View
4.232
Download
14
Category
Preview:
Citation preview
Dastijn Kejter je zadivljeno gledala
prizor pred sobom, a zatim je zatvorila
oči i duboko udahnula mirisni vazduh.
Topla noć na najromantičnijem
ostrvu na svetu polako se, ali sigurno,
uvlačila pod njenu koţu.
Noć je bila vedra, a modro, gotovo
crno nebo bilo je prekriveno
zvezdama. Mogao je to da bude lep
početak za nekoga ko bi to ţeleo i
umeo da iskoristi. Međutim, ona je
ovde došla s određenim ciljem i bila je
odlučna da ga ispuni.
Zato je uporno ignorisala
muškarca koji je sedeo nedaleko do nje
netremice je posmatrajući.
Nije bilo prvi put da je neki
muškarac zainteresovano gleda i time
nije bila preterano uznemirena.
Sklonila je dugu, kovrdţavu,
vatrenocrvenu kosu s lica i zagledala
se u grotlo vulkana. Dastin je već
dvadeset četiri sata bila na Santoriniju,
ostrvskom raju u Egejskom moru, i
ţelela je da iskoristi svaki trenutak.
Već je uspela da obiđe Iu, prelepo
seoce na severu ostrva, i Akrotiri,
veliko arheološko nalazište. Iskoristila
je priliku i da se okupa u toplom
Egejskom moru, na poznatoj crvenoj
plaţi u blizini Akrotirija.
Dastin je volela da putuje i koristila
je svaku priliku za to. Mada je na San-
torini došla poslom, nije nameravala
da propusti sve ono što ostrvo nudi.
Pogotovo zato što je tek sutradan
trebalo da se sretne s Damianosom
Eleusiniotisom, poznatim grčkim
tajkunom.
A došla je na Santorini na njegov
poziv da bi restaurirala jednu
Rembrantovu sliku, koju je taj bogati
Grk nedavno kupio. Iako joj je tek
dvadeset i devet godina, Dastin je
poznati restaurator i konzervator,
specijalizovan za barokne umetnike.
Prijatno se izneadila kada je
Damianos stupio u kontakt s njom pre
tri nedelje ponudivši joj da restaurira
najnoviju sliku u njegovoj kolekciji. Bio
je to veliki pomak u njenoj karijeri jer
su joj se na taj način otvarala vrata
velikih privatnih kolekcija.
Pored toga, dotični gospodin dao
joj je na raspolaganje apartman u svom
luksuznom hotelu u Firi. Ona nikada
ne bi mogla sebi priuštiti čak ni
noćenje u takvom hotelu.
Zato je odlučila da iskoristi sve
prednosti ovog posla i da spoji rad i
zadovoljstvo. Deset dana u ostrvskom
raju bilo je više nego što je mogla da
zamisli u najluđim snovima. Bez
obzira na to što ju je čekao ozbiljan
posao, znala je da će imati vremena i
za uţivanje.
Već je obišla dve najveće
znamenitosti ostrva i te večeri uţivala
je u boţanstvenom zalasku sunca s
terase hotela. Pogled na vulakn Palia i
Nea Kameni bio je veličanstven. Bio je
to prizor koji se viđa jednom u ţivotu.
I protiv njene volje pogled joj je
pao na neznanca koji je sedeo nekoliko
stolova dalje na polupraznoj hotelskoj
terasi. Otkrila je da je on i dalje
posmatra i zato je iskoristila priliku da
i ona njega krišom osmotri.
Delovao je preterano markantno i
muţevno. Ten mu je potamneo od
sunca, dok su se crne oči isticale na
njegovom pomalo grubom licu dajući
mu oštrinu. Bio je visok i vitak, koţe
preplanule od sunca i vetra. Ostavljao
je utisak čoveka koji vreme uglavnom
provodi na otvorenom.
Bio je veoma visok, lepo građen,
širokih ramena, uskih kukova i dugih
nogu. Dastin je prvi put u ţivotu tako
odmerila muškarca.
Čak ni svog bivšeg verenika
nikada nije tako gledala.
Njegove crne oči posmatrale su je
prodorno i zainteresovano. Dastin mu
mirno uzvrati pogled dok joj je srce
tuklo pod grlom. Čovek koji je sedeo
nedaleko od nje imao je u sebi nešto
što ju je na neobičan način privlačilo.
Njegova široka ramena zatezala su
sako elegantnog odela, a mišići su mu
se ocrtavali ispod tanke košulje i
savršeno skrojenih pantalona. Crna
kosa bila mu je uredno podšišana i
začešljana, a kratka fazonirana brada
donekle je ublaţavala oštru, četvrtastu
donju vilicu.
Sve je na njemu odavalo njegov
status i visok poloţaj u društvu: po
meri šiveno tamno odelo klasičnog
kroja, kao sneg bela košulja sa zlatnim
manţetnama, diskretna kravata, cipele
od krokodilske koţe i zlatni sat.
Neočekivano su se njeni bledi
obrazi blago zarumeneli i ona
zbunjeno spusti pogled. Osetila je da
joj telo podrhtava pod njegovim
upornim pogledom. Udahnula je
duboko i polako podigla glavu,
spremna da se ponovo suoči s tim
očima.
Srela je njegov ispitivački pogled
koj i je prodirao kroz nju poput
rendgenskih zraka. U trenu je izgubila
samopouzdanje koga je uvek imala u
izobilju. Taj muškarac bio joj je veoma
čudan i zagonetan.
Brzo je skrenula pogled i ponovo
se zagledala u vulkan u daljini
pokušavajući da kupi vreme koje joj je
trebalo da se pribere. Kada ga je
ponovo krišom pogledala, otkrila je da
on više ne gleda u njenom pravcu već
u panoramu pred sobom.
I pre nego što je shvatila šta radi,
izvadila je iz torbe blok za skiciranje i
olovku, i brzim, veštim potezima
počela je da skicira njegov lik. Na taj
način ostaće joj trajno sećanje na
prelepog muškarca koji je očigledeno
bio iz sveta u koji oni nije imala
pristup.
I tek što je nabacila nekoliko kroki
po teza na papir, krupna senka pala je
m njen blok i ona zbunjeno podiţe
pogled Ugledala je dvojicu krupnih
ljudi bezizraţajnih izraza lica. Jedan joj
je istrgnuo blok iz ruke, a drugi ju je
uhvatio za mišicu prisilivši je da
ustane.
- Pustite me! - ljutito je viknula
pokušavajući da se oslobodi čeličnog
stiska.
Iz njenih sivih očiju izbijale su
varnice dok ju je grmalj vukao za
sobom. Na njeno iznenađenje,
zaustavio se ispred stola za kojim je
sedeo čovek čiji je lik skicirala i koji ju
je mirno gledao ledenim očima.
