao sve zaintrigiraniji. - Da, doista. - U Wingfieldovim se očima na trenutak pojavio izraz ponosa. - Veoma popularni prilozi jer sadrže svakojake poučne informacije o običajima i navikama stranaca. - Kako je saznala za dnevnik gospoñe Light-bourne? - oprezno upita Jared. Wingfield slegne ramenima. - Kroz niz pisama do kojih je došla u svojem istraživanju. Trebala joj je gotovo godina dana, ali je na koncu pronašla dnevnik u malenom gradiću na francuskoj obali. Ranije je bio dio mnogo veće knjižnice koja je uništena tijekom rata. - Došli ste ovamo kako biste kupili taj dnevnik za svoju nećakinju? - Bilo mi je usput - reče Wingfield. - Putujem u Italiju. Dnevnik je tijekom nekoliko proteklih godina očito promijenio niz vlasnika. Starac koji mi ga je prodao bio je u nevolji. Trebao mu je novac, pa je veoma rado prodao neke svoje knjige. Usput sam uzeo još nekoliko knjiga za Olympiju. - Gdje je dnevnik sada? - O, na sigurnom. - Wingfield se doimao samodopadnim. - Jučer sam ga spakirao i pohranio u spremištu broda Sea Flame zajedno s ostalim stvarima koje šaljem Olympiji. - Niste zabrinuti za stvari dok su na brodu? - Nebesa, ne. Sea Flame je jedan od brodova tvrtke Flamecrest. Na izvrsnom su glasu. Pouzdane posade i iskusni, povjerenja dostojni kapetani. Posve osigurani. Ne, ne, moja je roba u dobrim rukama dok je na moru. - Ali niste tako sigurni za engleske ceste, je li o tome riječ? Wingfield napravi grimasu. - Po tom se pitanju osjećam mnogo bolje sad kad znam da ćete vi pratiti robu do Upper Tudwaya u Dorsetu. - Cijenim vaše povjerenje. - Da, gospodine, moja će nećakinja biti presretna kad vidi taj dnevnik. Jared je u sebi zaključio da je Olympia Wingfield doista veoma čudno stvorenje. Nije da ne zna ponešto o čudnim stvorenjima, podsjetio se. Na kraju krajeva, odgojila ga je obitelj nevjerojatnih, neobuzdanih ekscentrika. Wingfield se zavalio na klupi i pogledom preletio krčmu. Pogled mu je pao na krupna muškarca s mnogim ožiljcima koji je sjedio za susjednim stolom. Čovjek je imao nož i surov izraz lica koji nije ohrabrivao nikoga da poželi dijeliti stol s njim. Bio je tipičan predstavnik

GIGA

5

mnogih gostiju u krčmi. - Ljudi opaka izgleda, zar ne? - s nelagodom će Wingfield. - Polovica ljudi koje večeras ovdje vidite malo su bolji od pirata - reče Jared. - Vojnici koji nisu imali kamo poći nakon što je Napoleon konačno poražen. Mornari koji čekaju neki brod. Ljudi koji traže susretljivu curu ili tučnjavu. Uobičajeno mnoštvo koje se zadržava u lučkim gradićima. - A druga polovica? Jared se osmjehnuo. - Oni vjerojatno jesu pirati. - Nisam iznenañen. Rekli ste da ste mnogo putovali, gospodine. Zasigurno ste posjetili mnoga ovakva mjesta. Zacijelo ste naučili kako se treba ponašati. - Kao što vidite, dosad sam uspio preživjeti. Wingfield je značajno pogledao povez od crnog baršuna koji je pokrivao Jaredovo uništeno oko. - Ne posve neozlijeñeni, vidim. - Ne, ne posve neozlijeñen. - Jaredova su se usta izvila u ciničan osmijeh. Bio je itekako svjestan činjenice da njegov izgled ljudima ne ulijeva osobito povjerenje. Povez na oku nije jedino što izaziva njihov oprez. Čak i u najboljim okolnostima, kad mu je kosa uredno ošišana i na sebi ima elegantniju odjeću, članovi njegove vlastite obitelji često su govorili da izgleda kao pirat. Najviše su žalili zbog činjenice da se ne ponaša kao pirat. Jared je znao da je on, kad se sve zbroji i oduzme, zapravo poslovan čovjek, a ne neobuzdani, uzbudljivi, vatreni sin za kojeg se njegov otac nadao da će nastaviti s obiteljskim tradicijama. Wingfield je u početku bio oprezan s njim. Jared je znao da su njegovo mirno ponašanje i obrazovan način govorenja, a ne njegov izgled, naveli starijeg muškarca da ga prihvati kao džentlmena. - Kako se dogodilo da ostanete bez oka, ako smijem pitati? - To je duga priča - reče Jared. - I pomalo bolna. Trenutno radije ne bih o tome. - Naravno, naravno. - Wingfield je porumenio. -Oprostite mi moju drskost. - Ne opterećujte se time. Navikao sam da ljudi zure u mene. - Da, pa, moram priznati da ću biti manje zabrinut kad Sea Flame ujutro isplovi. Daleko mi je lakše kad znam da ćete vi biti na brodu i da ćete pratiti moje stvari do Upper Tudwaya. Još vam jednom zahvaljujem što ste na sebe preuzeli taj zadatak. - Budući da se i ja vraćam u Dorset, drago mi je da vam mogu pomoći. - Moram priznati da ću tako uštedjeti i nešto novca - reče Wingfield. - Neću morati angažirati uobičajenu tvrtku u Weymouthu da se pozabavi robom i pobrine oko njezina slanja Olympiji. Baš je dobro da ovoga puta neću morati platiti tu uslugu. Veoma je skupa. - Uvoz robe nikad nije jeftin. - Ne, a Olympia nažalost nije uspjela dobiti onako mnogo novca za posljednje dvije pošiljke kako sam se nadao. Mislio sam da ćemo oboje biti u malo boljoj financijskoj situaciji no što jesmo. - Tržište za uvezene predmete može biti nepredvidivo - reče Jared. - Je li vaša nećakinja pronicava žena kad je riječ o poslovnim stvarima? - Gospode, ne. - Wingfield se nasmijao. - Olympia uopće nema smisla za posao. Izrazito je pametna, ali je financijska pitanja uopće ne zanimaju. Bojim se da je to naslijedila od moje strane obitelji. Silno želi putovati, kao i ja, ali to je naravno nemoguće. - Žena koja putuje sama imala bi velikih poteškoća u mnogim dijelovima svijeta - prizna Jared. - Ta činjenica ne bi zaustavila moju nećakinju. Rekao sam vam, ona nije tipična engleska gospoñica. Sad ima dvadeset pet godina i misli vlastitom glavom. Nikad se ne zna što bi učinila da ima pristojne prihode i da na grbači nema ona svoja tri paklenska nećaka. - Odgaja svoje nećake? Wingfieldovi su se zalisci zatresli. - Zove ih svojim nećacima, a oni nju zovu teta Olympia, ali

GIGA

6

rodbinska veza nije tako bliska. Dječaci su sinovi jednog njezinog bratića i njegove žene koji su prije dvije godine poginuli u nesreći s kočijom. - Kako je došlo do toga da djeca dospiju k vašoj nećakinji? - Znate kako idu takve stvari, gospodine. Nakon pogibije njihovih roditelja, dječaci su boravili kod mnogih roñaka dok na koncu prije šest mjeseci nisu stigli k Olympiji. Ona ih je zadržala kod sebe. - Nimalo lako za mladu ženu koja živi sama. - Osobito za takvu koja uvijek misli o istraživanjima drugih zemalja i starih legendi. - Wingfield se zamišljeno namrštio. - Ti dječaci postaju prilično divlji. Koliko mi je poznato, već su uništili živce trojice tutora. Dragi dječaci, ali uvijek spremni na vragolije. Čini se da u cijelom kućanstvu neprestano vlada zbrka. - Shvaćam. - Jared je odgojen u kućanstvu u kojem je vječito vladala zbrka. To mu se nije osobito sviñalo. Više je volio mirnu, sreñenu egzistenciju. - Pokušavam pomoći Olympiji, naravno. Činim što mogu kad sam u Engleskoj. Ali ne zadržavate se u Engleskoj dovoljno dugo da dove-dete u red ta tri dječaka, zar ne, pomislio je Jared. - Sto još šaljete svojoj nećakinji, povrh dnevnika gospoñe Lightbourne? Wingfield je progutao ostatak svojeg piva. -Tkaninu, mirodije i nekoliko sitnica. I knjige, naravno. - Ona će se pobrinuti da se sve to proda u Londonu? - Sve osim knjiga. One su za njezinu knjižnicu. Ali ostalo ide u London. Dijelom novca koristi se za voñenje kućanstva, a ostatak čuva za financiranje mojih putovanja. Sustav prilično dobro funkcionira za oboje mada sam, kao što rekoh, očekivao da ćemo biti malo uspješniji. - Teško je biti uspješan u poslovima ako čovjek pomno ne pazi na svoje račune - suho primijeti Jared. Pomislio je na probleme što ih je zapazio u vlastitim poslovnim računima tijekom proteklih šest mjeseci. Morat će se više pozabaviti tim pitanjima. Više nema nikakve sumnje da je iz velikog financijskog carstva Flamecrest pronevjereno nekoliko tisuća funti. Jaredu se nije sviñala pomisao da ga je netko prevario. Nije želio igrati ulogu budale. Jedno po jedno, podsjetio se. Trenutno se mora pozabaviti pitanjem dnevnika. - Posve ste u pravu kad govorite o potrebi da se pomno pazi na račune, gospodine, ali činjenica je da se ni Olympia ni ja nismo voljni gnjaviti takvim dosadnim pojedinostima. Ipak, nekako se snalazimo. - Wingfield je pozorno promatrao Jareda. - Čujte, sigurni ste da nemate ništa protiv toga da mi učinite tu uslugu? - Ni slučajno. - Jared je pogledao kroz prozor u tminom zastrtu luku. Vidio je mračni trup broda Sea Flame na sidrištu gdje je čekao jutarnju plimu. - Zahvalan sam vam, gospodine. Doista je velika sreća što sam u ovom dijelu Francuske naletio na džentlmena kakav ste vi. Za mene je veoma sretna okolnost to što putujete u Englesku upravo brodom Sea Flame. Jared se osmjehnuo. - Da, veoma sretna okolnost. - Pitao se što bi Wingfield rekao kad bi saznao da Jared nema kontrolu samo nad brodom Sea Flame, već i nad cijelom flotom Flamecresta. - Da, pa, mnogo se bolje osjećam kad znam da ćete se vi pobrinuti da pošiljka i dnevnik sigurno stignu do moje nećakinje. Sad mogu nastaviti sa sljedećom etapom svojeg putovanja. - Vjerujem da ste spomenuli da putujete u Italiju? - A zatim u Indiju. - Wingfieldove su se oči ispunile iščekivanjem nezasitnog putnika. - Uvijek sam želio vidjeti Indiju, znate. - Želim vam ugodno putovanje - reče Jared. - Kao i ja vama, gospodine. I još jednom, velika hvala.

GIGA

7

- Nema na čemu. - Jared je iz džepa izvadio svoj zlatni sat i pogledao ga. - Sad me morate ispričati. -Vratio je sat u džep i ustao. Wingfield ga je pogledao. - Idete na spavanje, eh? - Još ne. Mislim da ču malo prošetati lukom kako bih razbistrio glavu prije nego poñem u krevet. - Čuvajte leña - tihim mu je glasom savjetovao Wingfield. - Ne sviña mi se kako izgleda ova gomila ovdje. Ne može se znati kakvi se zlikovci nalaze vani u ovo doba. - Ne zabrinjavajte se zbog mene, gospodine. -Jared je uljudno kimnuo na pozdrav. Okrenuo se i pošao prema vratima. Jedan ili dvojica od onih koji su sjedili zgrbljeni nad svojim vrčevima spekulativnim su pogledima proučavali njegove skupe čizme. Zatim su njihovi pogledi kliznuli prema gore, do noža pričvršćenog uz njegovu nogu, a potom i do crnog poveza na oku. Nitko nije ustao kako bi slijedio Jareda van. Povjetarac s mora pomaknuo je Jaredovu dugu, neošišanu kosu kad je zakoračio u noć. Za razliku od Wingfielda, bio je odjeven za toplu klimu. Nije nosio kravatu. Mrzio je šalove i kravate. Ovratnik njegove košulje od tankog pamuka bio je raskopčan, a rukave je zavrnuo do taktova. Jared se zaputio kamenim gatom, razmišljajući o trenutnim poslovima, a njegova su osjetila budno pratila zbivanja u noći. Čovjek koji je izgubio jedno oko itekako ima razloga paziti na drugo. _ Fenjer je poskakivao na drugom kraju gata. Kad se Jared približio, gledao je kako dva muškarca izlaze iz sjenki. Obojica su bila krupna, gotovo jednako visoka kao Jared i podjednako širokih ramena. Njihove grube crte lica okruživali su srebrni zalisci i grive bijele kose. Hodali su odlučnim, razmetljivim koracima, premda su obojica prešla šezdesetu. Dva ostarjela gusara, pomislio je Jared, osjetivši toplinu oko srca. Prvi od dvojice muškaraca pozdravio je Jareda smiješkom koji je bljesnuo u sjenkama. Mjesečina je promijenila boju očiju starijeg čovjeka, ali Jared je dobro poznavao neobičnu nijansu sive. Istu je boju svakog jutra vidio u zrcalu dok se brijao. - Dobra večer, gospodine - Jared uljudno reče svojem ocu. Zatim kimne drugom čovjeku. - Striče Thaddeuse. Lijepa večer, nije li? - Već je krajnje vrijeme da si se pojavio. - Magnus, grof od Flamecresta, uzdigao je obrve. - Već sam počeo misliti da će te tvoj novi poznanik veći dio noći zadržati u razgovoru. - Wingfield veoma voli razgovarati. Thaddeus podigne fenjer. - No, momče? Sto si saznao? Jared je imao trideset četiri godine. Već se dugi niz godina ne smatra momkom. Zapravo, često se osjećao mnogo starijim od svih ostalih u obitelji. Ali nije imalo nikakva smisla ispravljati Thaddeusa. - Wingfield vjeruje da je našao dnevnik Claire Lightbourne - mirno će Jared. - Grom i pakao. - U sjaju fenjera jasno se vidjelo zadovoljstvo na Magnusovu licu. - Znači, istina je. Dnevnik je napokon pronañen nakon svih tih godina. - Dovraga - uzvikne Thaddeus. - Kako je Wingfield prvi stigao do njega? - Vjerujem da je njegova nećakinja zapravo ušla u trag dnevniku - reče Jared. - Zacijelo ste opazili da je pronañen ovdje, u Francuskoj. Moji su bratići očito tratili vrijeme kad su prije dva mjeseca otišli u potragu za njim u španjolska brda. - No, Jarede - umirujućim će tonom Magnus -mladi Charles i William imali su razloga vjerovati da je tijekom rata dospio onamo. Samo se malo ljutiš na svoje bratiće jer su dopustili da ih zarobe oni prokleti banditi. - Cijela je stvar bila prava gnjavaža - mrko će Jared. - Nadalje, morao sam isplatiti gotovo dvije tisuće funti za otkupninu, da i ne spominjem koliko sam vremena i truda oduzeo svojim poslovima.

GIGA

8

- Prokletstvo, sine - zagrmi Magnus. - Zar je to sve o čemu razmišljaš? O svojim poslovima? Tvojim žilama teče krv gusara, tako mi Boga, ali imaš srce i dušu trgovca. - Posve sam svjestan činjenice da sam na neki način razočarao tebe i ostatak obitelji, oče. - Jared se nagnuo na kameni zid uz obalu. - No budući da smo već u nekoliko navrata raspravljali o tome, ne vjerujem da večeras opet treba načeti tu temu. - Ima pravo, Magnuse - brzo će Thaddeus. -Trenutno se moramo pozabaviti važnijim stvarima. Dnevnik nam je praktički nadohvat ruke. Kažem da ga zgrabimo. Jared uzdigne obrvu. - Koji ga se od vas dvojice sinoć pokušao dočepati? Wingfield kaže da mu je netko pretražio sobu. - Vrijedilo je pokušati - reče Thaddeus, posve bestidno. Magnus kimne. - Samo smo malo pogledali naokolo, to je sve. Jared je progutao ozlojeñenu psovku. - Dnevnik se od jučer poslijepodne nalazi na brodu Sea Flame. Morali bismo iskrcati sav prokleti teret s broda da bismo ga našli. - Šteta - poraženo progunña Thaddeus. - U svakom slučaju - nastavi Jared - dnevnik pripada gospoñici Olvmpiji Wingfield iz Meadow Stream Cottagea u Dorsetu. Kupila ga je i platila. - Ha, dnevnik je naš - tvrdoglavo će Magnus. - To je obiteljsko naslijeñe. Ja tvrdim da ona nema pravo na njega. - Čini se da si zaboravio da ga, čak i kad bismo ga se domogli, najvjerojatnije ne bismo uspjeti dešifrirati. Meñutim... - Jared je zastao tek toliko da privuče punu očevu i stričevu pozornost. - Da? - željno upita Magnus. - Artemis Wingfield je siguran da će njegova nećakinja uspjeti odgonetnuti šifru kojom je dnevnik napisan - reče Jared. - Gospoñica Wingfield se navodno ističe u takvim stvarima. Thaddeus se odmah razvedrio. - Znači, momče, da je jasno što moraš poduzeti, nije li? Morat ćeš slijediti dnevnik do njegova odredišta, a potom steći povjerenje gospoñice Wingfield kako bi ti rekla što je otkrila. - Sjajna zamisao. - Magnusovi su se zalisci trzali od uzbuñenja. - Sarmiraj je, sine. Zavedi je. Kad se bude topila u tvojim rukama, navedi je da ti kaže sve što je saznala iz dnevnika. Zatim ćemo joj ga maznuti. Jared uzdahne. Teško je biti jedina normalna, razumna osoba u obitelji punoj ekscentrika i osobenjaka. Potraga za dnevnikom Claire Lightbourne već tri generacije zaokuplja sve muškarce iz obitelji Flamecrest, osim Jareda. Jaredov otac, stric i bratići tražili su ga u ovom ili onom razdoblju. Jednako kao i njegov djed sa svojom braćom. Mamac blaga doista je opčinjavao klan koji potječe od pravoga gusara. Ali što je previše, previše je. Prije nekoliko tjedana njegovi su bratići umalo poginuli zbog dnevnika. Jared je zaključio kako je vrijeme da se ta besmislica jednom zauvijek okonča. Nažalost, jedini način da se to učini je pronaći dnevnik i vidjeti sadrži li doista tajnu nestalog blaga. Nitko se nije prepirao kad je Jared objavio da je on na redu za traženje zagonetnog bogatstva koje je nestalo prije gotovo četiristo godina. Zapravo su svi, osobito njegov otac, bili veoma zadovoljni da je Jared napokon pokazao zanimanje za to. Jared je znao da ga smatraju korisnim za obitelj zahvaljujući njegovoj nadarenosti za voñenje poslova. Ali to ne znači baš mnogo u obitelji poznatoj po smionim muškarcima vrele krvi. Jareda njegovi roñaci smatraju depresivno dosadnim. Kažu da mu nedostaje vatra Flamecrestovih. S druge strane, on smatra da njima nedostaje samokon-trola i zdrav razum. Primijetio je da bez oklijevanja dolaze k njemu kad iskrsne neki problem ili im treba novac. Jared je sreñivao situacije i bavio se dosadnim sitnim životnim pojedinostima za klan

GIGA

9

Flamecrest od svoje devetnaeste godine. Svi u obitelji slažu se da je to jedino u čemu se ističe. Jaredu se činilo da vječito spašava ovog ili onog člana obitelji. Katkad, dok je kasno uvečer sjedio i unosio bilješke u svoj rokovnik,' ovlaš bi se pitao hoće li itko ikad doći spašavati njega. - Vas dvojica lako možete govoriti o šarmu i zavoñenju - reče Jared - ali svi znamo da ja nisam naslijedio darovitost Flamecrestovih ni za jedno ni za drugo. - Ha. - Magnus je samo nemarno odmahnuo rukom na to. - Problem je u tome što se nikad nisi potrudio oko toga. Izraz ozbiljne zabrinutosti pojavio se na Thaddeusovu licu. - No, Magnuse, ne bih pošao tako daleko i rekao da se nije okušao u takvim stvarima. Postojala je ona nesretna situacija prije tri godine kad je momak pokušao osvojiti ženu. Jared pogleda strica. - Mislim da možemo odustati od rasprave o toj temi. Ne kanim zavesti gospoñicu Wingfield ili bilo koju drugu gospoñicu da bih saznao tajnu dnevnika. Thaddeus se namrštio. - Kako onda namjeravaš to izvući iz nje, momče? - Ponudit ću joj kupovinu informacija - reče Jared. - Kupovinu. - Magnus se doimao šokiranim. -Misliš da tako legendarnu tajnu možeš kupiti običnim novcem? - Iz iskustva znam da se gotovo sve može kupiti - reče Jared. - Otvoreni, poslovni pristup čini čuda u doslovce svakoj zamislivoj situaciji. - Momče, momče, što ćemo s tobom? - zastenje Thaddeus. - Pustit ćete me da ovo riješim na svoj način - reče Jared. - No, dakle, nadam se da smo se razumjeli. Ja ću slijediti dnevnik. U meñuvremenu, želim vašu riječ da ćete poštivati naš dogovor. - Koji dogovor? - odmah upita Magnus. Jaredova se čeljust stegnula. - Dok se ja bavim ovim pothvatom, vi se ni na koji način nećete upletati u poslovne stvari Flamecresta. - Grom i pakao, sine, Thaddeus i ja smo vodili obiteljski posao prije nego si se ti rodio. - Da, gospodine, znam. Vas dvojica ste ga vodili ravno u propast. Magnusovi su brkovi ozlojeñeno poskakivali. -Nismo mi bili krivi za probleme koji su nas snašli. Posao je tijekom tih godina bio loš. Jared je mudro odlučio da neće nastaviti u tom smjeru. Svi su znali da je grofovo pomanjkanje smisla za posao, udruženo s jednako slabim sposobnostima njegova brata Thaddeusa, uspjelo uništiti ono malo obiteljskog imetka Flamecrestovih. Jared je u dobi od devetnaest godina sve preuzeo u svoje ruke, jedva na vrijeme da spasi jedini zapušteni brod koji je još uvijek bio u vlasništvu obitelji. Založio je majčinu ogrlicu kako bi došao do potrebnog novca. Nitko u obitelji nikad mu nije oprostio šokantni manjak sentimentalnosti, pa tako ni njegova majka. Zapravo je posljednji put spomenula taj dogañaj na svojoj samrtničkoj postelji prije dvije godine. Jared je bio previše tužan da bi je podsjetio kako je maksimalno uživala plodove novog bogatstva obitelji Flamecrest, kao i svi drugi iz klana. Jared je s tim jednim brodom uspio iznova izgraditi Flamecrest carstvo. Svim se srcem nadao da neće morati ponavljati pothvat kad se vrati iz ove šašave pustolovine. - Teško je vjerovati da nam je nestalo bogatstvo Flamecrestovih napokon gotovo nadohvat ruke. -Thaddeus mu je trijumfalno stisnuo šaku. - Mi već posjedujemo bogatstvo - naglasi Jared. -Ne treba nam ukradeno blago što su ga kapetan Jack i njegov partner Edward Yorke zakopali na tom prokletom otoku prije gotovo sto godina. - To nije bilo ukradeno blago! - zagrmi Magnus. - Ako se sjećaš, pradjed je bio pirat dok je živio na Karipskom otočju. - Jared uzdigne obrve. - Veoma je malo vjerojatno da su on i Yorke na pošteni način došli do tog blaga. - Kapetan Jack nije bio pirat - vatreno će Thaddeus. - Bio je lojalni Englez koji je plovio u

GIGA

10

službi. To je blago bilo legalni plijen oduzet španjolskom brodu, tako mi Boga. - Bilo bi zanimljivo čuti španjolsku verziju priče -primijeti Jared. - Ha. - Magnus ga je ljutito gledao. - Oni su krivi za ovu situaciju. Da prokleti Španjolci nisu pošli u potjeru, kapetan Jack i Yorke ne bi morali zakopati plijen na tom prokletom otoku, a mi večeras ne bismo ovdje stajali i pokušavali smisliti kako ćemo ga se domoći. - Da, gospodine - umorno će Jared. Već je mnogo puta čuo tu priču. Uvijek mu se činila dosadnom. - Jedini pravi pirat bio je Edward Yorke - nastavi Magnus. - Taj lažljivi, prevarantski, ubojiti lopov koji je Španjolcima izdao tvojeg pradjeda. Samo je zahvaljujući Božjoj pomoći kapetan Jack uspio izbjeći zamku. - Sve se to dogodilo prije gotovo sto godina. Ne možemo biti sigurni da je Yorke izdao kapetana Jacka - tiho će Jared. - U svakom slučaju, to sada doista nije osobito važno. - Naravno da je važno - prasne Magnus. - Slijediš ponosnu tradiciju, momče. Tvoja je dužnost pronaći nestalo blago. Pripada nama i imamo posve pravo svojatati ga. - Na kraju krajeva - ozbiljno će Thaddeus - ti si novi Zaštitnik, momče. - Grom i pakao - ispod glasa reče Jared. - To je gomila besmislica i vi to znate. - Nisu besmislice - uporno će Thaddeus. - Prije nekoliko godina stekao si pravo na tu titulu, one noći kad si upotrijebio bodež kapetana Jacka kako bi svoje bratiće spasio od onog krijumčara. Zar si zaboravio? - Teško bih mogao zaboraviti taj incident budući da sam tada izgubio oko, gospodine - progunña Jared. Meñutim, nije se želio upuštati u prepirku o još jednoj idiotskoj obiteljskoj legendi. Imao je pune ruke posla oko stare priče o zakopanom blagu. - Ne može se zaobići činjenica da si ti novi Zaštitnik - Magnus reče s mudrim izrazom na licu. -Ti si okrvavio bodež. Nadalje, ti si slika i prilika kapetana Jacka osobno, kad je bio mlad. - Dosta je. - Jared je izvadio sat iz džepa i primaknuo ga fenjeru kako bi vidio brojčanik. - Kasno je, a sutra moram rano ustati. - Ti i taj tvoj prokleti sat - gunñao je Thaddeus. -Kladim se da uza se imaš i svoj rokovnik. - Naravno - mirno će Jared. - Znaš da ovisim o njemu. Njegov sat i rokovnik dvije su stvari koje najviše cijeni u svojem svakodnevnom životu, pomislio je Jared. Godinama su mu omogućavali da uspostavi red i rutinu u svijetu koji je njegova neobuzdana, nepredvidiva obitelj često činila kaotičnim i nestabilnim. - Ne mogu vjerovati. - Magnus je žalosno odmahnuo glavom. - Uskoro ćeš otploviti u potragu za tajnom veličanstvenog blaga, a gledaš na svoj sat i provjeravaš podatke u rokovniku poput nekog dosadnog poslovnog čovjeka. - Ja jesam dosadni poslovni čovjek, gospodine -reče Jared. - To je dovoljno da otac zaplače - zareži Magnus. - Pokušaj pokazati malo vatrenosti Flamecrestovih - reče Thaddeus. - Na pragu smo pronalaženja našeg izgubljenog nasljedstva, sine. - Magnus se uhvatio za rub zida i zagledao prema mrakom zastrtoj pučini, slika i prilika čovjeka koji može vidjeti dalje od obzora. -Osjećam to u kostima. Nakon svih tih godina blago Flamecrestovih nalazi nam se gotovo nadohvat ruke. A ti imaš veliku čast vratiti ga obitelji. - Uvjeravam te - uljudno će Jared - da moje uzbuñenje zbog toga ne poznaje granice.

GIGA

11

1 - Imam još jednu knjigu koja bi vam se takoñer mogla činiti veoma zanimljivom, gospodine Draycott. - Olympia Wingfield je jednom nogom balansirala na ljestvama knjižnice, a drugom se oslonila na rub police, te ispružila ruku kako bi uzela knjigu s vrha police za knjige. - Ova takoñer sadrži neke fascinantne informacije o legendi o Otoku zlata. Mislim da postoji još jedna koju biste trebali proučiti. - Pripazite malo, preklinjem vas, gospoñice Wingfield. - Reginald Draycott je čvrsto držao ljestve kako se ne bi njihale. Promatrao je Olympiju dok se naginjala kako bi dohvatila još jednu knjigu. - Sigurno ćete pasti ako ne budete oprezni. - Besmislice. Vjerujte mi, već sam navikla na ovakve stvari. - No, dakle, koristila sam se baš ovim djelom dok sam pisala zadnji članak za časopis Društva za putovanja i istraživanja. Veoma je korisno jer sadrži bilješke o neobičnim običajima stanovnika nekih otoka u južnim morima. - Ljubazno je od vas da ćete mi je posuditi, gospoñice Wingfield, ali doista me već veoma zabrinjava vaš položaj na tim ljestvama. - Bez brige, gospodine. - Olympia je pogledala Draycotta s umirujućim smiješkom na licu i vidjela da on na svojem licu ima krajnje neobičan izraz. Njegove su blijede oči bile nekako staklene, a usta su mu se otvorila. - Zar se loše osjećate, gospodine Draycott? - Ne, ne, ni slučajno, draga moja. - Draycott je poli-zao usne i nastavio zuriti. - Posve ste sigurni? Izgledate kao da imate mučninu. Rado ću vam drugom prigodom skinuti ove knjige. - Ne bih želio čekati više niti jedan dan. Vjerujte mi, posve se dobro osjećam. U svakom slučaju, probudili ste moj apetit za svakim djelićem informacija po pitanju legende o Otoku zlata, draga moja. Ne bih mogao otići odavde bez novog materijala za proučavanje. - Pa, onda, ako ste sigurni. Dakle, ova knjiga govori o nekim fascinantnim običajima legendarnog Otoka zlata. Mene osobno oduvijek fasciniraju običaji i navike u drugim zemljama. - Doista? - O, da. Takve mi se stvari čine veoma stimulativnima. Rituali prve bračne noći stanovnika Otoka zlata posebno su zanimljivi. - Olympia je prelistala nekoliko stranica stare knjige, a zatim opet pogledala Draycottovo lice ispod sebe. Nešto doista nije u redu, pomislila je. Draycottov izraz lica u njoj je počeo izazivati nelagodu. Nije ju gledao u oči; zapravo, činilo se da je njegov pogled fiksiran negdje niže. - Rituali prve bračne noći, jeste li rekli, gospoñice Wingfield? - Da. Veoma čudni običaji. - Olvmpia se namrštila od koncentracije. - Mladoženja navodno daruje mladenki veliki zlatni predmet koji oblikom podsjeća na falus. - Jeste li rekli falus, gospoñice Wingfield? -Draycott je zvučio kao da ga netko guši. Olvmpia je napokon shvatila da s mjesta gdje stoji u podnožju ljestvi Draycott ima izvrstan pogled ispod njezinih skuta. - Nebesa. - Olvmpia je izgubila ravnotežu i zgrabila gornju prečku ljestvi. Jedna od knjiga što ih je držala pala je na sag. - Zar nešto nije u redu, draga moja? - brzo upita Draycott. Posramljena spoznajom da je njegovu nesmetanom pogledu izlagala veliki dio svojih nogu, Olympia je osjetila kako je oblijeva vrelina. - Sve je u redu, gospodine Draycott. Našla sam željene knjige. Sad ću sići. Možete se odmaknuti. - Dopustite da vam pomognem. - Draycottove mekane, punašne ruke dotaknule su listove Olympijinih nogu ispod skuta od muslina. - Ne, molim vas. Mogu i sama. - Olympia je dah-nula. Nikad ranije nije osjetila dodir muških

GIGA

12

ruku na svojim nogama. Draycottov je dodir izazvao žmarce panike u njoj. Pokušala se popeti natrag uz ljestve kako bi pobjegla od Draycottovih ruku. Prstima joj je obavio gležanj prije nego je uspjela stići izvan njegova dohvata. Olvmpia je bezuspješno pokušala izvući nogu iz njegova stiska. Nelagoda se pretvorila u ljutnju. - Ako biste mi se samo maknuli s puta, gospodine Draycott, bez problema ću sići. - Ne mogu dopustiti da se izlažete opasnosti pada. - Draycottovi su prsti kliznuli uz njezinu nogu i sti-snuli. - Nije mi potrebna nikakva pomoć. - Još jedna knjiga iz Olympijinih ruku pala je na sag. - Budite tako ljubazni i pustite moj gležanj, gospodine. - Samo vam pokušavam pomoći, draga moja. Olympia je sad već osjećala gnjev. Već godinama poznaje Reginalda Draycotta. Nije mogla vjerovati da je nije poslušao. Divlje je zamahnula nogom. Zahvatila je Draycotta po ramenu. - Uh. - Draycott je zateturao korak unatrag. Dobacio je Olympiji povrijeñen pogled. Olympia nije obraćala pozornost na optužbu u njegovim očima. Sišla je ljestvama u masi uskovitlana muslina. Osjetila je kako joj kosa bježi iz punñe u koju ju je učvrstila. Njezina se kapica od bijelog muslina nakrivila. Kad je vrhom cipelice dotaknula sag, Draycottove su je ruke straga obujmile oko struka. - Najdraža moja Olympia, više ne mogu obuzdavati svoje osjećaje. - Sad je stvarno dosta, gospodine Draycott. -Odustavši od svih daljnjih nastojanja da se otmjeno nosi sa situacijom, Olympia ga je laktom tresnula u trbuh. Draycott je zastenjao, ali je nije pustio. Dahtao joj je u uho. U njegovu je dahu osjećala miris luka. Želudac joj se okrenuo. - Olympia, draga moja, vi ste žena zrelih godina, a ne zelena cura koja je tek izišla iz školske učionice. Cijeli ste život živi zakopani ovdje u Upper Tudwayu. Nikad niste imali priliku iskusiti radosti strasti. Vrijeme je da počnete živjeti. - Vjerujem da ću povratiti po vašim čizmama, gospodine Draycott. - Nemojte biti smiješni. Nesumnjivo ste malo nervozni jer vam nisu poznata zadovoljstva fizičke žudnje. Bez brige, ja ću vas naučiti svemu što trebate znati. - Pustite me, gospodine Draycott. - Olympia je ispustila posljednju knjigu i zarila nokte u njegove šake. - Vi ste ljupka žena koja nikad nije upoznala Vamour. Zasigurno si ne želite oduzeti najuzvisenije senzualno iskustvo. - Gospodine Draycott, ako me smjesta ne pustite, vrištat ću. - Nikoga nema kod kuće, draga moja. - Draycott ju je odvukao do kauča. - Vaši su nećaci otišli. - Sigurna sam da je gospoña Bird negdje u blizini. - Vaša je domaćica u vrtu. - Draycott joj je počeo ljubiti vrat. - Bez brige, slatka moja, posve smo sami. - Gospodine Draycott. Morate se pribrati. Ne znate što radite. - Zovite me Reggie, draga moja. Olympia je mahnito pokušala dohvatiti srebrni kip trojanskog konja koji je stajao na njezinu pisaćem stolu. Nije uspjela. No zapanjila se kad je Draycott iznenada prestrašeno uzviknuo i pustio je. - Grom i pakao - izusti Draycott. Napokon slobodna, ali nesigurna na nogama, Olympia je zateturala i umalo pala. Uhvatila se za pisaći stol kako bi uspostavila ravnotežu. Iza sebe je čula kako je Draycott još jednom uzviknuo. - Tko ste vi, dovraga? - rekao je gnjevnim glasom. Začuo se mučni zvuk udarca, a potom je nešto palo na pod.

GIGA

13

S kapicom koja joj je visjela preko jednog uha, Olympia se naglo okrenula. Odgurnula je nekoliko uvojaka iz očiju i zapanjeno se zagledala u Draycotta. Ležao je na podu. S neobičnim osjećajem neminovnosti Olympia je pogledala par crnih čizama na sagu kraj Draycotta. Polako je podigla pogled. Shvatila je da zuri u lice muškarca koji je mogao izići ravno iz legende o zakopanom blagu i tajanstvenim otocima u nepoznatim morima. Od duge, od vjetra razbarušene kose i baršunastog poveza na oku do bodeža pričvršćenog na bedru činio je zastrašujući prizor. Olympia se nije mogla sjetiti je li ikad vidjela čovjeka koji stvara tako snažan dojam. Visok, širokih ramena i vitak, zračio je snagom i muževnom gracioz-nošću. Njegove je crte lica isklesala žustra, neustrašiva ruka kipara koji prezire suptilnost i rafiniranost. - Jeste li vi, kojim slučajem, gospoñica Olympia Wingfield? - mirno je pitao čovjek, baš kao da je onesviještena osoba pred njegovim nogama svakodnevna pojava. - Da. - Olympia je shvatila da joj je glas samo promuklo pištanje. Pročistila je grlo i opet pokušala. -Da, jesam. A vaše ime, gospodine? - Chillhurst. - O. - Tupo je zurila u njega. Nikad nije čula to ime. - Drago mi je, gospodine Chillhurst. Jahaći kaputič i hlače prilično su mu dobro pristajali, ali čak je i ona, koja je cijeli život provela na selu, vidjela da su žalosno staromodni. Očito je riječ o čovjeku skromnih mogućnosti. Zacijelo si ne može priuštiti ni kravatu ili šal jer ništa nije nosio oko vrata. Ovratnik njegove košulje bio je otvoren. Bilo je nečeg pomalo neciviliziranog, čak primitivnog, u izgledu njegova nagog vrata. Olympia je shvatila da čak može vidjeti i maleni dio njegovih prsa. Činilo se da ondje ima tamnih, kovrčavih dlačica. Čovjek je izgledao opasno dok je tako stajao u njezinoj knjižnici, shvatila je Olympia. Opasno i veoma fascinantno. Lagani je drhtaj prostrujao njezinim leñima, drhtaj koji nije bio nimalo sličan neugodnom osjećaju koji ju je obuzeo kad je Draycott stisnuo njezin gležanj. Ovo je bio drhtaj uzbuñenja. - Mislim da ne poznajem nikoga po imenu Chillhurst - Olympia je uspjela mirno izustiti. - Poslao me vaš stric, Artemis Wingfield. - Stric Artemis? - Preplavilo ju je olakšanje. -Upoznali ste ga negdje na njegovim putovanjima? Je li on dobro? - Posve dobro, gospoñice Wingfield. Upoznao sam ga na francuskoj obali. - To je divno. - Olympia mu se oduševljeno nasmiješila. - Jedva čekam da čujem sve vijesti. Stric Artemis uvijek doživljava tako zanimljive pustolovine. Kako mu zavidim. Morate ostati na večeri, gospodine Chillhurst, i sve nam ispričati. - Je li vam dobro, gospoñice Wingfield? ~ Kako molim? - Olympia je zbunjeno zurila u njega. - Naravno da mi je dobro. Zašto mi ne bi bilo dobro? Moje je zdravlje izvrsno. Uvijek je bilo. Hvala vam na pitanju, gospodine Chillhurst. Crna obrva iznad Chillhurstova zdravog oka lagano se uzdigla. - Mislio sam na vaš nedavni doživljaj u rukama osobe na podu. - O, shvaćam. - Olympia se odjednom sjetila Draycottove nazočnosti. - Nebesa, umalo sam zaboravila na njega. - Vidjela je kako se Draycottove trepavice pomiču i pitala se što će dalje. Nije bila osobito vješta kad je riječ o snalaženju u problematičnim društvenim situacijama. Teta Sophy i teta Ida nikad se nisu potrudile naučiti je takvim uljudnostima. - Ovo je gospodin Draycott - reče Olympia. - On je naš susjed. Poznajem ga već godinama. - Zar oduvijek ima naviku napadati dame u njihovim domovima? - suho upita Chillhurst. - Sto? O, ne. ~ Olympia je porumenjela. - Barem mislim da nema. Čini se da se onesvijestio. Mislite li da bih trebala pozvati domaćicu i zamoliti je da donese mirišljave soli? - Ne opterećujte se time. Uskoro će doći k sebi. - Hoće li? Nemam mnogo iskustva s učincima boksanja. Meñutim, moji su nećaci

GIGA

14

oduševljeni tim sportom. - Olympia ga je upitno pogledala. - Čini se da ste veoma vješti u tome. Jeste li vježbali u jednoj od londonskih akademija? -Ne. - Mislila sam da možda jeste. Pa, nije važno. - Opet je pogledala Draycotta. - Doista je bio veoma naporan. Iskreno se nadam da je naučio lekciju. Moram reći, ako se ubuduće nastavi tako ponašati, neću mu više dopustiti da se koristi mojom knjižnicom. Chillhurst ju je pogledao kao da je malo luda. -Gospoñice Wingfield, dopustite mi da naglasim kako tom čovjeku ne bi smjelo biti dopušteno da u bilo kojim okolnostima ponovno uñe u vaš dom. Štoviše, žena vaših godina trebala bi znati da ne smije sama primati džentlmene u svojoj knjižnici. - Nemojte biti smiješni. Imam dvadeset pet godina, gospodine. Nemam se osobitog razloga bojati džentlmena koji mi doñu u goste. U svakom slučaju, ja sam iskusna žena i neće me lako uzrujati neobične ili posebne okolnosti. - Je li to činjenica, gospoñice Wingfield? - Svakako. Vjerujem da je siroti gospodin Draycott jednostavno podlegao onoj vrsti intelektualne strasti koju često pobuñuje veliko zanimanje za drevne legende. Sve ono o izgubljenom blagu i sličnim stvarima djeluje veoma poticajno na osjetila nekih ljudi. Chillhurst je zurio u nju. - Djeluje li poticajno i na vaša osjetila, gospoñice Wingfield? - Da, svakako. - Olympia se prekinula, svjesna da Draycott dolazi k sebi. - Pogledajte, otvara oči. Mislite li da će imati glavobolju zbog onog strahovitog udarca što ste mu ga zadali? - Uz malo sreće, da - progunña Chillhurst. - Grom i pakao - gunñao je Dravcott. - Što se dogodilo? - Trenutak je tupo zurio u Chillhursta. Zatim su mu se oči raširile od zapanjenosti. - Tko ste dovraga vi, gospodine? Chillhurst ga je pogledao odozgo. - Prijatelj obiteIji- - Zašto ste me napali, dovraga? - ljutito upita Dravcott. Oprezno je dotaknuo čeljust. - Tužit ću vas za ovo, tako mi Boga. - Nećete učiniti ništa tomu slično, gospodine Dravcott - žustro će Olympia. - Vaše je ponašanje bilo posve odvratno, čega ste nesumnjivo itekako svjesni. Sigurna sam da ćete željeti odmah otići. - Najprije će vam se ispričati, gospoñice Wingfield - blago će Chillhurst. Olympia ga je iznenañeno pogledala. - Hoće li? -Da. - Prokletstvo. Nisam učinio ništa loše - ozlojeñenim tonom reče Draycott. - Samo sam pokušavao pomoći gospoñici Wingfield da siñe niz ljestve. A ovo mi je hvala. Chillhurst se sagnuo, uhvatio Draycottovu kravatu i podigao ga na noge. - Sad ćete se ispričati - polako je rekao. - A zatim ćete otići. Draycott je nekoliko puta trepnuo. Susreo je Chillhurstov pogled i s nelagodom se okrenuo u stranu. - Da, naravno. Sve je to bila greška. Užasno mi je žao. Chillhurst ga je naglo pustio. Draycott je zateturao i hitro koraknuo izvan njegova dohvata. Okrenuo se Olympiji s izrazom silne nelagode na licu. - Žalim zbog bilo kakvog nesporazuma do kojeg je možda došlo meñu nama, gospoñice Wingfield -ukočeno će Draycott. - Nisam vas želio uvrijediti. - Naravno da niste. - Olympia je opazila kako se Draycott doima veoma malenim i posve bezopasnim dok je stajao kraj gospodina Chillhursta. Bilo je teško sjetiti se da je nekoliko minuta doista bila donekle prestrašena zbog njegova ponašanja. - Vjerujem da bi bilo najbolje kad bismo oboje posve zaboravili na taj incident. Pretvarajmo se da se uopće nije dogodio. Draycott je iskosa pogledao Chillhursta. - Kako želite. - Poravnao je svoj kaputić i namjestio kravatu. - Sad, ako biste me ispričali, moram poći. Ne trudite se pozvati domaćicu. Mogu sam izići. U knjižnici je vladala tišina dok je Draycott žurno izlazio. Kad je otišao, Olympia je pogledala Chillhursta. On je nju proučavao sa zagonetnim izrazom lica. Ništa nisu rekli sve dok nisu čuli kako se za Draycottom zatvaraju vanjska vrata.

GIGA

15

Olympia se nasmiješila. - Hvala vam što ste mi priskočili u pomoć, gospodine Chillhurst. To je bilo veoma galantno od vas. Nikad me ranije nitko nije spašavao. Veoma neobičan doživljaj. Chillhurst je kimnuo s podrugljivom uljudnošću. -Nije to ništa, gospoñice Wingfield. Drago mi je da sam vam mogao biti na usluzi. - Doista jeste, premda sumnjam da bi gospodin Draycott učinio nešto više od pokušaja da ukrade poljubac. - Mislite? Olympia se namrštila na skepticizam u Chill-hurstovim očima. - On zapravo nije loš čovjek. Poznajem ga otkako sam došla živjeti u Upper Tudway. No moram priznati da se ponaša prilično čudno otkako mu je prije šest mjeseci umrla žena. -Zastala je. - Nedavno se počeo uvelike zanimati za stare legende, a to je slučajno i moje područje interesa. - To me nekako ne iznenañuje. - Sto? Da mene zanimaju stare legende? - Ne, nego da su i Draycotta odjednom počele zanimati. - Chillhurstov je izraz lica bio mračan. -Očito se njegov interes razbudio zato da bi vas mogao zavesti, gospoñice Wingfield. Olympia se zaprepastila. - Nebesa, valjda ne vjerujete da je ono što se danas poslijepodne ovdje dogodilo bilo namjerno. - Mislim da je to doista bilo unaprijed smišljeno, gospoñice Wingfield. - Shvaćam. - Olympia je kratko razmislila o tome. - Nije mi pala na pamet ta mogućnost. - Očito nije. Bilo bi pametno da se više ne viñate nasamo s njim. Olympia je odmahnula rukom na to. - Pa, to zapravo nije baš tako važno. Gotovo je. A ja sam posve zaboravila na pristojnost. Zacijelo biste željeli popiti čaj, zar ne? Vjerojatno ste dugo putovali. Pozvat ću domaćicu. Zvuk glasnog otvaranja ulaznih vrata prekinuo je Olympiju prije nego je dospjela pozvoniti gospoñi Bird. Glasan je lavež ispunio predvorje. Pseće su šape greble po drvenom podu ispred knjižnice. Čizme su lupale. Glasno su odjekivali dječji glasovi. - Teta Olympia? Teta Olympia, gdje si? - Stigli smo kući, teta Olympia. Olympia je pogledala Chillhursta. - Vjerujem da su se moji nećaci vratili iz ribolova. Zeljet će vas upoznati. Veoma vole strica Artemisa i sigurna sam da će željeti čuti sve što nam možete ispričati o-vašem druženju s njim. Takoñer biste mogli spomenuti svoje vještine boksanja. Moji će nećaci imati gomilu pitanja o tom sportu. U tom je trenutku masivni čupavi pas neodreñene pasmine uletio u knjižnicu. Jednom je veoma glasno zalajao na Chillhursta, a potom se zaletio prema Olympiji. Bio je posve mokar i njegove su masivne šape ostavljale blatnjave tragove na sagu. - O, Bože, Minotaur je opet odvezan. - Olympia se pripremila. - Dolje, Minotaure. Dolje, kažem. Dobar pas. Minotaur je jurio naprijed bez zastajkivanja, a jezik mu je visio iz usta. Olympia je žurno koraknula unatrag. - Ethane? Hugh? Molim vas, pozovite svojeg psa. - Doñi, Minotaure! - Ethan je viknuo iz hodnika. - Doñi, momče. - Vrati se ovamo, Minotaure! - viknuo je Hugh. Minotaur se nije obazirao na njih. Čvrsto je odlučio pozdraviti Olympiju i nitko ga nije mogao zaustaviti. Bio je prijateljski raspoloženo čudovište od psa, a Olympia ga je zapravo zavoljela otkako su ga njezini nećaci našli napuštenog i doveli ga kući. Nažalost, životinja se nikako nije mogla naučiti pristojnom ponašanju. Golemi se pas zaustavio ispred nje i skočio na stražnje noge. Olympia je ispružila ruku kako bi ga zaustavila, ali je znala da se uzalud trudi. - Dolje, momče. Dolje - rekla je Olympia, bez mnogo nade. - Molim te, sjedni. Molim te. Minotaur je zalajao, naslutivši pobjedu. Njegove su se prljave šape počele nezaustavljivo

GIGA

16

spuštati prema prednjoj strani Olympijine čiste haljine. - Sad je dosta - reče Chillhurst. - Nikad mi se nije sviñalo imati po kući pse koji nisu dresirani. Olympia ga je krajičkom oka vidjela kako se miče. U jednom je dugom koraku stigao do Minotaura, zgrabio njegovu kožnu ogrlicu i odlučno ga povukao prema dolje tako da su se sve četiri mokre šape ponovno našle na podu. - Dolje - Chillhurst reče psu. - Sjedni. Minotaur ga je zapanjeno pogledao. Trenutak su se pas i čovjek odmjeravali pogledima. Tada je, na Olympijino golemo čuñenje, Minotaur poslušno sjeo. - To je bilo čudesno - reče Olympia. - Kako ste to uspjeli, gospodine Chillhurst, za ime svijeta? Minotaur nikad ne sluša naredbe. - Samo mu treba čvrsta ruka. - Teta Olympia? Jesi li u knjižnici? - Ethan je uletio kroz vrata, a na njegovu je osmogodišnjem licu blistalo uzbuñenje. Kosa boje pijeska zalijepila mu se na glavi. Njegove je odjeća bila mokra i blatnjava, jednako kao i Minotaurovo krzno. - Na kolnom se prilazu nalazi čudna kočija. Jako je velika i izgleda da je krcata škrinja. Je li nas stric Artemis ponovno došao posjetiti? - Ne. - Olympia se namrštila na njegovu mokru odjeću i zaustila da će pitati zašto je otišao plivati posve odjeven. Prije nego je uspjela nešto reći, u prostoriju je dojurio Ethanov brat blizanac, Hugh. Bio je pokriven blatom, baš kao i njegov brat. Povrh toga, njegova je košulja bila poderana. - No, teta Olympia, zar imamo goste?-- željno je pitao Hugh. Njegove su plave oči svjetlucale od entuzijazma. Oba su se dječaka zaustavila kad su opazila Chillhursta. Zurili su u njega dok su voda i blato kapali na sag kraj njihovih nogu. - Tko ste vi? - bez uvijanja upita Hugh. - Jeste li iz Londona? - uzbuñeno upita Ethan. -Sto imate spakirano u kočiji? - Sto se dogodilo s vašim okom? - upita Hugh. - Hugh, Ethane, zar ste obojica zaboravili na pristojnost? - Olympia je obojici uputila blago prijekoran pogled. - Tako se ne pozdravlja gosta. Molim vas, poñite na kat i preodjenite se. Obojica izgledate kao da ste pali u potok. - Ethan je mene gurnuo u potok, pa sam gurnuo i ja njega - kratko objasni Hugh. - Tada je Minotaur skočio u vodu za nama. Ethan se odmah naljutio. - Nisam te gurnuo u vodu. - Jesi - reče Hugh. - Nisam. - Jesi. - To sad nije važno - brzo će Olympia. - Poñite gore i dovedite se u red. Kad se vratite ovamo, propisno ću vas upoznati s gospodinom Chillhurstom. - Ah, teta Olympia - Ethan reče antipatično plačljivim tonom što ga je u posljednje vrijeme usavršio. - Nemoj nam kvariti veselje. Najprije nam reci tko je taj tip. Olympia se pitala gdje je Ethan naučio tako govoriti. - Sve ću vam kasnije objasniti. Doista je veoma uzbudljivo. Ali obojica ste veoma blatnjavi i stvarno najprije morate poći na kat. Znate kako se gospoña Bird ljuti kad nañe blato na sagu. - Dovraga i gospoña Bird - reče Hugh. - Hugh - zaprepašteno će Olympia. - Pa, ona uvijek zbog nečega prigovara, teta Olympia. Znaš i sama. - Pogledao je Chillhursta. -Jeste li vi pirat? Chillhurst nije odgovorio. Najvjerojatnije zato što se iz hodnika ponovno začula buka. Dva su španijela dojurila u sobu. Radosno su lajali kako bi najavili svoj dolazak i divlje jurcali naokolo. Potom su otrčali do Minotaura, koji je još uvijek pristojno sjedio kraj Chillhurstovih

GIGA

17

nogu, kako bi vidjeli što je s njim. - Teta Olympia? Sto se dogaña? Na kolnom je prilazu nepoznata kočija. Tko je ovdje? - Na vratima se pojavio Robert, dvije godine stariji od blizanaca. Imao je tamniju kosu od braće, ali su mu oči bile jednako jasne nijanse plave boje. Nije bio posve mokar, ali su mu čizme bile pune blata, a ruke i lice prekriveni prljavštinom. Ispod ruke je nosio velikog zmaja. Dugi, prljavi rep vukao se po podu za njim. Tri malene ribe visjele su s najlona što ga je držao u drugoj ruci. Naglo je stao kad je ugledao Chillhursta. Oči su mu se raširile. - Dobar dan - reče Robert. - Tko ste vi, gospodine? Je li ono vani vaša kočija? Chillhurst je ignorirao španijele koji su poskakivali naokolo i zamišljeno se zagledao u tri dječaka. - Ja sam Chillhurst - na koncu reče. - Vaš me stric poslao. - Stvarno? - upita Hugh. - Odakle poznajete strica Artemisa? - Nedavno smo se upoznali - reče Chillhurst. -Znao je da putujem u Englesku, pa me "zamolio da svratim u Upper Tudway. Robert se ozareno nasmiješio. - To znači da je vjerojatno poslao darove za nas. Jesu li u vašoj kočiji? - Stric Artemis uvijek šalje darove - objasni Hugh. - Tako je - dometne Ethan. - Gdje su naši darovi? - Ethane - reče Olympia - krajnje je nepristojno zahtijevati darove od gosta koji još nije imao priliku osvježiti se nakon putovanja. - Sve je u redu, gospoñice Wingfield - blago će Chillhurst. Okrenuo se Ethanu. - Izmeñu ostaloga, vaš je stric poslao mene. - Vas. - Ethan se zaprepastio. - Zašto bi poslao vas? - Ja ću biti vaš novi tutor - reče Chillhurst. U knjižnici je zavladala zapanjena tišina. Olympia je gledala kako se izrazi lica njezinih triju nećaka mijenjaju od željnog iščekivanja u užas. Zabezeknuto su zurili u Chillhursta. - Grom i pakao - dahne Hugh. - Ne želimo još jednog tutora. - Ethan je nabrao nos. - Posljednji je bio jako dosadan. Neprestano je trabunjao na latinskom i grčkom. - Ne treba nam tutor - Hugh je uvjeravao Chillhursta. - Nije li tako, Roberte? - Tako je - brzo se složio Robert. - Teta Olympia nas može naučiti svemu što moramo znati. Reci mu da ne želimo tutora, teta Olympia. - Ne razumijem, gospodine Chillhurst. - Olympia je zurila u pirata koji je stajao u njezinoj knjižnici. - Moj stric zacijelo ne bi angažirao tutora za moje nećake a da se najprije ne posavjetuje sa mnom. Chillhurst se okrenuo prema njoj, a u njegovim se srebrnastim očima pojavio neobičan sjaj. - Ali upravo je to učinio, gospoñice Wingfield. Nadam se da vam to neće biti problem. Prevalio sam sav taj put na temelju obećanja radnog mjesta. Nadam se da ćete me smatrati korisnim. - Uopće nisam sigurna da si mogu priuštiti novog tutora - polako će Olympia. - Ne morate se opterećivati mojom naknadom -blago će Chillhurst. - Plaćena je unaprijed. - Shvaćam - reče Olympia. Nije znala što bi još mogla reći. Chillhurst se okrenuo trojici dječaka koji su ga promatrali s mješavinom ozlojeñenosti i strepnje. -Roberte, ti ćeš izići putem kojim si došao. Odnijet ćeš te lijepe ribe u kuhinju i očistiti ih. - Gospoña Bird ih uvijek čisti - brzo će Robert. - Ti si ih ulovio, ti ćeš ih očistiti - mirno odgovori Chillhurst. - Ethane, Hugh, vas dvojica ćete odmah odavde izvesti sve pse. - Ali psi uvijek dolaze u kuću - reče Ethan. -Zapravo, Minotaur dolazi. Spanijeli pripadaju jednom susjedu.

GIGA

18

- Odsad nadalje niti jednom psu, osim Minotauru, neće biti dopušten ulazak u kuću, a i Minotaur smije ući jedino ako je čist i suh. Pobrinite se da spanijeli odu vlastitoj kući, a zatim dovedite u red svojega psa. - Ali, gospodine Chillhurst - Ethan počne svojim novim, iritantnim tonom glasa. - Neće biti nikakvog plačljivog govorenja – reče Chillhurst. - To me ljuti. - Izvadio je zlatan sat iz džepa i pogledao ga. - Dakle, imate pola sata da se okupate i odjenete čistu odjeću. - Meni ne treba kupanje - progunña Robert. - Okupat ćeš se, i to brzo. - Chillhurst je vratio sat u džep. - Kad sva trojica završite, naći ćemo se svi zajedno i ja ću vam reći što ćete i kako učiti dok ja vodim glavnu riječ. Je li to jasno? - Grom i pakao - šapne Robert. - On je čisti luñak, jest. Ethan i Hugh su nastavili zaprepašteno zuriti u Chillhursta. - Pitao sam, je li to jasno? - Chillhurst je ponovio opasno blagim tonom. Ethanov i Hughov pogled spustili su se na nož pričvršćen na Chillhurstovu bedru. - Da, gospodine - brzo će Ethan. Hugh je progutao slinu. - Da, gospodine. Robert je zlovoljno pogledao Chillhursta, ali se nije prepirao. - Da, gospodine. - Možete ići - reče Chillhurst. Sva su se tri dječaka okrenula i jurnula prema vratima. Psi su ih hitro slijedili. Na trenutak je zavladala gužva na vratima, ali se brzo raščistila. U knjižnici je začas ponovno zavladala tišina. Olympia je zadivljeno zurila u vrata. - To je bilo posve nevjerojatno, gospodine Chillhurst. Smatrajte se zaposlenim. - Hvala vam, gospoñice Wingfield. Nastojat ću zaraditi svoju plaću.

GIGA

19

2 - Moram biti posve iskrena s vama, gospodine Chillhurst. - Olympia je prekrižila ruke na pisaćem stolu i pogledala Jareda. - Tijekom proteklih šest mjeseci angažirala sam tri tutora. Niti jedan nije ostao dulje od dva tjedna. - Uvjeravam vas da ću ja ostati koliko god bude potrebno, gospoñice Wingfield. - Jared se zavalio na stolici, spustio laktove na naslone za ruke i promatrao Olympiju preko spojenih prstiju. Grom i pakao, pomislio je. Nije mogao otrgnuti pogled s nje. Fascinirala ga je od trenutka kad je ušao u njezinu knjižnicu. Ne, shvatio je, njegova se fasciniranost razbudila one večeri u francuskoj lučkoj krčmi kad je Artemis Wingfield opisao svoju neobičnu nećakinju. Jared je tijekom cijelog putovanja preko kanala razmišljao o ženi koja je uspjela pronaći dnevnik gospoñe Lightbourne. Razni članovi njegove vlastite obitelji godinama su ga bezuspješno pokušavali pronaći. Kakva je to žena koja ih je u tome nadmašila, pitao se. Meñutim, bez obzira na njegovu radoznalost, još uvijek nije razumio neobičan šok koji ga je obuzeo kad je vidio kako Draycott grabi Olympiju. Osjećaj koji je u tom trenutku prostrujao Jaredom bio je dubok i uznemirujući, gotovo divljeg intenziteta. Bilo je kao da je ušao u prostoriju i vidio kako neki muškarac maltretira njegovu ženu. Poželio je zadaviti Draycotta. Istodobno ga je razbjesnilo Olympijino očito pomanjkanje zdravog razuma. Želio ju je dobro protresti, a zatim je povući na sag i voditi ljubav s njom. Jareda je omamila jačina njegovih osjećaja. Sjetio se svojih emocija onoga dana kad je našao svoju zaručnicu, Demetriju Seaton, u naručju njezina ljubavnika. Njegova reakcija tom prigodom nije bila ni izbliza tako snažna kao današnja. To nije imalo nikakva smisla. U tome nema nikakve logike. No premda je bio svjestan toga, Jaredu je trebalo samo nekoliko sekunda za donošenje nepromišljene odluke. U trenu je odbacio svoje hladno osmišljene, naglašeno logične planove. Svaka je pomisao o kupovini dnevnika i njegovih tajni, a potom o povratku njegovim poslovima trenutno nestala. Posve lakomisleno i uz njemu nimalo svojstveno zanemarivanje zdravog razuma odbacio je sve planove o dnevniku Claire Lightbourne. Obični poslovni dogovor bio je posljednje u što se želio upuštati s Olympijom. Zapravo, nije želio ni razmišljati o tome. Želio je nju. Želio ju je. Čim je došao do te zapanjujuće spoznaje, jedino se činilo važnim pronaći neki način da ostane u blizini svoje očaravajuće sirene. Morao je istražiti tu snažnu, silnu, strastvenu privlačnost, makar to bilo posljednje što će u životu učiniti. Ništa drugo nije se činilo tako važnim, ni njegov razumni plan da se dokopa dnevnika i time okonča obiteljsku potragu za njim, ni njegovi rasprostranjeni poslovni interesi, čak ni otkrivanje osobe koja ga sistematski potkrada. Njegova obitelj, njegovi poslovi i prokleti prone-vjeritelj mogu neko vrijeme biti prepušteni sami sebi. Prvi put u životu učinit će nešto što želi učiniti, a njegove odgovornosti mogu ići dovraga. S uobičajenom je jasnom inteligencijom odmah otkrio očito rješenje za svoj problem i predstavio se kao novi tutor. Bilo je nevjerojatno lako, gotovo kao da se sama sudbina umiješala. Tek je sada dobio priliku razmisliti o svojoj zapanjujućoj impulzivnosti, pa se zapitao nije li izgubio pamet. Ipak, nije žalio zbog svojeg nepromišljenog čina. Veoma je dobro znao da žudnja u njegovoj utrobi i vrelina u njegovim žilama mogu biti opasne za samo-kontrolu koju silno cijeni. No iz nekog mu je razloga bilo posve svejedno u kakav se rizik upustio. Upravo ga je taj izostanak zabrinutosti čudio više od svega što se dosad dogodilo. Ono što je

GIGA

20

Jared oduvijek cijenio bio je smiren, hladan, logičan pristup što ga je primjenjivao u svim aspektima svojeg života. U obitelji u kojoj se činilo da su svi oko njega prepušteni na milost i nemilost svojim strastima i hirovima, samokontrola i hladna suzdržanost pružale su Jaredu unutrašnji mir i umirujući osjećaj reda. Tako je temeljito vladao svojim emocijama da se u posljednje vrijeme počeo pitati ima li ih uopće. Sad mu je Olvmpia Wingfield dokazala da ih ima. Ona je definitivno sirena, mislio je. I to takva koja još nije svjesna svoje moći. Oklop koji ga je tako dugo štitio nije probila njezina ljepota. Znao je da je Demetria bila daleko ljepša. Ali Olvmpia sa svojom razbarušenom kosom boje zalaska sunca, izražajnim crtama lica i očima boje skrivene lagune, nešto je drugo, a ne lijepa, mislio je Jared. Uzbudljiva je. Intrigantna. Puna života. Posjeduje nedužni šarm koji je zamamniji od ičega što je sreo u životu. Činilo mu se da cijelo njezino vitko tijelo nježnih oblina pjeva bezglasnu, senzualnu pjesmu ispod čedne haljine od muslina što ju je nosila. Reginaldi Draycotti ovoga svijeta morat će negdje drugdje potražiti žensko društvo, zaključio je Jared. Želio je Olympiju i nije kanio dopustiti niti jednom drugom muškarcu da joj se približi dok je on tako opčinjen njome. Čak i ovako uhvaćen u paučinastu mrežu znatiželje i fasciniranosti, Jared je opazio da se Olympia doima nekako neorganizirano i smušeno. Od kapice koja je stajala nakrivo na njezinoj vatrenoj kosi do pamučne čarape koja se izvukla ispod podvezice i kliznula joj do gležnja, činila se nekako veselo rastresenom. Izgledala je poput žene uhvaćene izmeñu sva-kodnevnog života i bajkovitog krajolika što ga samo ona može vidjeti. Očito je intelektualka, osuñena ostati neudana, ali se po svemu činilo da je zadovoljna svojom sudbinom. Jared je lako mogao vjerovati da uživa u statusu neudane žene. Dosad je nesumnjivo otkrila da ima veoma malo muškaraca koji mogu razumjeti, a kamoli dijeliti, njezin privatni unutrašnji svijet. Olympia se ugrizla za usnu. - Veoma je ljubazno od vas što ste obećali da ćete ostati, i sigurna sam da imate najbolje namjere. Stvar je u tome da je mojim nećacima pomalo teško vladati. Imali su malo poteškoća dok se ovdje nisu udomaćili, znate. - Ne zabrinjavajte se, gospoñice Wingfield. Snaći ću se. - Nakon godina komuniciranja s prepredenim poslovnim ljudima, ratobornim kapetanima brodova, ponekim piratom i nepredvidivim članovima vlastite obitelji, pomisao na obuzdavanje trojice pomalo divljih dječaka nije zabrinjavala Jareda. Na trenutak je u prelijepim plavo-zelenim Olympijinim očima bljesnuo izraz nade. Tada se odjednom namrštila. - Nadam se da moje nećake ne kanite kontrolirati šibanjem, gospodine Chillhurst. Neću dopustiti da ih netko tuče. Sasvim su dovoljno propatili u dvije godine otkako su ostali bez roditelja. - Vjerujem da se ni dječaka ni konja ne treba kontrolirati bičem, gospoñice Wingfield. - Jared se iznenadio kad je shvatio da ponavlja nešto što je prije mnogo godina čuo od svojeg oca. - Takve metode služe samo da bi se slomio duh ili stvorila opaka crta u žrtve. Olympia se razvedrila. - Upravo to i ja mislim. Jasno mi je da mnogi ljudi vjeruju u takve staromodne tehnike discipliniranja, ali ja ih nikad ne bih mogla podržati. Moji su nećaci dobri dječaci. - Razumijem. - Kod mene su samo šest mjeseci - nastavi Olympia. - Prelazili su od jednih do drugih roñaka nakon što su im roditelji poginuli. Kad su stigli k meni, bili su veoma tjeskobni i malodušni. Hugh još uvijek pati od poneke noćne more. - Shvaćam. - Jasno mi je da su donekle nedisciplinirani. No veoma mi je drago da su tijekom posljednjih

GIGA

21

nekoliko mjeseci postali vedriji. U onim su prvim tjednima bili previše tihi. Njihovo sadašnje dobro raspoloženje držim dobrim pokazateljem da su sada sretniji. - Vjerojatno i jesu sretniji - reče Jared. Olympia je čvršće stisnula svoje isprepletene prste. - Točno znam kako su se osjećali onoga dana kad su ih ujak i ujna iz Yorkshirea ostavili kod mene. I sama sam osjećala istu strašnu usamljenost i strepnju kad su me ostavili na pragu tete Sophy. - Koliko ste godina tada imali? - Deset. Nakon što su moji roditelji nestali na moru, i mene su slali od jednih do drugih roñaka, baš kao i moje nećake. Nitko se zapravo nije želio gnjaviti sa mnom, mada su neki pokušali izvršiti svoju dužnost. - Dužnost je slaba zamjena za ljubav. - Sasvim točno, gospodine. A dijete zna razliku. Na koncu sam stigla ovamo, u kuću tete Sophy. Ona i teta Ida su u to vrijeme obje prešle šezdesetu, ali uzele su me k sebi i pružile mi pravi dom. Čvrsto sam odlučila da ću učiniti isto za svoje nećake. - Doista vrijedno hvale, gospoñice Wingfield. - Nažalost, ne znam baš mnogo o odgoju dječaka - prizna Olympia, - Bojala sam se uvesti strožu disciplinu jer nisam željela da se osjećaju neželjenima ili kao da ovdje nisu dobrodošli. - Uredna rutina i razumna disciplina ne izazivaju takve osjećaje u dječaka - mirno će Jared. - Zapravo, upravo je suprotno. - Mislite? Jared je spojio vrhove prstiju. - Kao tutor, mislim da će čvrsto uspostavljeni raspored lekcija i poučnih aktivnosti uvelike koristiti vašim nećacima. Olympia je odahnula od olakšanja. - Doista bih bila veoma zahvalna kad bi se u ovo kućanstvo vratio odreñeni red. Znate, veoma je teško raditi uza svu tu buku i jurnjavu naokolo. U proteklih nekoliko mjeseci nisam uspjela napisati niti jedan članak. Čini se kao da neprestano imamo nekakvu krizu. - Krizu? - Ethan je prošle nedjelje donio žabu u crkvu. Ne biste vjerovali kakvu je pomutnju to izazvalo. Robert je prije nekoliko dana pokušao jahati na susjedovu konju bez sedla i završio na tlu. Susjed je bio bijesan jer Robertu nije dao dopuštenje da jaše njegova konja. Ja sam se prestrašila da se Robert ozlijedio. Jučer se Hugh potukao s malenim Charlesom Bristowom i dječakova je majka napravila strašnu gužvu. - Zbog čega su se potukli? - znatiželjno upita Jared. - Nemam pojma. Hugh mi nije htio reći. Ali krvarilo mu je iz nosa, pa sam se zabrinula da je slomljen. - Mogu li zaključiti da je Hugh izvukao deblji kraj u tučnjavi? - Da, ali to ništa ne znači. Važno je da se uopće upustio u tučnjavu. Silno sam se zabrinula. Gospoña Bird je rekla da bih ga trebala išibati, ali ja to sigurno neću učiniti. U svakom slučaju, to je nekoliko malenih primjera koji pokazuju kakav smo život ovdje vodili tijekom proteklih mjeseci. - Hmm. - I čini se da uvijek ima tako mnogo buke - nesretno nastavi Olympia. - Neprestano se osjećam kao da sam u ludnici. - Protrljala je čelo. - Priznajem da je katkad veoma naporno. - Ne zabrinjavajte se, gospoñice Wingfield. U dobrim ste rukama. Uspostavit ću urednu rutinu za dječake u kućanstvu, a to će vam omogućiti da nastavite sa svojim radom. Kad već govorimo o tome, moram reći da sam veoma impresioniran vašom knjižnicom. - Hvala vam. - Primjedba joj je na trenutak odvukla pozornost, pa se s ponosom i zadovoljstvom osvrnula naokolo. - Veći dio knjiga naslijedila sam od tete Sophy i tete Ide. U svojim su ranijim godinama mnogo putovale, skupljajući knjige i manuskripte gdje god su

GIGA

22

bile. U ovoj prostoriji ima veoma mnogo dragocjenosti. Jared je uspio otrgnuti pogled s Olympije i pomnije proučiti knjižnicu. Prostorija je bila jednako neočekivana i intrigantna kao i sama žena. Utočište učenjaka, krcato knjiga, zemljovida i globusa. Na vidiku nije bilo herbarija ili košarice s priborom za šivanje. Olympijin pisaći stol bio je velik i čvrst komad namještaja izrañen od kvalitetnog mahagonija. Nije nimalo podsjećao na delikatne pisaće stolove kakvima se koristi većina dama. Zapravo, pomislio je Jared, podsjećao ga je na njegov vlastiti pisaći stol. - Sto se tiče vašeg položaja ovdje, gospodine Chillhurst. - Olympia se nesigurno namrštila. -Zacijelo bih trebala zatražiti preporuke. Gospoña Milton, moja susjeda, rekla mi je da nikad ne treba angažirati tutora koji ne pokaže izvrsne preporuke iz nekoliko izvora. Jared ju je pogledao. - Vaš me stric poslao. Mislio sam da će to biti dovoljna preporuka. - O, da. - Olympijino se lice razvedrilo. - Da, naravno. Kakve biste bolje preporuke uopće mogli imati? - Drago mi je da tako mislite. - Dakle, to je sreñeno. - Olympiji je očito laknulo da se ne mora gnjaviti takvim dosadnim sitnicama kao što su tutorove preporuke. U očima joj se pojavio čeznutljiv izraz. - Kažete da ste strica Artemisa upoznali u Francuskoj? - Da. Putovao sam iz Španjolske u Englesku. - Bili ste u Španjolskoj? - Olympia je očito bila opčinjena. - Oduvijek želim otputovati u Spanolsku. I u Italiju i Grčku. - Slučajno sam bio u svim tim zemljama. - Jared je zastao kako bi procijenio njezinu reakciju. - I na Karibima i u Americi. - Kako uzbudljivo, gospodine. I kako vam zavidim. Vi ste doista svjetski čovjek. - Neki bi tako rekli - složio se Jared. On je samo čovjek, skrušeno je pomislio. Jasno je da mu je toplo oko srca od sjaja ženstvenog divljenja u sireninim očima. - Nesumnjivo su vam dobro poznati običaji stanovnika drugih zemalja, rekla bih. - Olympia ga je s iščekivanjem promatrala. - Upoznao sam neke takve običaje - reče Jared. - Sebe smatram iskusnom ženom zahvaljujući izvrsnom obrazovanju što su mi ga pružile moje tete -povjerila mu je Olympia. - Ali nikad nisam imala priliku doista otputovati u inozemstvo. Moje tete u svojim kasnijim godinama nisu osobito dobro financijski stajale. Snalazim se s malenim nasljedstvom što sam ga dobila od njih, ali to sigurno nije dovoljno za financiranje zanimljivog putovanja. - Razumijem. - Jared se osmjehnuo pri pomisli da se Olympia smatra iskusnom ženom. - No, dakle, možda bismo trebali raspraviti o jednom ili dva pitanja koja se odnose na moj položaj u ovom kućanstvu, gospoñice Wingfield. - Doista? - Bojim se da je tako. - Mislila sam da smo sve dogovorili. - Olympia se opustila na stolici. Ispustila je senzualni uzdah koji bi se kod druge žene mogao protumačiti kao strast. -Nikad nisam upoznala nekoga tko je putovao tako mnogo kao vi, gospodine. Silno bih vam željela postaviti mnogo pitanja i provjeriti odreñene činjenice koje sam izvukla iz svojih knjiga. Jared je shvatio da ga ona promatra kao da je naj-privlačniji, najfascinantniji, najpoželjniji muškarac na svijetu. Niti jedna žena nikad ga nije gledala s tako neskrivenom čežnjom. Činilo se da joj ne smeta ni povez na njegovu oku. Nikad se nije smatrao vještim zavodnikom. Kao prvo, jednostavno je od svoje devetnaeste godine bio previše zauzet da bi tomu posvetio više vremena. I, kao što je često naglašavao njegov otac, čini se da mu nedostaje vatrenost Flamecrestovih. Nije riječ o tome da ne osjeća normalne muške apetite, mislio je Jared. Itekako ih dobro

GIGA

23

poznaje. Posve je svjestan kako izgleda noću ležati budan i žudjeti za toplom, nježnom ženom. Problem je u tome što nije sklon upuštati se u niz plitkih veza. Ono malo što ih je imao tijekom godina ostavilo mu je osjećaj nemira i nezadovoljstva. Vjerovao je da su se njegove partnerice uglavnom jednako osjećale. Kao što se Demetria potrudila objasniti, nakon što se proñe kraj njegove titule i očekivanja, nema se više što osobito zanimljivo otkriti. No danas je neki duboki muževni instinkt govorio Jaredu da bi vjerojatno mogao zavesti Olvmpiju Wingfield. Njoj ne bi trebale pjesme, buketi cvijeća i vatreni pogledi. Samo bi je morao obasipati pričama o putovanjima. Razmišljao je kako bi to mogao izvesti. Nesumnjivo bi mu se smiješila kad bi joj pričao o nekoj pustolovini u Napulju ili Rimu. Vjerojatno bi se topila od miline na priču o putovanju u Ameriku. Ne može se znati kako bi se ponašala kad bi joj pričao o Karibima. Tijelo mu se ukrutilo dok je razmišljao o mogućnostima. Jared je duboko udahnuo i potisnuo vrelu, bolnu potrebu koja mu je zahvatila nutrinu. Učinio je ono što uvijek čini kad osjeti da počinje gubiti samokon-trolu. Posegnuo je u unutrašnji džep kako bi izvadio svoj rokovnik. Bio je svjestan činjenice da Olympia sa zanimanjem gleda kako ga otvara na stranicu koja sadrži njegove bilješke za taj dan. - Najprije bismo trebali raspraviti o pošiljci robe koju je vaš stric povjerio meni na brigu -Teče Jared. - Da, svakako - žustro je rekla. - Bilo je veoma ljubazno od vas što ste pošiljku dopratili do mene. Stric Artemis i ja razradili smo veoma profitabilan posao, što vam je zacijelo objasnio. On tijekom svojih putovanja izabere niz različitih predmeta i pošalje ih k meni s raznih mjesta na kojima se zaustavlja. Ja ih, pak, prodajem nekim londonskim trgovcima. Jared je bezuspješno pokušao zamisliti Olympiju kao prepredenu trgovkinju luksuznih uvezenih predmeta. - Smijem li pitati kako pronalazite kupca za svoju robu, gospoñice Wingfield? Blistavo mu se nasmiješila. - Zapravo je posve jednostavno. Jedan od mojih susjeda, vlastelin Pettigrew, bio je tako ljubazan da mi pomogne u tome. Kaže da je to najmanje što može učiniti iz poštovanja prema mojim dragim tetama koje su mu dugi niz godina bile susjede. - Kako Pettigrew zapravo postupa s robom? Olympia je neodreñeno mahnula rukom. - Vjerujem da se njegov poslovni tajnik u Londonu pobrine za sve pojedinosti. - Vjerujete da Pettigrewov poslovni tajnik sklapa dobre nagodbe? - uporno će Jared. Olympia se tiho nasmijala. Nagnula se naprijed, držeći se kao da će mu povjeriti neku tajnu. - Od posljednje smo pošiljke ostvarili dobit od gotovo dvjesto funti. - Doista? - Naravno, to je bila posebna pošiljka. Stric Artemis je tom prigodom poslao nekoliko bala svile i mnogo raznovrsnih mirodija. Sumnjam da ćemo ovoga puta tako dobro proći. Jared je pomislio na otprilike tri tisuća funti vrijednu robu što ju je dopratio iz Francuske. Morao je angažirati dvojicu krupnih muškaraca kao čuvare nakon što je brod pristao u Weymouthu. Jared je iz rokovnika izvadio list presavijenog papira. - Ovo je kopija popisa robe koju vam je stric ovoga puta poslao. - Pružio je papir Olympiji. - Je li sličan prošloj pošiljci? Olympia je uzela list papira i namršteno ga proučavala. - Ne mogu se sjetiti svih artikala na prijašnjem popisu, ali čini se da ovoga puta nema tako mnogo čipke. I ne vidim da su ovdje talijanske lepeze što ih je stric Artemis prošli put poslao. - Ima nekoliko bala svile i nešto baršuna u ovoj pošiljci - blago će Jared. Olympia je lagano slegnula ramenima. - Vlastelin Pettigrew mi kaže da potražnja za svilom i baršunom trenutno nije osobita. Sve u svemu, očekujem da vjerojatno nećemo ostvariti onako lijepu dobit kao prošli put. Unatoč tomu, vidjet ćemo malo lijepe gotovine od toga, kako bi rekli moji nećaci.

GIGA

24

Jared se pitao koliko je dugo Pettigrew sistematski potkradao Olympiju. - Imam nešto iskustva u poslu s uvoznom robom, gospoñice Wingfield. - Zar doista? - Pogledala ga je s izrazom uljudnog iznenañenja. - Da. - Jared je pomislio na stotine tisuća funti vrijednu robu koja svake godine putuje brodovima tvrtke Flamecrest. - Ako želite, mogu se ja pozabaviti ovom pošiljkom za vas. - To je veoma velikodušno od vas. - Olympia je očito bila iznenañena njegovom susretljivošću. - No jeste li posve sigurni da na sebe želite preuzeti takav zadatak? Vlastelin Pettigrew mi kaže da je to posao koji oduzima mnogo vremena. Kaže da se čovjek neprestano mora čuvati varalica. - Zacijelo zna o čemu govori. - Jared je u sebi pomislio da bi Pettigrew svakako trebao prepoznati drugog varalicu kad ga vidi. - No vjerujem da bih vam uspio osigurati barem jednaku dobit kao što je ranije činio Pettigrew. Možda i veću. - Morate uzeti odgovarajuću proviziju, naravno. - To neće biti potrebno. - Jaredov je proračunati um pretresao problem, odvagnuvši i procijenivši zadatak. Robu će povjeriti svojem poslovnom tajniku, Felixu Hartwellu. Kad Hartwellu pošalje upute, iskoristit će priliku da se raspita o eventualnom napretku u istraživanju pronevjere. - Taj ću zadatak smatrati dijelom svojih uobičajenih dužnosti tutora u ovom kućanstvu. - Hoćete? - Olympia je zapanjeno zurila u njega. - Kako veoma neobično. Niti jedan od prijašnjih tutora nije ponudio svoje usluge izvan učionice. - Nadam se da ćete me smatrati korisnim ovdje -blago će Jared. Vrata knjižnice naglo su se otvorila i ušla je krupna, čvrsta žena s pregačom i kapom. U svojim je od rada crvenim rukama nosila pladanj s čajem. - Dakle, kakve su to priče o novom tutoru? -Ljutito je pogledala Olympiju. - Zar ćete uništiti nade i snove još nekog jadnika koji vjeruje da može poučavati ona mala čudovišta? - Moji nećaci nisu čudovišta. - Olympia se s neodobravanjem namrstila na stariju ženu. - Gospodo Bird, ovo je gospodin Chillhurst. Stric Artemis mi ga je poslao i ja vjerujem da će se pokazati veoma korisnim. Gospodine Chillhurst, ovo je gospoña Bird, moja domaćica. Gospoña Bird ni po čemu nije podsjećala na delikatno stvorenje s krilima čije ime nosi, pomislio je Jared. Ona je čvrsta žena gruba lica i velika nosa koja izgleda kao da je cijeli život provela s objema nogama čvrsto na zemlji. U njezinim se blijedim očima nazirao izraz oprezne sumnjičavosti. - No, no, no. - Gospoña Bird je bučno spustila pladanj na stol. Pogledavala je Jareda dok je točila čaj. -Znači, ona tri vragolana na katu točno su rekla. Više podsjećate na krvožednog pirata nego na tutora, gospodine Chillhurst. - Zar doista? - Jaredove su se obrve uzdigle na tako prisno ponašanje, ali je opazio da Olympia ne vidi ništa loše u tome. S hladnom je uljudnošću prihvatio šalicu i tanjurić. - Nije važno. - Gospoña Bird ga je zamišljeno pogledala. - Potreban je netko tko zna rukovati mačem i pištoljem da bi doveo u red one vragolane. Gotovo su slomili posljednja tri tutora koje je gospoñica Olympia angažirala. Olympia je brzo pogledala Jareda. Oči su joj se ispunile tjeskobnom zabrinutošću. - Stvarno, gospoño Bird, ne smijete davati loš dojam gospodinu Chillhurstu. - Zašto ne? - Gospoña Bird puhne kroz nos. - Uskoro će i sam otkriti istinu. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će dugo izdržati. Smjestit ćete ga u staru kolibu lovočuvara, kao i ostale? Olympia se nasmiješila Jaredu. - Gospoña Bird govori o malenoj kolibi na početku staze. Možda ste je opazili kad ste stigli? - Jesam. Sasvim će mi odgovarati. - Izvrsno. - Činilo se da je Olympiji laknulo. - Dakle, da vidimo. O čemu još moramo raspraviti? O, da. Slobodno nam se možete pridružiti za obroke. Na katu postoji prostorija

GIGA

25

koja može biti sasvim dobra učionica. I naravno, slobodno možete koristiti moju knjižnicu. -Zastala je, očito se nastojeći sjetiti je li štogod zaboravila. - Ujutro možete početi sa svojim dužnostima. Gospoña Bird zakoluta očima. - Sto je s njegovom plaćom? - Iskosa je dobacila pogled upozorenja Jaredu. - Morat ćete se naviknuti na činjenicu da gospoñica Olympia nije osobito dobra u financijama. Vjerojatno ćete je morati podsjetiti na svoju plaću i takve stvari. Nemojte se ustručavati po tom pitanju. Olympia ju je Ijutito pogledala. - Sad je dosta, gospoño Bird. Po vašim bi se riječima moglo zaključiti da sam ja praznoglava glupača. Meñutim, gospodin Chillhurst je unaprijed dobio plaću od strica Artemisa. Nije li tako, gospodine Chillhurst? - Nema nikakve potrebe da se opterećujete mojom plaćom, gospoñice Wingfield - blago će Jared. Olympia je domaćici dobacila pobjednički pogled. - Eto vidite, gospoño Bird? Gospoña Bird je glasno puhnula kroz nos. Nije se doimala posve uvjerenom, ali je odustala od daljnje rasprave. - Ako ćete se pridružiti obitelji na večeri, možda bi vas zanimalo da u podrumu ima nešto klareta i serija. - Hvala vam - reče Jared. - Gospoñica Sophy i gospoñica Ida uvijek bi popile gutljaj ili dva prije večere, te malo konjaka prije odlaska na spavanje. Dobro je za probavu, znate. Gospoñica Olympia je nastavila tu tradiciju. - Osobito otkako su stigli moji nećaci - progunña Olympia. - Hvala vam, gospoño Bird. - Jared se osmjehnuo Olympiji. - Večeras bi mi dobro došla čaša klareta prije večere. Ovo je bilo dugo putovanje. - Tako sam i mislila. - Gospoña Bird se teškim koracima zaputila prema vratima. - Pitam se koliko ćete izdržati? - Dovoljno dugo - reče Jared. - Usput rečeno, gospoño Bird, u koje se vrijeme poslužuje večera u ovom kućanstvu? - Odakle bih ja to znala? Ovisi o tome kad gospoñica Olympia uspije dovući ona tri vragolana za stol. Nikad ne dolaze na vrijeme za obroke. Uvijek imaju neku ispriku. - Shvaćam - reče Jared. - U tom slučaju, gospoño Bird, večera će danas biti u šest, kao i svakog drugog dana. Svatko tko se na vrijeme ne pojavi za stolom neće jesti. Je li to jasno? Gospoña Bird ga je pomalo iznenañeno pogledala preko ramena. - Da, posve je jasno. - Izvrsno, gospoño Bird. Sad možete ići. Ljutito ga je pogledala. - Tko sad ovdje izdaje zapovijedi, željela bih znati? - Do daljnjega, to ću biti ja - mirno će Jared. Vidio je kako su se Olympijine oči raširile. - U ime mojeg poslodavca, naravno. - Ha. Sumnjam da ćete dugo izdavati zapovijedi -ustvrdila je gospoña Bird i izišla iz knjižnice. Olympia se ugrizla za usnu. - Ne obraćajte pozornost na nju, gospodine Chillhurst. Malo je otresita, ali ne misli ništa loše. Zapravo, ne znam kako bih se snašla bez nje. Teta Sophy i teta Ida su godinama zapošljavale nju i njezinog pokojnog muža, a ona je ostala sa mnom. Veoma sam joj zahvalna. Ne želi baš svatko raditi za mene, znate. Ovdje, u Upper Tudwayu smatraju me prilično čudnom. Jared je opazio slabašan treptaj stare usamljenosti u njezinim očima. - Upper Tudway zacijelo nije navikao imati svjetsku ženu u svojoj sredini - rekao je. Olympia se kiselo osmjehnula. - Sasvim točno. To su teta Sophy i teta Ida uvijek govorile. - Nemojte se zabrinjavati. Siguran sam da ćemo gospoña Bird i ja sasvim lijepo surañivati. - Jared popije gutljaj čaja. - Ima još nešto o čemu bih želio razgovarati s vama, gospoñice Wingfield. Olympijine su se oči zabrinuto suzile. - Jesam li nešto zaboravila? Bojim se da gospoña Bird

GIGA

26

ima pravo. Uvijek zaboravim neku dosadnu sitnicu koja se meni čini posve beznačajnom, ali za koju svi drugi vjeruju da je iz ovog ili onog razloga izrazito važna. - Niste ništa važno zaboravili - uvjeravao ju je Jared. - Hvala nebesima. - Olympia se opet opustila na stolici. - Vaš me stric zamolio da vas obavijestim da je, osim artikla za prodaju, poslao i nekoliko knjiga. Jedna od njih je neki stari dnevnik. Olympijina je prirodna rastresenost u trenu nestala. Privukao je svu njezinu pozornost. - Što ste rekli? - U pošiljci se nalazi knjiga poznata kao dnevnik Claire Lightbourne, gospoñice Wingfield. - Jared nije morao dugo čekati na njezinu reakciju. - Našao ga je. - Olympia je skočila na noge. Lice joj je porumenjelo od uzbuñenja. Oči su joj blistale sjajem tirkiznog plamena. - Stric Artemis je našao dnevnik Claire Lightbourne. - Tako je rekao. - Gdje je? - željno upita Olympia. - Spakiran u jednoj od škrinja ili sanduka što sam ih doveo sa sobom u kočiji. Nisam siguran u kojoj. Premda je došao u iskušenje potražiti ga. No zapravo nije bilo prilike da se zaustavi i potraži dnevnik nakon što je brod stigao u luku. Jared je našao kočiju i dvojicu čuvara, ukrcao škrinje i sanduke, te cijelu noć putovao od Weymoutha. Nije se zaustavio sve dok nije stigao u Upper Tudway. Opasnost od drumskih razbojnika doimala se prihvatljivijom od opasnosti da robu ukradu lopovi u nekom konačištu. - Moramo smjesta iskrcati stvari iz kočije. Jedva čekam da vidim dnevnik. - Olympia je zračila entuzijazmom i uzbuñenjem. Zaobišla je pisaći stol, podigla skute svoje haljine i jurnula prema vratima. Jared je smeteno gledao kako je izjurila iz knjižnice. Bude li neko vrijeme morao živjeti u ovom kućanstvu, morat će odrediti vlastita pravila i pripremiti se da ih provede u djelo, rekao je sebi. Ništa ne može zamijeniti urednu rutinu. Mora početi onako kako kani nastaviti. Ostavši sam u knjižnici, Jared je mirno popio čaj. Potom je odložio šalicu, izvadio sat i pogledao broj-čanik. Njegovi mladi učenici imaju još deset minuta da siñu. Polako je ustao i zaputio se prema vratima.