- Objasnite ovo - rekao je na
engleskom s jakim stranim akcentom.
- Da objasnim?! - ponovila je
zapanjeno ga gledajući kako polako
ustaje. Kako se usuđujete da pošaljete
ove gorile na mene?!
- A kako se vi usuđujete da
narušavate moju privatnost? - upitao je
podiţući njen blok za skiciranje.
- To je najobičnija skica za...
- Dovedite je - rekao je neznanac,
okrenuo se i ušao u hotel.
Dastin je pokušala da se oslobodi
stiska neznančevog telohranitelja, ali
bez uspeha. Da sve bude gore, drugi
telohranitelj ju je uhvatio za slobodnu
ruku i ona nije imala izbora nego da im
dozvoli da je odvuku u hotel.
Shvatila je da nema svrhe da se
otima pa je strpljivo čekala priliku da
se razračuna s neotesanim neznancem.
Na njeno zaprepašćenje, telohranitelji
su je ugurali u lift koji dotad nije
primetila.
Hotel u kojem je odsela nije bio
preterano veliki pa lift nije bio
potreban, ali joj je sve postalo jasno
istog trenutka kada su se vrata lifta
posle nekoliko sekundi otvorila. Pred
njom se pojavio potpuno novi svet.
lako je hotel bio luksuzan,
apartman u koji su je uveli učinio je da
ono što je dotad videla liči na
najobičniji motel. Taj apartman mogao
je da pripada samo jednom čoveku, a
on ju je čekao nasred ogromnog salona.
Dastin je počela da se trese, a nije
mogla to da spreči. Mada je znala da je
nevina, shvatila je u tom trenutku da je
sasvim slučajno uvredila upravo
Damianosa Eleusiniotisa, čoveka na čiji
je poziv došla na Santorini.
Ni u najluđim snovima nije mogla
da zamisli da će se njen uspešni posao
završiti na ovakav način. Ona je bila je-
dan od najboljih konzervatora u Ame-
rici i nadala se da će ostvariti karijeru i
u Evropi, ali su šanse za to sada bile
gotovo nikave.
Profesionalno je mogla da bude
uništena, reputacija joj je u tom
trenutku bila veoma ugroţena.
Duboko je uzdahnula i hrabro presrela
pogled crnih očiju koje su je netremice
gledale. Ponovo je zadrhtala, ali ovoga
puta iz sasvim drugačijeg razloga.
U prostoriji je zavladala tišina dok
su se njih dvoje odmeravali kao
protivnici u ringu pred borbu. Instinkt
je upozoravao Dastin na to da pobegne
što dalje dok još ima vremena.
Bila joj je potrebna sva snaga volje
da ne odvoji pogled od njegovog
prodornog pogleda. Trebalo joj je i
nekoliko trenutaka da se sabere i
povrati potpunu kontrolu nad svojim
emocijama.
Tada je prvi put zaista pogledala
Damianosa Eleusiniotisa. Ponašala se
veoma čudno, nije mogla sebi da
objasni zašto tako reaguje na tog
muškarca iako je bio najzgodniji i
najlepši koga je u ţivotu videla.
Dastin je tek tada zaključila koliko
je on u stvari visok. Primetila je i
nekoliko sedih vlasi u njegovoj kosi
mada to nije umanjilo njegovu
muţevnost. Lice mu je bilo mladoliko.
Zaključila je da nema više od trideset
osam godina.
Pod njegovim pogledom činilo joj
se da se ruši njen zaštitni zid koje je
godinama briţljivo gradila. Iznenada
se osetila veoma ranjivom. Bila je
uplašena kao zarobljena i bespomoćna
ţivotinja.
U svetu u kojem se ona kretala
muškarci poput Damianosa
Eleusiniotisa nisu postojali. U
njegovom pogledu naslutila je iskreno
interesovanje skriveno iza ljutnje.
Nadala se da će njegova znatiţelja
prevagnuti.
Duboko je uzdahnula shvativši da
s njegovog lica ništa neće pročitati.
Jedan pogled bio joj je dovoljan da
shvati da je on muškarac koji voli da
zavodi i osvaja ţene.
Stresla se kada je videla da mu iz
očiju izbiju varnice.
- Ja sam Damianos Eleusiniotis a
ovo je moj hotel - trgnula se na zvuk
njegovog dubokog glasa.
Dastin je to znala od onog trenutka
kada je zakoračila u njegov apartman,
tačnije, kada su je njegovi telohranitelji
dovukli. Niko drugi ne bi dozvolio
sebi da se tako ponaša prema ţeni,
pogotovo zato što je njen "zločin” bio
smešan.
Bila je ubeđena da niko drugi na
svetu nije toliko arogantan i hladan.
Ponovo je osetila neodoljivu ţelju da
pobegne što dalje od tog čoveka koji ju
je uznemiravao.
2. poglavlje
Damianos je zainteresovano
posmatrao devojku. Morao je da
prizna da je hrabra i puna duha jer se
niko drugi na svetu ne bi usudio da
uradi to što je ona učinila bez njegove
dozvole.
Svi koje je poznavao nazivali su ga
bezobzirnim, hladnim, proračunatim i
opasnim. Ţene, kojih je bilo previše u
njegovom ţivotu, koristile su iste
prideve kada su ga opisivale, ali one su
dodavale i to da je zgodan i
basnosnovno bogat Dobro je znao da je
dovoljan njegov osmeh ili lepa reč da
zavrti mozak najlepšim ţenama na
svetu. I svaka od tih ţena pristajala je
da bude s njim pod njegovim uslovima
i onoliko koliko je on ţeleo.
Neke su pokušale da ga uvuku u
duţu i ozbiljniju vezu, pa čak i u brak,
ali on je uspešno odolevao njihovim
dobro smišljenim igricama. Bio im je
paţljiv pratilac i strastan ljubavnik dok
su ga privlačile.
Damianos još uvek nije sreo ţenu
kojoj je više stalo do njega nego do
njegovog poloţaja i ogromnog
bogatstva. Godine druţenja s
gramzivim i proračunatim lepoticama
ostavile su na njemu dubok trag
pretvorivši ga u cinika.
Međutim, u poslednje vreme
uhvatio je sebe da sa sve manje
entuzijazma troši vreme i trud na
započinjane nove veze. Nije mogao da
natera sebe da uţiva u nečemu za šta je
znao kako će se i kada završiti.
Nikada nije voleo uobičajene
neprijatnosti koje su pratile kraj
ljubavne veze. Neprimetno se stresao
prisetivši se nedavnog burnog raskida
s popularnom holivudskom starletom
Sarom Vitaker.
Damianos je netremice gledao
devojku pred sobom uţivajući u
onome što je video, pogled mu je
lagano prelazio po njenoj vitkoj figuri.
Imala je ten beo kao alabaster, a njene
krupne sive oči gledale su ga prkosno i
ljutito.