GIGA

27

3 Gospoña Bird je nekoliko dana kasnije bučno ušla u knjižnicu i donijela pladanj s čajem. - Meni se čini da je u posljednje vrijeme ovdje malo previše tiho. - Spustila je pladanj na Olympijin pisaći stol. - Zapravo je sablasno, i to je činjenica. Olympia je nevoljko odvukla pozornost s kompliciranog jezika dnevnika Claire Lightbourne. Namršteno je pogledala gospoñu Bird. - Sto li time želite reći? Meni se čini da je tišina prilično ugodna. Ovo je prvi put da imamo malo pravog mira otkako su stigli moji nećaci. Sto se Olympije tiče, proteklih je nekoliko dana vladalo pravo blaženstvo. Nije mogla vjerovati da je Jared Chillhurst u tako kratkom razdoblju uspio ostvariti takvu razliku u kućanstvu. Više nije bilo blatnjavih čizama u predvorju, nikakvih odbjeglih žaba u ladici pisaćeg stola, nikakvog prepiranja u blizini. Sva su tri dječaka na vrijeme dolazila na svaki obrok i, još impresivnije, svi su bili uredni i čisti. - To nije prirodno. - Gospoda Bird je ulila čaj u jedinu šalicu na pladnju. - Sto onaj pirat radi u učionici s ona tri malena vragolana, pitam ja vas? - Gospodin Chillhurst nije pirat - oštro će Olympia. - Bila bih vam zahvalna kad biste prestali o njemu tako govoriti. On je tutor. I to izvrstan, sudeći po onome što smo dosad vidjeli. - Ha. On ondje gore muči te dječake, eto što radi. Kladim se da je zaprijetio da će ih natjerati da hodaju po dasci ako se ne budu pristojno ponašali. Olympia se osmjehnula. - Ovdje nemamo dasku. Gospoña Bird je škiljila. - Pa, onda im je možda zaprijetio da će ih istući devetokrakim bičem ako ga ne budu slušali. - Sigurna sam da bi mi se Robert odmah obratio da im je gospodin Chillhurst na bilo koji način prijetio - reče Olympia. - Ne ako je pirat zaprijetio da će jadnom Robertu prerezati grkljan ako bude progovorio. - O, za Boga miloga, gospodo Bird. Cijelo ste vrijeme govorili da mojim nećacima treba čvrsta ruka. Gospoña Bird je spustila čajnik na pladanj i nagnula se preko stola. - Nisam rekla da želim vidjeti kako im netko tjera strah u kosti zato da bi bili poslušni. Kad se sve zbroji i oduzme, oni su dobri dječaci. Olympia je lupkala perom po pisaćem stolu. - Zar doista vjerujete da im je gospodin Chillhurst zaprijetio nasiljem kako bi ih natjerao da se pristojno ponašaju? - Ništa drugo osim prijetnje nasiljem ne bi za tako kratko vrijeme postiglo ovakve rezultate, ako mene pitate. - Gospoña Bird je značajno pogledala prema stropu. Olympia je slijedila njezin pogled. S kata iznad nisu se čuli nikakvi udarci, povici ili lupanje. Nenormalna je tišina mrvicu zabrinjavajuća, pomislila je. - Valjda bi bilo bolje da pogledam što se zbiva. -Olympia je nevoljko ustala i zatvorila dnevnik. - Morat ćete to lukavo izvesti - upozori je gospoda Bird. - Čini se da gospodin Chillhurst želi ostaviti dobar dojam na vas. Vjerojatno ne bi želio izgubiti taj posao. Ako zna da ga promatrate, pazit će kako se ponaša. - Bit ću oprezna. - Olympia je hitro popila gutljaj vrućeg čaja kako bi skupila snagu. Potom je spustila šalicu i odlučno pošla prema vratima. - Još nešto prije nego zaboravim - gospoña Bird dovikne za njom. - Vlastelin Pettigrew je ranije poslao poruku koja kaže da se vratio iz Londona. Posjetit će vas danas poslijepodne. Sigurno vam želi pomoći s onom posljednjom pošiljkom. Olympia zastane na vratima. - O, Bože. Zaboravila sam ga obavijestiti da mi više neće trebati njegova pomoć u tim stvarima. Gospoña Bird se namrštila. - Zašto ne?

GIGA

28

- Gospodin Chillhurst je rekao da će se on pozabaviti tom vrstom dosadnih pojedinosti za mene. Izraz lica gospoñe Bird pretvorio se od neodobravanja u pravu paniku. - Čujte sad, što bi to trebalo značiti? - Baš ono što ste čuli, gospoño Bird. Gospodin Chillhurst se ljubazno ponudio da će na sebe preuzeti prodaju posljednje pošiljke strica Artemisa. - Nisam sigurna da mi se sviña kako zvuči ta ponuda. Sto ako Chillhurst pobjegne s robom? - Besmislice. Da je to kanio učiniti, roba uopće ne bi stigla ovamo. Nestao bi zajedno s cijelom pošiljkom odmah po dolasku u Weymouth. - Pa, onda vas možda namjerava prevariti - upozori je gospoña Bird. - A kako biste vi znali da vas je prevario? Imali biste samo njegovu riječ da je postigao najbolju moguću cijenu za vašu robu. Rekla sam vam, čovjek izgleda kao pirat. Najbolje da vlastelinu Pettigrewu prepustite da to obavi, kao i ranije. Olympia je izgubila strpljenje. - Posve sam sigurna da možemo vjerovati gospodinu Chillhurstu. Stric Artemis mu je vjerovao. - Izišla je iz knjižnice prije nego je gospoña Bird dospjela još nešto reći. Vani u predvorju, Olympia je podigla skute svoje haljine od šarenog muslina i hitro se popela stubama. Zastala je na odmorištu i oslušnula. Čak je i tu vladala tišina. Na prstima se približila učionici i prislonila uho na vrata. Kroz teška se drvena vrata čuo duboki Jaredov glas. - To je bio loše osmišljen plan od samoga početka - govorio je Jared. - No kapetan Jack je bio sklon šašavim idejama. Ta se sklonost kasnije pokazala zlosretnom obiteljskom osobinom. - Znači li to da je u obitelji kapetana Jacka bilo još pirata? - uzbuñeno upita Ethan. - Kapetan Jack je više volio da ga zovu gusarom - strogo će Jared. - I premda ne vjerujem da ih je u klanu bilo još, bojim se da se nekoliko njegovih potomaka bavilo slobodnom trgovinom. - Što je slobodna trgovina? - upita Hugh. - Krijumčarenje - suho objasni Jared. – Obiteljsko sjedište kapetana Jacka nalazilo se na otočiću Flame. To je izrazito lijepo mjesto, ali veoma zabačeno. Roberte, pokaži nam gdje se nalazi otočić Flame. - Ovdje - entuzijastično će Robert. - Ispred obale Devona. Vidite? Baš tu se nalazi sićušna točkica. - Vrlo dobro, Roberte - reče Jared. - Kao što ćeš vidjeti, otočić je izvrsno mjesto za krijumčarenje. Odande se lako stiže do obala Francuske i Španjolske, a ipak je dovoljno daleko za vlasti. Ondje se rijetko mogu vidjeti pripadnici službe za provoñenje reda, a na lokalno se stanovništvo može računati da neće razgovarati s pridošlicama. - Pričajte nam o krijumčarima - reče Ethan. - Ne, najprije želim čuti o planu kapetana Jacka da prijeñe prevlaku Paname - reče Robert. - Da, pričajte nam o gusarskom planu zarobljavanja španjolskog galiona, gospodine Chillhurst - gorljivo će Hugh. - Sutra nam možete pričati o krijumčarima. - Vrlo dobro - složio se Jared. - Ali najprije biste trebali znati da ta zamisao nije bila samo idiotska, već i veoma opasna. Prevlaka Paname je veoma nesigurno područje. Gusto je pošumljeno i puno mnogih neobičnih i smrtonosnih stvorenja. Mnogo je ljudi poginulo u nastojanju da stignu do mora na drugoj strani. - Zašto su kapetan Jack i njegova posada uopće željeli prijeći prevlaku? - upita Ethan. - Zašto nisu ostali na Karipskom otočju? - Zlato - kratko će Jared. - Kapetan Jack je u to vrijeme imao partnera. Čuli su priče o legendarnom blagu što ga je Španjolska redovito prevozila iz svojih kolonija u Americi. Dva

GIGA

29

su gusara sa skupinom ljudi odlučila pokušati priječi prevlaku Paname, zarobiti jedan ili dva španjolska broda i odmah se obogatiti. - Grom i pakao - zadivljeno šapne Robert. - Kako uzbudljiv podvig. Volio bih da sam mogao biti s kapetanom Jackom kad je krenuo na to putovanje. Olympia više nije mogla izdržati. Opčinjavale su je riječi legendarno blago i gusari. Jaredova ju je priča očarala jednako kao i njezine nećake. Tiho je otvorila vrata i nečujno kliznula u sobu. Ethan, Hugh i Robert bili su okupljeni oko velikoga globusa koji je stajao kraj prozora. Nisu podigli glave kad se Olympia ušuljala u učionicu. Sva je njihova pozornost bila usmjerena na globus. Jared je bio s njima. Jednu je ruku držao na globusu. U drugoj je ruci imao bodež. Vrh oštrice počivao je u području Karipskog otočja. Olympia se namrštila kad je ugledala bodež. Nije ga vidjela tijekom protekla dva dana. Jared ga više nije nosio pričvršćenog na bedru kao kad je stigao. Pretpostavila je da ga je spremio u jednu od svojih škrinja. No jutros ga je očito donio u učionicu i jasno se vidjelo da njime rukuje s ležernom lakoćom. Doista izgleda opasno, kao i obično, pomislila je Olympia dok je na jutarnjem svjetlu proučavala njegove mrke crte lica. Kad ga čovjek ne bi poznavao, osjećao bi se prilično nesigurnim. No ona ga je već prilično dobro upoznala jer je imao naviku pridružiti joj se u knjižnici na piću nakon večere. Jared je odmah uspostavio ugodnu naviku ispijanja čašice konjaka s njom prije no što bi se povukao u staru kolibu lovočuvara. Sinoć je neko vrijeme čitao, a potom je pričao o svojim putovanjima. Olvmpia je gutala svaku riječ. - Jesu li svi tutori putovali tako mnogo kao vi, gospodine? - pitala ga je. Jared joj je dobacio nedokučiv pogled. - Ah, ne. Ja sam imao veliku sreću po tom pitanju. Radio sam za neke ljude koje su poslovni pothvati često vodili u inozemstvo. Moji su poslodavci željeli da putujem s njima. Olvmpia je mudro kimnula. - Prirodno je što su željeli da ih tutor njihove djece prati na dugotrajnim putovanjima. Kako ste krasnu karijeru izabrali za sebe. - Tek sam je u posljednje vrijeme počeo u potpunosti cijeniti. - Jared je ustao, uzeo bocu konjaka i ulio još jantarne tekućine u njezinu čašu. - Vidim da na zidu imate prilično dobar zemljovid koji prikazuje područje južnih mora. - Mnogo sam istraživala legende koje potječu iz tog dijela svijeta. - Zahvaljujući kombiniranom djelovanju vatre i konjaka, Olvmpia se osjećala ugodno toplo i posve opušteno. Iskusna žena razgovara s iskusnim muškarcem, zadovoljno je mislila. Jared je ulio još malo konjaka u svoju čašu i vratio bocu na stol. - Jedno od mojih zanimljivijih putovanja odvelo me na niz otoka u tom području - zamišljeno je rekao. Ponovno je utonuo u naslonjač. - Doista? - Olympia ga je zadivljeno gledala. - To je sigurno bilo uzbudljivo. - O, bilo je. - Jared je spojio vrhove prstiju. -Postoji niz zanimljivih legendi iz tog dijela svijeta, što je vama sigurno poznato. Jedna me posebno zaintrigirala. - Voljela bih čuti o tome - šapnula je Olympia. Knjižnica kao da je bila ispunjena ugoñajem sna, kao da je cijela prostorija, s njom i Jaredom u njoj, prebačena u drugo vrijeme i na drugo mjesto. - Govori o mladim ljubavnicima koji se nisu smjeli vjenčati jer se tome protivio otac mlade žene. Olympia je popila još gutljaj konjaka. - Kako žalosno. Sto se dogodilo s njima? - Njihova je strast bila tako jaka da su čvrsto odlučili ostati zajedno - rekao je Jared. - Stoga su dogovorili tajni noćni sastanak na plaži skrivene uvale. - Zacijelo su razgovarali do zore - čeznutljivo je rekla Olympia. - Nesumnjivo su jedno

GIGA

30

drugome šap-tali ljubavne pjesme. Povjeravali su si najintimnije tajne. Sanjarili o zajedničkoj budućnosti. Jared ju je pogledao. - Zapravo, to su vrijeme proveli u strastvenom voñenju ljubavi. Olympia je trepnula. - Na plaži? -Da. Olympia je pročistila grlo. - Ali zar to ne bi bilo nekako neudobno? Želim reći, uza sav onaj pijesak i tako? Jared se osmjehnuo. - Sto je malo pijeska za par ljubavnika koji očajnički žude jedno za drugim? - Da, naravno - žurno je rekla Olympia. Nadala se da nije zvučala previše naivno. - Osim toga, to je bila veoma posebna plaža. Posvećena je odreñenom otočnom božanstvu koje se navodno smilovalo ljubavnicima. Olympia još uvijek nije bila posve uvjerena de je voñenje ljubavi na plaži osobito pametna ideja, ali sigurno nije kanila to reći. - Nastavite, gospodine. Ispričajte mi ostatak legende. - Jedne je noći gnjevni otac mlade žene pronašao ljubavnike. Ubio je mladog čovjeka. - Kako užasno. Sto se dogodilo? - Mlada je žena bila užasno nesretna, prirodno. Ušla je u more i nestala. Božanstvo kojemu je plaža bila posvećena silno se naljutilo. Kaznilo je oca mlade žene tako što je sav pijesak na plaži pretvorilo u bisere. - To je bila kazna? - zapanjeno upita Olympia. - Da. - Jared se nasmiješio. - Čovjek je bio tako uzbuñen otkrićem biserne plaže da je otišao kući kako bi uzbunio ostatak svoje obitelji. Ali božanstvo je bacilo čini na uvalu tako da je postala nevidljiva za sve one koji su je tražili. - Znači, ta plaža puna bisera nikad nije pronañena? Jared je odmahnuo glavom. - Stanovnici otoka još i danas pričaju o tome. Mnogi su je tražili. Ali nitko je nikad nije vidio. Navodno je može pronaći jedino par ljubavnika čija je strast jednako snažna kao u ono dvoje koji su se ondje sastajali i vodili ljubav na mjesečini. Olympia je uzdahnula. - Samo zamislite kako je to kad se sve riskira zbog ljubavi, gospodine Chillhurst. - Počeo sam vjerovati da je velika strast poput velike legende - tiho je rekao Jared. - Isplati se sve riskirati radi nje. Drhtaj je prostrujao Olympijom. Najprije je osjetila vrelinu, a potom hladnoću. - Sigurno ste u pravu, gospodine. U svakom slučaju, zahvaljujem vam na priči. Nikad je nisam čula, a to je doista lijepa legenda. Jared joj se zagledao duboko u oči. Nešto mračno i uznemirujuće pojavilo se u njegovim očima. - Da -tiho je rekao. - Veoma lijepa. Olympia je u tom trenutku gotovo mogla povjerovati da govori o njoj, a ne o legendi. Duboko u njoj pojavio se osjećaj uzbuñenja. Bio je sličan onomu koji bi je obuzimao kad bi proučavala neku legendu, ali daleko snažniji. Ostavio ju je neobično potresenu, pomalo omamljenu. - Gospodine Chillhurst... ? Jared je izvadio sat iz džepa. - Vidim da je veoma kasno - rekao je s očitim žaljenjem. - Vrijeme je da se vratim u kolibu. Možda ću sutra uvečer imati priliku opisati vam prilično neobičan običaj stanovnika jednog drugog otoka u južnim morima što sam ga slučajno posjetio. - To bi mi bilo veoma drago - dahnula je Olympia. - Laku noć, gospoñice Wingfield. Vidjet ćemo se na doručku. - Laku noć, gospodine Chillhurst. Treperavi osjećaj čežnje širio se Olympijom dok je pratila Jareda do ulaznih vrata. Stajala je i

GIGA

31

gledala za njim dok se nije stopio s tminom. Zatim je otišla u krevet i sanjala da je Jared ljubi na plaži punoj bisera. Sada, na jarkoj dnevnoj svjetlosti, slušala ga je kako priča priče njezinim nećacima i shvatila da je Jared veoma brzo postao važan dio njezina malenog kućanstva. Otkrivala je mnogo o tom čovjeku koji ima lice pirata i shvatila da joj se veoma sviña. Možda previše, pomislila je. Ne smije zaboraviti da će Jared jednoga dana otići i ona će opet ostati sama sa svojom knjižnicom i bez odraslog društva s kojim bi mogla podijeliti intelektualna zadovoljstva što ih ona sadrži. Jared je u tom trenutku podigao glavu i ugledao je kako stoji kraj vrata učionice. Kut njegovih usta lagano se izvio. - Dobro jutro, gospoñice Wingfield. Jeste li nešto željeli? - Ne, ne - brzo će Olympia. - Molim vas, nastavite. Samo sam željela promatrati lekciju. - Svakako. - Jared pokaže globus. - Jutros učimo geografiju. - Vidim. - Olympia je koraknula bliže. Ethan se nasmiješio. - Učimo sve o Karipskom otočju, teta Olympia. - I o piratu po imenu kapetan Jack - doda Robert. Jared tiho pročisti grlo. - Treba napomenuti da je kapetan Jack bio gusar, a ne pirat. - U čemu je razlika? - upita Hugh. - Zapravo, razlika je veoma malena - suho će Jared. - Ali neki ljudi insistiraju na razlikovanju jednog i drugog. Gusari su plovili po nečijim uputama. Teoretski ih je ovlastila kruna ili lokalne vlasti na Karipskom otočju da napadaju neprijateljske brodove. No katkad je to postajalo veoma komplicirano. Sto misliš, Roberte, zašto je bilo tako? Robert je ispravio ramena. - Zacijelo zato što mnoge različite zemlje imaju kolonije na Karipskom otočju, gospodine. - Upravo tako. - Jared se s odobravanjem nasmiješio. - U vrijeme kapetana Jacka u tom su području plovili engleski, francuski, nizozemski i španjolski brodovi. - A gusari nisu trebali napadati brodove i naselja vlastitih zemalja, kladim se - reče Ethan. Namrštio se. - To bi značilo da su Englezi plovili protiv Francuza, Španjolaca i Nizozemaca. Francuzi su napadali Engleze, Španjolce i Nizozemce. - Doista zvuči prili čno komplicirano - primijeti Olvmpia. Odustala je od svakog pretvaranja da je samo zainteresirani promatrač Jaredovih obrazovnih metoda. Požurila je preko sobe i pridružila se svojim nećacima. - Kakve su to bile priče o podvigu prelaženja panamske prevlake u potrazi za blagom? Jaredov je smiješak bio spor i zagonetan. - Želite li nam se pridružiti dok pričam tu priču, gospoñice Wingfield? - Da, svakako - reče Olvmpia. Zahvalno se nasmiješila Jaredu. - To bi mi se veoma svidjelo. Jako me zanimaju takve priče. - Razumijem - blago će Jared. - Doñite malo bliže, gospoñice Wingfield. Ne bih želio da nešto propustite. Vlastelin Pettigrew stigao je u tri sata tog poslije-podneva. Olvmpia se nalazila u knjižnici kad je na kolnom prilazu čula štropot lagane kočije. Ustala je od pisaćeg stola, prišla prozoru i gledala kako Pettigrew izlazi iz kočije. Pettigrew je bio krupno grañen muškarac kasnih četrdesetih godina. Nekoć su ga smatrali naočitim čovjekom, a on se nastavio ponašati kao da ga svaka žena u okolini drži neodoljivim. Olvmpia nije shvaćala što je itko ikad vidio u vlastelinu. Zapravo, Pettigrew je bio pravi dosadnjaković, premda je Olympia bila previše uljudna da bi to rekla. Znala je da ona vjerojatno nije osobito dobar znalac po tom pitanju. Na kraju krajeva, većinu muškaraca u Upper Tudwayu smatra krajnje dosadnima i nezanimljivima. Njihovi se interesi rijetko kad poklapaju s njezinima, a muškarci su ionako previše skloni držanju lekcija

GIGA

32

ženama. Pettigrew nije nikakav izuzetak. Koliko je Olympia mogla procijeniti, uglavnom ga zanimaju lovački psi, lov i farma. Unatoč tomu, dobro je znala da mu duguje zahvalnost jer se pozabavio periodičnim pošiljkama njezina strica i doista je cijenila sve što je Pettigrew učinio za nju. Vrata knjižnice su se otvorila baš kad je Olympia ponovno sjela. Pettigrew je razmetljivo ušao. Osjetila je jak miris njegove omiljene kolonjske vode. Pettigrew je često putovao u London, pa je pomno pratio najnoviju modu. Danas je na sebi imao hlače ukrašene nizom malenih nabora. Njegov je salonski kaput bio veoma tijesan i rezan u struku. Stražnji se dio u dva duga repa spuštao do koljena. Ispod toga nosio je nabranu košulju. Kravata mu je stajala tako visoko i ukočeno da je Olympia zaključila da je drži neka vrsta učvršćivača. - Dobar dan, gospoñice Wingfield. - Pettigrew joj je uputio ono što je nesumnjivo smatrao sarmantnim osmijehom dok je hodao prema pisaćem stolu. -Danas veoma lijepo izgledate. - Hvala vam, gospodine. Izvolite sjesti. Imam zanimljive vijesti za vas. - Doista? - Pettigrew je uvježbanim pokretom ruke odmaknuo duge repove svojeg kaputa i sjeo. -Zacijelo mi kanite reći za najnoviju pošiljku robe vašeg strica. Bez brige, draga moja, već sam čuo o tome i spreman sam pomoći vam, kao i uvijek. - To je veoma ljubazno od vas, gospodine, ali dobra je vijest da mi više neće trebati vaša pomoć u tim stvarima. Pettigrew je nekoliko puta brzo trepnuo, kao da mu je nešto upalo u oko, a zatim se posve ukočio. -Kako molim? Olympia se toplo nasmiješila. - Mnogo ste mi pomogli, gospodine, i ja sam vam veoma zahvalna, ali više ne mogu iskorištavati vašu dobrotu. Pettigrew se namrštio. - Dakle, slušajte, gospoñice Wingfield, nije mi nimalo teško pomoći vam u prodaji tih pošiljki. Zapravo, smatram svojom dužnošću pomoći vam. Zanemario bih svoje obveze prijatelja i susjeda kad bih dopustio da padnete u ruke one vrste beskrupuloznih nitkova koji bi bez oklijevanja iskoristili naivnu ženu poput vas. - Ne morate se bojati za gospoñicu Wingfield -Jared veoma tiho reče s vrata. - Ona je u dobrim rukama. - Što, dovraga? - Pettigrew se brzo okrenuo prema vratima. Zurio je u Jareda. - Tko ste vi, gospodine? O čemu to govorite? - Ja sam Chillhurst. Olympia je osjetila iznenadnu napetost u zraku izmeñu dvojice muškaraca. Nastojala ju je ublažiti time što ih je upoznala. - Gospodin Chillhurst je novi tutor mojih nećaka. S nama je tek nekoliko dana, ali je već postigao pravo čudo. Dječaci su cijelo jutro učili geografiju i kladim se da sad znaju više o Karipskom otočju nego bilo koji drugi dječak u Upper Tudwayu. Gospodine Chillhurst, dopustite da vam predstavim vlastelina Pettigrewa. Jared je zatvorio vrata iza sebe i prišao pisaćem stolu. - Gospoña Bird mi je rekla da je stigao. Pettigrew je netremice zurio u povez od crnog baršuna na Jaredovu oku. Zatim se namrštio na Jaredov goli vrat i raskopčan ovratnik košulje. - Dovraga, čovječe, ne izgledate poput tutora koje sam dosad vidio. Sto se ovdje dogaña? Olympiju je to razdražilo. - Gospodin Chillhurst svakako jest tutor. I to izvrstan. Stric Artemis mi ga je poslao. - Wingfield ga je poslao? - Pettigrew joj je dobacio ljutiti pogled. - Jeste li posve sigurni? - Da, naravno, sigurna sam. - Olympia je nastojala zadržati strpljenje. - Gospodin Chillhurst je slučajno takoñer veoma vješt u financijskim stvarima. Ponudio mi je svoje usluge poslovnog tajnika. Zato mi više neće trebati vaša pomoć u prodaji stričeve pošiljke, gospodine. - Poslovni tajnik. - Pettigrew se zaprepastio. - Dakle, slušajte, nije vam potreban poslovni tajnik. Imate mene za brigu o vašim financijama i takvim stvarima.

GIGA

33

Jared je sjeo. Laktove je oslonio na naslone za ruke i spojio prste. - Čuli ste gospoñicu Wingfield, Pettigrew. Više joj neće trebati vaše usluge. Pettigrew mu je dobacio preziran pogled i ponovno se okrenuo Olympiji. - Gospoñice Wingfield, često sam vas upozoravao na opasnosti suradnje s osobama o čijoj prošlosti ništa ne znate. - Gospodin Chillhurst je osoba vrijedna poštovanja - odlučno će Olympia. - Moj ga stric ne bi angažirao za rad u ovom kućanstvu da ne posjeduje izvrstan karakter. Pettigrew je s omalovažavanjem pogledao Jareda. - Jeste li proučili njegove preporuke, gospoñice Wingfield? - Moj se stric pobrinuo za te stvari - reče Olympia. Jared se hladno nasmiješio Pettigrewu. - Uvjeravam vas, gospodine, da nema nikakva razloga za zabrinutost. Pobrinut ću se da gospoñica Wingfield ostvari poštenu dobit od robe što ju je njezin stric poslao. - Tko bi trebao reći koliko iznosi poštena dobit? -odbrusi Pettigrew. - Gospoñica Wingfield nikako neće moći znati jeste li zlorabili njezino povjerenje, zar ne? Morat će se pouzdati u vašu riječ po tom pitanju. - Baš kao što je dosad bila primorana pouzdati se u vašu riječ - tiho će Jared. Pettigrew se uspravio. - Zar nešto implicirate, gospodine? Jer ako je tako, upozoravam vas da to neću trpjeti. - Ni slučajno. - Jared je polako lupkao vrhovima prstiju. - Gospoñica Wingfield mi kaže da je za posljednju pošiljku ostvarila dobit od gotovo dvjesto funti. - To je točno - ukočeno će Pettigrew. - Imala je veliku sreću da je ostvarila tako veliku dobit. Pa, da nije bilo mojih kontakata u Londonu, vjerojatno ne bi dobila više od sto ili sto pedeset funti. Jared kimne. - Bit će zanimljivo vidjeti mogu li ja biti jednako uspješan kao i vi, zar ne? Možda ću čak uspjeti i povećati dobit. - Čujte - ozlojeñeno će Pettigrew - ne sviña mi se vaš stav, gospodine. - Vaše mišljenje o meni nije osobito važno, zar ne? - blago primijeti Jared. - No uvjeravam vas da ću pomno voditi računa o financijama gospoñice Wingfield. Na kraju krajeva, novac joj je potreban, nije li? Neudana žena opterećena odgovornošću za tri dječaka svakako treba što veću dobit. Pettigrewovo je lice dobilo neugodnu nijansu crvene boje. - Dakle, slušajte, gospodine. Ne mogu vam dopustiti da preuzmete robu gospoñice Wingfield bez ičijeg dopuštenja. Lako biste mogli nestati sa svim tim dobrima. - Roba je već nestala, da tako kažem - reče Olympia. - Gospodin Chillhurst ju je jutros poslao u London. Pettigrewove su se oči raširile od zapanjenog bijesa. - Gospoñice Wingfield, valjda niste učinili nešto tako nepromišljeno i dopustili ovom čovjeku da odveze vašu robu iz Upper Tudwaya. Jared je nastavio lupkati vrhovima prstiju. - Roba je na sigurnom, Pettigrew. Poslana je pod stražom. Kad stigne u London, preuzet će je moj poznanik od povjerenja i pobrinuti se za prodaju. - Dobri Bože, čovječe. - Pettigrew se okomio na njega. - Sto ste učinili? To je čista kraña. Odmah ću obavijestiti suca. Olympia skoči na noge. - Sad je dosta, gospodine Pettigrew. Sigurna sam da će gospodin Chillhurst voditi računa o mojim interesima. Doista ne bih željela biti nepristojna, gospodine, ali moram insistirati da prestanete trabunjati na tako uvredljiv način. Gospodin Chillhurst bi se mogao uvrijediti. - Da. - Jared je lupkao prstima, doimajući se kao da razmišlja o toj mogućnosti. - Mogao bih.

GIGA

34

Pettigrewova su se usta otvarala i zatvarala, ali ništa nije rekao. Tada je ustao i ljutito pogledao Olympiju. - Neka bude, gospoñice Wingfield. Ako svoje povjerenje želite ukazati neznancu radije nego susjedu kojeg poznajete godinama, to je vaša stvar. Ali očekujem da ćete požaliti. Vaš novi tutor mene previše podsjeća na prokletog pirata, i to je činjenica. Olympia se razbjesnjela. Na kraju krajeva, Jared radi za nju. Ona ga mora braniti. - Doista, gospodine Pettigrew, pretjerali ste. Ne mogu dopustiti da na taj način govorite o bilo kome iz mojeg osoblja. Želim vam ugodan dan. - Takoñer, gospoñice Wingfield. - Pettigrew je lju-titim koracima krenuo prema vratima. - Samo se nadam da niste ostali bez robe ukazivanjem povjerenja ovom... ovoj osobi. Olympia je gledala kako se vrata zatvaraju za Pettigrewom. Potom je nesigurno pogledala Jareda. Laknulo joj je kad je vidjela da je prestao lupkati prstima. Sumnjala je da ta kretnja ne sluti na dobro. - Ispričavam se zbog tog nesretnog incidenta - reče Olympia. - Pettigrew ne misli ništa loše, ali bojim se da ga je pomalo uvrijedila činjenica da sam vama prepustila brigu o stričevoj pošiljci. - Nazvao me piratom. Olympia je delikatno pročistila grlo. - Da, ali nemojte se uvrijediti, molim vas. Ne treba mu previše zamjeriti takvu primjedbu. Zapravo, gospoña Bird je ranije spomenula sličnost. U vama ima nečega, gospodine, što doista podsjeća na pirata. Jaredova su se usta izvila. - Drago mi je da vi možete zaviriti ispod površine, gospoñice Wingfield. - Teta Sophy i teta Ida su me naučile da ništa ne sudim po izgledu. U Jaredovim se očima pojavio zagonetan izraz. -Nadam se da vas neće razočarati muškarac kojeg ćete otkriti ispod lica pirata. - O, ne - šapne Olympia. - Nikako se ne bih mogla razočarati, gospodine. Olympia je iduće večeri sjedila za svojim pisaćim stolom i zamišljeno promatrala Jaredovu kosu. Gusta, izrazito crna griva bila je začešljana iza njegovih ušiju i dopirala mu do ovratnika. Nema nikakve sumnje da takva frizura nije moderna i doprinosi Jaredovu pomalo divljem izgledu. Ali Olympiji je to bilo svejedno. Samo je željela provući prste kroz nju. Nikad u životu nije poželjela provući prste kroz kosu nekog muškarca. Jared je sjedio u naslonjaču ispred kamina i noge u čizmama ispružio preda se. Čitao je knjigu što ju je izabrao na obližnjoj polici. Sjaj vatre pretvorio je njegove ionako stroge crte lica u još oštrije linije. Nakon večere je skinuo kaputić. Olympia se navikla na izostanak kravate, ali joj se činilo gotovo neizdržljivim boraviti u istoj prostoriji s Jaredom kad je bio samo u košulji. Uznemirujući dojam intimnosti izazivao joj je vrtoglavicu. Lagani drhtaji uzbuñenja strujali su njezinim tijelom. Pitala se osjeća li Jared išta osim umora nakon dugog dana. Bila je gotovo ponoć, ali još nije pokazivao znakove da se sprema otići. Gospoña Bird se nakon večere povukla u svoju sobu. Ethan, Hugh i Robert su već prije nekoliko sati otišli na spavanje. Minotaur je prognan u kuhinju. Olympia je bila sama s Jaredom, obuzeta čudnim, nepoznatim nemirom. Osjećaji su se pojačavali iz večeri u večer otkako je Jared stigao. Koliko je ona mogla procijeniti, on se sasvim ugodno osjećao tijekom tih prisnih večeri u knjižnici. Olympia je odjednom osjetila potrebu da razgovara s njim. Oklijevala je, a potom je glasno zatvorila dnevnik Claire Lightbourne. Jared je podigao pogled sa svoje knjige i upitno se nasmiješio. - Napredujete li, gospoñice Wingfield? - Vjerujem da napredujem - reče Olympia. -Većina je bilježaka posve prozaična. Na prvi se pogled čini da je riječ samo o dnevniku svakodnevnih zbivanja. Izgleda da pokriva razdoblje zaruka gospoñice Lightbourne i prvih nekoliko mjeseci njezina braka s čovjekom po imenu

GIGA

35

gospodin Ryder. Jaredov je pogled bio enigmatičan. - Gospodin Ryder? - Čini se da je veoma sretna s njim. - Olympia se čeznutljivo nasmiješila. - O njemu govori kao o »voljenom gospodinu Ryderu«. - Shvaćam. - Zapravo, jedino tako govori o njemu, premda je on njezin muž. Prilično čudno, ali tako je. Zasigurno je bila veoma uzorna dama. - Čini se tako. - U Jaredovu se glasu osjećao neobičan prizvuk. Gotovo kao da mu je laknulo. - Kao što sam rekla, dnevnik se uglavnom doima posve običnim, osim što je napisan u kombinaciji engleskog, latinskog i grčkog. Ali na svakih nekoliko stranica nailazim na neobičan niz brojeva zajedno s rečenicom koja naoko nema osobitog smisla. Vjerujem da su ti brojevi i riječi tragovi koje tražim. - Zvuči prili čno komplicirano, ali valjda je tako kad je riječ o šiframa. - Da. - Olympia je opazila pomanjkanje zanimanja u njegovu tonu. Znala je da bi trebala promijeniti temu. Počela je shvaćati da misterij dnevnika Claire Lightbourne iz nekog razloga ne pobuñuje Jaredovo intelektualno zanimanje. Zapravo, činilo se da mu je krajnje dosadan. To ju je pomalo razočaralo jer je silno željela s njim raspravljati o svojim otkrićima. Ipak, teško bi se mogla žaliti ako on želi izbjeći tu temu, mislila je Olympia. Na kraju krajeva, Jared je više nego spreman razgovarati gotovo o svemu drugome. - Dobro se snalazite u latinskom i grčkom? -ležerno upita Jared. - O, da - reče Olympia. - Teta Sophy i teta Ida naučile su me oba jezika. - Nedostaju vam vaše tete, zar ne? - Veoma. Teta Ida je umrla prije tri godine. Teta Sophy je šest mjeseci kasnije otišla za njom. One su mi bile jedina prava obitelj prije nego su stigli moji nećaci. - Neko ste vrijeme bili sami. - Da. - Olympia je oklijevala. - Jedno od onoga što mi najviše nedostaje jesu razgovori što smo ih vodile gotovo svake večeri. Znate li kako je to kad nemate nikoga s kim biste mogli razgovarati, gospodine Chillhurst? - Da, gospoñice Wingfield - tiho je rekao. - Jako dobro razumijem. - Veći dio svojeg života osjećao sam pomanjkanje tako bliske osobe. Olympia je susrela njegov miran pogled i znala da joj dopušta da zaviri u njegovu dušu. Pošteno, pomislila je. I ona je njemu dopustila da zaviri u njezinu dušu. Ruka joj je drhtala dok je podizala čašicu konjaka. - Nikoga u Upper Tudwayu ne zanimaju običaji i legende drugih zemalja - povjerila mu je Olympia. -Čak ni gospodina Draycotta, čini se, premda sam se neko vrijeme nadala ... - Glas joj je zamro. Jared je čvršće stisnuo svoju čašu. - Draycotta ne zanimaju takve stvari, gospoñice Wingfield, ali mene zanimaju. - Naslutila sam to, gospodine. Vi ste doista svjetski čovjek. - Olympia se zagledala u svoj konjak, a potom je podigla glavu i opet ga pogledala. - Sinoć ste spomenuli da ste čuli o nekim čudnim običajima naroda na jednom otoku u južnim morima. - Ah, da. - Jared je zatvorio knjigu i zagledao se u vatru. - Veoma zanimljivi običaji udvaranja meñu otočanima. - Obećali ste da ćete ih večeras podrobnije objasniti, ako se sjećate - potakne ga Olympia. - Svakako. - Jared je popio gutljaj konjaka, a na licu mu se pojavio zamišljen izraz. - Meñu otočanima je navodno uvriježena navika da budući prosac svoju odabranicu odvede na jedno mjesto u džungli koje se smatra magičnim. Rečeno mi je da je riječ o laguni gdje se veliki vodopad u kaskadama slijeva niza stijenu. - Shvaćam. Zvuči veoma lijepo. - Olvmpia je popila još jedan gutljaj konjaka. - Sto se dalje

GIGA

36

dogaña? - Ako dama želi prihvatiti udvaranje, dopušta muškarcu da je poljubi ispod slapa. - Jared je vrtio čašu u rukama. - On joj daje znamen svoje ljubavi. Legenda kaže da će svaka veza koja započne na takav način biti skladna i plodonosna. - Kako zanimljivo. - Olvmpia se pitala kako bi bilo kad bi je Jared poljubio. Izgledao je tako vitko, snažno i moćno dok je sjedio uz nju. Nesumnjivo bi je mogao podići samo jednom rukom, pomislila je. Pitala se kakav bi bio osjećaj kad bi je Jared jednostavno podigao u naručje. I privinuo na svoja prsa. I pokrio joj usta svojima. Zaprepaštena svojim mislima, Olvmpia se trgnula tako da joj je čaša umalo ispala iz ruke. Konjak se pro-lio po stolu. - Je li vam dobro, gospoñice Wingfield? - Da, da, naravno. - Olvmpia je žurno uspravila čašu i spustila je na stol. Posramljena vlastitom nespretnošću, rupčićem je obrisala proliveni konjak i mahnito tražila nešto pametno što bi mogla reći. - Kad već govorimo o zanimljivim simbolima ljubavi na južnim morima. - Olvmpia se usredotočila na brisanje ostatka konjaka. - Nedavno sam čitala o veoma neobičnim postupcima u tom dijelu svijeta. - Jeste li, gospoñice Wingfield? - Čini se da je meñu stanovnicima jednog otoka običaj da mladoženja svojoj odabranici daruje veliki zlatni predmet u obliku falusa. Na drugoj strani prostorije zavladala je tišina. Olvmpia je podigla pogled, pitajući se je li je Jared čuo. Njome je prostrujao neobičan osjećaj kad je vidjela uznemirujući izraz njegova lica. - Zlatni falus? - upita Jared. - Pa, da. - Olvmpia je konjakom natopljen rupčić spustila na stol. - Veoma čudan običaj, ne čini li vam se, gospodine? Sto mislite, što će ona učiniti s velikim zlatnim falusom? - Ne bih znao točno reći, ali vjerujem da postoji veoma zanimljiv odgovor na to pitanje. - Nema sumnje. - Olvmpia uzdahne. - No ja vjerojatno nikad neću saznati odgovor jer zacijelo nikad neću otputovati do južnih mora. Jared je odložio svoju čašu i ustao. - Kao što ste mi jednom prilikom rekli, gospoñice Wingfield, nitko ne mora mnogo putovati da bi upoznao svijet. - Istina. - Gledala je kako joj se polako približava. - Zar nešto nije u redu, gospodine Chillhurst? - Nije. - Zaobišao je pisaći stol, sagnuo se i podigao Olympiju sa stolice. - Večeras nešto želim saznati, gospoñice Wingfield, a samo vi znate odgovor. - Gospodine Chillhurst. - Olvmpia je jedva mogla disati. Obuzelo ju je uzbuñenje. Osjećala se kao da će se rastopiti. - Koje je vaše pitanje, gospodine? - Hoćete li me poljubiti, gospoñice Wingfield? Olvmpia je bila tako potresena da nije mogla naći riječi kojima bi mu odgovorila. Učinila je jedino što je mogla. Obavila je ruke oko Jaredova vrata i podigla usta prema njegovima u bezglasnom pozivu. Odjednom je bila posve sigurna da je cijeli život čekala ovaj trenutak. - Sireno. - Jaredove su je ruke čvrsto stisnule kad je svoje usne spustio na njezine.

GIGA

37

4 Vatra - strujanje divljeg, vrelog plamena - zapljusnula je Olympiju. Istodobno je bila zapanjena i ushićena. Jaredova su usta bila vrela, uvjerljiva, zahtjevna. Poticao je i osvajao, nagovarao i krao. Olvmpia je drhtala dok su se njegove usne pomicale na njezinima. Osjećala je vrelinu njegova tijela i snagu njegovih ruku. Zavladao je svim njezinim osjetilima, ali nije osjećala nikakav strah, već samo bezgranično, uzbudljivo oduševljenje. Čvršće mu je stisnula ruke oko vrata i snažno se držala dok ju je vodio u more osjeta. Jared je zastenjao kad je rastvorila usta pod njegovima, reagirajući na njegovo nježno insistiranje. - Jedva čekam da čujem tvoju pjesmu, slatka moja sireno - mrmljao je uz njezine usne, a zatim je ušao. Osjećaj dodira njegova jezika na njezinom zapanjio je Olympiju. Instinktivno se pokušala povući. - Ne još - šapne Jared. - Želim te okusiti. Olympiju su opčinile njegove riječi. - Okusiti me? - Ovako. - Jared je ponovno uzeo njezina usta, temeljito ih istražujući. - I ovako. Moj Bože, opojnija si od najfinijeg konjaka. Olympia je zabacila glavu i zatvorila oči. S radosnim se ushićenjem prepustila doživljaju ljubljenja s Jaredom. Osjetila je kako se njegove ruke pomiču, klize ispod njezinih koljena i oko njezinih ramena. Naglo je i iznenañeno udahnula kad ju je podigao i ponio preko sobe. Olympia je otvorila oči i pogledala Jareda dok ju je spuštao na baršunaste jastuke kauča. Vidjela je fascinantnu glad na njegovu licu i osjetila kako nešto duboko u njoj reagira na to. Nikad se nije osjećala veličanstvenije živom. - Sve je ovo veoma neobično. - Dotaknula mu je obraz s osjećajem dubokog čuñenja. - Osjećam se kao da sam započela zagonetno putovanje u nepoznatu zemlju. - I ja se osjećam tako. - Jaredov je smiješak bio spor i senzualan. Spustio se na koljeno kraj kauča. -Zajedno ćemo poći na to putovanje, ljupka moja sireno. Olympia nije znala što bi rekla, pa mu je uhvatila ruku i primaknula je svojim usnama. Poljubila mu je dlan, obuzeta osjećajem goleme radosti. - Moj Bože, ne znaš što mi činiš. - Jared je drugu ruku spustio na njezin vrat i polako kliznuo prstima prema dolje dok mu se dlan nije zaustavio na njezinoj dojci. Olympia ga je promatrala kroz trepavice. - Ovo je strast, nije li, Jarede? - Da, Olympia. Ovo je strast. - Nisam znala da je to tako moćna sila - šapnula je. - Sad razumijem zašto se nalazi u središtu mnogih legendi. - Podigla je ruke i ponovno privukla njegova usta na svoja. Jared je dlanom nježno istraživao oblik njezine dojke dok ju je ljubio. Cijelo je Olympijino tijelo pulsiralo od neobične gorljivosti. Vrpoljila se na kauču, tražeći još veću intimnost. Jared je udahnuo i počeo odvezivati vrpce Olympi-jine haljine. Njegovi su snažni prsti lagano podrhtavali. - Jarede? Je li tebi toplo kao i meni? - Nije mi samo toplo, slatka moja sireno. Gorim. - O, ]arede. Isto vrijedi i za mene. - Bojim se da se sve teže vratiti ako se otputuje daleko u ovom putovanju. - Jared joj je gornji dio haljine spustio do struka. Olympia je zadrhtala od glave do pete kad je uzeo u usta njezinu bradavicu. - Uopće se ne želim vratiti. - Ni ja. - Jared je podigao glavu i zagledao se u njezine oči. - No bez obzira koliko te silno želim, ne želim te povesti dalje no što bi željela poći. Ako želiš da prestanem, reci mi sada, dok još uvijek mogu prestati.

GIGA

38

- Imam dvadeset pet godina, Jarede. - Olympia mu je milovala obraz. - Žena sam koja poznaje svijet, a ne neko naivno djevojce. Učili su me da sama donosim svoje odluke, te da me ne obvezuju uobičajeni stavovi o prikladnom ponašanju. Polako se nasmiješio. - Rečeno mi je da si ti veoma neobična žena. - Spustio je pogled na njezine nage grudi. - Takoñer si i veoma lijepa žena. Olympia je drhtala od iščekivanja. Bila je rastrzana izmeñu očajničke potrebe da se sakrije od njegova pogleda i vatrenog ushićenja jer je on smatra privlačnom. Sebe nikad nije smatrala lijepom, ali se osjećala prekrasnom dok ju je Jared ovako gledao. - Znaš li koliko te želim? - Jared joj je prstom milovao bradavicu. - Možeš li uopće naslutiti? - Drago mi je, silno mi je drago da me želiš, Jarede. - Olympia se izvila uz njegovu ruku. Osjećala je kako joj se dojka nadima i steže. Činilo se da su bradavice neopisivo osjetljive na njegov dodir. - Dovest ćeš me do ludila, a ja ću uživati u putovanju. - Jaredova je ruka kliznula do njezina gležnja, a zatim joj je zavukao dlan ispod skuta haljine. Olympia je osjetila njegove prste na unutrašnjoj strani svoje noge i nešto duboko u njoj počelo je pulsirati. Ispunila ju je tekuća vatra. Odjednom je osjetila potrebu dodirivati ga i istraživati jednako kao što je on dodirivao i istraživao nju. Prtljala je oko uzica njegove košulje i konačno uspjela rastvoriti odjevni predmet. Fascinirao ju je pogled na tamne, kovrčave dlačice na njegovim prsima. Raširila je dlan uz njegovu kožu i osjetila čvrste, napete mišiće ispod nje. - Znala sam da ćeš biti takav - zadivljeno je dah-nula. - Tako topao. Tako čvrst. Tako snažan. - Olympia... Moja sirena... Jaredova se ruka stegnula oko gornjeg dijela njezina bedra, odmah iznad podvezice. Poljubio je udub-ljenje izmeñu njezinih dojki. Kratak, visok krik straha i tjeskobe proparao je treperavi oblak strasti koji je obavijao Olympiju. Ukočila se kao da ju je netko bacio u hladan potok. Jared je brzo podigao glavu. - Sto je to bilo, za ime svijeta? - To je Hugh. - Olympia se podigla u sjedeći položaj. Prsti su joj drhtali dok je pokušavala zakopčati haljinu. - Rekla sam ti da ga još uvijek povremeno muče ružni snovi. Smjesta moram poći k njemu. Jared je polako ustao. Zurio je u nju dok je pokušavala dovesti u red svoju haljinu. - Dopusti meni. Zahvalna na pomoći, Olympia se naglo okrenula i nestrpljivo stajala dok je on namještao gornji dio haljine od muslina. - Molim te, požuri. On se tako prestraši. - Obavljeno je. - Jared korakne unatrag. Olympia je jurnula prema vratima, otvorila ih i požurila do stubišta. Znala je da je Jared slijedi. Kad se osvrnula preko ramena, vidjela je da on zakopčava svoju košulju i gura je natrag u pojas hlača. Kad je stigla na kat, potrčala je hodnikom do Hughove sobe. Vrata na lijevoj strani su se otvorila dok je onuda prolazila. Pojavio se Robert u noćnoj košulji. - Teta Olympia? - Robert je trljao snene oči. -Učinilo mi se da čujem Hugha. - Čuo si ga - Olympia je kratko zastala i dotaknula mu rame. - Još jedna noćna mora, nema sumnje. Vrati se u krevet, Roberte. Ja ću se pobrinuti za njega. Robert je kimnuo i počeo zatvarati vrata. Stao je kad je opazio Jareda. - Gospodine Chillhurst. Sto vi radite ovdje, gospodine? - Bio sam s tvojom tetom kad sam čuo kako je Hugh kriknuo. - O, Hugh se lako prestraši, znate. - Zašto? - upita Jared. Robert slegne ramenima. - Boji se da će nas jednog od ovih dana poslati do nekih drugih roñaka koji nas ne žele. Ethan se takoñer boji toga. Rekao sam im da moraju biti hrabri po tom pitanju, ali oni su još uvijek maleni, znate. Teško to mogu razumjeti.

GIGA

39

- Nitko nikamo neće biti poslan, Roberte - odlučno će Olympia. - Rekla sam vam to. - Da, teta Olympia - Robert reče s rijetkom, zloslutnom uljudnošću. Olympia uzdahne. Znala je da joj Robert još uvijek ne vjeruje u potpunosti, premda ga već šest mjeseci nastoji uvjeriti. Ali večeras nema vremena sve to ponavljati. Najprije se mora pozabaviti Hughom. Pošla je dalje hodnikom do Hughove sobe. Kroz vrata su se čuli dječakovi prigušeni jecaji. Olympia je tiho otvorila vrata i ušla u mračnu sobu. Na slaboj je mjesečini koja je dopirala kroz prozor vidjela patetično sklupčano tijelo ispod pokrivača. - Hugh? Hugh, ja sam, teta Olympia. - Prišla je krevetu i sjela kraj malenog drhtavog tijela. Odmaknula je pokrivač i stavila ruku na Hughova drhtava ramena. - U redu je, dušo. Sve je u redu. Ovdje sam. - Teta Olympia. - Hugh je polako sjeo i zagledao se u nju širom otvorenim, prestrašenim očima. Zatim joj se bacio u zagrljaj, jecajući. - Opet sam ono sanjao. - Znam, dušo. Ali to je bio samo san. - Olympia ga je privinula uza se i nježno ga njihala. - Siguran si ovdje sa mnom. Nitko te nikamo neće poslati. Ovo je sada tvoj dom. U tmini se začulo tiho struganje. Bljesnula je svjetlost kad je Jared upalio svijeću. Hugh je brzo podigao glavu s Olympijina ramena. - Gospodine Chillhurst. - Hugh je trepnuo i sagnuo glavu, očito posramljen jer je uhvaćen sa suzama na licu. - Nisam znao da ste još ovdje. - Bio sam dolje u knjižnici kad si ti imao ružan san - mirno će Jared. - Osjećaš li se sad bolje? - Da, gospodine. - Hugh je rukavom obrisao suze. - Ethan kaže da sam koristan jedino za zalijevanje cvijeća. - Ma je li? - Jared uzdigne obrve. - Čini mi se da je Ethan i sam jučer zalio nekoliko tratinčica kad je pao sa stabla. Hugh se razvedrio. - Da, istina je, nije li? Olympia pogleda Jareda. - Nitko mi nije rekao da je Ethan pao sa stabla. - Nije počinjena nikakva šteta - nemarno će Jared. - Najveća ozljeda bila je ogrebeno koljeno. - Gospodin Chillhurst je rekao da nema nikakve potrebe da tebi kažemo za to - objasni Hugh. - Rekao je da se žene lako uzrujaju kad vide krv. - Zar doista? - Olympia je prijekorno pogledala Jareda. - Pa, to samo pokazuje koliko gospodin Chillhurst zna o ženama. Jaredov je smiješak bio pomalo ciničan. - Zar želite reći da je moje poznavanje ženskog dijela ljudske vrste na neki način manjkavo, gospoñice Wingfield? - Upravo to želim reći, gospodine Chillhurst. - Onda bih možda trebao pomnije proučiti tu temu. Na kraju krajeva, ja sam predan uzvišenim idealima odgoja i obrazovanja. Trebat će mi dostupan primjerak za moja izučavanja, naravno. Želite li se dobrovoljno javiti? Olympiju je obuzela čudna smučenost. Znala je da je zadirkuje, ali nije znala što znači to zadirkivanje. Ima li sada lošije mišljenje o njoj, nakon što je polu-naga ležala u njegovim rukama, pitala se. Teta Sophy i teta Ida su je upozorile da mnogi muškarci potajno ne odobravaju slobodoumne žene, mada su ti isti muškarci posve zadovoljni ako postanu intimni s takvim ženama. U jednom se mučnom trenutku Olympia pitala je li pogrešno procijenila Jareda. Možda ipak nije muškarac kakvim ga je smatrala. Možda se nimalo ne razlikuje od Reginalda Draycotta ili bilo kojeg drugog muškarca u Upper Tudwayu. Osjetila je kako joj se obrazi žare, pa je bila zahvalna na činjenici da samo jedna svijeća osvjetljava sobu. - Je li ti dobro, teta Olympia? - upita Hugh, zabrinuto se mršteći. Olympia je smućeno vratila pozornost na njega. -Naravno. A tebi?

GIGA

40

- Da. - Rukavom je obrisao nos. - Žao mi je da sam te prestrašio. - Svatko ima noćne more s vremena na vrijeme, Hugh - reče Jared. Hugh trepne. - Čak i vi? - Čak i ja. - Kakve noćne more vi imate? - s velikim zanimanjem upita Hugh. Jared je promatrao Olympijin profil. - Postoji jedan san koji me u životu često mučio. U snu se nalazim na neucrtanom otoku. Vidim udaljena jedra broda u luci. - Što vam se dogaña u snu? - upita Hugh, širom otvorivši oči. - Znam da će brod uskoro isploviti i znam da se moram ukrcati, inače će me ostaviti ondje. Ali ne mogu stići do broda. Neprestano gledam na sat, ali znam da bez obzira što učinim, nikako neću vlastitim snagama uspjeti stići do broda. Ako me netko ne spasi, ostat ću sam na otoku. Olympia brzo podigne pogled. - I ja sam imala takve snove - šapnula je. - Čovjek zna da će zauvijek ostati sam i tu spoznaju teško može podnijeti. - Da. Veoma neugodno. - Jared je zurio u nju. U jednom se trenutku u njegovim očima pojavio izraz usamljenosti, ali i duboke, divlje gladi. Olympia je u tom trenutku shvatila da ga ipak nije pogrešno procijenila. Ona i Jared su dijelili vezu koja se još ne može izraziti riječima. Pitala se razumije li on to jednako jasno kao i ona. - Ali to je samo san, teta Olympia - uvjeravao ju je Hugh. Olympia se riješila opčinjenosti koja ju je obuzela i nasmiješila se Hughu. - Posve točno. Samo snovi. No dakle, vjerujem da smo dosta raspravljali o toj temi. - Ustala je s kreveta. - Ako si siguran da ćeš moći ponovno zaspati, Hugh, mi ćemo otići. - Bit ću dobro, teta Olympia. - Hugh se zavukao ispod pokrivača. - Onda dobro. - Olympia se sagnula i poljubila ga u čelo. Hugh je napravio grimasu, kao i uvijek, ali se nije okrenuo od nje. - Vidjet ćemo se na doručku. Hugh je čekao dok Olympia nije ugasila svijeću i pošla prema vratima. - Teta Olympia? - Da, dušo? - okrenula se i pogledala ga. - Robert kaže da Ethan i ja moramo biti hrabri jer ćeš se ti vjerojatno umoriti od nas i poslati nas našim roñacima u Yorkshire. Pitao sam se koliko će vremena proći prije nego se doista umoriš od nas. Olympiji se stegnulo grlo. - Nikad se neću umoriti od vas. Zapravo, ne znam kako sam uopće živjela prije nego ste vi došli k meni. - Je li to istina? - usrdno upita Hugh. - O, da, Hugh - iskreno će Olympia. - Istina je. Život je ovdje bio veoma dosadan prije nego ste stigli ti i tvoja braća. Ne znam što bi kod mene izazvalo veću potištenost nego mogućnost da vas trojica odete. - Jesi li sigurna? - tjeskobno upita Hugh. - Tako mi svega, kad biste ti, Ethan i Robert otišli odavde, brzo bih se pretvorila u veoma čudnu intelektualku koja bi se morala zadovoljiti pronalaženjem svih uzbuñenja u svojim knjigama. - To nije istina - Hugh reče s iznenañujućom žestinom. - Ti nisi čudna. Charles Bristow je rekao da jesi i ja sam ga udario jer to nije istina. Nije. Ti se veoma draga, teta Olympia. Olympia se šokirala. - Zar si se zato potukao s Charlesom Bristowom? Jer je rekao da sam ja čudna? Hughov odjednom posramljen pogled kliznuo je na Jareda. - Nisam ti to mislio reći. Gospodin Chillhurst je rekao da imam pravo što s tobom ne želim o tome raspravljati. - Sasvim točno - reče Jared. - Džentlmen koji se upusti u dvoboj radi obrane časti jedne dame o tome ne raspravlja s njom, ni prije ni nakon dogañaja. - Nebesa. - Olympia se naljutila. - Neću tolerirati da se bilo tko tuče zbog mene. Je li to jasno? Hugh uzdahne. - Nije važno. Izgubio sam. Ali gospodin Chillhurst kaže da će me naučiti

GIGA

41

nekim trikovima koji će mi pomoći da sljedeći put budem uspješniji. Olympia je ljutito pogledala Jareda. - Zar doista? - Ne zabrinjavajte se oko toga, gospoñice Wingfield - reče Jared. - Neprestano to govorite, ali počinjem se pitati ne bih li trebala daleko pozornije pratiti lekcije što ih držite mojim nećacima. Jared uzdigne obrvu. - Možda bi bilo najbolje da nasamo raspravimo o tome, gospoñice Wingfield. Laku noć, Hugh. - Laku noć, gospodine. Olympia je ukočeno izišla u hodnik. Jared ju je slijedio i tiho zatvorio vrata spavaće sobe. - Stvarno, gospodine Chillhurst - tihim glasom reče Olympia - ne mogu dopustiti da moje nećake potičete na upadanje u tučnjave. - Nemam namjeru činiti ništa tomu slično. Morate imati povjerenja u mene, gospoñice Wingfield. Moje je nepokolebljivo uvjerenje da inteligentan muškarac traži nenasilne načine rješavanja konflikata kad god je to moguće. Iskosa ga je pogledala. - Jeste li sigurni u to? - Posve siguran. No svijet katkad nije baš tako miroljubiv, a muškarac se mora znati braniti. - Hmm. - Kao i braniti čast neke žene - blago zaključi Jared. - To je staromodan stav koji ne odobravam - mrko će Olympia. - Teta Sophy i teta Ida su me naučile da žena sama mora voditi računa o vlastitoj časti. - Unatoč tomu, nadam se da ćete i dalje imati povjerenja u moje metode poučavanja. - Jared ju je uhvatio za ruku i zaustavio je. - I u mene. Proučavala je njegovo lice na svjetlosti svijećnjaka na zidu. Njezina je ljutnja izblijedjela. - Imam povjerenja u vas, gospodine Chillhurst. Jaredova su se usta neznatno izvila. - Izvrsno. Onda ću vam zaželjeti laku noć, gospoñice Wingfield. - Sagnuo je glavu i vatreno je poljubio u usta. Prije nego je Olympia dospjela reagirati na poljubac, on je završio. Jared ju je pustio. Sišao je stubama bez ijedne riječi i izišao iz kuće. Olympia je polako silazila stubištem. Pokušala je identificirati niz emocija koje su se vrtložile njome, ali uzalud se trudila. Previše je toga bilo novo, neobično i čudesno. Bilo je omamljujuće i uznemirujuće, a možda i pomalo opasno. Osjećala se kao da je ušla u središte legende koja je napisana baš za nju. Uz sanjarski, zamišljeni smiješak, gurnula je na mjesto veliki željezni zasun. Potom je otišla u knjižnicu i podigla dnevnik gospoñe Lightbourne. Nekoliko je minuta stajala u sredini prostorije i uživala u sjećanju na Jaredov zagrljaj. Sasvim je prikladno da ju je prvi put poljubio baš na ovom posebnom mjestu. Olympia se sjećala svojeg prvog susreta s knjižnicom. To je bilo onog mračnog, kišovitog dana kad je ostavljena kod tete Sophy i tete Ide. Bilo joj je hladno, užasno se bojala i odlučno skrivala svoj strah kad su je ostavili na pragu još jedne anonimne roñakinje. Dvije godine seljenja od jednih do drugih roñaka ostavile su svoje tragove. U dobi od deset godina, Olympia je bila previše mršava, previše tiha, pretjerano tjeskobna i sklona noćnim morama. Neke od noćnih mora sadržavale su ljudske likove. Tu je bio tetak Dunstan, na primjer, koji ju je promatrao s neobičnim svjetlucavim izrazom u očima. Jednog ju je dana slijedio u neku sobu i zatvorio vrata. Počeo joj je govoriti, rekavši joj da je lijepa, a zatim je posegnuo za njom svojim krupnim, znojnim šakama. Olympia je vrisnula. Tetak Dunstan ju je smjesta pustio i preklinjao je da prestane vrištati, ali Olympia nije mogla prestati. Vrištala je sve dok teta Lilian nije otvorila vrata. Teta je Lilian na prvi pogled shvatila situaciju. Ništa nije rekla, ali je Olympia idućega dana otputovala k sljedećem roñaku na popisu.

GIGA

42

Zatim je tu bio njezin bratić Elmer, pakosni dječak tri godine stariji od Olympije. Silno je uživao strašiti Olympiju u svakoj prigodi. Skakao je, vrišteći, iz mračnih udubljenja u hodniku kad god bi ona tuda prolazila. Zapalio je jedinu lutku što ju je imala. Prijetio je da će je zaključati u podrum. Olympia se za nekoliko tjedana počela bojati svake neznatne kretnje. Trzala se na svaku sjenku. Liječnik joj je dijagnosticirao živčani poremećaj, te su je odmah poslali drugoj rodbini. Sljedeća roñakinja na popisu bila je teta Sophy. Ona i teta Ida su tog prvog dana uvele Olympiju u knjižnicu. Dale su joj vruću čokoladu i rekle joj da će joj ovdje biti stalni dom. Olympia im u početku nije vjerovala, naravno, ali je nastojala biti pristojna po tom pitanju. Teta Sophy je razmijenila značajan pogled s tetom Idom, a zatim je uzela Olympiju za ruku i povela je do golemoga globusa. - Smiješ dolaziti u knjižnicu kad god poželiš, Olympia - blago je rekla teta Sophy - U ovoj si prostoriji slobodna. Slobodna istraživati neobične zemlje. Slobodna sanjati kakav god želiš san. U ovoj prostoriji postoji cijeli svijet, Olympia, i on pripada tebi. Trebalo je vremena, zapravo mjeseci, prije nego se Olympia počela uspješno razvijati uz nježnu pažnju što ju je dobivala od tete Sophy i tete Ide. Ali procvala je. Dok je postajala vedrija i sigurnija u svojem novom domu, provodila je beskonačne sate u knjižnici. Knjižnica je brzo postala njezino omiljeno mjesto. To je bio njezin vlastiti, privatni svijet, mjesto gdje bi se bilo što moglo dogoditi. Mjesto gdje bi čak i legenda mogla postati stvarnost. Mjesto gdje joj samoća nije osobito smetala. Savršeno mjesto za doživljaj piratova poljupca. S dnevnikom ispod ruke, Olympia se polako vratila kroz kuću. Provjerila je zasune na prozorima, ugasila svijeće i popela se stubama do svoje spavaće sobe. Večer je bila veoma lijepa. Jared se nije mogao sjetiti ugodnije večeri. Temperatura je bila ugodna, mjesec pun, a mirisi proljeća ispunjavali su zrak. Činilo mu se da bi na livadi čak mogao čuti vilinsku glazbu kad bi veoma pažljivo slušao. Takva je večer u muškarcu budila punu svijest o njegovoj muževnosti, večer stvorena za tiho mrmljanje i slatke uzdahe žudnje. Večer u kojoj bi se bilo što moglo dogoditi. Večer kad bi čovjek mogao zavesti sirenu. Doista, da Hugh maločas nije razbio čaroliju, kiselo je pomislio Jared. Olympia bi sad već bila njegova. Vizija Olympije u strastvenoj predaji ponovno je izazvala napetost cijelog njegovog tijela. Bila je tako ljupka dok je ondje ležala u svjetlosti vatre, mislio je. Zaboljela ga je ta uspomena. Njezina je kosa bila rijeka plamena, onako rasuta po jastucima kauča. Čvrste i uzdignute dojke, prelijepo oblikovane s punim bradavicama boje ružičastog koralja. Njezina je topla koža bila mekana poput svile. Usta, sami med i mirodije. Njezin je miris još uvijek ispunjavao Jaredovu glavu. I ona ga je željela, reagirala je na njega, prepustila mu se. Jared je osjetio kako njime struji vrelo zadovoljstvo. To je bio prvi put u njegovu životu da je bio siguran da ga žena želi samo zbog njega samoga. Na kraju krajeva, što se tiče gospoñice Olympije Wingfield, zaveo ju je tutor njezinih nećaka. Jared se nasmiješio. Smatrala ga je uzbudljivim. Topila se na njegov dodir. Njezin je pogled odražavao slatku, iskrenu strast. U njoj nije bilo hladnoće kao u Demetrije. I Jared je bio gotovo siguran da u Olympijinu životu ne postoji drugi ljubavnik, barem ne sada. Nije mogao biti siguran za prošlost jer je Olympia tvrdila da je ona iskusna žena. To bi trebalo značiti da nije djevica. No Jared nije vjerovao da je ikad upoznala dubinu strasti kakvu je večeras doživjela, čak i ako je legla s drugim muškarcem. Vidio je iznenañenje i čuñenje u njezinim očima, osjetio ih je u njezinu dodiru. I znao je da je

GIGA

43

on prvi muškarac koji ju je doveo do tako uzavrelih emocija. Čak i ako je postojao drugi muškarac prije njega, Jared je pomislio s iznenadnim samopouzdanjem, mogao bi je navesti da ga zaboravi. Za razliku od Demetrije. Čuvaj se Zaštitnikova smrtonosnog poljupca kad zaviriš u njegovo srce u potrazi za ključem. Olympia se namrštila nad rečenicom što ju je mukotrpno složila. Nije ju razumjela, ali je bila uvjerena da je upravo otkrila prvi trag u dnevniku. Zijevnula je dok je zapisivala riječi na list papira. Bilo je veoma kasno, gotovo dva ujutro. Svijeća kraj kreveta gotovo je dogorjela. Nije mogla zaspati nakon što je Jared otišao, pa se s obnovljenom energijom vratila dnevniku. Čuvaj se Zaštitnikova smrtonosnog poljupca kad zaviriš u njegovo srce u potrazi za ključem. Olympia nije imala pojma što znače te riječi, ali je osjećala da su važne. Počela je okretati stranicu. Prigušeni lavež iz blizine kuhinje naveo ju je da zastane. Nešto je probudilo Minotaura. Zabrinuta, Olympia je odložila dnevnik i odmaknula pokrivače. Ustala je s kreveta, prišla kaminu i zgrabila željezni žarač. Zatim je navukla ogrtač. Prišla je vratima i oprezno ih otvorila. Iz prizemlja je dopirala samo tišina. Minotaur je prestao lajati. Olympia je shvatila da više nema onoga što ga je uznemirilo. Možda ga je probudila neka mačka ili malena životinja koja je u blizini kuhinjskih vrata tražila ostatke hrane. Unatoč tomu, nije se mogla riješiti osjećaja da nešto nije u redu. Stežući žarač, Olympia je podigla rub ogrtača i polako sišla stubama. Hladan noćni zrak dočekao ju je u podnožju stubišta. Činilo se da dolazi iz knjižnice. Olympia je pošla prema vratima knjižnice koja su bila odškrinuta, baš kako ih je ranije ostavila. Žara-čem ih je polako posve otvorila. Jak miris konjaka naveo ju je da nabere nos. Namrštila se i polako ušla u prostoriju. Bilo je tek toliko svjetlosti da vidi kako se draperije neznatno njišu na noćnom povjetarcu. Olympia je zadrhtala. Bila je posve sigurna da nije ostavila otvoren prozor. Uvijek je pomno pazila da noću budu zaključana sva vrata i prozori u prizemlju. Naravno, podsjetila se, ovo nije bila normalna večer. Kad je ranije pošla na kat, u glavi su joj se vrt-ložile misli o Jaredu. Lako je mogla zaboraviti provjeriti prozore u knjižnici. Miris konjaka postao je jači kad se približila prozoru. Tek kad su njezina stopala dotaknula mokro mjesto na sagu Olympia je shvatila istinu. Obuzeo ju je strah. Potisnula ga je i požurila do pisaćeg stola. Prtljala je oko petrolejke i napokon je uspjela upaliti. Umirujući je sjaj pokazao da je prostorija prazna. Takoñer je jasno pokazao da je vlažno mjesto na sagu nastalo od konjaka iz prevrnute boce. Olympia je naglo udahnula. Netko se prije samo nekoliko minuta motao po njezinoj knjižnici.

GIGA

44

5 - Što ćemo jutros učiti, gospodine Chillhurst? -pitao je Ethan dok je mazao džem na prepečenac. Jared je otvorio svoj rokovnik koji se nalazio kraj njegova tanjura. Pogledao je bilješku pod naslovom Jutarnje lekcije. - Geometriju. - Geometriju. - Ethan je nesretno zastenjao. Jared je ignorirao njegovu reakciju dok je zatvarao rokovnik. Opet je pogledao Olympijin napet, odsutan izraz lica. Nešto nije u redu, ali dosad nije uspio otkriti u čemu je problem. Njime je prostrujao hladan osjećaj pri pomisli da ona možda žali zbog sinoćnjih dogañaja. Požurivao ju je, pomislio je. Mora joj dati više vremena da se navikne na strast koja je meñu njima planula poput požara. Ne smije sve uništiti nepotrebnom žurbom i pritiskom. - Ne volim matematiku - ustvrdi Hugh. - Osobito geometriju - doda Robert. - Cijelo ćemo jutro sjediti u kući. - Ne, danas nećemo biti u kući. - Jared pogleda gospoñu Bird. - Još malo kave, molim vas, gospoño Bird. - Da, gospodine. - Gospoña Bird se dogegala do stola i donijela kavu. Namršteno je pogledala Ethana dok je punila Jaredovu šalicu. - Sto to radiš s tim komadićem kobasice? - Ništa - odgovori Ethan s anñeoskim izrazom lica. - Hraniš psa ispod stola, zar ne? - Ne hranim. - Hraniš ga - veselo će Hugh. - Vidio sam te. - Ne možeš to dokazati - odbrusi Ethan. - Ne moram ništa dokazivati - reče Hugh. - Svi znamo da je tako. Olympia je podigla glavu, na trenutak se trgnuvši iz zamišljenog promatranja jaja na svojem tanjuru. -Zar se vas dvojica opet prepirete? - Prepirka je gotova - mirno će Jared. Strogo je pogledao blizance i oni su odmah utihnuli. - Gospoño Bird, možda bi bilo najbolje kad biste Minotaura izveli odavde. - Imate pravo, gospodine. Nikad nisam odobravala držanje psa u kući. - Gospoña Bird je prišla kuhinjskim vratima i pucnula prstima prema Minotauru. Veliki se pas nevoljko izvukao ispod stola i, još jednom s nadom pogledavši Ethana, pokunjeno otišao u kuhinju. - Kako ćemo vani učiti geometriju, gospodine Chillhurst? - upita Robert. - Počet ćemo mjerenjem širine potoka i to tako da ga ne prijeñemo - reče Jared. Gledao je kako se Olympia ponovno usredotočuje na svoj tanjur. - Kako se to može učiniti? - upita Ethan, a njegova se radoznalost očito razbudila. - Pokazat ću vam - reče Jared, još uvijek promatrajući Olympijino lice. - A kad to budete shvatili, ispričat ću vam priču o tome kako se kapetan Jack koristio tom tehnikom da pronañe izlaz iz džungle. - Iz džungle na panamskoj prevlaci? - upita Hugh. - Ne, ovo je bila džungla na jednom od karipskih otoka - objasni Jared. Osmjehnuo se kad je Olympia podigla glavu jer je konačno uspio privući njezinu pozornost. Dobri stari kapetan Jack, skrušeno je pomislio. - Sto je kapetan Jack radio usred džungle na nekom otoku? - upita Ethan. - Skrivao je škrinju s blagom, naravno - promrmlja Jared. Olympijine su se oči zainteresirano raširile. - Je li se ikad vratio na otok kako bi iskopao škrinju? - Vjerujem da se vratio po tu škrinju - reče Jared. - Je li se kapetan Jack doista koristio geometrijom da bi našao put s otoka? - upita Robert. - Da. - Jared je popio gutljaj kave i preko ruba šalice proučavao Olympijin izraz lica. Oči su

GIGA

45

joj ponovno izgubile fokus. Opet se izgubila u mislima. Jutros čak ni spominjanje kapetana Jacka nije dugo zadržalo njezinu pozornost. Nešto definitivno nije u redu. - Je li kapetan Jack prerezao grkljan nekom čovjeku i ostavio njegove kosti na škrinji s blagom kao upozorenje svakomu tko je iskopa? - upita Hugh. Jared se zagrcnuo gutljajem kave. - Odakle ti takva ideja, dovraga? - Čuo sam da pirati uvijek to čine - reče Hugh. ~ Rekao sam ti, kapetan Jack je bio gusar, a ne pirat. - Jared je izvadio sat iz džepa i pogledao ga. -Ako ste završili, smijete ustati od stola. Želim nasamo razgovarati s vašom tetom. Poñite gore i uzmite olovke i papir. Pridružit ću vam se za nekoliko minuta. - Da, gospodine - spremno će Robert. Stolice su glasno strugale kad su sva trojica požurila iz sobe. - Samo trenutak, molim vas - tiho će Jared. Sva su se trojica poslušno okrenula. - Zar ste nešto zaboravili, gospodine Chillhurst? -upita Robert. - Ne, vi ste zaboravili. Sva ste se trojica zaboravila pristojno ispričati svojoj teti. - Oprostite, gospodine. - Robert je izveo lagani naklon. - Molim te, ispričaj me, teta Olympia. - Ispričavam se, teta Olympia - reče Hugh. - Sad moram poći. - Ispričaj me, teta Olympia - dometne Ethan. -Moram se pripremiti za naše učenje, znaš. Olympia je trepnula i neodreñeno se nasmiješila svoj trojici. - Da, svakako. Želim vam ugodno jutro. Opet je došlo do jurnjave prema vratima. Jared je strpljivo čekao da se soba isprazni. Zatim se zagledao preko stola u Olympiju. Izgleda tako ljupko dok sjedi obasjana sunčevom svjetlošću, pomislio je. U ovom zajedničkom jutarnjem obroku postoji zapanjujući osjećaj prisnosti. Njime je prostrujao sad već poznati osjećaj žudnje. Danas je Olympijino lijepo, inteligentno lice uokvirivao uredno nabran ovratnik bluze od finog batista. Jarka žuta nijansa haljine visokog struka isticala je njezinu crvenu kosu, lagano učvršćenu ispod dražesne kapice od bijele čipke. Jared se ovlaš pitao što bi učinila kad bi ustao, prišao joj i poljubio je. Ta je pomisao dovela do vizije Olympije kako leži na stolu usred posuda i šalica. Mogao ju je zamisliti s ljupkim nogama spuštenim preko ruba stola, sa skutima podignutim do struka i divlje razbarušenom kosom. U toj je viziji mogao vidjeti i sebe. Stajao je izmeñu Olympijinih mekanih, bijelih bedara, spolno uzbuñen, s medom na rukama. Jared je potisnuo frustrirani uzdah i nastojao uspostaviti kontrolu nad sobom. - Čini se da vas jutros nešto muči, gospoñice Wingfield. Smijem li pitati u čemu je problem? Olympia je brzo pogledala prema kuhinjskim vratima, a zatim prema vratima koja su se upravo zatvorila za njezinim nećacima. Nagnula se naprijed i spustila ton glasa. - Zapravo, cijelo jutro jedva čekam da razgovaram s vama, gospodine Chillhurst. Jared se kratko pitao hoće li ga zvati gospodin Chillhurst i nakon što u njegovu zagrljaju doživi svoj prvi orgazam. - Vjerujem da sad imamo malo privatnosti. Molim vas, recite mi što vas muči. Olympia je skupila obrve u izrazu intenzivne koncentracije. - Sinoć se u knjižnici dogodilo nešto veoma čudno. Jaredov se želudac stegnuo. Nastojao je zadržati miran i ohrabrujući glas. - Možda nepoznato, gospoñice Wingfield, ali ne bih rekao da je bilo čudno. Na kraju krajeva, muškarci i žene uživaju u tako ugodnim meñuigrama od vremena Adama i Eve. Olympia je tupo zurila u njega. - O čemu to govorite, gospodine, za ime svijeta? Takve je on sreće, mračno je pomislio Jared. Napokon je našao vlastitu sirenu, ali je otkrio da ona posjeduje um koji se obično koncentrira samo na jednu stvar.

GIGA

46

Unatoč tomu, silno mu je laknulo kad je shvatio da je očito ne zabrinjava strast koja se pojavila meñu njima. - Ne opterećujte se time, gospoñice Wingfield. -Jared je oslonio laktove na stol i spojio vrhove prstiju. - Govorio sam o nečemu posve nevažnom. - Shvaćam. - Olympia je još jednom oprezno pogledala oboja vrata. - Sto se tiče onoga noćas... -Da? - Minotaur je zalajao negdje oko dva. Sišla sam u prizemlje kako bih vidjela što ga je uznemirilo. -Nastavila je još tišim glasom. - Gospodine Chillhurst, našla sam prevrnutu bocu konjaka. Jared je zurio u nju. - Govorite li o boci u vašoj knjižnici? - Da, naravno. To je jedina boca konjaka koju imam. Pripadala je teti Sophy, znate. Ona i teta Ida uvijek su je držale u knjižnici. - Gospoñice Wingfield, možda bi bilo najbolje kad biste nastavili sa svojom pričom - reče Jared. Nestrpljivo ga je pogledala. - Upravo to pokušavam učiniti, gospodine, ali vi me neprestano prekidate. - Ispričavam se. - Jared je lupkao prstima. - Osim prevrnute boce, takoñer sam otkrila da je prozor u knjižnici bio otvoren. Jared se namrštio. - Jeste li sigurni? Ne sjećam se da je ondje ranije bio otvoren prozor. - Točno. Niti jedan prozor nije bio otvoren. - Možda je povjetarac prevrnuo bocu - polako će Jared. - Ne bih rekla. Ta je boca veoma teška. Gospodine Chillhurst, vjerujem da je noćas netko ušao u moju knjižnicu. - Gospoñice Wingfield, moram vam reći da mi se to nimalo ne sviña. Olympia je raširila oči. - Ni meni, gospodine. Ovdje se nikad ranije nije tako nešto dogodilo. Veoma zabrinjavajuće. Jared ju je proučavao iznad svojih spojenih prstiju. - Zar mi govorite da ste posve sami sišli u prizemlje kako biste istražili neobične zvukove u knjižnici? Niste najprije probudili gospoñu Bird ili pustili psa? Olympia je na to odmahnula rukom. - Nema razloga za zabrinutost, gospodine. Bila sam naoružana žaračem. U svakom slučaju, knjižnica je bila prazna kad sam stigla onamo. Zacijelo je Minotaur lavežom prestrašio uljeza. - Žaračem? Dobri Bože. - Jared se odjednom razbjesnio zbog njezina pomanjkanja zdravog razuma. Ustao je i pošao prema vratima. - Vjerujem da ću osobno pogledati knjižnicu. Olympia je brzo skočila na noge. - Idem s vama. Otvorio je vrata blagovaonice i dobacio joj oštar pogled neodobravanja dok je prolazila kraj njega. Olympia nije obraćala pozornost na njegov izraz lica. Požurila je hodnikom ispred njega i ušla u knjižnicu. Jared se prisilio da hoda odmjerenijim koracima. Kad je trenutak kasnije ušao u knjižnicu, našao je Olympiju kako pregledava jedan od prozora. - Vidite ovdje? - Pokazala je maleni zasun. -Razbijen je. Netko je noćas silom otvorio ovaj prozor, gospodine Chillhurst. Jared je pozornije pogledao zasun na prozoru. Stara je metalna šipka doista bila savijena. - Ranije nije bila u ovakvom stanju? - Ne, opazila bih to. Već godinama svake večeri provjeravam zasune na ovim prozorima. Jared je pogledom preletio prostoriju. - Je li štogod nestalo? - Ne. - Olympia je prišla pisaćem stolu i provjerila zaključane ladice. - Ali malo je nedostajalo. Osoba koja je provalila kroz prozor s lakoćom bi otvorila moj pisaći stol.