Njena vatrenocrvena kovrdţava
kosa uokvirivala joj je lice čineći ga još
uţim. Pogled mu se zaustavio na
punim usnama koje su bile stisnute i
shvatio je da bi dao sve na svetu da je
mogao da je poljubi u tom trenutku.
Nikada u ţivotu nije toliko ţeleo da
poljubi neku ţenu. U stvari, ta devojka
mu se, i protiv njegove volje, sve više
sviđala. A to je bilo čudno jer je
poznavao malo ljudi za koje je mogao
da kaţe da mu se sviđaju.
Damianos je duboko uzdahnuo
priznavši sebi da ga je ta devojka
očarala i da ne shvata šta mu se
dešava. Dozvolio je svojoj mašti da na
trenutak zamisli čak i stan u Atini koji
bi njoj kupio.
Zamišljao je kako je obasipa
dijamantima, smaragdima i svime što
ona voli, obezbedio bi joj neograničeno
izdrţavanje. Naravno, dok mu je
interesantna. Još uvek nije pomišljao
na ţenidbu ali i da je oţenjen, to ne bi
bila prepreka da ima ljubavnicu.
Dobro je znao kakve ga glasine
prate, a bio je svestan činjenice da ih je
devojka koja je pred njim stajala
sigurno čula. Primetio je to po njenom
trzaju kada je čula njegovo ime, i to ga
je još više zaintrigiralo.
U početku mu se dopalo to što je
primetio da joj je neprijatno i da drhti
pod njegovim pogledom. Tako joj i
treba, pomislio je, kada je dozvolila
sebi da bez pitanja crta njegov lik.
Verovatno je planirala da dobro unovči
taj crteţ.
Svi svetski časopisi jedva bi
dočekali da objave tako nešto, a on je
vodio računa o tome da se njegovo ime
ne povlači po ţutoj štampi. Pre nego
što odluči kako da je kazni zbog
drskosti, hteo je da sazna nešto više o
njoj.
U njemu se bes borio s
primitivnom muškom potrebom, koja
mu do tog trenutka nije bila poznata,
da štiti i brani slabiji pol. Navikao je na
bezobzirne ţene koje su se kretale u
njegovom svetu poput ajkula koje traţe
sledeći obrok.
Devojka pred njim je, nasuprot tim
ţenama, izgledala kao naivno dete u
izbledelim farmerkama i jednostavnoj
majici. Bio je spreman da malo ublaţi
mišljenje o njoj, naročito zato što su
njen prkosni pogled i pomalo divlja
kosa obećavali vatromet u intimnijoj
atmosferi.
Osim toga, nije bila onoliko mlada
kako mu se učinilo dok ju je posmatrao
na terasi. Sada, izbliza, procenio je da
joj je tridesetak godina, a pogled na
njene bujne grudi koje su se ubrzano
podizale i spuštale bio je dovoljan da
probudi ţelju u njemu.
U tom trenutku odlučio je da će ta
devojka postati njegova ljubavnica i
uţivao je u činjenici daje na početku
nove tajne ljubavne veze. Zbunjivalo
ga je jedino to što je bio ispunjen
nestrpljenjem i osećanjem da sledi
nešto lepo i posebno.
Međutim, ono što ga je u ovom
trenutku najviše čudilo bila je činjenica
da se nije uţasavao truda u vezi sa
zavođenjem. Naprotiv, prvi put posle
dugo vremena uhvatio je sebe da
unapred uţiva u tome.
Osećao je da će s tom prelepom
riđokosom sve biti drugačije, za
početak nije mogao da predvidi ni
koliko će njihova veza potrajati. I već je
ta činjenica bila dovoljna da je poţeli
kao nijednu ţenu pre.
- Sedite - rekao je oporo.
Ispruţio je negovanu šaku s dugim
prstima, a drugom rukom pokazao je
fotelju. Ţeleo je da što pre završe
neprijatni deo razgovora da bi mogao
da je odvede u krevet. Bio je uveren da
će tamo njen prkos odmah nestati.
- Recite mi kako vam je ime -
umekšao je ton pripremajući sebi teren.
- Dastin - odgovorila je namrštivši
se.
- Dastin? - pogledao ju je iskosa
stavljajući joj do znanja da to nije
dovoljno.
- Dastin Kejter - procedila je kroz
stisnute usne. - Nemate pravo da se
ovako ponašate prema meni! Ţelim da
pozovem svoju ambasadu da...
- Šta ste rekli?! - prekinuo ju je oš-
tro.
- Ne moţete me drţati ovde
protiv...
- Ne to odmahnuo je rukom. Vaše
ime?
- Čuli ste ga - prkosno je isturila
bradu.
- Je li ovo neka šala? - upitao je
zapanjen njenim stavom.
- Nije šala, gospodine Eleusiniotis
- odmahnula je glavom.- Ovde sam
došla na vaš poziv. Moje ime je Dastin
Kejter i radim kao konzervator ii...
- Ne budite smešni nestrpljivo ju
je prekinuo. Vi ne moţete biti Dastin
Kejter! To je nemoguće!
- Uveravam vas da jesam...
- Dastin Kejter je iskusan
konzervator baroknih dela -
podsmehnuo se.
- Vi ste previše mladi da biste
ostvarili tako imponzatnu karijeru.
- Već ste proverili moje
kvalifikacije, gospodine Eleusiniotis...
- Glupost! - progunđao je. -
Pogledajte se!
Damianos nije mogao da poveruje
u to da je ova devojka poznati
restaurator koga je pozvao da
konzervira sliku koju je nedavno kupio
i koju je planirao da izloţi u svom
hotelu. S obzirom na njenu reputaciju,
očekivao je dvostruko stariju ţenu.
- Vi ste beznačajni slikar koji je
planirao da zaradi skicirajući me -
rekao je podiţući njen blok za
skiciranje.
- Slobodno pozovite recepciju i
zatraţite da vam pokaţu moj pasoš -
odbrusila mu je.
Damianos zapravo nije mogao da
zamisli da ţena moţe biti stručnjak u
bilo kojoj oblasti, osim u onoj koja je
vezana za spavaću sobu. A on je
upravo nameravao da proveri njenu
stručnost na tom polju.
- Imam bolju ideju - značajno se
osmehnuo da testiram vašu stručnost.
Pomno ju je posmatrao u ţelji da
vidi njenu reakciju na svoj izazov.
Pošto je prečula njegovu ponudu da
sedne, prišao joj je nekoliko koraka
osetivši istog trenutka snaţan naboj
koji je prostrujao između njihovih tela.
Pitao se da li ga je i ona osetila.
- Zašto oklevate? - prišao joj je još
bliţe. - Da li se bojite da ću otkriti da
ste varalica?
- Za to nema ni najmanje šanse -
trgnula se uvređeno.
- Moţda sam ja problem,
gospođice Kejter? - zagledao joj se u
oči.
- Nemojte laskati sebi, gospodine
Eleusiniotis - hrabro mu je uzvratila
pogled.
- Jedina svrha mog dolaska u Firu
jeste prilika da radim na slici koju ste
kupili. Vi me uopšte ne interesujete.
- Zaista? - podigao je obrvu i
sklonio nemirni pramen s njenog čela.
Uzeo ju je za ruku i čvrsto stegnuo.
Osetio je da se iznenađeno trgnula, ali
nije povukla ruku. Osmehnuo se
znajući da mu je pobeda nadohvat
ruke, osećajući da je zbunjena i da
glumi samopouzdanje.
Diskretno je dao znak svojim
telohraniteljima da se povuku, a oni su
to učinili toliko neprimetno da devojka
toga nije bila svesna. Dokazaće da ona
nije ta ţena čijim se imenom
predstavlja i uţivaće u svom trijumfu.
Tačnije, oboje će uţivati, bio je
uveren u to. Svi znaci bili su tu: njen
ubrzani puls koji je osetio pod prstima,
širom otvorene oči i način na koji su se
njene zanosne grudi podizale i
spuštale.
Dok je paţljivo, iskusnim okom,
odmeravao njenu krhku pojavu,
zaţalio je što ga je iskustvo riaučilo da
bude ciničan. Ovaj susret mogao je da
bude drugačiji da ga nisu uništile
brojne ţene pre nje.
Varalica ili ne, njen blagi cvetni
miris uvukao mu se u nozdrve, kao i
dašak nevinosti i neutoljive ţelje. Mada
su njena odlučno isturena brada i
pogled govorili jedno, njeno telo
pričalo je sasvim drugu priču.
Nestrpljiv u iščekivanju onoga što
će uslediti, poveo ju je kroz hodnik do
svoje spavaće sobe. Bio je zadovoljan
što je Rembrantovu sliku odloţio baš
tamo jer je tako jednim udarcem
mogao da ubije dve muve.
- Kuda me vodite? - upitala je
ukopavši se u mestu i oslobodivši se
njegovog stiska.
- U svoju spavaću sobu - mirno je
odgovorio odmerivši je od glave do
pete.
- Ne dolazi u obzir! - uzviknula
je.
- Uradićeš onako kako ti kaţem! -
namerno je prestao da joj persira. -
Ako ţeliš da dokaţeš svoju stručnost,
počećeš odatle.
- Ne! - odmahnula je glavom
ustuknuvši korak unazad.
- Ali slika zbog koje si došla
upravo je tamo - osmehnuo se.
Damianos je bio prijatno
iznenađen njenom hrabrošću da mu se
suprotstavi, prošlo je previše vremena
od kada je neko to poslednji put
pokušao. Njegovo interesovanje je
naglo poraslo, ali odlučio je da igraju
po njegovim pravilima.
Njegova nadaleko čuvena
samokontrola popuštala je pred
slikama koje su iznenada počele da mu
se pojavljuju u mislima. Primetio je da
je pobledela kao daje u tom trenutku
na neki način uspela da pročita
njegove misli.
- Zaţalićeš ako napraviš
neprijatelja od mene - preteći je
zakoračio prema njoj.
- Ne nameravam da od vas
pravim ni prijatelja ni neprijatelja,
gospodine Eleusiniotis - ponovo je
uzmaknula. - Mene što se tiče, ovo
moţe biti isključivo poslovni odnos. Ili
donesite sliku u salon da je pogledam
ili odlazim iz ovih stopa.
Damianos ju je netremice gledao.
Bila je tako mlada, tako naivna i
poţeljna da je odjednom dobio ţelju da
je zarobi između svog tela i zida. Sve
ostalo moglo je da čeka, pomislio je
ţeleći da zavuče prste u njenu nemirnu
kosu.
U tom trenutku bio je spreman da
joj oprosti sve, čak i njenu prevaru i to
što je pokušala da ga skicira bez
dozvole. Ispruţio je ruke sprečivši je
da ponovo uzmakne i zadovoljno je
primetio da su njene oči potamnele.
Bilo mu je jasno da je i ona njega
ţeli isto koliko i on nju, i da više nema
potrebe da zauzdava svoju ţelju.
Shvatio je da više ne moţe da se bori
protiv toga i da to ne ţeli. Kada je
pokušala da pobegne, uhvatio ju je i
privukao sebi.
- Ideš nekuda? - tiho je upitao
naginjući se prema njoj. Čini mi se da
zapravo ne ţeliš da pobegneš od mene,
zar ne?
- Pustite me! - počela je da se
otima. Samo pokušajte da me
poljubite!
- U redu- promrmljao je prelazeći
rukom niz njena leđa i privlačeći je
bliţe.
- Prihvatam izazov.
Sledećeg trenutka njegove usne
spustile su se na njene gladno i
poţudno, a rukama ju je stisnuo oko
struka toliko da ju je zabolelo. Dastin
se opirala samo tren pre nego što se
prepustila njegovim zahtevnim
usnama.
Osetio je kako se topi u njegovom
zagrljaju dok ga je ljubila istom strašću
kao i on nju. Bilo je lakše nego što je
očekivao, pomislio je odmaknuvši lice
od njenog da bi mogao da je pogleda u
oči.
- Da li ţeliš više? - upitao je
šapatom.
Video je da je devojka previše
uzbuđena da bi mogla da mu odgovori
i to je veoma imponovalo njegovom
egu. Nije mogao da se seti kada se
poslednji put osećao tako ţivim pored
neke ţene.
- Izgledaš tako nevino -
promrmljao je milujući njen obraz. - I
naivno.
Sledećeg trenutka sagnuo se i
podigao je u naručje, a zatim je
krupnim koracima pošao u spavaću
sobu. Paţljivo ju je spustio na crnu
satensku posteljinu i spustio se pored
nje ponovo je privlačeći u zagrljaj.
- Da li ti se ovo dopada? - upitao
je prelazeći usnama po njenom vratu.
- Da - uzvratila je jedva čujno.
Nadneo se nad nju pritisnuvši je
svojim telom pa je osetila njegovo
uzbuđenje. Bila je upravo tamo gde je
on ţeleo da bude, pod njim, ranjiva i
spremna na sve što je mogao da joj
pruţi.
- Onda mi reci šta misliš o mojoj
slici - rekao je hladno.
Jasno je video kako joj se ţenice
šire u neverici i šoku kada su njegove
reči prodrle u njenu svest. Skrenula je
pogled s njegovog lica zaustavivši ga
na slici koja je visila na zidu iznad
uzglavlja kreveta.
- Prevario si me! - viknula je
besno dok su joj se obrazi crveneli.
- Kao što sam rekao, naivna si -
podsmehnuo se. - A sada mi reci šta
znaš o ovoj slici ili se gubi odavde!