GIGA

47

Jared ju je oštro pogledao. - Vjerujete da je netko tražio nešto u vašem pisaćem stolu? - Naravno. Postoji samo jedna stvar koju bi meni netko poželio ukrasti, gospodine Chillhurst, a to je dnevnik Claire Lightbourne. Jared je zurio u nju, zaprepašten njezinim zaključkom. - Nitko ne zna da ga imate. - Osim mene, pomislio je. - Ne možemo biti sigurni u to. Stricu Artemisu sam dala jasne upute neka nikomu ne govori o dnevniku, ali nikako ne možemo znati tko je možda saznao da mi ga je poslao. - Nije nimalo vjerojatno da je vaš stric nekomu spomenuo tu činjenicu - oprezno će Jared. - Vama je ispričao o tome, nije li? Jared se ukočio. - Da. - Jasno, to je učinio jer je znao da vam može vjerovati. No vjerujem da ima i drugih kojr znaju da je moj stric kupio dnevnik. - Na koga mislite, gospoñice Wingfield? - Pa, tu je stari Francuz koji je dnevnik prodao stricu Artemisu. - Olympia je lupkala vrhom cipele. - Možda je saznao da je dnevnik poslan meni. Mogao je bilo komu reći. Imala je pravo. A kad bi znala cijelu istinu, mislio je Jared, vjerojatno bi novog tutora svojih nećaka smatrala najsumnjivijim. Ali on je noć proveo u vlastitom krevetu razmišljajući o užicima zavoñenja sirene, a nije pretraživao knjižnicu. Jared je pokušao potisnuti sve jaču nelagodu. Tijekom godina i drugi su jurili za tajnom dnevnika Claire Lightbourne, ali koliko je Jared znao, jedini ljudi koji u današnje vrijeme znaju za taj dnevnik članovi su njegove obitelji. Svi ostali upleteni u sto godina staru legendu više nisu meñu živima. Članovima svoje obitelji naredio je neka se ne upleću u situaciju dok on traži blago. No sad se Jared pitao nije li jedan od nepredvidivih Rydera usijane glave odlučio zanemariti njegove naredbe. Jaredova se čeljust stegnula. Ako je bilo koji pripadnik njegova klana provalio u Olympijinu kuću kako bi se domogao dnevnika, bit će pakleno. Ali postoje i druga, logičnija objašnjenja za provaljivanje u knjižnicu, podsjetio se. - Gospoñice Wingfield, mislim da je vjerojatnije da je netko, ako je doista noćas provalio u vaš dom, tražio nešto dragocjenije od starog dnevnika. Ona kristalna boca za konjak, na primjer. Donijela bi lijep iznos nekomu tko bi je uspio prodati. Olympia se namrštila. - Sumnjam da je osoba koja je sinoć provalila u moju knjižnicu željela uzeti bocu za konjak, svijećnjake ili bilo što drugo. U ovom kraju nikad nismo imali tu vrstu problema. Ne, mnogo sam razmišljala o tome i zaključila da je upozorenje što sam ga našla u dnevniku posve jasno. - Grom i pakao. - Jareda je obuzeo užasan predosjećaj. - Kakvo upozorenje? Olympijine su oči blistale od uzbuñenja. - Sinoć sam odgonetnula prvi od tragova skrivenih u dnevniku. Glasi: »Čuvaj se Zaštitnikova smrtonosnog poljupca kad zaviriš u njegovo srce u potrazi za ključem.« - Jeste li sigurni? - Posve sigurna. Zaštitnik, tko god on bio, može biti veoma opasan. Opreza nikada dovoljno. Dobri Bože, pomislio je Jared. Mora joj smjesta izbiti iz glave takve ideje. - Dakle, slušajte, gospoñice Wingfield, ne vjerujem da bismo se trebali opterećivati starom legendom. Ako je ikad postojao Zaštitnik, sad je već sigurno mrtav. - Iz iskustva znam da iza svake stare legende obično postoji zrnce istine. Očito je da moram nastaviti s proučavanjem dnevnika. Možda ću naći još nešto o Zaštitniku, ili objašnjenje tko je on. - Sumnjam - progunña Jared. - U meñuvremenu, moram zaštititi dnevnik. Samo se slučajno dogodilo da sam ga noćas imala kod sebe kad je uljez provalio ovamo. - Olympia je zamišljeno proučavala svoju knjižnicu. Grmljavina trčećih koraka i struganja psećih šapa u hodniku onemogućila je Jaredu da

GIGA

48

odgovori. Pogledao je prema vratima kad su Ethan, Hugh, Robert i Monotaur dojurili do vrata. - Spremni smo za predavanje iz geometrije, gospodine Chillhurst - objavi Robert. Jared je oklijevao, a zatim kimne. - U redu. -Kratko se okrenuo Olympiji. - Kasnije ćemo dovršiti ovaj razgovor, gospoñice Wingfield. - Da, svakako. - No jasno se vidjelo da Olympia više nije razmišljala o raspravi. Bila je previše zauzeta traženjem potencijalnih skrovišta u knjižnici. Jared je slijedio dječake iz kuće. Situacija postaje komplicirana, pomislio je. Olympia se priprema obraniti sebe i dnevnik od drevne legende. U meñuvremenu, legenda o kojoj je riječ nije željela ništa više osim voditi divlju, strastvenu ljubav s Olympijom. Jared je problem zavoñenja potisnuo u stranu kako bi se pozabavio običnijim stvarima. Najbolje mu idu takve stvari, mračno je razmišljao. Odlučio je u rokovnik unijeti bilješku o tome kojim se stvarima treba što prije pozabaviti. Za početak, provjerit će sve brave i zasune u kući i pobrinuti se da se razbijeni zasun zamijeni. Svi su izgledi da je osoba koja je noćas ušla u knjižnicu jednostavno željela uzeti nekoliko vrijednih stvari koje se lako mogu prodati. Počinitelja je nesumnjivo prestrašio Minotaurov lavež i najvjerojatnije neće ponovno pokušati. Ali Jared nije kanio riskirati. Malo iza tri sata tog poslijepodneva štropot kotača kočije prekinuo je Olympijin rad na dnevniku. Trenutak je slušala, nadajući se da će neželjeni gosti otići kad im gospoña Bird kaže da je zauzeta. - Gospoñica Wingfield danas poslijepodne ne prima goste - gospoña Bird je glasno objavila onima koji su pokucali na vrata. - Besmislice. Nas će primiti. Olympia je malodušno zastenjala kad je čula poznati ženski glas. Zatvorila je dnevnik kad je gospoña Bird otvorila vrata knjižnice. - Sto je, gospoño Bird? - Olympia je pitala glasom za koji se nadala da je zvučao autoritativno. - Jasno sam rekla da me danas poslijepodne nitko ne smije smetati. Veoma sam zauzeta. - Gospoña Pettigrew i gospoña Norbury vas žele vidjeti, gospoñice Wingfield - mrzovoljno će gospoña Bird. - Zapravo insistiraju na tome, mogla bih reći. Olympia je znala da nema osobitog smisla pokušati izbjeći taj posjet. Ona i gospoña Bird bi se mogle riješiti gospoñe Norbury, vikarove žene. Sirotu je ženu lako zastrašiti jer je na to navikla zahvaljujući neugodnom ponašanju svojeg muža. Ali nikako se ne može zaustaviti gospoña Pettigrew koja je jednako naprasna kao i njezin muž. - Dobar dan. - Olympia se uspjela slabašno osmjehnuti svojim gošćama kad su uvedene u knjižnicu. - Kako ugodno iznenañenje. Želite li popiti čaj? - Naravno. - Gospoña Pettigrew, krupna, čvrsta žena koja preferira velike, čvrste šešire spustila se na stolicu. Olympia je u sebi uvijek smatrala da je Adelaide Pettigrew savršena partnerica svojemu mužu. Kao žena jednog od najvažnijih zemljoposjednika u tom kraju, bila je naglašeno svjesna svojeg položaja u lokalnoj društvenoj zajednici. Takoñer je, mislila je Olympia, previše zaokupljena propisnim položajima svih ostalih u društvu. Ethan, Hugh i Robert je zovu znatiželjnim starim zabadalom. Teta Sophy i teta Ida su prije dosta godina došle do istog zaključka. Gospoña Norbury je nesigurno kimnula Olympiji dok se spuštala na malenu stolicu. Čedno je stavila torbicu u krilo i nervozno je stezala objema rukama. Bila je maleni miš od žene čiji pogled uvijek klizi u neki kut, kao da traži svoju rupu u zidu. Olympiji se nije sviñala činjenica da je gospoña Pettigrew sa sobom u posjet dovela vikarovu

GIGA

49

ženu. To nije slutilo na dobro. - Donijet ću čaj - progunña gospoña Bird. - Hvala vam, gospoño Bird. - Olympia se okrenula svojim gošćama, duboko udahnula i pripremila se. - Lijep dan, nije li? Gospoña Pettigrew je ignorirala primjedbu. - Došle smo zbog veoma važne stvari. - Svojoj je družici dobacila zapovjedni pogled. - Nije li tako, gospoño Norbury? Gospoña Norbury se lecnula. - Tako je, gospoño Pettigrew. - Koja je to važna stvar? - upita Olympia. - Pojavio se problem doličnog ponašanja - zloslutnim tonom objavi gospoña Pettigrew. - Iskreno rečeno, iznenadila sam se kad sam shvatila da je riječ o vašem kućanstvu, gospoñice Wingfield. Dosad je vaše ponašanje, premda ekscentrično i katkad veoma čudno, rijetko kad bilo nedolično. Olympia je zbunjeno zurila u nju. - Zar se u posljednje vrijeme moje ponašanje promijenilo? - Doista jest, gospoñice Wingfield. - Gospoña Pettigrew je zastala radi efekta. - Shvatile smo da ste za svoja tri nećaka angažirali veoma neprikladnog tutora. Olympia se posve ukočila. - Neprikladnog? Neprikladnog? O čemu to govorite, za ime svijeta, gospoño Pettigrew? Tutor kojeg sam angažirala izvrsno poučava dječake. Gospodin Chillhurst sjajno obavlja svoj posao. - Rečeno nam je da vaš gospodin Chillhurst ima krajnje opak izgled i da mu se vjerojatno ne može vjerovati. - Gospoña Pettigrew je potražila potporu kod gospoñe Norbury. - Nije li tako, gospoño Norbury? Gospoña Norbury je čvršće stegnula svoju torbicu. - Da, gospoño Pettigrew. Krajnje opak izgled. Izgleda kao pirat, rečeno nam je. Gospoña Pettigrew se opet okrenula Olympiji. -Koliko smo shvatile, nije riječ samo o tome da izgleda veoma grubo i opasno, već ima i nasilni temperament. - Nasilni? - Olympia je ljutito promatrala gospoñu Pettigrew. - To je smiješno. - Navodno je divlje udario gospodina Draycotta -nesigurno je dometnula gospoña Norbury. - Zapravo, kažu da gospodin Draycott još uvijek ima modrice na oba oka od tog dogañaja. - O, govorite o onom malenom incidentu do kojeg je neki dan došlo ovdje u mojoj knjižnici. - Olympia se umirujuce nasmiješila. - Ništa nije bilo. Nesretan nesporazum. - Teško da je to bio nesporazum - mrko će gospoña Pettigrew. - Vaš je gospodin Chillhurst očito prijetnja za cijeli kraj. - Besmislice. - Olympia se prestala smiješiti. -Pretjerujete, gospodo Pettigrew. - Ne samo da je on prijetnja za sve nas - odbrusi gospoña Pettigrew - već moj muž ima razloga vjerovati da je lako mogao iskoristiti vašu naivnu narav, gospoñice Wingfield. Olympia ju je ljutito gledala. - Uvjeravam vas da me gospodin Chillhurst nije iskoristio. - Navodno je ugrabio pošiljku robe koju vam je poslao vaš stric - reče gospoña Pettigrew. - Sasvim netočno. - Olympia je ustala. - Gospoño Pettigrew, žao mi je što vas moram zamoliti da odete. Danas poslijepodne moram obaviti mnogo posla i ne mogu ovako tratiti vrijeme. - Jeste li vidjeli ikakvu dobit od prodaje posljednje pošiljke vašeg strica? - hladno upita gospoña Pettigrew. - Još ne. Ali teško da je bilo dovoljno vremena za prodaju robe u Londonu, a kamoli da već primimo novac. - Moj mi muž kaže da je veoma malo vjerojatno da ćete od te pošiljke vidjeti ikakav novac - reče gospoña Pettigrew. - No zapravo, vaša financijska situacija nije moja glavna briga. Olympia je obje ruke raširila na stolu i stisnula zube. - Što je točno vaša glavna briga, gospoño Pettigrew? - Vaš ugled, gospoñice Wingfield. Olympia je s nevjericom zurila u nju. - Moj ugled? Kako je moj ugled u opasnosti? Gospoña Norbury je očito osjetila kako je vrijeme da i ona obavi svoj dio. Lagano se

GIGA

50

nakašljala kako bi pročistila grlo. - Nije prikladno da neudana žena kakva ste vi ima, mogli bismo reći, blisku vezu s osobom poput gospodina Chillhursta. - Posve točno - reče gospoña Pettigrew. S odobravanjem je pogledala vikarovu ženu, a potom se opet okomila na Olympiju. - Vaš gospodin Chillhurst mora smjesta dobiti otkaz. Olympia je suzila oči dok je promatrala dvije žene. - Dakle, slušajte me, gospodin Chillhurst je tutor u ovom kućanstvu. Slučajno je veoma dobar tutor i meni ne pada na pamet otpustiti ga. Štoviše, niti jedna od vas dvije nema nikakvo pravo širiti laži i glasine o njemu. - Što je s vašim ugledom? - tjeskobno upita gospoña Norbury. Kretnja što ju je opazila krajičkom oka privukla je Olympijinu pozornost. Okrenula je glavu i vidjela da se Jared ležerno naslonio na dovratak. Lagano joj se osmjehnuo. - Moj je ugled moja briga, gospoño Norbury - bez uvijanja će Olympia. - Ne opterecujte se time. Nitko se time nije opterećivao tijekom proteklih godina, a ja sam sasvim dobro napredovala. Gospoña Pettigrew uzdigne bradu. - Žao mi je što to moram reći, ali ako ne poslušate glas razuma, možda ćemo morati nešto poduzeti. Olympia ju je s gnušanjem promatrala. - Što biste točno mogli poduzeti, gospoño Pettigrew? - Dužnost nam je voditi računa o dobrobiti one trojice nedužnih dječaka koji žive u vašoj kući - hladno će gospoña Pettigrew. - Ako im vi nećete osigurati prikladan dom, onda će moj muž morati poduzeti korake da bi ih se maknulo iz vašeg kućanstva. Panika i bijes zapalili su se poput suhih grančica u Olympiji. - Ne možete odvesti moje nećake iz ove kuće. Nemate nikakvo pravo na to. Gospoña Pettigrew joj je uputila blijed, superioran osmijeh. - Sigurna sam da bi moj muž, kad bi uspostavio kontakt s nekolicinom drugih roñaka dječaka i obavijestio ih o situaciji u ovom kućanstvu, našao jednog ili dvojicu koji bi bili voljni preuzeti skrb o vašim nećacima. - Nije osobito vjerojatno - odbrusi Olympia. -Ovdje su i zato što ih nitko drugi nije želio. - Ta bi se situacija mogla promijeniti kad saznaju da dječake odgaja mlada žena sumnjiva morala. Sigurna sam da će gospodin Pettigrew naći nekoga iz vaše obitelji koga bi se dalo nagovoriti da izvrši svoju dužnost prema dječacima. - Osmijeh gospoñe Pettigrew sadržavao je više prijetnje. - Osobito ako gospodin Pettigrew ponudi odreñena sredstva kako bi se vaše nećake poslalo u školu. Olympia se doslovce tresla od gnjeva. - Platili biste nekomu da mi oduzme moje nećake i pošalje ih u školu? Gospoña Pettigrew je žustro kimnula. - Ako je potrebno, da. Za njihovo dobro, naravno. Mladi su tako povodljivi. Olympia to više nije mogla trpjeti. - Molim vas, smjesta otiñite, gospoño Pettigrew. - Pogledala je vikarovu ženu koja se skutrila na stolici. - I vi, gospoño Norbury. I nemojte se više vraćati. Više ne želim niti jednu od vas dvije vidjeti u ovom kućanstvu. Je li to posve jasno? - Dakle, slušajte, mlada damo - oštro počne gospoña Pettigrew. Što god je kanila reći zaustavio je iznenañeni krik gospoñe Norbury koja je ustala sa stolice i okrenula se prema vratima. - Gospode, smiluj nam se, to je sigurno on. - Ruka joj se podigla do vrata u drhtavoj gesti fasciniranog užasa. - Baš je kako ste rekli, gospoño Pettigrew. Čovjek doista izgleda kao ubojiti, krvožedni pirat. Gospoña Pettigrew se naglo okrenula i s mrkim neodobravanjem pogledala Jareda. - Pirat, doista. Dopustite da vam kažem, gospodine, da nemate što tražiti u pristojnom kućanstvu. - Dobar dan, dame. - Jared je sagnuo glavu u gracioznom, podrugljivom naklonu. - Ne vjerujem da smo propisno upoznati. Ja sam Chillhurst. Gospoña Pettigrew je žustrim koracima pošla prema vratima. - Ja ne razgovaram s ljudima

GIGA

51

vaše vrste. Ako u vama ima imalo civiliziranosti, smjesta ćete otići iz ovoga kućanstva. Uvelike ćete naškoditi ugledu gospoñice Wingfield, a ne može se znati koliko ste štete već nanijeli umovima njezinih mladih nećaka. Da i ne spominjem štetu po njezinu financijsku situaciju. - Tako brzo odlazite? - Jared se uspravio i maknuo se s puta gospoñi Pettigrew. - Moj će se muž pozabaviti vama. - Gospoña Pettigrew je dostojanstveno izišla u hodnik. - Doñi, Cecily. Odlazimo. Gospoña Norbury je nervozno pogledavala povez od crnog baršuna na Jaredovu oku. - Ispričavam se, gospodine - promrmljala je. -Nadam se da vas nismo uvrijedile. - Ah, ali ja sam uvrijeñen, gospoño - veoma blago reče Jared. - Duboko uvrijeñen. Gospoña Norbury je izgledala kao da je progovorio sam vrag. - O, Bože. Jared joj se hladno nasmiješio. Zatim je prišao ulaznim vratima i širom ih otvorio. - Molim te, požuri, Cecily - prasne gospoña Pettigrew. - Da, da, dolazim. - Gospoña Norbury se pribrala i požurila prema vratima. - No dakle, što se dogaña? - Gospoña Bird'se pojavila iz kuhinje s pladnjem čaja u rukama. - Baš sam pripremila prokleti čaj. Olympia je stala kraj Jareda. - Naše gošće danas neće popiti čaj, gospoño Bird. - Tipično - mrzovoljno se žalila gospoña Bird. -Čovjek se potrudi oko čaja i nitko ga ne popije. Neki ljudi nemaju nimalo obzira za obične ljude. Olympia je stajala kraj Jareda i gledala kako je koči-jaš gospoñe Pettigrew sišao sa svojeg mjesta da bi dvjema ženama pomogao ući u elegantan novi lan-dauer. Obje strane sklopivoga krova kočije bile su podignute mada je toga poslijepodneva vrijeme bilo veoma lijepo. Gospoña Pettigrew je ušla u vozilo, a odmah za njom popela se i gospoña Norbury. Kočijaš je zatvorio vrata. Vrtom je odjeknuo vrisak. - Bože, spasi nas! - ciknula je gospoña Norbury. -Nešto je ovdje unutra. Otvori vrata. Otvori vrata! - Izvuci nas odavde, glupane! - gospoda Pettigrew je viknula kočijašu. Kočijaš je požurio otvoriti vrata kočije. Gospoña Pettigrew je skočila iz landauera. Gospoña Norbury je izišla odmah za njom. Olympia je čula nezamjenjivi kre-kre nekoliko žaba. Kroz otvorena vrata kočije vidjela je barem pet ili šest tih stvorenja kako poskakuju u vozilu. - Smjesta ukloni ta odvratna stvorenja - naredi gospoña Pettigrew. - Izvadi ih odande ili ćeš odmah dobiti otkaz, George. - Da, gospojo. - George je skinuo šešir i mahnito počeo loviti žabe. Olympia je gledala pomutnju na kolnom prilazu, obuzeta sve jačim osjećajem strepnje. Usred kreketa-nja žaba, kočijaševa psovanja, prestrašenih povika gospoñe Norbury i otrovnih pogleda gospoñe Pettigrew, naslutila je neminovnu katastrofu. Jared je sve to gledao s laganim osmijehom na licu. Kad je iz landauera izbačena i posljednja žaba, a gospoña Pettigrew i vikarova žena ušle u vozilo, Olympia se okrenula Jaredu. - Sto je bilo s predavanjem iz geometrije? - Privremeno je odgoñeno u korist predavanja iz prirodopisa - reče Jared. - Kad je donijeta ta odluka? - Kad su Robert, Ethan i Hugh vidjeli kočiju Pettigrewovih kako maločas skreće na kolni prilaz. - Bojala sam se toga - reče Olympia. - Nije počinjena nikakva veća šteta - reče Jared. -Vjerujem da su sve žabe preživjele. Naći će put natrag do bare.

GIGA

52

- Gospodine Chillhurst, nemate pojma kakva je šteta počinjena. Situacija ne bi mogla biti gora. -Olympia se očajno okrenula i vratila u knjižnicu.

GIGA

53

6 Iznenañen mračnim izrazom Olympijina lica, Jared ju je slijedio u knjižnicu i zatvorio vrata. - U čemu je problem, gospoñice Wingfield? Valjda niste toliko zabrinuti zbog žaba u kočiji Pettigre-wovih? Olympia ga je obeshrabreno pogledala. - To sa žabama nije se moglo dogoditi u gorem trenutku. - Zašto? - Jared ju je napeto promatrao. - Zar ste već požalili zbog činjenice da ste stali u moju obranu? - Ne, naravno. Vi ste član mojeg osoblja i kao takav zaslužujete moju zaštitu. - Olympia je prišla prozoru i zagledala se u vrt. - Gospoña Pettigrew je veoma neugodna žena koja ima naviku miješati se u poslove svih oko sebe. Ni slučajno ne žalim zbog zalaganja za vaš boravak u ovom kućanstvu. - Hvala vam. - Jared je proučavao ponosnu liniju njezinih gracioznih leña. - Mislim da to nitko nikad ranije nije učinio. - Sto nije učinio? - Skočio u moju obranu. - O. Ništa osobito. - Olympia je lagano slegnula ramenima. Jared se osmjehnuo. - Ne bih se složio, gospoñice Wingfield. - Gospoña Pettigrew nije imala pravo napasti vas na taj način. Kao ni gospoda Norbury, mada bi se njoj donekle moglo i oprostiti. Ona nije osobito jaka žena. - Za razliku od vas - reče Jared. - No čak i najjača žena mora voditi računa o svojem ugledu. Prema onome što sam čuo prije nekoliko minuta, zaključio sam da je gospoña Pettigrew zabrinuta za vaš dobar glas. - Očito. - Olympia se nije okrenula. - Sto je s vama, gospoñice Wingfield? - Jared je koraknuo bliže i stao. Nije bio siguran što bi dalje trebao učiniti ili reći. Ugled niti jedne žene nikad nije bio u opasnosti zbog nekog njegovog postupka. Dosadni, nimalo uzbudljivi poslovni muškarci poput njega rijetko dolaze u situacije u kojima mogu predstavljati prijetnju za neku ženu. - Uopće me nije briga za moj ugled. - Olympia je čvrsto stisnula ruke ispred sebe. - Teta Sophy je uvijek govorila da ugled nije ništa više od mišljenja ljudi, a ljudi su često u krivu. Važna je čast neke osobe, a jasno mi je stavila do znanja da je to privatna stvar izmeñu te osobe i njezine savjesti. Uopće nisam zabrinuta zbog mišljenja gospoñe Pettigrew o meni. - Shvaćam. - Jared je pomislio da bi trebao osjećati olakšanje zbog činjenice da ga Olympia neće smatrati krivim za nanošenje štete njezinu ugledu. Pitao se zašto nije osjetio kako mu se veliki teret diže s ramena. - Ako niste zabrinuti zbog mišljenja gospoñe Pettigrew, u čemu je onda problem, gospoñice Wingfield? - Zar je niste čuli, gospodine? Zaprijetila je da će mi oduzeti moje nećake - šapne Olympia. - Rekla je da oni ne bi smjeli biti izloženi nemoralnim utjecajima u ovom kućanstvu, te da će njezin muž biti voljan platiti nekom dalekom roñaku da ih uzme. - Gad - ispod glasa reče Jared. - Kako molim? - Ništa važno, gospoñice Wingfield. Upravo mi je palo na pamet da je Pettigrew očajniji no što sam mislio. - Da. Nisam znala da su vlastelin Pettigrew i njegova žena tako zabrinuti za moj ugled. - Olympia se okrenula prema njemu. Oči su joj odlučno bljesnule. - Možda bi bilo najbolje kad bismo dječake na neko vrijeme odveli iz Upper Tudwaya. Mislite li da ćemo od prodaje stričeve robe ostvariti dovoljno novca da platimo putovanje do morske obale? Jared uzdigne obrvu. - Da, posve sam siguran da ćete imati dovoljno novca za odlazak na

GIGA

54

more. - Izvrsno. - Olympia se razvedrila. - Sto mislite, kad će nam se javiti vaš prijatelj iz Londona? - Svakog časa, gospoñice Wingfield. Možda sutra ili prekosutra. - Felixu Hartwellu neće trebati mnogo vremena za prodaju Olympijine robe, pomislio je Jared. Samo se nadao da Hartwell napreduje i u svojoj istrazi pronevjere. Možda će biti vijesti i o tome kad stigne informacija o prodaji Wingfieldove pošiljke. - Veoma mi je drago da to čujem - reče Olympia. - Ako na dva tjedna ili više odemo iz Upper Tudwaya, možda će se gospoña Pettigrew smiriti. Takoñer se nadam da vlastelin Pettigrew neće biti previše oduševljen idejom da nekomu plati kako bi uzeo moje nećake. On je prilično oprezan sa svojim novcem. Jared je trenutak razmišljao o situaciji. - Gospoñice Wingfield, vaša ideja da na neko vrijeme odvedete dječake na obalu nije loša, ali mislim da to neće biti potrebno. Olympijine su se oči raširile od iznenañenja. -Zašto? - Kanio sam posjetiti Pettigrewa u bliskoj budućnosti. Sad kad je gospoda Pettigrew počela iznositi prijetnje, mislim da više neću odgañati taj razgovor. Sutra ću ga posjetiti. Olympia ga je upitno promatrala. - Ne razumijem, gospodine Chillhurst. Zašto želite razgovarati s vlastelinom Pettigrewom? Što ćete mu reći? - Pokušat ću mu objasniti da ni njemu ni njegovoj ženi više neće biti dopušteno da vam prijete ili vas na bilo koji način uzrujavaju. Ukratko, reći ću mu neka se ne miješa u vaše stvari. - Jarede. Želim reći, gospodine Chillhurst, ne smijete učiniti ništa čime biste si na vrat navukli dodatne nevolje. - Olympia je požurila preko sobe i spustila ruku na Jaredovu podlakticu. - Morate misliti na vlastiti ugled. Jared se osmjehnuo. - Moj ugled? - Ali naravno. Tutor mora biti veoma oprezan. Veoma ću vam rado dati izvrsne preporuke kad odete od nas, naravno, ali ako vlastelin Pettigrew razglasi da loše utječete na mlade, pa, ne može se znati koliko ćete poteškoća imati u dobivanju novog posla. Jared je svojom rukom pokrio njezinu. - Ne morate se zabrinjavati za moj ugled, gospoñice Wingfield. Vjerujte mi, nikad neću imati problema kad je riječ o zarañivanju za život. Zabrinutim je očima proučavala njegovo lice. -Posve ste sigurni u to? - Apsolutno, gospoñice Wingfield. - Unatoč tomu, ipak mislim da bi bilo najbolje kad bismo na neko vrijeme otputovali iz Upper Tudwaya. - Kako želite, gospoñice Wingfield. - Jared je oklijevao. - Pretpostavljam da ću poći s vama? Olympia ga je iznenañeno pogledala. - Naravno. Vi ste dio osoblja mojega kućanstva. Ne znam što bih učinila bez vas. - Hvala vam, gospoñice Wingfield. - Jared se lagano naklonio. - Svim se silama trudim zadovoljiti vas. - Budite uvjereni da vam to uspijeva, gospodine Chillhurst. Felixovo je pismo stiglo jutarnjom poštom. Gospoña Bird ga je donijela do stola za doručak i pružila ga Jaredu. - Hvala vam - reče Jared. - Ovdje u Meadow Stream Cottageu ne dobivamo mnogo pošte - obavijestila ga je gospoña Bird. Stajala je i čekala s vrčem kave u ruci. Jared je shvatio da se nada da će čuti sadržaj pisma. Pogledao je niz znatiželjnih lica oko stola. Olympia i njezini nećaci s iščekivanjem su ga promatrali. Čak se i Minotaur doimao zainteresiranim. Vijesti iz svijeta izvan okruga Upper Tudwaya očito su bile neka vrsta poslastice. - Je li pismo od vašeg prijatelja iz Londona? - upita Olympia. - Da, zapravo jest. - Jared je slomio pečat i otvorio jedini list papira. - Je li gospodin Hartwell prodao svu našu robu, gospodine Chillhurst? - upita Ethan.

GIGA

55

- Kladim se da je vaš prijatelj zaradio jednako mnogo kao i vlastelin Pettigrew za posljednju pošiljku - reče Robert. - Ja se kladim da je zaradio više - ustvrdi Hugh. Jared kratko podigne glavu. - Imaš pravo, Hugh. - Doista? - Olympia je blistala od iščekivanja. -Dovoljno da nam omogući dva tjedna boravka na morskoj obali? - Više nego dovoljno. - Jared je spustio pogled na pismo i počeo glasno čitati.

Chillhurst, poslušao sam vaše upute i prodao sadržaj prilično raznovrsne robe koju ste mi poslali. Nije

baš vaš uobičajeni način poslovanja, ako smijem primijetiti. Unatoč tomu, posao je obavljen. Položio sam tri tisuće funti na račun gospoñice Olympije Wingfield. Molim vas, javite mi ako

još nekako mogu pomoći... Robert je naglo skočio sa stolice. - Tri tisuće funti. - Tri tisuće funti - zadivljeno je ponovio Hugh. Olympia je samo zabezeknuto zurila. Jared je odustao od nastojanja da glasno pročita pismo nakon što je u blagovaonici zavladao kaos. Hitro je bez riječi pogledom preletio ostatak pisma dok su svi ostali uzbuñeno uzvikivali što se tiče one druge stvari za koju ste mi rekli da se njome pozabavim, žao mije što moram reći da sam ostvario veoma slab napredak. Vjerujem da je pronevjereni novac uzeo jedan od kapetana broda, ali to nikad nećemo moći dokazati. Moj bi savjet bio da otpustite kapetana o kojem je riječ. Obavijestite me o vašim željama po tom pitanju, pa ću postupiti u skladu s tim. 5 poštovanjem, Felix Jared se zamišljeno namrštio dok je savijao pismo. Odlučio je javiti Felixu da zasad ne poduzima ništa protiv kapetana. Spustio je pismo kraj svojeg tanjura, podigao glavu i vidio da su svi još uvijek u šoku od vijesti o dobiti ostvarenoj od prodaje pošiljke. Hugh i Ethan su poskakivali gore-dolje na svojim stolicama. Robert je Olympiji davao niz prijedloga o onome što bi se moglo učiniti s tim novcem. Minotaur se nekako dočepao kobasice. - Prokleto bogatstvo, tako je - omamljeno je rekla gospoña Bird. Neprestano je ponavljala istu rečenicu. - Prokleto bogatstvo, tako je. Olympia se doimala rastrganom izmeñu ushićenja i strepnje. - Gospodine Chillhurst, jeste li posve sigurni da nije došlo do neke greške? - Nema nikakve greške. - Jared uzme vilicu i počne jesti jaja. - Vjerujte mi, Hartwell ne griješi kad je riječ o novcu. - Što je značilo da je Felix nesumnjivo s pravom zaključio da je jedan od kapetana tvrtke Flamecrest odgovoran za nestanak velikih novčanih iznosa tijekom posljednjih godinu dana. No Jared nije bio zadovoljan tim odgovorom. Želio je više dokaza. - Ali to sigurno mora biti greška - uporno će Olympia. - Možda je mislio tristo funti, premda bi čak i to bio velik iznos u usporedbi s onim što smo zaradili na prošloj pošiljci. - Očito se tržište za uvoznu robu znatno popravilo tijekom posljednjih nekoliko mjeseci - suho će Jared. - A sada, ako biste me ispričali, odgodit ću početak današnjih lekcija za sat ili dva. - Zašto? - upita Hugh. - Jutros bismo trebali proučavati svojstva oblaka i vjetra. - Da - brzo će Ethan. - Rekli ste da ćete nam ispričati kako je kapetan Jack jednom uspio izbjeći španjolskom brodu jer je znao više o meteorologiji nego španjolski kapetan. - Doći ćemo i do toga. - Jared je ustao od stola i pogledao koliko je sati. - Najprije se moram pozabaviti drugim problemom. - Vratio je sat u džep. Olympia je ustala i slijedila ga u hodnik. Kad ih dječaci više nisu mogli čuti, zabrinuto je stavila ruku na Jaredovu podlakticu. - Gospodine Chillhurst, jeste li posve sigurni da se posjetom vlastelinu Pettigrewu ne izlažete nepotrebnoj opasnosti? - Posve sam siguran. - Jared je uzeo svoj kaput s mjedene kuke. Osjećao je težinu bodeža u

GIGA

56

skrivenim koricama. Nož se udobno prislonio uz njegova rebra kad je navukao odjevni predmet. Olympia se namrštila. - Možda bih trebala poći s vama. - To neće biti potrebno. - Jareda je to dirnulo. Doista je bilo veoma čudno i nimalo neugodno što se netko drugi tako brine za njegovu dobrobit. -Uvjeravam vas da već prilično dugo znam voditi računa o sebi. - Da, znam, ali radite u mojem kućanstvu i ja osjećam da sam na neki način odgovorna. Ne bih željela da vam se nešto loše dogodi. - Hvala vam, gospoñice Wingfield. - Jared joj je dlanom uhvatio bradu i lagano joj poljubio usne. -No uvjeravam vas da mi od Pettigrewa ne prijeti nikakva opasnost. - Značajno joj se nasmiješio. - Postoji samo jedna prava opasnost koje sam u ovom trenutku svjestan. Olympijine su se oči zabrinuto raširile. - Koja opasnost? - Mogućnost da bih u svakom trenutku mogao planuti zbog neutažene žudnje. - Gospodine Chillhurst. - Olympia je porumenjela, ali joj se u očima pojavio sjaj ženstvenog uzbuñenja. - Vidimo se kasnije, slatka moja sireno. Tiho fućkajući, Jared je ostavio Olympiju u predvorju i izišao u toplo proljetno jutro. - Gospodine Chillhurst, čekajte. - Olympia je žurno izišla na stube ispred ulaznih vrata. Jared se okrenuo i nasmiješio. - Da, gospoñice Wingfield? - Bit ćete oprezni, zar ne? - Da, gospoñice Wingfield. Bit ću veoma oprezan. Minotaur je doskakutao iza ugla kuće. Isplažena jezika, mahao je repom i s nadom promatrao Jareda. - Bojim se da jutros ne možeš poći sa mnom - reče Jared. - Ostani ovdje i pripazi na kuću umjesto mene. Brzo ću se vratiti. Minotaur je sjeo na stube i svom se težinom naslonio na Olympiju. Pas je očito bio razočaran, ali je to primio filozofski. Šetnja do Pettigrewove farme bila je relativno kratka ako se poñe preko livade i kroz šumarak uz potok. Jared je za to vrijeme razmišljao o neobičnom preokretu do kojeg je u posljednje vrijeme došlo u njegovu životu. Prizor na koji je jučer poslijepodne naišao u Olympijinoj knjižnici naveo ga je da se zamisli. Primjedbe gospoñe Pettigrew o Olympijinu ugledu bile su iritantne, ali je bio primoran priznati da ima nečega u tome. Jared je znao, premda Olympia nije toga svjesna, da se igraju njezinim ugledom. Strast je čudesna emocija, pomislio je. Sad kad ju je iz prve ruke iskusio, silno je poštovao njezinu moć. Unatoč tomu, on je džentlmen i nema namjeru uništiti Olympijin dobar glas. Čak i ako se čini da to njoj ne bi smetalo. Lavež štenare pune lovačkih pasa dočekao je Jareda kad se približio Pettigrewovoj kući. S velikim je zanimanjem proučavao imanje. Farma je očito uspješna. Jared se pitao koliko je poboljšanja plaćeno sredstvima ukradenim Olympiji i njezinu stricu. Jared se popeo stubama i glasno pokucao na ulazna vrata. Trenutak kasnije otvorila ih je sredovječna domaćica u sivoj haljini, bijeloj kapici i pregači. Najprije je zurila u Jaredov povez na oku. - Vi ste valjda novi tutor kod Wingfielda o kome svi govore, je li? - pitala je. - Ja sam Chillhurst. Budite tako ljubazni i recite Pettigrewu da želim razgovarati s njim. - Nije ovdje - brzo će domaćica. - Mislim, trenutno nije u kući. - Gdje je? - U konjušnici. - Domaćica je nastavila fascinirano zuriti u njega. - Pozvat ću ga ako želite. - Hvala vam. Sam ću ga naći. Jared se okrenuo i sišao stubama. Obišao je kut kuće i ugledao svježe oličenu konjušnicu. Visoki, uzbuñeni glasovi privukli su njegovu pozornost dok je prolazio kraj otvorenih

GIGA

57

kuhinjskih vrata. - To je on, kažem ti - domaćica je govorila nekomu u kući. - Novi tutor. Kažu da je on pirat koji spava s gospoñicom Wingfield svake noći otkako je stigao u Meadow Stream Cottage. - Čula sam da živi u staroj lovočuvarevoj kolibi na početku staze, kao i ostali koje je angažirala - čuo se zajedljiv odgovor. - Pa, tko može znati gdje točno provodi noći, pitam te? - odbrusi domaćica. - Meni se čini da se ondje svašta može dogañati, a nitko ne bi znao. Sirota gospoñica Wingfield. - Nisam baš sigurna da je treba žaliti. - Kako možeš reći tako nešto? Ona je kreposna mlada dama, jest - uporno će domaćica. - Makar je malo čudna. Nije ona kriva. Tako su je odgojile one njezine dvije tete. - Nikad nisam rekla da nije kreposna mlada dama. Ali ima dvadeset pet godina i nema nikakvih izgleda da će se ikad udati. U svakom slučaju, nema izgleda sve dok na grbači ima ona tri vragolana. Kladim se da se sjajno zabavlja dok svaku noć prevodi s piratom. Padaju mi na pamet i gore sudbine. - Ne za gospoñicu Wingfield. - U glasu domaćice osjećala se istinska šokiranost. - Nikad nije bilo ni riječi skandala o njoj, i ti to dobro znaš. Ne, onaj prokleti pirat je iskorištava, sigurno. Sam Bog zna što joj radi noću. - Nešto zanimljivo, nadam se, radi gospoñice Wingfield. Jared je stisnuo zube i nastavio hodati prema svojem cilju. Dočekali su ga miris sijena i gnojiva kad je nekoliko minuta kasnije ušao u sjenke konjušnice. Elegantan, mišićav, škopljeni riñan upitno je zarzao i gurnuo glavu preko vratašca pregratka. Jared je kritički odmjerio konja koji se doimao veoma skupim. Zvuk Pettigrewova glasa začuo se iz pregratka na drugom kraju slabo osvijetljene konjušnice. - Pobrinuo sam se da se kobila pari s Henningerovim novim pastuhom. Prvoklasan čistokr-vni konj, i to je činjenica. Skupo će me stajati, ali isplatit će se. - Da, gospodine. - Jesi li stavio novu potkovu na riñanovu prednju lijevu nogu? - Pettigrew je izišao iz pregratka, a u ruci je držao jahaći bič. Slijedio ga je nizak, žilav konjušar. - Jučer sam ga odveo kovaču - reče konjušar. - Sad je kao nov, gospodine Pettigrew. - Izvrsno. Kanim ga jahati u lokalnom lovu sljedeći tjedan. - Pettigrew se jahaćim bičem odsutno udario po nozi. - Pogledajmo pse. - Škiljio je prema sunčevoj svjetlosti koja je prodirala u konjušnicu iza Jareda. - Sto je to? Tko je ondje? - Chillhurst. - Chillhurst? - Pettigrew ga je oprezno promatrao. - Kojeg vraga radite u mojoj konjušnici? - Došao sam malo popričati s vama, Pettigrew. - Dakle, slušajte, ja vam nemam što reći. Odlazite s mojeg imanja. - Uskoro ću otići, ali najprije biste trebali čuti nekoliko stvari. - Jared je pogledao mrzovoljnog konjušara. - Predlažem da taj razgovor obavimo u četiri oka. - Prokleto arogantni tutor. - Pettigrew se ljuti to mrštio, ali je trzajem malenog biča odaslao konjušara iz konjušnice. Jared je pričekao da konjušar nestane iza vrata. - Neću vam oduzeti mnogo vremena, Pettigrew. Želim vam reći samo dvije stvari. Prva je da se gospoñici Wingfield više ne smije prijetiti. - Prijetiti? Kako se usuñujete, gospodine? - pjenio se Pettigrew. - Nikad nisam prijetio gospoñici Wingfield. - Ne, vjerujem da ste taj zadatak povjerili svojoj ženi - reče Jared. - Nije važno. Jedino što morate zapamtiti je da se prijetnje ne smiju ponoviti, a kamoli izvršiti. - Prokletstvo. Uzeli ste si malo previše slobode, prokleti skorojeviću. O čemu to govorite, dovraga? - Savršeno dobro znate o čemu govorim, Pettigrew.

GIGA

58

Gospoñici Wingfield je rečeno da će joj se oduzeti njezini nećaci ukoliko se ne riješi mene. - Gospoñica Wingfield bi vas se odmah trebala riješiti - pjenio se Pettigrew. - Teško možete tvrditi da ste dobar utjecaj za povodljive dječake. Ili za povodljivu mladu ženu, kad smo već kod toga. - Kako bilo da bilo, ja ću zadržati svoje mjesto u kućanstvu Wingfield. A ukoliko vi dječake samo pokušate oduzeti gospoñici Wingfield, požalit ćete. Pettigrew je stisnuo oči. - Već godinama poznajem gospoñicu Wingfield, gospodine. Zapravo, smatrao sam se prijateljem njezinih teta. Osjećam dužnost učiniti ono što smatram najboljim za gospoñicu Olympiju. Nadalje, neću vam dopustiti da me zastrašite, Chillhurst. - Ali zastrašit ću vas. - Jared se osmjehnuo. - Ako na bilo koji način pokušate oduzeti dječake gospoñici Wingfield, pobrinut ću se da način na koji ste je sistematski potkradali postane opće poznat. Pettigrew je zabezeknuto zurio u njega. Njegovo je debelo lice dobilo ružnu tamnocrvenu nijansu. - Kako se usuñujete optužiti me da sam je potkradao? - Veoma lako, vjerujte mi. - To je prokleta laž. - Nije. - reče Jared. - To je istina. Dobro mi je poznato što su sadržavale prijašnje pošiljke koje ste prodali u ime gospoñice Wingfield. Bile su slične onoj koju sam ja dao na tržište. Trebale su donijeti sličan novčani iznos, negdje oko tri tisuće funti, a kladim se da i jesu. - To nije istina - sikne Pettigrew. - Ukrali ste taj novac, Pettigrew. - Ništa ne možete dokazati, gade jedan. - Ah, ali mogu. U Londonu imam poznanika koji brzo može otkriti sve činjenice. I reći ću mu neka to učini ako ne vratite ono što dugujete gospoñici Wingfield. Pettigrewovo se lice iskrivilo od bijesa. - Naučit ću vas da meni ne smijete prijetiti, prokleti gade. -Podigao je jahaći bič i snažno zamahnuo njime prema Jaredovu zdravom oku. Jared je jednom rukom zaustavio udarac. Istrgnuo je bič iz Pettigrewove ruke i s gnušanjem ga bacio u stranu. Zatim je posegnuo u svoj kaput i izvukao bodež iz korica. Zapanjenog je Pettigrewa gurnuo na vrata pregratka i vrh bodeža prislonio uz njegovo grlo. - Uvrijedili ste me, Pettigrew. Pettigrew nije uspijevao odvojiti pogled s bodeža. Ovlažio je usne. - Ne smijete to činiti. Dat ću vas uhititi. Visjet ćete, Chillhurst. - Sumnjam. Ali svakako možete razgovarati sa sucem, ako želite. Meñutim, najprije ćete gospoñici Wingfield vratiti novac koji joj dugujete od posljednje dvije pošiljke. Pettigrew je zadrhtao. U njegovim se očima pojavio izraz očaja. - Nemam ga. Već sam ga potrošio. - Na što? - Slušajte - šapne Pettigrew. - Ne razumijete. Trebao mi je novac od prve pošiljke za plaćanje nekih dugova časti. - Novac gospoñice Wingfield izgubili ste na kartanju? - Ne, ne, farmu sam izgubio u prokletom kartanju. - Znoj je izbio po Pettigrewovu čelu. - Mislio sam da sam gotov. Propao. A tada je Olympia zatražila savjet po pitanju prodaje pošiljke robe koju joj je stric poslao. To je bilo poput odgovora na molitvu. » - Vašu molitvu, a ne molitvu gospoñice Wingfield - reče Jared. - Namjeravao sam joj vratiti novac čim sve ponovno bude u redu. - Pettigrew je molećivo pogledao Jareda. - Zatim je stigla sljedeća pošiljka i ja sam shvatio da mogu napraviti niz poboljšanja na mojoj farmi. - Pa niste mogli odoljeti porivu da ukradete i drugu pošiljku. - Jared se mrko osmjehnuo. - I

GIGA

59

vi imate drskosti mene nazvati piratom. - Zahvaljujući novim poboljšanjima farma će biti daleko produktivnija - ozbiljno će Pettigrew. - Moći ću veoma brzo podmiriti dug gospoñici Wingfield. Jared je glavom pokazao skupog riñana. - Je li taj konj bio jedno od poboljšanja koje ste smatrali neophodnim? Pettigrew se naljutio. - Čovjek mora imati pravoga konja za lov. - A što je s novim landauerom u kojem je vaša žena jučer stigla? - Mora voditi računa o svojem položaju u selu. Slušajte, Chillhurst, moći ću vratiti dug gospoñici Wingfield za godinu ili dvije. Kunem se. - Počet ćete joj odmah vraćati ono što ste joj uzeli. - Prokletstvo, čovječe, nemam novca. - Možete početi skupljati novac prodajom tog riñana. Za njega ćete dobiti barem četiristo ili petsto gvineja. - Prodati riñana? Jeste li ludi? Tek sam ga kupio. - Naći ćete kupca za njega - reče Jared. - A kad prodate riñana, najbolje da nañete nekoga tko će kupiti landauer. Izračunao sam da gospoñici Wingfield dugujete gotovo šest tisuća funti. - Šest tisuća funti? - Pettigrew je izgledao omamljeno. - Imate dva mjeseca da skupite novac. Jared je pustio Pettigrewa. Vratio je bodež u korice, okrenuo se i izišao iz konjušnice. Vani je opazio da ga Pettigrewov konjušar mrzovoljnih očiju promatra iz štenare. Jared je zastao kad mu je nešto palo na pamet. Zaputio se do konjušara i stao točno ispred njega. - Preksinoć si ostavio blatnjave otiske stopala na sagu gospoñice Wingfield - ležerno će Jared. - I prevrnuo si njezinu bocu za konjak. Vjerojatno bih te trebao natjerati da platiš za zasun što si ga razbio, baš kao što tvojeg poslodavca prisiljavam da plati novac što ga je ukrao. U konjušarovim se očima pojavio izraz šoka. Blenuo je u Jareda, a zatim je počeo zamuckivati. -D-dakle, slušajte, n-ne znam o čemu g-govorite. Nisam bio u knjižnici gospoñice Wingfield ni sinoć ni bilo koje druge noći. Kunem se da nisam. Nije me briga što vlastelin kaže. - Zar sam rekao da su otisci stopala, prevrnuta boca i razbijeni zasun bili u knjižnici? - uljudno upita Jared. Konjušarove su se oči užasnuto raširile kad je shvatio da je upao u zamku. - Nisam ja kriv za to. Radio sam samo ono što mi je vlastelin naredio. Nikoga nisam ozlijedio. Nikad nikoga ne bih ozlijedio. Samo sam tražio nešto što je vlastelin želio, to je sve. Rekao je da će me otpustiti ako to ne potražim. - Sto si tražio? Možda pismo? - Papire - reče konjušar. - Rekao mi je neka donesem bilo kakve bilješke ili pisma koja se odnose na financijske stvari. Ali nisam uopće imao priliku pogledati u pisaći stol. Prokleti je pas počeo lajati, a onda sam čuo zvukove s kata i zbrisao odande. - Kloni se te kuće - reče mu Jared. - Ako sljedeći put pokušaš nešto tomu slično, vjerojatno ćeš se spotaknuti o mene, a ne o bocu konjaka. - Da, gospodine. Više se neću približavati toj kući. Ima nekih prednosti u izgledu pirata, mislio je Jared dok se vraćao prema Meadow Stream Cottageu. Ljudi te obično ozbiljno shvaćaju. Jared se popeo stubama ispred kuće, otvorio vrata i naišao na prizor kaosa i zbrke. Izbivao je tek sat vremena, a kućanstvo je već u neredu. Jared se kiselo osmjehnuo. Posao tutora nema kraja. Minotaur je uzbuñeno zalajao kad je Jared ušao u predvorje. Ethan i Hugh su glasno

GIGA

60

dovikivali jedan drugomu dok su niza stube vukli veliku, prašnjavu škrinju. Robert im je vikao upute s odmorišta. Široko se nasmiješio kad je opazio Jareda. - Gospodine Chillhurst, vratili ste se. Teta Olympia kaže da danas nećemo imati predavanja. Moramo se spakirati za putovanje. - Vidim da je vaša teta čvrsto odlučila odmah krenuti na more. - Jareda je zabavljala Olympijina odlučnost. Doista je odlučna u namjeri da svoje maleno kućanstvo odvede na sigurno. - Ne, ne, gospodine Chillhurst. - Ethan se mučio svojim krajem goleme škrinje. - Ipak ne idemo na more. Idemo u London. - U London? - Jared se iznenadio. - Da. Nije li to uzbudljivo, gospodine? - Hugh se ozareno smiješio. - Teta Olympia kaže da ćemo gomilu novca što smo ga dobili iskoristiti za odlazak u London. Nikad nismo bili ondje, znate. - Teta Olympia kaže da će putovanje biti obrazovno - objasni Robert. - Kaže da ćemo posjetiti muzeje i vrtove Vauxhall, te činiti svakojake stvari. - Teta Olympia kaže da će se u jednom od parkova nesumnjivo održavati sajam, pa ćemo možda vidjeti vatromet, jesti sladoled i gledati balone - doda Ethan. - Kaže da ćemo vjerojatno poći u kazalište koje se zove Astley's, gdje imaju akrobate, mañioničare i dresirane ponije - dometne Hugh. - Čitala je o tome u oglasima u londonskim novinama. - Shvaćam. - Jaredove su se obrve uzdigle kad se gospoña Bird pojavila s hrpom složenih košulja. -Gdje je gospoñica Wingfield? - U knjižnici. - Gospoña Bird se doimala mrzovoljnom. - Ovo je gomila besmislica. Ne razumijem zašto ne možemo ostati ovdje kao normalni ljudi. Nema potrebe da se odjuri u London. Jared ju je ignorirao. Ušao je u knjižnicu i zatvorio vrata. Olympia je sjedila za pisaćim stolom, sagnuta glavom nad primjerkom londonskih novina. Brzo je podigla pogled kad ga je čula kako ulazi u prostoriju. - Jarede. Želim reći, gospodine Chillhurst, vratili ste se. - Zabrinuto ga je proučavala. - Je li sve bilo u redu? - Vlastelin Pettigrew više neće gnjaviti ni vas ni dječake. Sve ću vam kasnije objasniti. Kakve su to priče o putovanju u London? - Sjajna ideja, nije li? - Olympia se blistavo nasmiješila. - Shvatila sam da si s tri tisuće funti dobiti od stričeve pošiljke možemo priuštiti putovanje čak do Londona. To će biti krasno iskustvo za dječake, a ja ću vrijeme moći iskoristiti za istraživanje dnevnika. - Istraživanje? - Da. Željela bih proučiti neke zemljovide Karipskog otočja koji pripadaju Društvu za putovanja i istraživanja. Dnevnik spominje otok što ga ne mogu pronaći niti na jednom svojem zemljovidu tog područja. Jared je oklijevao dok je razmišljao o potencijalnim problemima do kojih bi moglo doći tijekom putovanja u London. - Gdje kanite boraviti? - Pa, unajmit ćemo kuću na mjesec dana. To bi trebalo biti jednostavno. -Ne. Olympia je zapanjeno trepnula. - Kako molim? Jared je shvatio da je na trenutak zaboravio svoj položaj u kućanstvu. Trebao je slušati Olympijine naredbe, a ne on njoj nareñivati. Nažalost, davanje naredbi odavno mu je prešlo u naviku. - Putovanje u London mi se u ovom trenutku ne čini nimalo dobrom idejom, gospoñice Wingfield -oprezno je rekao. - Zašto?

GIGA

61

- Kao prvo, ja bih morao naći smještaj za sebe. To bi najvjerojatnije bilo prilično daleko od kuće što biste je vi unajmili. Ne sviña mi se pomisao da biste vi i dječaci bili sami noću u Londonu. - Zastao je. - Ne nakon onoga što se prije dvije noći ovdje dogodilo. - Mislite na ono da se netko šuljao po mojoj knjižnici? - Olympia se zamišljeno namrštila. - Tako je - mirno će Jared. - Ne smijemo riskirati, gospoñice Wingfield. Dok smo ovdje, na selu, ja boravim u vašoj neposrednoj blizini. Mogu vas čuti ako pozovete u pomoć. To je samo još jedna malena varka, uvjeravao je sebe. Uskoro će joj reći kako je siguran da je uljez bio Pettigrewov konjušar. U meñuvremenu mu treba izlika za izbjegavanje ovog nepromišljenog putovanja u London. Olympia je oklijevala, a onda joj se u očima pojavio izraz zadovoljstva. - Rješenje je očito. Bit ćete s nama u gradu. - S vama? Mislite, u istoj kući? - Jaredu se zavrtjelo u glavi od te pomisli. - Naravno. Nema baš nikakve potrebe da se dodatno troši na zasebni smještaj za vas. To je bacanje novca. Štoviše, ako moramo poduzeti korake za obranu od tog Zaštitnika, tko god to bio, onda biste trebali cijelo vrijeme biti u blizini. - U blizini - tupo je ponovio Jared. - Pod istim krovom - susretljivo će Olympia. - Shvaćam. - Istim krovom. Pomisao da bi noći mogao provoditi pod istim krovom kao i njegova ljupka sirena bila je dovoljna da mu oduzme dah. Nesumnjivo bi spavao u sobi kraj Olympijine. Čuo bi je dok bi se ujutro odijevala i slušao kako se uvečer razodijeva. Jaredov je um stvorio nebrojene fascinantne vizije. Vidio bi Olympiju u hodniku kad bi odlazila okupati se. Pridružio bi joj se na stubama dok bi silazila na doručak ili na šalicu čaja kasno uvečer. Bio bi u njezinoj blizini ujutro, popodne i uvečer. Poludio bi, pomislio je. Njegova bi ga strast progutala. Imao bi mnoge prilike prepustiti se zovu sirene. Bilo bi božanstveno živjeti pod istim krovom s Olympijom. Ili pakleno. - Zar u mojem planu postoji neki problem, gospodine Chillhurst? - Mislim da postoji. - Jared je prvi put u životu shvatio da mu je neobično teško razmišljati jasno i odlučno. - Da. Postoji problem. Olympia je upitno nakrivila glavu. - Koji je to problem? Jared je duboko udahnuo. - Gospoñice Wingfield, moram li vas podsjećati da vaš ugled u ovom kraju već visi na tankoj niti? Ako ja poñem s vama u London i odsjednem pod istim krovom, uskoro više uopće nećete imati ugleda. - Nimalo me ne zabrinjava moj ugled, gospodine, ali svjesna sam činjenice da moramo zaštititi vaš. Na kraju krajeva, kao što sam ranije naglasila, ne možete dopustiti da vas glasine slijede do vašeg sljedećeg radnog mjesta. Jared se uhvatio za taj argument. Činilo se da jedino to želi uzeti u obzir. - Izvrsno ste to rekli, gospoñice Wingfield. Tračevi mogu biti veoma štetni za tutora, kako ste mudro primijetili. - Bez brige, gospodine. Ni u snu ne bih ugrozila vaš ugled. - Olvmpia se umirujuce nasmiješila. - Ali ne vidim tu nikakav problem. Na kraju krajeva, nitko u Upper Tudwayu neće znati da u Londonu boravimo u istoj kući. - Ah... pa... da, to je točno, meñutim - - I nitko u Londonu vas ne poznaje, osim vašeg prijatelja koji se pobrinuo za prodaju robe strica Artemisa. On zacijelo neće širiti tračeve o vama. - Ah... pa... - Nije riječ o tome da ćemo se kretati u društvenim krugovima. Zapravo, bit ćemo posve anonimni u mnoštvu ljudi koji se kreću tako velikim gradom kakav je London. - Olvmpia se tiho nasmijala. - Tko bi nas uopće primijetio, a kamoli tračao o nama?

GIGA

62

Jared se svim silama trudio unijeti malo zdravog razuma u situaciju. - Vlasnik kuće što je kanite unajmiti, možda? Članovi Društva za putovanja i istraživanja s kojima kanite stupiti u vezu? Bilo tko bi mogao pričati o nama, gospoñice Wingfield. - Hmm. - Olympia je lagano lupkala perom po pisaćem stolu. Jaredu se nije sviñao izraz njezina lica. - Gospoñice Wingfield, dopustite da vam kažem da mlada žena u vašem položaju jednostavno ne smije - - Sjetila sam se - odjednom je ustvrdila. - Čega ste se sjetili? - Savršenog rješenja. Ako nas otkriju i vaš ugled bude ugrožen, pretvarat ćemo se da smo bračni par. Jared je zurio u nju, ostavši bez riječi od čuda. - Dakle, gospodine? Sto mislite? - Olympia ga je s iščekivanjem promatrala. Kad Jared nije odgovorio, blago ga je potaknula. - Ne mislite li da je to veoma lukav plan? - Ah... pa - - Ma hajde, gospodine Chillhurst. To je logičan postupak, ne samo radi ekonomičnosti, već i radi učinkovitosti i sigurnosti. Doista nema nikakvog drugog inteligentnog rješenja za taj problem. Jared ju je želio obavijestiti da je upravo inteligencija ono što nedostaje u toj situaciji, ali činilo se da ne uspijeva pronaći prave riječi. Pomisao da ne bi samo živio u istoj kući kao i Olympia, već bi se i pretvarao da je njome oženjen, posve ga je omamila. Sirenin ga je zov pretvorio u luñaka. - Sto ćete reći svojim nećacima? - na koncu je uspio izustiti. Olympia se kratko namrštila dok je nekoliko sekunda razmišljala o tome. Zatim se njezin veličanstveni smiješak vratio svom svojom silinom. - Oni ništa ne moraju znati o tome, naravno - rekla je. - Malo je vjerojatno da će doći u kontakt s odraslim osobama koje bi ih mogle ispitivati o našoj vezi. Vi ste njihov tutor, ni više ni manje. Nitko neće dalje čeprkati. Nije li tako? - Valjda jest - nevoljko se složio Jared. Odrasli ljudi rijetko kada dolaze u kontakt s djecom. - I nećemo primati goste, pa ni tu neće biti problema - s entuzijazmom nastavi Olympia. - Krećemo ravno u katastrofu - ispod glasa promrmlja Jared. - Sto ste rekli, gospodine Chillhurst? - Ništa, gospoñice Wingfield. Baš ništa. I tako, pomislio je Jared, u trenu nestaju dobrobiti cjeloživotnog njegovanja zdravog razuma, praktičnosti i trezvene promišljenosti. Više nije muškarac kakav je bio prije nekoliko dana; više nije staloženi, nemaštoviti poslovni čovjek koji je nedužno krenuo kupiti glupavi dnevnik s pragmatičnom namjerom da ostatak svoje obitelji poštedi nevolja. Umjesto toga, postao je muškarac obuzet silnom žudnjom, čovjek koji lebdi na krilima strasti. On je pjesnik, sanjar, romantičar. On je idiot. Sve bi bilo daleko jednostavnije da nije odustao od svoje potrage za dnevnikom jer je želio odgovoriti na zov sirene. Jared je pogledao Olympijino ljupko lice ispunjeno nadom i čuo razbijanje valova o stijene. U mislima se prepustio sudbini. - Ne vidim razloga zašto vaš plan ne bi djelovao, gospoñice Wingfield. Zvuči kao logično rješenje problema, a istodobno će vaši nećaci doživjeti krasno obrazovno iskustvo. - Znala sam da ćete uvidjeti da je moj plan veoma dobar. - Posve točno. I još se ne morate gnjaviti traženjem kuće koja se iznajmljuje. Kao vaš poslovni tajnik, ja ću se pobrinuti za prikladnu rezidenciju. - Hvala vam, gospodine Chillhurst. Ne znam što bih učinila da nema vas.

GIGA

63

7 Predavaonica Instituta Musgrave nije bila osobito napunjena za predavanje gospodina Blancharda o putovanjima Karipskim otočjem. - Ni slično mnoštvu koje se okupilo za sjajno predavanje gospodina Elkinsa o njegovu putovanju do južnih mora - primijetila je punašna žena koja je sjedila kraj Olympije. - No bojim se da način govorenja gospodina Blancharda nije ni izbliza onako zabavan kao način gospodina Elkinsa. Olympia to nije mogla osporiti. Gospodin Blanchard je očito mnogo putovao i veoma je dobro zapažao, ali mu nedostaje ono najvažnije za govorenje u javnosti. Ne zna zabaviti svoju publiku. Olympia je došla na predavanje s nadom da će steći nove spoznaje o geografiji Karipskog otočja. Dok je čitala dnevnik Claire Lightbourne, postalo je jasno da je jedan od ključeva za rješavanje zagonetke pronalaženje otoka o kojem se u dnevniku govori, maleni dio kopna sjeverno od Jamajke. Sinoć je to pokušala objasniti Jaredu dok su zajedno pili večernji konjak, ali je on, kao i obično, promijenio temu. Olympia, Jared i ostali ukućani, uključujući Minotaura, već su tri dana boravili u Londonu. Ovo je bio njezin prvi odlazak na dogañaj pod pokroviteljstvom Društva za putovanja i istraživanja, pa mu se veoma radovala. Nažalost, dosadno predavanje gospodina Blancharda nije uspjelo zadržati njezinu pozornost. Pogledala je maleni sat pričvršćen na svojoj haljini i vidjela da Jared i dječaci još trideset minuta neće doći po nju. Jared. U privatnosti svojih misli zvala ga je po imenu. Stupanj prisnosti za koji je osjećala da se razvija meñu njima nije dopuštao da o njemu misli kao o gospodinu Chillhurstu. Meñutim, pomno je pazila da mu se glasno uvijek obraća na službeni način. Ali morala je uložiti znatnu snagu volje da bi ostala službena u njegovoj blizini. Svaki put kad bi ga srela u hodniku ili na stubama, obuzimala ju je silna želja da mu se baci u zagrljaj. Njihove zajedničke večeri u malenoj radnoj sobi postale su gotovo neizdržljive. Olympia nije znala koliko će se još moći suzdržavati. Tu je uzbudljivu napetost pojačavala spoznaja da se Jared morao koristiti jednako čvrstom samokontro-lom kad god je bio u njezinoj blizini. Upravo je tog jutra došlo do još jednog uzbudljivog susreta ispred vrata njegove spavaće sobe. Olympia je žurila u prizemlje na doručak, a vid su joj ometali hrpa časopisa i globus što ih je nosila. Jared je upravo u tom trenutku izišao na hodnik. Sudar do kojeg je došlo bio je čin sudbine, barem što se Olympije tiče. Čak se pitala nije li neki njezin dio to nesvjesno planirao. Na kraju krajeva, točno je znala kad će Jared izići iz svoje spavaće- sobe. On je čovjek koji cijeni naviku i rutinu. Nakon što je tri jutra slušala njegove kretnje s druge strane zida koji ih je odvajao, Olympia je znala da Jared silazi točno u sedam. - Nebesa. Ispričavam se. - Olympia je zateturala i pokušavala zgrabiti globus kad se Jared okrenuo od vrata i zakoračio točno na njezin put. Premda je nije vidio, reagirao je hitro i bez oklijevanja. Vješto je uhvatio globus koji joj je klizio iz ruku. - Ja se ispričavam, gospoñice Wingfield. Jeste li dobro spavali? Olympia je bila tako opčinjena pogledom, na njega dok joj je tako rano stajao u neposrednoj blizini da joj je bilo teško odgovoriti na jednostavno pitanje. Nekoliko je sekunda mogla samo zuriti u njega i očajnički se pitati hoće li iskoristiti priliku i poljubiti je. - Da, dobro sam spavala, gospodine Chillhurst -rekla je, razočarana kad nije ni pokušao spustiti svoja usta na njezina. - A vi? - Kako će to izdržati svako jutro cijelih mjesec dana, mahnito se pitala.

GIGA

64

- U posljednje vrijeme nemam mnogo vremena za spavanje - rekao je Jared. Njegov se pogled spustio na njezine usne. - Noću su moje misli ispunjene vama, sireno. - O, Jarede - dahnula je Olympia. - Želim reći, gospodine Chillhurst. - Bolna čežnja duboko u njoj činila ju je neobično malaksalom. - I ja veći dio noći mislim o vama. Jared se osmjehnuo na svoj pomalo cinični način. - Jedne od tih noći morat ćemo učiniti nešto po pitanju našeg zajedničkog problema, inače se nikad nećemo naspavati. Olympijine su se oči raširile. - Da, naravno, nesumnjivo stvaram kaos u vašem dnevnom rasporedu. Zao mi je što ometam vašu rutinu, gospodine. Jasno mi je da je iz zdravstvenih razloga nužan dobar noćni san. - Mislim da ću preživjeti, gospoñice Wingfield. I tada ju je ipak poljubio, ondje u hodniku. To je bio brz, ukraden poljubac do kojeg je došlo nakon što se Jared osvrnuo naokolo kako bi bio siguran da niti jedan dječak ne viri iz svoje sobe. Kad je završio, mirno je odnio globus u prizemlje. Olympiji se činilo da na usnama još uvijek osjeća njegov poljubac. Uspravila se na stolici i pokušala se usredotočiti na predavanje. Zgrbljen nad svojim bilješkama na govornici, gospodin Blanchard je nastavio govoriti monotonim glasom koji je već uspavao nekoliko ljudi iz publike. - Osim šećera, Karipski otoci izvoze različitu robu, uključujući duhan, kavu, školjke i drvenu gradu. Naravno, moraju uvoziti gotovo sve stvari koje se smatraju potrebnima za civiliziran život. Olympijine su misli opet odlutale. Došla je ovamo kako bi slušala o izgubljenim otocima i legendama, a ne o uvozu i izvozu. Kako bi razbila dosadu, krišom je proučavala malenu skupinu ljudi koji su sjedili oko nje. Većina su bili članovi Društva za putovanja i istraživanja koje sponzorira predavanje gospodina Blancharda. Nesumnjivo se dopisivala s nekima od njih. Pitala se kako bi se mogla upoznati s njima nakon predavanja. - Jeste li bili na drugim predavanjima iz ovog niza? - šapnula je punašna žena nakon što je usta sakrila iza ruke u rukavici. - Ne - tihim glasom prizna Olvmpia. - Članica sam Društva, ali tek sam nedavno stigla u London. Dosad nisam imala priliku doći na neko od predavanja. - Šteta što ste morali početi s ovim. Predavanje gospodina Duncana o Otomanskom Carstvu bilo je doista fascinantno. - Radovala sam se ovom predavanju jer me posebno zanima geografija Karipskog otočja. Žena se nagnula bliže. - Jeste li, doista? Jednako kao gospodin Torbert i lord Aldridge. Morate ih upoznati. Olvmpia se oduševila. - Rado bih ih upoznala. Pročitala sam u časopisu njihove priloge o Karipskom otočju. - Obojica su danas ovdje. Sjede na suprotnim stranama dvorane, naravno. - Žena se tiho nasmijala. -Zacijelo znate da su ogorčeni rivali. Već se godinama prepiru. - Ma nemojte? - Rado ću vas upoznati s njima. Ali najprije dopustite da predstavim sebe. Ja sam gospoña Dalton. - Ja sam gospoñica Wingfield iz Upper Tudwaya u Dorsetu - brzo će Olvmpia. - Tako mi je drago da sam vas upoznala, gospoño Dalton. Oči gospoñe Dalton raširile su se od ugodnog iznenañenja. - Ne valjda ona gospoñica Wingfield koja piše one izrazito zanimljive priloge o legendarnom blagu i neobičnim običajima drugih zemalja? Olympia je porumenjela. To je bio prvi put da je netko pohvalio njezin rad. Nitko u Upper Tudwayu nije se trudio čak ni pročitati časopis Društva koji izlazi četiri puta godišnje.

GIGA

65

- Napisala sam jedan ili dva članka te naravi, da - Olympia reče tonom za koji se nadala da je prikladno skroman. - Draga moja, ovo je veoma uzbudljivo, ne samo za mene, već i za nekoliko drugih članova Društva. Čim gospodin Blanchard završi svoje predavanje, moram vas sa svima upoznati. - To je veoma ljubazno od vas. - Ni najmanje, vi ste i sami praktički legenda, gospoñice Wingfield. Torbert i Aldridge su neki dan izjavili kako im ne bi palo na pamet otputovati iz Engleske a da sa sobom ne ponesu jedan ili dva vaša rada koji će ih voditi na njihovim putovanjima. - Glumite tutora? Nevjerojatno. Kakvu paklenu igru igrate, Chillhurst? - Felix Hartwell je Jareda pogledao očima u kojima se vidjela kombinacija ironije i opreznog poštovanja. - Uopće nisam siguran da znam odgovor na to pitanje, Felixe. - Jared se kiselo nasmiješio. Promatrao je Ethana, Hugha i Roberta koji su se malo dalje mučili kako bi novog zmaja podigli u zrak. Zmaj je kupljen uskoro nakon što su svi zajedno otpratili Olympiju do Instituta Musgrave. Kad je ona ušla u predavaonicu, Jared je poveo dječake u obližnji park i poslao poruku Felixu. Felix se pojavio za nekoliko minuta. To je bila jedna od mnogih činjenica koje je Jared cijenio kod svojeg poslovnog tajnika. Felix je točnost poštivao jednako kao i Jared. Tijekom godina dobro su surañivali i Jared je Felixa počeo smatrati prijateljem, doslovce jedinim u kojeg može imati povjerenja. Zapravo, njih su dvojica na mnoge načine veoma slična, mislio je Jared. Obojica imaju smirenu, staloženu - neki kažu dosadnu - narav. Dijele logičan, pragmatičan pristup osobnim i poslovnim pitanjima. Dva čovjeka s dušama trgovaca, kako bi rekao njegov otac, pomislio je Jared. No situacija se u posljednje vrijeme promijenila. Jared se pitao kako će Felix reagirati kad sazna da je njegov poslodavac postao bespomoćna žrtva strasti. Felix je puhnuo kroz nos. - Previše vas dobro poznajem da bih povjerovao da ne znate što činite i zašto to činite, Chillhurst. Nikad ništa ne činite ako to niste unaprijed osmislili i isplanirali. Nije vam svojstveno postupati hirovito i nepromišljeno, gospodine. - Pred sobom vidite promijenjenog muškarca. -Jared je pogledao Felixa i kratko se nasmiješio. Felix je zapanjeno zurio u njega. Jareda to nije iznenadilo. Na kraju krajeva, ni on sam još uvijek nije posve prihvatio taj novi aspekt svoje osobnosti. Nije ni čudo da je Felix zapanjen i pomalo zbunjen preobražajem. Premda su se često dopisivali, prošlo je nekoliko mjeseci otkako se Jared sastao sa svojim poslovnim tajnikom. Posljednji se put to dogodilo kad je Felix doputovao u Jaredov dom na otočiću Flame ispred obale Devona kako bi dva tjedna proučavao poslovne planove tvrtke Flamecrest. Jared je rijetko kad putovao u London. Mnogo je više volio krševit krajolik svojeg otočnog doma od plitkog blještavila grada. Premda su se rijetko viñali, Jaredu se činilo da se Felix malo promijenio tijekom godina. Felix je gradski čovjek, a to se vidjelo po mekoći njegovih ruku i modernom kroju odjeće što ju je nosio. Njegovo srdačno, otvoreno lice skriva pronicavu inteligenciju koju Jared veoma cijeni. - Promijenjenog? Vas? - Felix se tiho nasmijao. -Ne bih rekao. Nikad u životu nisam upoznao opreznijeg stratega. Raditi za vas je slično radu za strastvenog šahista. Ne mogu uvijek predvidjeti kakvi će se potezi odigrati, ali znam da uvijek imate kontrolu nad igrom. - Ovoga puta ne igram šah. - Jared je zadovoljno gledao kako se šareni zmaj podiže u zrak. Ethan i Hugh su klicali i počeli trčati za Robertom koji je jurio naokolo s uzicom u ruci. - Zapravo, sudbina je od mene učinila bespomoćnu igračku. Trenutno sam prilično sličan onom zmaju. Stvorenje prepušteno zračnim strujama. - Kako molim, gospodine?