- Ti si bezosećajan čovek -
optuţila ga je pokušavajući da se
oslobodi pritiska njegovog tela.
- Samo polako - ustao je iz
kreveta. - Nemoj da ţuriš, dobro
pogledaj.
Gledao ju je netremice kako se
uspravlja i pokušava da što
dostojanstvenije ustane. Duboko je
uzdahnula i zagledala se u sliku
nekoliko trenutaka, a onda ga je
pogledala preko ramena.
- Kako očekuješ da se
koncentrišem kada mi dišeš za
vratom?
- U redu - klimnuo je glavom i
skinuo sako. - Daću ti i prostor i
vreme koji su ti potrebni.
Prebacio je sako preko naslona
fotelje i zavrnuo rukave košulje pre
nego što je seo. Nastavio je da je
posmatra kako zagleda sliku sa svih
strana, koliko joj je krevet
omogućavao.
- Da li si spremna da proceniš
moju sliku? - upitao je posle nekog
vremena.
- Zaista si teţak čovek -
uzdahnula je.
- A ti si...
- U redu - prekinula ga je i
okrenula se njemu. - Na prvi pogled
je jasno da slika pripada epohi baroka i
holandskoj školi. Dominantan je
kjaroskuro, kontrast svetlog i tamnog.
Takođe je karakterističan i subjektivni
tretman svetlosti koja ne dolazi iz
određenog izvora već zrači iz boja.
Pored toga, jasno su uočljivi nanosi
boje u različitim slojevima, na jednom
mestu su debeli, a na drugom veoma
tanki Naravno, ova mitološka tema
karakteristična je za ovog slikara.
Čestitam, gospodine Eleusiniotis,
kupili ste originalnu sliku Rembranta
Harmensona van Rejna.
Nije mu promakao njen trijumfalni
pogled, ali je on imao previše prakse i
iskustva da bi pokazao da je
iznenađen. Zaista nije očekivao da će s
toliko stručnih detalja opisati sliku,
bilo mu je jasno i da je njena reputacija
potpuno opravdana.
On se konsultovao sa stručnjacima
i pre nego što je kupio sliku, i svi oni
rekli su mu isto što je sad čuo. I svi su
mu preporučili upravo Dastin Kejter
kao najbolju osobu za restauraciju i
konzervaciju te slike.
Unapred se radovao tome što će
narednih nekoljko dana, dok bude
radila svoj posao, uţivati u njenom
društvu. Naravno, nameravao je da
maksimalno iskoristi priliku koja mu
se pruţila. Odavno je naučio da dobre
prilike u ţivotu ne treba propuštati.
Znao je da njegovo lice ne odaje
zadovoljstvo, a još manje oduševljenje
onim što je upravo čuo. Osmehnuo se
kada je video kako se trijumfalni sjaj
polako gasi u njenim prelepim sivim
očima.
Za trenutak je razmišljao o tome da
je ponovo prikuje za svoj krevet, a
onda je odlučio da podigne svoju igru
zavođenja na viši nivo. Odavno je ta
standardna igra prestala da mu bude
zanimljiva i privlačna.
- Otpratiću te do apartmana
rekao je ustajući.
- Nemojte se toliko truditi, molim
vas - sarkastično je uzvratila.
- Ţelim da znam da li ti se
dopada smeštaj - osmehnuo se njenoj
uvređenosti.
- Veoma je lep - odgovorila je
stisnuvši usne. - I zaista nema potrebe
da me pratite, gospodine Eleusiniotis,
umem da vodim računa o sebi.
- Da, primetio sam - brzo je
smanjio rastojanje između njih.
Osetio je kako je zadrhtala kada ju
je ponovo privukao u zagrljaj. Rukama
je obuhvatio njen uzani struk
privlačeći je bliţe sebi, dok su njegove
usne počele da se spuštaju prema
njenim.
I opet je bila omamljena i
uzdrhtala, čvrsto se pripijala uz njega
reagujući na svaki njegov dodir. Bila
mu je potrebna ogromna snaga volje
da se odmakne od nje. Uskoro, rekao je
sebi.
Dao joj je vremena da se smiri i da
shvati da od njega te večeri neće dobiti
ništa više osim poljubca. Kada joj se
pogled razbistrio, očima je ljutito
sevnula pa se istrgnula iz njegovog
zagrljaja i gotovo potrčala.
- Mene niko ne ostavlja - rekao je
ledenim glasom sustigavši je u
hodniku.
- Krenula sam u svoj apartman.
- Rekao sam ti da ću te otpratiti -
uhvatio ju je za ruku i poveo prema
liftu.
Nisu progovorili ni reč u liftu, kao
ni dok su išli hodnikom do njenog
apartmana. Mada je ţeleo da je ponovo
privuče u zagrljaj, uzdrţao se
razmišljajući o svemu onome što će
uslediti.
- Budi spremna ujutro u devet,
odvešću te u Megalohori rekao je kada
je otvorila vrata. Tamo je sve spremno i
moţeš odmah početi da radiš.
3. poglavlje
Dastin se probudila pre svitanja i u
prvi mah nije mogla da se seti gde se
nalazi. Bacila je pogled na prozor i
videla da je napolju još uvek mrak.
Pokušala je ponovo da zaspi, ali joj san
nije dolazio na oči.
Leţala je u krevetu netremice
gledajući u jednu tačku na tavanici.
Prozor je bio širom otvoren i noćni
povetarac uneo je sveţinu u sobu.
Zagrlila je meki jastuk i zaplakala je
dajući oduška svojim osećanjima.
Ispala sam glupača, ponavljala je u
sebi. Nije mogla da shvati kako je
dopustila da joj se nešto tako desL Ona
je bila stručnjak za konzervaciju, a
Damianos Eleusiniotis je odbio da
poveruje u to pa ju je proverio.
Srce joj je tako snaţno udaralo da
je poverovala da će iskočiti iz grudi. A
postojao je još jedan razlog za njen bes
i nemir. Njen ţivot je u tren oka
okrenut naglavačke.
Nikada pre nije bila u takvoj
situaciji. U svom dosadašnjem ţivotu
nikada nije bila toliko poniţena a
istovremeno uzbuđena. Nikada pre
nije tako reagovala na nekog muškarca
mada nije bila naivna.
I umesto da se odupre njegovom
smišljenom zavođenju, ona mu se
prepustila. I to ne jednom, nego dva
puta u kratkom roku. Dozvolila mu je
da je uzbudi i daje ostavi da se sama
izbori s tim.
Zbog sopstvene nepromišljenosti
misli su joj bile okupirane muškarcem
koji je mogao da je uzbudi samo
pogledom. Bila je uverena u to da neće
biti u stanju da se koncentriše na rad u
takvom stanju.
Pre nego što je došla u Grčku
komunicirali su posredstvom interneta
i ništa nije moglo da je pripremi za
susret sa Damianosom Eleusiniotisem.
U njegovom prisustvu srce joj je toliko
snaţno tuklo da je bila uverena da on
moţe da ga čuje.
Iskreno, jedino je ţelela da vodi
ljubav s tim zavodljivim Grkom. Ţelela
ga je od kada ga je ugledala na terasi
hotela. Počela je da skicira njegov
portret zamišljajući kako bi to bilo
kada bi je on zagrlio i poljubio.
Zamišljala je kakav bi osećaj bio
dodirnuti njegovo snaţno telo, ali je
stvarnost bila mnogo lepša.
Instinktivno je osetila da on ume da
zadovolji ţenu, a njegove tamne oči
obećavale su još više.
U poslednje vreme u njenom
ţivotu nije bilo strasti i bio je dovoljan
jedan njegov dodir i pogled njegovih
crnih očiju da se izgubi. Bila je
spremna da poveruje u sve dok joj
šaputao nerazumljive rečenice na uho.
Ljutila se na sebe što je bila
spremna da zaobiđe svoje principe
zbog njega, što se tako lako predala,
što je htela da mu dozvoli da vodi
ljubav s njom. Mada je to bilo sve samo
ne ljubav.
U mislima joj je vladao potpuni
meteţ dok je traţila logična objašnjena
za svoje ponašanje. Ni pretpostavila
nije da na svetu postoji muškarac koji
toliko zrači seksualnošću i nadala sa je
on prvi i poslednji koga će sresti u
ţivotu.
Njen svet bio je tih i miran a ljudi
koje je poznavala ponašah su se
pristojno. Nisu kiđnapovali jedni
druge i nisu pokušavali da se
međusobno zavedu u luksuznim
apartmanima. Sve se desilo toliko brzo
da nije uspela da se snađe.
A onda se našla u spavaćoj sobi
Damianosa Eleusiniotisa, upravo tamo
gde je on ţeleo, ah ne da bi vodio
ljubav s njom već da bi joj dokazao da
je prevarant. On je zaista verovao da je
pokušala da se na ; prevaru domogne
njegove neprocenjive slike.
Znala je da je očekivao da ona neće
proći njegov test ali, na sreću, zadatak
je bio lak. Na prevaru ju je namamio u
spavaću sobu i još uvek nije mogla da ,
poveruje da je bila spremna da rizikuje
, sve što je postigla u ţivotu zbog
nekoliko ) trenutaka zadovoljstva.
Za trenutak je pomislila da će joj se
otvoreno nasmejati u lice, ali on je ne-
tremice zurio u nju. Bilo joj je potrebno
sve dosadašnje iskustvo da bi
potisnula misli koje se nisu odnosile na
zadatak pred njom.
I kao da joj to nije bilo dovoljno,
ponovo mu je dozvolila da raspali
strast u njoj dok se ona borila između
ţelje da ga zagrli i da ga odgurne od
sebe. Trebalo je da pretpostavi da je
tako uspešan čovek hladan i
proračunat.
Dastin je ustala čim je svanulo jer
ioj nako nije spavala. Poručila je da joj
donesu kafu u sobu i polako ju je
ispijala na jterasi. Uskoro će sve biti
gotovo, pomislila je, brzo će završiti
posao radi kojeg je došla u Grčku i
onda će se vratiti kući.
Istuširala se na brzinu i osušila
kosu peškirom. Ubeđivala je sebe da će
sve biti u redu i da samo treba da sledi
svoja čula i instinkte. Naravno, moraće
da se ponaša krajnje profesionalno i da
se drţi na distanci.
Kada je Damianos pokucao na nje-
na vrata tačno u devet sati, ona je bila
spremna. Voţnja do Megalohorija pro-
tekla je u potpunoj tišini, nisu
progovorili ni reč čak ni kada se
Damianos zaustavio i obišao kola da joj
otvori vrata.
Dastin je kruto klimnula glavom,
zahvalna za maio manira u njegovom
ophođenju. Srce joj je snaţno udaralo
kao da ţeli da iskoči iz grudi dok je išla
za njim prema prelepoj beloj vili.
Umesto da potpuno isključi
intimnu atmosferu koja je vladala u
njegovim sportskim kolima tokom
relativno kratke voţnje, ona je uţivala.
Kada je otključao ulazna vrata širom ih
otvorivši da je propusti, u prvom
trenutku pomislila je da se nalazi u
nekom muzeju.
Svuda oko nje na zidovima visile
su prelepe i basnósnovno vredne slike.
Dastin nikada nije videla tako
imponzantnu privatnu kolekciju na
jednom mestu. Zastala je zadivljeno
gledajući oko sebe.
- Jednu sobu opremio sam tako
da imaš sve što ti je potrebno i da
moţeš neometano da radiš- rekao je
pokazujući vrata u dnu hodnika. -
Ovde te niko neće uznemiravati.
- Odlično - klimnula je glavom
izbegavajući da ga pogleda.
- Dođi, pokazaću ti uhvatio ju je
za ruku.
Kada je otvorio vrata sobe, Dastin
je iznenađeno zastala otkrivši da tu
ima sve što moţe da joj zatreba.
Prostorija je bila bolje opremljena od
njene laboratorije. Kada joj se pogled
zaustavio na slici koju je trebalo da
restaurira, osetila je kako joj rumenilo
obliva obraze.
- Ako ţeliš, moţeš odmah da
počneš da radiš - rekao je Damianos
stojeći još uvek u vratima.
- Zašto da ne? - prihvatila je
nadajući se da će joj rad skrenuti misli.
- Kada se umoriš, soba pored
pripremljena je za tebe - pokazao je
rukom vrata levo od sebe. - Osećaj se
kao u svojoj kući.
- Hvala - promrmljala je znajući
da se to nikada neće dogoditi i da neće
moći da se potpuno opusti.
- Doću ću po tebe da zajedno
ručamo - dodao je naslonivši se na
dovratak.
- Ne - odmahnula je glavom
počevši da priprema ono što joj je
potrebno. - Kada počnem da radim, ne
prestajem dok ne završim bez obzira
koliko to traje.
- Ali moraš da jedeš - pobunio se.
- Ako budem gladna, poješću
nešto na brzinu- odgovorila je ne
pogledavši ga.
- Kako hoćeš - zalupio je vrata za
sobom.
Dastin je zbunjeno gledala za njim
nekoliko trenutaka, a onda je
odmahnula glavom i posvetila se slici.
Zadovoljno se osmehnula kada je
otkrila spektrometar na jednoj polici jer
će joj to umnogome olakšati posao.
Narednih nekoliko sati potpuno se
posvetila radu, prvo je paţljivo
izvadila sliku iz rama i postavila je na
štafleraj koji je stajao pored prozora.