GIGA

66

- Baš vam mogu i reći, Felixe. Prepustio sam se moćnim silama sirove strasti. - Sirove strasti? Vi? Chillhurste, razgovarate sa mnom, Felixom Hartwellom. Već sam gotovo deset godina vaš predstavnik u Londonu. Znam više o vašim poslovima i načinu na koji ih vodite od bilo koga drugoga na svijetu. Vjerujem da o vama takoñer znam više nego bilo tko drugi jer smo sličnih tempermenata. - To je posve točno. - Svakako. I ako nešto sigurno znam o vama, to je činjenica da niste muškarac kojim će upravljati strasti bilo koje vrste. Vi ste uzor samokontrole, gospodine. - Više nisam. - Jared je pomislio na poljubac što ga je tog jutra dao Olympiji u hodniku ispred svoje spavaće sobe. Njime je prostrujao vreli val zadovoljstva. Boravak pod istim krovom s objektom njegove žudnje doista se pokazao slatkim mučenjem kako je predvidio. Jedina utjeha bila mu je spoznaja da i Olympia pati. - Čuo sam zov sirene i izgubljen sam. - Sirene? - Inače poznata kao gospoñica Olympia Wingfield. - Gospodine, zar se vi to zabavljate na moj račun? - bez uvijanja upita Felix. - Jer ako je tako, volio bih da završite sa šalama. - Nažalost, ne šalim se. - Jared je ukratko ispričao Felixu što se dogañalo, ali se nije trudio objasniti o dnevniku Claire Lightbourne, niti kako ga je doveo do Olympije. Na kraju krajeva, dnevnik je izgubio svoju važnost. - Znate li što, Felixe? Prvi put u životu počinjem shvaćati šašave postupke članova svoje obitelji. - Dopustite da vam kažem, Chillhurste, da nitko ne bi mogao razumjeti bizarne hirove i postupke vaše obitelji. Bez uvrede, ali vi ste jedini razumni pripadnik klana, i to sasvim dobro znate. Cesto ste mi i sami to govorili. - Krv nije voda, očito. - Jared se opet nasmiješio. - Tko bi mogao biti razuman i staložen ako ga je zahvatio plamen neumjerene strasti? Felix se ukočio i kratko, pomalo uvrijeñeno kimnuo. - Milorde, ništa od toga ne razumijem. Pomisao da biste se vi prerušili u tutora kako biste osvajali tu neobičnu gospoñicu Wingfield jednostavno je nevjerojatna. Vi niste od onih ljudi koji pate od neumjerenih strasti. Jared se uozbiljio. - Trebao bih vam nešto jasno staviti do znanja, Felixe. Ne želim da se išta od toga pročuje. Na kocki je dobar glas gospoñice Wingfield. Felix je Jaredu dobacio brz, upitan pogled, a zatim se okrenuo u stranu. - Nakon svih tih godina, gospodine - tiho je rekao - očekivao bih da ćete u mene imati povjerenja. - Jasno da imam povjerenja u vas - reče Jared. -Inače ne bismo vodili ovaj razgovor. No, dakle, osim što ne smijete otkriti činjenicu da sam zaposlen kao tutor nećaka gospoñice Wingfield, takoñer vas moram zamoliti da nikomu ne kažete da se uopće nalazim u Londonu. Na Felixovu se licu odjednom pojavio izraz razumijevanja. U očima mu se pojavilo nešto što je moglo biti golemo olakšanje. - Ah, znači da ste se doista upustili u jedan od vaših lukavih planova. Znao sam. Jared nije smatrao potrebnim dalje objašnjavati. Romantična strast je ipak privatna stvar. - Moju ćete nazočnost u gradu zadržati u tajnosti? - Naravno. - Felixove su se oči zamišljeno suzile. - Budući da gotovo nikad ne dolazite u London, a i kada doñete, ne pojavljujete se na društvenim zbivanjima, zacijelo se nitko neće raspitivati o vama. - To sam i mislio. Takoñer računam na činjenicu da me veoma malo ljudi poznaje po viñenju. - Mala je opasnost da će vas prepoznati čak i ono malo ljudi koji vas znaju, gospodine. - Na Felixovu se licu pojavio ciničan izraz. - Očito se ne namjeravate kretati u visokim društvenim krugovima, a nikomu ne bi palo na pamet da vas potraži u onoj malenoj kući u Ulici Ibberton. - Ta malena kuća je upravo ono što sam želio, Felixe. Rezidencija koja savršeno odgovara potrebama seoske obitelji skromnih mogućnosti. Sve dok izbjegavam klubove i pomodna

GIGA

67

mjesta, trebao bih se Londonom kretati posve anonimno. Felix se tiho nasmijao. - Vjerojatno biste mogli neprimjetno jahati Hyde parkom ako sa sobom pove-dete svoja tri štićenika. Ljudi vide samo ono što očekuju da će vidjeti. Sigurno nitko ne očekuje da će vidjeti vikonta Chillhursta u ulozi tutora. - Upravo tako. - Jaredu je bilo drago da inteligentni, pragmatični Felix vidi neku logiku u šašavom planu. Jared je znao da se njegovoj vlastitoj prosudbi više ne može vjerovati. - Svi bismo trebali biti sigurni. Felix ga je iskosa pogledao. - Sigurni od čega, gospodine? - Katastrofe - reče Jared. - Kakve vrste katastrofe? - Pa, da nas ne otkriju, naravno - reče Jared. -Uvijek postoji opasnost da će nas netko razotkriti, a ja se bojim posljedica. Doista je prerano. Felix je opet izgledao zabrinuto. - Prerano, milorde? - Da. Osvajanje sirene je riskantan posao, Felixe, a ja u tome nemam baš nikakvog iskustva. Ne bih želio da mi se cijeli projekt uruši prije nego postavim čvrste temelje. Felix uzdahne. - Kad vas ne bih tako dobro poznavao, gospodine, rekao bih da ste postali jednako čudni kao i ostatak vaše obitelji. Jared se nasmijao i pljesnuo ga po ramenu. -Neugodna pomisao. - Doista. Bez uvrede, milorde. - Ne zabrinjavajte se, Felixe. Teško bih se mogao uvrijediti na istinu. Nitko ne može tvrditi da moja obitelj nije na glasu po ekscentričnosti. - Da, gospodine. - Felix je oklijevao. - Možda bih samo trebao spomenuti jednu stvar koju biste možda željeli znati. -Što? - Demetria Seaton je u gradu. Ona je sad ledi Beaumont, znate. - Da, znam. - Jared je govorio bezizražajnim tonom. - Čuo sam da je lord Beaumont u Londonu u potrazi za još jednim lijekom za svoj maleni, ali očito prilično uporni problem. - Još uvijek ne može dobiti nasljednika, je li? - Nikad me ne prestaje čuditi kako ste dobro informirani, Chillhurste, s obzirom na činjenicu da gotovo nikad ne dolazite u grad. Posve ste u pravu. Priča se da Beaumont ne može čak ni konzumirati svoj novi brak. - Doista? - Ta činjenica vjerojatno neće smetati Demetriji, pomislio je Jared. - Navodno čak ni nazočnost ljupke ledi Beaumont u njegovu krevetu nije dovoljna za prevladavanje njegove impotencije - promrmlja Felix. - Šteta. No vjerujem da ledi Beaumont nije osobito nesretna zbog te situacije - reče Jared. - Opet ste u pravu, barem prema glasinama koje se šire naokolo. - Felix je gledao kako zmaj leti zrakom nad njima. - Ako Beaumont ne uspije izvršiti svoju dužnost prema tituli, ledi Beaumont će naslijediti cijelo njegovo bogatstvo. - Da. - Nesumnjivo će dobar dio imetka dati svojem prokletom bratu, Giffordu, pomislio je Jared. Neograničeni pristup novcu učinit će ga još odvratnijim. Gifford je jedini Demetrijin član obitelji i ona ga veoma voli. Prema Jaredovu mišljenju, njezin pretjerano zaštitnički stav prema mlañem bratu zapravo ga je pretvorio u razmaženog, svojeglavog, lakomislenog raskalašenika koji će vjerojatno jednoga dana izgubiti glavu. Jared je iskrivio lice u grimasu kad se sjetio večeri prije tri godine kad ga je Gifford izazvao na dvoboj. Zahtjev da se sastanu u zoru stigao je manje od sat vremena nakon što je Jared razvrgnuo zaruke s Demetrijom. Gifford je bio izvan sebe od bijesa. Tvrdio je da je Jared ponizio njegovu sestru i zahtijevao je zadovoljštinu. Jared je odbio, naravno. Na kraju krajeva, u to je vrijeme još uvijek bio razuman čovjek i

GIGA

68

ponašao se u skladu s tim. Nije vidio nikakva smisla u riskiranju vlastitog ili Giffordova života u dvoboju kojim se ništa ne bi riješilo. Njegovo odbijanje da se sastane s Giffordom na polju časti samo je dodatno razjarilo mladog čovjeka. Gifford ga je proglasio kukavicom. - Budući da Beaumont ima gotovo sedamdeset godina i slabog je zdravlja - reče Felix - velika je vjerojatnost da će dama uskoro ostati veoma imućna udovica. - Osobito ako Beaumont ubrza svoj kraj s previše živahnim aktivnostima u cilju liječenja impotencije. Felix se hladno nasmiješio. - Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Beaumont naći lijek za svoj problem. - Želim mu svaku sreću - reče Jared. - Doista? - Felix ga je pogledao sa slabo prikrivenim iznenañenjem. - Mislio sam da će vas zanimati vijest da bi ledi Beaumont uskoro mogla biti slobodna žena. Jared slegne ramenima. - Njezina sloboda, ili pomanjkanje iste, mene više uopće ne zanima. - Ne? Čujem da je ljepša nego ikad. A glasine o ljubavniku utihnule su mnogo prije udaje za Beaumonta. - Jesu li? - Jared upita bez osobitog zanimanja. Tema Demetrijina ljubavnika jedna je od rijetkih o kojoj nikad nije raspravljao s Felixom. Zapravo, Jared o tome ni s kim nije raspravljao. Znao je da je bilo nagañanja nakon što je naglo razvrgnuo njihove zaruke, ali se nije obazirao na tračeve. - Ako ledi Beaumont ovih dana ima ljubavnika -nastavi Felix - uspijeva ga držati u velikoj tajnosti. - Morala bi to činiti - hladno će Jared. - Beaumont bi teško mogao trpjeti da njegova žena ima ljubavnika kad on još nije uspio stvoriti nasljednika. - Istina. - Felix zastane. - Što se tiče one druge stvari. - Zacijelo nije iskrsnulo ništa novo? Felix odmahne glavom. - Bojim se da nisam otkrio nove informacije. Zasigurno je kapetan broda organizirao prijevaru. On je to jedini mogao učiniti. - Radije bih vidio dokaze prije nego ga otpustim. Felix slegne ramenima. - Razumijem, gospodine, ali u takvim je slučajevima gotovo nemoguće pronaći dokaze. To je poteškoća kad je riječ o pronevjerama. Veoma je teško slijediti trag. - Čini se tako. - Jared je gledao kako zmaj lebdi u visinama i slušao vesele povike ohrabrenja Ethana i Hugha. - Pričekajmo još malo, Felixe. Još nisam spreman nešto poduzeti protiv kapetana. - Kako želite, gospodine. - Grom i pakao - tiho će Jared. - Ne sviña mi se činjenica da me netko vara. Ne volim igrati ulogu budale. - Itekako sam svjestan toga, gospodine. Zavladao je trenutak tišine dok su obojica gledala dječake i njihova zmaja. Jared je izvadio sat iz džepa i pogledao ga. -Morate me ispričati, Felixe. Uskoro imam dogovoren sastanak, a bojim se da će potrajati dok svoje štićenike ne nagovorim da spuste zmaja. Moram poći. - Kako želite, Chillhurste. Stojim vam na raspolaganju, kao i uvijek, za slučaj da me zatrebate. - Ne znam kako bih se snašao bez vas, Felixe. -Jared mu kimne u znak pozdrava i poñe po Ethana, Hugha, Roberta i zmaja. Bila su gotovo četiri sata, vrijeme da poñu po Olympiju u Institut Musgrave. Jaredu je trebalo gotovo dvadeset minuta da pokupi dječake, zmaja i fijaker. Dvaput je

GIGA

69

pogledao na sat dok je unajmljena kočija štropotala krcatim ulicama. Robert je otrgnuo pogled s fascinantnih prizora izvan fijakera. Vidio je kako Jared po drugi put vrača sat u džep. - Zar ćemo zakasniti, gospodine? - Nadam se da nećemo. Uz malo sreće, predavanje će potrajati dulje no što je predviñeno. Ethan je petama udarao po donjem dijelu sjedala. - Možemo li kupiti još jedan sladoled nakon što pokupimo tetu Olympiju? - Danas poslijepodne ste već pojeli jedan sladoled - reče Jared. - Da, znam, ali to je bilo prije nekoliko sati, a meni je opet veoma toplo. - Kladim se da bi teta Olympia rado pojela sladoled, gospodine - Hugh je rekao s altruističnim izrazom lica kojim ni na trenutak nije uspio zavarati Jareda. - Misliš? - Jared se pretvarao da razmišlja o tome. - O, da, gospodine. - Izraz iščekivanja pojavio se u Hughovim očima. - Siguran sam. - Vidjet ćemo što će ona reći o tome. - Jared je pogledao kroz prozor. - Stigli smo. Vidite li svoju tetu? Ethan se nagnuo kroz prozor. - Eno je tamo. Okružena je s nekoliko ljudi. Mahnut ću joj. - Ne, nećeš - reče Jared. - Nije pristojno tako pozivati jednu damu. Robert će poći do nje i dopratiti je do kočije. - Imate pravo, gospodine. - Robert je otvorio vrata kočije i skočio dolje. - Odmah ću se vratiti. - Nemoj joj zaboraviti ponuditi ruku - reče Jared. - Da, gospodine.. - Robert je požurio preko ulice. Jared je zatvorio vrata i naslonio se na jastuke. Promatrao je kako Robert napreduje kroz malenu skupinu ispred predavaonice Instituta Musgrave. Felix ima pravo, mislio je Jared. Ljudi vide ono što očekuju da će vidjeti i zacijelo nitko iz Društva za putovanja i istraživanja neće prepoznati vikonta Chillhursta. Koliko je Jared znao, osobno ne poznaje niti jednog člana Društva. Unatoč tomu, nije zgorega biti na oprezu. - Nisam znao da teta Olympia ima tako mnogo prijatelja u Londonu - reče Ethan. - Nisam ni ja - progunña Jared. Proučavao je dvojicu muškaraca koji su stajali najbliže Olympiji. Jedan je bio tako krupan da se činilo da će mu se odjeća rasprsnuti. Drugi je bio sušta suprotnost; tako mršav da se činilo da već nekoliko mjeseci posti. Jared je opazio da obojica pozorno slušaju svaku Olympijinu riječ. - Zar nešto nije u redu, gospodine? - tjeskobno upita Hugh. - Ne, Hugh, sve je u redu. - Jared je govorio staloženim i umirujućim glasom. Bio je svjestan, kao i uvijek, da se Hugh lako zabrine zbog mogućnosti da bi se njegov krhki život s Olympijom mogao uništiti. Ali nije se mogla zaobići činjenica da Olympia istinski uživa u svojem razgovoru s novim poznanicima. Jared je vidio da je Olympia opazila Roberta i okrenula se prema kočiji. Vidio je blistavi entuzijazam na njezinu izražajnom licu i osjetio razdraženost. Taj je izraz nadahnuo razgovor s dvojicom muškaraca koji stoje kraj nje. Znači, ovo je ljubomora, iznenañeno je pomislio. Veoma neugodan osjećaj. Jared je to nastojao primiti filozofski. Na kraju krajeva, muškarcu koji lebdi na strujama strasti nesumnjivo je suñeno upoznati mračnu stranu tako nepromišljenog putovanja. - Evo je, dolazi. - Ethan je poskakivao na sjedalu. - Mislite li da će željeti sladoled? - Nemam pojma. Pitaj je pa ćeš vidjeti. - Jared se nagnuo naprijed i otvorio vrata kočije. S odobravanjem je gledao kako Robert uvježbava svoje pristojno ponašanje galantno pomažući Olympiji da se popne u kočiju. - Hvala ti, Roberte. - Olympia je sjela kraj Jareda. Ispod oboda njezina slamnatog šeširića oči

GIGA

70

su joj svjetlucale od uzbuñenja. - Nadam se da ste proveli ugodno poslijepodne. - Puštali smo zmaja u parku - reče Ethan. - Bilo je veoma zabavno. - Želiš li fini, hladni sladoled, teta Olympia? - pro-stodušno upita Hugh. - Zacijelo će imati izvrstan okus kad je ovako topao dan. - Sladoled? - Olympia se pomalo rastreseno nasmiješila Hughu. - Da, to zvuči krasno. Bilo je veoma toplo u predavaonici. Svi su pogledali Jareda. - Vidim da ovdje imamo konsenzus - reče Jared. Podigao je vratašca na krovu kočije i rekao kočijašu neka ih odveze do najbliže ugledne prodavaonice u kojoj se prodaje sladoled. - Tako sam uzbuñena zbog onoga što sam danas naučila - rekla mu je Olympia kad je ponovno sjeo. - Jedva čekam da nastavim proučavati dnevnik. - Doista - progunñao je Jared s pomno namještenim prizvukom uljudne dosade. Prokleti dnevnik može istrunuti, pomislio je. Ono što je doista želio znati jest odgovor na pitanje koliko se Olympiji sviñaju njezini novi prijatelji. Jared je cijelu priču čuo tek mnogo kasnije te večeri, prvenstveno zato što Ethan, Hugh i Robert nisu mogli prestati pričati o svojim pustolovinama u Londonu. To nije smetalo Jaredu. Bit će dovoljno vremena da čuje sve pojedinosti nakon što se gospoña Bird povuče u svoju sobu i dječaci poñu u krevet. Mučenje što ga je trpio tijekom tih kasnih večeri što ih je provodio sam s Olympijom može se usporediti jedino s iščekivanjem onoga kako će na koncu završiti. Nije vjerovao da će Olympia još dugo moći odolijevati uzbudljivoj senzualnoj napetosti koja pucketa meñu njima. Znao je da on sigurno neće. Kad se kućanstvo te večeri smirilo, Jared je zatvorio Minotaura u kuhinju i pošao u potragu za Olympijom. Točno je znao gdje će je u malenoj kući naći. Podigla je pogled s dnevnika Claire Lightbourne kad je ušao u radnu sobu. Oči su joj blistale, a smiješak je bio ispunjen toplinom od koje je Jaredu krv uzavrela u žilama. Pomisao da je cijeli život mogao proživjeti a da nikad ne doživi tu snažnu emociju bila je dovoljna da izazove žmarce na njegovim leñima. - Tu ste, gospodine Chillhurst. - Olympia je malenom trakom ukrašene kože označila mjesto u dnevniku. - Vidim da napokon imamo malo mira i tišine. Doista ne znam kako smo se snalazili bez vas. - Problem je bio u tome da je vašem kućanstvu nedostajala uredna rutina, gospoñice Wingfield. -Jared je prišao stolu na kojem se nalazila boca konjaka. Podigao je bocu i ulio piće u dvije čaše. -Sad kad je uspostavljena takva rutina, sve je pod kontrolom. - Nemojte podcjenjivati svoj doprinos, gospodine - rekla je dok je nosio čaše konjaka do pisaćeg stola. - Učinili ste mnogo više no što je samo uspostavljanje rutine. - S divljenjem ga je pogledala dok je prihvaćala čašu. - Nastojim zaraditi svoju plaću. - Jared je popio gutljaj konjaka i pitao se hoće li se utopiti u njezinim očima boje lagune. - Sto ste danas saznali da vas je tako oduševilo? Olympia je na trenutak izgledala smućeno, kao da su joj misli odlutale u posve drugom smjeru. Odmah se pribrala. - Znam da vas osobito ne zanima moje proučavanje dnevnika Claire Lightbourne, gospodine. - Hmm. - Jaredov glas ništa nije odavao. - Rekla sam vam da moram proučiti neke nove zemljovide. - Tako je. - Pa, sad imam pristup takvim izvorima. -Uzbuñenje je bljesnulo u Olympijinim očima. - Ne samo da Društvo ima izvrsnu knjižnicu s velikom zbirkom zemljovida, već su mi neki članovi Društva ponudili mogućnost proučavanja njihovih privatnih zbirki. Upravo ono čega se bojao. Jared se sjetio dvojice muškaraca koji su se motali uz Olvmpiju

GIGA

71

izvan Instituta Musgrave. - Koji članovi? - Gospodin Torbert i lord Aldridge. Njihove knjižnice navodno sadrže mnoge zemljovide Karipskog otočja. - Jeste li im rekli za svoju potragu? - oprezno upita Jared. - Ne, naravno. Samo sam im rekla da me veoma zanima geografija otočja. Jared se namrštio. - Zacijelo znaju da vi proučavate legende. - Da, ali nema nikakva razloga da pomisle da tražim blago koje se spominje u dnevniku Claire Lightbourne - uvjeravala ga je Olympia. - Nikomu nisam pričala o svojem zanimanju za tu legendu. - Shvaćam. - Gospodine Chillhurst, znam da vam je ta tema dosadna, a slučajno bih večeras željela raspraviti o nečem drugom. - O čemu, gospoñice Wingfield? - Teško mi je to izraziti riječima. - Olympia je ustala i zaobišla rub pisaćeg stola. Prišla je globusu i ondje stala. - Bojim se da ćete me smatrati previše smionom. I doista, imali biste pravo. Jared je osjetio kako mu se donji dio tijela steže od iščekivanja. - Nikad vas ne bih mogao smatrati prekomjerno smionom, gospoñice Wingfield. Olympia je vrhovima prstiju dotaknula globus i počela ga polako vrtjeti. - Kao prvo, želim vam zahvaliti jer ste mi omogućili da se pozabavim proučavanjem dnevnika Claire Lightbourne. - Ja sam imao malo veze s tim. - To nije istina. Nikad si ne bih mogla priuštiti ovo putovanje u London da se niste pobrinuli za prodaju posljednje pošiljke robe mojeg strica. I da se niste pozabavili vlastelinom Pettigrewom, bila bih primorana odustati od proučavanja dnevnika i odvesti svoje nećake izvan njegova dohvata. Bez obzira kako gledali na to, nalazimo se u gradu i ja se slobodno mogu baviti svojim istraživanjem, a sve to zahvaljujući vama. - Nadam se da ćete u Londonu naći ono što tražite. Olympia je brže zavrtjela globus. - Čak i ako ne nañem blago koje se spominje u dnevniku, neću se žaliti, gospodine. Već sam našla više od onoga što sam ikad sanjala, a sve to zbog vas. Jared se posve ukočio. - Jeste li? - Da. - Nije ga pogledala. Njezina je pozornost ostala fiksirana na globus koji se vrtio. - Gospodine, vi ste svjetski čovjek. Mnogo ste putovali i iz prve ruke promatrali čudne običaje. - Imam nešto iskustva, da. Olympia je pročistila grlo tihim, diskretnim kašlja-njem. - Kao što sam vam često objašnjavala, i ja sam iskusna žena, gospodine. Jared je polako spustio čašu konjaka. - Gospoñice Wingfield, što pokušavate reći? Podigla je pogled s globusa. Oči su joj blistale od žudnje. - Kao iskusna žena, gospodine, htjela bih vam postaviti jedno pitanje na koje bih željela da odgovorite kao iskusan muškarac. - Pokušat ću - reče Jared. - Gospodine Chillhurst. - Olympijin je glas postao promukao. Prekinula se i pokušala ponovno. - Dali ste mi razloga vjerovati da biste mogli razmisliti o romantičnoj vezi sa mnom dok radite kao tutor u ovom kućanstvu. Jesam li pogriješila? Jared je osjetio kako se posljednji ostaci njegove samokontrole pretvaraju u pepeo, progutani plamenom strasti. Ruke su mu drhtale dok je stezao rub pisaćeg stola. - Ne, Olympia, nisi pogriješila. Bio bih posve spreman razmisliti o takvoj vezi pod uvjetom da me prestaneš zvati gospodin Chillhurst. - Jarede. - Okrenula se od globusa koji se divlje vrtio i poletjela preko sobe, ravno u njegov zagrljaj.

GIGA

72

8 - Tako sam se bojala da ćeš me smatrati previše smionom - Olympia je mrmljala uz Jaredovu košulju. Omamila ju je kombinacija radosnog olakšanja i veličanstvenog uzbuñenja koje ju je uvijek obuzimalo kad bi se našla u Jaredovu zagrljaju. - Znam da si ti savršeni džentlmen i bojala sam se da bi te moje pitanje moglo uvrijediti. Jared joj je poljubio tjeme. - Slatka moja sireno. Ja nisam savršeni džentlmen. - O da, jesi. - Podigla je glavu i drhtavo mu se nasmiješila. - Barem se trudiš biti. Nisi ti kriv da u sebi nosiš žicu prekomjerne strasti. Jasno mi je da silno provociram taj element tvoje naravi. Nesumnjivo je to veoma pogrešno od mene. - Ne, Olympia. - Jared joj je dlanovima obujmio lice. Oči su mu svjetlucale od vatrene sigurnosti. - Ne mislim da u toj emociji ima nečeg lošeg, a čak i da ima, nije me briga. - Veoma mi je drago da tako osjećaš. Bila sam gotovo sigurna da će biti tako. - Olympia je bila svjesna tvrdih, snažnih mišića njegovih bedara dok se naslanjala na njega. - Ti i ja smo veoma slični, nismo li? Naše iskustvo i proučavanje drugih zemalja i naroda pružili su nam široki uvid u ljudsku narav. - Misliš? - O, da. Iskusne muškarce i žene kakvi smo mi ne trebaju sputavati društvena pravila. Jared joj je obujmio lice i zagledao se u njezine oči. - Ne možeš znati kakav učinak imaš na mene. - Nadam se da je sličan učinku što ga ti imaš na mene - šapnula je. - Vjerujem da je tisuću puta jači. - Jaredova su se usta nalazila centimetar ili dva iznad njezinih. - Da si osjećala isto što i ja, bila bi u plamenu. - Ja jesam u plamenu. Jared je progunñao nešto tiho, promuklo i hrapavo od emocija. Olympia nije razabrala riječi, ali nije ni trebala. Njegova su se usta odjednom našla na njezinima i točno je znala što je pokušavao reći. Jared ju je večeras želio sa strašću koja joj je žarila dušu, strašću koja je jednaka njegovoj. Uz neobuzdani osjećaj sreće Olympia se prepustila Jaredovu poljupcu. Stisnula se bliže uz njega, tražeći vrelinu i snagu u njemu. Bila je neodreñeno svjesna da se on naginje na pisaći stol i mijenja položaj svojih nogu tako da se našla u nježnoj klopci izmeñu njegovih mišićavih bedara. - Tako si mekana. - Jared je provukao prste kroz Olympijinu kosu, oslobañajući je kopči. Šakama je uhvatio guste pramenove. - Tako si predivno mekana. Olympia je krajičkom napola zatvorenog oka vidjela kako njezina kapica od bijele čipke lagano pada na sag. Taj ju je prizor ispunio nevjerojatnim osjećajem zanosa. - O, Jarede, ovo se ne može opisati - uzviknula je, opčinjena emocijama koje su je obuzele. - Da, slatka moja sireno. - Jaredov je glas postao dublji i hrapaviji od strasti. - Ne može se opisati. Vrelim je poljupcima obasuo njezin vrat, primoravši je da zabaci glavu preko njegove ruke. Kad mu je put prepriječio plisirani ovratnik njezine bluze, nestrpljivo je opsovao. - Više ne mogu podnijeti ovo mučenje. - Jared je brzo potezao vezice njezine haljine. - Ako te uskoro ne učinim svojom, ljupka moja Olympia, nesumnjivo ću završiti u ludnici kao slomljen čovjek. - Razumijem. - Olympia mu je počela otkopčavati košulju. - I ja se osjećam kao da će me ova snažna emocija dovesti do ludila. Jared joj se na neobičan način nasmiješio dok joj je spuštao gornji dio haljine do struka. - Onda nemamo drugog izbora, zar ne? Večeras moramo spasiti jedno drugo od ludila. Olympia mu je rastvorila košulju i opčinjeno se zagledala u njegova naga prsa. Lagano je odmahnula glavom. - Nisam sigurna da se možemo spasiti. Možda smo već izgubljeni, Jarede. - Onda neka bude. - Jared je odvezao vezice pot-košulje od batista i pustio da odjevni predmet

GIGA

73

padne na sag kraj kapice od bijele čipke. Posve se ukočio dok je zurio u njezine dojke. Olympia je porumenjela pod njegovim žarkim pogledom, ali se nije ni pokušala pokriti. Zapravo, spoznaja da je tako silno želi samo ju je učinila smionijom. Raširila je prste na njegovim tvrdim prsima, a potom mu je podigla ruke na ramena. Jared je duboko udahnuo i tiho zastenjao. Sagnuo je glavu kako bi poljubio uzdignute, napete vrhove njezinih dojki dok je ona prstima slijedila konture njegovih leña. - To mi se veoma sviña. - Jared je zatvorio svoje zdravo oko i privukao je bliže tako da su se njezine dojke zgnječile uz njegova prsa. - Doista? - Olympia ga je milovala. - I meni se sviña. Tako je divan osjećaj dodirivati te, Jarede. - Moj Bože, Olympia. Kao da ga tjera neka sila protiv koje se više ne može braniti, Jared se pokrenuo. Rukama je obujmio Olympijin struk. Podigao ju je, okrenuo i posjeo na rub pisaćeg stola. Olympijini su skuti delikatno lepršali. - Jarede? - Iznenañena činjenicom da sjedi na pisaćem stolu, Olympia je upitno pogledala Jareda. - Pjevaj mi svoju slatku pjesmu, ljupka moja sireno. - Jared je gurnuo Olympijine skute iznad njezinih koljena. Rukom joj je razmaknuo noge i stao izmeñu njezinih bedara. - Želim da me namamiš do mojeg usuda. - Jarede. Olympia se još uvijek prilagoñavala veoma čudnom osjećaju što ga je u njoj izazivala činjenica da on stoji izmeñu njezinih nogu kad je Jared spustio ruke na veoma osjetljivu kožu s unutrašnje strane njezinih bedara. Stisnula mu je nadlaktice i zurila u njega, nesigurna kako bi trebala reagirati. - Bez brige, moja prekrasna sireno. - Jared joj je poljubio rame. - Reći ćeš mi kad budeš spremna. Prije nego ga je Olympia uspjela pitati što time misli, njegovi su prsti kliznuli duž unutrašnje strane njezine noge, sve do mekanog, vrelog, ranjivog dijela njezina tijela koje se odjednom otvorilo za njega. Olympia je prestala disati kad je osjetila kako dodiruje nezaštićeno središte njezina tijela. Nepodnošljiv osjećaj potrebe zračio je s mjesta gdje su njegovi prsti dotaknuli njezinu ženstvenost. - Već si vlažna - reče Jared. - Topla i mekana poput južnih mora. - Povukao je prste i njima dotaknuo svoje usne. - Čak imaš i okus po moru. - Zar doista? - Olympia je grčevito stezala njegove nadlaktice. Silno je željela znati što bi dalje trebala raditi, ali bila je izgubljena. - Da. Uzbudljiv. Malo slankast. Nevjerojatno. Jared je vratio ruku izmeñu njezinih nogu i oprezno zavukao prst u nju. Olympia je zadrhtala. - Jarede. Ne znam što bih rekla. - Ne moraš baš ništa reći, slatka moja sireno, sve dok ne budeš spremna pjevati za mene. Nije znala što time želi reći, ali nije imala snage ni prisebnosti da zatraži pojašnjenje. Osjećaj njegova prsta u njoj bio je tako čudesan i neobičan da Olympia nije mogla prestati drhtati. Noge su joj se instinktivno stegnule oko njega. - Hajde. Pjevaj za mene, predivna moja sireno. -Jared je polako izvukao prst iz nje, promatrajući njezino lice dok je tiho uzdisala. - Da, baš tako. Ponovno, ljupka moja. Dotaknuo ju je vrhom palca, a Olympia je zadrhtala i tiho zastenjala. - Grom i pakao, kako volim tvoju pjesmu. - Jared je nevoljko povukao ruku izmeñu njezinih nogu. Olympia je tek malo otvorila oči, pitajući se zašto je više ne dodiruje tako intimno. Trebala joj je njegova ruka ondje, na tom tajnom mjestu. Bila je sigurna da ništa drugo ne može ublažiti

GIGA

74

silan, bolan nemir što ga je osjećala. - Jarede? - Pogledala je dolje i vidjela da on pokušava raskopčati hlače. - Molim te, želim da me opet dodiruješ. Jared se promuklo nasmijao, ali je to više podsjećalo na stenjanje. - Sada te ne bih mogao prestati dodirivati ni da me gone svi vragovi pakla. Olympia je vidjela kako je odmaknuo prednji dio svojih hlača. Šokirano je zurila u njegovu tešku, ukru-ćenu muškost kad se oslobodila tkanine. - Gospodine Chillhurst. Jared je prislonio čelo na njezino. Usta su mu se izvila u senzualni smiješak. - Bi li ikako o tome mogla misliti kao o varijaciji onog neobičnog bračnog običaja na otoku što si mi ga jednom spomenula, gospoñice Wingfield? Jasno mi je da ovaj falus nije napravljen od zlata, ali jedini je što ga imam. Olympia se šokirano sjetila svoje naivne rasprave o zlatnim falusima. Nije znala treba li se nasmijati ili se postidjeti. - Možda je i bolje da nije napravljen od zlata -uspjela je reći. - Na kraju krajeva, veoma je velik i sigurno bi vrijedio cijelo bogatstvo. Netko bi ga mogao pokušati ukrasti. Jaredov se tihi smijeh pretvorio u promukli uzvik. - Zadirkuješ me na vlastiti rizik, sireno. Ovlažila je svoje rastvorene usne i pogledala ga ispod gustih trepavica. - Doista? - Da. - Jared joj je više raširio noge i obavio ih oko svojeg struka. Prišao je posve blizu i namjestio se uz otvor njezina mekanog, vlažnog kanala. Ako je Olympia bila šokirana pogledom na njegov ud, bila je istinski zaprepaštena kad ga je osjetila kako se gura uz nezaštićeni ulaz u njezino tijelo. Istodobno se činilo da je taj osjećaj točno ono za čim je žudjela. - Da, molim te. - Stezala mu je ramena. - Moj Bože. - Jared je šakama obuhvatio Olympijinu stražnjicu, čvrsto je držao i počeo polako ulaziti u njezin ženstveni prolaz. Olympia je zatvorila oči i usredotočila se na neobičan osjećaj. Uzbuñenje se miješalo s čudnom strepnjom dok ju je Jared počeo ispunjavati. Nije mogla vjerovati da će se njezino tijelo prilagoditi njegovomu, ali činilo se da se baš to dogaña. Meñutim, prolaz je bio krajnje tijesan, pa sve to nije bilo osobito ugodno, premda je izazivalo treptaje užitka u njoj. - Prokletstvo. - Jared je odjednom stao. - Sto je bilo? - Olympia je otvorila oči. Jaredovo je lice bilo kruto i nepopustljivo poput kamena. Ali nikad ranije nije vidjela kamen posut kapljicama znoja, pomislila je. Pod prstima je osjećala njegove čvrste i napete mišiće. - Je li ti dobro? Proučavao je njezino lice s gotovo očajničkim izrazom u zdravom oku. - Olympia, rekla si da si iskusna žena. Sanjarski se nasmiješila. - Jesam, gospodine. - Mislio sam da si time željela reći da imaš iskustva u ovakvim stvarima. - Ne osobnog iskustva. - Vrhovima prstiju mu je nježno dotaknula obraz. - Vjerujem da sam čekala tebe da me naučiš. Na kraju krajeva, ti si iskusan tutor, nisi li? - Ja sam luñak. - Jaredov je pogled bio vatren. -Olympia, jesi li posve sigurna da me želiš? - Više od ičega - šapnula je. - Onda bih želio da se svom snagom držiš za mene dok tražim put kroz oluju do sigurne luke u tebi. Olympia se gotovo topila od tih vatrenih riječi. Nije uspjela pronaći verbalni odgovor, pa je čvršće stisnula ruke i noge oko njega, povukavši ga bliže. Jaredovi su dlanovi bili snažni i čvrsti na mekanim oblinama njezine stražnjice. Držao ju je nepomičnu dok se brzo i neumoljivo gurnuo u njezinu mekoću. Olympia se ukočila i otvorila usta kako bi kriknula od zaprepaštenja. Jared joj je pokrio usne

GIGA

75

svojima, ugušivši njezin zapanjeni protest. Kad je sasvim uronio u nju, posve se ukočio. Uopće se nije micao, osim što je oprezno podigao usta s njezinih. - Je li ti dobro? - pitao je promuklim šaptom. - Da. - Olympia je progutala slinu i polako opustila prste na njegovim leñima. - Da, mislim da je. - Pokaži mi. Pjevaj za mene, sireno. Jared se počeo veoma polako i veoma nježno pomicati u njoj, nikad posve ne izlazeći iz nje prije nego bi opet uronio do kraja. Bol koji je izazvao njegov prodor u nju uskoro se povukao kad se vratila tekuća vrelina. Olympia se grčevito držala Jareda dok ju je uvlačio sve dublje i dublje u erotične vode strasti. Bolna potreba u njoj postala je neizdržljiva. Osjećala se ispunjenom do točke pucanja. Čula je sebe kako preklinje Jareda za oslobañanje kojemu nije znala dati ime. - Uskoro, sireno moja, uskoro - obećavao je dok je uranjao natrag u njezine dubine. - Sada, Jarede. Moraš nešto učiniti. - Ti si zahtjevno maleno stvorenje, nisi li? No činilo se da je Jared veoma zadovoljan njezinim zahtjevima. Zapravo, na sve veću Olympijinu fru-striranost, ohrabrivao ih je. Činilo se da zna kako točno mora ulaziti u nju; koliko se daleko povući. Raspirivao je vatrenu napetost dok se nije osjetila poput igračke na navijanje čija je opruga previše napeta. Tada je Jared zavukao ruku izmeñu njihovih tijela i učinio nešto s prstima, istodobno uronivši u nju. To je bilo previše. Opruga u Olympiji je pukla. Ni u snu nije očekivala da bi mogla tako nešto osjetiti. Njome su strujali val za valom užitka, ostavivši je posve uzdrhtalu. Poželjela je vrisnuti od radosti, ali joj je Jared zatvorio usta svojima. Osjetila je kako je još jednom uronio u nju. Zadrhtao je i otvorio usta na njezinima. Olympia je shvatila da je progutala njegov žestoki povik zadovoljstva, baš kao što je on progutao njezine tihe krikove. Kad je sve završilo, Jared je podigao Olympiju s pisaćeg stola, oteturao do kauča, te se zajedno s njom srušio na jastuke.

* * * Prošlo je mnogo vremena prije nego se Jared oporavio dovoljno da može podići glavu i pogledati Olympiju. Tromo se protegnula ispod njega. Njezin je smiješak otkrivao očaravajuće ženstveno zadovoljstvo. Smiješak sirene koja je napokon otkrila svoju moć, pomislio je. A on je taj koji ju je naučio koliko je zapravo velika njezina moć. - Ti si čovjek prekomjernih strasti, gospodine Chillhurst - reče Olympia. Jared se skrušeno nasmijao. Bio je iscrpljen. Iscrpljen i ushićen. - Čini se tako, gospoñice Wingfield. Dopustite da vam kažem da su vaše strasti jednako prekomjerne kao i moje. Ugodno se meškoljila uz njega i obavila mu ruke oko vrata. - Moram ti reći da je sve to bilo veoma uzbudljivo. Nikad nisam doživjela ništa tomu slično. - Svjestan sam toga, Olympia. - Sagnuo je glavu i nježno poljubio oblinu njezine dojke. Prožimao ga je duboki osjećaj posesivnosti. Usprkos Olympijinu mišljenju o njegovoj strastvenoj naravi, Jared je dobro znao da se dosad u svojih nekoliko veza uvijek koristio istim urednim, discipliniranim pristupom kakav je primjenjivao i u svojim poslovnim situacijama. Sigurno se nikad nije upustio u vezu s djevicom.

GIGA

76

Posve je jasno da je Olympijino tijelo dosad bilo netaknuto. Bio je naglašeno svjestan malene količine krvi koja se pomiješala s vrelom vlagom na njegovu udu. Vjerojatno bi se trebao postidjeti, pomislio je. No jedina emocija koju je u tom trenutku imao bilo je duboko zadovoljstvo. I, kao što je sama Olympia rekla, nije baš da je ona mlada djevojka tek izišla iz školske učionice, Ima dvadeset pet godina. Iskusna žena. Jared je zastenjao u sebi. Ona uopće nije iskusna žena. Ona je nedužno stvorenje koje je cijeli život provelo na selu, a on ju je iskoristio. To je bio najveličanstveniji doživljaj u njegovu životu. Jared je pomislio na pohotnog Draycotta koji je pokušao zavesti Olympiju u njezinoj knjižnici. Pitao se koliko ju je drugih muškaraca u Upper Tudwayu doživljavalo kao legitimni plijen; koliko se drugih upustilo u nečasne pokušaje. No Olympia je čekala kako bi samo za njega pjevala svoju pjesmu sirene. Jareda je ushićivala spoznaja da je on taj kojeg je izabrala; onaj kojemu se predala. Grlo mu se stegnulo, pa je morao progutati slinu prije nego je mogao govoriti. - Olympia - rekao je mirnim glasom - želim da znaš da cijenim blago koje si mi darovala. Izvrsno ću se brinuti za tebe. Vrhom prsta prešla je duž linije njegove čeljusti. -Već se jako dobro brineš za mene. - Nasmiješila se. -Samo se nadam da ćeš veoma dugo ostati u ovom kućanstvu. - Kao tutor i ljubavnik? Porumenjela je. - Pa, da, naravno. Sto drugo? - Sto drugo, doista? - Jared je podlakticom pokrio oči. Sad bi joj trebao sve ispričati, mislio je, ali kad bi to učinio, sve bi se promijenilo. Nesumnjivo bi se naljutila i uvrijedila zbog njegove varke. Jared je znao da bi njega, da je na njezinu mjestu, obuzeo hladan gnjev kad bi saznao da je prevaren, baš kao onda kad je naletio na Demetriju i njezina ljubavnika. Sjetio se vlastitih riječi što ih je toga poslijepodneva izgovorio Felixu. Ne sviña mi se uloga budale. Kad Olympia sazna istinu, mislit će da ju je on držao za budalu, da se zabavljao na njezin račun. Do tog bi zaključka sigurno on došao da je situacija obrnuta. Ta ga je spoznaja navela da stisne zube. Sto ako Olympia na otkriće da je prevarena reagira jednako kako je on prije tri godine reagirao na Demetrijinu prijevaru, pitao se. Sto ako ga izbaci iz svojeg života onako kako je on izbacio Demetriju? Sto ako se Olympia okrene i jednostavno nestane iz njegova života? Osjetio je hladnoću u sebi. Jared nije bio siguran što bi dalje trebao raditi. Činilo se da ne može logično razmišljati o situaciji. Jedino u što je bio posve siguran bilo je to da je previše opčinjen strastvenim početkom veze s Olympijom da bi već sada sve ugrozio. Bit će veoma neugodno kad joj kaže istinu, mrzovoljno je pomislio. Vjerojatno neće moći tolerirati takvo zavaravanje od čovjeka kojemu se predala. Morat će se suočiti s mogućnošću da mu Olympia, nakon što sazna cijelu istinu, zacijelo više nikad neće vjerovati onako potpuno kako mu vjeruje sada. Ne bi mogao podnijeti mogućnost da se ona okrene od njega. Ne sada kad ju je tek našao. Sve je tako prokleto komplicirano, pomislio je Jared, ne prvi put. To je cijena strasti. Nikad se ranije nije našao u takvoj situaciji, ali je osjećao da mu treba vremena. Samo još malo vremena kako bi joj stalo do njega toliko da može riskirati i reći joj istinu. Da, vrijeme je rješenje, zaključio je, zahvalan što je pronašao praktičan, izrazito logičan

GIGA

77

razlog za odgañanje neizbježnog. Njegove je misli prekinuo prigušeni lavež odozdo. Podigao je ruku s očiju. - Što je to, dovraga? - Minotaur - reče Olympia, a u glasu joj se osjećalo iznenañenje. - Taj će prokleti pas probuditi cijelo kućanstvo. -Jared se otkotrljao s kauča i ustao. Hitro je doveo u red svoju odjeću. Pomisao da bi gospoña Bird i tri dječaka mogli uletjeti u radnu sobu i naći Olympiju u njezinu sadašnjem stanju bila je više nego alarmantna. - Odjeni se - naredio je. - Brzo. Ja ću se pobrinuti za psa. - Uzeo je svijeću i zaputio se prema vratima. - Znaš, upravo je ovako Minotaur lajao one noći kad je čuo nekoga u mojoj knjižnici u Upper Tudwayu. - Olympia je zamišljeno skupila obrve dok se podizala u sjedeći položaj. - Možda je opet čuo uljeza. - Žurno je složila gornji dio svoje haljine. - Iskreno sumnjam u to. Prije će biti da je čuo nekoga ili nešto na ulici. Nije navikao na zvukove i mirise grada. - Jared je kratko zastao kod vrata i gledao kako Olympia namješta svoju odjeću. Taj ga je prizor opčinjavao. Olympijina potkošulja je još uvijek ležala na sagu kraj kapice od fine čipke. Bez malenog odjevnog predmeta od batista koji popunjava područje iznad dubokog izreza oko vrata, njezina se haljina čudesno preobrazila. Ranije je bila ekstremno čedna, a sad je postala smioni i provokativni okvir za njezine nježno zaobljene dojke. Vidio je kako se lecnula kad je nesigurno koraknula naprijed. Shvatio je da najvjerojatnije trpi odreñenu ranjavost. Ali Olympia se nije žalila, a on nije znao kako bi se ispričao. Prije nego je stigao odlučiti što će učiniti, Olympia se pribrala. Nasmiješila mu se i požurila prema vratima. Jareda je smutila i poprilično zapanjila trenutna reakcija njegova tijela. Snagom volje prisilio se da obrati pozornost na problem s lavežom psa. - Čekaj ovdje. Poći ću vidjeti što je uznemirilo Minotaura - progunñao je. Još jednom sa žaljenjem pogledavši Olympijine slatko zaobljene grudi, rumene obraze i razbarušenu kosu, izišao je u hodnik. Olympia je požurila za njim. - Samo trenutak, gospodine Chillhurst. Idem i ja. Jared je uzdigao obrvu i podrugljivo je pogledao dok je hodao prema stubama. - Gospodine Chillhurst? - Bolje da zadržimo naviku formalnog obraćanja -veoma je ozbiljno rekla. - Pred dječacima i gospoñom Bird sve mora ostati uobičajeno. - Kako želite, gospoñice Wingfield. - Jared je spustio ton glasa kad se počeo spuštati stubama. - Ali upozoravam te da pridržavam pravo zvati te Olympia u svakoj prigodi kad mi se ruka nañe ispod tvojih skuta. - Gospodine Chillhurst. - Tako se u tim situacijama ponašaju iskusne žene i muškarci - Jared reče s nadmenom sigurnošću. Potisnuo je osjećaj krivnje i prepustio se osjećaju zadovoljstva koji ga je posve obuzeo. Veliko zadovoljstvo, jače od konjaka, teklo je njegovim žilama. On je Ikar koji leti preblizu suncu, ali isplati se. Dobrobiti strastvene naravi veoma su ugodne, pomislio je i osmjehnuo se. Večeras je postao novi čovjek. - Zadirkuješ me na nimalo džentlmenski način. -Olympijinu je zadihanu optužbu prekinuo još jedan lavež odozdo. - Minotaura je definitivno nešto prestrašilo. - Vjerojatno je u susjedstvo stigao čovjek koji prazni zahodske jame. - Možda. Jared je otvorio kuhinjska vrata, a Minotaur, koji je nestrpljivo čekao s druge strane, umalo ga

GIGA

78

je srušio. Pas je jurnuo kraj njega i zaustavio se ispred Olympije. - Sto je bilo, Minotaure? - Olympia ga je oprezno, ali nježno potapšala po glavi. - U kući nema nikoga osim nas. Minotaur je glasno cvilio, jurnuo oko nje i popeo se stubama. - Možda želi izići u vrt - reče Olympia. - Pustit ću ga van na nekoliko minuta. - Ja ću se pobrinuti za to. - Jared se na brzinu osvrnuo po kuhinji prije nego je počeo slijediti psa uza stube. Nije bilo nikakvih znakova da je netko nešto micao kraj velikog željeznog štednjaka, ili u blizini sudopera. Prozor koji se otvarao prema ograñenom prostoru ispod razine ulice bio je čvrsto zatvoren. Jared je prvi pošao stubama na kat. Olympia mu je bila za petama. Zajedno su pošli hodnikom do stražnjih vrata. Minotaur je već bio ondje. Entuzijastično je grebao po pragu. - Nešto nije u redu - reče Olympia. - Ovo uopće nije njegovo uobičajeno ponašanje. - Vjerujem da imaš pravo. - Jared je maknuo zasun s vrata. Minotaur se progurao van čim je to postalo moguće i istrčao u malen, zidom ograñen vrt. - Susjedi će se veoma ljutiti ako opet počne lajati - s nelagodom će Olympia. - Onda je baš dobro da nismo upoznali nikoga od njih. - Jared joj je pružio svijeću. - Ostani ovdje, u kući. Pogledat ću što muči Minotaura. Jared je tiho izišao u noć. Očekivao je da će Olympia poslušati njegovu naredbu jednostavno zato što su se njegove naredbe uvijek slušale kad bi ih izgovorio tim posebnim tonom. Minotaur je stao kad je stigao do drugoga kraja vrta. Podigao se na stražnje noge i njušio vrh zida. Jared je prošao kraj zahoda i probio se kroz grmlje do mjesta gdje je Minotaur gledao u uličicu. Bilo je tek toliko svjetlosti da bi vidio da je malena uličica prazna. Jared je pogledao susjedne vrtove s obje strane. Oba su bila mračna i tiha. Nije bilo nikakvog znaka ljudima koji svoj posao obavljaju noću. Malo je ljudi koji bi željeli da se njihovi zahodi prazne tijekom dana. U većini se kuća sadržaj zahodske jame iz vrta mora nositi kroz glavni hodnik i stavljati u kola na ulici. Uobičajeno je da se to obavi noću kad je naokolo malo ljudi kojima bi smetao smrad. - Nema nikoga u blizini - tiho će Jared. - No mislim da ti to već znaš, nije li tako, Minotaure? Minotaur ga je pogledao, a zatim je nastavio njušiti zid. - Vidiš li nešto? - upita Olympia. Jared se osvrnuo preko ramena i vidio da je ignorirala njegove upute. Svijeću je ostavila u kući i pošla za njim. Oči su joj bile krupne na mjesečini, a izmeñu njezinih dojki vidio je duboke, fascinantne sjenke. Jared je bio rastrzan izmeñu razdraženosti jer ga nije poslušala i živog sjećanja na mekoću Olvmpijinih grudi. - Ne - rekao je. - U uličici nema nikoga. Možda je netko prošao prije nekoliko minuta i prestrašio Minotaura. Olympia je virnula preko zida. - Već nekoliko noći provodimo u ovoj kući, a on nikad ranije nije tako reagirao na nekoga tko je prolazio uličicom. - Svjestan sam toga. - Jared ju je uzeo za ruku. -Vratimo se u kuću. Nema nikakvog smisla zadržavati se ovdje. Pogledala ga je, očito iznenañena njegovim tonom. - Zar te nešto naljutilo? Pitao se kako bi tutor svojoj poslodavki mogao objasniti da očekuje da se slušaju njegove logične, razumne naredbe. No prije nego je našao način da joj to objasni bez otkrivanja istine o svojem identitetu, zaustavila ga je uz oštar uzvik. - Nebesa, što je to? - Olympia je zurila u nešto maleno i bijelo na travi. - Jesi li ispustio svoj rupčić, Jarede? - Ne. - Jared se sagnuo i podigao kvadrat zgužvanog bijelog platna. Namrštio se kad je osjetio

GIGA

79

miris parfema. Olympia je skupila nos na jak miris. Pogledala je Jareda bistrim i ozbiljnim očima. - Ipak je netko večeras bio u vrtu. Jared je gledao kako Minotaur prilazi i njuši rupčić. - Čini se tako - tiho je rekao. - Bojala sam se toga, gospodine Chillhurst. Više nema nikakve sumnje. Ovdje imamo veoma hitnu situaciju. - Hitnu? Olympia je stisnula oči dok je proučavala namirisani rupčić. - Upozorenje o Zaštitniku što sam ga našla u dnevniku mora se shvatiti ozbiljno. Netko je čvrsto odlučio domoći se tajne o zakopanom blagu. Ali kako je zlikovac saznao našu adresu u gradu? - Dovraga, Olympia. - Jared se naglo prekinuo kad mu je nešto neugodno palo na pamet. Usta su mu se stisnula. - Jesi li bila diskretna po pitanju naše nazočnosti u gradu? - Da, naravno. Bila sam veoma oprezna u tom smislu. Veoma mi je važan tvoj dobar glas. - Valjda nas je netko od tvojih poznanika iz Društva za putovanja i istraživanja mogao slijediti do kuće ili je angažirao nekoga drugoga da to učini. - Da, to je svakako jedna mogućnost - brzo će Olvmpia. - Možda je netko od njih na neki način povezan sa Zaštitnikom. Ili je možda nekoga od Olympijinih novih prijatelja privukao mamac blaga, kao i mnoge druge, mračno je pomislio Jared. Znao je što su sve u prošlosti činili članovi njegove vlastite obitelji kad su bili na tragu nestalog bogatstva. Sasvim je moguće da ima i drugih koji bi pošli tako daleko. Svi članovi Društva za putovanja i istraživanja nesumnjivo su itekako svjesni činjenice da je specijalnost gospoñice Olympije Wingfield istraživanje o zakopanom blagu i izgubljenom zlatu.

GIGA

80

9 Jared se sjetio čedne potkošulje od batista i kapice od bijele čipke čim se idućeg jutra probudio. Shvatio je da se oboje nesumnjivo još uvijek nalazi na podu Olympijine radne sobe gdje su ih sinoć ostavili. - Prokletstvo. - Jared je sjeo i posegnuo za povezom od crnog baršuna na noćnom ormariću. Cijela situacija s upuštanjem u strastvenu ljubavnu vezu bit će još kompliciranija no što je zamišljao. Pitao se kako zloglasni raskalasenjaci iz visokoga društva uspijevaju s takvom navodnom lakoćom ulaziti i izlaziti iz raznih budoara. On je brzo otkrivao da je upuštanje u jednostavnu ljubavnu vezu sa samo jednom ženom puno različitih opasnosti. Možda jednostavno nije stvoren za takve stvari, mislio je Jared dok je micao pokrivač i ustajao s kreveta. S druge strane, sinoćnji je ljubavni sastanak bio jedan od najnevjerojatnije spektakularnih dogañaja u cijelom njegovu životu. Možda čak i najspektakularniji dogañaj. No sad je svanula zora, a s njom i svi dosadni, iritantni detalji koji neminovno prate takve iznimne podvige. Idemo redom, Jared je rekao sebi. Morao je spasiti potkošulju i kapicu prije nego ih pronañu gospoña Bird ili jedan od dječaka. U svojem je uredno složenom ormaru brzo našao bijelu pamučnu košulju i hlače. Umjesto da gubi vrijeme na obuvanje čizama, odlučio je poći bos. Jared je navukao odjeću i prišao vratima. Oprezno ih je otvorio i pogledao hodnik. Pogledao je na sat i vidio da još nije pet i trideset. Uz malo sreće, ako je gospoña Bird već ustala, zacijelo je još uvijek u svojoj sobi ili je zauzeta u kuhinji. Jared je tiho sišao stubama, a njegove su se misli prebacile s trenutnog problema odbačene odjeće na zloslutnije otkriće lanenog rupčića. Nema nikakve sumnje da je netko sinoć bio u vrtu. Najvjerojatnije lopov ili provalnik u potrazi za prilikom. Ali Olympia ne želi čuti tako obično objašnjenje. Jared je tiho opsovao, svjestan da će mu Olvmpijina sve veća zabrinutost zbog legendarnog Zaštitnika dodatno otežati ionako kaotičan život. Tiho je odahnuo od olakšanja kad je otvorio vrata radne sobe i na podu ispred pisaćeg stola ugledao potkošulju i kapicu od čipke. Ležale su ondje gdje su pale, nježni dokazi o večeri veličanstvenog, divnog zanosa. Jared je ponovno osjetio vrelinu u donjem dijelu svojega tijela. Ono sinoć neće zaboraviti sve dok je živ. Osmjehnuo se kad se sagnuo kako bi sa saga podigao odjevne predmete. Usput je pokupio tri ukosnice što ih je izvadio iz Olympijine kose. - Nešto ste zaboravili, je li? - gospoña Bird se oglasila s vrata. - To sam i mislila. - Grom i pakao. - Jared se uspravio, s potkošu-ljom i kapicom u ruci, te se okrenuo s osjećajem mračne rezigniranosti. Hladno se nasmiješio. - Jutros ste prilično rano ustali, niste li, gospoño Bird? Gospoña Bird se očito nije dala zastrašiti. Ljutito ga je promatrala i stavila ruke na bokove. - Ima onih koji sebe nazivaju džentlmenima i odlaze nakon što dobiju ono po što su došli. Jeste li vi jedan od takvih? - Nemam namjeru otići, gospoño Bird, ako me to pitate. Gospoña Bird je zamišljeno stisnula oči. - Možda bi bilo bolje da imate. Što se više ovdje zadržavate, to će se gospoñica Olympia više vezati za vas. Jared ju je pogledao s blagim zanimanjem. -Mislite? Lice gospoñe Bird porumenjelo je do korijena kose. - Dakle slušajte, vi prokleti pirate, neću dopustiti da joj slomite srce. Gospoñica Olympia je pristojna žena, bez obzira na ono što ste joj sinoć učinili. Nije pravedno da iskorištavate njezinu nedužnu, naivnu narav. Jared se sjetio zagonetnog rupčića i odjednom mu je pala na pamet mogućnost koje se ranije nije sjetio.

GIGA

81

- Recite mi, gospoño Bird, kako je moguće da tako mnogo znate o onome što se sinoć ovdje dogodilo? Jeste li nas, kojim slučajem, špijunirali iz vrta? - Špijunirala? Špijunirala? - Gospoña Bird se doimala krajnje uvrijeñenom. - Ni slučajno. Ja nisam nikakav špijun, gospodine. Jared se prekasno sjetio mirisa parfema na rupčiću. Nije ga mogao povezati s gospoñom Bird koja uglavnom miriše po lanenom ulju, polituri i katkad po džinu. - Ispričavam se - suho je rekao. Gospoñu Bird to nije udobrovoljilo. - Imam oči i imam uši. Čula sam ono silno komešanje u vrtu sinoć. Kad sam otvorila prozor kako bih vidjela što se dogaña, opazila sam vas dvoje kako dolje tiho razgovarate. I vidjela sam vas kako ste poljubili gospoñicu Olympiju prije nego ste se vratili u kuću. - Jeste li, doista? - Cilj posljednjeg poljupca bio je skrenuti Olympijine misli sa Zaštitnika, sjetio se Jared. Nije bio siguran da ga je ostvario. - To je istina. Štoviše, bilo je dovoljno svjetla da vidim kako sirota gospoñica Olympia nema potkošu-lju ispod haljine. Sto je značilo da ju je netko, najvjerojatnije vi, skinuo s nje. - Veoma dobro zapažate, gospoño Bird. - Znala sam da ste je odlučili zavesti, i imala sam pravo. Nakon onoga što sam sinoć vidjela u vrtu, odlučila sam jutros pogledati ovamo, prije nego se ostali probude. Kad sam na podu vidjela njezine stvari, znala sam što se dogodilo. - Veoma lukavo, gospoño Bird. Na licu joj se pojavio optužujući izraz. - Baš sam ih kanila pokupiti kad sam čula da se gore otvaraju vaša vrata. Sad mogu biti sigurna da ste krivi ko sam vrag, nije li tako? - Čestitam vam na vašoj briljantnoj istrazi i logičnim zaključcima, gospoño Bird. - Jared je zastao tek toliko da bi bio siguran da ima njezinu punu pozornost. - Budući da ste tako daroviti, možda ćete moći naći posao u Bow Streetu kad u ovom kućanstvu dobijete otkaz. Oči gospoñe Bird na trenutak su se prestrašeno raširile. Zatim ga je opet ljutito pogledala. - Ha. Da se niste usudili prijetiti mi, gospodine. Gospoñica Olympia me neće otpustiti i to oboje znamo. - Znamo li? Za slučaj da to niste opazili, gospoñica Wingfield se počela uvelike oslanjati na moje savjete po pitanju organiziranja ovog kućanstva. - Neće me otpustiti - ustvrdila je gospoña Bird. -Previše je dobra srca. Vjerojatnije je da će vas otpustiti ako sazna da ste mi prijetili. - Ne bih želio testirati njezinu lojalnost da sam na vašemu mjestu, gospoño Bird. Osobito ne nakon što sazna da ste je špijunirali. - Prokleta vam bila duša, nisam je špijunirala. - Ah, no hoće li ona to vjerovati ako joj kažete da znate što se sinoć ovdje dogodilo? Poslušajte moj savjet, gospoño Bird. Vodite računa o svojem jeziku i gledajte svoja posla. Usta gospoñe Bird stisnula su se od gnjeva. - Pravi ste vrag, niste li? Došli ste u ovo kućanstvo poput nekog čarobnjaka iz pakla i sve ste okrenuli naglavce. Začarali ste one male vragolane kako biste ih natjerali da se pristojno ponašaju. Stvorili ste tri tisuće prokletih funti samo pucnuvši prstima, a sad ste još i obljubili gospoñicu Olympiju. - Ovo posljednje ste pogrešno shvatili, gospoño Bird. - Jared je odlučno pošao prema vratima. - Obljubili ste gospoñicu Olympiju. - Gospoña Bird je vidjela njegov izraz lica i mudro koraknula unatrag tako da više nije stajala na vratima. - Znam da jeste. - To samo pokazuje da zapravo ne razumijete situaciju. - Jared je prošao kraj nje i zaputio se prema stubama. - Kako to mislite, prokleti bili? - gospoña Bird je doviknula za njim. - Ona je mene obljubila - uljudno će Jared. Nije se osvrnuo unatrag dok je grabio po dvije stube odjednom, ali je na leñima osjećao ljutito

GIGA

82

neodobravanje gospoñe Bird. Stara je vještica iritantan problem, ali nije nepremostiv, mislio je dok je hodao hodnikom. Moći će se nositi s njom. Jared se zaustavio ispred Olympijine spavaće sobe i tiho pokucao na vrata. Iznutra su se začuli tihi zvukovi i Olympia je trenutak kasnije otvorila vrata. - Dobro jutro, gospoñice Wingfield. - Nasmiješio se kad ju je vidio u spavaćici od finog bijelog batista i žurno navučenom ogrtaču od satinirane tkanine. Olympijina je tamnocrvena kosa činila veličanstveni oblak vatre oko ljupkog lica. Lice joj je dobilo dražesnu nijansu ružičaste boje kad ga je ugledala. Bila je neodoljiva na blijedoj svjetlosti zore. Jared je pogledao zamamno zgužvan krevet iza nje. - Gospodine Chillhurst, što radite ovdje u ovo doba? - Olympia je zavirila oko njega kako bi provjerila je li hodnik prazan. - Netko bi vas mogao vidjeti. - Ovdje sam kako bih vam vratio nekoliko osobnih stvari na koje ste sinoć očito zaboravili. - Jared je podigao potkošulju i kapicu. - Nebesa. - Olympia je pogledala odjevne predmete. Oči su joj se raširile od šoka. Istrgnula ih je iz njegove ruke. - Tako mi je drago da ste se sjetili poći po to. - Nažalost, gospoña Bird ih je otkrila prije nego sam stigao u prizemlje. - O, Bože. - Olympia uzdahne. - Je li se strašno uzrujala? Veoma ju je zabrinjavala vaša nazočnost u ovom kućanstvu, a sad će vjerojatno misliti najgore. - Doista misli najgore, ali vjerujem da ima dovoljno razuma da svoje mišljenje zadrži za sebe. - Jared je sagnuo glavu i toplo poljubio Olympiju. - Radujem se da ćemo se vidjeti na doručku, gospoñice Wingfield. Jared je koraknuo unatrag i zatvorio vrata pred Olympijinim smućenim licem. Tiho je zviždukao dok se vraćao do svoje spavaće sobe. - Dobro jutro, teta Olympia. - Danas veoma lijepo izgledaš, teta Olympia. - Dobro jutro, teta Olympia. Krasan dan, nije li? Olympia se nasmiješila Hughu, Ethanu i Robertu koji su smjesta skočili na noge kad je ona ušla u blagovaonicu. - Dobro jutro svima. - Čekala je dok je Ethan žurio kako bi joj pridržao stolicu. Još se nije posve navikla na novo pristojno ponašanje dječaka. - Hvala, Ethane. Ethan je pogledao Jareda, tražeći odobravanje. Jared je neznatno kimnuo. Ethan se nasmiješio i sjeo na svoju stolicu. Olympia je pogledala na drugi kraj stola i susrela pogled Jaredovih očiju. Topla, treperava sreća koja je sinoć procvala u njoj ponovno je zablistala. Prsti su joj lagano podrhtavali dok je uzimala žličicu. Ovakav je osjećaj kad si zaljubljen, pomislila je. Sinoć je shvatila istinu. Nema nikakve sumnje da je ono što osjeća za Jareda daleko više od strasti. Ljubav. Već je počela vjerovati da nikad neće doživjeti tu emociju. Na kraju krajeva, iskusna žena od dvadeset pet godina mora biti realna. Ljubav. Osjećaj je bio daleko uzbudljiviji od otkrivanja tajni izgubljene legende ili istraživanja običaja drugih zemalja. Ljubav. Njezin je život jutros šalica koja se prelijeva. Nestalo je usamljenosti koju je osjećala nakon smrti tete Sophy i tete Ide. Našla je muškarca čija je duša, čini se, savršeno usklañena s njezinom. Neće ga dugo imati uza se, podsjetila se; nekoliko tjedana ili mjeseci, u najboljem slučaju godinu ili dvije, ako bude imala veliku sreću. Nema nikakve sumnje da će Jared jednoga dana otići na novo radno mjesto u nekom drugom kućanstvu. Tako je to s tutorima. Dječaci

GIGA

83

odrastaju, a njihovi tutori idu dalje. Ali u meñuvremenu, zarekla se Olympia, prepustit će se toj velikoj, strastvenoj ljubavi koja je stigla k njoj pod krinkom čovjeka s licem pirata. - No, dakle, što ste svi vi planirali za danas? -Olympia se nadala da joj je glas staložen i miran. Njezina nutrina to sigurno nije. Radost je emocija koju je teško sakriti, shvatila je. Po sjaju u Jaredovu oku znala je da je on itekako svjestan njezina euforicnog raspoloženja. - Posjetit ćemo Mehanički muzej gospodina Winslowa - reče Robert. - Kažu da se ondje nalazi golemi pauk na navijanje koji se kreće baš kao pravi pauk - uzbuñeno će Hugh. - Plaši dame, ali mene neće prestrašiti. - Čuo sam da ondje takoñer postoji mehanički medvjed i neke ptice - doda Ethan. Olympia je pogledala Jareda, a njezina se znatiželja probudila. - Zvuči veoma zanimljivo. - Tako kažu. - Jared je mazao džem na prepečenac. Olympia je kratko razmišljala. Odjednom se dvoumila izmeñu vlastitih planova za taj dan i zanimljivog obilaska Mehaničkog muzeja. - Vjerujem da bih rado pošla u muzej s vama. - Posve ste dobrodošli. - Jared je zagrizao prepečenac. - Da, teta Olympia, poñi s nama - reče Robert. -Bit će veoma zabavno. - I veoma poučno - mudro će Ethan. - Sigurna sam da hoće. - Odlazak u muzej neće biti samo poučan, mislila je Olympia, nego će joj pružiti priliku da poslijepodne provede s Jaredom. -Onda dobro, sve ću organizirati. U koje ćete vrijeme poći u muzej? - U tri sata - reče Jared. - Izvrsno. Imam dogovoreno razgledavanje nekih zemljovida u Institutu Musgrave, ali završit ću na vrijeme. - Sumnjam da ćete naći nešto korisno u zbirci Društva, gospoñice Wingfield. - Roland Torbert je spojio ruke na leñima dok je stajao nad Olympijom. - Ovdje se nalazi veoma jadna zbirka zemljovida Karipskog otočja. Meñutim, ja u svojoj privatnoj knjižnici imam izvrsnu zbirku. - Radujem se mogućnosti da je razgledam, gospodine Torbert. - Olympia se malo odmaknula od njega. Torbert je oko sebe širio vonj pljesnive odjeće, znoja i parfema kojim se koristio u uzaludnom nastojanju da prikrije neugodne mirise. - Ali svoje istraživanje želim obaviti odreñenim redom. - Prirodno. - Torbert joj se opet primaknuo. Virio je preko njezina ramena dok je razmotavala još jedan zemljovid kraj onoga koji je već bio raširen na stolu. - Biste li mi rekli što točno tražite na tim zemljovidima? - Pokušavam utvrditi točnu geografiju tog područja. - Olympia je namjerno odgovorila neodreñeno. U ovoj se fazi istraživanja nije imala namjeru povjeriti nikomu, osim Jaredu. - Čini se da ima nekih nedosljednosti u podacima o tom kraju. - Shvaćam. - Torbert je zauzeo učeno držanje. -Teško je ucrtati sve te otoke, znate. - Da, doista. - Olympia se sagnula nad zemljovidima i pomno ih usporeñivala. Niti na jednom nije vidjela nikakav tajanstveni, neimenovani otok sjeverno od Jamajke. Bile su jedna ili dvije malene naznake kopna na novijem zemljovidu što nije zabilježeno na starijem, ali ti se otoci nisu nalazili na pravome mjestu. - Možda bi vam odgovaralo kasnije danas - reče Torbert. - Bit će mi drago ako me posjetite danas poslijepodne, gospoñice Wingfield. - Gledao ju je kako savija jedan zemljovid i stavlja ga na stranu. - Mogu se pobrinuti da moji zemljovidi tada budu spremni za proučavanje. - Hvala vam, ali danas poslijepodne sam zauzeta. - Olympia je razmotala još jedan zemljovid. - Možda kasnije tijekom tjedna, ako vam odgovara? - Naravno, naravno. - Torbert je spojio ruke iza svojih širokih leña i njihao se na petama. -

GIGA

84

Gospoñice VVingfield, čuo sam da ćete proučiti i Aldridgeovu zbirku. - Bio je tako ljubazan i ponudio mi tu mogućnost. - Olympia se mrštila dok je proučavala novi zemljovid. - Osjećam da bih trebao iskoristiti ovu priliku i dati vam jedan savjet. - Da? - Olympia nije podigla pogled sa zemljovida. Torbert se diskretno nakašljao. - Moja je dužnost reći vam da biste trebali biti krajnje oprezni po pitanju otkrivanja bilo kojeg aspekta svojih istraživanja pred Aldridgeom. - Doista? - Olympia ga je iznenañeno pogledala. - Sto li time želite reći, gospodine? Torbert se hitro osvrnuo po knjižnici, provjeravajući da ga nitko, uključujući i knjižničara, ne može čuti. Nagnuo se sasvim blizu. - Aldridge se ne bi libio iskoristiti mladu ženu, gospoñice Wingfield. - Iskoristiti? - Olympia je nabrala nos kad ju je zapljusnuo miris Torbertova jakog parfema. -Mene? Torbert se doimao smućenim i odmah se uspravio. - Ne vas osobno, gospoñice VVingfield - progunñao je. - Vaš rad. - Shvaćam. - Bilo je nečeg neobično poznatog u tom parfemu, pomislila je Olympia. - Draga moja, dobro je poznato da ste se vi specijalizirali za proučavanje starih legendi i običaja drugih zemalja. - Torbert se zavjerenički nasmijao. -Takoñer je činjenica da se u nekima od tih starih priča, što ih objavljujete u časopisu Društva, katkad spominje nekakvo blago. - Istina. - Olympia je lagano slegnula ramenima i sagnula se nad zemljovidima. - Ali nikad nisam čula da je netko doista pronašao pravo blago, gospodine. Nagrada je zapravo samo istraživanje. - Samo za one meñu nama koji znamo intelektualno cijeniti takve stvari - glatko će Torbert. - Za druge je, bojim se, mamac zlata ili dragulja daleko snažniji nego rafiniranija privlačnost učenja i istraživanja. - Vjerojatno imate pravo, gospodine Torbert, ali sumnjam da bi takvi ljudi bili članovi učene skupine kao što je Društvo za putovanja i istraživanja. - Nažalost, draga moja, tu nemate pravo. - Torbert se mračno osmjehnuo. - Budući da je ljudska narav takva kakva jest, odreñeni broj nepristojnih, sirovih lovaca na blago nalazi se u našoj sredini. - Uspravio se. - I žao mi je što moram reći da je Aldridge jedan od njih. - Imat ću na umu vaše upozorenje. - Olympia se namrštila kad je ponovno osjetila njegov parfem. Gotovo da ga poznaje, pomislila je. Znala je da ga je nedavno osjetila. Veoma nedavno. Zapravo, sinoć. - Čujte, ovdje je prilično toplo, nije li? - Torbert je iz džepa izvadio rupčić i njime obrisao znojno čelo. Olympia je zurila u laneni rupčić. Bio je posve jednak onomu što su ga ona i Jared sinoć našli u vrtu. Veliki pauk na navijanje puzao je po dnu staklene izložbene vitrine. Kretao se trzavim, neprirodnim koracima koji su ipak djelovali fascinantno. Lovio je mehaničkog miša koji se kretao slično nepravilnim koracima. Olympia se približila staklu zajedno s Ethanom, Hughom i Robertom. Svi su napeto zurili u vitrinu. Jared je stajao na drugoj strani i s blagonaklonim izrazom lica promatrao paukovo napredovanje. - Hej, strašno je velik, nije li? - Ethan je s nadom pogledao Olympiju. - Bojiš li se, teta Olympia? - Ne, naravno. - Olympia je podigla pogled i vidjela razočaranje u njegovim očima. - Zašto bih se bojala kad imam vas trojicu da me štitite? Ethan se zadovoljno nasmiješio. - Nemoj zaboraviti gospodina Chillhursta. I on će te štititi.

GIGA

85

Nije li tako, gospodine Chillhurst? - Dat ću sve od sebe - tiho obeća Jared. - To je samo mehanički pauk - Robert reče s prezirom što ga može odglumiti samo dječak od deset godina. - Nikomu ne može nauditi, zar ne, gospodine Chillhurst? - Vjerojatno ne može - reče Jared. - Ali nikad se ne zna. - Tako je - s užitkom će Ethan. - Nikad se ne zna. Kad bi se oslobodio iz te vitrine, na primjer, kladim se da bi mogao izazvati svakojake nevolje. Robert je pogledao na drugu stranu prostorije gdje su posjetitelji promatrali mehaničkog medvjeda. -Samo zamislite što bi ona dama učinila kad bi na gležnju odjednom osjetila odvratne noge pauka. - Kladim se da bi vrisnula - reče Hugh. Zamišljeno je pogledao zasun na vrhu staklene vitrine. Jared uzdigne obrve. - Nemoj ni razmišljati o tome. Sva su trojica zastenjala od žaljenja i nastavila proučavati pauka. Olympia se brzo osvrnula naokolo, a zatim je prišla Jaredu. Ovo je bila prva prilika da s njime nasamo razgovara. Jedva je čekala da mu kaže za svoje otkriće po pitanju Torbertova rupčića. - Gospodine Chillhurst, moram razgovarati s vama. Nasmiješio se. - Stojim vam na usluzi, gospoñice Wingfield. - U četiri oka. - Olympia je prešla u drugu prostoriju punu neobičnih naprava na navijanje. Jared ju je ležerno slijedio do vitrine u kojoj se nalazio mehanički vojnik. - Da, gospoñice Wingfield? -Okrenuo je ručicu u dnu vitrine. Vojnik se počeo uspravljati. - O čemu ste željeli razgovarati? Dobacila mu je trijumfalni pogled i pretvarala se da proučava vojnika na navijanje. - Vjerujem da sam otkrila identitet uljeza. Možda i samog Zaštitnika. Jaredova se ruka ukočila na ručici. - Jeste li, doista? - pitao je bezizražajnim glasom. - Da, jesam. - Olympia se nagnula bliže, pretvarajući se da želi bolje vidjeti mehaničkog vojnika. -Nećete moći vjerovati, ali to je gospodin Torbert osobno. - Torbert? - Jared je zurio u nju. - O čemu to govorite, dovraga? - Posve sam sigurna da rupčić što smo ga sinoć našli pripada gospodinu Torbertu. - Olympia je gledala kako mehanički vojnik podiže svoju malenu pušku. - Jutros se koristio istim takvim u knjižnici Društva, posve jednakim onomu što smo ga našli. - Većina rupčića slično izgleda - suho će Jared. - Da, ali ovaj je mirisao jednako kao i onaj što smo ga našli. Jared se lagano namrštio. - Jeste li sigurni? - Posve sigurna. - Olympia je vidjela da mehanički vojnik gaña puškom. - Ali postoji još jedno moguće objašnjenje. - Koje? - Torbert i Aldridge su očito žestoki protivnici. Zapravo, Torbert se jutros silno potrudio kako bi me upozorio na Aldridgea. Moguće je da je lord Aldridge sinoć namjerno podmetnuo rupčić u vrt. - Zašto bi to učinio, dovraga? Olympia mu je dobacila nestrpljiv pogled. - U nadi da će me to navesti na ružno mišljenje o gospodinu Torbertu, naravno. - Ta pretpostavka traži da vi prepoznate rupčić -naglasi Jared. - Da, znam, ali upravo se to dogodilo. - Aldridge nije mogao pogoditi da ćete vi tako lako prepoznati rupčić. Ne, iskreno sumnjam da je on imao neke veze s tim. - Jared ju je zamišljeno pogledao. -Olympia, ne želim da se uplićete u tu stvar. - Ali, gospodine Chillhurst - - Prepustite to meni. - Ne mogu to učiniti. - Olympia uzdigne bradu. -To utječe na moja istraživanja, gospodine.

GIGA

86

Imam posve pravo čuvati dnevnik od Zaštitnika ili bilo koga drugoga tko traži blago. - Zamišljeno je grickala donju usnu. - Premda moram priznati da gospodina Torberta ne mogu zamisliti kao dio legende. Ne vjerujem da on može imati neke veze sa Zaštitnikom. - Prokletstvo, ženo - kroza zube procijedi Jared -ja ću te štititi od Torberta, Zaštitnika i bilo koga drugoga tko naiñe. Ako ti je potrebna zaštita, želim reći. Olympia je zapanjeno zurila u njega. - Što li time želite reći, gospodine? Jasno je da treba poduzeti mjere opreza. - Gospoñice Wingfield, tu stvar rupčića prepustit ćete meni. Pobrinut ću se da Torbert shvati kako više ne smije biti incidenata do kakvog je sinoć došlo u vrtu. - Razgovarat ćete s njim? - Budite sigurni da će shvatiti poantu. Olympia se povukla, zadovoljna. - Neka bude, gospodine, sve prepuštam vama. - Hvala vam, gospoñice Wingfield. A sad -Prije nego je Jared uspio dovršiti rečenicu, ženski je glas nadjačao žamor razgovora i škljocanje mehaničkih naprava. - Chillhurste. Sto vi ovdje radite, za ime svijeta? Jaredov je pogled prošao kraj Olympije do nekoga tko se približavao iza nje. - Grom i pakao. Olympia je jedva imala vremena registrirati hladno enigmatican izraz njegova lica prije nego je žena opet progovorila. - Chillhurste, to jeste vi, zar ne? Olympia se okrenula i ugledala upadljivo lijepu ženu kako klizi prostorijom prema njima. Dama se zaustavila i mirno nasmiješila Jaredu. U njezinim se svijetloplavim očima vidio ciničan izraz prepoznavanja. Olympia je trenutak mogla jedino zuriti u ljupku neznanku. Ženina je plava kosa bila elegantno podignuta ispod veoma otmjenog i nesumnjivo izrazito skupog plavog šeširića. Nosila je tamnoplavu kratku jaknu iznad nebesko plave poslijepodnevne haljine. Odgovarajuće kožne rukavice vjerojatno je platila više no što je ona izdvojila za svoju haljinu, cipele, šeširić i torbicu zajedno. Žena nije bila sama. Pratila ju je jednako otmjena dama odjevena u žuto. Druga žena nije bila lijepa na isti način kao i plavuša, ali je iz nje zračila egzotična privlačnost. Činila je briljantan kontrast svojoj prijateljici. Ispod perom ukrašenog šeširića vidjela se bujna, tamnosmeña kosa. Imala je tamne oči. Njezino je tijelo bilo punije i zaobljenije nego u njezine vitke prijateljice. - Nisam mogla vjerovati kad sam vas maločas opazila, Chillhurste - reče plavokosa žena. - Čula sam da ste u gradu, ali nisam vjerovala. Vi nikad ne dolazite u London. - Dobar dan, Demetria. Ili bih trebao reći ledi Beaumont? - Jared je s hladnom uljudnošću kimnuo glavom. - Demetria je sasvim u redu. - Demetria pogleda svoju družicu. - Sjećate se Constance, zar ne? - I predobro. - Jared se hladno nasmiješio. - Ledi Kirkdale. - Chillhurste. - Constance, ledi Kirkdale, uljudno se nasmiješila. Potom je pogledala Olympiju. Demetria je takoñer pogledala prema njoj. - Tko je vaša prijateljica, Chillhurste? Priča se da s njom živite u kući u Ulici Ibberton. Ali ni u tu priču nisam vjerovala. Vama nije nimalo slično upustiti se u vezu te vrste. - Ledi Beaumont, ledi Kirkdale, dopustite da vam predstavim svoju ženu - Jaredov je glas bio miran kao i uvijek, ali se u pogledu što ga je dobacio Olympiji jasno vidjelo upozorenje. Moja žena. Olympia je postala svjesna činjenice da su joj se usta sama od sebe otvorila. Brzo ih je zatvorila i pribrala se kako bi se suočila s krizom. Na kraju krajeva, to je bila njezina ideja da

GIGA

87

tvrde da su ona i Jared vjenčani u slučaju da susretnu nekoga tko poznaje Jareda. Jaredov je ugled na kocki. Siroti čovjek samo slijedi njezine upute. Nije imala drugog izbora, osim podržati ga. - Drago mi je - žustro će Olympia. - Kako apsolutno fascinantno. - Demetria je proučavala Olympiju kao da je ona jedan od izložaka u muzeju. - Doista nevjerojatno iznenañenje. Znači, Chillhurst je napokon izvršio dužnost prema svojoj tituli i našao si vikontesu.

GIGA

88

10 - Vikont? - Olympia je pola sata kasnije ljutito ušla u svoju radnu sobu. Strgnula je šeširić s glave i naglo se okrenula prema Jaredu. Sad je prvi put ostala nasamo s njim nakon scene u muzeju. Drhtala je od gnjeva. - Ti si vikont? - Žao mi je što si morala saznati istinu u takvim okolnostima, Olympia. - Jared je zatvorio i zaključao vrata. Stajao je leñima naslonjen na vrata i promatrao je s istim mrkim, zagonetnim izrazom na licu što ga je imao otkako ju je predstavio kao svoju ženu. -Posve mi je jasno da ti dugujem objašnjenje. - I ja mislim. Ja sam tvoja poslodavka, gospodine Chillhurst. - Olympia se namrštila. - Želim reći, milorde. Svejedno. Prokletstvo. Čini se da sam ipak trebala insistirati na preporukama. Zacijelo ih ni mojem stricu nisi pokazao, zar ne? - Ah, ne kao takve - promrmlja Jared. - Ne. Bojim se da nisam. Nije ih tražio, znaš. - Angažirao te kao tutora mojih nećaka i nije tražio tvoje preporuke? - u nevjerici je pitala Olympia. - Zapravo me nije angažirao kao tutora - mirno će Jared. - Ovo postaje sve gore i gore. Za kakav te posao točno angažirao, milorde? - Nije me uopće angažirao za neki posao. Zamolio me da mu učinim uslugu i otpratim njegovu pošiljku robe do Upper Tudwaya. - Jared ju je pogledao. -Zadatak što sam ga veoma dobro obavio, rekao bih. - Besmislice. - Olympia je bacila šeširić na kauč i zaobišla svoj pisaći stol. Uvijek se osjećala snažnom i sigurnom kad je sjedila za svojim pisaćim stolom, pomislila je. Spustila se na svoju stolicu i ljutito gledala Jareda. - Dopusti da čujem ostatak priče, ako je moguće. Umara me uloga budale u svemu tome. Nešto je kratko bljesnulo u Jaredovu oku. To je mogla biti bol, ali je mogao biti i gnjev. Olympia nije bila sigurna. Bez obzira o čemu se radilo, izazvalo je žmarce na njezinim leñima. Jared je polako sjeo, ispružio noge i naslonio lak-tove na naslone za ruke stolice od mahagonija. Spojio je vrhove prstiju i zamišljeno je promatrao. - Situacija je pomalo komplicirana. - Ne zabrinjavaj se zbog složenosti situacije. -Olympia se nasmiješila, uvjeravajući sebe da i ona može biti smirena i hladna. - Sigurna sam da sam dovoljno inteligentna da shvatim bit. Jaredova su se usta stisnula. - Nema sumnje. Vrlo dobro, odakle da počnem? - Od početka, naravno. Reci mi zašto glumiš tutora u ovom kućanstvu. Jared je oklijevao, očito tražeći riječi. - Sve što sam ti ispričao o upoznavanju tvojeg strica čista je istina, Olympia. Susreli smo se u Francuskoj i ja sam pristao na njegovu molbu da pratim pošiljku robe do tebe. - Zašto si se uopće trudio oko toga ako nisi tražio posao tutora? - Zbog dnevnika Claire Lightbourne - jednostavno će Jared. Olympijina su se usta drugi put toga dana otvorila od šoka. - Zbog dnevnika? Znao si za to? - Da. I ja sam ga tražio. - Nebesa. - Olympia se osjećala kao da joj je netko izbio zrak iz pluća. Naslonila se na stolici i pokušala brzo razmišljati. - Naravno. To sve objašnjava. - Ne baš. - Bio si na tragu dnevniku, ali je stric Artemis prvi stigao do njega, pa si se pobrinuo da ga upoznaš. Imam li pravo? - Da. - Jared je počeo lupkati prstima. - Meñutim - - Uskoro si shvatio da se dnevnik nalazi u pošiljci koja putuje k meni. Stoga si našao način da pratiš pošiljku. Jared kimne. - Tvoja me domišljatost uvijek iznova zapanjuje, Olympia. Pokušala je ignorirati njegove riječi. Ovo nije trenutak da dopusti da je obuzme zanesenost

GIGA

89

medenim riječima muškarca kojeg voli. Mora imati na umu da ju je Jared namjerno zavaravao. - Kad si stigao u ovo kućanstvo, našao si način da ostaneš. Očito si odmah shvatio da mi je potreban tutor. - Tvoj mi je stric dao tu ideju - prizna Jared. -Rekao je da si u šest mjeseci već promijenila tri tutora. - Tako si iskoristio priliku da ostaneš u blizini dnevnika Claire Lightbourne. Jared je proučavao zid iznad njezine glave. - Jasno mi je da se čini kako je to razlog za moju varku. - Zacijelo si se bojao da ga nećeš sam uspjeti dešifrirati, pa si želio vidjeti mogu li ja odgonetnuti tajne legende za tebe. - Znam da tako izgleda. Olympia se zamišljeno namrštila. - Što te privuklo dnevniku, gospodine Chillhurst? Želim reći, vaše gospodstvo. - Jared je sasvim u redu - tiho je rekao. - Razlog iz kojeg sam tražio dnevnik kad sam sreo tvojeg strica je taj da on pripada mojoj obitelji. ~ Lagano je slegnuo ramenima. - Kao i blago, ako ono doista postoji. Olympia se ukočila. - Kako to misliš, pripada tvojoj obitelji? - Claire Lightbourne je bila moja prabaka. - Ma nemoj mi reći. - Olympia je umalo pala sa stolice. - Tvoja prabaka? Grofica? Ali u dnevniku se ne spominje nikakva titula. - Udala se za Jacka Rydera dok je još uvijek bio običan kapetan Jack. Tek je nekoliko godina kasnije postao grof od Flamecresta, nakon što se vratio u Englesku s Karipskog otočja. Obitelj ne voli govoriti o tome, ali istina je da je on, više ili manje, zapravo kupio titulu. - Nebesa. - U to vrijeme nije bilo osobito teško kupiti titulu - blago će Jared. - Samo je trebalo imati mnogo novca i utjecaja. Jack Ryder je imao oboje. - Da, naravno. - Olympia se sjetila nekih bilježaka u dnevniku što ih je samo površno pročitala. Jack Ryder se s Karipskog otočja vratio kao bogat čovjek. Stvorio je još veće bogatstvo nakon što se nastanio u Engleskoj. - Nakon što je osigurao titulu Flamecrest - nastavi Jared - moj je pradjed stekao i drugu titulu, onu vikonta Chillhursta, kojom se koristi nasljednik Flamecresta. U ovom slučaju, to sam ja. Olympiji se vrtjelo u glavi od niza šokova. - Ti si nasljednik grofovskog naslova. Tvoj je pradjed bio gospodin Ryder o kojem piše Claire Lightbourne. I Clairein voljeni gospodin Ryder, pomisli Olympia. . - Da. Moj voljeni gospodin Chillhurst. Olympiju je sa svakim novim otkrićem obuzimao sve veći očaj. Podsjetila se da je od početka znala da neće moći dugo uživati u društvu gospodina Chillhursta. Ipak, nije se moglo zanijekati da se duboko u sebi nadala da će ostati s njom dulje od nekoliko kratkih tjedana. Njezin san prebrzo završava. Prebrzo. Mora naći neki način da ga sačuva, makar još neko vrijeme. I što je s Jaredom, pitala se sa sve jačim osjećajem očaja. Nije mogla povjerovati da mu ništa nije značila njihova uzajamna strast, da ju je varao čak i kad ju je držao u zagrljaju. Možda je ne voli, ali je ipak želi. Bila je gotovo sigurna u to. Prisilila se da misli logično. - Pa, nije ni čudo da si želio naći dnevnik, gospodine Chillhurst. Očito imaš pravo na njega. Nesumnjivo ga već godinama tražiš. Zasigurno si bio veoma razdražen kad si otkrio da sam ga ja prva našla. - Zovi me Chillhurst, ako se već ne možeš natjerati da me zoveš Jared. - Svejedno. - Olympia se trudila na lice navući vedar smiješak. - Moram reći da ovo otvara cijelo novo područje istraživanja za nas. Jared ju je tupo pogledao. - Doista?

GIGA

90

- Svakako. - Olympia je ustala i prišla prozoru. Spojila je ruke na leñima i zagledala se u maleni ograñeni vrt. Kanila se upustiti u proračunati rizik i znala je da mora biti veoma oprezna. - Ne razumijem što želiš reći, Olympia. Olympia je duboko udahnula. - Tvoje poznavanje obiteljske povijesti moglo bi mi uvelike koristiti. Moglo bi mi pomoći u dešifriranju dnevnika. - Sumnjam. Moje poznavanje obiteljske povijesti ograničeno je na niz šašavih priča o kapetanu Jacku i njegovim apsurdnim podvizima. Olympia je zarila nokte u dlanove. Mora nagovoriti Jareda da joj dopusti raditi na dnevniku. To je jedina izlika koju ima za zadržavanje veze s njim. - Nikad se ne zna - rekla je. - Možda bih nešto iz tih priča mogla iskoristiti za otkrivanje smisla u nekim čudnim bilješkama iz dnevnika. - Misliš? - Jared je zvučao sumnjičavo. - Da, sigurna sam u to. - Olympia se okrenula prema njemu. - Posve sam voljna nastaviti raditi na dnevniku. Rado ću s tobom podijeliti svoje zaključke. Jasno mi je da tajna skrivenoga blaga pripada tvojoj obitelji. Jaredovo se lice ukočilo. - Olympia, uopće me nije briga za tajne dnevnika Claire Lightboume. Pokušao sam ti to jasno staviti do znanja. - Jasno da ti je stalo do toga - uporno će Olympia. - Silno si se potrudio pronaći dnevnik i uvući se u ovo kućanstvo kako bi otkrio tajnu. Želim da znaš da posve razumijem zašto si me prevario. - Doista? - Da, i moram reći kako mislim da je tvoj plan bio veoma lukav. Ostvario bi sjajan uspjeh da danas poslijepodne nisi sreo ledi Beaumont. - Samo bi ti mogla naći ispriku za moje ponašanje, Olympia. - Teško da je to isprika. Nakon što sam o svemu bolje promislila, tvoji postupci imaju savršenog smisla. - Zacijelo se pitaš zašto se nisam zadovoljio položajem tutora - tiho će Jared. - Nesumnjivo bi željela znati zašto sam te zaveo. Olympia je ispreplela prste i uzdigla bradu. - Ne, gospodine Chillhurst. Ne postavljam si to pitanje. - Zašto ne? - Jared je ustao. - Većina žena u tvojoj situaciji bi se to pitala. - Ja već znam odgovor. - Olympia je bila naglašeno svjesna njegove blizine. - Zar? I koji je odgovor, Olympia? Kako objašnjavaš moje ponašanje? Oboje savršeno dobro znamo da se nisam ponašao onako kako bi se jedan džentlmen trebao ponašati. Većina bi rekla da sam te iskoristio. - To je posve netočno. - Olympia ga je ljutito promatrala. - Iskoristili smo jedno drugo. Jaredova su se usta izvila u skrušeni smiješak. -Jesmo li? - Da. Oboje smo iskusni. Znali smo što radimo. Zapravo, ako je netko kriv za ono što se meñu nama dogodilo, onda sam to ja. - Ti? - Zapanjeno je zurio u nju. Porumenjela je, ali ga je gledala ravno u oči. - Ti si džentlmen, ali sam odmah osjetila da si takoñer i čovjek prekomjernih strasti. Bojim se da sam iskoristila tu činjenicu. Jared je pročistio grlo. - Prekomjernih strasti? - To je nesumnjivo obiteljska osobina - blago će Olvmpia. - Na kraju krajeva, ti si potomak gospodina Rydera, a sudeći prema svemu što sam o njemu čula, on je doista bio muškarac vatrenih emocija. - Dopusti mi da ti kažem da si ti najvjerojatnije jedina osoba na svijetu koja mene smatra čovjekom prekomjernih strasti, Olvmpia. - Jaredova su se usta cinično iskrivila. - Zapravo, smatraju me prilično dosadnom vrstom čovjeka. - Besmislice. Svatko tko to kaže ne poznaje te osobito dobro.