Onda je prinela stalak sa svim
potrebnim stvarima i stolicu.
Nije znala koliko je vremena prošlo
kada je osetila poznato grčenje mišića
u vratu od umora i otkrila da se svetio
naglo promenilo. Protegnula se i snaţ-
no protrljala ukočeni vrat shvativši da
je počeo da se spušta sumrak.
U sobi je bilo veoma toplo i
zagušljivo pa je ustala i otvorila prozor
nadajući se da će to rashladiti vazduh.
Oduševljeno je uzviknula kada je
ugledala bazen nepravilnog oblika,
plivanje je bilo upravo ono što joj je
trebalo.
Bilo joj je krivo što nije ponela
kupaći kostim, a onda joj je nešto palo
na pamet. Izašla je u hodnik i
oslušnula, ništa se nije čulo, u kući je
vladala potpuna tišina. Brzo, da se ne
bi predomislila, izašla je napolje i
poţurila do bazena.
Nije joj bilo svejedno, ali odlučila je
da uradi ono što je naumila. Voda u
bazenu bila je mirna kao ogledalo.
Dastin je svukla farmerke i košulju pa
je skočila u vodu.
Snaţnim i sigurnim zamasima
sekla je vodu uţivajući u osećaju da je
naga. Nije imala običaj da se kupa bez
krpice na sebi, a bilo je u tome nečeg
tajanstvenog i izazovnog.
Kada se umorila, zastala je
uhvativši se za ivicu bazena. Sledećeg
trenutka jedna snaţna ruka povukla ju
je napolje. Našla se licem u lice s
Damianosom Eleusiniotisom. Gledao
ju je Ijutito, ozbiljnog lica.
- Zar ti niko nije rekao da noćno
kupanje moţe biti opasno? - upitao je
oštro.
- Šta radiš ovde? - promucala je
zapanjeno.
- Pravo je pitanje šta ti radiš ovde
rekao je prekomo. Video sam te s
prozora. Palo mi je na pamet da odmah
skočim u vodu za tobom, ali nisam
hteo da te preplašim.
Dastin je bila bolno svesna
činjenice da je potpuno naga. Iako je
veće bilo sveţe a voda prijatna, njeno
telo je gorelo. Plašila se onoga što je
moglo da se dogodi, a istovremeno je
bila uzbuđena zbog toga.
Pogledom je uspaničeno traţila
svoju odeću ugledavši je na drugom
kraju bazena. Naglo se oslobodilaa
njegovog stiska i ponovo skočila u
vodu. Preplivala je bazen i iskočila iz
vode na drugoj strani.
Tanka košulja nije bila najbolje
rešenfejer se tkanina zalepila za njeno
mokro telo, ali osetila se malo
sigurnijom. Dastin je sve više bila
svesna neprijatnosti u kojoj se našla
svojom krivicom.
- Ne moţeš da zamisliš koliko
sam se iznenadio kada sam te ugledao
pored bazena - rekao je Damianos
prilazeći joj. - Izgledala si kao sirena
koja se posle dana provedenog na
zemlji vraća u vodu.
- Ne preteruj - nervozno je
odmahnula rukom. - Postaje hladno,
bolje da se vratim u kuću.
Nisu joj se dopale njegove reči,
tačnije, nije joj se dopalo ono što su te
reči izazvale u njoj. Ponovo. Brzo se
odmaknula od njega i ţurnim
koracima krenula u kuću. Bila je puna
emocija koje nije mogla da obuzda niti
da razume.
Čim je odmakla dovoljno daleko
da on ne moţe da je vidi, potrčala je.
Odahnula je tek kada je zatvorila vrata
laboratorije za sobom i naslonila se
svom teţinom na njih. Kada se
pribrala, brzo je navukla farmerke
proklinjući svoju nepromišljenost.
I protiv svoje volje ponovo je
razmišljala o Damianosu. Od njihovog
prvog susreta bila je zaslepljena
njegovom ličnošću. Sve je na njemu
bilo privlačno, njegov izgled, drţanje,
samouverenost
Zaista nije bila spremna za tako
snaţnu ličnost koja u svakom trenutku
zna šta hoće, a istovremeno je tako
hladna i proračunata. Trgnula se kada
su se vrata otvorila, i ukočila se
pripremajući se za novi susret s njim.
- Niko ne odlazi od mene -
procedio je kroz stisnute zube.
- Ne! Ne moţeš da uđeš... -
promucala je uzmičući pred njim.
- Ovo je moja kuća - podsetio ju
je. - Mogu da radim šta hoću. Mogu i
da te izbacim ako to ţelim.
- Da li mi pretiš?! - pogledala ga
je ljutito. - Odlazi! Nemam šta da ti
kaţem.
- Ali ja imam tebi mnogo toga da
kaţem - rekao je ulazeći u sobu.
- Zvaću policiju! - čim je
izgovorila te reči, shvatila je koliko
glupo zvuče.
- I šta ćeš da im kaţeš? -
osmehnuo se. - Da je čovek u čijoj si
kući, a koji je ujedno tvoj poslodavac,
došao da vidi kako napreduje tvoj rad?
- Oboje znamo da to nije tačno -
ustuknula je još dva koraka.
- Hajde da preskočimo ove
gluposti - naglo se uozbiljio. - Već
sam ti rekao da niko ne odlazi iz mog
društva, naročito ako taj neko radi za
mene.
- Ne dodiruj me! - ponovo je
uzmaknula kada je pokušao da je
uhvati.
- Moţda nije trebalo da vičem na
tebe malopre - rekao je pomirljivo.
Dastin je nastavila da uzmiče pred
njim sve dok nije osetila hladan zid iza
sebe shvativši da nema više kud da
pobegne. Damianos Eleusiniotis ju je
ponovo lako saterao u ugao. Podigao je
ruku do njenog lica, ali ga je ona brzo
okrenula u stranu.
- Ne! - pobunila se kada joj je
prstima uhvatio bradu nateravši je da
ga pogleda.
- Sigurna si? - upitao je
osmehnuvši se.
- Ostavi me na miru! - činilo joj se
da se više bori protiv sebe nego protiv
njega. Dosta mi je...
- Čega? - upitao je tiho, naginjući
se prema njenom licu.
Dastin je osetila da počinje da se
topi pod njegovim dodirom i bila je
ljuta na svoje telo što ju je još jednom
izneverilo. Još uvek je bila slomljena,
slaba i ranjiva zbog onoga što se desilo
prethodne večeri a ovo se prebrzo
dešavalo.
Bilo joj je jasno da je taj zavodnik
veoma voleo seks i da mu je ljubav
potpuna nepoznanica. A ona je
odlučila da ne bude još jedna u nizu,
koju će odbaciti kada je se zasiti. Samo
je još trebalo da u to ubedi i svoje telo.