GIGA

91

- Cijela moja obitelj ima upravo takvo mišljenje. I oni nisu jedini. Ledi Beaumont takoñer tako misli. Olympiji je to skrenulo pozornost. - To nas dovodi do još jednog pitanja o kojem bih željela razgovarati. Tko je ledi Beaumont? Tvoja stara prijateljica? Jared se okrenuo i bez riječi pošao natrag do Olympijina pisaćeg stola. Naslonio se na njega i prekrižio ruke na prsima. - Ledi Beaumont je do nedavno bila gospoñica Demetria Seaton - rekao je bez ikakvih znakova emocija. - Prije tri godine ona i ja smo kratko bili zaručeni. - Zaručeni. - Iz nekog je razloga ta vijest potresla Olympiju više od svega što se dosad dogodilo. -Shvaćam. - Doista? - Veoma je lijepa. - Olympia je nastojala potisnuti plimu panike. Bilo je teško podnijeti spoznaju da je Jared nekoć volio ljupku Demetriju. Olympia je shvatila da sve do ovoga trenutka uopće nije pomislila na mogućnost da je u njegovu životu bilo drugih žena. Znala je da ima nešto iskustva u takvim stvarima, ali si nije dopustila razmišljanje o tome da je možda volio drugu ženu. Volio je dovoljno da se s njom zaruči. - Iz raznih razloga kojima ti danas neću dosañivati, Demetria i ja smo zaključili da ne odgovaramo jedno drugome - reče Jared. - Oh. - Olympia se nije mogla sjetiti što da kaže na to. Instinktivno je znala da u toj priči ima još nečega, ali je takoñer znala da nema pravo zabadati nos u njegove stvari. - Pa, to sad zacijelo nije važno. - Upravo tako. - Meñutim - nastavila je Olympia, čvrsto odlučivši zadržati se na važnim stvarima - mi smo se našli u nesretnoj situaciji zbog činjenice da te ledi Beaumont danas prepoznala. - Ne bih je nazvao nesretnom - reče Jared. -Možda bi nezgodna mogla biti bolja riječ. - Da, pa, svejedno. Stvar je u tome da se moramo pozabaviti time. - Imam prijedlog. - Jared ju je napeto promatrao. - Imam ga i ja. - Olympia je počela hodati amo-tamo. - Rješenje je očito. - Je li? - Naravno. Moramo se spakirati i smjesta otputovati natrag u Upper Tudway - Ako je to tvoja želja, svakako možemo tako postupiti. Meñutim, odlazak iz grada neće riješiti problem. - Jasno da hoće. - Olympia mu je dobacila prijekoran pogled. - Budemo li brzi, možemo otputovati prije nego se budemo morali suočiti s drugim tvojim prijateljima ili poznanicima. U Upper Tudwayu se i dalje možeš predstavljati kao tutor. - Ne mislim - - Ja mogu nastaviti raditi na dnevniku - entuzija-stično je rekla. - Sve će biti jednako kao i prije našeg dolaska u London. - Smijem li te podsjetiti da je to bila tvoja ideja da se predstavljamo kao bračni par u slučaju da nas netko otkrije? Olympia je porumenjela. - Posve sam svjesna činjenice da je sve ovo moja krivnja. Ali moram naglasiti da bi moj plan uspio da si ti doista onaj kakvim si se predstavio, džentlmen skromnih mogućnosti i podrijetla. Činjenica da si vikont i nasljednik grofovskog naslova unijela je zbrku u situaciju. - Znam - Jared reče tonom ispričavanja. - Prije ovoga nikoga ne bi bilo nimalo briga za naš odnos. Meñutim, sada tvoja titula i položaj čine našu situaciju materijalom za tračanje u visokom društvu. - To mi je dobro poznato. Ja sam odgovoran za sve što se dogodilo. Olympia uzdahne. - Nemoj sebe okrivljavati. Ono što se dogodilo vjerojatno je bilo neizbježno, ako se uzmu u obzir tvoja narav i temperament. Muškarac jakih strasti uvijek

GIGA

92

izaziva govorkanja. Meñutim, vjerujem da će tračevi brzo utihnuti ako smjesta otputujemo u Upper Tudway. - Šteta je počinjena - reče Jared. - Predstavili smo se kao lord i ledi Chillhurst. Teško se može očekivati da bi ta vrsta trača jednostavno mogla ispariti. - Mogla bi ukoliko, kad se sljedeći put nañeš u Londonu, samo razglasiš da je sve to bila šala - brzo će Olympia. Jared je zurio u nju. - Želiš da sve to prikazem kao šalu? - Moguće je - ozbiljno će Olympia. - Mogao bi objasniti da sam ti ja samo prijateljica. - Prijateljica? Olympia se namrštila. - Pa, možda bi mogao reći da sam ti bila ljubavnica ili tako nešto. Dobro znam da džentlmeni često svoje dragane drže u kućama ovdje u gradu. To je uobičajena praksa. - Grom i pakao. - Jaredova se čeljust ukočila. - Sto je s tvojim ugledom, Olympia? - U Londonu me nitko ne poznaje, a veoma je malo vjerojatno da će netko u Upper Tudwayu ikad čuti za ovu situaciju. - Olympia je prestala hodati sobom i počela lupkati vrhom cipele. - Štoviše, nije me osobito briga ni ako netko čuje o tome. Već sam ti ranije rekla da me nije briga za moj ugled. - Sto je sa mnom? - tiho upita Jared. - I ja moram misliti na svoj ugled. Olympia ga je nesigurno gledala. - Vjerujem da ćeš se uspjeti izvući iz ovoga bez prevelike štete za svoj ugled. - Ma je li? - Nije baš da ćeš ubuduće doista tražiti posao tutora - naglasila je. - I nitko se neće obazirati na damu koju si zaveo. Na kraju krajeva, ja ne zauzimam nikakav položaj u visokom društvu. Očito je da se i ti rijetko pojavljuješ u Londonu. Jedino što moraš učiniti je držati se podalje nekoliko mjeseci. - Ja imam drugo rješenje, Olympia. - Da? Koje? - Predlažem da našu priču pretvorimo u činjenicu. Možemo se tiho vjenčati uz posebnu dozvolu. Nitko ne mora znati kad je točno došlo do sklapanja braka. - Brak. - Olympijina su se usta osušila. - S tobom? - Zašto ne? To mi se čini posve logičnim izlazom iz naše situacije. - Nemoguće. - Olympia se pribrala i žurno zaobišla pisaći stol. Srušila se na stolicu i duboko udahnula kako bi se smirila. - Apsolutno nemoguće, gospodine Chillhurst. Želim reći, milorde. Jared se uspravio i okrenuo prema njoj. Obje je šake raširio na stolu i nagnuo se naprijed. Lice mu se doimalo kao da je isklesano iz kamena. - Zašto ne? - Jared upita kroza stisnute zube. Olympia se trgnula. Potom je suzila oči, odbijajući ustuknuti pred pokušajem zastrašivanja. - Kao prvo, ti si vikont. -Pa? Olympiju je smutio taj odgovor. - Teško da sam ja prikladna žena za jednog vikonta. - Ja ću to procijeniti. Trepnula je. - Želiš da se udam za tebe samo zbog nezgodne situacije u kojoj smo se našli. - Ionako bih te eventualno zaprosio, Olympia. - Veoma je ljubazno od tebe da to kažeš, milorde, ali oprostit ćeš mi kada ti kažem da ti ne vjerujem u potpunosti. - Zar kažeš da sam lažljivac, gospoñice Wingfield? Skupila je hrabrost. - Ne baš. Samo se ponašaš poput plemenitog džentlmena kakav jesi. - Grom i pakao.

GIGA

93

- To se moglo očekivati - uvjeravala ga je. -Meñutim, neću ti dopustiti da se nañeš u klopci neželjenog braka kad nema baš nikakve potrebe za takvom žrtvom. - Uvjeravam te, gospoñice Wingfield, da ja želim taj brak. Svaka se žrtva isplati ako to znači da ćeš ti spavati u mojem krevetu. Olympia je osjetila kako je porumenjela do korijena kose. - To iz tebe govori tvoja strastvena narav. Strast je sasvim u redu kad se zna gdje joj je mjesto, ali teško bi se moglo reći da čini dobar razlog za sklapanje braka. - Ne slažem se, gospoñice Wingfield. - Jared je odjednom podigao ruke i dlanovima joj obuhvatio lice. Sagnuo je glavu i vatreno je poljubio. Olympia se tako iznenadila da nije dospjela ni pomisliti na otpor. Usta su joj se rastvorila pod njegovima i zadrhtala je kao i uvijek kad bi je Jared poljubio. Poznata se toplina počela širiti donjim dijelom njezina tijela. Tiho je zastenjala. Jared ju je pustio i koraknuo unatrag, a na licu mu se vidjelo golemo zadovoljstvo. - Ako uzmemo moju i tvoju strastvenu narav, gospoñice Wingfield, siguran sam da ćemo se sasvim dobro snaći zajedno. Zaputio se prema vratima. Olympia je progutala slinu i našla svoj glas. - Samo trenutak. Kamo si krenuo? - Pribavit ću posebnu dozvolu i organizirati veoma diskretno vjenčanje. Najbolje da se pripremiš za svoju prvu bračnu noć, gospoñice Wingfield. - Dakle slušaj me, gospodine Chillhurst, želim reći, lorde Chillhurst. Strogo govoreći, ti još uvijek radiš za mene. Ne možeš izdavati takve naredbe bez mojeg dopuštenja. Jared je otključao i otvorio vrata. Kratko se osvrnuo preko ramena. - Za slučaj da to nisi opazila, gospoñice Wingfield, vodim ovo kućanstvo od dana kad sam stigao. Štoviše, imam dara za to. - Svjesna sam toga, gospodine, meñutim - - Nema razloga da se sad opterećuješ dosadnim pojedinostima svakodnevnog života, gospoñice Wingfield. Takve stvari nisu tvoja jača strana. Samo sve prepusti meni. Jared je izišao i zatvorio vrata za sobom tako silovito da su se zatresla. Olympia je počela ustajati, a potom je zastenjala i srušila se natrag na stolicu. Premda dosad nije imala prilike vidjeti Jaredovu arogantnu crtu, znala je da je ona ne bi trebala čuditi. Savršeno se dobro slaže s njegovom prekomjerno strastvenom naravi. Unatoč tomu, ne može dopustiti da ga zanese njegov nevjerojatni plan o sklapanju braka s njom. Na kraju krajeva, na tu su ga zamisao dovele njegova strast i čast, a ne prava ljubav. Na koncu bi samo požalio svoju impulzivnu odluku, žalosno je rekla sebi. Počeo bi je mrziti, a njezino bi se srce slomilo. Mora ga spasiti od njegovih vlastitih strasti, mislila je Olympia. Previše ga voli da bi mu dopustila da svoju zamisao o sklapanju braka provede u djelo. Osim toga, kad se sve zbroji i oduzme, ona je kriva za cijelu tu zbrku. Jedino je ona može dovesti u red. Kucanje na vratima Jaredove spavaće sobe začulo se malo prije večernjeg obroka. Tek je sjeo za maleni pisaći stol kako bi sastavio pismo svojem ocu. - Naprijed. Podigao je glavu kad su se otvorila vrata i ondje su se pojavili Robert, Ethan i Hugh. Minotaur je bio na začelju malene kolone koja je ušla u sobu. Jared je opazio odlučne izraze na tri mlada lica i odložio svoje pero. Malo se okrenuo na stolici i stavio jednu ruku na naslon. Robert je ispravio ramena. - Dobra večer, gospodine. - Dobra večer. Jeste li mi nešto željeli reći? - Da, gospodine. - Robert je duboko udahnuo. -Došli smo ovamo kako bismo saznali je li istina ono što kaže gospoña Bird.

GIGA

94

Jared je potisnuo kletvu. - Sto je ona točno rekla? Ethanove su oči zasjale od uzbuñenja. - Ona kaže da ste vi vikont, gospodine. Uopće niste tutor. Jared ga je pogledao. - Napola je u pravu, a napola u krivu. Ja jesam vikont, ali vjerujem da sam takoñer dobro obavljao svoj posao tutora u ovom kućanstvu. Ethan je zbunjeno pogledao svoju braću. - Pa, da, gospodine. Vi ste veoma dobar tutor, gospodine. Jared je kimnuo. - Hvala ti. Hugh se zabrinuto namrštio. - Stvar je u tome, gospodine, da želimo znati hoćete li i dalje biti naš tutor sad kad ste se pretvorili u vikonta? - I dalje kanim nadzirati vaše učenje - reče Jared. Hugh se malo opustio. - Vrlo dobro, gospodine. - I ja kažem. - Ethan se smiješio. - To je dobra vijest, gospodine. Ne bismo željeli novog tutora. Robert se namrštio na mlañe dječake. - Nismo ovamo došli s njim razgovarati o tome. - O čemu ste došli razgovarati, Roberte? - tiho upita Jared. Robert je čvrsto stisnuo šaku. Riječi su naglo navirale. - Gospoña Bird kaže da ste obavili svoje s tetom Olympijom i da ste dobili ono što ste željeli i sad svi u gradu znaju tko ste vi zapravo i uskoro ćete nestati zbog skandala do kojeg će doći kad svi otkriju da zapravo niste oženjeni tetom Olympijom. - Oprostite, gospodine - Ethan reče prije nego je Jared uspio odgovoriti. - Ali što znači to da ste obavili svoje s tetom Olympijom? Robert ga je ljutito pogledao. - Šuti, idiote jedan. - Samo sam pitao - progunña Ethan. - Gospoña Bird kaže da ste je upropastili - Hugh reče Jaredu. - Ali ja sam pitao tetu Olympiju je li upropaštena, a ona je rekla da se sasvim dobro osjeća. - Drago mi je da to čujem - reče Jared. - Čini se da tu ima još nečega, gospodine. - Robert se nelagodno vrpoljio. - Gospoña Bird kaže da je jedini način da se situacija dovede u red taj da vi oženite tetu Olympiju, a da to najvjerojatnije nećete učiniti. - Bojim se da gospoña Bird nema pravo u toj posljednjoj tvrdnji - reče Jared. - Već sam zamolio vašu tetu da se uda za mene. - Jeste? - Robert je izgledao iznenañeno, a zatim se u njegovim očima pojavila nada. - Gospodine, nismo posve sigurni što se dogaña, ali ne želimo da se nešto loše dogodi teti Olympiji. Bila je veoma ljubazna prema nama, znate. Jared se nasmiješio. - I prema meni je bila veoma ljubazna. I kanim se pobrinuti da joj se ništa loše ne dogodi. - Sjajno. - Robert se nasmiješio od olakšanja. - Ako ćete vi paziti na nju, onda nema nikakvog problema, zar ne? - Pa - polako će Jared - treba riješiti još jedan maleni problem prije nego se sve riješi tako da budem zadovoljan, ali siguran sam da ću se znati nositi s tim. Robertovo se lice snuždilo od obnovljene zabrinutosti. - Koji je to problem, gospodine? Možda bismo mi mogli pomoći. - Da, pomoći ćemo - spremno će Hugh. - Samo nam recite što treba učiniti - odmah doda Ethan. Jared je ispružio noge, zavalio se na stolici i naslonio laktove na naslone za ruke. Spojio je prste. -Zamolio sam vašu tatu da se uda za mene, ali ona još nije pristala. Bojim se da će situacija ostati pomalo nezgodna sve dok ona ne pristane. Ethan, Hugh i Robert razmijenili su nelagodne poglede. - U situaciji - mirno nastavi Jared - postoji odreñena hitnoća. Vaša bi teta doista trebala što

GIGA

95

prije odlučiti da se uda za mene. - Mi ćemo razgovarati s njom - odmah će Hugh. - Da - složio se Ethan. - Siguran sam da je možemo nagovoriti da se uda za vas, gospodine. Gospoña Bird kaže da bi se samo luñakinja odbila udati u tim okolnostima. - Teta Olympia zapravo nije luñakinja - Robert je uvjeravao Jareda. - Samo je katkad malo rastresena. Ona je ustvari veoma inteligentna, znate. Siguran sam da ćemo je uspjeti nagovoriti da se uda za vas. - Izvrsno. - Jared se nagnuo naprijed i podigao pero. - Onda se poñite pozabaviti tim zadatkom. Vidjet ćemo se na večeri. - Da, gospodine. - Robert se naklonio i pošao prema vratima. - Mi ćemo to riješiti za vas, gospodine - Ethan reče Jaredu. Izveo je brzi, uljudni naklon i jurnuo za Robertom. - Budite bez brige, gospodine - samouvjereno će Hugh. - Teta Olympia je veoma razumna u većini situacija. Siguran sam da ćemo je uspjeti nagovoriti da se uda za vas. - Hvala ti, Hugh. Cijenim vašu pomoć - svečano će Jared. Minotaur je ustao s poda, entuzijastično mahnuo repom i krenuo za dječacima. Jared je pričekao da se vrata zatvore za malenom skupinom svojih pouzdanih pristaša, a tada se vratio pismu. Dragi gospodine, kad primite ovo pismo, ja ću već biti oženjen gospoñicom Olympijom Wingfield iz Upper Tudwaya. Zasad neću ništa reći o njoj, osim da sam uvjeren da će mi biti prikladna supruga. Žao mije da se vjenčanje ne može odgoditi do trenutka kad biste i vi mogli doći. Radujem se prvoj prilici koja će mi se ukazati kad ću vam moći predstaviti svoju ženu. 5 poštovanjem, Jared Na vratima se ponovno začulo kucanje baš kad je Jared stavljao pečat na svoje pismo. - Naprijed. Vrata su se otvorila i gospoña Bird je koraknula u sobu. Stala je i s oprezno ratobornim izrazom lica promatrala Jareda. - Došla sam sama vidjeti što se ovdje dogañalo. - Jeste li, gospoño Bird? - Je li istina ono što ste rekli dječacima? Jeste li zaprosili gospoñicu Olympiju? - Da, gospoño Bird, jesam. Premda se to vas ne tiče. Gospoña Bird se na trenutak doimala zaprepaštenom. Potom se na njezinu licu pojavila duboka sumnjičavost. - Ako ste zaprosili gospoñicu Olympiju, zašto se ona ne ponaša poput žene koja će se uskoro udati? - Vjerojatno zato što me odbila. Gospoña Bird je užasnuto zurila u njega. - Odbila vas je? - Bojim se da jest. - Još ćemo mi to vidjeti. - Gospoña Bird odmahne glavom. - Ta mlada dama nikad nije imala pravilan stav prema nekim stvarima. Nije ona kriva. Gospoñica Sophy i gospoñica Ida usadile su joj u glavu neke čudne ideje. Ipak je treba natjerati da bude razumna u ovome. - Pouzdat ću se u vas da ćete je pravilno usmjeriti, gospoño Bird. - Jared joj je pružio pismo. - Usput rečeno, biste li bili tako ljubazni i pobrinuli se da se ovo pošalje? Gospoña Bird je polako uzela pismo iz njegove ruke. - Jeste li pravi vikont? - Da, gospoño Bird. Jesam. - U tom slučaju, najbolje da što prije udarno gospoñicu Olympiju za vas prije nego se predomislite. Teško da bi mogla proći bolje od udaje za jednog vikonta. - Drago mi je da tako mislite, gospoño Bird.

GIGA

96

11 Olympia je spustila pero i zamišljeno se zagledala u zagonetnu rečenicu što ju je upravo dešifrirala. Potraži tajnu ispod Sirynova uzburkanog mora. To nije imalo nikakva smisla, baš kao što ni upozorenje o Zaštitniku nema nikakva smisla. Ali Olympia je bila posve sigurna da je to još jedan komadić slagalice. Prije nego je uspjela temeljitije razmisliti o problemu, začulo se kucanje na vratima radne sobe. - Naprijed - odsutno je doviknula, a njezina je pozornost i dalje ostala usredotočena na novi trag. Vrata su se otvorila. Gospoña Bird, Robert, Ethan i Hugh ušli su u radnu sobu i stali u red ispred njezina pisaćeg stola. Minotaur je ušao iza Hugha i zauzeo položaj na kraju reda. Olympia je nevoljko podigla pogled s dnevnika Claire Lightbourne i našla se suočena s nizom odlučnih lica. Zbunjeno ih je gledala. - Dobar dan - reče Olympia. - Zar postoji neki problem? - Da - reče gospoña Bird. - Jasno da postoji problem. Robert, Ethan i Hugh kimnuli su u znak slaganja. - Možda bi bilo najbolje da se po tom pitanju obratite gospodinu Chillhurstu - reče Olympia, još uvijek razmišljajući o rečenici što ju je maločas dešifrirala. -Njemu jako dobro ide rješavanje problema. - Zaboravljate da je on sad vikont Chillhurst - otre-sito će gospoña Bird. - Da, teta Olympia - susretljivo će Ethan - sad mu se moraš obraćati s vaše gospodstvo. - O, da. Posve si u pravu. Opet sam to smetnula s uma. U redu, zamolite njegovo gospodstvo da se pozabavi tim problemom. - Olympia se rastreseno nasmiješila. - Sigurna sam da će ga riješiti. Uvijek to čini. Robert se ukočeno uspravio. - Ispričavam se, teta Olympia, ali ti si taj problem. - Ja? - Olympia je potražila objašnjenje kod gospoñe Bird. - O čemu je ovdje riječ? Gospoña Bird je stisnula šake na svojim bokovima i odlučno rekla: - Onaj prokleti pirat kaže da vas je zaprosio. Olympia je odjednom postala oprezna. - Pa što s tim? - Takoñer kaže da još niste prihvatili njegovu pro-sidbu - nastavi gospoña Bird. Olympia joj je uputila odlučno razuman smiješak. - Teško bih se mogla udati za vikonta, nije li tako? - Zašto ne? - upita Robert. - Da, zašto ne? - kao jeka ponovi Ethan. Olympia se namrštila. - Pa, on je vikont. Jednog će dana biti grof. Treba mu prikladna supruga, a ne netko poput mene. - Sto tebi fali? - upita Hugh. - Meni se sviñaš baš takva kakva jesi. - Da, ti si veoma draga vrsta žene - lojalno će Robert. - Štoviše, vi ste ona koju je njegovo gospodstvo upropastilo, gospoñice Olympia - progunña gospoña Bird. - I vi ste ta koju on želi oženiti. - Objasnio sam gospodinu Chillhurstu, želim reći, objasnio sam lordu Chillhurstu, da ti ipak nisi upropaštena - reče Ethan. - Rekao sam mu da se sasvim dobro osjećaš, ali on ipak misli da bi se trebala udati za njega. - Tako je - doda Hugh. - I mi takoñer mislimo da bi se trebala udati za njega, teta Olympia. Ako to ne učiniš, mogao bi odlučiti otići i mi bismo vjerojatno morali dobiti novog tutora. Teško da ćemo uspjeti naći nekoga tko zna sve o kapetanu Jacku i kako se mjeri udaljenost preko potoka bez njegova prelaženja i zašto zmaj može letjeti. - To je pitanje časti - mračno će Robert. Olympia je ponovno osjetila nelagodne žmarce koji su je cijeloga dana mučili. Premda je istina da ona, kao iskusna žena, nije osobito zabrinuta za vlastiti ugled, ne može se

GIGA

97

zanijekati činjenica da je Jared ponosan muškarac. Njegova bi mu čast mnogo značila. Ako doista smatra da je mora oženiti kako bi zadovoljio vlastiti osjećaj časti, nije znala što bi po tom pitanju mogla učiniti. - Tko je rekao da je to pitanje časti? - oprezno upita Olympia. - Je li ti Chillhurst to rekao, Roberte? - Ja sam ta koja je mladom Robertu rekla da je to pitanje časti - reče gospoña Bird. - To je činjenica i vi to znate, gospoñice Olympia. Olympia je pogledala napeta lica svojih nećaka. -Možda bismo ovaj razgovor trebale nastaviti u četiri oka, gospoño Bird. - Ne - brzo će Robert - rekli smo njegovom gospodstvu da ćemo svi s tobom razgovarati o tome. Olympia je pozorno promatrala Roberta. - Jeste li, doista? - Da, a činilo se da je on veoma zadovoljan našom pomoći - uvjeravao ju je Robert. - Shvaćam. - Olympia se uspravila na stolici. Činjenica da se Jared upustio u takvu taktiku jedino može značiti da je čvrsto odlučio osigurati njezin pristanak. Gospoña Bird je, čini se, shvatila da je došlo do preokreta. Nakon što je oštro pogledala Olympi-jino lice, poslala je dječake prema vratima. - Dobro onda. Vas trojica ste rekli što ste imali reći. Sad poñite gore. Ja ću završiti razgovor s gospoñicom Olympijom. Robert je izgledao skeptično. - Pozvat ćete nas ako nas budete trebali, gospoño Bird? - Da, pozvat ću vas. Idite sad. Tri su se dječaka pristojno naklonila i izišla iz sobe. Minotaur je pošao za njima. Čim su se vrata radne sobe zatvorila za malenom skupinom, začuli su se trčeći koraci i grebanje psećih šapa po podu. Olympia je slušala lupanje na stubama i grmljavinu koraka po hodniku na katu. Nitko tako ne lupa i ne divlja kad je Jared u blizini, pomislila je. - Mogu li zaključiti da njegovo gospodstvo nije kod kuće? - upita Olvmpia. - Ne, gospoñice Olvmpia, njegovo je gospodstvo izišlo. - Gospoña Bird uzdigne bradu. - Rekao je da ima važnog posla. Ne bih se iznenadila da je otišao pribaviti posebnu dozvolu. - O, Bože. - Olvmpia je zatvorila dnevnik i nagnula se unatrag. - Sto li ću učiniti, gospoño Bird? - Udajte se za čovjeka. - Ne mogu to napraviti. - Jer mislite da mu nećete biti prikladna vikontesa? - Ne, zacijelo bih mogla naučiti sve što treba znati jedna vikontesa. Ne može biti baš tako teško. - Koji je onda pravi razlog da se ne želite udati za njega? Olvmpia pogleda prema prozoru. - Pravi razlog iz kojeg se ne mogu udati za njega je taj da me on ne voli. - Ha. Bojala sam se da je tako nešto. Sad me poslušajte, gospoñice Olvmpia, ljubav uopće nije razlog za udaju. - Ne slažem se, gospoño Bird - odsutno će Olvmpia. - Ne mogu zamisliti da bih se udala za čovjeka koji me ne voli. - Očito nemate ništa protiv ljubavne veze s njim -odbrusi gospoña Bird. Olvmpia se lecnula na tu istinu. - Ne razumijete -promrmljala je. - Razumijem, itekako razumijem. Kad ćete naučiti biti praktični? Znate li koji je vaš pravi problem? - Gospoña Bird se agresivno nagnula naprijed. -Proveli ste tako mnogo godina s tim svojim knjigama, tražeći neobične legende i učeći o stranim, nepoznatim običajima, da niste naučili logično postupati u važnim stvarima. Olympia je protrljala čelo. Tog je poslijepodneva dobila glavobolju. - Zaprosio me samo zato

GIGA

98

što nas je njegova zaručnica jučer vidjela zajedno u Mehaničkom muzeju Winslowa. - Zaručnica. - Gospoña Bird ju je zaprepašteno pogledala. - Onaj opaki pirat ima zaručnicu? Živio je pod vašim krovom, kovao zavjeru kako bi vas upropastio, a istodobno negdje ima zaručnicu? - Ne, ne, ona je sad ledi Beaumont. - Olympia uzdahne. - Vjerujem da su zaruke razvrgnute prije otprilike tri godine. - Zašto? - bez uvijanja upita gospoña Bird. - Nisu odgovarali jedno drugomu. - Ha. Kladim se da tu ima još nečega. - U očima gospoñe Bird pojavio se neobičan izraz. - Možda ne bi škodilo da se sazna što se prije tri godine dogodilo izmeñu njegovoga gospodstva i njegove zaručnice. - Zašto? - Olympia joj je dobacila upitan pogled. - To se sigurno mene ne tiče. - Nisam baš tako sigurna. Njegovo je gospodstvo veoma neobičan čovjek, ako mene pitate. Jasno, otmjeni ljudi često jesu pomalo čudni. Ipak, nikad nisam upoznala nekoga tko je čudan kao lord Chillhurst. - Niste upoznali baš mnogo otmjenih ljudi, kako ih vi zovete, gospoño Bird. Kako biste mogli nešto znati o njihovu normalnom ponašanju? - Znam da nije u redu da se jedan od njih pretvara da je tutor ako to nije - odbrusi gospoña Bird. - Chillhurst je imao svoje razloge. - Ma je li? - Gospoña Bird se namrštila kad je Olympia ponovno protrljala čelo. - Sto je s vašom glavom? Imate glavobolju? - Da. Možda ću poći gore i malo počinuti. - Donijet ću vam malo mojeg tonika od kamfora i amonijaka. Čini čuda. - Hvala vam. - Sve samo da se makne od gospoñe Bird i njezinih argumenata u prilog udaje za Jareda, pomislila je Olympia. Nije više željela slušati takvu logiku. Već se ionako svim silama bori kako bi odoljela željama svojeg srca. Ustala je. Mjedena je alka na vratima glasno zveknula baš kad je pošla oko pisaćeg stola. S kata se začulo lajanje Minotaura. - Kladim se da je to njegovo gospodstvo. Vjerojatno ne može sam otvoriti vrata sad kad je vikont. - Gospoña Bird je izišla iz radne sobe. -Otmjeni ljudi su veoma arogantni. Olympia je procijenila udaljenost do stuba. Bude li brza, moći će se zatvoriti u svoju spavaću sobu prije nego je Jared pokuša stjerati u kut u radnoj sobi. Na prstima se primicala vratima kad je iz hodnika čula glasove. Ukočila se kad je prepoznala dva od tri glasa. - Pogledat ću je li njezino gospodstvo kod kuće -gospoña Bird je rekla tonom kakav od nje nikad ranije nije čula. Sadržavao je posve novi element nabusitog prezira. Trenutak kasnije gospoña Bird se pojavila na vratima radne sobe. Lice joj je bilo rumeno od uzbuñenja. - Dvije dame i jedan džentlmen došli su u posjet - siknula je. - Tražili su vikontesu Chillhurst. Misle da ste već u braku s njegovim gospodstvom. - Znam. Prokletstvo. Baš se ovo moralo dogoditi. - Smjestila sam ih u prednji salon. - Recite im da sam bolesna, gospoño Bird. Gospoña Bird se uspravila, držeći se poput generala koji kreće u bitku. - Morat ćete ih primiti, inače će se pitati što se zbiva. Snaći ćemo se u ovome. - Ne bez Chillhursta. - Ma hoćemo - odlučno je kimnula gospoña Bird. - Pretvarat ćemo se da ste vikontesa. Neće shvatiti varku. - Nebesa, kakva zbrka. Nisam spremna nositi se s tom katastrofom, gospoño Bird.

GIGA

99

- Nemojte uopće brinuti. Ja ću se za sve pobrinuti. O, evo, džentlmen mi je dao njihove posjetnice. - Dajte da ih vidim. - Olympia je uzela posjetnice, pogledala ih i zastenjala. - Ledi Beaumont, ledi Kirkdale i netko po imenu Gifford Seaton. - Donijet ću čaj - reče gospoña Bird. - Bez brige. Zapamtit ću da vam se pred njima moram obraćati s vaše gospodstvo. Požurila je iz sobe prije nego ju je Olympia uspjela zaustaviti. Obuzeta osjećajem da će doći do katastrofe, Olympia je polako krenula hodnikom prema salonu. Poželjela je da se Jared kao nekim čudom pojavi i pozabavi se situacijom. Njemu uvijek tako dobro ide snalaženje u različitim situacijama. Palo joj je na pamet da će on, ako ga ne uspije nagovoriti da nastave svoju romantičnu vezu, vjerojatno otići i ona će se morati sama baviti tim iritantnim problemima. Naravno, bavljenje pojedinostima svakodnevnog života bit će najmanji problem, zlovoljno je mislila. Kad Jared ode, njezino će se srce slomiti. Neće imati ni najmanjeg pojma kako bi ga mogla popraviti. Demetria i Constance su sjedile na suprotnim krajevima kauča. Jedna odjevena u plavo, a druga u žuto, činile su elegantan prizor koji se nikako nije uklapao u skromni salon. Naočit muškarac koji je mogao biti godinu ili dvije mlañi od Olympije stajao je kraj prozora. Njegova je kosa bila iste nijanse plave boje kao i Demetrijina. Bio je odjeven po posljednjoj modi s komplicirano vezanom kravatom, moderno krojenim hlačama i elegantnim kaputom rezanim u struku. - Ledi Chillhurst. - Demetria se bezbrižno smiješila s kauča, ali je u njezinim hladnim očima svjetlucalo nagañanje. - Vjerujem da ste jučer upoznali moju dobru prijateljicu, ledi Kirkdale. Dopustite da vam predstavim svojega brata, Gifforda Seatona. - Gospodine Seaton. - Olympia je kimnula na način što ga je tako često vidjela kod Jareda. - Ledi Chillhurst. - Gifford se smiješio dok joj se gracioznim koracima približavao. Uzeo je Olympijinu ruku, sagnuo se nad njome i usnama joj lagano dotaknuo kožu. - Veliko je zadovoljstvo upoznati vas. - Gifford je insistirao da poñemo u ovaj posjet -spokojno će Demetria. - Constance i ja odlučile smo poći s njim. Gifford je pozorno promatrao Olympiju. – Uopće niste ono što sam očekivao prema opisu moje sestre, gospoño. - Sto bi to trebalo značiti, za ime svijeta? - Olympia je povukla ruku. Glavobolja je čini razdražljivom, pomislila je. Poželjela je da svi ti lijepo odjeveni ljudi odu i ostave je na miru. - Nisam vas želio uvrijediti, gospoño - brzo će Gifford. - Samo što je Demetria rekla da ste očito sa sela, a ja sam mislio da će se to možda vidjeti po vašem izgledu. Nisam očekivao da ćete biti tako šarmantni. - Hvala vam. - Olympia nije bila sigurna kako bi trebala reagirati na kompliment. - Možda bi bilo najbolje da sjednete, gospodine Seaton. Moja domaćica priprema čaj. - Nećemo se dugo zadržati - mirno će Constance. - Ovdje smo samo iz radoznalosti, razumijete. Olympia ju je s nelagodom promatrala. - Radoznalosti? Demetria se zvonko nasmijala. - Zasigurno znate, draga moja, da smo Chillhurst i ja nekoć bili zaručeni. Kad je moj brat jučer saznao da se njegovo gospodstvo napokon oženilo, nije mogao odoljeti želji da sazna nešto više o vama. Giffordov je smiješak postao leden. - Njegovo je gospodstvo imalo veoma odreñene zahtjeve kad je riječ o supruzi. Želio sam vidjeti damu koja ispunjava njegove veoma precizne uvjete. - Nemam pojma o čemu govorite - reče Olympia. Gifford je sjeo kraj prozora. Činilo se da je fasciniran Olympijom. - Možda je bolje da znate činjenice prije nego se pojavite u visokom društvu, gospoño.

GIGA

100

Nije nikakva tajna da je Chillhurst razvrgnuo zaruke s mojom sestrom kad je otkrio kakvo je pravo stanje njezinih financija. Pogrešno je vjerovao da je ona nasljednica, shvaćate. - Ne, ne shvaćam. - Olympia se osjećala poput miša okruženog trima prepredenim mačkama koje se njime poigravaju prije nego ga dokrajče. Gifford je suzio oči. - Chillhurst je prije tri godine svima jasno stavio do znanja da mu njegova buduća supruga mora donijeti bogatstvo. - Gifforde, molim te. - Demetria je prijekorno pogledala brata, a potom se kiselo nasmiješila Olvmpiji. - Chillhurst nosi plemenitu titulu, ali čak i njegova vlastita obitelj priznaje da ima srce trgovca. - Kad je riječ o Chillhurstu, sve se svodi na posao - zlovoljno će Gifford. - No, Gifforde, uvjerena sam da mu ledi Chillhurst savršeno odgovara - prilično ljubazno reče Constance. - Čini se da je i ona sama veoma praktično stvorenje. - Zašto to kažete? - iznenañeno upita Olympia. Nitko je nikad nije opisao kao praktičnu. Gifford se namrštio. - Pa, očito je, nije li? Zasigurno imate bogatstvo, inače vas Chillhurst nikad ne bi oženio. A sam Bog zna da i on ima kontrolu nad prokletim bogatstvom. Ipak, smjestio vas je ovamo, u krajnje nepopularni dio grada. - Cinično je pogledao njezinu haljinu od muslina. - Nadalje, očito je da na odjeću ne trošite mnogo novca. Čovjek može jedino zaključiti da imate istančan osjećaj za ekonomiju, gospoño. - Chillhurst to sigurno cijeni. - Demetrijin smiješak nije stigao do njezinih očiju, a glas joj je bio hladan. - Doista vjerujem da se bojao da ću spiskati njegov imetak. I vjerojatno je imao pravo. Moram priznati da uistinu volim lijepe stvari. Constance joj se osmjehnula. - Da, voliš ih, Demetria. A lijepe su stvari obično skupe. - Ali vrijede svakog utrošenog novčića - reče Demetria. Giffordove su oči neugodno svjetlucale. -Chillhurst ima dovoljno novca. Čovjek je bogat kao Krez. Nije se trebao ženiti radi miraza. Olympia je otvorila usta kako bi ljutito protestirala, ali se zaustavila kad je opazila nelagodan pogled što ga je Demetria razmijenila s Constance. Olympia je odjednom intuitivno shvatila razlog za napetost u zraku. Demetria i njezina prijateljica danas nisu željele doći ovamo. Ovdje su u uzaludnom nastojanju da kontroliraju Gifforda. Čovjek je ključao od bijesa i nakupljenih frustracija, a činilo se da su sve te snažne emocije usmjerene na Jareda. Olympia se zamislila. Demetria je žurno pokušala odvući pozornost s Giffordove nepristojnosti. - Morate oprostiti mojem bratu. Još uvijek ga muči, čak i nakon svih tih godina, što je Chillhurst veoma razumno odbio sudjelovati u dvoboju s njim. Olympia je umalo prestala disati. Trenutak je zurila u Demetriju, a potom se okrenula Giffordu. - Nemojte mi reći da ste Chillhursta izazvali na dvoboj? - Bez uvrede, gospoño, ali nisam imao izbora. -Gifford je nemirno ustao i pošao do prozora. - Veoma se ružno ponio prema mojoj sestri. Bio sam primoran izazvati ga. - Daj, Gifforde. - Demetria je svojem bratu dobacila još jedan nelagodan pogled. - Nema nikakve potrebe spominjati tu staru temu. Na kraju krajeva, prošle su tri godine, a ja sam u sretnom braku s drugim. Olympia je promatrala Giffordova ukočena ramena. - Uvjerena sam da u toj priči ima još nečega što mi niste rekli, gospodine Seaton. Gifford slegne ramenima. - Uvjeravam vas da nema. Nakon što je Chillhurst razvrgnuo zaruke, izazvao sam ga na dvoboj. Rekao sam mu da je, što se mene tiče, nanio veliku uvredu Demetriji. Demetria je tiho uzdahnula. Constance joj je dotaknula ruku u bezglasnoj, umirujućoj gesti.

GIGA

101

- Sto je Chillhurst rekao kad ste ga optužili da je uvrijedio vašu sestru? - znatiželjno upita Olympia. - Veoma se pristojno ispričao - mirno će Demetria. - Nije li tako, Gifforde? - Da, proklet bio. Upravo je to učinio. Ispričao se i rekao da se neće sa mnom sastati na polju časti. Prokleta kukavica, to je on. - Gifforde, ne smiješ tako govoriti pred ledi Chillhurst - pomalo očajno reče Demetria. - Slušaj što ti sestra govori - promrmlja Constance. - Ledi Chillhurst govorim samo činjenice - gnjevno će Gifford. - Trebala bi znati za kakvog se čovjeka udala. Olympia je zurila u Gifforda. - Jeste li poludjeli? Moj muž nije kukavica. - Jasno da nije - brzo će Demetria. - Nitko ni u snu ne bi Chillhursta optužio da je kukavica. - Ha. - Giffordova su se usta stisnula. - On je kukavica, i to je činjenica. Constance zastenje. - Rekla sam ti da nije mudro poći s tvojim bratom u ovaj posjet, Demetria. - Sto sam trebala učiniti? - ispod glasa upita Demetria. - Čvrsto je odlučio danas doći ovamo. Olympijina se glavobolja pogoršavala. - Mislim da mi je za danas sasvim dosta posjetitelja. Željela bih da svi odete. Demetria je počela govoriti umirujućim tonom. -Molim vas, oprostite mojem bratu, ledi Chillhurst. Ima vatreni temperament i veoma se zaštitnički odnosi prema meni. Gifforde, obećao si da nećeš izazvati scenu. Molim te, ispričaj se ledi Chillhurst. Gifford je stisnuo oči. - Neću se ispričavati zbog istine, Demetria. - Ispričaj se zbog svoje sestre, ako ništa drugo -hladno će Constance. - Sigurna sam da nitko od nas ne želi obnavljanje tih starih tračeva. Samo će izazvati velike probleme svima kojih se tiču. - Zastala je. -Beaumont ne bi bio nimalo zadovoljan kad bi ih čuo. Olympia je opazila da je posljednja primjedba imala odreñeni učinak. Gifford je svojoj sestri i njezinoj prijateljici dobacio frustrirani pogled. Zatim se nevoljko okrenuo Olympiji i sagnuo glavu u malenom naklonu. - Ispričavam se, gospoño. Olympiji je bilo dosta. - Ne zanimaju me vaše isprike. Slučajno sam danas veoma zauzeta. Ako nemate ništa protiv - - Nemojte ružno misliti o nama, ledi Chillhurst. -Demetria je popravila svoje rukavice. - Tada je sve to bilo prilično neugodno, ali mnogo sam puta Giffordu rekla da je ono što se dogodilo prije tri godine za sve nas bilo najbolje. Nije li tako, Constance? - Sasvim točno - reče Constance. - Demetria se nikad ne bi udala za Beaumonta da Chillhurst nije razvrgnuo zaruke. A uvjerena sam da je s njim daleko sretnija no što bi ikad bila s Chillhurstom. - U to nema nikakve sumnje. - Demetria pogleda Olympiju. - Beaumont je veoma dobar prema meni, gospodo. Posve sam zadovoljna svojim izborom muža. Ne bih željela da pomislite da venem za Chillhurstom. Ništa ne bi moglo biti dalje od istine. Gifford je tiho opsovao. Olympiji je već jako pulsiralo u glavi. Pitala se kako bi se prava vikontesa riješila neželjenih gostiju. Poželjela je da se Chillhurst vrati. On bi znao što treba učiniti. - Čaj, gospoño - gospoña Bird je objavila svojim novim, nabusitim tonom. - Hoću li natočiti? Olympia je podigla pogled, zahvalna na upadici. -Hvala, gospoño Bird. Gospoña Bird se ozareno smiješila dok je pobjedničkim koracima ulazila u salon. Nosila je masivni pladanj pretrpan svim dijelovima drevnog servisa za čaj što su ga unajmili zajedno s kućom. Manja bi se žena srušila pod tom težinom. Spustila je pladanj na maleni stol i energično počela ulijevati čaj. Šalice i tanjurići su zveckali. Žličice su se sudarale. Demetria i Constance su pomalo nesigurno promatrale pladanj s čajem i gospoñu Bird.

GIGA

102

Gifford se posprdno smiješio. Olympia je odlučila još jednom pokušati izbaciti uljeze iz salona. - Znate li - odlučno je počela - da se danas poslijepodne uopće ne osjećam dobro. Svejedno mi je što ćete vi raditi, ali ja odmah idem gore u svoju spavaću sobu. Svi su se okrenuli i zapanjeno se zagledali u nju. - No sada, tek sam donijela čaj - povrijeñenim se tonom pobunila gospoña Bird. Podigla je težak čaj-nik. - Nitko neće otići odavde dok ne popije šalicu. - Mislim da nemamo vremena za čaj - brzo će Demetria. Ustala je s kauča. - Ne, doista. - Constance je takoñer ustala. -Moramo poći. - Bez brige, brzo ću ga uliti. - Gospoña Bird je napunila jednu šalicu i gurnula je Demetriji. - Evo, izvolite. Demetria je automatski posegnula za šalicom i tanjurićem. Nije ih uspjela čvrsto uhvatiti prije nego ih je gospoña Bird pustila iz ruke. Šalica se zanjihala i prevrnula. Čaj se prolio po Demetrijinoj lijepoj plavoj haljini. Tiho je uzviknula i žurno koraknula unatrag. - O, Bože - rezignirano će Olympia. - Ova je haljina tek jučer isporučena. - Demetria je ljutito brisala vlažne mrlje. - Stajala je cijelo bogatstvo. Constance je izvadila rupčić od bijele čipke i počela brisati mrlje na Demetrijinoj haljini. - U redu je, Demetria. Beaumont će ti kupiti deset novih haljina. - Nije u tome stvar, Constance. - Demetria je s gnušanjem pogledala gospoñu Bird. - Ova je žena nesposobna, ledi Chillhurst. Zašto je uopće trpite, za ime svijeta? - Gospoña Bird je izvrsna domaćica - lojalno će Olympia. - Jasno da jesam. - Gospoña Bird je na prijeteći način zamahnula čajnikom. - Radim za pravog vikonta, nije li tako? - Čaj se prolio po sagu. - Nebesa - reče Constance, pomalo se zabavljajući. - Ovo je doista nevjerojatno. Čekajte da večeras vidimo naše prijatelje na večerašnjem kartanju kod Newburyja. Neće nam vjerovati. - Nemate pravo ogovarati nas - prasne Olympia. Ustala je i pripremila se na još jedan pokušaj izbacivanja. Iz hodnika se začulo glasno lajanje. Hughov je glas doviknuo s vrha stuba: - Vrati se ovamo, Minotaure. Doñi, momče. Vrati se. Uslijedio je prodorni zvižduk. Pseće su šape stru-gale po drvenom podu. Trenutak kasnije Minotaur je dotrčao u salon. Pas je jurnuo naprijed kako bi pozdravio Olympijine goste. Usput je svojim masivnim repom zahvatio pladanj i bacio još dvije šalice na pod. - Grom i pakao - progunña gospoña Bird. - Sad ću ih morati još donijeti. - Nemojte se truditi radi nas - žurno će Demetria. Constance se prestrašeno zanijela unatrag kad se Minotaur približio kauču. - Maknite to stvorenje od nas. Minotaur je na zvuk njezina glasa okrenuo svoju veliku glavu i, s isplaženim jezikom, pošao prema njoj. - Dakle. - Gifford se doimao zbunjenim. Zaputio se preko sobe s očitom namjerom da uhvati pseću ogrlicu. Minotaur je oduševljeno lajao, očito zaključivši da se neznanac želi igrati. Olympia je čula kako se ulazna vrata otvaraju i zatvaraju. Naglo se okrenula i vidjela Jareda kako ulazi u hodnik. Pošla je do vrata salona, podbočila se i lju-tito ga pogledala. - Tu si. Već je i vrijeme da stigneš kući. - Nešto nije u redu? - uljudno upita Jared. Olympia je mahnula rukom, kretnjom obuhvativši bučan, kaotični prizor iza sebe. - Voljela bih da nešto učiniš po pitanju svih tih ljudi u mojem salonu.

GIGA

103

Jared je pošao naprijed i s mirnim zanimanjem pogledao što se zbiva u salonu. - Minotaure - tiho je rekao. Minotaur je prestao izbjegavati Giffordove ruke i jurnuo preko sobe. Zaustavio se ispred Jareda, sjeo na stražnje noge i pogledao ga, tražeći odobravanje. Jared je spustio ruku na Minotaurovu glavu, a pas je očito uživao. - Idi - mirno naredi Jared. - Gore, Minotaure. Minotaur je poslušno ustao i brzo izišao iz salona. Jared je pogledao gospoñu Bird. - Zaboravite na čaj, gospoño Bird. - Ali još ga nisu popili - bunila se gospoña Bird. Jared je s ledenom uljudnošću pogledao Gifforda. - Posve sam siguran da naši gosti nemaju vremena za čaj. Vi i vaše društvo upravo ste na odlasku, nije li tako, gospodine Seaton? Gifford je Jaredu dobacio bijesan pogled dok je otresao pseće dlake s rukava. - Da, zapravo jesmo. Siguran sam da nam je svima dosta ove ludnice. - Želim vam ugodan dan, ledi Chillhurst - reče Demetria. Ona i Constance su žurno pošle prema vratima. Gifford je ljutitim koracima krenuo za njima. Jared je koraknuo u stranu kako bi svi mogli izići iz salona. Olympia je vidjela kako je Demetria Jaredu dobacila podrugljiv pogled dok je izlazila. - Uvijek ste bili prilično čudan čovjek, Chillhurste, ali ovo je kućanstvo doista nevjerojatno, čak i za člana vaše neobične obitelji. Što li vas je snašlo, za ime svijeta, milorde? - Vas se nimalo ne tiče kako je organizirano moje kućanstvo - reče Jared. - Nemojte se vraćati u ovu kuću ukoliko ne budete pozvani. - Gad - Gifford je progunñao dok je izlazio. -Samo se nadam da vaša jadna žena zna u što se uvalila udajom za vas. - Tiho, Gifforde - reče Demetria. - Idemo. Danas poslijepodne moramo obaviti još nekoliko posjeta. - Sumnjam da će biti zabavni poput ovoga - promrmlja Constance. Posjetitelji su izišli na stube ispred ulaznih vrata. Jared je zatvorio vrata za njima ne trudeći se otpratiti ih do kočije koja ih je čekala. Okrenuo se Olympiji. - Više nećeš primiti u kuću nikoga od njih troje -rekao je. - Je li to jasno? Sto se Olympije tiče, to je bila posljednja kap. Ljutito je pošla prema stubama. - Nemoj mi nareñivati, Chillhurste. Ako si slučajno zaboravio, ja sam još uvijek glavna u ovoj kući, a ti si moj zaposlenik. Budi tako ljubazan i ponašaj se u skladu s tim. Jared je ignorirao njezin gnjev. - Olympia, želim razgovarati s tobom. - Ne sada. Ovo je bio veoma neugodan dan. Idem u svoju sobu kako bih malo počinula prije večere. -Zastala je na pola puta uza stube i ljutito ga pogledala. - Usput rečeno, zar si doista pao tako nisko i nagovorio moje nećake i gospoñu Bird da sa mnom razgovaraju o sklapanju braka? Jared je prišao podnožju stubišta i uhvatio se za stup ograde. - Da, Olympia, jesam. - Trebao bi se stidjeti samog sebe. - Posve sam očajan, Olympia. - Jared se nasmiješio čudnim, čeznutljivim osmijehom. - Učinit ću bilo što, reći ću bilo što, spustiti se koliko god je potrebno, koristiti se bilo kojom taktikom kako bih te pretvorio u svoju ženu. On to ozbiljno misli, zaključila je Olympia. Unatoč lošem raspoloženju i glavobolji, njome je prostrujao drhtaj uzbuñenja. Posljednji ostaci njezina otpora otopili su se poput voska u vatri. - Više nema potrebe za takvim manevrima, milorde - rekla je, još uvijek ljutita na njega i naglašeno svjesna opasnosti u koju se upušta. - Odlučila sam udati se za tebe. Jaredova se ruka stegnula oko izrezbarenog vrha stupa. - Doista? -Da. - Hvala ti, Olympia. Potrudit ću se da ne požališ svoju odluku. - Vrlo je vjerojatno da ću je ipak požaliti - zajedljivo je rekla - ali ne vidim drugi izlaz.

GIGA

104

Molim te, ostavi me neko vrijeme samu. - Olympia, samo trenutak. - Jared je proučavao njezino lice. - Smijem li pitati zašto si se predomislila otkako smo se zadnji put vidjeli, draga moja? - Ne. - Olympia se nastavila penjati stubama. - Olympia, molim te, moram znati odgovor. Radoznalost će me živog pojesti. Jesu li te dječaci nagovorili da se predomisliš? -Ne. - Možda gospoña Bird? Znam da je ona veoma zabrinuta za tvoj ugled, makar ti nisi. - Gospoña Bird nema nikakve veze s mojom odlukom. - Olympia je stigla gotovo do vrha stubišta. - Zašto si onda pristala udati se za mene? -dovikne Jared. Olympia je zastala i pogledala ga mirno i uznosito. - Predomislila sam se jer sam shvatila da ti izvrsno ide uvoñenje reda u kućanstvo. - Kakve to veze ima? - oprezno upita Jared. - Pa, posve je jednostavno, milorde. Ne usuñujem se izgubiti te. Veoma je teško naći dobro osoblje, znaš. Jared ju je zapanjeno gledao. - Olympia, valjda se nećeš udati za mene samo zato što ti osiguravam red u kućanstvu? - Ja mislim da je to izvrstan razlog za brak. O, ima još nešto. Jaredovo se oko stisnulo. - Da? - Znaš li slučajno na što bi se mogla odnositi riječ Syrin? Trepnuo je. - Sirena je mitsko stvorenje koje je neoprezne moreplovce mamilo u smrt. - Ne ta vrsta sirene - nestrpljivo je rekla. - Mislim na Siryn, kao neko ime. - Siryn se zvao brod na kojem je kapetan Jack plovio dok je bio gusar u području Karipskog otočja -reče Jared. - Zašto pitaš? Uhvatila se za ogradu. - Jesi li siguran? Jared slegne ramenima. - Tako tvrdi moj otac. - Crteži s unutrašnje strane korica - šapne Olympia. Jared se namrštio. - Sto s njima? - Crteži na tim stranicama u dnevniku prikazuju starinske brodove koji plove valovitim morem, uzburkanim morem, ako se sjećaš. Jedan brod ima figuru žene na pramcu. Možda sirene. - Rečeno mi je da je brod kapetana Jacka imao takvu figuru na pramcu. Olympia je zaboravila na svoju glavobolju. Podigla je skute i poletjela natrag niza stube. - Olympia, čekaj, kamo ideš? - pitao je Jared kad je projurila kraj njega. - Bit ću u radnoj sobi. - Okrenula se na vratima. - Neko ću vrijeme biti veoma zauzeta, gospodine Chillhurst. Pobrinite se da me nitko ne uznemirava. Jared uzdigne obrve. - Naravno, gospoñice Wingfield. Kao članu vašeg kućnog osoblja, zadovoljstvo mi je izvršavati vaše naredbe. Olympia mu je pred nosom tresnula vratima radne sobe. Prišla je pisaćem stolu i otvorila dnevnik Claire Lightbourne. Stajala je i dugo zurila u crtež koji je ukrašavao unutrašnju stranu prednjih korica u dnevniku, a zatim je, veoma polako, uzela džepni nožić. Pet minuta kasnije odmaknula je sliku broda Syrin koji je plovio uzburkanim morem i ispod nje otkrila skriveni zemljovid. To je bio zemljovid nekog otoka. Neubilježenog otoka na Karibima. No Olympia je vidjela da zemljovid nije potpun. Bio je poderan napola.

GIGA

105

Druga je polovica nedostajala. U dnu te polovice zemljovida bila je napisana jedna rečenica. Siryn i Serpent1 moraju se spojiti, dvije polovice cijeloga, brava koja čeka ključ. Olympia je brzo okrenula na zadnju stranicu dnevnika i pogledala sliku broda na uzburkanom moru. I doista, figura na pramcu bila je zmija. Olympia je nestrpljivo odvojila list sa stražnjih korica. Ondje nije našla drugu polovicu zemljovida.

1 Serpent - zmija

GIGA

106

12 Jared je svoj rokovnik stavio s lijeve strane tanjura za doručak. Rokovnici su veoma umirujuće stvari, pomislio je. Čovjeku pružaju osjećaj da ima kontrolu nad vlastitom sudbinom. To je nesumnjivo obična iluzija, ali muškarac koji je sklon prekomjernim strastima veoma cijeni odreñene iluzije. - Lekcije će se jutros održati od osam do deset, kao i obično - reče Jared. - Danas ćemo učiti geografiju i matematiku. - Hoćete li nam na satu geografije ispričati još jednu priču o kapetanu Jacku, gospodine? - Hugh upita punim ustima. Jared ga je pogledao. - Nema nikakve potrebe da govoriš dok jedeš. - Ispričavam se, gospodine. - Hugh je progutao jaja i nasmiješio se. - Evo. Gotov sam. Što je s pričom o kapetanu Jacku? - Ja bih želio čuti kako je kapetan Jack napravio poseban sat koji mu je pomagao da odredi geografsku dužinu na moru - željno će Ethan. - Već smo čuli tu priču - reče Robert. - Želim je ponovno čuti. Jared je krišom proučavao Olympiju koja je odsutno žvakala prepečenac s džemom od ogrozda. Izraz u njezinim očima izazivao je nelagodu u njemu. Otkako je sišla na doručak, na licu joj je lebdio isti rastreseni, zabrinuti izraz. Danas nije bilo nikakvih dobro planiranih slučajnih sudara u hodniku, nikakvih čeznutljivih pogleda, ni ukradenih poljubaca, ni rumenila na obrazima. Nepovoljan početak tako važnoga dana, pomislio je. - Vjerujem da postoji prilično poučna priča u kojoj se spominje izračunavanje geografske dužine o jednom od putovanja u Boston kapetana Jacka - reče Jared. Opet je pogledao svoj rokovnik. - Po završetku lekcija, otpratit ću vašu tetu u knjižnicu Društva za putovanja i istraživanja. Olympia se trgnula na to. - Izvrsno, u zbirci zemljovida Društva želim provjeriti još jednu ili dvije stvari. Čovjek nikad ne bi pogodio da je ovo dan njezina vjenčanja, mračno je pomislio Jared. Očito je daleko više uzbuñuje pomisao o odlasku u knjižnicu i proučavanju starih zemljovida nego činjenica da će se udati za njega. - Dok ti budeš u knjižnici Društva - reče Jared -ja ću se sastati s Felixom Hartwellom. Moramo razgovarati o poslu. Robert, Ethan i Hugh puštat će zmaja u parku. Kad budem završio, bit će vrijeme za podnevni obrok. Ethan je petama udarao po donjoj prečki svoje stolice. - Sto ćemo raditi danas poslijepodne, gospodine? - Budi tako ljubazan i nemoj nogama udarati po stolici - rastreseno će Jared. - Da, gospodine. Jared se zagledao u sljedeću stavku u rasporedu i osjetio kako su mu se svi mišići donjeg dijela tijela napeli od iščekivanja i strepnje. Sto će učiniti ako se Olympia predomislila? Ne smije se predomisliti. Ne sada kad je tako blizu mogućnosti da stekne svoju vlastitu sirenu. Ne sada kad mu je jedina žena koju je ikad tako strastveno želio gotovo nadohvat ruke. Ne sada. - Nakon što pojedemo - rekao je, svim silama nastojeći zadržati miran glas - vaša teta i ja riješit ćemo formalnosti oko sklapanja braka. Sve je već organizirano. To ne bi smjelo dugo trajati. Kad se vratimo - Srebro je tresnulo o porculan na suprotnom kraju stola. - O, Bože - promrmlja Olympia. Jared je podigao pogled na vrijeme da bi vidio kako posudica džema od ogrozda pada s ruba

GIGA

107

stola. Žlica koja je stršila iz posudice takoñer je pala. Ethan je prigušio smijeh. Olympia je skočila na noge i sagnula se kako bi svojim ubrusom pokušala očistiti sag. - Ostavi to - reče Jared. - Gospoña Bird će to riješiti. Olympia ga je nesigurno pogledala, spustila trepavice i brzo ponovno sjela. Znači, nije ni izbliza tako nezainteresirana za svoj brak kako se čini. Nešto se u njemu neznatno opustilo. Naslonio se laktovima na stol, spojio prste i opet se usredotočio na svoj rokovnik. - Danas će večera biti poslužena ranije nego inače - nastavio je - jer ćemo kasnije večeras poći u Vauxhall vrtove kako bismo gledali vatromet. Ethan, Hugh i Robert su počeli klicati, što se moglo i očekivati. - Dakle, to je sjajan plan, gospodine. - Robertovo je lice blistalo od radosti. - Nikad nismo vidjeli vatromet - ushićeno će Ethan. - Hoće li ondje biti i orkestar koji će svirati? - upita Hugh. - Zacijelo hoće - reče Jared. - I smijemo li kupiti sladoled? - Vjerojatno. - Jared je promatrao Olympijino lice da bi vidio što ona misli o tome da će svoje vjenčanje proslaviti u Vauxhall vrtovima. Prekasno mu je palo na pamet da bi se neke žene mogle silno uvrijediti na to. Ali Olympijine su oči odjednom blistale. - Izvrsna zamisao. Rado bih gledala vatromet. Jared je u sebi odahnuo od olakšanja. Tko kaže da on nema niti jedne romantične kosti u svojem tijelu, pomislio je. - Smijemo li poći u šetnju Mračnim šetalištem u Vauxhallu? - Robert upita sumnjivo nedužnim tonom. Jared se namrštio. - Sto vi znate o Mračnom šetalištu? - Jedan od dječaka koje smo jučer upoznali u parku pričao nam je o tome - objasni Ethan. - Rekao je da je veoma opasno hodati Mračnim šetalištem. - Tako je, gospodine - reče Robert. - Rečeno nam je da neke ljude koji su pošli Mračnim šetalištem u Vauxhallu više nikad nitko nije vidio. - Zadrhtao je. - Mislite li da je to istina, gospodine? - Ne, ne mislim - reče Jared. - Drugi dječak kojeg smo upoznali rekao je da zna za neku sobaricu koja je godinama radila u njegovoj kući, a nestala je na Mračnom šetalištu - reče Robert. - Više je nikad nitko nije vidio. - Najvjerojatnije je pobjegla s nekim lakajem. -Jared zatvori svoj rokovnik. - Veoma bih volio poći u šetnju Mračnim šetalištem - uporno će Robert. Hugh mu je napravio grimasu s druge strane stola. - Želiš poći u šetnju onamo samo zato što te onaj dječak u parku izazvao da to učiniš. Ali ne bi se računalo kad bismo svi zajedno pošli u tu šetnju. Lord Chillhurst bi bio ondje i zlikovcima utjerao strah u kosti. - Tako je - trijumfalno doda Ethan. - Zlikovci se uopće ne bi pojavili kad bi njegovo gospodstvo i mi ostali bili ondje s tobom. Morao bi posve sam poći Mračnim šetalištem ako želiš odgovoriti na izazov. Kladim se da bi se previše bojao to učiniti. - Da - izazivao ga je Hugh. - Bojao bi se posve sam poći u šetnju Mračnim šetalištem. Robert je ljutito gledao svoju braću. - Ne bojim se poći u šetnju Mračnim šetalištem. - Da, bojiš se - reče Hugh. Jared je uzdigao obrve i pogledao blizance. - Sad je dosta. Inteligentan čovjek ne reagira na izazove drugih. Uzdiže se iznad takvih gluposti i sam donosi svoje odluke koje se temelje na razumu i logici. Sad, ako ste završili s doručkom, možete ići i pripremiti se za današnje učenje.

GIGA

108

- Da, gospodine. - Hugh je još jednom podrugljivo pogledao Roberta dok je ustajao. Ethan se posprdno smijuljio i ustao. Robert je dostojanstveno ignorirao svoju braću. Ustao je i naklonio se Olympiji. Jared je pričekao da on i Olympia ostanu sami u sobi. Tada je pogledao na drugi kraj stola. - Nadam se da odobravaš današnji raspored, draga moja? Olympia se lagano trgnula. - Da. Da, naravno. -Neodreñeno je mahnula žličicom. - Ti si jako dobar u rasporedima i takvim stvarima. Počela sam se oslanjati na tebe u tome. - Hvala ti. Trudim se. Olympia se kratko namrštila. - Zar se ti to meni rugaš, Chillhurste? - Ne, draga moja. U posljednje vrijeme sebe smatram sve zabavnijim. U Olympijinim se očima pojavio pronicav pogled. - Jarede, zašto se rugaš sebi i vlastitim strastima? Je li to zato što ne želiš priznati da si sposoban za jake emocije? - Iz iskustva znam da silovite strasti najčešće imaju negativan učinak na čovjekov život. Dovode do budalastih ekscesa, opasnih pustolovina i nepromišljenog ponašanja svih vrsta. - Samo nekontrolirane strasti dovode do toga -blago će Olympia. - Tvoje su strasti uvijek pod kontrolom, milorde. - Porumenjela je. - Osim, možda, kad si obuzet romantičnom strašću. - Da - reče Jared - osim kad vodim ljubav s tobom. - Pogledao ju je u oči. Ti si moja velika slabost, moja najranjivija točka, moja Ahilova peta. Moja sirena. Jared je ispio svoju kavu i polako spustio šalicu. - Moraš me ispričati, Olympia. Moji me učenici čekaju. - Jarede, čekaj, želim ti nešto važno reći. - Olympia je ispružila ruku dok je prolazio kraj nje. - Riječ je o mojem najnovijem otkriću u dnevniku Claire Lightbourne. - Draga moja, ono o čemu ni slučajno neću razgovarati na dan svojega vjenčanja je taj prokleti dnevnik. Znaš kako me iritira ta tema. Kažem ti, ne želim čuti više ni riječi o tome. - Jared je sagnuo glavu i poljubio joj usne. - Ali, Jarede - - Pokušaj malo razmišljati o prvoj bračnoj noći koja nas očekuje, sireno - blago je rekao. - Možda će ti biti gotovo jednako zanimljiva kao i dnevnik Claire Lightbourne. Izišao je iz blagovaonice. - Želite da otvorim vašu kuću u gradu? - Felix se nagnuo preko svojeg pisaćeg stola i natočio si čašu klareta. - Svakako. Rado ću to obaviti za vas. Trebat će vam služinčad, naravno? - Da. - Jared je lupkao vrhovima prstiju, brzo razmišljajući. - Ali ne morate tražiti domaćicu. Već je imamo. Felix ga je skeptično pogledao. - Onu koju ste doveli sa sobom iz Upper Tudwaya? Sumnjam da će znati voditi kućanstvo jednog džentlmena u gradu. Zacijelo nema iskustva u tome. - Snaći ćemo se. Felix slegne ramenima. - Vi odlučujete, naravno. Malo klareta? - Ne, hvala. - Onda dobro, dopustite da nazdravim vašem sko-rom vjenčanju. - Felix je popio veliki gutljaj klareta i spustio čašu. - Moram reći da ste na veoma nebičan način pristupili svemu tome. Možda ste ipak naslijedili malo ekscentričnosti vaše obitelji. - Možda. Felix se tiho nasmijao. - Teško biste sretnu vijest mogli objaviti u novinama jer visoko društvo vjeruje da ste već u braku. Smijem li pitati kako kanite proslaviti taj značajan dogañaj? - Večeras vodimo nećake moje zaručnice u Vauxhall vrtove kako bi gledali vatromet. - Vauxhall vrtovi. Dobri Bože. - Felix je napravio grimasu. - Sto vaša buduća žena misli o tom planu? - Takve stvari rado prepušta meni. Idemo na drugu temu, Felixe. -Da? Jared je posegnuo u džep i izvadio Torbertov rupčić. - Želim da se pobrinete da se ovo vrati

GIGA

109

gospodinu Rolandu Torbertu. Usput mu treba prenijeti poruku. Felix je znatiželjno promatrao rupčić. - Kako glasi poruka? - Obavijestit ćete Torberta da će, bude li još incidenata poput onoga u kojem je ovaj rupčić ostavio u vrtu ledi Chillhurst, imati posla s njezinim mužem osobno. Felix je uzeo rupčić. - Vrlo dobro, ali sumnjam da vam s te strane prijeti neka opasnost, Chillhurste. Torbert nije od one vrste ljudi koja krišom ulazi i izlazi iz vrtova koji pripadaju damama. - Ne, ne vjerujem da se moram zabrinjavati zbog njega. - Jared je ispružio noge i zagledao se u svojeg prijatelja. - Ima još jedna stvar o kojoj sam želio raspraviti. Jeste li imali prilike razgovarati s osiguravateljima? - Da, a rezultati nisu nimalo korisniji od rezultata mojih drugih istraživanja. - Felix je ustao i počeo hodati amo-tamo, a na licu mu se pojavio zabrinut izraz. - Morat ćete prihvatiti mogućnost da je osoba koja stoji iza pronevjere kapetan Richards. Jednostavno nema drugog objašnjenja. - Richards već dugo radi za mene. Gotovo jednako dugo kao i vi, Felixe. - Svjestan sam toga, gospodine. - Felix odmahne glavom. - Žao mi je što vam donosim tako lošu vijest. Znam koliko važnim smatrate lojalnost i poštenje. Razumijem kako se osjećate kad znate da vas je prevario netko komu ste godinama vjerovali. - Neki dan sam vam rekao da mi se ne sviña uloga budale. Pola sata kasnije unajmljeni se fijaker zaustavio ispred otmjene kuće obitelji Beaumont. Jared je izišao. - Čekajte me - doviknuo je koči-jašu. - Neću se dugo zadržati. - Da, milorde. Jared je iz džepa izvadio zlatni sat i pogledao ga dok se penjao stubama. Dječake je ostavio kod kuće s gospoñom Bird kako bi obavio ovaj posjet Demetriji. Nije imao mnogo vremena prije odlaska po Olvmpiju u knjižnicu, ali je zaključio da to neće biti problem. Nije imao mnogo reći Demetriji. Vrata je otvorio batler koji je s neodobravanjem gledao Jaredovu staromodnu odjeću, ali i njegov nimalo otmjeni način dolaska. Bilo je očito da većina posjetitelja ovamo dolazi privatnom kočijom, a ne unajmljenim fijakerom. - Obavijestit ćete ledi Beaumont da Chillhurst želi razgovarati s njom - bez uvoda će Jared. Batler ga je odmjerio svisoka. - Vaša posjetnica, gospodine? - Nemam posjetnicu. - Ledi Beaumont ne prima goste prije tri poslije podne, gospodine. - Ako je ne obavijestite da sam ovdje - veoma uljudno reče Jared - sam ću to obaviti. Batler ga je ljutito pogledao, ali se mudro povukao u predvorje kako bi učinio što mu je rečeno. Jared je čekao na stubama dok se vrata po drugi put nisu otvorila. - Ledi Beaumont će vas primiti u salonu. Jared se nije potrudio odgovoriti. Ušao je u predvorje i dopustio da ga batler uvede k Demetriji. Čekala ga je na drugom kraju prostorije, a njezini svi-jetloplavi i bijeli skuti od svile bili su pomno namješteni na plavoj i pozlaćenoj sofi. Uputila mu je svoj odsutni smiješak dok joj se približavao. Oči su joj bile hladne i oprezne. Jared se sjetio da ga je uvijek promatrala tim istim rezerviranim pogledom. Prije tri godine pogrešno ga je protumačio kao samokontrolu i suzdržanost. Tada je mislio da su te osobine točno ono što želi kod svoje supruge. Kasnije je saznao da je ono što Demetria kontrolira i obuzdava zapravo njezina antipatija prema njemu. - Dobro jutro, Chillhurste. Ovo je iznenañenje. - Je li? - Jared je ležernim pogledom preletio skupo ureñenu prostoriju. Zidove prekriva plava svila. Kamin ukrašava klesani bijeli mramor. Teške draperije od plavog baršuna uokviruju prozore klasičnih dimenzija s kojih se pruža pogled na veliki vrt. Cjelina je stvarala dojam

GIGA

110

hladnog luksuza, što je isticalo veliko Beaumontovo bogatstvo. - Veoma si se dobro snašla, Demetria. Demetria graciozno kinine. - Zar si mislio da neću? - Ne. Ni u jednom trenutku. - Jared se zaustavio i proučavao je, svjestan da se savršeno uklapa u bogato namještenu prostoriju. Nitko tko bi sad vidio Demetriju nikad ne bi pogodio da je nekoć bila gotovo bez prebijene pare. - Uvijek si bila veoma odlučna žena. - Oni meñu nama koji nisu roñeni u bogatstvu moraju biti odlučni ili se pomiriti s veoma nesigurnim načinom življenja. Ali ti ne možeš razumjeti tu vrstu problema, Jarede, zar ne? - Najvjerojatnije ne mogu. - Nije imalo nikakva smisla reći joj da je odavno naučio tu lekciju. Nije vjerovao da bi Demetria željela slušati kako je njegovo djetinjstvo bilo opterećeno financijskom nesigurnošću i emocionalnim kaosom što ga je stvarala njegova ekscentrična, strastvena obitelj. Jaredu je palo na pamet da s Demetrijom zapravo nikad nije razgovarao o svojoj prošlosti. Nije baš da bi bila osobito zainteresirana. Zanimala ju je jedino vlastita i budućnost njezina brata. Demetria je jednu ruku ispružila duž naslona sofe. - Zacijelo imaš odreñeni razlog za posjet u ovo doba dana? - Naravno. - Naravno. - U Demetrijinu se glasu osjećala gorčina. - Nikad ništa ne činiš bez odreñenog razloga, nije li tako, Jarede? Cijeli tvoj život je pod kontrolom razuma, tvojeg sata i onog prokletog rokovnika. Dobro, dakle, reci mi zašto si ovdje. - Želim znati zašto ste ti, tvoj brat i tvoja veoma dobra prijateljica, ledi Kirkdale, jučer posjetili moju ženu. Demetrijine su se oči bezazleno raširile. - No, Jarede, kakvo neobično pitanje. Samo smo joj došli zaželjeti dobrodošlicu u grad. - Svoje laži čuvaj za muža. U njegovim godinama nesumnjivo mu nije teško vjerovati u njih. Demetria stisne usta. - Nemaš pravo donositi sud o mojem braku, Chillhurste. Ništa ne znaš o njemu. - Znam da je najvjerojatnije nadahnut pohlepom s tvoje strane i očajničkom željom da dobije nasljednika s Beaumontove. - Ma hajde, Chillhurste. Oboje znamo da su pohlepa i želja da se dobije nasljednika faktori koji karakteriziraju veliku većinu brakova u visokom društvu. - Demetrijine su se oči zamišljeno stisnule. - Valjda ne očekuješ da ću vjerovati da se tvoj savez s onom prilično čudnom ženom koju skrivaš u Ulici Ibberton temelji na plemenitijim osjećajima? - Nisam došao ovamo kako bih s tobom raspravljao o mojem braku. - Zašto si onda došao? - Kako bih tebe i onog tvojeg krajnje iritantnog brata upozorio da se klonite moje žene. Neću vam dopustiti da s njom igrate one svoje igrice mačke i miša. Je li to jasno? - Sto te navodi na pomisao da smo se poigravali njome? Možda smo bili samo znatiželjni i htjeti vidjeti kakva je žena udovoljila tvojim uvjetima. - Zacijelo ti je ovih dana veoma dosadno kad se baviš Olympijom. - Zar je ona tako dosadna? - Demetria mu je dobacila pogled podrugljive nedužnosti. - Kakva šteta. Sto misliš, koliko će uspjeti zadržati tvoje zanimanje? Ili ti savršeno odgovara dosadna malena intelektualka? - Dosta je, Demetria. - Jesi li dobio ono što si želio, Chillhurste? -Demetrijine su oči svjetlucale od hladnoga gnjeva. -Ženu koja će se prilagoditi tvojem prokletom rasporedu? Ženu koja ništa ne zna o strasti, o sebi, pa stoga neće opaziti da sve to tebi nedostaje? - Ne moraš se opterećivati mojim privatnim stvarima. - Jared se okrenuo da ode, a zatim je zastao. -Dobila si što si željela, Demetria. Budi zadovoljna.

GIGA

111

- Je li to prijetnja, Jarede? - Vjerujem da jest. - Hladnokrvni, arogantni gade. - Demetrijina se ruka stisnula u malenu šaku na naslonu sofe. - Tebi je tako lako prijetiti. Samo zato što si od roñenja sve imao, bogatstvo i titulu koja uz to ide, vjeruješ da si iznad nas ostalih. Ali znaš li što, Jarede? Ne zavidim ti. Jared se nasmiješio. - Drago mi je da to čujem. - Ne, ni najmanje ti ne zavidim, milorde. -Demetrijine su oči plamtjele. - Osuñen si cijeli život proživjeti a da nikad ne upoznaš onu vrstu strasti od koje ti krv uzavre. Nikad nećeš znati kakav je osjećaj prepustiti se rijeci divljih emocija koje te mogu ponijeti. - Demetria - - Nikad nećeš upoznati slatku radost kad si s nekim čija duša dotiče tvoju vlastitu. Ti s tvojim srcem trgovca nikad nećeš znati što znači imati moć izvući reakciju iz ljubavnice, zar ne, Jarede? Jared je susreo pogled njezinih očiju i znao da se ona prisjeća istog poslijepodneva kao i on. To je bio dan kad ju je poljubio u konjušnici na otoku Flame. Taj poljubac nije bio uljudno, kreposno milovanje kao i ostali. To je bio njegov očajnički napor da u njoj izazove reakciju. Oboje ih je iznenadio tim poljupcem, ali ne s reakcijom koju je izazvao. Znao je da su toga dana oboje shvatili istinu. Meñu njima ne može postojati strast. Jared je tada prvi put shvatio da želi strast u svojem braku. Zacijelo je Demetriji dugovao zahvalnost jer ga je učinila svjesnim njegove slabosti. - Morat ću se snaći kako najbolje budem znao - reče Jared. - Želim ti ugodan dan, Demetria. Nemoj da te opet nañem kako gnjaviš moju ženu. I savjetujem ti da svojeg prokletog brata držiš podalje od mene. - Zašto? - Panika se pojavila u Demetrijinim očima. - Ne smiješ mu nauditi. Moj je muž bogat i moćan čovjek. Zaštitit će Gifforda od tebe, bude li potrebno. Jared uzdigne obrve. - Tvoj je muž daleko više zaokupljen pronalaženjem lijeka za svoj nezgodni problem nego pružanjem zaštite onoj budali od tvojega brata. Štoviše, ako Seatonu želiš učiniti uslugu, prestat ćeš s nastojanjima da ga zaštitiš. Ima dvadeset tri godine. Krajnje je vrijeme da postane muškarac. - On jest muškarac, proklet bio. - On je dječak s divljim, neobuzdanim dječačkim emocijama. Razmažen je, mrzovoljan i hirovit. Onemogućila si mu razvoj time što si ga štitila na svakom koraku. Ako želiš da odraste, moraš mu dopustiti da preuzme odgovornost za vlastite postupke. - Cijeli sam se život skrbila za svojega brata - vatreno će Demetria. - Ne želim i ne treba mi tvoj savjet. Jared slegne ramenima. - Kako želiš. No ako mi ti ili Seaton stanete na put, bolje se nemoj oslanjati na to da ću po drugi put glumiti džentlmena. Jednom sam to učinio, ako se sjećaš. Jednom je bilo dovoljno. - Ti ne razumiješ - sikne Demetria. - No s druge strane, nikad nisi razumio. Odlazi odavde, Chillhurste, ili ću te dati izbaciti. - Ne trudi se. Rado ću sam otići. Jared je izišao iz salona a da se nije osvrnuo. Batler je nestao, ali Gifford je stajao tik ispred vrata salona. Bio je blijed od bijesa. - Sto radite ovdje, Chillhurste? - Posjetio sam vašu dražesnu sestru, mada se to vas ne tiče. - Jared je zaobišao Gifforda i zaputio se prema ulaznim vratima. - Sto ste joj rekli, proklet bio? Jared je zastao s rukom na kvaki. - Točno ću vam reći što sam joj rekao. Nemojte se ponovno približiti mojoj ženi, Seatone.

GIGA

112

Giffordovo se naočito lice iskrivilo u gnjevnu grimasu. - Obojica znamo da su vaše prijetnje prazne riječi. Ne možete mi nauditi. Beaumont je previše moćan, čak i za vas. - Ne bih računao na Beaumontovu zaštitu da sam na vašemu mjestu. - Jared je otvorio vrata. - Kao ni na sestrinu. Gifford je koraknuo naprijed. - Neka vas vrag nosi, Chillhurste, što to govorite? - Govorim da ćete skupo platiti ako me uvrijedite ponovnim približavanjem mojoj ženi. - Čujte, Chillhurste - izazovno će Gifford - valjda mi ne prijetite dvobojem? Obojica znamo da ste vi previše pametni, previše razumni, prevelika kukavica da biste riskirali susret sa mnom na polju časti. - Vidim da nema nikakva smisla s vama razgovarati o tome. Upozoreni ste. - Jared je izišao na stube pred kućom i veoma tiho zatvorio vrata za sobom. Fijaker je još uvijek čekao na ulici. - Knjižnica Instituta Musgrave - Jared dovikne kočijašu. - I budite brzi. Imam dogovoren sastanak. - Otvorio je vrata i ušao u vozilo. - Da, gospodine. - Kočijaš je patnički uzdahnuo i olabavio uzde. Jared se zavalio na jastucima kad je fijaker krenuo. Demetria nema pravo kad kaže da je on osuñen na život bez emocija, razmišljao je. Trenutno njime hara unutarnji vrtlog emocija jači od svega što je dosad iskusio. Ovo je dan njegova vjenčanja. Trebao bi osjećati smirenost i samouvjerenost sad kad su se njegovi planovi ostvarili. Olympia će uskoro biti njegova prema svim Božjim i ljudskim zakonima. Ipak, jutros se probudio s uznemirujućim osjećajem nelagode koji ga je još uvijek mučio. Nije razumio osjećaj koji mu je stezao utrobu poput škripa. Na kraju krajeva, žena koju želi uskoro će zauvijek postati njegova. No nije mogao biti posve siguran zašto je ona točno pristala na to. Olympia je u početku odbila udati se za njega, a ipak je nakon jučerašnje scene s Demetrijom objavila da se predomislila. Jared je zurio u vrevu na ulicama. Olympia zasigurno nije pristala poći za njega samo zato što može držati red u njezinu kućanstvu. Znao je da tu ima još nečega. Mora biti još nečega. Ona ga želi, podsjetio se. Sjećanje na njezinu strastvenu reakciju trebalo ga je umiriti, ali iz nekog razloga nije. Olympia mu je jasno stavila do znanja da se ne bi udala za njega samo zbog žudnje ili spašavanja svojeg ugleda. Ona je iskusna žena, kiselo je pomislio, pa po njezinu mišljenju to nisu valjani razlozi za sklapanje braka. Dakle, zašto je na koncu pristala udati se za njega, pitao se po tisućiti put. To ga je pitanje mučilo od jučer. Bio je uvjeren da je nešto što je Demetria rekla ili učinila tijekom posjeta jučer poslijepodne navelo Olympiju da prihvati njegovu ponudu. Ali to nije imalo nikakva smisla. Osim ako konfrontacija u salonu napokon nije natjerala Olympiju da shvati kako se mora udati zbog pravila ponašanja. Na kraju krajeva, mislio je Jared, jedno je zavaravati svijet tvrdnjom da su vjenčani, a posve je nešto drugo i ponašati se u skladu s tako skandaloznom varkom. Bez obzira na njezine priče o iskustvu, Olympia je bezazlena žena iz malenog sela. Nije imala pojma što čini kad je bezbrižno zaključila da može tvrditi da je u braku i proći nekažnjeno. Naravno, kad je stvarala svoje planove, nije imala pojma da bi se mogla naći u položaju da laže o braku s vikontom, podsjetio se Jared. Vjerovala je da je on tutor. Bio je primoran priznati da je njezin plan mogao biti posve uspješan da je on nije zavaravao od početka njihova poznanstva. Jared je znao da je sam kriv za činjenicu da se našao u ovoj nevjerojatnoj situaciji. Nesumnjivo je zaslužio da ga izjeda nesigurnost, da ga muče pitanja koja nije znao kako postaviti, da balansira na rubu nade i očaja.

GIGA

113

Takve su posljedice nepromišljene strasti. Neka bude. Mrko se osmjehnuo. Očito je da ništa ne može biti sigurno nakon što se muškarac prepusti divljoj bujici žudnje. Jedino može nastojati ostati na površini u uzavreloj vodi. Večeras je njegova prva bračna noć. Neće dopustiti da bilo što stane na put onoga za čim najviše žudi. Kad je večeras odvede u krevet, Olympia će biti njegova žena. Uživat će u njihovu voñenju ljubavi, siguran u spoznaji da napokon ima neko opipljivo pravo na nju. Možda nije siguran u njezine razloge za pristanak na brak, ali može biti posve siguran da ga ona želi s jednakom strašću kakvu on osjeća za nju. Shvatio je da to nije dovoljno da ga zadovolji, ali je daleko više od onoga što je imao s Demetrijom. Vatromet koji je zapalio nebo nad Vauxhall vrtovima bio je tako spektakularan da je gotovo uspio skrenuti Olympijine misli s onoga što ju je mučilo. Udala se. Još uvijek nije uspijevala natjerati sebe da prihvati nevjerojatnu stvarnost svoje nove situacije. Udana je za Jareda. To se nije činilo mogućim. Kratki službeni obred što ga je ranije toga poslijepodneva obavio župnik u predgrañu doimao se nekako nestvarnim. Zauvijek su vezani zajedno. Sto ako je počinila užasnu grešku, mislila je Olympia, odjednom mahnita od strepnje. Sto ako Jared nikad ne nauči voljeti je onako kako ona voli njega? Nema nikakve sumnje da je on želi, podsjetila se. Zasigurno će moći graditi na tim temeljima strasti. Mora graditi na tome. Ali strast nije ljubav. Ona je iskusna žena. Teta Sophy i teta Ida su je naučile važnosti ljubavi, naučile su je što ljubav jest i što nije. Olympia je jako dobro znala da postoji velika razlika izmeñu fizičke žudnje i dubljih, snažnijih osjećaja. Voli Jareda svim srcem, ali nije bila sigurna može li on sebi dopustiti da voli nju. Jared nema povjerenja u jake strasti. Ruga se svojima i drži ih pod kontrolom. Osim kad vodi ljubav s njom, pomislila je Olympia. Čvrsto je stezala svoju torbicu dok je gledala još jednu eksploziju svjetla na mračnom nebu. Osim kad vodi ljubav s njom. Večeras se osjećala smionom i hrabrom poput bilo kojeg pustolova koji kreće u potragu za legendarnim blagom. Sve je stavila na kocku u ludom pokušaju da Jaredovu strast pretvori u ljubav. - Ooo, pogledajte ovo - Ethan je zadivljeno dah-nuo dok se šarena vatra u kaskadama spuštala s neba. Pogledao je Jareda koji je stajao kraj nejga. - Jeste li ikad vidjeli nešto tako lijepo, gospodine? - Ne - rekao je Jared, ali je promatrao Olympijino lice, a ne vatromet. - Mislim da nisam. Olympia je krajičkom oka opazila obuzdavanu vatru u Jaredovu pogledu. Nikad nije izgledao opasnije. Jaredov je pogled u Olympiji zapalio blještave iskre koje su je opčinjavale više nego predstava na nebu. Kad ju je gledao na taj način, osjećala se istinski lijepom, kao da je i sama legenda. - Jako mi se sviña glazba - uzvikne Hugh. - Ne misliš li da je sve to veoma uzbudljivo, teta Olympia? - O, da. - Olympia je čula uzbuñenje u vlastitom glasu i vidjela kako se Jaredova usta izvijaju u osmijeh. Sasvim je dobro znao da ona misli kako će je on milovati kasnije večeras, a ne na glazbu. - Veoma uzbudljivo, doista. - Sirenina pjesma - Jared je promrmljao samo za njezine uši. - I ja joj ne mogu odoljeti. Olympia je riskirala još jedan pogled prema njegovu oštrom profilu i gotovo se rastopila od

GIGA

114

muževnog iščekivanja što ga je vidjela na njegovu licu. Jared ju je uhvatio za ruku dok se zvuk glazbe uzdizao nad područjem Vauxhalla, oduševljavajući mnoštvo. - Ovdje večeras sigurno ima na tisuće ljudi - primijeti Robert. - Barem dvije ili tri tisuće - reče Jared. - A to znači da bi se netko od vas lako mogao izgubiti. - Promatrao je uzbuñena lica dječaka. - Želim da mi svaki od vas dade riječ da mi se nećete izgubiti iz vida. - Da, gospodine - poslušno će Robert. Tada je počeo klicati kad je na nebu eksplodirao još jedan vatreni prizor. - Da, gospodine. - Ethan je entuzijastično pljeskao, netremice zureći u živopisnu sliku. Hugh je zurio u orkestar, napeto slušajući. - Da, gospodine. Je li jako teško svirati neki glazbeni instrument, gospodine? Jared je susreo Olympijin pogled. - Iziskuje mnogo vremena i truda - rekao je - ali s druge strane, sve što vrijedi, to iziskuje. Ako netko doista želi uspjeti u nečemu, mora biti spreman posvetiti se tomu. Olympia je znala da on ne govori o učenju sviranja nekog glazbenog instrumenta. Jared je govorio njoj. Nije bila posve sigurna što joj je time želio reći, ali je osjećala da joj daje neku vrstu obećanja. Drhtavo se nasmiješila, svjesna težine zlatnog prstena što joj ga je ranije toga dana stavio na prst. - Što je s bubnjevima? - uporno će Hugh. - Možda njih ne bi bilo tako teško svladati. - Glasovir bi nesumnjivo pružio više zadovoljstva. - Mislite? - Hugh ga je ozbiljno pogledao. - Da. - Jared se osmjehnuo. - Ako te zanima učenje sviranja nekog glazbenog instrumenta, pobrinut ću se da ti nañem učitelja. Hugh je blistao. - To bi mi se veoma svidjelo, gospodine. Olympia je dotaknula Jaredovu ruku. - Jako si dobar prema nama, milorde. Jared joj je poljubio nadlanicu. - Zadovoljstvo mi je- - Gdje je Robert? - odjednom upita Ethan. - Sad je bio ovdje - reče Hugh. - Možda je otišao po sladoled. I ja bih ga želio. Olympia se naglo pribrala, veoma zabrinuta. Hitro se osvrnula naokolo. U mnoštvu uzbuñenih ljudi koji su gledali vatromet nigdje nije vidjela Roberta. -Nestao je, milorde. Obećao je da će ostati u blizini, ali ja ga ne vidim. Jared joj je pustio ruku i tiho opsovao. - Mračno šetalište. - O, da. Jutros je govorio o izazovu. - Olympiju je zabrinjavao Jaredov mrki izraz lica. - Zar je Mračno šetalište doista tako opasno? - Ne - reče Jared. - Ali nije u tome stvar. Robert mi je dao svoju riječ da će mi ostati na vidiku. A sad je nestao. - Hoćete li ga istući, gospodine? - s nelagodom upita Ethan. Hugh se namrštio. - To je zbog izazova, gospodine. Zato je otišao. - Njegov razlog nije važan - Jared reče zloslutno tihim glasom. - Važno je to da je prekršio svoju riječ. Ali to je moja i Roberto va stvar. No dakle, vi ćete ostati ovdje i paziti na svoju tetu dok ga ja potražim. Očekujem da ćete me vas troje ovdje čekati kad se vratim. - Da, gospodine - šapne Ethan. - Pazit ćemo na tetu Olympiju - obeća Hugh. Jared pogleda Olympiju. - Ne brini, Olympia. Robert je dobro. Uskoro ću se vratiti s njim. - Da, naravno. - Olympia je uhvatila Hugha za ruku i posegnula za Ethanovom. - Točno ćemo vas ovdje čekati. Jared se okrenuo i udaljio. Za nekoliko je sekunda nestao u mnoštvu. Hugh je čvrsto stezao Olympijinu ruku. Donja mu je usna podrhtavala. - Mislim da se gospodin Chillhurst, želim reći, njegovo gospodstvo, jako ljuti na Roberta.

GIGA

115

- Besmislice - umirujuće će Olympia. - Samo se malo uzrujao. - Možda će se zbog Roberta ljutiti na sve nas -zabrinuto će Hugh. - Mogao bi zaključiti da smo ipak previše naporni da bi se gnjavio s nama. Olympia se sagnula do Hugha. - Smiri se. Chillhurst nas neće izbaciti na ulicu zbog Roberta ili bilo čega drugoga. - Sad bi to teško mogao učiniti, zar ne? - reče Ethan, razvedrivši se. - Na kraju krajeva, oženjen je tobom, teta Olympia. Ne može nas se riješiti, zar ne? Olympia pogleda Ethana. - Sasvim točno. Ne može nas se riješiti. Ta ju je misao pogodila. Olympijino iščekivanje i uzbuñenje su nestali. Kad se doñe do biti, mora se priznati da ju je Chillhurst oženio iz razloga časti i strasti. I sad je se ne može riješiti.

GIGA

116

13 Trebao je pretpostaviti da Robert neće moći odoljeti izazovu Mračnog šetališta, mislio je Jared. Sam je kriv za činjenicu da se dječak udaljio od njih. Mislio je na svoju prvu bračnu noć, a ne na svoje odgovornosti. Strast je cijeloga dana upravljala njegovim mozgom, a sada, kao i uvijek kad je riječ o strasti, mora snositi posljedice. Brojni šareni lampioni koji osvjetljavaju područje Vauxhalla postajali su sve rjeñi kako se Jared približavao Mračnom šetalištu. Slabašni je mjesec davao malo svjetla. Glazba i buka mnoštva iza njega polako su zamirali dok je ulazio dublje u goleme vrtove. Stabla su rasla gušće duž najmračnije od dugih staza ureñenih na tom području. Jared je tu i tamo vidio parove koji su potražili sjenke u kojima su mogli razmjenjivati nježnosti. Kad je prošao kraj osobito gusto zaraslog dijela, čuo je tihi, senzualni smijeh neke žene, a potom i usrdno muško mrmljanje. Ali nigdje nije bilo ni traga Robertu. Jared je napeto proučavao sjenke, pitajući se je li pogrešno procijenio. Možda Robert ipak nije krenuo ovamo. U tom slučaju, mislio je Jared, ima daleko veći problem no što je očekivao. Vizije njegove prve bračne noći izgubile su se u daljini. Ako se ovako nastavi, bit će sretan ako sve njih dovede kući i u krevet do jedan ujutro. Njegov cijeli raspored za večeras brzo se pretvara u kaos. Lišće je treperilo kraj staze. Neki se muškarac tiho nakašljao. - Hej. Jeste V vi slučajno bogat tip po imenu Chillhurst, je 1' te? Jared se zaustavio kad mu je promukli šapat prekinuo misli. Okrenuo se prema gustom šumarku s lijeve strane šetnice. - Ja sam Chillhurst. - Tak' san i mislil. Rekal je da ćete imat povez na oku. »Izgleda kao prokleti pirat«, rekal je. - Tko je to rekao? - Moj poslodavac. - Mršav, nizak, žilav muškarac s prljavom smeñom kapom na glavi, odjeven u košulju pokrivenu mrljama i široke hlače, pojavio se iz šumarka. Izišao je na stazu i nacerio se Jaredu tako da su se vidjele rupe izmeñu zuba. - 'Večer, vaše gospodstvo. Lijepa noć za posal, ne? - Ovisi. Tko ste vi? - upita Jared. - No, da vidimo. - Maleni je čovjek zamišljeno pro-trljao bradu. - Iman prijatelje koji me zovu Putujući Tom. - Veselo se cerio. - Možete me tak' zvat, ak' želite. - Hvala. A sada, budući da vi već znate tko sam ja, možda bismo trebali zaboraviti na upoznavanje i odmah prijeći na posao. Večeras imam prilično važan dogovor. Putujući Tom zadovoljno kimne. - Mali je bezvez-njak rekal da se volite držat rasporeda. Meni odgovara. I ja san poslovni čovjek, ko vi i tip koji me večeras angažiral. Poslovni čovjek mora dobro pazit na svoje dogovore, je 1' te? - Sasvim točno. - Mi poslovni ljudi znamo kak' se treba ponašat. -Putujući Tom žalosno odmahne glavom. - Ne kak' oni drugi. - Koji drugi? - strpljivo upita Jared. - Oni koji samo galame i izvode, a nemaju mozga. Siguran san da znate o čem' govorin. Tu su oni koji se preveć uzbuñuju oko jednostavne poslovne stvari. Počnu mahat pištoljima i govorit smiješne prijetnje. - Da, poznata mi je ta vrsta ljudi. - Ali tu su i razumni ljudi kak'i smo mi, milorde. - Putujući Tom mudro kimne. - Ljudi koji imaju hladnu glavu i koriste logiku a ne strast kad donose poslovne odluke. Mi ne damo da nan krv uzavre zbog nevažnog financijskog pitanja, je 1' te? - To nema smisla - složio se Jared. - Ah, gdje je točno maleni bezveznjak, ako smijem pitati? - Na sigurnom. Držimo ga blizu vrtova. No, dakle, ak' ga skoro želite dobit natrag, a valjda

GIGA

117

želite, predlažem da obavimo posal. - Stojim vam na usluzi. - Jared je obuzdavao svoj gnjev, ne dopuštajući da se na njegovu licu vidi zabrinutost za Roberta. Ništa dobroga ne bi proizišlo iz pokazivanja emocija. Putujući Tom ima pravo. Radi Robertove dobrobiti, prema situaciji se treba odnositi kao prema poslovnoj transakciji. Jared je doživio nešto slično prije nekoliko mjeseci u Španjolskoj. Tom je prigodom pregovarao s banditima iz planinskog kraja kako bi oslobodili njegova dva bratića. Čini se da mu je suñeno spašavati druge od posljedica njihovih nepromišljenih postupaka. Tko bi mene spasio, pitao se. Potisnuo je tu misao i usredotočio se na trenutnu situaciju. Težina bodeža u koricama ispod njegova kaputa djelovala je umirujuće, ali ga nije želio izvaditi. Iz iskustva je znao da je nasilje nepotrebno posljednje rješenje, znak neuspjelih pregovora. Obično postoje bolje metode rješavanja problema. Mirnije, zdravije, razumnije metode. - Drago mi je da to čujen. - Putujući Tom mu je namignuo kao da mu želi reći da su obojica iskusni muškarci. - No dakle, jako je jednostavno, milorde. Moj klijent želi nešto od vas. U zamjenu će van vratit malog bezveznjaka. - Sto vaš klijent želi od mene? - Dakle, to ni rekal. Meñu nama rečeno, milorde, valjda će tražit novac. Siguran san da znate kak' to ide. Meni je samo rečeno da večeras treban odvuć malog bezveznjaka i vama isporučit poruku. Drugo me se ne tiče. - Kako glasi poruka? - upita Jared. Putujući Tom podigne svoj pojas i zauzme važno držanje. - Sutra ćete primit pismo koje će van reć da doñete na odreñeno mjesto u odreñeno vrijeme. U pismu će pisat što morate donijet sa sobom. - To je sve? - Bojin se da je, gospon. - Putujući Tom slegne ramenima. - Kak' san rekal, moj dio u tome je nekak' ograničen. - Smijem li pitati koliko vam vaš klijent plaća za vaš večerašnji trud? - blago upita Jared. Putujući Tom je s velikim zanimanjem zurio u njega. - Jako važno pitanje, ak' smijen tak' reć, milorde. Jako važno, stvarno. Slučajno mislin da nišan dovoljno plaćen za sav moj trud i vrijeme. - To me ne čudi. Rekli ste da je vaš poslodavac poslovni čovjek, a takvi ljudi uvijek žele povoljnu nagodbu, nije li tako? - To je za nji' prirodno kak' disanje, milorde. - Jasno mi je da čovjek vaših sposobnosti uvelike cijeni svoje vrijeme. - Jared je polako izvadio sat iz džepa i zamišljeno se namrštio dok ga je gledao. Bilo je tako mračno da nije mogao vidjeti koliko je sati, ali je ipak bilo dovoljno mjesečine da zablista zlato. - Da, gospon, tak' je. - Oči Putujućeg Toma su svjetlucale dok je promatrao lijepi sat. - Vrijeme je novac za čovjeka poslovne naravi. Jared je pustio da se sat primamljivo zanjiše s njegovih prstiju. - Za zaposlene ljude poput nas, učinkovitost je najvažnija. Transakcije koje se na zadovoljavajući način obave za nekoliko minuta, a ne za nekoliko sati, omogućuju čovjeku da u jednoj večeri obavi nekoliko profitabilnih pothvata, a ne samo jedan. - Vi ste, ak' smijen reć, čovjek pun razumijevanja, gospon. - Hvala vam. - Jared je lagano njihao sat tako da je neprestano svjetlucao. - Predlažem, gospodine, da se obojica poštedimo velike gnjavaže i odmah sada sklopimo nagodbu. Putujući je Tom promatrao sat onako kako pastrva pogledava mamac. - Možda bi mogli, gospon. Možda bi mogli. - Sto vam je vaš sadašnji klijent ponudio za vaše usluge?

GIGA

118

U očima Putujućeg Toma vidio se prepreden izraz. - Četrdeset funti. Dvadeset za početak i ostalo kad isporučin robu. Laže, pomislio je Jared. Putujući Tom zacijelo je ukupno dobio dvadeset funti, ako je uopće plaćen toliko. Zlatni sat vrijedi daleko više. - Onda dobro, obavimo to. - Jared je stisnuo prste oko sata. - Kao što sam rekao, večeras imam važan dogovor. Nudim ovaj sat kad mi se preda mali bez-veznjak. Ako prihvatite, to znači da svoj profit možete dobiti odmah, a ne tek sutra. - Sat, eh? - Putujući Tom je razmislio o tome. -No, dakle, nitko mi ne jamči da ću dobit drugu polovicu od klijenta, je 1' te? - Ne. - Jared zastane. - Osim ako ne znate njegov pravi identitet i možete utjerati dug. - Ne znan mu ime i on ne zna moje. Radije radin preko posrednika, znate. Sigurnije je za sve. - Veoma mudro. - Jared je prikrio svoju raz-draženost. Sve bi bilo jednostavnije da je večeras uspio saznati identitet klijenta. Sad će morati gubiti vrijeme na potragu za njim. - Da, gospon, jako san oprezan u svon poslu. No, dakle, što se tiče sata. - Kućište ovog sata je od čistog zlata, što sigurno vidite. Veoma lijepo izrañeno zlato, mogao bih dodati. Privjesak ima prilično vrijedan ukras. Vrijedi sto pedeset funti, ali možda ćete ga željeti zadržati kao uspomenu na večerašnji posao umjesto da ga prodate. - Suvenir, eh? Moji bi prijatelji bili silno impresionirani, je 1' te? - Putujući Tom je polizao usne i ponovno podigao pojas hlača. - U zamjenu ćete željet natrag malog bezveznjaka, zar ne? - Svakako. Želim ga natrag večeras. - Jared je oštro pogledao Putujućeg Toma. - Sutra imam važnijeg posla no što je gubljenje vremena na plaćanje otkupnina. - To mogu razumjet, gospon. - Putujući Tom mu je opet uputio svoj krezubi osmijeh. - Slijedite me, vaše gospodstvo/ i za par ćemo minuta riješit problem. Putujući Tom se okrenuo i otišao sa staze u gusto raslinje. Jared je vratio sat u džep i zavukao ruku ispod kaputa. Stegnuo je držak bodeža, ali ga nije izvadio iz skrivenih korica. Trebalo im je nekoliko minuta da proñu kroz šumarak i nañu se na ulici. Čim su izašli iz vrtova, Putujući Tom je prošao izmeñu kočija koje su ondje čekale i požurio u uzak prolaz. Malen, mračan fijaker čekao je u sjenkama. Kočijaš u prljavu višeslojnom ogrtaču zgrbio se na kočijaškom sjedalu. Trgnuo se kad je ugledao Jareda. Polako je spustio plošku džina i gurnuo je ispod sjedala. - Čuj, ti, što se dogaña? - Kočijaš je namršteno gledao Putujućeg Toma. - Ovaj tip ni trebal poć s nama. - On ne ide s nama - umirujućim će tonom Putujući Tom. - On i ja smo sklopili posal. Njemu ćemo predat maloga. - U zamjenu za što? - mrzovoljno upita kočijaš. - Sat koji će nan osigurat tri put više od onog što dobivamo za ovaj posal. Kočijaš je oštro pogledao Jareda. Zavukao je ruku ispod svojeg ogrtača. - Pa, onda, zašto ne uzmemo njegov sat i maloga? Jared je koraknuo prema Putujućem Tomu i obavio ruku oko njegova vrata. Izvukao je bodež iz korica i vrh noža prislonio uz vrat Putujućeg Toma. - Više bih volio da ovo ostane poslovna transakcija - tiho je rekao. - Ali možemo zakomplicirati situaciju ako želite. - Smirite se, milorde - brzo će Putujući Tom. - Moj prijatelj je malo brzoplet. Nema hladnu glavu kak' vi i ja. Ali radi za mene i učinit će kak' mu kažen. - Onda mu recite neka izvadi pištolj iz džepa i baci ga na tlo. Putujući je Tom bijesno gledao kočijaša. - Poslušaj ga, Davy. Dobro ćemo zaradit od ovoga večeras. Ne otežavaj stvari. - Siguran si da mu možeš vjerovat? - Davy je izgledao skeptično.

GIGA

119

- Dovraga, čovječe - progunña Putujući Tom. -Čak je i moj klijent rekal da on uvijek poštuje nagodbu. - Onda dobro. Ak' si siguran. - Siguran san da ne želin da mi prereze vrat - prasne Putujući Tom. - Sad izvuci maloga iz kočije pa da poñemo. Kočijaš je kratko oklijevao, a potom je skočio sa sjedala. Otvorio je vrata kočije, posegnuo unutra i izvukao Roberta, vezanih ruku i s krpom u ustima, van iz vozila. - Onda evo - zareži kočijaš. - Sad dajte taj sat što ga je Tom spomenul. - Gurnuo je Roberta prema Jaredu. Robertove su oči bile krupne od straha dok je teturao naprijed. Jared je spustio bodež prije nego ga je dječak vidio. Pomaknuo je nož iza Putujućeg Toma i držao ga iza njegovih leña. - Doñi ovamo, Roberte. Robertova se glava trgnula kad je čuo Jaredovu mirnu naredbu. Prigušeno je uzviknuo. Nestalo je straha iz njegovih očiju. Zamijenio ga je izraz golema olakšanja. Jared je vratio bodež u skrivene korice. Koraknuo je unatrag i izvadio sat iz džepa. Potom je Putujućeg Toma snažno gurnuo prema kočiji. - Odlazite - reče Jared. - Naš je posao završen. - A moj sat? - zacvilio je Putujući Tom. Jared je u visokom luku bacio sat prema njemu. Zlatno je kućište bljesnulo na mjesečini. Putujući Tom ga je uhvatio u zraku i zadovoljno se nasmijao. - Ugodno je poslovat s vama, gospon - reče Putujući Tom. Sat je nestao u njegovu džepu. Jared se nije potrudio odgovoriti. Uhvatio je Roberta i brzo ga povukao iz mračnog prolaza do relativno sigurne ulične vreve. Izvadio mu je krpu iz usta. - Jesi li dobro, Roberte? - Da, gospodine. - Robertov je glas lagano podrhtavao. Jared je odvezao konopac koji je sputavao Robertova zapešća. - Evo, slobodan si. Idemo. Čekaju nas tvoja teta i tvoja braća. Bit će zabrinuti. - Dali ste mu svoj sat. - Robert je šokirano zurio u Jareda. - A ti si meni dao svoju časnu riječ da ćeš mi stalno biti na vidiku. - Jared je vodio Roberta izmeñu kočija, natrag prema vrtovima. - Veoma mi je žao, gospodine - pokunjeno će Robert. - Samo sam želio sam proći Mračnim šetalištem. To je bio izazov, znate. - Izazov je bio važniji od tvoje časne riječi? - Jared je brzo koračao kroz mnoštvo do dobro osvijetljenog područja gdje je ostavio Olympiju i blizance. - Mislio sam da ću se vratiti prije nego opazite da me nema - nesretno će Robert. - Dosta. Ujutro ćemo razgovarati o tome. Robert je još jednom zabrinuto pogledao Jareda. - Zacijelo se veoma ljutite. - Jako sam razočaran, Roberte. To nije isto. - Da, gospodine. - Robert je utonuo u tišinu. Vatromet je završio, ali je orkestar još uvijek svirao u paviljonu. Olvmpia je čekala u društvu svojih nemirnih nećaka koji su izgledali kao da se dosañuju. Tjeskoba je nestala iz njezinih očiju kad je ugledala Jareda i Roberta. - Tu ste - rekla je s očitim olakšanjem. – Upravo smo i sami namjeravali poći u potragu za vama na Mračno šetalište. - Tako je - reče Ethan. - Teta Olympia je rekla da nam se ništa loše neće dogoditi budemo li se držali zajedno i pošli vas potražiti. Jared je pomislio na ono što se moglo dogoditi da su se Olympia i blizanci pojavili u nezgodnom trenutku tijekom pregovora s Putujućim Tomom. Ljutnja i zabrinutost što ih je potiskivao tijekom posljednjih pola sata izmaknuli su njegovoj samokontroli. - Rekao sam ti da ostaneš ovdje s blizancima - tiho je rekao. - Kad nešto naredim, očekujem

GIGA

120

da se to posluša, gospo. Olympia je zurila u njega kao da ju je udario. Tada se u njezinim očima pojavilo razumijevanje. - Da, milorde - blago je rekla. Brzo je pogledala Roberta. - Sto se dogodilo, Roberte? Gdje si bio? - Neki me zlikovac oteo na Mračnom šetalištu -reče Robert, a u njegovu se glasu osjećala mrvica ponosa. Pogledao je Jareda i uzbuñenje se ugasilo u njegovim očima. - Odvukao me iz vrtova. Rekao mi je da će me držati kod sebe do sutra. - Zadirkuješ nas, zar ne? - upita Ethan. Na Hughovu su se licu izmjenjivali izrazi nevjerice i zadivljenosti. Okrenuo se Jaredu. - Sve je to izmišljeno, nije li, gospodine? Nitko nije oteo Roberta. Izmišlja. - Bojim se da Robert govori istinu. - Jared uzme Olympiju pod ruku i poñe prema izlazu iz vrtova. - Sto to govoriš? - Olympia se oslobodila Jaredova stiska i uhvatila Roberta za ramena. Povukla ga je prema sebi. - Roberte, je li to istina? Netko te večeras odveo? Robert kimne i sagne glavu. - Nisam smio sam poći na Mračno šetalište. - Moj Bože. - Olympia ga je snažno zagrlila. - Je li ti dobro? - Da, naravno. - Robert se oslobodio Olympijina zagrljaja i uspravio ramena. - Znao sam da će gospodin Chillhurst, želim reći, njegovo gospodstvo, poći za mnom. Samo nisam znao hoće li doći večeras. Mislio sam da ću možda morati čekati do sutra, znate. - Ali zašto te netko pokušao oteti? - upita Olympia. Pogledala je Jareda. - Ne razumijem. Sto je zlikovac htio? - Ne znam - reče Jared. Opet ju je uzeo pod ruku i malenu skupinu izveo na ulicu. - Priznajem da se ondje nisam zadržavao dovoljno dugo da otkrijem motive svega toga. - Nebesa - šapne Olympia. - Postoji samo jedan razlog iz kojeg bi netko želio oteti Roberta. - Koji? - nestrpljivo upita Hugh. - Sigurno se želio dokopati dnevnika Claire Lightbourne - s mračnom sigurnošću reče Olympia. - Grom i pakao - progunña Jared. - Bez obzira tko je to bio, zasigurno je kanio zatražiti otkupninu za Roberta - objasni Olympia. - Sasvim je vjerojatno da bi u zamjenu za Roberta tražio dnevnik. Takav je zločinački čin mogla počiniti samo jedna osoba. Jared je prekasno shvatio kamo je vodi njezin maštoviti um. - No, Olympia... - To je bio Zaštitnik - veoma ozbiljno reče Olympia. - Zar ne shvaćaš? To je morao biti on. Moramo ga zaustaviti prije nego se nešto strašno dogodi. Možda bismo trebali angažirati istražitelja iz Bow Streeta da mu ude u trag. Misliš li da bi to uspjelo, milorde? Jaredu je bilo dosta. - Prokletstvo, Olympia, hoćeš li prestati brbljati o tom Zaštitniku? Takva osoba ne postoji. Ako je ikad postojao, odavno je mrtav. Štoviše, ovo nije ni vrijeme ni mjesto da se prepuštaš svojim budalastim idejama. Olympia se ukočila pod njegovom rukom. Sva tri dječaka pogledala su Jareda s prijekorom u očima. Jared je sam sebe opsovao. Znao je da je gnjev što ga osjeća uglavnom usmjeren na njega samoga. Zakazao je u svojim odgovornostima. Trebao je bolje paziti na Roberta. Meñutim, on je razmišljao samo o svojoj prvoj bračnoj noći. Ta je spoznaja samo pogoršala ionako loše Jaredovo raspoloženje. Mogao je misliti samo na to kako su večeras svi bili na rubu katastrofe i kako je Olympia umalo pogoršala situaciju svojim planovima da ga poñe potražiti. A sad je sve to pripisala Zaštitniku. Čovjek ne bi trebao trpjeti takve besmislice na dan svojega vjenčanja, mislio je Jared dok je zaustavljao fijaker. Čak i ako je osobno odgovoran za cijeli slučaj. - Kako ste dobili Roberta natrag, milorde? - Ethan upita sa svojom uobičajenom neutaživom

GIGA

121

znatiželjom. - Da, gospodine - rekao je Hugh dok se penjao u kočiju. - Kako ste spasili Roberta? Robert je odgovorio na to pitanje. Kratko je pogledao Jareda, a zatim se brzo okrenuo. - Njegovo je gospodstvo zlikovcu dalo svoj sat u zamjenu za mene. - Svoj sat? - Ethan je raširio oči. U mračnoj je unutrašnjosti kočije zavladala tišina. Dok je vozilo štropotalo ulicom, svi su zapanjeno zurili u Jareda. - O, Bože - promrmlja Olympia. - Grom i pakao - šapne Ethan. - Ne mogu vjerovati - reče Hugh. - Vaš prekrasni sat, gospodine? Njime ste platili za Roberta? Robert se sasvim uspravio na sjedalu. - Istina je, nije li, milorde? Dali ste zlikovcu svoj sat u zamjenu za mene? Jared ih je pogledao jedno po jedno, a potom se njegov pogled zaustavio na Robertu. - Razgovarat ćemo o tome sutra ujutro u devet, Roberte. Dotad nitko ne smije izustiti niti jednu riječ o toj temi. U kočiji je opet zavladala tišina. Zadovoljan da je zasad njegova riječ bila zadnja, Jared se zavalio na jastucima i zamišljeno se zagledao kroz prozor. To je bio, mislio je, veoma nesretan uvod u prvu bračnu noć. Pitao se zašto mu u posljednje vrijeme ništa u životu ne ide prema planu. Olympia je sat i pol kasnije hodala amo-tamo svojom malenom spavaćom sobom. Pogledala je sat na komodi po četvrti put otkako je odjenula spavaćicu i ogrtač od satinirane tkanine. Iz Jaredove sobe još uvijek nije dopirao nikakav zvuk. U kući je već gotovo sat vremena vladala tišina. Svi osim Jareda bili su u svojim krevetima. Čak se i Minotaur smirio u kuhinji. Jared se zatvorio u radnoj sobi s bocom konjaka odmah nakon što je svima naredio da poñu spavati. Još uvijek je ondje dolje. Ovo je njezina prva bračna noć, ali joj se Olympia više nije radovala s čežnjom i iščekivanjem. Zapravo, uopće nije bila sigurna da će imati prvu bračnu noć. Plašt Jaredova lošeg raspoloženja lebdio je nad cijelom kućom. Olympia ga je osjećala, ali ga nije u potpunosti razumjela. Govorila je sebi da su Jareda uzrujali nevjerojatni dogañaji do kojih je došlo te večeri. Sasvim razumno objašnjenje za njegovu razdrazljivost. Na kraju krajeva, morao se silno potruditi kako bi spasio Roberta koji je trebao znati da ne smije sam odlutati. Takoñer je znala da je Jared morao proživjeti nekoliko veoma gadnih trenutaka dok se bavio zlikovcima koji su oteli Roberta. I doista je grozno da je u zamjenu za Roberta morao dati svoj dragocjeni sat. Sve u svemu, mislila je Olympia, mogla je shvatiti kako bi večerašnja zbivanja mogla poremetiti čak i Jaredovu inače nepokolebljivu staloženost. Unatoč tomu, mislila je, nema razloga da se tako neugodno ponaša u njihovoj prvoj bračnoj noći. Stigla je do zida malene spavaće sobe, okrenula se i krenula prema suprotnom zidu. Duboko u njoj razvijao se sve jači osjećaj nelagode. Nadala se da Jared dolje u radnoj sobi ne pije zbog novootkrivenog osjećaja kajanja. Sto ako su ga večerašnja zbivanja navela da ozbiljno posumnja u mudrost sklapanja braka s njom, odjednom je pomislila Olympia. Sto ako je zaključio da su ona i njezini nećaci ipak prevelika gnjavaža? Sto ako Jared dolje pije konjak kako bi zaboravio da je sad zauvijek vezan sa svima njima? Olympia je zastala ispred zrcala svojeg toaletnog stolića i namrštila se vlastitom odrazu. Nije isključivo ona kriva da su se ona i Jared morali vjenčati, pomislila je. Jared je sve to pokrenuo kad se ubacio u njezino kućanstvo kao tutor dječaka.

GIGA

122

Varao ju je od samog početka. I premda je svakako mogla suosjećati s njegovim razlozima, ta činjenica ipak skida dio tereta krivnje s nje. Štoviše, zaposlila je Jareda na početku svega ovoga, a on zapravo nikad nije dao ostavku. Olympia uzdigne bradu. Jared nema pravo tako se mrzovoljno ponašati prema njoj u njihovoj prvoj bračnoj noći. Nadahnuta pravedničkom odlučnošću, Olympia je poravnala kapicu na glavi, vezala svoj ogrtač i pošla prema vratima. Otvorila ih je i izišla u tihi hodnik. S vrha stuba vidjela je sjaj svijeće ispod vrata radne sobe. Uspravila je ramena, žustro sišla stubama i prešla maleni hodnik u prizemlju. Podigla je ruku kako bi pokucala na vrata, predomislila se i umjesto toga pritisnula kvaku. Visoko uzdignute glave ušla je u radnu sobu i zatvorila vrata za sobom. Naglo je stala kad je ugledala Jareda. Pogled na njega uznemirio ju je daleko više no što je očekivala. Jared se zavalio na njezinoj stolici opuštenom gracioznošću grabežljive zvijeri. Čizme je arogantno podigao na njezin pisaći stol, kao da radna soba i sve u njoj pripada njemu. Ranije je skinuo kaput. Svjetlost jedine svijeće koja je gorjela u sobi razotkrivala je da je Jaredova košulja raskopčana do sredine njegovih prsa. U jednoj je ruci držao napola punu čašu konjaka. Povez od crnog baršuna na njegovu lijevom oku samo je pojačavao sjaj u desnom oku i činio ga još opasnijim. - Dobra večer, Olympia. Mislio sam da sad već čvrsto spavaš. Olympia je skupila hrabrost pred izrazito neugodnim tonom njegova glasa. - Došla sam dolje kako bih razgovarala s tobom, gospodine Chillhurst. Jared uzdigne obrve. - Gospodine Chillhurst? - Vaše gospodstvo - nestrpljivo se ispravila. -Željela bih s tobom raspraviti o nečemu. - Zar doista? Ne bih ti to savjetovao, gospo. Ne večeras. - Nazdravio joj je čašom konjaka. - Nisam baš najbolje raspoložen, znaš. - Razumijem. - Olympia mu je uputila drhtav osmijeh. - Večeras si mnogo toga proživio. Na čovjeka tvojeg profinjenog senzibiliteta mora djelovati takvo neugodno iskustvo. Nema sumnje da ti treba vremena za oporavak. - Nema sumnje. - Jaredova su se usta iskrivila. U oku mu je bljesnuo izraz cinizma kad je popio gutljaj konjaka. - Mi muškarci, opterećeni profinjenim senzibilitetom i strastvenom naravi, pomalo emotivno reagiramo na otmice i takve stvari. - Nema nikakve potrebe rugati se ni meni ni tvojoj vlastitoj naravi, Chillhurste - mirno će Olympia. -Ono smo što jesmo i to moramo iskoristiti kako najbolje znamo. - Duboko je udahnula i skupila hrabrost. - Osjećam da isto vrijedi i za naš brak, milorde. Jared ju je posprdno pogledao. - Zar doista? Olympia je koraknula naprijed i čvrsto stegnula rubove ogrtača ispod brade. - Stvar je u tome, milorde, da smo sad zapeli jedno s drugim, ako razumiješ što želim reći. - Zapeli jedno s drugim. Dražesna misao. - Jasno mi je da si se počeo dvoumiti po pitanju mudrosti sklapanja našega braka i istinski mi je žao zbog toga. Pokušala sam te navesti da se predomisliš, ako se sjećaš. - Jako dobro, gospo. - Da, pa, nažalost, sad se tu više ništa ne može učiniti. Moramo to iskoristiti najbolje što znamo. Jared je odložio čašu konjaka i naslonio laktove na naslone za ruke. Spojio je vrhove prstiju i promatrao je sa zagonetnim izrazom lica. - Jesi li požalila što si se udala za mene, Olympia? Oklijevala je. - Zao mi je što si se osjećao primoranim oženiti me, milorde. Nisam željela da

GIGA

123

bude tako. - Nisam bio primoran oženiti te. - Da, jesi. - Zar se baš moraš neprestano prepirati sa mnom? - Jaredova su se usta stisnula. - Oženio sam te jer sam to želio učiniti. - Oh. - Olympiju je iznenadila ta tvrdnja. Njezino se raspoloženje popravilo. - To je veoma umirujuće, milorde. Bila sam pomalo zabrinuta, znaš. Nije ugodno osjećati da te netko oženio samo zato što nije postojala časna alternativa. - Razvrgnuo sam jedne zaruke, ako se sjećaš. Budi uvjerena da bih našao izlaz i iz ove veze, da sam to želio. - Shvaćam. - Jednako kao i ti, nisam previše opterećen dojmovima što ih ostavljam na druge ili mogućnošću skandala. Olympia je učinila još jedan korak prema pisaćem stolu. - Veoma mi je drago da to čujem, milorde. Malo je nakrivio glavu, a njegov izraz lica bio je podrugljivo upitan. - Misliš li da bi me mogla zvati Jared? Večeras smo ovdje posve sami. I kao što si upravo naglasila, sad smo oženjeni. Olympia je porumenjela. - Da, naravno. Jarede. - Zašto si se udala za mene, Olympia? - Kako molim? Promatrao je njezino lice obasjano svjetlošću svijeće. - Pitao sam te zašto si se udala za mene. Zar samo zato što me smatraš korisnim u kućanstvu? - Jarede. - Vjerujem da si tako nešto spomenula kad si jučer prihvatila moju ponudu. Jasno si mi stavila do znanja da me cijeniš prvenstveno zato što znam uvesti reda u tvoje kućanstvo. Olympia se užasnula. - To sam rekla samo zato što me boljela glava i bila sam veoma uzrujana zbog onoga što se dogodilo u salonu s ledi Beaumont, ledi Kirkdale i gospodinom Seatonom. Ima mnogo drugih razloga iz kojih sam rado prihvatila tvoju ponudu. - Jesi li posve sigurna? - Jared je lupkao prstima. - Trebao bih naglasiti da nisam baš tako koristan kako si nekoć možda mislila da jesam. Večeras sam umalo izgubio Roberta. - Nisi ti izgubio Roberta, on se sam izgubio. -Olympiju je počeo obuzimati očaj. - Ti si ga spasio, Jarede. I ja to nikad neću zaboraviti. - Je li to razlog iz kojeg si večeras sišla ovamo? Jesi li mi željela zahvaliti jer sam spasio Roberta nakon što sam ga izgubio? - Sad je stvarno dosta. - Olympia je ljutito prešla ostatak razdaljine do pisaćeg stola i zaustavila se točno pred njim. - Vjerujem da namjerno želiš biti naporan, milorde. - Sasvim moguće. Tako sam raspoložen. Olympia je stisnula oči. - Štoviše, počinjem vjerovati da si namjerno potaknuo ovu svañu kako bi me uzrujao. - Nisam ja započeo ovu svañu. - Jared je naglo spustio noge sa stola i ustao. Nadvio se nad njome. -Ti si je započela. - Nisam. - Olympia se nije kanila povući. - Jesi. Sjedio sam ovdje dolje sam, gledao svoja posla, a tada si ti upala ovamo. - Ovo je naša prva bračna noć - Olympia procijedi kroza zube. - Trebao si biti gore sa mnom. Ja nisam trebala silaziti ovamo u potrazi za tobom. Jared je raširio šake na stolu i nagnuo se bliže. -Reci mi zašto si pristala udati se za mene, Olympia. - Znaš odgovor na to pitanje. - Olympiju je obuzeo strastveni gnjev. - Udala sam se za tebe

GIGA

124

jer si ti jedini muškarac kojeg sam ikad poželjela. Jedini muškarac čiji me dodir ispunjava žudnjom. Jedini muškarac koji me razumije. Jedini muškarac koji me ne smatra čudnom. Jarede, ti si udahnuo život mojim snovima. Kako bih mogla odbiti udaju za tebe, prokleti pirate? U sobi je zavladala napeta tišina. Olympia se osjećala kao da je upravo zakoračila s veoma visokog mosta nad uzavrelom, neobuzdanom bujicom. - Ah - tiho će Jared. - Pa, rekao bih da su to valjani razlozi. - Posegnuo je za njom. Uhvatio ju je baš kad je uronila u more strasti koje ih je oboje zapljusnulo.

GIGA

125

14 Čim ju je dotaknuo, Jared je osjetio kako se gnjev u Olympiji pretvara u strast. Udahnuo si život mojim snovima. Nikad mu niti jedna žena nije rekla tako nešto, mislio je Jared. Nikad ga niti jedna žena nije ovako željela. Činilo se da ništa ne može omesti Olympijinu žudnju za njim. Željela ga je kad ga je smatrala običnim tutorom. Željela ga je i nakon što je otkrila njegov pravi identitet. Nastavila ga je željeti premda je imala razloga vjerovati da on traži isto što i ona, tajnu dnevnika Claire Lightbourne. Ne zanimaju je njegova titula ili bogatstvo. Želi njega. To je više od svega što se nadao da će imati u životu, shvatio je Jared. Ali nije dovoljno. Nikad neće biti dovoljno. Pravo mu je blago još uvijek izmicalo iz ruku, premda ga nije znao imenovati. Ipak, nikad nije bio tako blizu, niti je imao tako mnogo. Mudar čovjek uzima ono što može dobiti i smatra se sretnim. Pirat drži ono što je ugrabio i pušta da budućnost sama vodi računa o sebi. Jared je povukao Olympiju preko stola. Podigao ju je u naručaj i ponosno se spustio na stolicu. Priljubila se uz njega, topla, mirisna i treperava od žudnje. - Jarede. - Olympia mu je obavila ruke oko vrata i priljubila usne uz njegove. Ispustila je tihi, senzualni zvuk. Jared je dotaknuo njezinu nježno zaobljenu nogu koja se pojavila ispod podignute spavaćice i ogrtača. Iz nekog mu se razloga u mislima pojavila slika nje kad ju je prvi put vidio u njezinoj knjižnici, kad se nastojala riješiti neželjenog dodira Draycottovih ruku. Olympia ne želi dodir niti jednog drugog muškarca, mislio je Jared. Samo njegov. Samo njegov. Osjetio je kako se njezina usta otvaraju za njega, pozivajući ga unutra gdje je vlažno, intimno i mračno. Jared je uronio u dubine, uživajući u intimnosti opojnog poljupca. Olympia je drhtala. Njezin je jezik dotaknuo njegov gorljivošću malene, znatiželjne mačke. Stegnuo joj je prste oko noge, a potom kliznuo rukom duž njezina bedra. Njezina ga je koža podsjećala na latice ruže. Bila je tako mekana. S druge strane, on je bio tvrd, napet i žudio je za ultimativnim posjedovanjem. Ruke su mu drhtale od siline njegove potrebe. Jared je zavukao prste izmeñu Olympijinih bedara. Dahnula je, otrgnula usta s njegovih i zagnjurila lice u njegovo rame. A zatim je malo raširila noge za njega. - Da - progunña Jared. Osjetio je njezinu vlažnu vrelinu i pomislio da će se raspasti. Nemirno se pomicala uz njegovu ruku, a on je zastenjao uz njezina usta. Opojni miris njezine žudnje ga je mamio, opčinjavao, vezivao ga uz nju snagom čarolije. - Sireno. Olympia je tiho kriknula kad je našao maleno ispupčenje izmeñu njezinih nogu. Njezini su nokti postali nježne pandže dok mu se grčevito držala za ramena. Prsti su mu se ovlažili. Jared je razmaknuo krajeve ogrtača i odvezao ovratnik čedne spavaćice od finog batista. Oslobodio je slatko voće Olympijinih dojki i nježno zagrizao. Olympia se grčila od želje. - Jarede, ne mogu to izdržati. Obuhvatila mu je lice dlanovima i poljubila ga neobuzdanom, slatkom strašću koja se doimala neobuzdanom poput vjetra. Jared je naglo udahnuo kad je osjetio čvrste, raskošne obline njezine stražnjice kako pritišću njegov ukrućeni ud. Olympia je zavukla ruku ispod njegove košulje, milovala ga, nježno potezala kovrčave dlačice na njegovim prsima. Spustila se niže, kušajući ga jezikom dok je silazila niz njegovo

GIGA

126

tijelo. Jared je osjetio kako mu počinje kliziti iz krila. Čvršće ju je uhvatio kako ne bi kliznula na pod. Tada je shvatio da ona pokušava otkopčati njegove hlače. Naglo je udahnuo i brzo to obavio umjesto nje. I tada je bio slobodan. Čuo je tihi Olympijin uzvik kad se gurnuo u njezine prste. Dodirivala ga je sa ženstvenim divljenjem. - Volim te dodirivati - šapne Olympia. Prsti su joj se nježno stisnuli oko njega. - Tako si snažan, ponosan i moćan. Njezine riječi i njezin dodir umalo su poslali Jareda preko nevidljivog ruba. Kao da je odjednom sav zrak istisnut iz njega. Zatvorio je oči i svim silama nastojao izbjeći prolijevanje sjemena u njezine nježne ruke. To je bio prvi put da ga je tako intimno dodirivala, a on nije bio siguran hoće li se ikad oporaviti od tog doživljaja. Nije bio siguran želi li se uopće oporaviti. Jared je osjetio kako je Olympia kliznula na pod. I tada je klečala pred njim, izmeñu njegovih bedara. Podigao je trepavice i pogledao je. Napeto je promatrala njegovu pulsirajuću muškost. - Olympia? Činilo se da ga nije čula. Njezini su ga prsti zadivljeno dotaknuli. - Tako si veličanstven, Jarede. Tako uzbudljiv. Poput moćnog junaka iz neke drevne legende. - Grom i pakao - šapne Jared. - Zbog tebe se tako i osjećam. - Njegove su se šake stegnule u njezinoj kosi. Jedva je opazio kako joj je kapica pala na pod. Olympia je provukla prste kroz tamne, kovrčave dlačice na njegovim preponama. Okrenula je glavu i poljubila mu unutrašnju stranu bedra. - Dosta. - Jared je znao da ne bi izdržao još senzualnog mučenja. Ustao je sa stolice i ispružio se na sagu. Uz tihi, promukli uzvik, povukao je Olympiju na sebe. - Jarede? Ne razumijem. - Olympia se naslonila na njegova naga prsa. Promatrala ga je s mješavinom istinske zbunjenosti i treperavog uzbuñenja. Jared je namjestio njezine noge uza svoje bokove tako da ga je zajahala. - To je čest običaj meñu stanovnicima nekoliko - Jared se prekinuo i stisnuo zube kako ne bi eksplodirao. Vlažan, topao otvor njezina tijela nalazio se uz široki vrh njegova uda. - Meñu, ah, stanovnicima nekih stranih zemalja. Olvmpia je trepnula, a zatim se njezin smiješak ispunio mudrim, ženstvenim razumijevanjem. Oprezno se spuštala dok se on nije našao na samom ulazu njezina ženstvenog kanala. - Koje bi to zemlje bile, gospodine Chillhurst? Znaš da uvijek silno želim saznati nove činjenice. Jared ju je pogledao, vidio pomalo zločest, krajnje senzualan smijeh u njezinim očima i nasmiješio se. -Podsjeti me da ti kasnije napravim popis, gospoñice Wingfield. - Ako ti to ne bi bila prevelika gnjavaža. - Ni slučajno. Ja sam tutor, ako se sjećaš. I jako mi dobro ide stvaranje popisa. Čvrsto je uhvatio njezine bokove i gurnuo se prema gore brzim, sigurnim pokretom koji je iznenadio Olympiju. - Jarede. - Oči su joj se raširile od čuñenja, a potom su se opet suzile od pojačane žudnje. - Veoma zanimljiv običaj. - Mislio sam da će ti se činiti fascinantnim. - Jared joj je milovao bedra. - Meni se svakako čini. Jedva je uspijevao govoriti. Cijelo je njegovo tijelo reagiralo na sireninu pjesmu. Obuzela ga je očajnička žudnja. Olvmpia je bila uska, vrela i vlažna. Omotala se oko njega, obavijala ga, činila ga dijelom sebe. Tih nekoliko minuta dok se nalazio duboko u njoj, Jared je znao da nije sam. Bio je s jedinom drugom osobom na svijetu koja može dotaknuti njegovu dušu. S onom koja ga može spasiti s

GIGA

127

njegova samotnog otoka. - Moja ljupka sirena. Moja žena. Olympia je kriknula. Zadrhtala je i njezino se tijelo stegnulo oko Jareda. Tada je zapjevala svoju slatku pjesmu sirene, onu koju je pjevala jedino njemu. Još je jednom uronio u nju i prepustio se divljim, neucrtanim morima. - Vatromet - promrmlja Jared. Olympia se pomaknula. Ležala je na Jaredovu čvrstom, vlažnom tijelu, njezine noge isprepletene s njegovima, kose rasute po njegovim prsima u crvenom valu. - Sto si rekao? - uljudno upita Olympia. - Voñenje ljubavi s tobom večeras bilo je kao da se nalazim usred vatrometa. - Jared je uhvatio pramen njezine kose i proučavao ga u svjetlosti svijeće. Polako se nasmiješio. - Ti si višestruko darovita sirena. Možeš me zavesti čak i dok se prepireš sa mnom. Olympia se tiho nasmijala. - Bez uvrede, milorde, ali tebe je nevjerojatno lako zavesti. Njegov je smiješak nestao. - Samo ti to možeš. Nekako ju je neodreñeno iznenadila njegova nagla promjena raspoloženja ovoga puta. Vjerojatno zato što se ona sama osjećala tako opušteno i zadovoljno. Susrela je pogled njegova zdravog oka i ponovno osjetila da je neki unutrašnji veo na trenutak povučen u stranu. Zavirila je kraj spokojne fasade što ju je pokazivao svijetu u olujne dubine njegove strastvene duše. - Drago mi je da to čujem, Jarede, jer je i sa mnom isto - blago je rekla. - Ti si jedini muškarac kojeg sam ikad željela na ovaj način. - Sad smo u braku - veoma je tiho rekao, kao da je time zapečatio nevidljivi pakt. - Nema povratka ni za jedno ni za drugo. - Razumijem. To sam ti ranije pokušavala reći. - Ah, da. Tvoja malena lekcija o tome kako smo zapeli jedno s drugim i moramo iskoristiti situaciju najbolje što možemo. Porumenjela je na njegove podrugljive riječi. -Samo sam pokušavala sagledati situaciju na praktičan način. - Praktično i svakodnevno prepusti meni - rekao je. - Jako mi dobro ide snalaženje u tim stvarima. Olympia se namrštila. - To je veoma čudno, nije li? -Što? - Činjenica da si ti tako snalažljiv u praktičnim stvarima, a očito je da si čovjek snažnih emocija. Tvoje su moći samosvladavanja veoma impresivne, milorde. - Hvala ti - rekao je. - Uglavnom se doista nastojim kontrolirati. S odobravanjem se nasmiješila. - Da, istina. I najčešće uspijevaš u tome. Jarede? - Hmm? Dotaknula je crnu traku koja je držala baršunasti povez na njegovu oku. - Nikad mi nisi rekao kako si izgubio vid na tom oku. - To nije osobito poučna priča. - Unatoč tomu željela bih je čuti. Želim znati sve o tebi. Jared joj je zavukao prste u kosu. - Imam dva bratića, Charlesa i Williama, koji su veliki dio svojih života proveli u nastojanju da potvrde obiteljski ugled. - Kako to misliš? - Dovoljno su simpatični, ali su lakomisleni, nagli i najčešće prava gnjavaža. Kad su imali četrnaest i šesnaest godina, odlučili su se baviti slobodnom trgovinom. Dogovorili su posao s krijumčarom koji je surañivao s Francuzima. - Sto se dogodilo? - Saznao sam za njihove planove baš one večeri kad su trebali započeti svoj novi posao. Moj otac i stric bili su u Italiji gdje su se bavili nekim glupavim podvigom. Strina se obratila meni.

GIGA

128

Preklinjala me da se pobrinem da Charles i William ne stradaju. - Koliko si godina imao? - Devetnaest. - Znači, ti si... Zar je te noći nešto pošlo po zlu? -s nelagodom upita Olympia. Jaredova su se usta iskrivila od gnušanja. - Jasno da je nešto pošlo po zlu. Stvari obično poñu po zlu kad bilo koji član moje obitelji smisli neki od svojih idiotskih planova. U tom je slučaju problem bio kapetan plovila koje je prevozilo krijumčarenu robu preko kanala. - Sto je učinio? - Nakon što su moji bratići iskrcali teret s broda i svu robu pohranili na sigurno na kopnu, kapetan je zaključio da mu više ne treba njihova pomoć. Niti je želio dijeliti profit s dvojicom dječaka. Odlučio je prisvojiti robu i riješiti se svjedoka. Olympia je užasnuto zurila u Jareda. - Pokušao ih je ubiti? - Stigao sam baš kad je namjeravao ustrijeliti Charlesa. Moji bratići nisu imali oružja. Ja sam ponio očev bodež. - Jared je zastao. - Srećom, naučio me kako se koristi. Nažalost, kapetan broda imao je više iskustva u borbi noževima nego ja. Prvim je zamahom sredio moje oko. - Dobri Bože - šapne Olympia. - Sigurno je bilo za dlaku. Mogao si poginuti. Jared je podigao pogled s njezine kose na lice. Uputio joj je neobičan osmijeh. - No kao što vidiš, nisam. A nisu ni moji bratići. Sve je dobro što se dobro svrši, sireno. Olympia ga je snažno zagrlila. - Više nikad ne smiješ tako riskirati, Jarede. - Vjeruj mi, takve mi se situacije nimalo ne sviñaju - progunña Jared. - Sigurno je da ih ne tražim. Olympia ga je čvrsto držala. - Jarede, kad god pomislim kako si skupo platio tu noć - - Nemoj misliti na to. - Jared joj je dlanovima obujmio lice. - Razumiješ li me? Nemoj misliti na to i više nemoj spominjati tu temu. - Ali, Jarede - - Olympia, to je gotovo. Završilo je prije petnaest godina. Ovo je prvi put da sam o tome nekome govorio od one noći kad se dogodilo. Ne želim ponovno govoriti o tome. S nježnim mu je razumijevanjem dotaknula lice. -On je umro, zar ne? Bio si primoran ubiti tog čovjeka koji je pokušao ubiti tebe i tvoje bratiće. Zato ne želiš govoriti o onome što se te noći dogodilo. Ušutkao ju je stavivši joj prste na usta. - Više niti jedne riječi, sireno. Nikakvo dobro ne može proizići iz toga. Ništa ne može promijeniti ono što se dogodilo. Najbolje je sve to ostaviti u prošlosti kamo i pripada. - Da, Jarede. - Olympia je ušutjela. Spustila mu je glavu na rame. U glavi su joj se vrtjele vizije strahota što ih ja Jared te noći proživio. On je inteligentan muškarac, mislila je, čovjek snažnih emocija i profinjena senzibiliteta. Takav čovjek ne može netaknut pobjeći od nasilnog čina. Najgori će se ožiljci uvijek nalaziti ispod površine. Jared se pomaknuo. - Što se tiče Roberta. Olympia se namrštila kad su se njezine misli odmah vratile u sadašnjost. - Da, jadan Robert. Možda je vrijeme da raspravimo o onome što se večeras dogodilo u Vauxhall vrtovima. - Zapravo nemamo baš o mnogočemu raspravljati, Olympia. - Upravo suprotno. Moramo otkriti tko ga je oteo i zašto. Znam da ti nemaš osobito mišljenje o mojoj teoriji da se Zaštitnik pokušava domoći dnevnika Claire Lightbourne, ali doista vjerujem da bi trebao razmisliti o toj mogućnosti. - Prokletstvo. - Jared je nevoljko sjeo, zakopčao hlače i jednu ruku naslonio na podignuto koljeno. Dugi je trenutak zamišljeno promatrao Olympijino zabrinuto lice. - Što ti zapravo misliš da se dogaña ovdje? Zar doista vjeruješ da se ovuda mota neki duh iz vremena kapetana Jacka i traži blago? - Nemoj biti smiješan. - Olympia je maknula kosu iz očiju i namjestila svoj ogrtač. - Jasno da

GIGA

129

ne vjerujem u duhove. No iz iskustva znam da obično postoji zrnce istine čak i iza najbizarnije legende. - Nitko ne pokušava odgonetnuti tajnu dnevnika Claire Lightbourne osim tebe, gospo. - Sto je s gospodinom Torbertom? - pitala je. - Torbert nesumnjivo zna da ti istražuješ neku staru legendu, ali ne može znati koju. Nadalje, ne vjerujem da bi se on upustio u otmicu. Ne nedostaje mu financijskih sredstava. I on sigurno mije Zaštitnik. Olympia je razmislila o tome. - Pa, priznajem da on ne izgleda poput nekoga tko bi bio umiješan u legendu. - Pronicavo zapažanje - suho će Jared. - Ali onaj tko je večeras pokušao oteti Roberta zasigurno je imao razlog za to. - Jasno da je imao razlog, nesumnjivo veoma jednostavan. Novac. - Novac? - Olympia ga je zbunjeno gledala. -Misliš da netko zna za one tri tisuće funti što sam ih dobila prodajom robe iz pošiljke strica Artemisa? - Ne - naglašeno će Jared - ne mislim. - Ustao je i povukao Olympiju na noge. - Olympia, ne vjerujem da je osoba koja je pokušala oteti Roberta željela tvoje tri tisuće funti, baš kao ni dnevnik. Tjeskobno je proučavala njegovo lice. - Zašto bi se onda netko trudio oteti Roberta? Nije povezan s bogatom obitelji. - Sad jest - jednostavno će Jared. Olympia je na trenutak ostala bez riječi. Brzo je progutala slinu. - Tvoja obitelj? - Tvrtka Flamecrest sasvim uspješno posluje, hvala na pitanju, čak i bez izgubljenog blaga kapetana Jacka. Više je nego vjerojatno da je netko večeras pokušao oteti Roberta u nadi da će me primorati na plaćanje velike otkupnine. - Nebesa. - Olympia je naslijepo potražila stolicu i naglo sjela. - Nisam razmišljala o tome. Nisam shvatila da bi netko mogao pretpostaviti da bi se ti osjećao odgovornim za Roberta sad kad si bio primoran oženiti me. - Olympia, upozoravam te. Ako ikad ponovno spomeneš da sam bio primoran oženiti te protiv moje volje, vrlo je vjerojatno da ću izgubiti živce. Oženio sam te jer mi je to odgovaralo. Je li to posve jasno? Pogledala je njegovo nepopustljivo lice. - Da, milorde. - Onda dobro. - Jared je posegnuo za svojim satom, a potom je tiho opsovao kad je našao prazan džep. Pogledao je zidnu uru. - Predlažem da poñemo gore i malo odspavamo. Ovo je bila veoma duga večer i ja sam više nego spreman za krevet. - Da, naravno. - Olympia ustane. Osjećala se čudno potištenom. Nestalo je ushićene radosti što ju je maločas osjećala dok su ona i Jared vodili ljubav. Jared ju je pozorno promatrao dok je uzimao svijeću. - Olympia, ti si moja žena, ali to ništa ne mijenja u našem odnosu. Razumiješ li? I dalje ću voditi brigu o kućanstvu i skrbiti se za Roberta, Ethana i Hugha. Ti se ne trebaš opterećivati dosadnim pojedinostima tih stvari. Ja ću voditi računa o svemu tome umjesto tebe. Olympia se čeznutljivo nasmiješila. - Da, Jarede. - Podigla se na prste i poljubila mu napetu čeljust. - Ali postoji jedna pojedinost koja neće biti kao ranije. Uzdigao je obrve. - Koja to? Olympia je porumenjela, ali nije skrenula pogled s njegova izazovnog izraza u oku. - Mislila sam na spavanje. Palo mi je na pamet da više nema potrebe da se mi, ovaj, koristimo radnom sobom za ono za što smo je maločas koristili. Jared joj je uputio svoj gusarski osmijeh. - Ne, gospo, više nema nikakvog razloga da se krijemo u tvojoj radnoj sobi. Krajnje je vrijeme da eksperimentiramo s tradicionalnim engleskim običajem voñenja ljubavi u krevetu.

GIGA

130

Gospodar Syrina mora se pomiriti s gospodarom Serpenta prije nego se dvije polovice mogu spojiti u jedno cijelo. Olympia se napeto mrštila nad najnovijim tragom što ga je otkrila u dnevniku Claire Lightbourne. Znala je da gospodar Syrina može biti jedino kapetan Jack. Gospodar Serpenta nesumnjivo je njegov tadašnji prijatelj i partner, Edward Yorke. Claire Lightbourne nije znala mnogo o svañi do koje je došlo izmeñu dvojice muškaraca. To se dogodilo na Karipskom otočju, mnogo prije nego je ona u Engleskoj upoznala svojega gospodina Rydera. Meñutim, zapisala je činjenicu da se njezin muž zare-kao da nikad neće imati nikakva posla s Yorkeom ili nekim iz njegova klana. Ali oba su muškarca odavno prešla na drugi svijet gdje ih je dočekalo ono što dočekuje par gusara. Njih se dvojica nikako ne mogu sastati i pomiriti. Nema načina da se dvije polovice zemljovida spoje. - Prokletstvo - ispod glasa reče Olympia. Imala je osjećaj da je veoma blizu rješenju što ga traži. Ali mora pronaći nestalu polovicu zemljovida. Pitala se je li prelazila s generacije na generaciju u obitelji Yorke, baš kao što je Flamecrestova polovica prelazila s koljena na koljeno Rydera. Kako se može pronaći potomak davno preminuloga gusara? Olympia je zamišljeno lupkala perom po površini pisaćeg stola. Poželjela je da Jared pokazuje više zanimanja za potragu za izgubljenim blagom. Silno je željela s nekim inteligentnim razgovarati o svemu tome. No u tome je ostao odlučan. Neće se upletati u potragu. Osjećala je da je Jaredovo odbijanje da razgovara o dnevniku njegov način na koji joj pokazuje da je nije oženio zato da bi saznao tajnu. Unatoč tomu, to je otežavalo njezino istraživanje. Kucanje na vratima prekinulo je njezino razmišljanje. - Naprijed - nestrpljivo je doviknula. Malenu paradu koja je ušla u njezinu radnu sobu činili su Ethan, Hugh, gospoña Bird i Minotaur. Olympia je opazila da se čak i pas doimao mrzovoljnim. - Zar nešto nije u redu? - s nelagodom je pitala. Hugh je koraknuo naprijed. - Robert je bio previše skup. Olympia je odložila pero. - Kako molim? - Bojimo se da je Robert bio previše skup - ozbiljno objasni Ethan. - Lord Chillhurst je za njega morao platiti svojim prekrasnim zlatnim satom. Sad Robert dobiva strašne batine u blagovaonici i najvjerojatnije ćemo uskoro svi biti zamoljeni da odemo. - O, doista ne mislim da će Chillhurst istući Roberta zbog onoga što se sinoć dogodilo - reče Olympia. - I sigurno je da nećemo otići. - Neki od nas će svakako otići. - Gospoña Bird je izgledala poraženo, ali i prkosno. - Njegovo gospodstvo mi je to samo reklo. Olympia se šokirala. - Doista? - Da, rekao mi je. Kaže da ćemo se sutra svi preseliti u veliku obiteljsku kuću u gradu. Kaže da ćemo uzeti još osoblja. - Prkosni izraz lica gospoñe Bird odjednom je nestao, a njezin se glas slomio od tjeskobe. - Zaposlit će batlera, gospoñice Olympia. Pravog batlera. Sto će biti sa mnom, pitam vas? Njegovo gospodstvo neće trebati običnu domaćicu poput mene kad zaposli gradsko osoblje. - I njegovo gospodstvo neće ni nas željeti u blizini - progunña Hugh. - Osobito ne nakon što se zbog Roberta morao odreći svojeg sata. Sve će nas poslati roñacima u Yorkshire. Ethan korakne naprijed. - Misliš li da bismo imali dovoljno novca da njegovom gospodstvu kupimo novi sat, teta Olympia? Ja imam kovanicu od šest penija. Hugh ga je ljutito pogledao. - Nemoj biti blesav, Ethane. Šest penija nije ni izbliza dovoljno za sat kakav je njegovo gospodstvo moralo mijenjati za Roberta. Gospoña Bird je briznula u glasan plač. - Neće htjeti nikoga od nas, a najmanje mene.

GIGA

131

Olympia je skočila na noge, veoma uzrujana. - Sad je dosta. Ne želim više slušati takve besmislice. Ništa ne znam o tom preseljenju u veliku obiteljsku kuću u gradu, ali nije važno čak ni ako se preselimo. Ovdje se ništa neće promijeniti. Chillhurst mi je sinoć to sam rekao. Gospoña Bird ju je mračno pogledala. - Onda vas je opet prevario, gospoñice Olympia. Sve se promijenilo sad kad ste udani za njega. - To nije istina. - Olympia se s nepokolebljivim uvjerenjem suočila sa svojom malenom obitelji. -Rekao je da će sve i dalje funkcionirati jednako onako kako je funkcioniralo otkako je stigao k nama. Chillhurst neće istući Roberta. Neće zamijeniti vas, gospoño Bird. I nikoga neće poslati u Yorkshire. - Kako to znate, gospoñice Olympia? - upita gospoña Bird. Još uvijek je zvučala kao da je osuñena na propast, ali se u njezinim očima pojavila iskra nade. - Jer vjerujem da će održati riječ - mirno će Olympia. - Štoviše, svi ste vi dio moje obitelji i Chillhurst to zna. Nikad nas ne bi pokušao rastaviti. Savršeno dobro zna da ja to ne bih dopustila. Iskra nade ugasila se u očima gospoñe Bird. -Govorite kao da ste još uvijek njegova poslodavka, gospoñice Olympia. Istina je da vi više niste osoba koja ovdje izdaje naredbe. Vi ste Chillhurstova žena, a to sve mijenja. Sad je on gospodar u kući. Može činiti što god želi. Minotaur je tiho cvilio i zavukao svoju veliku glavu ispod Olympijine ruke.

* * * - Jako mi je žao zbog onoga što se sinoć dogodilo, gospodine. - Robert je posve ukočeno stajao ispred Jareda. Zurio je ravno naprijed, u zid iza Jaredova lijevog ramena. Jared je naslonio laktove na stol blagovaonice i spojio vrhove prstiju. Proučavao je Robertovo lice, svjestan činjenice da se dječak hrabro bori kako bi spriječio podrhtavanje donje usne. - Razumiješ li zašto sam se točno razočarao u tebi, Roberte? - Da, gospodine. - Robert je nekoliko puta trep-nuo. - Ne zato što si se uvalio u nevolje. I ne zato što sam za tebe dao lijepi sat. Robert ga je kratko pogledao, a potom nastavio zuriti ravno naprijed. - Žao mi je zbog vašeg sata, gospodine. - Zaboravi sat. Jeftin je u usporedbi s čašću muškarca. Muškarcu ništa nije tako važno kao njegova čast. - Da, milorde. - Kad nekomu dadeš svoju riječ, Roberte, moraš učiniti sve što je u tvojoj moći da bi je održao. Ništa manje nije prihvatljivo. Ništa manje nije časno. Robert je glasno šmrcnuo. - Da, gospodine. Obećavam da ću ubuduće jako paziti na svoju čast. - Drago mi je da to čujem. Robert ga je zabrinuto pogledao. - Gospodine, želio bih vas zamoliti za veoma veliku uslugu. Znam da to ne zaslužujem, ali obećavam da ću u zamjenu za to učiniti što god želite. - Koja je to usluga? Robert je progutao slinu. - Želim vas zamoliti da ne kažnjavate ostale za ono što sam ja učinio. Ethan i Hugh su veoma mladi, gospodine. Užasno se boje da ćete ih poslati u Yorkshire. A ja znam da bi teta Olympia bila veoma žalosna kad biste ih poslali daleko od nje. Ona nas sve veoma voli, znate. Bit će usamljena bez nas. Jared uzdahne. - Nikoga nikamo neću poslati, Roberte. Ti, tvoja braća i vaša teta sad ste pod mojom brigom. Možeš biti siguran da ću ispuniti sve svoje odgovornosti prema vama. - Usta su mu se izvila u kiseli osmijeh. - Uz malo sreće, ubuduće ću to činiti bolje nego sinoć. Robert se namrštio. - Ja sam kriv za ono što se sinoć dogodilo, gospodine. - Bojim se da obojica moramo preuzeti svoj dio krivnje. Trebao sam te držati na oku. Trebao

GIGA

132

sam pogoditi da će te izazov onog dječaka mamiti na Mračno šetalište. Robert se doimao zbunjenim. - Zašto biste to pogodili, gospodine? - Jer sam i ja jednom bio tvoje dobi. Robert je zapanjeno zurio u njega. - Da, znam. To je teško vjerovati. - Jared je spustio ruke i zavalio se na stolici. - No, dakle, dosta smo govorili o toj temi. Prijeñimo na drugu. Robert je oklijevao. - Gospodine, ako nemate ništa protiv, želio bih točno znati kako ću biti kažnjen za ono što sam sinoć učinio. - Rekao sam da je ta stvar završena, Roberte. Vidim da si već samog sebe izgrdio za ono što se dogodilo i to je dovoljno. - Dovoljno je? - Naravno. To je znak da brzo postaješ muškarac. - Jared se zadovoljno nasmiješio. - Veoma sam zadovoljan tobom, Roberte. Vidjeti kako se njegovi učenici pretvaraju u časne mlade ljude na čiju se riječ čovjek može osloniti jedan je od glavnih ciljeva tutora. Rekao je čistu istinu, Jared je pomalo iznenañeno shvatio. Doista ima nečega što pruža veliko zadovoljstvo u tom poslu tutora. Čovjek bi mogao proći daleko gore u životu no što je bavljenje takvom karijerom, pomislio je. Doista se oblikuje budućnost kad se poučava mlade ljude. Robert se ponosno uspravio. - Da, gospodine. Svim ću se silama truditi da više ne pogriješim. Znači li to da ćete i dalje biti naš tutor, iako ste sad oženjeni tetom Olympijom? - Da, svakako. Prilično mi se sviña taj zadatak. Ali ima još nešto što iziskuje moju pozornost. Roberte, želim da dobro razmisliš i ispričaš mi što se sinoć točno dogodilo. Želim znati sve što su ti zlikovci govorili dok si bio s njima. - Da, gospodine. Ali mislio sam da ste upravo rekli da je ta stvar završena. - Završena je što se tebe tiče - reče Jared. - Ali još uvijek postoje jedna ili dvije sitnice kojima se ja moram pozabaviti. - Kakve sitnice, gospodine? - Moram otkriti tko je angažirao te zlikovce da te otmu. Robertove su se oči raširile. - Naći ćete ga, gospodine? - Uz tvoju pomoć, Roberte. - Dat ću sve od sebe. - Robert se zamišljeno namr-štio. - Ali ne znam mogu li vam pomoći. Jedino što sam zapamtio da su rekli o svojem poslodavcu je to da je on poslovni čovjek slično kao i vi, gospodine. - Zacijelo ste čuli da je bilo glasina o ljubavniku. - Ledi Aldridge je značajno pogledala Olympiju dok joj je pružala šalicu čaja. - Pričalo se da je lord Chillhurst zatekao svoju zaručnicu u veoma kompro-mitirajućem položaju s njezinim ljubavnikom i trenutno razvrgnuo zaruke. Priča nikad nije potvrñena, naravno. Nitko od upletenih nije želio govoriti o tome. Olympia je razdraženo skupila obrve. - Iskreno sumnjam da ima istine u tim glasinama i sigurno ne želim raspravljati o tome, gospoño. Uopće se ne osjeća ugodno, razmišljala je Olympia. Prihvatila je poziv na čaj ledi Aldridge jer nije bilo pristojnog načina da ga odbije. Nakon što je protekla dva sata provela u knjižnici lorda Aldridgea, osjećala se više ili manje obveznom da bude uljudna, mada u Aldridgeovoj zbirci zemljovida nije otkrila ništa korisno. Nažalost, na teži je način shvatila da je ledi Aldridge okorjela tračara. - Posve ste u pravu, ledi Chillhurst. Ni ja ne vjerujem da su se ta govorkanja temeljila na istini. -Samodopadan izraz lica ledi Aldridge daleko je jasnije od njezinih riječi govorio da ona vjeruje u svaku riječ priče. - Izvrsno. Možda bismo mogle promijeniti temu. - Olympia je nastojala zvučati kao da se dosañuje. Nisam vas željela uvrijediti. Nadam se da razumijete da nisam kritizirala obitelj vašeg muža,

GIGA

133

već ponašanje ledi Beaumont. - Radije ne bih ni o njoj raspravljala. - Kakve su to priče o ledi Beaumont? - Lord Aldridge se mrštio dok je ulazio u salon. Zadržao se u svojoj knjižnici još nekoliko minuta nakon što je Olympia dovršila razgledavanje kako bi sve svoje dragocjene zemljovide vratio u njihove ladice. - Kakve veze ona ima s tim zemljovidom Karipskog otočja što ga ledi Chillhurst pokušava pronaći? - Nikakve, dragi. - Ledi Aldridge se dobroćudno nasmiješila. - Samo sam prepričavala staru priču o tome kako su i zašto prije tri godine razvrgnute zaruke izmeñu Chillhursta i ledi Beaumont. - Gomila besmislica. - Aldridge je prišao stoliću za konjak i napunio si čašu. - Chillhurst je imao pravo kad je to okončao. Čovjek njegova položaja ne može oženiti ženu koja se spetlja s drugim muškarcem čak i prije vjenčanja. - Jasno da ne može - promrmlja ledi Aldridge. Znatiželjno je pogledala Olympiju. - Mora misliti na svoju čast - nastavi Aldridge. -Onaj Flamecrest klan je paklenska skupina ekscentrika, ali uvijek su veoma pazili na pitanja časti. Ledi Aldridge se mirno osmjehnula. - Ako je Chillhurstu bilo toliko stalo do njegove časti, zašto nije izazvao na dvoboj ljubavnika svoje zaručnice nakon što ih je zatekao zajedno? Takoñer sam čula da je brat ledi Beaumont dobacio izazov koji je Chillhurst ignorirao. - Vjerojatno zato što je previše inteligentan da bi riskirao život zbog neke žene. - Lord Aldridge popije još jedan gutljaj konjaka. - U svakom slučaju, svi znaju da Chillhurst u sebi nema ni kapi vrele krvi. Ostatak klana lako plane, ali ne on. Pitajte svakoga tko je poslovao s njim. Uvijek je hladan i staložen. - Poslovali ste s mojim mužem? - upita Olympia u još jednom očajničkom pokušaju da promijeni temu. - Svakako. Usput sam jako lijepo zaradio. - Lord Aldridge zadovoljno kimne. - Nisam znala da poznajete mojeg muža - reče Olympia. - Pa, ne poznajem ga. Nikad nisam poslovao izravno s njim, prirodno. Čovjek nikad ne dolazi u grad. Sve svoje poslove obavlja preko onog svojeg tajnika. - Gospodina Hartwella? - Tako je. Felix Hartwell već godinama upravlja poslovima vašeg muža. Ali svi znaju da Chillhurst daje naredbe. Posve je sam iznova izgradio bogatstvo Flamecresta nakon što su njegov djed i otac sve spiskali. Obitelj je uvijek imala uspone i padove kad je riječ o financijskim pitanjima. Odnosno, tako je bilo dok Chillhurst nije preuzeo kontrolu. - Moj je muž veoma vješt u takvim stvarima -Olympia reče s dostojanstvenim ponosom. - Očito je da veoma volite svojeg muža, ledi Chillhurst. - Ledi Aldridge uzme svoju šalicu čaja. -To mi se čini veoma dirljivim, premda i pomalo čudnim u danim okolnostima. - Kojim okolnostima? - razdraženo upita Olympia. Ako bude morala kao vikontesa biti uljudna prema takvim ljudima, mislila je Olympia, bit će joj veoma teško ispunjavati njezine nove dužnosti. - Kao što moj muž kaže, Chillhurst je na glasu po tome da nema jakih emocija. Navodno je posve bezosjećajan. Čovjek se pita nije li to razlog iz kojeg je ledi Beaumont potražila utjehu kod nekog drugog dok je bila zaručena s njim. Olympia je tresnula šalicom po tanjuriću. - Moj je muž čovjek vrijedan divljenja u svakom smislu, ledi Aldridge. Takoñer nije točno da nema jakih emocija. - Doista? - Oči ledi Aldridge svjetlucale su od pakosti. - Onda se pitam zašto nije osjećao obvezu izazvati na dvoboj ljubavnika svoje zaručnice ili prihvatiti izazov njezina brata? Olympia je ustala. - Odluke mojeg muža vas se nimalo ne tiču, ledi Aldridge. A sad, ako biste me ispričali, ura je upravo oglasila četiri sata i ja doista moram ići. Moj je muž rekao da će doći po mene u četiri, a on je uvijek veoma točan. Aldridge je žurno odložio svoju čašu konjaka. -Ispratit ću vas, ledi Chillhurst.

GIGA

134

- Hvala vam. - Olympia nije čekala. Ljutitim je koracima izišla iz salona. Aldridge ju je sustigao u hodniku. - Žao mi je što vam nisam mogao pomoći, ledi Chillhurst. - Ne opterećujte se time. Zapravo, Olympia je gotovo izgubila svaku nadu da će pronaći zemljovid koji će joj otkriti gdje se nalazi neucrtani otok koji se spominje u dnevniku Claire Lightbourne. Imala je pola zemljovida otoka, ali nema pojma gdje je smješten taj komad kopna. - Ledi Chillhurst, nećete zaboraviti na moje upozorenje po pitanju Torberta, zar ne? - Aldridge ju je nervozno promatrao. - Tom se čovjeku ne može vjerovati. Obećajte mi da ćete biti veoma oprezni u vašoj suradnji s njim. - Uvjeravam vas da ću biti oprezna. - Olympia je vezala vrpce svojeg šeširića dok je batler otvarao vrata. Jared je čekao u fijakeru u podnožju stuba. Ethan, Hugh i Robert bili su s njim. Olympia se s olakšanjem nasmiješila i potrčala niza stube kako bi se pridružila svojoj obitelji.

GIGA

135

15 - Čovječe - šapnuo je Hugh kad je Jared otključao vrata na vrhu stubišta u velikom zdanju Flamecresta. - Vidite li vi ovo? - Ovo je najbolja soba. Ovdje ima svakojakih zanimljivih stvari - reče Ethan. Ugurao se u odaju iza svojeg brata blizanca i promatrao niz škrinja i pokriveni namještaj u prostoriji. - Kladim se da je u nekoj od tih starih škrinja skriveno pravo bogatstvo u draguljima. - Ne bih se baš previše iznenadila tome. - Olympia je podigla svijeću u zrak i virila iznad glava dječaka kako bi vidjela čega sve ima u golemoj, polumračnoj prostoriji. Velike mreže fine paučine vibrirale su poput poderanih velova na slaboj svjetlosti svijeće. Ethan ima pravo, pomislila je. Ova odaja, koja se doima kao spremište, najintrigantnija je od svih prostorija koje im je Jared pokazao tijekom obilaska starog zdanja. To nije najneobičnija odaja. Ta čast pripada galeriji na katu ispod koja sadrži stubište što nikamo ne vodi. Jednostavno prestaje na sredini kamenog zida. Meñutim, prostorija koju sad istražuju sadrži veoma zanimljivu zbirku svega i svačega, mislila je Olympia. - Nikad se ne zna što bi se ovdje moglo otkriti -reče Olympia. - Vjerojatno ćemo naići na jednog ili dva duha -ushićeno primijeti Robert. - Ovo je veoma sablasno mjesto, nije li? Izgleda baš kao neka od odaja u dvorcu opsjednutom duhovima koji se opisuje u knjizi što je čitam. - Duhovi - Hugh ponovi glasom hrapavim od uzbuñenja i strepnje. - Zar doista mislite da bi ovdje moglo biti duhova? - Možda duh samog kapetana Jacka - Ethan reče glasom u kojem se naslućivao uzbuñeni užas. - Možda hoda kroza zidove i silazi onim stubištem u galeriji. Jared pogleda Ethana s lagano uzdignutim obrvama. Olympia se zamišljeno namrštila. - Dakle, to je zanimljiva misao. Duh kapetana Jacka. - Kapetan Jack je spokojno umro u svojem krevetu - Jared reče tonom koji je uništio njihovo uzbuñenje. - Tada je imao osamdeset dvije godine, a njegovo posljednje počivalište nalazi se na obiteljskom groblju na otočiću Flame. Ova kuća nije čak ni izgrañena prije njegove smrti. - Tko je onda izgradio ovu prekrasnu kuću, gospodine? - upita Hugh. - Sin kapetana Jacka, kapetan Harry Hughove su se oči raširile. - Vaš ju je djed izgradio? Dakle, sigurno je bio veoma pametan čovjek. - Bio je pametan, svakako - reče Jared. – Pametan za trošenje novca. Ova kuća predstavlja jednu od zanimljivijih metoda što ih je smislio za uništavanje znatnog dijela obiteljskog imetka. - Sto se dogodilo s ostatkom imetka vaše obitelji? - upita Ethan. - Moj otac i stric pobrinuli su se za većinu onoga što je ostalo. Sad bismo svi bili veoma siromašni da nije bilo moje majke - objasni Jared. - Sto je vaša majka učinila kako bi vas spasila od siromaštva? - upita Robert. - Dala mi je jednu od svojih ogrlica. - Jared je susreo Olympijin pogled. - Njoj ju je dala moja baka koja ju je dobila od moje prabake. - Claire Lightbourne? - upita Olympia, a oči su joj se raširile. - Da. Izrañena od dijamanata i rubina, bila je veoma vrijedna. Moja mi ju je majka dala kad sam navršio sedamnaest godina i rekla mi neka je poklonim ženi koju ću jednoga dana oženiti. Željela je da prelazi s koljena na koljeno u neprekinutom nizu Flamecrestovih vikontesa. Majka je bila prilično romantična, znate. - Teta Olympia je žena koju ste oženili - naglasi Robert. - Jeste li njoj dali ogrlicu? - Da, jeste li je dali teti Olympiji? - upita Hugh, očito opčinjen pričom. - Ne - Jared reče bez ikakvog znaka emocija. -Prodao sam je na svoj devetnaesti roñendan. - Prodali ste je. - Ethan je iskrivio lice u grimasu razočaranja.

GIGA

136

- Niste valjda, gospodine. - Robert je djelovao pokunjeno. Hugh je zurio u Jareda. - Prodali ste prekrasnu ogrlicu svoje prabake? Kako ste mogli kad ste znali da bi trebala pripasti vašoj ženi? - Iskoristio sam novac za opremanje jedinog broda koji je tada još uvijek bio u vlasništvu moje obitelji. -Jared je netremice promatrao Olvmpiju. - Taj je brod postao temelj svih mojih sadašnjih poslovnih pothvata. Olympia je vidjela čvrstu odlučnost u njemu i posve sigurno znala da mu je bilo silno teško prodati majčinu ogrlicu. - To je bilo veoma praktično s tvoje strane, milorde - vedro je rekla. - Sigurna sam da je tvoja majka bila ponosna na činjenicu da si uz pomoć njezine ogrlice iznova izgradio obiteljsko bogatstvo. - Ne osobito - mirno će Jared. - Moja je majka bila jednako melodramatična kao i svi ostali u mojoj obitelji. Plakala je kad je saznala kako sam financirao taj prvi brod. Meñutim, to je nije spriječilo da uživa u rezultatima. - Kako to mislite? - upita Hugh. Jared je zamahnuo rukom, obuhvativši golemo zdanje. - Majka je ovdje u gradu priredila mnoge lijepe zabave. Voljela je primati goste, pa je mnogo trošila na balove i soareje što ih je prireñivala u ovoj kući. Sjećam se jedne zabave kad je tražila da se u jednoj prostoriji napravi vodopad i malena laguna od šampanjca. - Čovječe - šapne Hugh. - Cijeli vodopad od šampanjca. Robert upitno nakrivi glavu. - Kladim se da ste otkupili ogrlicu natrag nakon što ste se obogatili. Jaredova se čeljust stegnula. - Pokušao sam to učiniti, ali sam zakasnio. Ogrlicu je odavno uništio draguljar koji ju je kupio. Izvadio je dragulje i stavio ih u razne narukvice, prstenje i broševe. Sve je prodano raznim ljudima. Bilo je nemoguće naći sve dragulje i složiti ih u istu ogrlicu. - Znači, zauvijek je izgubljena - Hugh reče uz dramatičan uzdah. Jared kimne. - Bojim se da jest. Olympia uzdigne bradu. - Meni se čini da si ispravno postupio, milorde. Treba ti čestitati jer si postupio logično i praktično u danim okolnostima, a ja vjerujem da su svi članovi tvoje obitelji potajno zadovoljni što je tako. Jared je naoko nemarno slegnuo ramenima i osvrnuo se po mračnoj odaji. Teški ključ kojim je otključao vrata visio je sa željeznog koluta u njegovoj ruci. - Sada to više nije važno, zar ne? Ta je stvar gotova. Što se tiče duhova i slično, sumnjam da ćete ovdje naći nešto zanimljivo, osim prašnjavog namještaja i nekoliko pljesnivih obiteljskih portreta. - Portreti. - Olympiju je obuzelo uzbuñenje. -Naravno. Možda je ovdje pohranjena slika Claire Lightbourne. Ili čak samog kapetana Jacka. Jared je prostoriju preletio još jednim nezainteresiranim pogledom. - Možda. Možete ih kasnije potražiti ako želite. Već je prilično kasno i mislim da je vrijeme za večeru. - Ruka mu je automatski krenula prema praznom džepu za sat. Olympia se lecnula. Ethan, Hugh i Robert su zurili u Jaredovu ruku i zadržavali dah. Jaredova su se usta žalosno izvila kad je prstima dotaknuo prazan džep. Bez riječi se okrenuo i zaputio prema vratima. - Poñimo. Dovoljno smo vremena potratili na ovaj obilazak. Dječaci su nevoljko krenuli za njim. Olympia se još jednom čeznutljivo osvrnula po prostoriji, a potom je slijedila ostale. Tješila se mišlju da će drugom prigodom moći temeljitije istražiti odaju. Jared je spojio prste i procjenjivačkim pogledom promatrao svojeg novog batlera. Osobno je zaposlio čovjeka nakon što je Felixu rekao neka nikoga ne uzme za taj posao. Felixa je iznenadila izjava da Jared kani sam razgovarati s kandidatima za to radno mjesto. - Nemojte mi reći da se sami želite gnjaviti biranjem batlera, Chillhurste. - Bojim se da se time moram osobno pozabaviti -rekao je Jared. - Taj posao iziskuje jedinstveni zbir osobina.

GIGA

137

Felix je s nerazumijevanjem zurio u njega. - Zašto? Jared se osmjehnuo njegovoj zbunjenosti. - Jer će ta osoba morati surañivati s mojom sadašnjom domaćicom koja je veoma neobična žena. - Rekao sam vam da mi dopustite da je zamijenim uvježbanom i iskusnom domaćicom - progunñao je Felix. - Ne mogu to učiniti. Moja žena ne želi ni čuti o tome da se zamijeni gospoña Bird. Veoma joj je privržena. Felix je Jaredu dobacio neobičan pogled. -Dopuštate vašoj ženi da vodi glavnu riječ u takvim stvarima? Jared je raširio ruke u podrugljivoj gesti rezigniranog prepuštanja sudbini muža. - Recimo samo da rado udovoljavam svojoj ženi. Felix je glasno puhnuo kroz nos. - Počinjem vjerovati da mi govorite istinu kad kažete da ste čovjek uhvaćen u mrežu strasti, Chillhurste. To vam nije slično, prijatelju. Možda biste se trebali posavjetovati s liječnikom. - Mislite? Felix se tiho nasmijao. - Da, ali ne bih vam savjetovao da se obratite onome kojemu ide Beaumont. Prema svemu što se čuje, šarlatan nije uspio izliječiti Beaumonta od njegova nesretnog problema. Sjećanje na Felixov savjet o liječnicima navelo je Jareda na osmijeh dok je proučavao gospodina Gravesa2 iz Bow Streeta. Graves ima prikladno prezime, mislio je Jared. Čovjek je visok, pogrbljenih ramena i mršav poput kostura. Na licu mu je stalno lebdio turoban izraz pogrebnika. Jared je, nakon što je razgovarao s nekoliko kandidata iz Bow Streeta, izabrao njega jer je u čovjekovim očima opazio bljesak prepredene inteligencije. - No, dakle, razumijete li koje su vaše dužnosti u ovom kućanstvu? - upita Jared. - Da, milorde, mislim da razumijem. - Graves je nemirno natezao svoj novi crni kaputić. Očito nije navikao na tako finu odjeću. - Moram pripaziti na stanovnike ove kuće i pobrinuti se da nitko ne uñe ovamo ukoliko ga vi osobno ne poznajete i ne dopustite da uñe. - Točno. Takoñer ćete pripaziti na bilo kakve neobične ili sumnjive dogañaje. Želim svakodnevni izvještaj o svim zbivanjima, bez obzira koliko se čine nevažnima, do kojih doñe dok ja nisam ovdje. Je li to jasno? - Da, milorde. - Graves je nastojao uspraviti svoja pogrbljena ramena. - Možete se pouzdati u mene, gospodine. Dobro sam obavio ono drugo što ste tražili od mene, nisam li? - Da, Graves, jeste. - Jared je lupkao prstima jedne ruke o prste druge. - Vi i vaš prijatelj Fox sjajno ste obavili posao prikupljanja dokaza potrebnih za potvrñivanje moje teorije. - Fox i ja ponosimo se svojim radom na zadovoljstvo poslodavca, gospodine. - Kao što sam vam rekao, imam razloga vjerovati da je netko već jednom pokušao oteti nećaka moje žene. Povrh toga, moguće je da je netko pokušao provaliti u našu bivšu kuću u Ulici Ibberton. Želim da pripazite na situaciju. Nisam toliko zabrinut zbog mogućnosti pljačke koliko me brine sigurnost moje obitelji. - Razumijem, vaše gospodstvo. - Vrlo dobro, odmah ćete stupiti na posao. - Jared se namrštio. - Još jedno, Graves. - Da, milorde? - Nastojat ćete uspostaviti dobar odnos s našom domaćicom, gospoñom Bird. Ne želim se gnjaviti svañama osoblja. Je li to jasno? Gravesove su oči zasjale. - Da, gospodine. Gospoña Bird i ja već smo se upoznali. Krasna žena, ako smijem tako reći. Ima mnogo duha. Uvijek su mi se sviñale žene bez dlake na jeziku. 2 Grave - grob

GIGA

138

Jared je prikrio smiješak. - Vidim da se oko toga ne moram zabrinjavati. Možete ići, Graves. - Da, vaše gospodstvo. Jared je čekao da njegov novi batler iziñe iz knjižnice. Tada je ustao, zaobišao pisaći stol i stao kraj prozora. Vrt je još uvijek bio u jadnom stanju, ali velika kuća, koja je godinama bila zatvorena, unutra je doživjela potpuni preobražaj. Sve je očišćeno i uglancano do visokog sjaja. Drvo je dobilo novi sjaj, a stakla na prozorima su blistala. Staro čudovišno zdanje je kao nekim čudom pretvoreno u dom za njegove živahne štićenike i njegovu mladu ženu, mislio je Jared. Ne, obrnuto je, odjednom je shvatio. Tri dječaka i Olympia kuću su pretvorili u dom. Nakon nekoliko minuta razmišljanja, Jared se vratio do pisaćeg stola i sjeo. Otključao je ladicu i izvadio svoj rokovnik. Otvorivši ga, zamišljeno je zurio u niz bilježaka što ih je unio tijekom proteklih nekoliko mjeseci. Nikako nije mogao izbjeći očiti zaključak. Dokazi su postali previše jaki da bi ih se ignoriralo. Jared se pitao zašto je tako dugo odgañao neizbježno. Nije mu svojstveno oklijevati u takvim stvarima. Od početka je sumnjao u počinitelja, ali se nadao da će pronaći drugo objašnjenje za pronevjeru. Vrijeme je da krene u akciju. Dovoljno je dugo glumio budalu. Vijest da se Olympia udala za vikonta Chillhursta proširila se poput požara. Ona bi više željela da se to nije dogodilo. Činjenica da je postala vikontesa pretvarala se u veliku gnjavažu, mislila je dva dana kasnije dok je izlazila iz stare Flamecrestove kočije. Činilo se da osoba čak ne može sama hodati naokolo ako ima titulu. Jared je naredio da se stara kočija izvuče iz spremišta i dotjera, te da se nabavi par čvrstih sivaca. Zatim je odredio da Olympiju moraju pratiti jedan od novih lakaja i sluškinja kad god iziñe iz kuće. Nova sluškinja, djevojka od sedamnaest godina koja silno želi udovoljiti, poslušno je slijedila Olympiju iz velike kočije i stubama Instituta Musgrave. - Možeš me čekati na jednoj od onih klupa, Lucy. - Olympia je mahnula prema drvenim klupama u hodniku ispred knjižnice. - Vratit ću se za oko sat vremena. - Da, gospojo. - Lucy se uljudno naklonila. Olympia je požurila u golemu knjižnicu. Postariji je knjižničar kimnuo u znak pozdrava. - Dobar dan, ledi Chillhurst. Žalim zbog bilo kakve neuljudnosti s moje strane u prošlosti. - Dobro jutro, Boggs. - Olympia je skinula rukavice i nasmiješila mu se. - Kakve su to priče o nekakvim neuljudnostima? Uvijek ste bili veoma ljubazni. - Žao mi je što moram reći da nisam znao da ste vi vikontesa Chillhurst, gospoño. - Boggs joj je uputio povrijeñeni pogled. - Ah, to. - Olympia je odmahnula rukom. Ona i Jared su razgovarali o tome kako će se ponijeti u ovakvoj situaciji. - Jasno da vam to nije bilo poznato. Moj muž voli svoju privatnost i stoga smo pokušali zadržati anonimnost tijekom boravka u gradu. Ali su nas otkrili, pa je njegovo gospodstvo zaključilo da više nema smisla nastojati pred svima prikrivati istinu. Boggsa je očito zbunjivalo pitanje zašto bi netko s uglednom titulom želio ostati anoniman, ali je bio previše pristojan da bi to komentirao. - Da, gospoño. - Hoće li vam jako smetati ako još jednom pregledam karte i zemljovide Karipskog otočja? - Ni najmanje. - Boggs se klanjao dok ju je vodio u prostoriju sa zemljovidima. - Samo izvolite, gospoño. Već sam otključao za drugog člana Društva. On je sad ondje unutra. - O? - Olympia se lagano namrštila. Gospodin Torbert ili lord Aldridge? - Ne, gospodin Gifford Seaton - reče Boggs. - Gospodin Seaton? - Olympia se tako iznenadila da je umalo ispustila torbicu iz ruke. -

GIGA

139

Nisam znala da je on član Društva. - Da, svakako. Učlanio se odmah nakon što se njegova sestra udala za lorda Beaumonta. Mislim da je to bilo prije otprilike dvije godine. Mnogo vremena provodi u kabinetu za Karipsko otočje. - Shvaćam. - Olympia je prišla vratima i pogledala unutra. Gifford je stajao ispred velikog stola od mahagonija i proučavao zemljovid što ga je ondje raširio. Podigao je glavu i ugledao Olympiju. Njegov je smiješak bio proračunat. - Ledi Chillhurst. - Gifford je jednom rukom držao rub razmotanog zemljovida i otmjeno se naklonio Olympiji. - Drago mi je što vas vidim. Čuo sam da imate naviku koristiti se knjižnicom Društva. - Dobro jutro, gospodine Seaton. Do ovog trenutka nisam znala da ste aktivni u Društvu za putovanja i istraživanja. - Pročitao sam sve vaše radove objavljene u časopisu Društva - promrmlja Gifford. - Veoma informativni, ako smijem reći. - Kako ljubazno od vas. - Olympia je bila smiješno zadovoljna. Ublažila se nelagoda što ju je osjetila kad je ugledala Gifforda u knjižnici. Prišla je bliže stolu i pogledala zemljovid. - Vidim da proučavate Karipsko otočje. Pišete li nešto o tome ili kanite otputovati onamo? - Moguće je i jedno i drugo. - Gifford ju je pozorno promatrao. - Shvatio sam da ste i vi zainteresirani za to područje, ledi Chillhurst. Boggs mi je rekao da ste proučavali karte i zemljovide te regije. - U pravu je. - Promatrala je zemljovid što ga je Gifford raširio na stolu. - Meñutim, nisam imala priliku proučiti ovu kartu. Čini se da je veoma stara. - Tako je. Našao sam je prošli mjesec i zamolio da se spremi u posebnu ladicu kako bih lako došao do nje. - Doista? - Olympia je željno promatrala kartu. -Zato je zacijelo ranije nisam vidjela. - Nema sumnje. - Gifford je oklijevao, a potom je pokazao kartu. - Možete je sada pregledati ako želite. Meni se čini zanimljiva jer prikazuje nekoliko malenih otoka koje nikad nisam uspio pronaći niti na jednom drugom zemljovidu iz zbirke Društva. - Kako uzbudljivo. - Olympia je odbacila svoju torbicu u stranu i sagnula se nad starim listom pergamenta. - Mogu li zaključiti da vas zanimaju neucrtani otoci na Karibima, gospoño? - Da, doista. - Olympia se sagnula bliže zemljovidu, tražeći poznate referentne točke što ih je pronašla na drugim kartama toga područja. Obična, štura karta na prvi je pogled predstavljala razočaranje. -Ovo je veoma neobičan prikaz geografije toga područja. Nije ni izbliza onako pažljivo izrañen kao većina zemljovida. - Rečeno mi je da ju je osobno nacrtao gusar koji je prije više od sto godina plovio u području Karipskog otočja. - Gusarov zemljovid? - Olympia je brzo podigla pogled i vidjela da Gifford napeto zuri u nju. -Stvarno? Slegnuo je ramenima. - To mi je Boggs rekao. Ali tko može biti siguran u takve stvari? Karta nije potpisana, pa se nikako ne može provjeriti tko ju je nacrtao. - Fascinantno. - Olympia je nastavila proučavati kartu. - Doista se doima veoma starom. - Da. - Gifford se pomaknuo i stao sasvim blizu nje kako bi mogao nastaviti proučavati kartu. - Ledi Chillhurst, želio bih se ispričati za svoje ponašanje neki dan. Žao mi je ako sam vas uvrijedio. - Ne opterećujte se time, gospodine. - Olympia je pozornije pogledala malenu točku kopna koju nije opazila na drugim zemljovidima. - Jasno mi je da u svemu tome ima jako mnogo emocija. - Moja sestra i ja smo dugo bili sami na svijetu -reče Gifford. - Sve dok se nije udala za Beaumonta, naša je financijska situacija bila veoma teška. Bilo je trenutaka kad sam se bojao

GIGA

140

da ćemo oboje završiti u ubožnici ili dužničkom zatvoru. Olympiju je ispunilo suosjećanje. Ona je barem bila pošteñena takvih strahova zahvaljujući malenom nasljedstvu što ga je dobila od tete Sophy i tete Ide. - Kako užasno za oboje - blago će Olympia. - Zar niste imali roñaka kojima ste se mogli obratiti? - Nikoga. - Gifford se žalosno osmjehnuo. -Snalazili smo se, gospoño. Žao mi je što moram reći da je najčešće moja sestra nosila veći teret. Mnogo sam godina bio previše mlad da bih joj mogao pomoći. Skrbila se za sebe i za mene dok nije uspjela sklopiti dobar brak. - Shvaćam. Giffordova su se usta stisnula. - Moja obitelj nije uvijek bila siromašna. Demetria i ja dovedeni smo u sramotne okolnosti jer moj otac nije imao dara za financijska pitanja. Kako bi situacija bila još gora, volio je kockati. Ustrijelio se jutro nakon što je prokockao posljednje ostatke svojeg nasljedstva. Olympia je zaboravila zemljovid na stolu. Bol u Giffordovim očima nije se mogla ignorirati. - Veoma mi je žao što to čujem. - Moja baka je dobila veliko nasljedstvo, znate. - Doista? - Da. - Na Giffordovu se licu pojavio sjetan izraz, kao da gleda u prošlost i jasno je vidi. - Naslijedila je brodarsko carstvo od mojeg pradjeda i njime je upravljala jednako dobro kao i bilo koji muškarac. - Sigurno je bila veoma pametna žena - reče Olympia. - Kažu da je bila izrazito lukava. Postojalo je razdobije kad su njezini brodovi plovili od Amerike do najudaljenijih dijelova zemaljske kugle, a natrag su dovozili svilu, mirodije i čaj. - Amerike? - Da. Moj pradjed je svoju tvrtku osnovao u Bostonu. Moja je baka ondje odgojena. Na koncu se udala za jednog od svojih kapetana. Zvao se Peter Seaton. - Vaš djed? Gifford kimne. - Nisam upoznao ni njega ni baku. Moj je otac bio njihovo jedino dijete. Naslijedio je tvrtku kad su njegovi roditelji umrli. Prodao je brodove i preselio se u Englesku. - Gifford stisne šaku. -Oženio se i uništio cijelo bogatstvo. - Sto se dogodilo s vašom majkom? Gifford je pogledao svoju čvrsto stisnutu šaku. -Umrla je kad sam se ja rodio. - I sad imate samo svoju sestru. Gifford stisne oči. - I ona nema nikoga osim mene. Nadam se da možete razumjeti zašto me obuzeo bijes kad je Chillhurst razvrgnuo zaruke. Tako se silno trudila da bi privukla njegovu pozornost. Založila je posljednji nakit moje majke kako bi kupila haljine da bi njega tog ljeta impresionirala. Olympia mu dotakne rukav. - Gospodine Seaton, veoma mi je žao zbog vaše nesretne obiteljske situacije. Ali molim vas, nemojte mojeg muža okrivljavati za ono što se dogodilo. Dovoljno ga dobro poznajem da bih bila sigurna da nije razvrgnuo zaruke jer je saznao za financijsku situaciju vaše sestre. - Demetria mi je rekla istinu, a ja radije vjerujem njoj nego Chillhurstu. - Gifford se naglo okrenuo od stola. - Sve je to tako prokleto nepravedno. - Ali vaša je sestra sklopila financijski siguran brak i doima se zadovoljnom. Imate prednosti veze s lordom Beaumontom. Zašto i vi niste zadovoljni? Gifford se okrenuo prema njoj, a lice mu se ukočilo od gnjeva i očaja. - Jer to nije pravedno. Zar ne razumijete? Nije pošteno da Chillhurst ima sve, a mi nemamo ništa. Ništa. - Gospodine Seaton, ne razumijem. Meni se čini da imate sve što ste željeli. Gifford je uložio očit napor da ponovno uspostavi kontrolu nad sobom. Kratko je zatvorio oči i duboko udahnuo. - Ispričavam se, ledi ChiUhurst. Ne znam što me spopalo.

GIGA

141

Olympia se nesigurno nasmiješila. - Možda bismo trebali promijeniti temu. Hoćemo li zajedno proučiti ovu kartu? - Možda nekom drugom prilikom. - Gifford je izvadio sat iz džepa i pogledao ga. - Imam drugi sastanak. - Da, naravno. - Olympia je pogledala njegov sat i pomislila na onaj što ga je Jared dao kao otkupninu za Roberta. - To je veoma lijep sat. Možete li mi reći gdje bih mogla kupiti takav? Gifford se kratko namrštio. - Kupio sam ga u malenoj prodavaonici u Bond Streetu. Dao sam ga izraditi posebno za mene. - Shvaćam. - Zaintrigirana, Olympia se nagnula bliže. - To je veoma neobičan motiv na kućištu. Je li to neka vrsta zmije? - Divovska morska zmija. - Gifford je vratio sat u džep. - Stvorenje iz mitova i legendi, razumijete. -Smiješak nije dopirao do njegovih očiju. - To je simbol vremena kad je moja obitelj zauzimala svoje pravo mjesto u svijetu. Sad, ako biste me ispričali, morao bih poći. - Želim vam ugodan dan, gospodine Seaton. Olympia je zamišljeno gledala kako Gifford izlazi iz prostorije. Kad je ostala sama, opet se okrenula staroj karti na stolu. No više nije mislila o loše nacrtanom zemljovidu. Razmišljala je o neobičnom crtežu na Giffordovu satu. To je bio neobično poznat motiv. - Dobro došli kući, gospoño. - Graves je držao ulazna vrata otvorena dok je Olympia žurila uza stube. - Imamo goste. - Goste? - Olympia se zaustavila u predvorju i pogledala novog batlera. - Zna li gospoña Bird? - Da, gospoño, zna. - Graves se tiho nasmijao. - I zbog toga je prilično uzrujana. Pojavila se gospoña Bird. - Jeste li to vi, gospoñice Olympia? Već je i vrijeme da stignete kući. Njegovo mi gospodstvo kaže da će danas na večeri biti dvije osobe više. I povrh toga, od mene se očekuje da pripremim još dvije spavaće sobe. Voljela bih znati hoće li takve stvari biti česta pojava ovdje. - Pa, na to doista ne mogu odgovoriti - reče Olympia. - Nemam pojma koliko će prijatelja njegovo gospodstvo primati pod svoj krov. - To nisu prijatelji - zloslutnim će glasom gospoña Bird. - To je obitelj. Otac i stric njegovoga gospodstva. - Spustila je ton glasa i osvrnula se naokolo kako bi bila sigurna da je predvorje prazno. - Otac njegovoga gospodstva je grof. - Da, znam. - Olympia je odvezala vrpce svojeg šeširića. - Sigurna sam da se možete nositi s problemom s gostima u kućanstvu, gospoño Bird. Graves se očarana izraza lica nasmiješio gospoñi Bird. - Jasno da može, gospoño. Za ovo kratko razdoblje koliko radim u ovom kućanstvu postalo mi je jasno da je gospoña Bird žena velikih sposobnosti. Gospoña Bird je porumenjela do korijena kose. -Samo sam željela znati koliko će se često od mene očekivati da se nosim s takvim stvarima, to je sve. Moram napraviti planove, znate. - Slobodno se meni obratite za pomoć, gospoño Bird - reče Graves. - Spreman sam pomoći vam na koji god način mogu. Uvjeren sam da ćemo se zajedno sasvim dobro snaći. Gospoña Bird je zatreptala. - Onda ćemo valjda nekako uspjeti. - Nemojte uopće sumnjati u to - reče Graves. Olympia je pogledavala čas jedno čas drugo. - Gdje su njegovo gospodstvo i gosti? - Njegovo gospodstvo je u knjižnici, gospoño -reče Graves. - Gosti su na katu s mladom gospodom. Vjerujem da grof i njegov brat pričaju priče mladoj gospodi Roberru, Ethanu i Hughu. Olympia je zastala na svojem putu u knjižnicu. -Priče? - O nekome tko je poznat kao kapetan Jack, čini mi se, gospoño. - O, pa, uvjerena sam da će te priče silno zabavljati moje nećake. - Olympia posegne za

GIGA

142

kvakom na vratima knjižnice. - Dopustite, gospoño. - Graves je skočio naprijed kako bi otvorio vrata. - Hvala vam - uljudno će Olympia, pomalo iznenañena nepoznatom uslugom. - Činite li to cijelo vrijeme? - Da, gospoño. To je dio mojih dužnosti. - Graves se nakloni i uvede je u knjižnicu. Jared je sjedio za pisaćim stolom. Podigao je glavu kad je Olympia ušla. - Dobar dan, draga moja. -Ustao je. - Drago mi je da si stigla kući. Imamo goste. Stigli su moj otac i stric. - Čula sam. Jared je pričekao da ona zatvori vrata za sobom. Zatim se nasmiješio. Olympia je jurnula preko sobe ravno u njegov zagrljaj. Podigla je lice kako bi je poljubio. - Vjerujem da mi se prilično sviña biti oženjen -primijetio je Jared kad je na koncu podigao glavu. -1 meni. - Olympia je nevoljko koraknula unatrag. - Jarede, upravo sam vodila veoma neobičan razgovor s Giffordom Seatonom. Tu su jedna ili dvije stvari o kojima bih... Jaredov je senzualni smiješak nestao. - Sto si rekla? Olympia se namrštila. - Nema potrebe da podižeš glas, milorde. Jako dobro čujem. Upravo sam rekla da sam upravo vodila prilično čudan razgovor s gospodinom Seatonom. - Seaton je razgovarao s tobom? - Da, to ti pokušavam reći. Sreli smo se u knjižnici Društva u Instittutu Musgrave. To je krajnje nevjerojatno, ali čini se da smo i gospodin Seaton i ja zainteresirani za Karipsko otočje. - Taj gad - Jared reče opasno blagim glasom. -Rekao sam mu neka ti se ne približava. Olympia ga je ljutito pogledala. - Mislim da ga ne bi trebao tako ružno zvati. Gospodin Seaton je nesretan čovjek. Imao je veoma težak život. - Seaton je lažljivi, pokvareni mladi nitkov koji ne sprema ništa dobroga. Jasno sam mu rekao neka se drži podalje od tebe. - Za ime svijeta, Jarede, nije gospodin Seaton kriv da smo se slučajno sreli u knjižnici Društva. - Nemoj biti previše sigurna u to. Seaton je vjerojatno saznao da imaš naviku ondje provoditi mnogo vremena, te je namjerno isplanirao da se njegov dolazak poklopi s tvojim. - Stvarno, Jarede, pretjeruješ. Činilo se da se gospodin Seaton istinski zanima za Karipsko otočje. Zapravo, čak mi je dopustio da proučim zemljovid što ga je pronašao u knjižnici. - Kladim se da je imao skriveni motiv za to. - Jared je sjeo za pisači stol, a na licu mu je lebdio mračan izraz. - Kako bilo da bilo, ja ću se time pozabaviti. U meñuvremenu, ti moraš izbjegavati svaki daljnji kontakt sa Seatonom. Je li to jasno, gospo? Olympia je šokirano zurila u njega. - Sad je stvarno dosta, milorde. - Dosta? Nisam još ni počeo. Mladog ću Seatona naučiti lekciju koju neće tako brzo zaboraviti. - Jarede, neću dopustiti ovakav način razgovora. Valjda ne misliš da možeš početi davati iracionalne naredbe i takve divlje izjave samo zato što si sad moj muž. Jared ju je hladno pogledao. - Dobro mi je poznato da se ti radije ne bi opterećivala dosadnim pojedinostima svakodnevnog života, gospo. To uglavnom nije osobito važno. Meñutim, kad je riječ o našem braku, postoji jedna sitnica koju ćeš morati zapamtiti, bojim se. Olvmpia je stisnula oči. - Koja je to sitnica? Jared se zavalio u stolici, spustio laktove na naslone za ruke i spojio vrhove prstiju. - Ja sam gospodar u ovom kućanstvu. Učinit ću ono što smatram najboljim i donosit ću odluke u skladu s tim. Ti ćeš poštivati i slušati te odluke, gospo. Olvmpia ga je zabezeknuto gledala. - Ni slučajno. Ne ukoliko se ne slažem s tim odlukama, a slučajno se ne slažem s tvojom odlukom po pitanju gospodina Seatona. - Prokletstvo, Olvmpia, ja sam tvoj muž. Učinit ćeš ono što ti kažem.

GIGA

143

- Učinit ću ono što želim, dovraga, baš kao što sam uvijek činila - gnjevno će Olvmpia. Čula je kako se iza nje otvaraju vrata knjižnice, ali nije obraćala pozornost na to. - Sad ćeš ti mene slušati, gospodine Chillhurst, i to veoma pozorno. Nemoj zaboraviti da sam te ja u ovom kućanstvu zaposlila kao tutora. Kad se sve zbroji i oduzme, meni se čini očitim da još uvijek radiš za mene. - To je smiješna tvrdnja - odbrusi Jared. - Ti si moja žena, a ne moja poslodavka. - To je, gospodine, stvar mišljenja. Što se mene tiče, ništa se nije promijenilo u odnosu na našu prijašnju situaciju. - Sve se promijenilo - kroza zube procijedi Jared. - A to, gospo, nije stvar mišljenja. To je stvar zakona. - No, dakle. - Nepoznati je glas prekinuo prepirku prije nego je Olympia dospjela odgovoriti. - Čujte, što se ovdje dogaña? - začuje se drugi glas s vrata. - Što misliš, Thaddeuse, jesmo li prekinuli bračnu svañu? - Doista se čini da je tako - vedro će prvi glas. -Nikad nisam vidio tvojega sina tako uzrujanog, Magnuse. Možda je brak dobar za njega. - Grom i pakao - progunña Jared. Pogledao je prema vratima. - Gospo, dopusti da ti predstavim mojeg oca, grofa od Flamecresta, i mojeg strica. Thaddeusa Rydera. Gospodo, moja žena. Olympia se okrenula i našla pred dvojicom izrazito privlačnih muškaraca zrelih godina. Naočiti, srebrne kose i odjeveni po posljednjoj modi, smiješili su joj se vragolastim šarmom koji je nesumnjivo osvojio mnoga ženska srca. - Flamecrest, vama na usluzi - reče viši od dvojice i otmjeno se pokloni. - Zadovoljstvo je upoznati vas, gospoño. - Thaddeus Ryder. - Drugi se muškarac veselo smiješio. - Drago mi je što vidim da je Jared napokon ispunio svoju dužnost prema obitelji. Zacijelo još niste imali vremena naći ključ do blaga kapetana Jacka, je li? Jared je s gnušanjem uzviknuo. - Prokletstvo, striče. Zar nemaš nikakvog osjećaja za diskreciju? Thaddeus ga je iznenañeno pogledao. - Sad više nema potrebe za diskrecijom. Ona je član obitelji. - Najbolja od svih mogućih situacija, ako mene pitaš - reče Magnus i blistavo se nasmiješi Olympiji. - Nema potrebe da se šuljamo oko nje kao lopovi u noći i pokušamo izvući tajnu iz nje. Rado će nam reći sve što otkrije o blagu, nije li tako, draga moja? Olympia je s velikim zanimanjem proučavala oba muškarca. - Rado ću sa svima vama podijeliti sve što otkrijem, ali mislim da biste trebali znati da još netko traži blago. - Božjih mu zuba. - Magnusov se smiješak pretvorio u izraz gnjeva. - Toga sam se i bojao. - Pogledao je svojega brata. - Nisam li rekao da me zebe u kostima, Thaddeuse? Thaddeus se smračio. - Da, jesi, Magnuse. Doista jesi. A predosjećaji se uvijek moraju poštivati u našem klanu. Svi to znamo. - Proučavao je Olympiju. - Imate li neku ideju o tome tko traži obiteljsko blago, draga moja? Olympia je s velikim osjećajem olakšanja shvatila da se napokon nalazi u društvu ljudi koji razumiju njezinu zabrinutost i koji se neće rugati njezinim strahovima. - Pa, moja ideja o tome tko bi mogao stajati iza prijetnji mogla bi vam se činiti nevjerojatnom, gospodine. Chillhurst je odlučno odbio vjerovati u to. Magnus je nabrao nos. - Moj je sin dovoljno pametan u nekim stvarima, ali nema nimalo mašte. Ne obraćajte pozornost na njega. Recite nam što mislite, djevojko. Olympia je krajičkom oka vidjela kako su se Jaredova usta stisnula. Ignorirala je to. - Vjerujem da blago kapetana Jacka traži nešto ili netko poznat kao Zaštitnik. - Zaštitnik. - Magnus je zapanjeno zurio u nju.

GIGA

144

Thaddeus se doimao jednako zapanjenim, ali i zbunjenim. - Zaštitnik, eh? Olympia brzo kimne. - Dnevnik sadrži jasno upozorenje o nekakvom Zaštitniku. Magnus i Thaddeus su razmijenili poglede, a potom su se obojica zagledala u Olympiju. - Pa, ako je tako, nemate razloga za zabrinutost, zar ne, draga moja? - veoma je strpljivo objasnio Magnus. Thaddeus se ozareno nasmiješio. - Točno. Jared je progovorio zloslutnim tonom. - Želio bih da se smjesta prekine razgovor o toj temi. - Zašto? Što znate o tom Zaštitniku? - Olympia upita Magnusa. Magnus je uzdignuo obrve na veoma poznat način. - Zaštitnik je vaš muž, draga moja. Zar vam moj sin nije spomenuo da tu veliku čast i odgovornost nosi od svoje devetnaeste godine? - Obitelj ga zove Zaštitnikom od one noći kad je izvukao moja dva sina iz nevolje s nekim krijumčarom - reče Thaddeus. Olympia nije mogla vjerovati vlastitim ušima. Na trenutak je ostala bez riječi. Brzo se pribrala i okrenula prema Jaredu. - Ne, nije se potrudio spomenuti tu nevažnu činjenicu. Jared se oslonio na naslone za ruke svoje stolice i počeo ustajati. - Dakle, Olympia, mogu objasniti... Olympia je bila bijesna. - Gospodine Chillhurst, lagao si mi od samog početka našeg poznanstva. Ako nije bilo jedno, onda je bilo nešto drugo. Cijelo sam vrijeme imala razumijevanja za tvoje strasti i emocije, ali u ovome si doista pretjerao. Kako je moguće da mi nisi rekao da si ti Zaštitnik? - Dovraga, Olympia, to su besmislice. Ti si bila zabrinuta zbog nekog legendarnog duha koji želi saznati tajnu dnevnika. Ja nisam ni legenda ni duh, i prokleto me blago nimalo ne zanima. - Gospodine Chillhurst, moram ti reći da mi u toj stvari nisi nimalo pomogao. Zapravo, na svakom si mi koraku otežavao posao jer se uopće nisi želio pozabaviti otkrivanjem tajne dnevnika. Veoma se ljutim na tebe. - Vidim - progunña Jared. - Ali od kakve ti je koristi podatak da me moj otac opteretio idiotskom titulom Zaštitnika kad sam imao devetnaest godina? Ta ti informacija nikako ne može pomoći u tvojoj potrazi. Olympia se uspravila. - To tek treba vidjeti, gospodine Chillhurst. - Olympia, čekaj... Ali Olympia nije bila raspoložena za čekanje. Otkriven je još jedan djelić zagonetke. Morala je razmisliti o tome. Izjurila je iz knjižnice a da se uopće nije osvrnula.

GIGA

145

16 Magnus se nacerio Jaredu. - Gospodine Chillhurst? - Moja žena katkad zaboravlja da više nisam njezin zaposlenik - hladno će Jared. - Njezin zaposlenik? - Thaddeus se tiho nasmijao. - Dakle, otkud joj ta ideja? - To je duga priča. - Jared je zaobišao pisaći stol. - A trenutno nemam vremena pričati je. A sad, ako biste me ispričali, moram razgovarati sa svojom ženom. Kao što ste vidjeli, ona posjeduje pomalo zapaljiv temperament. Magnus se pljesnuo po bedru i prasnuo u smijeh. - Drago mi je da si za sebe našao zanimljivu ženu, momče. Sada ti mogu reći da sam bio poprilično zabrinut da ćeš završiti s nekom dosadnom curom koja će iz tebe izvući ono najgore. Thaddeus se opet nasmijao. - Čini se da ona misli da si ti muškarac jakih strasti, momče. Odakle joj, dovraga, ta ideja? - Nemam pojma. - Jared je čvrsto stegnuo kvaku na vratima. - Brzo ću se vratiti. Nešto moram razjasniti ledi Chillhurst, i to što prije. - Samo idi, sine - vedro će Magnus. - Mi ćemo se za to vrijeme poslužiti tvojim konjakom. Nadam se da je to nešto od kvalitetnog francuskog konjaka što ga je kapetan Harry pohranio u podrumu? - Da - reče Jared. - Tako je. Nemojte baš sve popiti prije nego se vratim. - Nema nikakve žurbe, momče, baš nikakve. -Thaddeus mu je mahnuo neka ode. Jared je izišao iz knjižnice, prošao mramorom popločenim predvorjem i popeo se stubama. Vrata Olympijine sobe bila su zatvorena. Jared je stisnuo usta. Podigao je ruku i glasno pokucao. - Odlazi - Olvmpia je doviknula prigušenim, rastresenim tonom. - Veoma sam zauzeta. - Olympia, želim razgovarati s tobom. - Doista nemam vremena čavrljati o tome tko je glavni u ovoj kući, gospodine Chillhurst. Imam posla. - Paklena vatro i prokletstvo, ženo, prestat ćeš mi nareñivati kao da sam član tvojega osoblja. Jared je spustio ruku na kvaku. Snažno ju je pritisnuo, napola očekujući da će vrata biti zaključana. Iznenadio se kad je otkrio da nisu. Vrata su se otvorila s mnogo više sile no što je Jared želio. Tresnula su o zid tako glasno da se Olympia trgnula. Ljutito ga je pogledala. - Rekla sam ti da sam zauzeta. > - Previše zauzeta da bi razgovarala sa svojim mužem? - Jared je zatvorio vrata i nonšalantno ušao u sobu, premda se nije osjećao baš tako nonšalantno. Olympijine su se obrve skupile kad se namrštila. -Trenutno ti nisam osobito sklona, milorde. Ne mogu vjerovati da mi nisi rekao istinu o sebi. - Dovraga, Olympia, već godinama pokušavam zaboraviti na tu glupost o tome da sam ja Zaštitnik. Olympijin je pogled pao na povez od crnog baršuna na njegovu oku i njezin se izraz lica smekšao. -Jasno mi je da ti ta titula budi strašne uspomene. Ali to je važan dio zagonetke. Možda čak i ključ za cijeli taj projekt. - To nije ključ. Kako bi to uopće mogao biti ključ? Priznajem da sam poznat kao Zaštitnik u krugu svoje obitelji, ali uopće me nije briga ni za dnevnik ni za blago. Upozorenje o meni je obična glupost. Ne smiješ ga shvaćati ozbiljno. U Olympijinim se očima pojavilo razumijevanje. -Zato mi u početku nisi rekao istinu. Bojao si se kako ću protumačiti upozorenje. Mislio si da ću pretpostaviti najgore o tebi. - Nisam želio da me se bojiš. Grom i pakao, gospo, ja nisam duh kapetana Jacka.

GIGA

146

Olympia je perom lupkala po listu papira. - Nikad nisam rekla da jesi. Ja ne vjerujem u duhove, milorde. - Kako onda mogu imati ikakve veze sa zagonetkom dnevnika? - upita Jared. Olympijin je pogled postao zamišljen. - To je problem što ga trenutno pokušavam riješiti, milorde. Moram otkriti vezu izmeñu upozorenja i gospodara Siryna, kao i svega ostalog što sam saznala. Budi tako ljubazan i idi. Znam da te ovo ne zanima, a ne mogu se koncentrirati dok ti stojiš u blizini i vičeš na mene. - Ne vičem na tebe. - Da, vičeš. Iskreno rečeno, Jarede, tvoja emotivna narav sve ovo veoma otežava. Razumijem, naravno, ali doista moram insistirati da odeš iz moje sobe. Jareda je obuzeo gnjev. - Da se nisi usudila izbacivati me iz svoje spavaće sobe, gospo. - Zašto ne? - Oprezno ga je promatrala. - Ovo je moja spavaća soba i trenutno te ne želim ovdje. - Ma je li? - Jared se sagnuo i podigao je sa stolice. - U tom slučaju, prijeći ćemo u moju spavaću sobu. - Gospodine Chillhurst, smjesta me spusti. -Olympia je zgrabila svoju kapicu kad joj je počela kliziti s kose. - Imam posla. - Doista imaš. Krajnje je vrijeme da izvršiš nekoliko svojih bračnih dužnosti. - Jared je prošao kroz vrata izmeñu njihovih dviju soba. Prišao je velikom krevetu i lagano bacio Olympiju na pokrivače. Kapa joj je kliznula s glave, a blistava crvena kosa rasula se po jastucima. Haljina joj se podigla iznad koljena, razotkrivši zamamno duge noge u čarapama. - Sireno - šapne Jared. Žudnja je zahvatila cijelo njegovo tijelo, snažan val koji bi ga mogao odnijeti. Srušio se na Olympiju, pritisnuvši je o pokrivače. Njegovo se tijelo već ukrutilo. Osjećao je vatru u svojim žilama i silnu potrebu u preponama. Olympijine su se oči raširile od zaprepaštenja. -Nebesa, gospodine Chillhurst, usred bijela dana. - Dopusti da te obavijestim, gospo, da je u nekim zemljama običaj usred dana voditi ljubav. - Doista? - Zaprepaštenje u Olympijinim očima pretvorilo se u senzualno nagañanje. - Usred bijela dana? - Ta bi pomisao nesumnjivo šokirala neke dosadne, uskogrudne ljude koji ne poznaju ovaj svijet. Ali mi smo drukčiji, Olympia. - Da. - Olympijin je smiješak bio spor i beskrajno nježan. Oči su joj se ispunile senzualnom dobrodošlicom. - Mi smo drukčiji, milorde. Poljubio joj je vrat i osjetio kako se topi uz njega. Zavukla mu je prste u kosu i izvila se prema njemu. Vrela, pulsirajuća radost obuzela je Jareda. Olvmpijina opojna reakcija na njega otvorila je branu njegove vlastite strasti. Ona je njegova, ushićeno je mislio. Ne može mu odoljeti čak ni kad se ljuti na njega. Sigurno ga voli. Mora ga voljeti. S iznenadnim, neočekivanim razumijevanjem shvatio je da želi čuti te riječi od nje. Zašto ih nikad nije glasno izgovorila, pitao se. Zasigurno ga voli. Potisnuo je to pitanje u stranu i prepustio se strasti. Olympia se nasmiješila svojim smiješkom sirene i povukla stopalo duž njegove noge. - Velika je sreća da smo našli jedno drugo, nije li, milorde? Ne vjerujem da na svijetu postoji još jedan muškarac koji bi bio tako usklañen sa mnom. - Drago mi je da to misliš. - Jared je posesivno obuhvatio jednu mekanu dojku. - Jer sigurno na svijetu ne postoji niti jedna druga žena koja moju narav razumije tako dobro kao ti.

GIGA

147

Mnogo kasnije Jared se nevoljko maknuo s Olympije i opustio na jastucima. Jednu je ruku stavio ispod glave i zagledao se u strop obuzet osjećajem dubokog zadovoljstva. Olympia se pomaknula i ispružila kraj njega. -Voñenje ljubavi usred bijela dana veoma je ugodan običaj, nije li? Morat ćemo uskoro ponovno pokušati. - Definitivno ćemo to učiniti. - Jared ju je privi-nuo uza se. - Nadam se da me u bliskoj budućnosti nećeš ponovno pokušati izbaciti iz svoje spavaće sobe. - Svakako ću dvaput promisliti o tome - veoma ozbiljno reče Olympia. Jared se namrštio. - Ozbiljno sam mislio ono što sam ranije rekao, malena sireno. Možeš me opčiniti pogledom ili osmijehom, ali mi nećeš nareñivati kao da sam još uvijek tvoj zaposlenik. Bit ću gospodar u vlastitom domu baš kao što sam gospodar u svojim poslovima. I bit ću gospodar svojoj ženi. Je li to posve jasno? - To je to. - Olympia je naglo sjela na krevetu, ne obazirući se na svoju nagost. Pogledala je Jareda, a oči su joj blistale od uzbuñenja. - Gospodar svoje žene. - Drago mi je da se slažeš, gospo. - Jared je proučavao lijepe obline njezinih nagih dojki. - Čovjek mora postaviti odreñene granice. - Gospodar svoje žene. Jarede, uvijek me zoveš svojom sirenom. - Istina. - Jared je vrhom palca slijedio obrise njezine lijeve bradavice. - Jer to jesi. - Zar ne razumiješ, milorde? - Olympia je kleknula kraj njega usred zgužvane posteljine. - Upravo si rekao da si gospodar sirene. Kapetan Jack je bio gospodar Siryna, a ti si njegov potomak. Ti si novi gospodar Siryna. Jared je prekasno shvatio smjer njezine logike. Zastenjao je. - Olympia, malo si previše nategnula tu logiku. - Ne, nisam je dovoljno nategnula. - Olympia je skočila s kreveta. - Moram se smjesta vratiti poslu. Idi sad, Jarede. Ometaš me. - Gospo, ja se slučajno nalazim u vlastitoj spavaćoj sobi. - O, da. Istina. Onda me moraš ispričati. Moram se vratiti u svoju sobu. - Olympia se naglo okrenula i odjurila kroz otvorena vrata. Jared je uživao u pogledu na njezinu slatko zaobljenu stražnjicu dok nije nestala iza vrata. Potom je uzdahnuo i polako sjeo. Pogledom je preletio odbačenu odjeću na krevetu i sagu. Podigao je Olympijinu bijelu kapicu i osmjehnuo se. Podigao je pogled i namrštio se kad je vidio koliko je sati. Bilo je gotovo jedan, a on za četrdeset pet minuta ima sastanak u luci. - Prokletstvo. Jared je posegnuo za košuljom. Brak unosi golemu zbrku u čovjekov dnevni raspored. Četrdeset pet minuta kasnije Jared je izišao iz neupadljivog fijakera i prešao ulicu do malene krčme. Čekao ga je čovjek kojeg je angažirao da se raspita u luci. Jared je sjeo za stol i kretnjom odaslao jedru curu koja se približila. - Dakle, Fox, što ste otkrili? Fox je obrisao usta rukavom košulje i podrignuo se. - Baš kako ste mislili, milorde. Čovjek je bio u velikim dugovima prije šest mjeseci. Tako je zaglibio da su svi mislili da se neće izvući. Onda je nekako uspio isplatiti sve svoje dugove. Ista se stvar dogodila prije tri mjeseca. Sve je izgubio, a onda je našao načina da to pokrije. - Shvaćam. - Jared je trenutak razmišljao o tome. - Znao sam što se dogaña, ali nisam znao zašto. Sad znam. Kockanje. Pa, čini se da svatko ima svoju tajnu strast, mislio je Jared. - Tipičan slučaj, milorde. - Foxov umorni uzdah razumijevanja donekle je pokvarilo još jedno podrigivanje. - Čovjeka usišu zloglasne kockarnice i onda dopusti da ga posve iscijede. Žalosno, ali veoma često. Ovog je puta jedina razlika u tome što se taj čovjek uspio izvući prije nego je postalo prekasno. Sreća za njega, eh?

GIGA

148

- Da, velika sreća, doista. - Jared je ustao. - Danas poslijepodne dobit ćete plaću od Gravesa, kako je dogovoreno. Zahvaljujem na vašim uslugama. - U svako doba, milorde. - Fox je popio još gutljaj piva. - Kao što sam rekao Gravesu, uvijek vam stojim na raspolaganju. Jared je izišao iz krčme i trenutak zastao na pločniku. Podigao je ruku kako bi zaustavio fijaker, ali se predomislio. Morao je razmisliti o onome što je upravo saznao. Polako je počeo hodati, bez odreñenog cilja na umu. Bio je neodreñeno svjestan krčmi i kavana kraj kojih je prolazio. Čak su i u ovo doba dana bile pune raznih radnika, mornara, džepara, kurvi i lopova. Dio Jaredove pozornosti ostao je na njegovoj okolini, kao i uvijek. Uz tijelo je osjećao umirujuću težinu bodeža. Dok je hodao, razmišljao je o činjenicama koje je saznao. Sad je znao koji je motiv za pronevjeru, ali to nije nimalo olakšalo situaciju. Došlo je vrijeme da se suoči s osobom koja je iznevjerila njegovo povjerenje, ali Jaredu se nije žurilo. Na kraju krajeva, nema baš mnogo prijatelja. Čovjek s nožem posve je bešumno izišao iz uličice. Jared je najprije vidio njegovu sjenku. Mračna je sjena preletjela zid od cigle kad se čovjek bacio naprijed. Taj je trenutak upozorenja jedva bio dovoljan. Jared se bacio u stranu. Napadačev je nož presjekao zrak umjesto ljudskog mesa. Čovjek se hitro okrenuo, vješto uspostavivši ravnotežu, a potom je drugi put zamahnuo. Jared je bio spreman za njega. Podigao je ruku kako bi zaustavio udarac noža i istodobno izvukao svoj bodež iz korica. Sunčeva je svjetlost bljesnula na kvalitetnom španjolskom čeliku. Napadač je naglo uvukao zrak. - Ni'ko ni rekal da ćeš imat nož. Jared se nije potrudio odgovoriti. Kružio je oko protivnika, svjestan da je čovjek prikovao pogled za bodež. Kad je bio posve siguran da je sva čovjekova pozornost usredotočena na nož, zamahnuo je nogom. Tresnuo je čovjeka u bedro. Zaurlao je od bola i bijesa, te se divlje razmahao u nastojanju da uspostavi ravnotežu. Jared je napravio fintu bodežom, a čovjek se trgnuo unatrag, spotaknuo se i pao na pločnik. Jared je šutnuo nož iz čovjekove šake, sagnuo se i prislonio vrh bodeža uz njegov vrat. - Tko te angažirao? - upita Jared. - Ne znan. - Čovjek je zurio u držak bodeža. - To je bil samo posal dogovoren na uobičajeni način. Uopće nišan vidil tipa koji je dal lovu. Jared se s gnušanjem uspravio i vratio bodež u korice. - Gubi se odavde. Čovjeku nije trebalo dvaput reći. Hitro je ustao i posegnuo za vlastitim nožem. - Ostavi ga - tiho naredi Jared. - Je, gospon. Kak' vi kažete, gospon. Lako ću nabavit drugi. Zlikovac je potrčao ulicom. Trenutak kasnije nestao je u uskoj uličici izmeñu dvaju velikih skladišta. Jared je spustio pogled na nož što ga je napadač ostavio na tlu. Ne, pomislio je, više nema smisla odgañati neizbježnu konfrontaciju. Sat vremena kasnije Jared se penjao stubama ispred kuće u kojoj je Felix Hartwell živio već gotovo deset godina. Osjećao je nekako umornu tugu dok je otvarao vrata i ulazio u maleno predsoblje. Nije bio posve siguran što bi čovjek trebao reći u ovakvim trenucima. Pokazalo se da nije morao tražiti prave riječi. Kad je Jared otvorio vrata ureda, shvatio je da je zakasnio. Felix je nestao.

GIGA

149

Na pisaćem je stolu ležalo pismo. Bilo je adresirano na Jareda i očito napisano u velikoj žurbi. Chillhurste,

sad mije jasno da vi sve znate. To je bilo samo pitanje vremena. Uvijek ste bili tako prokleto pametni. Možda imate nekoliko pitanja. Najmanje što mogu učiniti je odgovoriti na njih.

Ja sam bio taj koji je gradom proširio vijest o vašoj nazočnosti ovdje i čudnom dogovoru što ste ga imali s gospoñicom Wingfield. Nadao sam se da ćete požuriti natrag na selo kad vas

razotkriju. &ilo je opasno imati vas u blizini, Chillhurste. No vi ste odlučili ostati u Londonu, a ja sam odlučio pokušati doći do potrebnog novca uz

pomoć jednog od vaših štićenika. Želio bih jasno reći da dječaku nisam kanio nauditi. Samo sam ga želio držati za otkupninu. No vi ste mi opet pobrkali planove. Tako prokleto lukavo. Nesumnjivo ćete zahtijevati pravdu jer je to vaš način, ali nadam se da me nećete naći prije nego odem Iz Engleske. Već mjesecima imam sve spremno jer sam znao da bi mogao doći

ovaj dan. Žalim zbog svega. Nikad nisam namjeravao dopustiti da sve to poñe tako daleko. Moja je

jedina Isprika ta da nisam Imao Izbora. Vaš, FH

P. S. Znam da to nećete vjerovati, ali zapravo mije drago da ste danas poslijepodne preživjeli. To je bio čin očajnog čovjeka, a požalio sam čim sam dao nalog. &arem na savjesti neću

imati vašu smrt. Jared je zgužvao pismo. - Felixe, zašto me, za ime svijeta, nisi zamolio za pomoć? Bili smo prijatelji. Stajao je i dugo zurio u Felixov uredni pisaći stol, a potom se okrenuo i vratio na ulicu. Jared je u tom trenutku samo želio razgovarati s Olympijom. Ona će razumjeti. - Jarede, tako mi je silno žao. - Olympia je ustala s kreveta i prišla Jaredu koji je stajao kraj prozora i zurio u noć. - Nisam znala za tvoje prijateljstvo s tim čovjekom, ali razumijem kako se osjećaš. - Vjerovao sam mu, Olympia. Tijekom godina davao sam mu sve veće odgovornosti. Moje je poslove poznavao jednako dobro kao i ja. Prokletstvo. Inače ne činim takve greške. - Ne smiješ na sebe svaljivati krivnju samo zato što si vjerovao pogrešnom čovjeku. - Olympia mu je straga obavila ruke oko struka i čvrsto ga stisnula. -Čovjek tako strastvene naravi kakva je tvoja često sluša svoje srce, a ne glavu. Jared se rukom oslonio na prozorski okvir. - Moje prijateljstvo s Hartwellom izdržalo je kušnju vremena. Poznavao me bolje od ikoga. On je bio taj koji je organizirao moje upoznavanje s Demetrijom. Olympia se namrštila. - Pa, mislim da ti time nije učinio baš neku veliku uslugu. - Ne razumiješ. Nitko nije teže od Hartwella podnio ishod tog susreta. - Ako ti tako kažeš, Jarede. Olympia je znala da nešto nije u redu čim se Jared kasno poslijepodne vratio kući. Pokušala je ranije razgovarati s njim, ali nije želio govoriti o tome sve dok svi ostali napokon nisu otišli na spavanje. - Proveo sam neke istrage i vjerujem da znam kako je to počelo. - Jared je popio gutljaj konjaka iz čaše što ju je držao. - Felix je postao redoviti posjetitelj kockarnica. U početku je dobivao. - Ali njegova se sreća promijenila? - Da. - Jared je popio još gutljaj konjaka. - Sreća se okrenula. Uvijek je tako. Čini se da je svoje prve gubitke pokrio novcem što su mu ga platili neki od naših investitora. To je nadoknadio novcem iz drugih izvora. Sve dok je uspijevao tako prebacivati novac, mogao je prikriti ono što se dogañalo. - Njegov je plan neko vrijeme dobro funkcionirao, pa je nesumnjivo postao smioniji. - Imaš pravo. Počeo je kockati u veće iznose. Gubici su rasli. Prije šest mjeseci zaključio

GIGA

150

sam da nešto nije u redu i odlučio se time pozabaviti. -Jaredova su se usta stisnula. - Prirodno, zamolio sam svojeg čovjeka od povjerenja da provede istragu. - Zacijelo je bio veoma lukav kad je tako dugo uspijevao pred tobom skrivati dokaze svoje krañe. Jared slegne ramenima. - Hartwell je veoma pametan čovjek. Zato sam ga zaposlio. - Pitam se kako je shvatio da si napokon otkrio njegove trikove - zamišljeno će Olympia. - Očito je to shvatio danas poslijepodne kad čovjek kojeg je angažirao da me ubije nije uspio izvršiti svoj zadatak. - Sto si rekao? - Olympia je snažno povukla Jaredovu ruku tako da se morao okrenuti prema njoj. - Zar mi govoriš da te netko pokušao ubiti, Jarede? Jared se osmjehnuo kad je vidio užasnut izraz njezina lica. - Smiri se, draga moja. Nije to bilo ništa osobito. Kao što vidiš, čovjek nije uspio. - Meni je to itekako važno, milorde. Moramo smjesta nešto poduzeti. - Sto predlažeš? - uljudno upita Jared. - Pa, treba pozvati suca. - Olympia je uzrujano počela hodati amo-tamo. - Unajmiti privatnog istražitelja iz Bow Streeta. Moramo naći tog ludog nitkova i smjesta ga strpati u zatvor. - Sumnjam da bi to bilo moguće. Danas poslijepodne je postalo očito da je Hartwell predvidio mogućnost da ću ga razotkriti. Ostavio mi je pismo u kojem me obavještava da je otišao iz Engleske. - Doista? - Olympia se naglo okrenula. - Jesi li posve siguran da je otišao? - Prilično siguran. - Jared je popio ostatak konjaka. - To je očiti postupak, a Hartwell je uistinu oprezan, promišljen čovjek. - Usta su mu se izvila u kiseli osmijeh. - Slično kao i ja. To je bio jedan od razloga za njegovo zapošljavanje. Olympia se namrštila. - To me veoma ljuti, Jarede. Silno bih voljela da plati za svoj pokušaj umorstva. Sigurno je hladnokrvno čudovište. - Nije. Mislim da je na kraju bio samo veoma očajan čovjek. Vjerojatno su ga vjerovnici progonili, možda mu prijetili tjelesnim ranjavanjem ili razotkrivanjem. - Ha, ti si previše mekog srca, milorde. On je očito čudovište. Noćas neću ni oka sklopiti jer ću razmišljati o onome što ti se danas moglo dogoditi. Hvala Bogu da si se spasio. Jaredove su oči svjetlucale. - Cijenim tvoju brigu za mene. Ljutito ga je pogledala. - Ne moraš to prikazivati kao da sam samo pristojna. Sasvim je prirodno da me taj incident zabrinuo. - Istina. Zacijelo se od dobre žene očekuje da pokaže malo zabrinutosti kad joj muž kaže da je za dlaku izbjegao smrt. - Jarede, rugaš li se ovog puta meni ili sebi? Nestalo je cinizma iz njegovih očiju. - Ni jedno ni drugo. Samo se pitam koliko je duboka tvoja zabrinutost. Zaprepašteno je zurila u njega. - To je veoma glupo pitanje, gospodine Chillhurst. - Zar? Moraš mi oprostiti. Danas nisam u svojem najboljem izdanju. Od uzbuñenja, nesumnjivo. - Kako uopće i na trenutak možeš posumnjati u dubinu moje zabrinutosti? - ozlojeñeno upita Olympia. Jared se nasmiješio. - Ti si veoma odana onima koji rade za tebe, nije li tako, gospo? - Ti si nešto više od običnog zaposlenika, milorde - prasne Olympia. - Ti si moj muž. - Ah, da, i to je istina, nije li? - Jared je odložio svoju čašu i posegnuo za njom.

GIGA

151

17 Gospoña Bird je glasno spustila vrč kave na stol u blagovaonici i zlokobnim pogledom preletjela po onima koji su sjedili za stolom. - Kuharica želi znati koliko ljudi može očekivati danas na večeri, vaše gospodstvo. Jednako kao i ja, nije osobito oduševljena pojavljivanjem nenajavljenih gostiju. Jared podigne svoju šalicu za kavu. - Možete reći kuharici da ja točno znam koliku plaću svatko od vas dobiva. U vašem slučaju, gospoño Bird, došlo je do znatnog povećanja zbog vaših novih obveza. Posve sam svjestan činjenice da dajem neke od najvećih plaća u gradu, a zauzvrat očekujem najbolju uslugu. Obavijestite kuharicu da ćemo svi biti na večeri. - Da, vaše gospodstvo. Ali malo je razdražena. Nemojte mene kriviti ako joj zagori juha. Jared uzdigne obrvu. - Ako večeras posluži lošu juhu, ujutro će tražiti novi posao. Isto vrijedi za sve ostale zaposlenike koji se ne osjećaju sposobnima udovoljiti zahtjevima ovoga kućanstva. Gospoña Bird je puhnula kroz nos i vratila se u kuhinju. - Budite tako ljubazni i povedite psa sa sobom, gospoño Bird - Jared dovikne za njom. Gospoda Bird je stala i okrenula se. - Čemu služi toliko novog osoblja ako se od mene očekuje da vodim računa o svemu ovdje, pitam vas? - Pucnula je prstima prema Minotauru. - Izlazi ispod stola, čudovište jedno. Ne treba ti još jedna kobasica. Minotaur se pokunjeno izvukao ispod stola, a usta su mu bila puna kobasice. Ethan je nedužno pogledao Jareda. - Ja mu nisam dao kobasicu, gospodine. Časna riječ. - Znam tko je Minotauru dao kobasicu. - Jared je prijekorno pogledao svojeg oca. - Pokušavamo ga odviknuti od toga da jede s obitelji. Bio bih ti zahvalan kad ga ne bi ohrabrivao. - Imaš pravo, sine. Gdje si našao domaćicu, smijem li pitati? - Magnus je zarezao debelu kobasicu. -Jezičava žena. Čini se da nema previše poštovanja prema svojim poslodavcima. - Stigla je s ostalima - odsutno će Jared. Robert je šakom pokrio usta kako bi prigušio smijeh. Olympia je podigla pogled s jaja. - Ne smijete se obazirati na gospoñu Bird. Oduvijek je s nama. Ne znam kako bih se snašla bez nje. - Zaposlili biste drugu domaćicu, najvjerojatnije -reče Thaddeus. - Neku koja se rano ujutro ne mršti na vaše goste. - O, nikad ne bih mogla otpustiti gospoñu Bird -brzo će Olympia. Jared je naslonio laktove na stol i spojio vrhove prstiju. Zamišljeno je promatrao svojeg oca. - Nema potrebe da se opterećuješ gospoñom Bird - mirno je rekao. - Ona i ja smo našli zajednički jezik. I moram priznati, otvorila je zanimljivo pitanje. Koliko dugo ćete zapravo ti i stric Thaddeus ostati kod nas? Magnus je na licu namjestio uvrijeñen izraz. - Već nas pokušavaš izbaciti, sine? Tek smo stigli. Thaddeus se nasmiješio. - Ne trudi se, momče. Tvoj otac i ja nikamo ne idemo sve dok tvojoj ženi ne pomognemo odgonetnuti tajnu dnevnika Claire Lightbourne. Računaj na to da ćemo se zadržati neko vrijeme. - Bojao sam se toga. - Jared je pogledao Olympiju na drugom kraju stola. - Nadam se da ćeš brzo odgonetnuti zagonetku, draga moja, inače se nikad nećemo riješiti naših nezvanih gostiju. - Dat ću sve od sebe, milorde. - Olympia je lagano porumenjela. Nije znala treba li joj biti neugodno zbog njegove nepristojnosti ili ne. Koliko je ona mogla procijeniti, ni Flamecrest ni Thaddeus nisu se doimali uvrijeñenima Jaredovim primjedbama. - Onda dobro, to ću prepustiti tebi. - Jared je posegnuo za svojim satom i iskrivio lice u grimasu kad ga nije našao. - Moram se sjetiti kupiti novi. - Pogledao je zidnu uru, a zatim se okrenuo Ethanu, Hughu i Robertu. - Vrijeme je za vaše lekcije. Jutros će to biti geografija i matematika, čini mi se.

GIGA

152

Thaddeus zastenje. - Kako veoma dosadno. - Takav je moj sin - zareži Magnus. - Dajte mu savršeno ugodno ljetno jutro i on će ga potratiti na geografiju i matematiku. Robert se pronicavo zagledao u Jareda. -Gospodine, nadali smo se da ćemo jutros biti oslobo-ñeni učenja. Njegovo gospodstvo, grof, kaže da bi dječaci naših godina svako ljetno jutro trebali poći u ribolov. - Tako je - dometne Ethan. - A stric Thaddeus nam je rekao da je on, kad je bio dječak, za ljetnih jutara običavao puštati papirnate brodove niz potok. - I vježbati pravim mačem - spremno će Hugh. - Sva trojica možete ustati od doručka - mirno će Jared. - Dat ću vam pet minuta vremena da poñete u učionicu i otvorite svoje knjige. - Da, milorde. - Robert je skočio na noge i naklonio se. - Da, milorde. - Ethan je ustao, žurno se naklonio i jurnuo prema vratima. - Da, milorde. - Hugh je požurio za svojom braćom. Jared je čekao da iziñu iz prostorije, a tada je mrko pogledao svojeg oca i strica. - Ovo kućanstvo funkcionira na temelju nekoliko jednostavnih, ali apsolutno čvrstih pravila. Prvo pravilo je da ja stvaram pravila. A jedno od mojih pravila je da dječaci svako jutro imaju lekcije, ukoliko ja ne odlučim drukčije. Bit ću vam zahvalan da se u to ne miješate. Olympia se šokirala. - Chillhurste, razgovaraš sa svojim ocem i stricem. Magnus se široko nasmiješio. - Prokleto točno, sine. Pokaži malo poštovanja, molim te lijepo. Thaddeus se vragolasto smijuljio. - Tako treba, curo. Nemoj mu dopustiti da bude drzak prema nama. Jared je pogledao Olympiju dok je ustajao. - Nema potrebe da se opterećuješ mojim ponašanjem, gospo. Uvjeravam te da dovoljno dugo imam posla sa svojim ocem i bratom da bih znao da bi začas pretvorili ovo kućanstvo u menažeriju ukoliko im od samog početka jasno ne postavim pravila. - Ne bih rekla - ukočeno će Olympia. - Vjeruj mi - reče Jared. - Poznajem ih mnogo bolje nego ti. Želim ti ugodan dan, draga moja. Vidjet ćemo se u podne. Dotad ću biti u učionici. - Kratko je kim-nuo svojem ocu i stricu. - Gospodo. - Samo poñi, sine - ležerno će Magnus. - Mi ćemo još biti ovdje kad se vratiš. - Bojao sam se toga - Jared reče s vrata. Izišao je iz blagovaonice, ostavivši Olympiju samu s Magnusom i Thaddeusom. Još ih je jednom tjeskobno pogledala, ali joj je laknulo kad je vidjela da se niti jedan ne doima uvrijeñenim. - Chillhurst voli red u kućanstvu - objasni Olympia. - Nema potrebe da se ispričavate, draga moja. -Magnus joj se ozareno smiješio. - Momak je uvijek bio pomalo uštogljen. Bilo je trenutaka kad smo njegova majka i ja gotovo očajavali zbog njega. - On je dobar momak - uvjeravao ju je Thaddeus. - Ali nije poput ostalih iz obitelji. - Na koji način? - upita Olympia. - U njemu nema vrele krvi - žalosno će Magnus. - Nedostaje mu vatra Flamecrestovih, ako me razumijete. Uvijek ima neke sastanke ili provjerava koliko je sati. Zakopao se u poslovne stvari. Nema jakih emocija, nema strasti. Ukratko rečeno, veoma nenormalan pripadnik klana. Olympia se namrštila na oba muškarca. - Mislim da vi uopće ne razumijete Chillhursta. - Moguće - reče Thaddeus. - Ni on ne razumije nas. - On je muškarac rafiniranog senzibiliteta i dubokih strasti - gorljivo će Olympia. - Ha. Čovjek nikad ne bi rekao da njegovim žilama teče gusarska krv, ali on je dobar momak,

GIGA

153

bez obzira na to. - Thaddeus se namrštio. - Kad već govorimo o njegovu satu, kamo je nestao? Olympia stisne usta. - Chillhurst je svojim prekrasnim satom platio otkupninu za mojeg nećaka. Magnus je zurio u nju. - Nemojte mi reći. To je baš njemu slično, platiti za djecakovu sigurnost umjesto da napadne s bodežom meñu zubima i dva pištolja koji rigaju vatru. Trgovac u srcu. Sto mislite, tko je oteo dječaka? - Chillhurst vjeruje da je riječ o poznaniku u kojeg je imao povjerenja, ali je taj čovjek otad napustio zemlju - reče Olympia. - Meñutim, ja nisam baš tako sigurna. Thaddeus je suzio oči. - Razgovarajmo o vašim zaključcima, draga moja. Olympia je pogledala prema vratima kako bi bila sigurna da se Jared nije vratio. - Pa, gospodo, što se toga tiče, nekako vjerujem da se osoba koja je otela Roberta željela domoći dnevnika Claire Lightbourne. - A-ha. - Magnus je tako snažno lupio dlanom po stolu da se pribor za jelo zatresao. - Slažem se. Dnevnik je najvjerojatnije razlog za sve ovo. Približavamo se tajni, Thaddeuse. Osjećam to u kostima. Thaddeusove su oči blistale. - Recite nam što ste dosad otkrili, curo. Možda vam Magnus i ja možemo pomoći. Olympiju je obuzeo entuzijazam. - To bi bilo divno. Bila bih vam veoma zahvalna na pomoći. Moram reći da je Chillhurst posve nezainteresiran za sve to. Magnus je uzdahnuo. - To vam je moj sin. Nikakvih uzbuñenja. No, dakle, nastavimo. Koliko ste daleko stigli u dnevniku? - Gotovo sam ga cijelog pročitala. - Olvmpia je odgurnula svoj tanjur i prekrižila ruke na stolu. Napeto je promatrala svoja dva nova pomoćnika. -No premda sam uspjela prevesti većinu zagonetnih rečenica, nisam uspjela posve dešifrirati njihovo značenje. - Hajde da mi pokušamo - reče Magnus. - Pa, tu je rečenica o gospodaru Siryna koji se treba pomiriti s gospodarom Sea Serpenta. Dakle, na prvi se pogled čini da se to odnosi na kapetana Jacka i kapetana Yorkea. - Malo je prekasno da bi se nešto učinilo po pitanju te svañe - reče Thaddeus. - Obojica su već godinama pod zemljom. - To mi je jasno. No počela sam vjerovati da je potrebno da se sastanu potomci obje obitelji kako bi se riješila zagonetka - objasni Olvmpia. - Našla sam polovicu zemljovida. Vjerujem da netko iz obitelji Yorke ima drugu polovicu. - Ako je tako, nikad nećemo pronaći blago - zlovoljno će Magnus. - Dovraga. - Thaddeus je stisnuo šaku i snažno lupio po stolu. - Dospjeti tako blizu samo da bismo saznali kako nemamo nikakvih izgleda da ga pronañemo. - Zašto to kažete? - Olympia je pogledavala čas jedno čas drugo razočarano lice. - Nećemo uspjeti pronaći potomka kapetana Edwarda Yorkea - žalosno će Thaddeus. - Nikad nije imao sina. Koliko je meni poznato, cijeli je prokleti klan izumro. Olympia je zaustila da će odgovoriti, ali se tada Graves oglasio s vrata. - Ispričavam se, gospoño. - Podigao je srebrnu pliticu punu čestitaka i pozivnica. - Stigla je jutarnja pošta. Olympia mu je mahnula neka ode. - Njegovo gospodstvo će se za to pobrinuti. On se bavi takvim stvarima. - Da, gospoño. - Graves se počeo povlačiti. - Čekajte trenutak. - Magnus je pogledao Gravesa. - Dajte da vidimo što tu sve imate. - To su uglavnom pozivnice na različita društvena zbivanja - objasnila je Olympia, razdražena zbog ometanja. - Stižu hrpimice otkako su ljudi shvatili da je Chillhurst u gradu. - Ma je li? - Thaddeus je nabrao čelo. - Išli ste na mnogo zabava i soareja, je li? - O, ne - iznenañeno će Olympia. - Chillhurst ih sve baca u smeće. Magnus je zastenjao. - Baš njemu slično. Taj se momak nikad nije znao zabavljati. Otvorimo

GIGA

154

nekoliko tih pozivnica da vidimo što se dogaña u visokom društvu. Možda ćemo naći štogod zanimljivo da nam brže proñe vrijeme dok smo u gradu, Thaddeuse. - Imaš pravo. - Thaddeus kretnjom pokaže Gravesu neka pliticu preda Olympiji. - Doista ne mislim - Olympia se prekinula kad je Graves pred nju stavio pliticu punu pozivnica i malenih pisama. - Morate naučiti kako ćete se zabaviti ako ostatak života kanite provesti s Chillhurstom. - Magnus ju je srdačno pogledao. - Prerežite nekoliko tih pečata, pa ćemo vidjeti što se sve zbiva ovaj tjedan. - Neka bude, ako insistirate. - Olympia je nevoljko podigla jedno od malih bijelih pisamca i namršteno pogledala vosak kojim je bilo zapečaćeno. - Ima li jedan od vas nešto čime to mogu otvoriti? Začuo se tihi zvuk struganja čelika o kožu. Olympia je zapanjeno zurila kako se u rukama obojice starijih muškaraca pojavljuju bodeži. Pogledala je kićene drške noževa koje su joj Magnus i Thaddeus pružili. - Izvolite, djevojko - reče Magnus. Olympia se sjetila noža što ga je Jared nosio na bedru onoga dana kad je stigao u Upper Tudway. -Zar svi muškarci u klanu Flamecrest imaju naviku nositi bodež uza se? - Obiteljska tradicija - uvjeravao ju je Thaddeus. -Čak ga i moj nećak drži pri ruci. - Jasno, bodež što ga Chillhurst nosi je poseban -Magnus reče ponosnim tonom. - Ja sam ga godinama nosio dok ga nisam predao njemu. To je bodež što ga je nosio kapetan Jack osobno. - Doista? - Olympia je posve zaboravila na hrpu pozivnica pred sobom. - Nisam znala da je Jaredov bodež nekoć pripadao njegovu pradjedu. - Prokleto krasan komad čelika - reče Magnus. -Spasio je život kapetana Jacka, više puta. Spasio je i život mojeg sina, kao i Thaddeusovih sinova jednom prilikom. Kapetan Jack ga je nazvao Zaštitnikom. - Zaštitnikom. - Olympia skoči na noge. - Rekli ste da je Jared Zaštitnik. - Tako je. - Magnus uzdigne obrve. - Još jedna obiteljska tradicija. Čovjek koji nosi bodež nosi i titulu. - Nebesa. Nisam to znala. - Olympia je brzo razmišljala. - Što je bilo, curo? - upita Thaddeus. - Možda ništa. Možda sve. Jedna od zagonetnih rečenica u dnevniku je »Čuvaj se Zaštitnikova smrtonosnog poljupca kad zaviriš u njegovo srce u potrazi za ključem.« - Olympia se naglo okrenula od stola. -Moram sama vidjeti taj nož. Čula je kako stolice škripe po podu iza nje dok je jurila prema vratima. - Sto, zaboga - uzvikne Thaddeus. - Odjurila je, Magnuse. Nešto je otkrila. - Za njom, čovječe! - zagrmi Magnus. Olympia ih nije čekala. Istrčala je u predvorje i grabila po dvije stube do drugoga kata. Kad je stigla do odmorišta, okrenula se i potrčala hodnikom do učionice. Ubrzano dišući, uhvatila je kvaku, pritisnula je i naglo otvorila vrata. Tresnula su o zid. Ethan, Hugh i Robert su stajali oko globusa. Okrenuli su se i zapanjeno zurili u nju. Jared je podigao glavu i ugledao Olympiju, odmah opazivši uzbuñenje na njezinu licu. - Zar nešto nije u redu, draga? - Da, ne, ne znam. - Olympia je čula da su Magnus i Thaddeus stigli do vrata iza nje. - Chillhurste, hoće li ti jako smetati ako pozornije proučim tvoj bodež? Jared je pogledao iza nje gdje su stajali njegov otac i stric. - Što se ovdje dogaña? - Neka sam proklet ako znam - vedro će Magnus. - Cura ima vjetar u jedrima. Mi samo plovimo za njom. Jared je prijekorno pogledao Olympiju. - Ako to ima nekakve veze s tvojim proučavanjem dnevnika, draga moja, može pričekati do poslijepodneva. Znaš da ne volim kad se lekcije prekidaju.

GIGA

155

Olympia porumeni. - Da, znam, ali ovo je veoma važno, milorde. Smijem li, molim te, pregledati bodež? Jared je oklijevao, a potom je rezignirano slegnuo ramenima. Prešao je prostoriju do mjesta gdje je njegov kaput visio na kukici. Posegnuo je unutra i izvadio bodež iz korica. Okrenuo je držak prema Olympiji i bez riječi joj ga pružio. Oprezno je uzela nož i dotaknula smrtonosni vrh. - Čuvaj se Zaštitnikova smrtonosnog poljupca - šapnula je. Proučavala je komplicirani crtež na dršku. - Tvoj mi otac kaže da je ovaj bodež pripadao tvojem pradjedu i da se zove Zaštitnik. Jared je ocu dobacio ironičan pogled. - Još jedna besmislena obiteljska legenda. Olympia je okretala bodež u ruci. - Postoji li neki način da se ukloni držak? - To se može učiniti - polako će Jared. - Ali zašto bi to željela? Gorljivo ga je pogledala. - Jer želim zaviriti u srce Zaštitnika. Jared joj je uzeo bodež iz ruke, netremice je promatrajući. - Neka bude. Očito je da ne postoji drugi način da se zadovolji tvoja znatiželja. Olympia se nasmiješila. - Hvala ti, milorde. Jared je uskoro skinuo držak s bodeža. Pogledao je u šuplju unutrašnjost drška. - Grom i pakao. - Sto je bilo? - uzbuñeno upita Robert. - Sto vidite, gospodine? - Da, što je unutra? - pitao je Ethan dok su se on i Hugh primicali. Jared je pogledao Olympiju i skrušeno se nasmiješio. - Vjerujem da ta čast pripada dami. Olympia je hitro uzela držak iz njegove ruke i zavirila unutra. Ondje se nalazio uredno složen stari komad papira. - Nešto je unutra. - Dovraga - progunña Thaddeus. - Izvadite to, curo. Neizvjesnost će me ubiti - reče Magnus. Dok su joj prsti drhtali od uzbuñenja, Olympia je izvukla presavijeni papir iz drška. Oprezno ga je raširila i stala proučavati ono što je ondje pisalo. -Vjerujem da su ovi brojevi geografska širina i dužina tajanstvenog otoka na kojem je blago skriveno. Jared je stavio ruku na globus. - Pročitaj ih. Olympia je glasno pročitala brojeve. - To mora biti negdje u blizini Karipskog otočja. - Tako je. - Jared se zamišljeno zagledao u točku na globusu koja se nalazila malo sjeverno od Jamajke. - Prema svemu što je poznato, kapetan Jack je bio izvrstan matematičar. Mogao je s velikom točnošću izračunati geografsku širinu i dužinu. - Tako mi svega, sine - zvonkim glasom će Magnus. - Tvoja je dama uspjela. Našla je ključ do blaga. - Čini se tako - polako će Jared. - Ne baš - reče Olympia. Svi su se okrenuli i pogledali je. - Kako to mislite? - upita Thaddeus. - U rukama imamo precizne informacije koje su nam potrebne da otplovimo do tog prokletog otoka na kojem je kapetan Jack sakrio blago. - Da, ali imamo samo polovicu zemljovida samog otoka - reče Olympia. - Druga polovica još uvijek nedostaje. Sve sam više uvjerena da potomci kapetana Yorkea imaju drugu polovicu zemljovida. - Onda je sve izgubljeno. - Magnus tresne šakom jedne ruke u dlan druge. - Nema nikakvih prokletih potomaka. - Mogli bismo pokušati prekopati cijeli otok, valjda - zamišljeno će Thaddeus. Jared ga je posprdno pogledao. - Pod pretpostavkom da ćemo uopće uspjeti pronaći otok, veoma je malo vjerojatno da bi se blago moglo naći nasumič-nim kopanjem. - Mi bismo vam mogli pomoći, gospodine -spremno će Robert.

GIGA

156

- Jako nam dobro ide kopanje - Hugh je uvjeravao Jareda. - Kao i Minotauru - doda Ethan. - Dosta je. - Jared je podigao ruku kako bi svi ušutjeli. - Olympia je posve u pravu. Još nemamo sve djeliće zagonetke. Potraga se mora nastaviti. Olympia je zurila u komadić papira koji je bio skriven u bodežu. - Moramo pokušati otkriti je li još na životu netko iz obitelji Yorke. Magnus se namrštio. - Rekao sam vam, loza se ugasila. Koliko je meni poznato, kapetan Yorke nije imao sina koji bi naslijedio prezime. - Je li imao kćer? - tiho upita Olympia. U prostoriji je zavladala tišina. - Dovraga - progunña Thaddeus. - To mi nije palo na pamet. - Kći može prenositi obiteljsko blago ili tajnu jednako kao i sin - reče Olympia. - Zapravo, baš jučer mi je gospodin Seaton pričao o tome kako je njegova baka upravljala brodarskim carstvom što ga je naslijedila od svojeg oca. Jaredov je popustljiv izraz lica nestao. Pogled mu je postao hladan. - Ne želim da Seaton bude umiješan u ovo, je li to jasno, Olympia? - Da, naravno. Ispričajte me. - Olympia se okrene prema vratima. - Moram se vratiti dnevniku. Želim provjeriti jednu ili dvije stvari. Magnus i Thaddeus su se okrenuli kako bi pošli za njom. - Dopustite nam da vam pomognemo - dovikne Magnus. - Ne, doista ne mislim da bi to bilo od neke koristi - reče Olympia. - Obavijestit ću vas kad budem imala nešto dodati našoj istrazi. - Pa, onda ćemo se morati zabavljati na neki drugi način - reče Thaddeus. Znatiželjno je pogledao Jareda. - Čemu učiš dječake, momče? - Nećete se zabavljati u ovoj učionici - reče Jared. - Danas više neću tolerirati prekide. - Momak je uvijek kvario veselje - Magnus je progunñao Olympiji dok joj je pridržavao vrata. - Pozovite nas kad budete spremni, draga moja. - U redu. - Olympia ga je pogledala. - Sto ćete vas dvojica danas raditi? Magnus i Thaddeus su razmijenili poglede. Potom se Magnus blistavo nasmiješio Olympiji. - Vjerujem da ćemo pregledati nekoliko onih pozivnica što ste ih primili prije nekoliko minuta. Kladim se da se moj sin nije potrudio uvesti vas u visoko društvo, zar ne? Jared je tiho opsovao. - Olympiju ne zanima kretanje u visokom društvu, gospodine. - Odakle ti to znaš? - upita Magnus. - Očito je da još nije imala prilike doživjeti to iskustvo. Vrati se ti svojim prokletim lekcijama, sine. Društvene aktivnosti svoje žene prepusti nama. Olympia je pogledom prelazila s jednog tvrdoglavog lica na drugo. - Stvar je u tome - s nelagodom je rekla - da ja zapravo nemam što odjenuti. Magnus joj je potapšao rame obzirnom, očinskom gestom. - To prepustite Thaddeusu i meni. Nas smo dvojica svojedobno bili veoma moderni, a naše su žene, pokoj im duši, smatrali prvorazrednim dijamantima. Imamo istančani osjećaj za stil, nije li tako, Thaddeuse? - Da, Magnuse, to je istina. - Thaddeus je počeo zatvarati vrata učionice. Zastao je i nagnuo se natrag unutra. - Bolje da danas poslijepodne nañeš nekog dobrog krojača. Sigurno ne želiš osramotiti svoju ženu. - Dovraga, striče - počne Jared. Thaddeus je zatvorio vrata i veselo se nasmiješio Olympiji. - Samo poñite i pogledajte što možete otkriti u onom dnevniku, draga moja. Poslat ću po dobru modisticu i neke uzorke. Začas ćemo vas opremiti s nekoliko pristojnih haljina. - Kako želite - odsutno će Olympia. Čvrsto je držala komad papira što ga je izvukla iz bodeža. U glavi su joj se uskovitlale nove ideje. - Molim vas, ispričajte me. Doista se moram vratiti

GIGA

157

poslu. Premda je to smatrao gubitkom vremena, Jared je iduće večeri u devet sati poslušno čekao u predvorju. Na sebi je imao crni kaputić, hlače i vješto vezanu kravatu, kako je odredio njegov otac. Teška stara kočija stajala je u dnu stubišta, spremna odvesti Flamecrest klan na bal u domu lorda i ledi Huntington. Jared nije poznavao Huntingtone, ali ga je Magnus uvjeravao da je ledi Huntington stara poznanica još iz doba kad je on udvarao Jaredovoj majci. - Ne bi mogao poželjeti bolju domaćicu za uvoñenje Olympije u visoko društvo. - Magnus je radosno trljao ruke dok je Jaredu objašnjavao plan. - Poznaje sve prave ljude i svi će biti ondje. - Ne vidim nikakvog razloga da se moju ženu bilo kamo uvodi - gunñao je Jared. - Savršeno je zadovoljna svojim sadašnjim aktivnostima. Ne vjerujem da će uživati u visokom društvu. - To samo pokazuje koliko znaš o ženama, sine. -Magnus je žalosno odmahivao glavom. - Nije mi jasno kako si uspio osvojiti vatrenu ženu kakva je Olympia. Jared je zamišljeno pogledao oca. - Mogu li zaključiti da ti se tvoja nova snaha sviña? Magnus se zadovoljno smijuljio. - Savršeno će se uklopiti u obitelj. Jared se kiselo nasmiješio dok je razmišljao o tom razgovoru, a potom je nestrpljivo pogledao zidnu uru. Ni Magnus ni Thaddeus još nisu sišli. Olympiju od podneva uopće nije vidio. Jared je pomalo sa strepnjom očekivao njezino pojavljivanje. Znao je da su njegov otac i stric prethodnoga dana nekoliko sati bili zatvoreni s modisti-com i njezinim pomocnicama. Haljina je dostavljena u pet danas poslije podne, zajedno s nekoliko tajanstvenih kutija, ali nije imao pojma što može očekivati. Vidio je dovoljno primjera trenutne mode u gradu da bi znao kako se sad nose haljine dubokih izreza izrañene od finih tkanina. Ako Olympijina haljina bude previše smiona, zaključio je Jared, jednostavno joj neće dopustiti da iziñe iz kuće. Muškarac u nekim stvarima mora imati zadnju riječ. Graves se pojavio iza stubišta. Jared se namrštio kad je vidio da njegov novi batler izgleda još zlovoljnije nego inače. - Ispričavam se, milorde. Upravo je do kuhinjskih vrata stigla poruka za vas. Mislio sam da biste je odmah željeli pročitati. - Pružio mu je zapečaćeno pisamce. Jared je uzeo pisamce i pogledao loš rukopis. - Što je ovo, dovraga? - Ne znam, milorde. Dječak je rekao da je hitno. - Grom i pakao. - Otvorio je pisamce i pogledom preletio sadržaj.

Gospodine, žao mije sto vas moram obavijestiti da dotični džentimen ipak nije otputovao iz zemije. Jedan gaje moj suradnik vidio prije manje od sat vremena. Vjerujem da se zaputio do

svojeg bivšeg ureda. Mislio sam da biste se željeli što prije sa mnom sastati ondje. Čekat ću vas u uličici iza zgrade.

Vaš, Fox Jared je još jednom pogledao prema vrhu stubišta dok je savijao pisamce. - Ovo ima veze s našim starim problemom, Graves. Molim vas, mojoj ženi ništa nemojte reći o tome. Samo bi se zabrinula. Recite joj da ćemo se kasnije naći kod Huntingtona. - Dobro, gospodine. - Graves otvori vrata. -Možda bih trebao poći s vama? - Nema potrebe. Fox će biti ondje. Jared je izišao iz kuće i sišao stubama. Pitao se što bi učinio kad bi se uspio dočepati Felixa Hartwella.

GIGA

158

18 - Bojao sam se toga. - Thaddeus je mrkim pogledom preletio krcatu plesnu dvoranu. - Čini se da se tvoj sin uopće neće pojaviti, Magnuse. - Dovraga. - Magnus je uzeo čašu šampanjca s pladnja u prolazu i jednim gutljajem ispraznio njezin sadržaj. - Znao sam da se ne raduje tomu, ali mislio sam da će biti džentlmen i makar se pojaviti kako ne bi ponizio Olympiju. - Ne osjećam se poniženo - odlučno će Olympia. - Sigurna sam da je Chillhurst imao veoma dobar razlog za svoj večerašnji odlazak. Čuli ste što je Graves rekao. Primio je hitnu poruku. - Ha, jedina vrsta poruke koju bi Jared smatrao hitnom morala bi imati veze s njegovim poslovima -progunña Thaddeus. Pogledom divljenja odmjerio je Olympiju od glave do pete. - Ne zna što propušta. Mladi Robert je imao pravo. Večeras doista izgledate kao princeza iz bajke, curo. Ne izgleda li kao princeza, Magnuse? - Da, istina. - Magnus se nasmiješio svojim šar-mantnim smiješkom pirata. - Prvorazredni dijamant. Do sutra ujutro cijeli će grad pričati o vama, draga moja. Dovraga, ona modistica je imala pravo kad je za vas izabrala smaragdnozelenu boju. Olympia se nasmiješila. - Drago mi je da ste zadovoljni svojom kreacijom, milorde. Moram priznati da se večeras uopće ne osjećam kao inače. Zapravo, doista se osjećala posve nestvarno. Svileni skuti njezine haljine visoka struka kao da su lebdjeli oko nje. Gornji je dio imao dublji izrez od svega što je Olympia ikad nosila, a dopunjavali su ga sićušni rukavi spušteni s ramena. Njezina je kosa razdijeljena po sredini i podignuta u elegantni šinjon. Frizura je ukrašena zelenim cvjetićima od satena, a prirodni su uvojci poskakivali oko njezinih ušiju. Cipelice od satena i duge rukavice bile su iste zelene boje kao i njezina haljina. Thaddeus, Magnus i modistica složili su se da je jedini prihvatljivi nakit par smaragdnih naušnica. Olympia im je objasnila da ona nema smaragdne naušnice. - Ja ću se za to pobrinuti - obećao je Thaddeus. Poslije podne na dan bala donio je par spektakularnih naušnica sa smaragdima i dijamantima. Olympia se užasnula. - Gdje ste, za ime svijeta, to nabavili? - sumnjičavo je pitala. Thaddeus je nastojao izgledati uvrijeñeno. - To je dar, curo. - Nikako ne mogu prihvatiti tako vrijedan dar, gospodine - odmah je rekla. - Nisam ih ja kupio za vas - uvjeravao ju je Thaddeus i lukavo joj namignuo. - To je učinio vaš muž. - Chillhurst je to kupio za mene? - Olympia je zadivljeno zurila u nakit. Bila je iznenañena i potajno ushićena mišlju da je Jared odvojio malo svojeg dragocjenog vremena kako bi izabrao par naušnica za nju. - Sam ih je izabrao? - Želio sam reći - veoma je oprezno objasnio Thaddeus - da ih je on kupio za vas na neki način. Istina, nije ih baš izabrao za vas, ali budite uvjereni da su plaćene njegovim novcem. - Oh. - Olympia je trenutno izgubila zanimanje za naušnice. - Čujte, to je gotovo isto kao da ih je osobno izabrao, curo - insistirao je Thaddeus. - Stvar je u tome da je Chillhurst sasvim dobar nećak, ali nema pojma o stilu. - Tako je, djevojko - ozbiljno je rekao Magnus. -Uopće nema smisla za modu. Ali on je jedini u obitelji, nakon kapetana Jacka, koji zna zaraditi novac, znate. Thaddeus je veselo kimnuo. - Ne može se zaobići činjenica da sav novac što ga Magnus i ja, kao i svi ostali iz klana, moramo potrošiti na ovaj ili onaj način dolazi od Chillhursta. Olympia se razdraženo namrštila. - U tom slučaju, očekivala bih da ćete se vi, grof i ostatak obitelji s malo više poštovanja odnositi prema Chillhurstu, gospodine. - O, mi veoma volimo momka - rekao je Thaddeus. - Nikad nemojte posumnjati u to. Ali svakomu je jasno da je posve drukčiji od nas ostalih. Robert, Hugh i Ethan bili su zadivljeni kad su te večeri vidjeli Olympiju kako silazi stubama.

GIGA

159

- Uh, prekrasno izgledaš, teta Olympia - šapnuo je Hugh. - Najljepša dama na cijelom svijetu - dodao je Ethan. - Kao princeza iz bajke - zaključio je Robert. Olympiju je dirnulo njihovo divljenje. To joj je malo popravilo raspoloženje nakon razočaranja što ga je osjetila kad je vidjela da Jared nije u predvorju kako bi svjedočio njezinu preobražaju. Osjećaj razočaranja prvi joj je put otkrio da je željno iščekivala Jaredovu reakciju na njezin promijenjen izgled. - Dovraga, dolazi Parkerville - reče Magnus. -Nema sumnje da će željeti upoznavanje i ples, baš kao i svi ostali. - Pogledao je Olympiju. - Sigurni ste da ne želite izići na plesni podij, draga moja? - Rekla sam vam, ne znam plesati - reče Olympia. Teta Sophy i teta Ida ples nisu smatrale važnim postignućem za mladu ženu. Prednost su davale učenju grčkog, latinskog i geografije. - Brzo ćemo riješiti taj maleni problem - šapnuo je Thaddeus kad im se približio postariji muškarac s I dugim zaliscima. - Sutra ću angažirati instruktora plesa. - U meñuvremenu, ja ću se pozabaviti starim Parkervilleom - ispod glasa progunña Magnus. - Taj je čovjek uvijek bio sklon razbludnosti. - Kimnuo je glavom pridošlici. - 'Večer, Parkerville - glasno će Magnus. - Prošla je cijela vječnost otkako smo se zadnji put vidjeli. Kako je vaša ljupka žena? - Pokojna je, hvala na pitanju. - Parkerville se laskavo nasmiješio Olympiji. - Čujem da napokon imate snahu, Flamecrest. Priča se da ju je vaš sin sve do večeras čuvao podalje od očiju svijeta. Sad kad je i sam vidim, mogu razumjeti zašto je to činio. Upoznat čete me s njom, zar ne? - Naravno. - Magnus ih je predstavio jedno drugome, držeći se kao da mu je silno dosadno. Lord Parkerville je uzeo Olympijinu ruku u rukavici i dugo se zadržao nad njome. - Očaran sam, gospoño. Smijem li vas zamoliti za ovaj ples? Olympia se rastreseno nasmiješila dok je izvlačila ruku iz njegova stiska. - Ne, hvala, gospodine. Parkerville je izgledao veoma utučeno. - Možda kasnije? - Sumnjam - Magnus reče s ležernim zadovoljstvom. - Moja je snaha veoma izbirljiva u svojem izboru partnera. Parkerville ga je ljutito pogledao. - Ma je li, gospodine? - Da, doista. - Magnus se dobroćudno nasmiješio. - Cijelu večer nije ni s kim plesala, za slučaj da to niste opazili. - Opazio sam - reče Parkerville. - Kao i svi ostali u dvorani. - Znatiželjno se nasmiješio Olvmpiji. - Svi čekamo da vidimo komu će ukazati čast. Olvmpiji se nije sviñao ton njegova glasa. -Gospodine, ja ne... - Ledi Chillhurst. - Lord Aldridge je izišao iz mnoštva i zaustavio se ispred Olympije. - Oduševljen sam što vas večeras vidim ovdje. Na Magnusovu se licu pojavio prijeteći izraz. -Poznajete li ovog čovjeka, draga moja? - O, da. - Olympia se nasmiješila Aldridgeu. - Kako je lijepo da vas vidim, gospodine. Je li vaša žena s vama? - Tu je negdje. - Aldridge se s nadom nasmiješio. - Čujte, mogu li vas nagovoriti da plešete sa mnom, gospoño? Bila bi mi velika čast da budem prvi koji će vas povesti na plesni podij. - Ne, hvala vam - počne Olympia. - Vidite, ja ne... - Olympia. Želim reći, ledi Chillhurst. - Gifford Seaton se probio kroz gužvu do Olympije. - Čuo sam da ste večeras ovdje. Svi govore o tome. - Promatrao ju je s iznenañenjem i otvorenim divljenjem. -Dopustite da vam kažem, gospoño, da izgledate fantastično.

GIGA

160

Magnus se namrštio na njega. - Vi ste mladi Seaton, niste li? Sjećam se da sam vas upoznao kad je vaša sestra bila zaručena s mojim sinom. - Da, i ja ga se sjećam. - Thaddeus se narogušio. - Sumnjam da je Chillhurst smatrao potrebnim upoznati vas s ledi Chillhurst, Seatone, a ni mi to sigurno ne kanimo učiniti. Odlazite odavde. Gifford ga je razdraženo pogledao. - Ledi Chillhurst i ja već smo se upoznali. Imamo zajedničkih interesa. -Okrenuo se Olympiji. - Nije li tako, gospoño? - Da, sasvim točno. - Olympia je osjećala opipljivu napetost oko sebe. - Molim vas, gospodo, nemojte osramotiti mene ili vašeg sina izazivanjem scene. Gospodin Seaton i ja se poznajemo. Magnus i Thaddeus su je nezadovoljno pogledali. - Ako vi tako kažete - progunña Magnus. - Čudi me da je Chillhurst dopustio to upoznavanje, ako smijem reći. - Chillhurst nije imao nikakve veze s tim – Gifford je Magnusu dobacio sarkastičan osmijeh. - Rekao sam vam, ledi Chillhurst i ja imamo zajedničkih interesa. Oboje smo članovi Društva za putovanja i istraživanja. Magnus je napravio grimasu. Thaddeus je i dalje ljutito gledao. Olympia se strogo namrštila na svoje nove roñake. - To je sasvim dosta od vas dvojice. Gospodin Seaton ima jednako pravo biti ovdje večeras i razgovarati sa mnom kao i bilo tko drugi. Gifford joj se nasmiješio. - Hvala vam, gospoño. Nadam se da takoñer imam jednako pravo zamoliti vas za ples kao i svi drugi koji su večeras ovdje. Olympia se žalosno nasmiješila. - Da, svakako. Nažalost, bojim se da vas moram odbiti. - Zastala je kad joj je pogled pao na lijepo ukrašeni privjesak Giffordova sata. - No željela bih nekoliko minuta razgovarati s vama, gospodine. Seatonov je smiješak postao nekako trijumfalan. -Bit će mi zadovoljstvo, gospoño. Dopustite da vas otpratim do prostorije s hranom i pićem. Olympia je prihvatila Giffordovu ponuñenu ruku. Vidjela je kako su se Magnusove oči suzile. Thaddeus se još žešče mrštio. Obojicu je prijekorno pogledala. - Brzo ću se vratiti, milorde - Olympia reče grofu. - Molim vas, ispričajte me. Želim o nečemu važnom razgovarati s gospodinom Seatonom. - No, no, no - Parkerville promrmlja iza njih. -Dakle, ovo je zanimljiv razvoj dogañaja, nije li? Magnus i Thaddeus su se okrenuli prema njemu s olujnim izrazima lica. Olympia ih je sve ignorirala i pošla s Giffordom. - Doñite, gospodine, silno sam željela razgovarati s vama. Htjela bih vam postaviti nekoliko pitanja. - Kakvih pitanja? - Gifford ju je vodio kroz mnoštvo blistavo odjevenih ljudi. - O vašem satu. Gifford ju je iznenañeno pogledao. - Kakve veze s bilo čime ima moj sat, za ime svijeta? - Još nisam sigurna, ali silno bih željela znati zašto ste izabrali motiv divovske morske zmije kao ukras. - Prokletstvo. - Gifford se naglo zaustavio kraj otvorenih francuskih vrata. Oči su mu bile veoma napete dok je proučavao njezino lice. - Vi znate, zar ne? - Vjerujem da znam - blago će Olympia. - Vi ste praunuk kapetana Edwarda Yorkea. Gifford je provukao prste kroz pomno razbarušenu kosu. - Paklena vatro i prokletstvo. Imao sam osjećaj da ćete pogoditi istinu. Nešto u vama navelo me na pomisao da ćete zbrojiti sve dijelove i dobiti točan iznos. - Nemate razloga za zabrinutost, gospodine Seaton. Ne vidim zašto u tome ne bismo mogli surañivati. - Olympia ga je znatiželjno promatrala. -Smijem li pitati zašto ste tajili svoj identitet?

GIGA

161

- Nikad nisam lagao o svojem identitetu - umorno će Gifford. - A nije ni Demetria. Naše prezime je doista Seaton. Samo što Chillhurstu nikad nismo rekli tko je bio naš pradjed. - Zašto ne? - Jer je kapetan Jack Ryder bio zakleti neprijatelj mojeg pradjeda, eto zašto. - Gifford je iskrivio lice u divlju grimasu. - Ryder je vjerovao da ga je Yorke izdao Španjolcima, ali to nije istina. Izdao ga je netko drugi. U svakom slučaju, Ryder je pobjegao onom prokletom španjolskom brodu. Vratio se u Englesku kao bogat čovjek. - Gospodine Seaton, molim vas, izazvat ćete sablazan. Gifford je porumenio i brzo se osvrnuo naokolo kako bi vidio je li ga netko čuo. - Ledi Chillhurst, možemo li o tome razgovarati vani u vrtu? Ne želim da polovica visokoga društva prisluškuje taj razgovor. - Da, naravno. - Zabrinuta očitom labilnošću njegovih emocija, Olympia je dopustila Giffordu da je povede van. - Gospodine Seaton, razumijem vaše zanimanje za nestalo blago, ali ne shvaćam zašto ste bili tako tajnoviti. Ona stara zavada izmeñu vašeg i Chillhurstova pradjeda odavno je prošlost. - Griješite, gospoño. Nikad nije završila. - Mišići su se napinjali u Giffordovoj podlaktici. Šaka mu se stisnula. - Grof od Flamecresta zavjetovao se na vječnu osvetu protiv moje obitelji. Zakleo se da nikad neće dopustiti da Edward Yorke dobije svoju polovicu blaga što su ga zajedno zakopali na onom prokletom otoku. Takoñer se zakleo da će njegovi potomci poštivati njegov zavjet u ime obiteljske časti. - Kako znate sve to? - Moja je baka zapisala kako se sve to dogodilo i ostavila nam polovicu zemljovida mojeg pradjeda. - Znači, vi imate drugu polovicu zemljovida? -gorljivo upita Olympia. - Naravno. Baka ju je ostavila mojem ocu. -Giffordova su se usta iskrivila. - To je jedino što je moj otac uspio ostaviti Demetriji i meni. Vjerojatno bi i to založio zajedno sa svim ostalim, ali nije našao nikoga tko bi bio zainteresiran za dio karte s blagom. - Što ste saznali iz onoga što je zapisala vaša baka? - Ne mnogo. Navodno se pokušala pomiriti s klanom Flamecrest nakon smrti svojega oca. Odbili su je. Nagovarala je mojeg oca da jednoga dana opet pokuša. - Gifford je prezirno puhnuo kroz nos. -Zbog starog prijateljstva koje je nekoć postojalo izmeñu Yorkea i Rydera. Olympia ga je pozorno gledala, nastojeći proniknuti izraz njegova lica u dubokim sjenkama. -Pokušala se pomiriti? - Samo bi žena mogla pokušati nešto tako beskorisno. Klan Flamecrest nikad nije želio okončati svañu. Harry, sin kapetana Jacka, poslao je poruku mojoj baki u kojoj joj je rekao da kani poštivati zavjet svojeg oca. Neće dopustiti da blago padne u ruke bilo kojeg potomka Edwarda Yorkea. Tvrdio je da je to pitanje obiteljske časti. - Takvi su vam pripadnici klana Flamecrest - zamišljeno će Olympia. - Emotivna skupina. - To nije bilo pravedno - vatreno šapne Gifford. -Flamecrest i njegova obitelj su prosperirali, ali Demetria i ja ništa nismo imali. Ništa. - Nije imao ni sadašnji grof od Flamecresta dok nije pametno postupio i poslove prepustio svojem sinu - odbrusi Olympia. - Gospodine, ima još nešto što ne razumijem. Ako tako silno mrzite obitelj mojeg muža, zašto je, za ime svijeta, vaša sestra pristala udati se za Chillhursta? - Nikad se nije doista namjeravala udati za njega - reče Gifford. - Zapravo, nije se kanila čak ni zaručiti s njim. - Ne razumijem. Gifford nestrpljivo uzdahne. - Nagovorio sam Demetriju da organizira upoznavanje s njim. Čuli smo da Chillhurst traži suprugu. Demetria je našla način da se upozna s njim preko veze koja ga je zaintrigirala. - Felix Hartwell.

GIGA

162

- Da. Saznala je da je Hartwell njegov poslovni tajnik i pouzdanik, te našla način da ga upozna. Demetria je veoma lijepa. - U Giffordovim se očima vidio bratski ponos. - Niti jedan muškarac ne može joj odoljeti. - Znači, gospodin Hartwell se pobrinuo da Demetria dobije pozivnicu da doñe na otok Flame. - Točno. Prirodno, kao njezin brat, bio sam pozvan da doñem s njom. Mislio sam da ću, ako mi se ukaže prilika da pretražim dvorac obitelji Flamecrest, možda pronaći nestalu polovicu zemljovida. - Sto se dogodilo? Gifford se kiselo nasmijao. - Nismo bili u kući više od nekoliko dana kad je Chillhurst zaprosio Demetriju. Demetria je prihvatila jer još nismo našli zemljovid. Rekao sam joj da mi treba još samo malo vremena. - Nebesa - promrmlja Olympia. - Nisam imala pojma da je Chillhurst na tako logičan, praktičan način tražio ženu za sebe. To mu uopće nije slično, razumijete. - Upravo suprotno. Itekako mu je slično, prema onome što ja znam o njemu. Žilama tog čovjeka uopće ne teče krv. - To nije istina. Vjerujem da je zavolio vašu sestru - polako će Olympia. - Inače je nikad ne bi zaprosio. Gifford ju je pogledao kao da je slaboumna, ali se nije prepirao. - Kako bilo da bilo, činjenica je da ju je zaprosio. To mi je osiguralo više vremena za traženje nestale polovice zemljovida. - Koju niste našli - zadovoljno će Olympia. - Tako vam i treba, gospodine, ako smijem tako reći. Niste smjeli na tako podli način pristupiti problemu. - Nisam imao izbora - Gifford reče tihim, ali bijesnim glasom. - Kapetan Jack Ryder mojem pradjedu nije dopustio da uzme svoj dio blaga iz čistog inata, a svi su njegovi potomci jednako zli. Olympia je nabrala nos. - Sasvim je očito da imamo posla s dvije strastvene, izrazito emotivne obitelji, a ne samo s jednom. Mislim da je došlo vrijeme za sklapanje mira. Zar se ne slažete sa mnom, gospodine Seaton? - Nikada. - Giffordove su oči svjetlucale od bijesa. - Ne nakon načina na koji se Chillhurst ponio prema mojoj sestri. Nikad neću oprostiti ni zaboraviti. - Za Boga miloga, gospodine Seaton, ne čini se baš da se vaša sestra uopće željela udati za njega. Sto se vas tiče, samo ste iskorištavali nju i njezine zaruke kao izliku za pretraživanje dvorca Flamecrest. Teško biste mogli glumiti uvrijeñenu stranku. - Stvar je u tome da ju je Chillhurst uvrijedio -Gifford reče s pravedničkim gnjevom. - Razvrgnuo je zaruke na veoma okrutan način samo zato što je otkrio da ona nije nasljednica. Samo mi je žao što je bio takva kukavica i nije se htio sa mnom susresti na polju časti. Olympia mu dotakne ruku. - Jasno mi je da je to veoma emotivna tema za vas. Molim vas, vjerujte mi kad vam kažem kako sam sigurna da Chillhurst nije razvrgnuo zaruke samo zato što je saznao da vaša sestra nije nasljednica. - O, znam da on tvrdi da ih je razvrgnuo jer on i Demetria nisu odgovarali jedno drugome, ali to je bila laž. Ja znam istinu. Nekoliko je dana bio posve zadovoljan zarukama. Tada ih je, jednog poslijepodneva, jednostavno iznenada razvrgnuo. - Posve iznenada? Giffordove su se oči ljutito stisnule. - Demetriji, meni i ledi Kirkdale nareñeno je da se spakiramo i odemo u roku od sat vremena. Olympia je iznenañeno zurila u njega. - Ledi Kirkdale je bila s vama na otoku Flame? - Da, naravno - razdraženo će Gifford. - Ondje je bilo i drugih gostiju, a ona je došla kao Demetrijina družbenica. Već je nekoliko godina bila najbolja Demetrijina prijateljica. Upravo je ledi Kirkdale kasnije upoznala Demetriju s Beaumontom, znate. - Shvaćam.

GIGA

163

Giffordova se šaka stiskala i opuštala. - Gospoño, vaša je lojalnost prema mužu pohvalna, ali moram vam reći da imate veoma pogrešno mišljenje o njemu. Žao mi je što vas moram obavijestiti da je, na temelju onoga što ja znam o njemu, nemoguće vjerovati da vas je oženio jer vas voli. - Doista ne želim s vama raspravljati o tako osobnim stvarima, gospodine. Gifford ju je sažaljivo pogledao. - Jadna, naivna gospo. Sto biste vi, bezazlena žena koja je veći dio života provela na selu, mogli znati o muškarcu kakav je Chillhurst? - Besmislice. Uvjeravam vas da nisam ni izbliza onako naivna kako vi mislite da jesam. Dobila sam izvrsno i široko obrazovanje zahvaljujući mojim tetama, a zatim sam veoma marljivo nastavila sama učiti. Ja sam veoma iskusna žena. - Onda vam je sigurno jasno da vas je oženio samo zato što je vjerovao da vi možete otkriti tajnu dnevnika Claire Lightbourne. - Gluposti. Moj se muž nikad ne bi oženio iz tog nedostojnog razloga. Njega uopće ne zanima nestalo blago. Ne treba mu. On je i bez toga veoma imućan čovjek. - Zar ne razumijete? Novac je jedino do čega je Chillhurstu stalo. Takav čovjek nikad ne može imati dovoljno da bude zadovoljan. - Kako to znate? - Jer sam u njegovu kućanstvu proveo gotovo mjesec dana - Giffordov se glas pojačao od ozlojeñeno-sti. - Za to sam vrijeme mnogo saznao o Chillhurstu, a najvažnije je to da on u sebi nema nikakve topline ili osjećaja za išta ili ikoga osim za svoje poslovne interese. On je prokleto hladna riba. - Chillhurst nije hladna riba, a ja bih vam bila zahvalna da ga ne vrijeñate. Nadalje, uvjeravam vas da me nije oženio kako bi se domogao tajne dnevnika. Bila bih vam veoma zahvalna kad naokolo ne biste širili tako zlobne glasine. - Ali to mora biti razlog iz kojeg vas je oženio. Zašto bi inače takav čovjek oženio ženu bez imetka? - Gospodine Seaton, molom vas, nemojte više ništa reći. Sigurna sam da ćete požaliti. Gifford ju je uhvatio za nadlaktice i s velikom se zabrinutošću zagledao u nju. - Ledi Chillhurst -počeo je i odmah zastao. Glas mu je postao mukao od emocija kad je nastavio. - Draga moja Olympia, ako smijem biti tako smion. Znam što zasigurno proživljavate. Vi ste nedužni pijun u svemu tome. Bio bih počašćen kad biste mi dopustili da vam pomognem na koji god način mogu. - Mičite ruke s moje žene. - Jaredov je glas bio hladan poput čelične oštrice Zaštitnika. - Ili ću vas vrlo vjerojatno ubiti ovdje i sada, Seatone, umjesto da čekam prikladniji trenutak. - Chillhurste. - Gifford je pustio Olympiju i naglo se okrenuo prema Jaredu. - Jarede, ipak si odlučio doći na bal - reče Olympia. - Tako mi je drago. Jared ju je ignorirao. - Upozorio sam vas da se držite podalje od moje žene, Seatone - reče veoma tihim glasom. - Prokleti gade. - Giffordov je glas bio pun gnušanja. - Znači, napokon ste se odlučili pojaviti večeras. Svi su se pitali hoćete li se gnjaviti time. Nadam se da vam je jasno kako je vaša žena bila ponižena vašim izbivanjem? - Besmislice - žustro će Olympia. - Nije mi bilo ni najmanje neugodno. Ni jedan ni drugi uopće nisu obraćali pozornost na nju. Jared je promatrao Gifforda s izrazom hladne dosade na licu. Ali Olympia je vidjela opasan bljesak u njegovim očima. - Kasnije ću se pozabaviti vama, Seatone. - Jared uzme Olympijinu ruku. - Jedva čekam. - Gifford sagne glavu u podrugljivom naklonu. - Ali obojica znamo da u svojem rokovniku nikad nećete naći prikladno vrijeme za sastanak sa mnom, nije li tako? Prošli put ga sigurno niste uspjeli naći. Olympia je bila itekako svjesna da se Jared jedva obuzdava. - Gospodine Seaton, tiho. Molim vas, nemojte više izustiti ni riječi, preklinjem vas. Mojemu mužu dugo treba da se naljuti, ali

GIGA

164

bojim se da ga gurate do ruba njegove samokontrole. Na Giffordovu se licu vidio prezir. - Ne morate se zabrinjavati zbog mene, ledi Chillhurst. Nema nikakve opasnosti od dvoboja. Vaš muž ne vjeruje da je mudro upuštati se u takvu opasnost u ime časti, nije li tako, Chillhurste? Olympiju je počela obuzimati panika. - Gospodine Seaton, ne znate što činite. - Mislim da jako dobro zna što radi - reče Jared. - Doñi, draga moja. Ovaj me razgovor umara. -Uhvatio je Olympiju pod ruku i poveo je natrag prema plesnoj dvorani. - Da, svakako. - Olympiji je tako laknulo da nije bilo izazova na dvoboj da je podigla svoje skute smaragdne boje i gotovo potrčala. Jared ju je pogledao, zabavljajući se. - Zar ti se tako žuri da zaplešeš sa mnom, gospo? Počašćen sam. - O, Jarede, na trenutak sam pomislila da ćeš dopustiti gospodinu Seatonu da te izazove na glupi dvoboj. - Olympia se drhtavo nasmiješila. - Bila sam veoma zabrinuta. - Ne moraš biti zabrinuta, draga moja. - Hvala nebesima. Moram reći, uvijek me iznenañuje stupanj obuzdavanja što ga imaš nad svojim mračnijim strastima, milorde. Veoma impresivno. - Hvala ti. Trudim se. Uglavnom. Dobacila mu je pogled ispričavanja. - Bojala sam se da će te duboko uvrijediti neke od besmislica što ih je gospodin Seaton lupetao. - Smijem li pitati što si radila u vrtu s njim? - Nebesa, umalo sam zaboravila. - Vratilo se uzbuñenje što ga je Olympia ranije osjećala. - Izišla sam onamo jer je gospodin Seaton želio nasamo razgovarati sa mnom. - To sam i ja zaključio. - Jared ju je zaustavio ispred blještave plesne dvorane. - Veoma mnogo drugih ljudi koji su večeras ovdje očito je došlo do istog zaključka. Sigurno je bilo previše šaputanja kad sam ušao u dvoranu. - O, Bože. - Možda ćeš mi otkriti narav tog veoma privatnog razgovora? - Da, svakako. - Olympia je jedva obuzdavala svoje uzbuñenje. - Jarede, nikad nećeš vjerovati što sam otkrila. Gifford Seaton i njegova sestra izravni su potomci kapetana Edwarda Yorkea. Oni kod sebe imaju drugu polovicu zemljovida. - Dobri Bože. - Bez obzira što je Jared očekivao da će čuti, to sigurno nije bilo ono što je rekla. Zapanjeno je zurio u nju. - Jesi li sigurna? - Posve sigurna. - Olympia se ponosno nasmiješila. - Počela sam nagañati istinu nakon što sam čula kratku prošlost njegove obitelji i nakon što sam saznala da je gospodin Seaton jednako zainteresiran za zemljovide Karipskog otočja kao i ja. Tada sam slučajno vidjela njegov sat i prepoznala motiv crteža ugraviranog na njemu. - Koji je to motiv? - Prikazuje divovsku morsku zmiju. - Olympijin je glas zvučao trijumfalno. - Ista vrsta divovske morske zmije kakva je prikazana na pramcu broda s unutrašnje strane korica dnevnika Claire Lightbourne. - Amblem Yorkeova broda? - Tako je. Večeras sam ga suočila s onim što znam i on je priznao da je doista Yorkeov praunuk. O tome smo razgovarali u vrtu. - Grom i pakao. - On i Demetria su unuci Yorkeove kćeri i zato ne nose prezime Yorke. Jared se doimao zamišljenim. - Znači, netko je ipak cijelo vrijeme tražio zemljovid. - Da. - Olympia mu dotakne ruku. - Molim te, nemoj se uvrijediti, Jarede, ali moram ti reći da je razlog iz kojeg je Demetria prije tri godine organizirala upoznavanje s tobom bio taj da njezin brat može potražiti drugi dio zemljovida. - Nagovorila je Hartwella da me upozna s njom samo zato da bi onaj njezin idiotski brat

GIGA

165

mogao tražiti legendarnu kartu s blagom? - U Jaredovu se glasu osjećalo gnušanje. - Sigurna sam da gospodin Hartwell nije znao koje su njezine prave namjere - brzo će Olympia. - S druge strane, možda je i znao, a tu je informaciju kanio na neki način iskoristiti u budućnosti - reče Jared. - Možda je bio opčinjen njezinom ljepotom kao i gotovo svi drugi muškarci. Ali to sad nije osobito važno. - Sasvim točno - odmah se složila Olympia. Nije željela da Jared predugo razmišlja o Demetrijinoj ljepoti. - Sve je to prošlost, milorde. Jared ju je odmjerio od glave do pete. - Žao mi je što te večeras nisam mogao dopratiti ovamo, draga moja. Olympia je osjetila toplinu od divljenja što ga je vidjela u njegovu pogledu. - Ne opterećuj se time, Jarede. Znam da si primio hitnu poruku. Graves mi je to rekao. - Poruka je glasila da se Hartwell još uvijek nalazi u Londonu. Olympia se šokirala. - Večeras si ga pošao tražiti? - Da. Otišao sam do njegova prijašnjeg stana jer mi je rečeno da bi mogao biti ondje. Ali nije bio ondje, a ni po čemu se nije moglo zaključiti da se vratio. Uvjeren sam da je informacija koju sam primio u poruci bila netočna. - Hvala nebesima. - Olympia se opustila. - Veoma mi je drago da to čujem. Nadam se da će taj grozni čovjek zauvijek ostati daleko od Engleske. - I ja. - Jared ju je uzeo pod ruku i poveo je prema francuskim vratima. - Sad kad sam napokon ovdje, nadam se da ćeš me počastiti jednim valcerom, draga moja? Olympia je žalosno uzdahnula. - Doista bih željela da mogu. Veoma mi je žao, Jarede, ali ja ne znam kako se pleše valcer. - Ah, ali ja znam. - Doista? - Potrudio sam se naučiti prije tri godine kad sam shvatio da ću morati naći ženu. Nikad se nisam koristio tom vještinom, ali ne vjerujem da sam je posve zaboravio. - Shvaćam. - Naučio je tu vještinu kako bi mogao udvarati Demetriji, potišteno je pomislila Olympia. -Voljela bih da ti mogu biti partnerica. Valcer izgleda kao veoma uzbudljiv ples. - Zajedno ćemo otkriti koliko je zapravo uzbudljiv. - Jared ju je poveo kroz znatiželjno mnoštvo i na plesni podij. Olympia je osjećala silnu tjeskobu. - Jarede, molim te, ne želim te osramotiti. - Ti me nikad ne bi mogla osramotiti, Olympia. -Namjestio je ruku na donji dio njezinih leña. - Sad obrati pozornost i slijedi moje upute. Na kraju krajeva, ja sam tutor. - Sasvim točno. - Olympia se polako nasmiješila dok se glazba vrtlozila oko nje. - Doista imaš silnog dara za poučavanje, gospodine Chillhurst. Demetrijina je poruka stigla do Olympije idućeg jutra baš kad se pripremala nastaviti rad na dnevniku Claire Lightbourne. Gospoño, moram smjesta razgovarati s vama o veoma hitnoj stvari. Molim vas, nemojte nikomu reći za ovo pisamce, a najvažnije je da svojeg muža ne obavijestite o tome da ćete se sastati sa mnom. Život je na kocki. Vaša, ledi B. Olympia je osjetila hladne žmarce. Skočila je na noge i potrčala prema vratima.

GIGA

166

19 - Jeste li sigurni u tu informaciju? - upita Olympia. Napeto je sjedila na plavoj i zlatnoj sofi, šokirana onim što joj je Demetria upravo rekla. Šokirana, ali ne previše iznenañena. - Imam mnogo izvora glasina. Sve sam ih dvaput provjerila. - U Demetrijinim se lijepim očima vidjela tjeskoba i strah. - Nema nikakve sumnje. Chillhurst je dogovorio dvoboj s mojim bratom. - Nebesa - šapne Olympia. - Bojala sam se toga. - Vi nemate razloga za strah, prokleta bila. -Demetria se naglo okrenula od prozora gdje je dotad zurila u vrt. - Ja sam ta koja je užasnuta. Vaš muž kani ubiti mojega brata. - Demetria, smiri se. - Constance je ulila čaj iz srebrnog čajnika i poslužila se šećerom. Bilo je očito da se u Demetrijinu salonu osjeća kao kod kuće. - Panika ničemu neće koristiti. - Lako je tebi to govoriti, Constance. Neće tvoj brat uskoro umrijeti. - Svjesna sam toga. - Constance je značajno pogledala Olympiju. - Ali nije još sve izgubljeno. Vjerujem da je ledi Chillhurst jednako zabrinuta zbog situacije kao i ti. Bit će nam spremna pomoći. - Ako je to što govorite istina, onda moramo naći neki način da spriječimo dvoboj - reče Olympia. Pribrala se i nastojala logički razmišljati. - Kako ga možemo spriječiti? - Demetria je nemirno hodala od jednog do drugog prozora; divlja, egzotična ptica uhvaćena u luksuznu krletku. - Nisam uspjela saznati dan ili mjesto, pa čak ni vrijeme dvoboja. Takve su stvari pomno čuvane tajne. - Možda ću ja uspjeti otkriti te pojedinosti. -Olympia je ustala i počela hodati amo-tamo po drugoj strani prostorije. U glavi joj se vrtjelo od implikacija onoga što je upravo čula. Jared će uskoro riskirati život u dvoboju. A za sve je ona kriva. - Mislite da vi možete otkriti datum, vrijeme i mjesto održavanja dvoboja, a to nije uspjelo meni, a imam toliko izvora informacija? - upita Demetria. - To ne bi smjelo biti teško - umirujućim će tonom Olympia. - Moj je muž čovjek s veoma preciznim navikama. - Da, jest, nije li? - prasne Demetria. - Poput jedne od onih igračaka na navijanje u Mehaničkom muzeju. - To nije istina - hladno će Olympia. - Ali on vjeruje u vrijednost dobro isplaniranog dana. Ako je dogovorio sastanak u zoru, vjerujem da ga je zabilježio u svoj rokovnik zajedno sa svojim drugim obvezama. - Dobri Bože. - Constanceine su se oči raširile. -Posve je u pravu, Demetria. Svi znamo da je Chillhurst veliki pobornik navika i rutine. Sasvim je vjerojatno da je zapisao pojedinosti o dvoboju. Demetria pogleda Olympiju. - Možete li naći neki način da zavirite u njegov rokovnik? - Vrlo vjerojatno. Ali to nije glavna prepreka s kojom smo suočene. - Olvmpia se duboko koncentrirala. - Pravi je problem pronaći neki način da se spriječi dvoboj. - Zacijelo bismo mogle obavijestiti policiju -polako će Constance. - Na kraju krajeva, dvoboji su zakonom zabranjeni. Ali to bi moglo dovesti do uhićenja Gifforda i Chillhursta. U najmanju ruku, došlo bi do velikog skandala. - Dragi Bože - dahne Demetria. - Beaumont bi bio bijesan kad bi u obitelji došlo do skandala tih proporcija. Najvjerojatnije bi Gifforda ostavio bez prebijene pare. Olvmpia je prstima lupkala po naslonu za ruke od sofe. - A Chillhurst mi sigurno ne bi zahvalio kad bih ga dala uhititi. Moramo smisliti neki drugi način da spriječimo tu besmislicu. Jeste li pokušali nagovoriti Gifforda da odustane od toga? - Jasno da sam pokušala. - Skuti Demetrijine plave i bijele jutarnje haljine glasno su šuštali dok je hodala prema drugom prozoru. - Nije htio priznati čak ni da je dogovorio dvoboj, a kamoli slušati me kako mu govorim da će mu Chillhurst najvjerojatnije ispaliti metak u srce. - Moj muž sigurno neće namjerno pokušati ubiti vašega brata - otresito će Olvmpia. - Samo

GIGA

167

će se nastojati braniti. Daleko me više zabrinjava mogućnost da će vaš brat ubiti Chillhursta. - Moj se brat ne može nositi s vašim mužem -šapne Demetria. - Rečeno mi je da pobjedu u dvoboju uglavnom odnosi čovjek koji ima hladnu glavu i mirnu ruku. Pobjeñuje hladna krv, a ne vrela. A Chillhurst je svakako hladnokrvan. - To nije istina - ukočeno će Olvmpia. - Dobro poznajem Chillhursta i uvjeravam vas da se ne bi ni oznojio kad bi morao ručati u paklu sa samim vragom - odbrusi Demetria. - Ali Gifford to ne želi shvatiti. Zapravo se raduje tom dogañaju. -Kratko je zatvorila oči. - Kaže kako želi priliku da osveti moju čast. Nikad nije oprostio Chillhurstu za ono što se dogodilo prije tri godine. Olvmpia je duboko udahnula. - Vaš je brat veoma emotivan čovjek. Kao i svi ostali upleteni u ovu groznu situaciju. - Osim što želi osvetiti moju čast - mrko nastavi Demetria - vjerujem da osjeća da će vama učiniti veliku uslugu ako zarije metak u vašeg muža, gospoño. - Glavom vašeg brata obično upravljaju emocije, nije li tako? - Olvmpia je zamišljeno pogledala Demetriju. - Obiteljska osobina, nema sumnje. Demetria ju je oštro pogledala. - Gifford mi je rekao da vi znate da smo on i ja praunuci Edwarda Yorkea. -Da. Constance uzdigne svoje fino oblikovane obrve. -Veoma ste pronicavo otkrili taj podatak, ledi Chillhurst. - Hvala - progunña Olvmpia. - Ali da se vratimo našem problemu, predložila bih da najprije utvrdimo pojedinosti dvoboja. Nakon što to učinim, moram smisliti način na koji ću Chillhursta spriječiti da pode onamo. - Čak i ako uspijete u tome, od kakve će to koristi biti? - tiho upita Constance. - Chillhurst i Gifford će samo zakazati drugi sastanak u zoru. - Uspijemo li spriječiti prvi susret, koji je očito dogovoren u gnjevu - polako će Olympia - to će nam osigurati malo vremena, a u tom se razdoblju Gifford i Chillhurst mogu smiriti. Moramo dobro iskoristiti to vrijeme. Demetria je kršila ruke. - Kako to mislite? - Vi morate razgovarati s Giffordom, a ja ću nastojati urazumiti Chillhursta. - Neće upaliti. - Demetria se u očajanju ugrizla za usnu. - Gifford vjeruje da je Chillhurst kukavica jer nije prihvatio izazov što mu ga je moj brat dobacio prije tri godine. No ja znam pravi razlog iz kojeg se Chillhurst nije htio sastati s njim, a to nije imalo nikakve veze s kukavičlukom. Olympia se čeznutljivo nasmiješila. - To mi je posve jasno. Constance i Demetria su razmijenile poglede, a zatim su se zamišljeno zagledale u Olympiju. - Doista? - delikatno upita Demetria. - Svakako. - Olympia je spustila pogled na svoj netaknuti čaj. - Posve je očito da Chillhurst nije htio dvoboj s vašim bratom jer je bio zabrinut za vas. - Za mene? - Demetria se zbunila. Constance je preko ruba svoje šalice čaja Olympiji uputila čudan osmijeh. - Jeste li posve sigurni u to, ledi Chillhurst? - Da - reče Olympia. - Jasno je da se Chillhurst odbio sastati s Giffordom jer je znao koliko je Demetriji stalo do brata. Moj joj muž nije želio nanijeti bol sudjelovanjem u dvoboju s njezinim bratom. - Ha. Uopće ga nije bilo briga za mene - progunña Demetria. - Chillhurst je na brak sa mnom gledao kao na bilo koji drugi poslovni pothvat. Vi očito ništa ne znate o istini. - Ne slažem se - reče Olympia. - Mnogo sam razmišljala o svemu tome i došla sam do nekih zaključaka. Demetria se opet okrenula. - Dopustite da vam nešto objasnim, gospoño. Razlog iz kojeg

GIGA

168

Chillhurst prije tri godine nije prihvatio Giffordov izazov je bojazan da će se razotkriti prave činjenice skandala, a to mu je moglo donijeti poniženje. - Zacijelo govorite o glasinama da vas je zatekao s vašim ljubavnikom? - upita Olympia. U salonu je zavladala napeta tišina. Constance je na koncu odložila svoju šalicu. -Vidim da ste čuli staru priču koja je neko vrijeme kružila naokolo nakon razvrgnuća zaruka. - Da, čula sam je - reče Olympia. - To nije bio samo trač, zar ne? Bila je istina. - Da - tiho prizna Demetria. - No ja sam svima rekla, pa tako i Giffordu, da je Chillhurst razvrgnuo zaruke jer je otkrio da nemam nasljedstva. Svi smo se, uključujući i Chillhursta, držali te priče. - Za sve upletene to je bilo najbolje rješenje - promrmlja Constance. - Istina bi svima nanijela mnogo štete. Demetria je iskosa pogledala Olympiju. - Gifford Chillhursta ne smatra kukavicom samo zato što je odbio njegov izazov, već i zato što Chillhurst nikad nije izazvao na dvoboj mojeg ljubavnika. - Pa, to bi teško mogao učiniti, zar ne? - mirno će Olympia. - Džentlmen ne može jednu damu izazvati na dvoboj u zoru. Constance i Demetria su bez riječi zurile u nju. Constance se prva pribrala. - Dakle, i to znate, je li? - U očima joj je svjetlucao cinizam. - Zar vam je Chillhurst rekao? Moram priznati da me čudi da vam je povjerio istinu. Muškarcu je dovoljno teško zateći zaručnicu s drugim muškarcem. Još je gore ako je zatekne s drugom ženom. - Chillhurst mi nije rekao ništa o tome - reče Olympia. - On je džentlmen. Nikad ne bi ogovarao ženu s kojom je nekoć bio zaručen. Constance se namrštila. - Nisam ni mislila da će ikomu reći istinu. Ali kako ste onda saznali da sam ja žena s kojom je toga dana zatekao Demetriju? - Nije bilo osobito teško doći do tog zaključka. -Olympia lagano slegne ramenima. - Rečeno mi je da ste prije tri godine vi pratili Demetriju na otok Flame. Od početka mi je bilo očito da vi i Demetria dijelite posebno prijateljstvo, baš kao i moje tete. Samo sam zbrojila dva i dva. - Vaše tete. - Demetria je zapanjeno otvorila usta. - Teta Sophy mi je zapravo bila rod - objasni Olympia. - Njezina veoma dobra prijateljica i družica zvala se Ida. Uvijek o njoj mislim kao o teti Idi jer sam je tako zvala. - Dobro ste poznavali te tete? - s velikim zanimanjem upita Constance. - Jako dobro. Teta Sophy i teta Ida odgajale su me od moje desete godine kad su me, bez prebijene pare, ostavili na njihovu pragu - reče Olympia. - Primile su me k sebi kad se nitko drugi od rodbine nije želio gnjaviti sa mnom. Bile su mi veoma dobre. ~- Shvaćam. - Constance pogleda Demetriju. -Njezino gospodstvo nije baš onako naivna seljancica kakvom si je ti smatrala, draga moja. - Vidim. - Demetria se skrušeno nasmiješila. -Ispričavam se, gospoño. Vidim da ste daleko iskusnija žena no što sam ja mislila. - Upravo to neprestano govorim Chillhurstu - reče Olympia. Bilješka u Jaredovu rokovniku bila je kratka i zastrašujuća. Olympia je jednom rukom štitila plamen svijeće dok je čitala. Čet. Pet ujutro. Farma Chalk. Olympia je odmah shvatila da će farma Chalk biti mjesto održavanja dvoboja. Obuzeta strepnjom, zatvorila je rokovnik i ugasila svijeću. Četvrtak ujutro. Pet sati. Na raspolaganju ima jedan dan tijekom kojega mora smisliti kako će spriječiti Jareda da se sastane s Giffordom. Bilo je jasno da će joj trebati pomoć. - Olympia? - Jared se pomaknuo kad se Olympia vratila u krevet. - Nešto nije u redu? - Sve je u redu. Samo sam ustala kako bih popila malo vode.

GIGA

169

- Jako si hladna. - Privukao ju je k sebi. - Noćas je zrak prilično hladan - šapne Olympia. - Siguran sam da ćemo naći neki način da zagrijemo jedno drugo. Jaredova su se usta spustila na njezina, vrela, vatrena i zahtjevna. Raširio joj je ruku na trbuhu. Olympia je čvrsto zagrlila njegovo snažno, mišićavo tijelo. Držala ga je kao da bi ga mogla spasiti samo čvrstim zagrljajem. Naziva je svojom sirenom, mislila je, ali neće mu dopustiti da se razbije o stijene. Naći će neki način da ga spasi. - Želite da vam pomognemo spasiti mojeg sina? -Magnus je zapanjeno i zbunjeno zurio u Olympiju. Zatim je pogledao ostale okupljene u radnoj sobi ispred Olympijina pisaćeg stola. - Treba mi vaša pomoć, gospodine. - Olympia je skrenula pogled s grofa i odlučno se zagledala u Thaddeusa, Roberta, Hugha i Ethana. - Svi mi morate pomoći. Moj plan ne može uspjeti bez vaše suradnje. - Ja ću ti pomoći, teta Olympia - brzo će Hugh. - I ja - odmah se javi Ethan. Robert se uspravi na stolici. - Svakako možeš računati na mene, teta Olympia. - Izvrsno - reče Olympia. - Stanite malo. - Thaddeus je pomicao svoje obrve. - Tko kaže da momka treba spašavati? - Thaddeus ima pravo. Moj sin zna voditi računa o sebi. - Magnus se ponosno nasmiješio. - Osobno sam ga naučio kako se koristi pištolj. Nemojte se uzrujavati oko sitnice kao što je dvoboj, draga moja. Jared će biti pobjednik. - Da, to je sigurno. - Thaddeus je isprepleo prste na trbuhu. - Ima oštro oko i mirnu ruku. Nikad nisam poznavao nikoga tko u krizi može zadržati tako hladnu glavu. Neće biti problema. Olympiju je obuzeo bijes. - Čini se da ne razumijete, gospodine. Ne želim da moj muž riskira svoj život u glupom dvoboju radi moje časti. Magnus se namrštio. - U tome nema ničega glupog. Čast dame je prokleto važna, draga moja. Ja sam osobno sudjelovao u dva ili tri dvoboja radi časti moje žene prije nego sam stigao u Jaredove godine. - Neću to dopustiti - reče Olympia, ogorčena Magnusovom bezbrižnošću. - Sumnjam da ga možete spriječiti. - Magnus je trljao bradu. - Moram priznati da me čudi što moj sin pokazuje takvu srčanost. Čini se da u sebi ipak nosi vatru Flamecrestovih. - Momak će služiti na čast obitelji - toplo će Thaddeus. - Možeš se ponositi njime, Magnuse. - Dosta je tih besmislica. - Olympia je skočila na noge i raširila šake na stolu. - Vi, gospodine - rekla je Magnusu - nikad niste razumjeli vlastitog sina. -Okrenula se Thaddeusu. - A ni vi ga ne poznajete osobito dobro. Obojica ste ga uzimali zdravo za gotovo. Thaddeusovi su se zalisci trzali. - Dakle, slušajte... - Ne želim više čuti ni riječi o vašim bojaznima da njemu nedostaje obiteljska vatrenost. Istina je da Chillhurst u sebi nosi više vatre no što ćete vi ikad shvatiti. Ali on je svladao tu vatru i cijeli je život držao pod kontrolom jer je na svojim leñima morao nositi tako veliku odgovornost. - O čemu to govorite? - upita Magnus. - Chillhurst si nije mogao dopustiti prepuštanje vlastitim strastima i emocijama poput vas ostalih jer mu je nametnut zadatak da se skrbi za sve ostale. Neprestano je morao spašavati sve vas. - Čujte, malo ste pretjerali - progunña Magnus. - Jesam li? - Olympia je suzila oči. - Zar ćete zanijekati da mu je u veoma mladoj dobi nametnuta golema odgovornost, milorde? - Pa, samo na neki način - preko volje prizna Magnus. - Nije da ja nisam bio u blizini kako bih se pozabavio važnim stvarima. Nije li tako, Thaddeuse?

GIGA

170

- Sasvim točno. Ti si bio u blizini, a bio sam i ja -reče Thaddeus. - Jasno, niti jedan od nas dvojice nije imao osobitog smisla za poslove, Magnuse. To moramo priznati. Tvoj je sin bio jedini koji je razumio financije i ekonomiju. - A vi ste obojica veoma rado iskorištavali njegove sposobnosti, niste li? - Olympia je izazovnim pogledima fiksirala oba čovjeka. - No, dakle - počne Magnus. - Ha - prekine ga Olympia. - Vi i ostatak obitelji rado trošite novac što ga on zarañuje, ali ga osuñujete upravo zbog naravi koja je potrebna da bi se zarañivalo. - Nije baš tako. - Magnus se nelagodno meškoljio na stolici. - Zarañivanje novca je sasvim u redu, ali krv Flamecrestovih trebala bi biti vruća, a ne hladna. Thaddeus uzdahne. - Jared nije poput nas ostalih, Olympia. U svakom slučaju, dosad nije pokazivao nikakve znakove da jest. Posljednje što bismo željeli učiniti je obuzdavati ga sad kad pokazuje da u sebi nosi vatru obitelji Flamecrest. - Spasit ćemo ga, a ne obuzdavati - ukočeno će Olympia. - I vi ćete mi svi pomoći. - Hoćemo? - Magnus je izgledao skeptično. - Dopustite da to kažem ovako - Olympia reče izrazito ledenim glasom. - Ako mi ne pomognete u ovome, pobrinut ću se da nitko od vas nikad ne sazna gdje se nalazi nestalo blago Flamecrestovih. Osobno ću uništiti dnevnik Claire Lightbourne i sve njegove tajne. - Dobri Bože - šapne Thaddeus. Magnus i Thaddeus razmijenili su užasnute poglede. Potom se Magnus šarmantno nasmiješio Olympiji. - Budući da ste to tako postavili, draga moja, valjda bismo vam mogli pomoći. - Rado ćemo obaviti svoj dio - vedro će Thaddeus. Robert upita: - Sto želiš da učinimo, teta Olympia? Olympia se polako spustila na stolicu i prekrižila ruke pred sobom. - Smislila sam plan za koji vjerujem da će uspjeti. Chillhurst neće biti zadovoljan, ali sigurna sam da će, nakon što se smiri, poslušati glas razuma. - Nema sumnje - žalosno će Magnus. - Moj je sin uvijek slušao razum. To je jedna od njegovih najvećih mana. Jared je podigao svijeću u zrak i pogledom prele-tio krcato spremište na vrhu stubišta. - Sto si željela da vidim ovdje gore, Olympia? - Jedan od portreta. - Olympia, koja je stavila pregaču preko jutarnje haljine, mučila se s velikom, teškom škrinjom. - Zapeo je točno iza ovoga. - Zar to ne može pričekati do sutra? Već je gotovo devet sati. - Doista bih silno željela vidjeti tu sliku, Jarede. -Bezuspješno je vukla mjedenu ručku škrinje. - Nadam se da je to portret tvojeg pradjeda. - Dobro, makni se. Ja ću pomaknuti škrinju umjesto tebe, draga moja. - Jared se nasmiješio kad je opazio kako uvojci kose lepršaju oko Olvmpijine fine kapice od muslina. - Zašto misliš da je to portret kapetana Jacka? Olympia se uspravila, ubrzano dišući, i obrisala ruke o pregaču. - Jer sam vidjela dio slike, a čovjek na njoj izgleda baš kao ti, čak ima i povez na oku. - Iskreno sumnjam da je tako. No rado ću izvući sliku za tebe. Evo, pridrži svijeću. - Da, naravno. - Olympia uzme svijeću iz njegove ruke i blistavo mu se nasmiješi. - Zahvalna sam ti na pomoći. Jared je zamišljeno proučavao njezin smiješak. -Zar nešto nije u redu, Olympia? - Sve je u redu, zašto ne bi bilo? - Svijeća joj je lagano podrhtavala u ruci. - Želim vidjeti sliku jer ako prikazuje kapetana Jacka, mogla bi sadržavati neki trag do nestalog blaga. - Ah, da. Prokleto blago. - Jared je prišao teškoj škrinji i gurnuo je u stranu. Blijeda svjetlost svijeće postajala je sve slabija dok je podizao sljedeći predmet na svojem putu, stolicu prekrivenu teškim platnom. - Olympia, doñi bliže s tom svijećom. - Veoma mi je žao - Olvmpia reče s vrata. Glas joj je bio čudno visok, gotovo poput cviljenja.

GIGA

171

- Ali bojim se da to ne mogu učiniti. Jared je spustio stolicu i okrenuo se baš kad je Olvmpia tresnula vratima. Zatvorila su se s takvom silinom da se cijela prostorija zatresla. Propuh je ugasio svijeću što ju je spustila na pod. Jared se trenutno našao u mrklome mraku. Čuo je kako se na drugoj strani u bravi okreće teški željezni ključ. - Znam da ćeš neko vrijeme vjerojatno biti veoma bijesan, Jarede. - Olympijin se glas jedva čuo kroz debela drvena vrata. - I uistinu mi je veoma žao. Ali ovo je za tvoje dobro. Jared korakne naprijed. Vrhom čizme udario je o škrinju. Lecnuo se i oprezno ispružio ruku kako bi provjerio ima li pred njim prepreka. - Otvori vrata, Olvmpia. - Otvorit ću ih ujutro, dajem ti časnu riječ, milorde. - Kada sutra ujutro? - upita Jared. - Rekla bih, oko šest ili sedam. - Paklena vatro i prokletstvo. - Pametna žena katkad može biti prava gnjavaža, pomisli Jared. - Znači, saznala si za moj sastanak u zoru, gospo. - Da, Jarede, jesam. - Olvmpia je sad već zvučala sigurnije. - A budući da znam da te najvjerojatnije ne bih uspjela nagovoriti da odustaneš od toga dok si obuzet tako jakim strastima, zaključila sam da moram poduzeti nešto drastično. - Olvmpia, uvjeravam te da je ovo posve nepotrebno. - Jared je napravio još jedan korak naprijed i potkoljenicom udario u pokrivenu stolicu. - Prokletstvo. - Je li ti dobro, Jarede? - zabrinuto upita Olympia. - Ovdje je mračno kao u grobu, Olympia. - Ali ostavila sam ti svijeću. - Ugasila se kad si tresnula vratima. - Oh. - Olympia je oklijevala. - Pa, ima još svijeća kraj vrata, Jarede, a ondje se nalazi i spremnica za kresivo. Ranije sam ih stavila onamo. Zapali jednu od tih svijeća. Takoñer sam se pobrinula da dobiješ hladan obrok. Nalazi se na pokrivenom pladnju kraj velike kutije u kutu. - Hvala ti. - Jared je trljao potkoljenicu. - Gospoña Bird je sama napravila pitu od janjetine i teletine. A kruh je jutros ispečen. Ima i malo sira. - Vidim da si na sve mislila, draga moja. - Jared se polako primicao vratima. - Nadam se - reče Olympia. - Ispod jedne od stolica nalazi se noćna posuda. Moram priznati da se Robert sjetio toga. - Robert je inteligentan momak. - Jared je rukom napipao vrata. Sagnuo se i potražio drugu svijeću. - Jarede, još ti nešto moram reći. Osoblje je dobilo slobodnu večer. Rečeno im je da se ne vraćaju prije zore, pa nema smisla dozivati lakaja ili sobaricu. - Nisam imao namjeru nikoga dozivati. - Jared je iz trećeg pokušaja upalio svijeću. - Sumnjam da bi me itko čuo da vičem iz ove odaje. - Sasvim točno. - Olympia je zvučala kao da joj je laknulo. - Isto tako, tvoj otac i stric odveli su dječake u Astleyjevo kazalište. Vratit će se veoma kasno. Svi su prisegnuli da neće otvoriti ova vrata. - Razumijem. - Jared je podigao svijeću i proučavao zidove odaje. - Jarede? - Da, Olympia? - Nadam se da ćeš mi moći oprostiti. Jasno mi je da si trenutno vjerojatno veoma bijesan. Ali zasigurno shvaćaš da ti nisam mogla dopustiti da u zoru riskiraš svoj život. - Idi u krevet, Olympia. Ujutro ćemo razgovarati o ovome. - Vidim da se jako, jako ljutiš, milorde. - Olympijin je ton bio rezigniran, ali odlučan. -

GIGA

172

Meñutim, doista nema druge mogućnosti. Treba ti vremena da se smiriš. Vremena da ponosno promisliš o svojim postupcima. Trenutno si nesumnjivo obuzet strašću i emocijama. - Nesumnjivo. - Laku noć, Jarede. - Laku noć, draga moja. Slušao je kako se njezini koraci udaljavaju. Imao je deset godina kad je zadnji put istraživao ovu prostoriju. Neće biti lako ponovno naći tajna vrata koja se otvaraju prema stubama u galeriji. Morat će pomaknuti mnogo kutija i škrinja samo da stigne do zida. A kad to obavi, trebat će mu mnogo vremena da pronañe skrivenu oprugu koja otvara skrivena vrata. Debeli je sloj prašine pokrivao stare znakove. Jared se osmjehnuo dok je razmišljao o uloženom naporu i planiranju potrebnom da bi ga Olympia spasila od riskiranja života u dvoboju. Cijeli se život pitao tko bi spašavao njega. Sad je znao odgovor.

* * * Jaredu je trebalo više od sat vremena da pronañe skrivena vrata. Kad su njegovi prsti dotaknuli tanku liniju u oplati, uzviknuo je od zadovoljstva. Potom je izvukao bodež iz korica i uvukao vrh u maleni utor. Stari je mehanizam zaškripao u zidu, ali su se vrata otvorila. Jared je vratio bodež u korice, uzeo svijeću i počeo silaziti stubama što ih je kapetan Harry izgradio. Istina je da su grofovi od Flamecresta neobuzdani ljudi, ali nikad ih nitko nije opisao kao glupe, razmišljao je Jared. Uvijek su imali razloge za ono što su činili, makar ostali nisu uvijek u potpunosti shvaćali te razloge. Ako su oni koji dolaze u posjet odlučili vjerovati da je stubište u galeriji koje ne vodi nikamo samo još jedan dokaz ekscentričnosti Flamecrestovih, to je njihova stvar. Djed Harry je vjerovao u potrebu osiguravanja bijega iz svake prostorije. Jared se namrštio kad je vidio da na drugom katu kuće vlada mrkli mrak. Sišao je na prvi kat i otkrio da je i ondje sve u tmini. Možda je Olympia odlučila raditi u knjižnici dok se grof i ostali ne vrate kući. Dovoljno je često vodio ljubav s Olympijom u knjižnici, razmišljao je Jared dok je silazio posljednjim stubištem. Nema ništa protiv mogućnosti da i večeras to učini. Jared je stigao do dna stubišta i otkrio da je predvorje mračno kao i sve ostale prostorije u kući. No nasmiješio se kad je ispod vrata knjižnice opazio tračak svjetla. Zakoračio je naprijed i umalo se spotaknuo preko velikog, mekanog, veoma teškog predmeta. Cijelim mu je tijelom prostrujala ledena hladnoća od vizije Olympije kako pada niz mračne stube. Meñutim, kad je pogledao dolje, odmah je vidio da ondje ne leži Olympia. Spotaknuo se o Gravesa. Jared se spustio na koljeno i dotaknuo čovjekov vrat. Puis je bio jak. Graves nije slomio vrat u padu. Tada je Jared opazio malenu lokvu krvi na mramorom popločenom podu i srebrni svijećnjak koji je ležao kraj čovjeka. Graves nije pao. Netko ga je tresnuo po glavi. Jared pogleda zatvorena vrata knjižnice. Hladnoća u njemu postala je izraženija. Uspravio se i tiho prešao predvorje. Rukom je uhvatio kvaku. Ponovno je izvukao bodež iz korica, uvukao ga u rukav svoje košulje i dlanom pokrio držak. Tada je ugasio svoju svijeću i otvorio vrata. Sjaj jedine svijeće na stolu razotkrio je Olympiju. Stajala je kraj prozora. Oči su joj izražavale strah.

GIGA

173

Felix Hartwell joj je obavio ruku oko vrata. U drugoj je ruci držao pištolj. - Dobra večer, Felixe - mirno će Jared. - Bojao sam se da nisi bio dovoljno pametan da odeš iz grada. - Nemoj se približavati, Chillhurste, jer ću je ubiti, kunem se. - Felixov je glas bio promukao. U njemu se osjećao lagani, opasni drhtaj. Olympijine su oči blistale dok je gledala Jareda. -Rekao mi je da je motrio na kuću, čekao priliku da ude kad bude prazna - mirno je rekla. - Bojim se da mu je priliku pružio moj plan da tebe zaključam u spremištu i sve ostale pošaljem iz kuće. Mislio je da nitko nije ovdje. - Da si me pitala za savjet, draga, mogao sam ti reći da tvoj plan ima jedan ili dva nedostatka - blago će Jared. Nije skidao pogled s Felixa. - Šutite - naredi Felix. - Chillhurste, moram dobiti deset tisuća funti, i to smjesta. - Posve je očajan - šapne Olympia. - Već sam mu rekla kako ne vjerujem da u kući imamo nešto tako vrijedno. - Imaš pravo - reče Jared. - Nemamo. U svakom slučaju, ovdje nema ničeg malenog i prenosivog što vrijedi tako mnogo novca. Valjda bi mogao uzeti nešto od namještaja, Felixe. - Nemoj mi se rugati, Chillhurste, upozoravam te. Jednako silno želim otići iz Engleske kao što ti želiš vidjeti da odlazim. Ali imam gomilu dugova, a moji su vjerovnici opaki ljudi. Načuli su da kanim otići iz Londona i zaprijetili da će me ubiti. Moram vratiti dugove prije nego postanem slobodan. - Pa, ima nešto srebrnine - zamišljeno će Jared. -Ali trebat će ti velika kola da odneseš srebrnine u vrijednosti od deset tisuća funti. Mislim da je to pomalo nezgodno kad se čovjeku žuri pobjeći iz zemlje. - Sigurno negdje ima nekakvog nakita. - Felix je izgledao očajno. - Sad imaš ženu. Sigurno si joj darovao dragocjeni nakit. Čovjek tvojeg položaja uvijek kupuje dragulje svojoj mladoj ženi. - Nakit? - Jared korakne bliže. Imat će samo jednu priliku, mislio je. - Sumnjam. Olympia pročisti grlo. - Pa, tu su naušnice od smaragda i dijamanata, milorde. One što sam ih nosila na balu Huntingtonovih. - Ah, da - reče Jared. - Tu su naušnice. Naravno. - Znao sam. - Felixove su se oči ispunile kombinacijom trijumfa i olakšanja. - Gdje su, ledi Chillhurst? - Gore, u kutiji na mojem toaletnom stoliću - šapne Olympia. - Vrlo dobro. - Felix ju je pustio, a potom ju je gurnuo. Pištolj je uperio u Jareda. - Poći ćete gore i donijeti ih, gospoño. Imate samo pet minuta. Budete li odugovlačili, kunem se da ću ubiti vašeg muža. Razumijete li me? - Da. - Olympia jurne naprijed. - Bez brige, gospodine. Odmah ću se vratiti s naušnicama. - Zbog mene ne moraš žuriti - Jared reče dok je ona jurila prema vratima. - Trebat će ti svijeća, draga. Najbolje da se vratiš do pisaćeg stola i zapališ jednu što ćeš je ponijeti sa sobom. - O, moj Bože, da, naravno. Trebat će mi svijeća. -Olympia se okrenula i požurila natrag do pisaćeg stola. - Požurite - naredi Felix. - Pokušavam žuriti, gospodine. - Podigla je ugašenu svijeću i posegnula za onom koja je već gorjela. Njezin je pogled susreo Jaredov. Osmjehnuo se. Olympia je vrhovima prstiju ugasila svijeću i prostorija je utonula u mrak. - Prokleti bili! - vikne Felix. Njegov je pištolj zagrmio. Svjetlost je bljesnula. Bodež se našao u Jaredovoj ruci. Bacio ga je prema mjestu gdje je Felix stajao. Začuo se prodoran, užasnut krik bola i bijesa, a potom pad. - Jarede? - U mraku se čuo zvuk struganja. Svijeća u Olympijinoj ruci ponovno je zasvijetlila.

GIGA

174

- Jarede, jesi li dobro? - Sasvim dobro, draga moja. Nadam se da ćeš sljedeći put uzeti u obzir moju potencijalnu korisnost prije nego me preko noći zaključaš u spremištu. Felix je na podu zastenjao. Otvorio je oči i pogledao Jareda. - Uvijek si bio tako prokleto pametan. - Mislio sam da si i ti pametan, Felixe. - Znam da mi nikad nećeš vjerovati, ali istinski mi je žao da je došlo do ovoga. - I meni. - Jared je prešao prostoriju i kleknuo kraj Felixa. Promatrao je držak bodeža koji je stršio iz Felixove nadlaktice. - Preživjet ćeš, Hartwelle. - Za to nema baš mnogo smisla - šapne Felix. -Ne bih želio visjeti. Volio bih da si me ubio. - Nećeš poći u zatvor - reče Jared. - Pobrinut ću se da tvoji vjerovnici budu isplaćeni. U zamjenu za to, zauvijek ćeš napustiti Englesku. - Doista to misliš učiniti, zar ne? - Felix je proučavao njegovo lice. - Ne razumijem te, Chillhurste. No s druge strane, zapravo te nikad nisam razumio. - To mi je jasno. - Jared je pogledao Olympiju koja je stajala u blizini. - Na ovom svijetu postoji samo jedna osoba koja me razumije. Graves je doteturao do vrata. Ruku je oprezno držao na zatiljku, ali je izgledao dovoljno prisebno. -Milorde. Vidim da sam malo zakasnio. - Sve je u redu, Graves. Kako se osjećate? - Preživjet ću, hvala na pitanju, gospodine. Olympia se zabrinuto okrenula. - Graves. Ozlijeñeni ste. - Nema razloga za zabrinutost, gospoño. Tijekom moje karijere više sam puta dobio udarac po glavi. S ponosom mogu reći da mi to nikad nije stvorilo veće probleme. - Graves se nasmiješio. - Nadam se da gospoñi Bird nećete reći koliko sam čvrst. Kanim malo igrati na njezino suosjećanje, znate. - Bit će užasnuta - uvjeravala ga je Olympia. Gravesov je smiješak nestao kad je pogledao Jareda. - Zao mi je zbog ovoga što se dogodilo, gospodine. Krišom sam se vratio kući nakon što je gospoña mene i ostalo osoblje poslala iz kuće do jutra, ali stigao sam prekasno. On je već bio unutra. Uopće ga nisam čuo kad mi se prikrao iza leña. - Sve je u redu, Graves. Preživjeli smo večer. Glasno kucanje na ulaznim vratima prekinulo je Jareda. - Možda je bolje da poñete otvoriti, Graves. - Ja ću - brzo će Olympia. - Graves večeras očito nije u stanju obavljati svoje dužnosti. - Upalila je drugu svijeću i izišla u predvorje. Žestoko protestirajući, Graves ju je slijedio do vrata. Jared dotakne Felixovo ranjeno rame. - Dovraga. - Felix naglo udahne i izgubi svijest. - Demetria. Constance. - Olympia je uzviknula u predvorju. - Sto vas dvije radite ovdje? I zašto ste vi došli u ovo doba, gospodine Seaton? Dakle, slušajte, ako želite razgovarati o dvoboju, mogu vam odmah reći da do njega uopće neće doći. Je li to posve jasno? - Možete osloboditi Chillhursta - suho će Constance. - Demetria je sve ispričala bratu. Gifford se želi ispričati i otkazati dvoboj. Nije li tako, Gifforde? - Da. - Giffordov je glas bio veoma potišten. - Molim vas, recite vašem suprugu da želim razgovarati s njim. Jared pogleda prema vratima. - Ovdje sam, Seatone. Prije nego se ispričate, hoćete li biti tako ljubazni i poslati po liječnika? Gifford je prišao vratima knjižnice. - Zašto vam treba liječnik, za ime svijeta? - Tada je njegov pogled pao na Felixa. - Prokletstvo. Tko je on? Zašto ovdje ima tako mnogo krvi? Olympia se podigla na prste kako bi pogledala preko Giffordova ramena. - To je gospodin Hartwell. Upravo je pokušao ukrasti moje smaragdne naušnice. Ono na podu je njegov pištolj. Prijetio je da će njime ustrijeliti Jareda.

GIGA

175

- Ali što mu se dogodilo? - Gifford je fascinirano zurio u čovjeka na podu. - Chillhurst je upotrijebio svoj bodež kako bi nas spasio. - Olympijine su oči blistale od ponosa. - Bacio ga je u gospodina Hartwella baš kad je gospodin Hartwell pucao iz svojeg pištolja. - Chillhurst ga je svladao bodežom? - slabašnim glasom upita Gifford. - O, da. Chillhurst ga uvijek nosi uza se, znate. Bilo je doista nevjerojatno jer se sve zbivalo u mraku. Upravo sam ugasila svijeću i - Gifford je ispustio čudan zvuk kad je Jared uhvatio bodež i brzo ga izvukao iz Felixove nadlaktice. Krv je tekla nekoliko sekunda dok Jared Felixovom kravatom nije vješto zamotao ranu. - Moj Bože. - Gifford je izgledao kao da će mu pozliti. - Nikad nisam vidio čovjeka u kojeg je zariven bodež. - Ako mislite da je to neugodno - ležerno će Jared - trebali biste vidjeti čovjeka s metkom u prsima. Zato sam vam poslao pisamce kako bih vas podsjetio da osigurate nazočnost liječnika na našem sastanku u zoru. - Vi ste ipak prokleti pirat, niste li? - Giffordovo je lice posivjelo. Graciozno se srušio u nesvijest.

GIGA

176

20 - Moram priznati da si veoma lukavo pobjegao iz spremišta. - Olvmpia se priljubila uz Jaredovo toplo tijelo. - No s druge strane, ti me uvijek uspijevaš zadiviti, milorde. - Drago mi je da si i dalje impresionirana mojim skromnim vještinama. - Jared joj je zavukao prste u kosu. Bila su gotovo tri sata ujutro. U kući je ponovno zavladala tišina i svi su napokon otišli na spavanje. No premda je bila iscrpljena, Olvmpia je shvatila da ne može usnuti. Zbivanja te večeri još su bila previše svježa. - Uvijek su me impresionirale tvoje mnoge sposobnosti, milorde. - Olvmpia mu je poljubila rame. -Veoma mi je drago da se ne ljutiš na mene zato što sam te zaključala u spremištu. - Ljupka moja sireno - šapne Jared. - Nikako se ne bih mogao ljutiti na tebe. Kad si okrenula ključ u bravi, shvatio sam da me voliš. Olvmpia se posve ukočila. - Kako si došao do tog zaključka, za ime svijeta? - Nitko drugi me nikad nije pokušao spasiti. -Proučavao je njezino lice u sjenkama. - Nisam pogriješio, zar ne? Doista me voliš? - Jarede, volim te od dana kad si ušao u moju knjižnicu i spasio me od gospodina Draycotta. - Zašto mi nisi rekla? - Jer nisam željela da se osjećaš obveznim uzvratiti mi ljubav - reče Olympia. - Već si mi ionako dao tako mnogo. Nadala sam se da me voliš, ali nisam željela vršiti pritisak. Iskreno rečeno, bilo je teško ne željeti više. Željela sam tvoju ljubav više od ičega na svijetu. - Imaš je od dana kad sam te upoznao. - Jared joj je spustio nježan poljubac na usta. - Priznajem da u početku nisam shvaćao da sam zaljubljen. Bio sam previše zauzet nastojanjem da se nosim s jakom strašću što si je razbudila u meni. - Ah, da, strast. - Olympia se nasmiješila. - Imamo i to, nije li tako, milorde? - Definitivno imamo. - Poljubio joj je vrh nosa. -Ali imamo i ljubav. Nikad nisam tako nešto osjećao za nekoga drugoga, Olympia. - Drago mi je, milorde. - Potražio sam te kako bih našao nestalo bogatstvo - Jared reče uz njezine usne. - No brzo sam shvatio da si ti jedino blago koje želim. - Milorde, ostavljaš me bez daha. - Obavila mu je ruke oko vrata i privukla ga k sebi. - Doñi bliže i pričaj mi još priča o putovanjima. Rado bih slušala o neobičnim, dalekim otocima gdje se ljubavnici sastaju kako bi vodili ljubav na plažama posutim neprocjenjivim biserima. Jareda nije trebalo nagovarati. Ispružio se na njoj, a njegova su usta tražila njezina. Olympia je zadrhtala pod njegovom uzbudljivom, zahtjevnom težinom. Jared je već bio tvrd i težak od žudnje. Strast u njemu izazvala je poznatu reakciju u njoj. Zarila mu je nokte u ramena. U pravom trenutku, kad je bila spremna, a svijet izvan spavaće sobe izgubio svoju važnost, Jared je uronio u njezinu toplinu i muklo joj šapnuo u uho. - Pjevaj za mene, slatka moja sireno. - Samo za tebe - obeća Olympia. - Nisam namjeravao ubiti Seatona, znaš - Jared reče mnogo kasnije. - Jasno da nisi. Ti nikad nikoga ne bi namjerno ubio. Ali svašta se može dogoditi u žestini dvoboja. - Olympia je čvršće stegnula Jaredovu nadlakticu. -Mogao si poginuti. - Ne vjerujem da bi došlo do toga. - Jared se osmjehnuo u sjenkama. - Zaključio sam kako je vrijeme da netko održi lekciju Seatonu. Postao je prava gnjavaža. - Što si kanio učiniti? - Znao sam da je Seaton tako uvjeren da sam kukavica da je mislio kako se uopće neću pojaviti na sastanku u zoru. Takoñer sam pretpostavio da će postati veoma zabrinut kad se ja ipak pojavim na farmi Chalk. - Sto si mislio da će se dogoditi? - upita Olympia.

GIGA

177

- To je trebao biti njegov prvi dvoboj - reče Jared. -Njegov prvi susret s pravim nasiljem. Bilo je gotovo sigurno da će mu se ruka tako jako tresti da će njegov hitac promašiti. Kanio sam mu dopustiti da prvi puca. Tada sam mu namjeravao ostaviti minutu ili dvije za razmišljanje o situaciji prije nego ispalim hitac u zrak. - Čast bi bila zadovoljena, a Gifford bi naučio lekciju - polako će Olympia. - Tako je. Dakle, vidiš, draga moja, nije postojala nikakva potreba da se onako trudiš zaključati me u spremište. - Jared ju je privinuo uza se. - Ali nekako mi je drago da si to učinila. - Kako sam mogla znati za tvoj plan? - Olympijin je glas bio prigušen uz Jaredov vrat. -1 što da je nešto pošlo po zlu? Ubuduće se doista moraš savjetovati sa mnom u tim stvarima, gospodine Chillhurst. Jaredov je smijeh ispunio odaju. Dva dana kasnije u knjižnici se mogao vidjeti prizor bučna kaosa. Svi su bili nazočni, osim Jareda koji je razgovarao sa svojim novim poslovnim tajnikom iza zatvorenih vrata Olympijine radne sobe. Nerazgovijetni žamor razgovora u knjižnici bio je posljedica činjenice da je nekoliko ljudi pokušavalo istodobno govoriti. U jednom kutu prostorije Magnus i Thaddeus uzvikivali su nad Giffordovom polovicom zemljovida. Gifford je imao nebrojena pitanja o polovici koja se nalazila kod obitelji Flamecrest. Robert, Hugh i Ethan bili su pod utjecajem sveukupnog uzbuñenja. Stajali su nad zemljovidima i davali beskonačne prijedloge o tome kako bi trebalo iskopati blago. Minotaur je trčao od jedne do druge osobe, mašući repom i znatiželjno njušeći svačije čizme i cipele. Na drugom kraju prostorije Demetria je objašnjavala Olympiji kako je došla do spoznaje da je krajnje vrijeme da svojem bratu ispriča cijelu istinu o onome što se dogodilo prije tri godine. - Štitila sam ga cijelo vrijeme otkako je majka umrla. Nisam mogla dopustiti da zbog mene pogine - rekla je. - Razumijem - reče Olympia. - Pravi je sretnik što ima vas za sestru. - Meñutim, Chillhurst je bio u pravu - reče Constance. - Bilo je vrijeme da Demetria prestane pokušavati zaštititi brata. Već je ionako previše učinila za njega. - Gifford je sve te godine osjećao mržnju i kivnost prema obitelji vašeg muža jer je to bilo jedino opipljivo što je imao - reče Demetria. - A ja sam dopuštala da gnjev u njemu raste i razvija se jer se činilo da mu to daje svrhu, osjećaj ponosa. Nisam znala što će biti s njim ako nestane njegove opsjednutosti željom da nañe blago. Bojala sam se da će završiti u kockarnicama. - Nikad nismo očekivale da će pronaći drugu polovicu zemljovida, naravno - reče Constance. - Ali kad je prije tri godine rekao Demetriji da ima plan potrage za zemljovidom, nije znala što bi mogla učiniti osim pristati na njegov plan. - Jedno je vodilo drugomu - reče Demetria. -Uskoro me Chillhurst doista zaprosio. To je bio šok, ali palo mi je na pamet da udaja za njega ipak nije tako loša zamisao. - Mislila je da im on može osigurati financijsku sigurnost i položaj u društvu što ih je Gifford tako očajnički želio - reče Constance. Demetria se kiselo osmjehnula. - A Chillhurst mi se nije činio poput onih koji mnogo zahtijevaju od žene. Nisam vjerovala da posjeduje strastvenu narav, znate. Samo me jednom prilikom iznenadio svojim pokušajem približavanja. Činilo se da se nije uvrijedio kad ja nisam mogla uzvratiti na isti način. Mislila sam da ga taj dogañaj uopće nije uznemirio. - Ja sam bila ta koja je shvatila da brak nikako neće biti prihvatljiv - promrmlja Constance. - Bilo je jasno da Chillhurst ne kani provoditi mnogo vremena u Londonu. Uopće ga nije zanimao gradski život. Strepjela sam od mogućnosti da ću po nekoliko mjeseci biti odvojena

GIGA

178

od svoje drage prijateljice. - I tada nas je jednog poslijepodneva zatekao zajedno i tu je bio kraj priče - tiho će Demetria. Ugodan, senzualan drhtaj svijesti obavijestio je Olympiju da je Jared u blizini. Okrenula se i vidjela ga kako stoji na vratima knjižnice. Srce joj je brže zakucalo, kao i uvijek kad bi ga ugledala. Izgledao je točno onako kao kad ga je prvi put vidjela u svojoj knjižnici, muškarac koji je izišao ravno iz legende. Jaredov je pogled susreo njezin, a njegova su se usta izvila u osmijeh. Tada se obratio svima u prostoriji. - Svima vam želim dobar dan. - Nije podigao ton glasa, ali su svi u knjižnici odmah ušutjeli. Prema njemu su se okrenula lica puna iščekivanja. Kad je privukao svačiju pozornost, Jared je prešao sobu i zauzeo položaj iza pisaćeg stola. Otvorio je svoj rokovnik i pogledao što je zapisao. Uzbuñenje u prostoriji postalo je opipljivo. - Dakle, sine? - nestrpljivo upita Magnus. - Jesi li sve organizirao? - Donio sam odluku koja će vas zacijelo sve zanimati. - Jared okrene stranicu u rokovniku. - Dogovorio sam da jedan od Flamecrestovih brodova za dva tjedna otplovi za Karipsko otočje. - Sjajno. - Thaddeus se s iščekivanjem nasmiješio. - Brod će biti pod zapovjedništvom jednog od mojih najpouzdanijih i najiskusnijih ljudi, kapetana Richardsa. Svi oni koji žele tražiti blago mogu se ukrcati - reče Jared. - To će zacijelo uključivati Seatona, moje bratiće i najvjerojatnije mojeg oca i strica. - Hoće, svakako. - Magnus se smijuljio od zadovoljstva. - Ja ću se svakako ukrcati - uvjeravao ga je Thaddeus. - Ima li čega boljeg od pogleda na otvoreno more, eh, Magnuse? Gifford se široko smiješio. Olympia je opazila da je tijekom protekla dva dana nestalo izraza mržnje i kivnosti iz njegovih očiju. - Hvala vam, Chillhurste - iskreno će Gifford. - To je doista veoma lijepo od vas. - Nema potrebe da mi zahvaljujete - reče Jared. -Silno se radujem tomu da ću sve vas poslati na Karipsko otočje. Jedva čekam da se u moj život vrati malo reda i rutine. - Znači li to da vi sami nećete otploviti na otočje kako biste tražili izgubljeno blago, gospodine? - brzo upita Robert. - Znači upravo to, Roberte. Ostat ću kod kuće kako bih se bavio svojim poslovima i obavljao svoje dužnosti muža i tutora. Robert je izgledao kao da mu je laknulo. Hugh i Ethan su se nasmiješili jedan drugomu. - No, dakle. - Jared je zatvorio svoj rokovnik. -Vjerujem da sam time sve rekao. Moj novi poslovni tajnik čeka u predvorju. On će vas upoznati s pojedinostima putovanja. Magnus, Thaddeus i Gifford požure prema vratima. Kad su izišli iz knjižnice, Demetria pogleda Jareda. - Hvala vam, Chillhurste. - Nema na čemu. - Jared pogleda zidnu uru. - A sada, ako nemate ništa protiv, jutros imam još nekoliko dogovorenih sastanaka. - Naravno. - Demetria se osmjehnula i ustala. -Ne bismo više željeli oduzimati vaše dragocjeno vrijeme, milorde. - Ne, doista. - Činilo se da situacija zabavlja Constance. Graciozno je kimnula Olympiji. - Želim vam ugodan dan, gospoño. - Takoñer - reče Olympia. Čekala je da Demetria i Constance odu, a tada je kimnula Robertu. Robert je porumenio i pogledao Jareda. -Gospodine, ako nemate ništa protiv, moja braća i ja želimo vam predati jedan dar. - Dar? - Jared iznenañeno uzdigne obrve. - O čemu je riječ? Robert iz džepa izvadi malenu kutiju, napravi dva koraka prema pisaćem stolu i pruži je Jaredu. - Nije ni izbliza onako lijep kao onaj kojim ste platili otkupninu za mene, gospodine, ali nadamo se da će vam se svidjeti.

GIGA

179

- Na unutrašnjoj se strani nalazi posveta - impulzivno će Hugh. - Teta Olympia je dala draguljaru da je ugravira. Ethan ga je laktom tresnuo u rebra. - Zatvori usta, prokleti idiote. Još nije ni kutiju otvorio. Jared je polako otvorio kutiju i zagledao se u njezin sadržaj. Napeta je tišina ispunila sobu. Jared je dugo stajao i zurio u novi sat. Tada ga je, veoma oprezno, izvadio iz kutije i pogledao posvetu. - »Najboljem tutoru.« - Kad je podigao glavu, oči su mu neobično svjetlucale. -Griješiš, Roberte. Daleko je ljepši od onoga što sam ga dao zlikovcima koji su te oteli. Svima vam od srca zahvaljujem. - Stvarno vam se sviña? - upita Ethan. - To je najljepši dar što sam ga od bilo koga dobio otkako sam bio dječak - tiho će Jared. - Zapravo, vjerujem da je to jedini dar što sam ga dobio nakon svoje sedamnaeste godine. Robert, Ethan i Hugh smiješili su se jedan drugomu. Olympia se jedva obuzdavala da ne brižne u plač. Jared je prekinuo dirljivo raspoloženje time što je svoj novi sat spustio u džep. Pogledao je dječake. -No, dakle - žustro je rekao - vjerujem da je vrijeme za vašu sljedeću aktivnost. - Koju to, gospodine? - sumnjičavo upita Robert. - Iskreno se nadam da to nije latinski. - Ne, nije latinski. - Jared se nasmiješio. - Gospoña Bird vas očekuje u kuhinji na čaju i kolačima. - Vrlo dobro, gospodine - uzvikne Robert. Hugh se ushićeno nasmijao. Brzo se naklonio. - Čujte, prilično sam gladan. Nadam se da ima paprenjaka. - Ja se nadam da ima kolača od ribiza - rekao je Ethan dok se klanjao. - Ja bih radije kolač s grožñicama - zamišljeno će Robert. Graciozno se naklonio Olympiji i slijedio braću iz sobe. Jared pogleda Olympiju. - Počeo sam se bojati da jutros nećemo imati ni trenutka privatnosti. - Ovdje je doista bilo nekako grozničavo, nije li, milorde? - Olympia mu je proučavala lice. - Jesi li posve siguran da ne želiš s ostalima poći u potragu za izgubljenim blagom? - Apsolutno sam siguran, gospo. - Jared skine svoj kaputić i prebaci ga preko naslona stolice. Zatim priñe vratima. - Imam pametnijeg posla no što je jurnjava za blagom koje mi ne treba. - Kakvog posla, milorde? - Olympia je gledala kako zaključava vrata. Polako se vratio do nje, a u očima mu je blistala vatrena žudnja. - Voñenje ljubavi s mojom ženom nalazi se na vrhu popisa. Podigao je Olympiju u naručje i krenuo prema kauču. Olympia mu je obavila ruke oko vrata i pogledala ga kroz trepavice. - Ali, gospodine Chillhurst, što je s tvojim dogovorenim sastancima? Ovakve će stvari unijeti kaos u tvoj raspored. - Dovraga s mojim dogovorima, gospo. Muškarac moje naravi ne može biti rob rutine. Olympijin tihi smijeh ušutkao je strastveni poljubac njezina pirata.