Iznad svega joj je u tom trenutku
bilo potrebno vreme da se oporavi. Bila
je besna na sebe, na svoje telo što ju je
izdalo i na tog zavodljivog Grka od
čijeg su je glasa podilazili ţmarci.
- Molim te, idi - prošaputala je
slomljeno. - Oboje znamo da je ovo za
tebe igra u kojoj ne ţeliš da izgubiš.
- Da li je to zamerka? — upitao je
meko.
- Obećavam ti da se nećeš
pokajati ako dođeš u moj krevet.
- Ostavi me na miru - rekla je
malo odlučnije. - Ovde nema ničega
što ţeliš.
- Osim tebe- promrmljao je
sklanjajući joj mokar pramen sa čela.
Prošle večeri Dastin je otkrila da je
Damianos iskusan ljubavnik i da je
svestan činjenice da nijedna ţena nije u
stanju da mu se odupre. Ali je znala i
to da je došao trenutak da podvuče
crtu u njihovom odnosu i da ga podseti
na činjenicu da ona radi za njega. U
protivnom, izaći će iz svega ovoga
slomljenog srca.
- Ne! - odmahnula je glavom i
oduprla se snaţno o njegove moćne
grudi.
- Grešiš ako misliš da sam slaba!
Moţda ne pripadam tvom svetu
glamura i bogatstva, ali nisam budala i
neću dozvoliti da me tako tretiraš.
- Nijednog trenutka nisam
pomislio da si budala, Dastin - zvučao
je uvređeno.
- Molim te, idi - iskoristila je
priliku da se odmakne od njega. -
Završiću posao radi kojeg sam došla i
vratiću se kući u Njujork. Nikada me
više nećeš videti.
- Radićeš za mene dok ne kaţem
da je tvoj posao završen - procedio je
kroz stisnute zube. - Seti se da si
potpisala ugovor.
- Ugovor se moţe raskinuti
trudila se da zvuči staloţeno.
- Tvoja profesionalna reputacija
nalaţe ti da ostaneš i završiš posao -
podsetio ju je ledenim glasom.
- Moja čast to zahteva rekla je -
ponosno ga pogledavši pravo u oči. -
Ali pretpostavljam da ti ne znaš
mnogo o tome.
- Ostaćeš dok ne završiš rad na
ovoj slici - iz njegovih očiju izbijale su
varnice.
Dastin je jasno videla da je, u
pokušaju da se kontroliše, stegnuo
pesnicu toliko jako da je pobelela.
Znala je da je preterala, ali više nije
mogla da povuče ono što je rekla. I
pored svega, iskreno se radovala radu
na slici jer je iznad svega volela svoj
posao.
- Ako ćeš raditi za mene, moţemo
bar da razgovaramo kao ljudi - rekao
je mirnije.
- U redu - klimnula je glavom i
okrenula leđa dajući mu do znanja da
je vreme da ode.
4. poglavlje
Dastin se odmaknula zadovoljno
pogledalavši sliku pred sobom. Ostalo
je još nekoliko sitnica da uradi, ali njen
posao uglavnom je bio završen. Kada
konačno završi sliku, moraće još da
napiše izveštaj o svom radu i moći će
da se vrati kući.
Koliko god je ţelela da još malo
uţiva u tom ostrvskom raju, toliko je, s
druge strane, ţelela što pre da pobegne
iz njega. Tačnije, ţelela je da pobegne
od izvesnog stanovnika tog raja.
Duboko je uzdahnula i protrljala
ukočene mišiće na vratu, a zatim se
protegnula. Poslednjih nekoliko dana
provela je radeći i odmor i relaksacija
bili su joj neophodni To je značilo da bi
morala da moli Damianosa za uslugu,
a to nikako nije ţelela.
Kao da je osetio da ona razmišlja o
njemu, Damianos se pojavio pred
vratim improvizovane laboratorije baš
u tom i trenutku. Dastin se neprimetno
trgnuj. Ishvativši da on izgleda još
bolje nego pre.
Poslednjih dana su se izbegavali,
kao po prećutnom dogovoru. Ona je
znala da je on u kući jer ga je često čula
kako razgovara telefonom, a u
nekoliko navrata dolazili su mu neki
ljudi. Ipak, uporno se drţala po strani.
- Završila si? - upitao je prilazeći
- Skoro - klimnula je glavom i
skrei nula pogled na sliku. - Ostale su
neke sitnice i da napišem izveštaj ali,
sve u svemu, to je dva sata posla.
- Odlično - zadovoljno se
osmehnuo.
- To znači da si slobodna za
večeru.
- Večeru? - zbunjeno ga je
pogledala,
- Mora da se šališ?
- Uveravam te da mi to nije ni na
kraj pameti - uozbiljio se. - Tvoj posao
je završen, što znači da od večeras ne
radiš za mene. Naravno, ako ne ţeliš
da prihvatiš moje izvinjenje...
Nije završio misao netremice je
gledajući, Dastin je ponovo stekla
utisak da je izaziva i to joj se nimalo
nije dopala Setila se kako mu se lako
predala, kao da je bila spremna da
izgubi kontrolu u njegovom zagrljaju.
Mada je neko vreme proteklo od
one noći, seksualna tenzija još uvek je
bila jaka između njih i ona nije bila
sigurna daje večera dobra ideja.
Međutim, otkrila je da joj je veoma
teško da se odupre njegovom osmehu.
Osim toga, Damianos Eleusiniotis
je bio strasni kolekcionar, a ona
konzervator, i moţda je postojala
mogućnost da ponovo u budućnosti
sarađuju. To bi svakako mnogo
značilo za njenu karijeru. A tu je bila i
činjenica, koju je on već istakao, da od
večeras više ne radi za njega, pa prema
tome nije postojao razlog da ne dozvoli
sebi malo opuštanja. Bio bi to lep način
da se on iskupi za to što je sumnjao u
nju.
Još uvek je oklevala iako je bila
sigurna u to da Damianos Eleusiniotis
nije čovek naviknut na odbijanje. Znala
je da je dovoljno da se on osmehne i
pucne prstima pa da ţene padnu pred
njegove noge. I to ţene mnogo lepše i
sofisticiranije od nje.
- Mislim da sam se zaljubio u ovu
sliku na prvi pogled - široko se
osmehnuo kada je ugledao njen
zapanjeni pogled.
- Šta je bilo, Dastin? Ne veruješ da
mogu da budem romantičan?
- Moguće je slegnula je ramenima
prikrivajući zbunjenost.
- Zašto ne bismo raspravili o
pojmu ljubavi na prvi pogled tokom
večere? - upitao je vrativši se na
prethodnu temu.
- Nemam šta da obučem -
rezignirano je rekla, svesna toga da je
kapitulirala.
- Traţiću da ti pošalju stvari iz
hotela - ponudio je.
- Nema svrhe - osmehnula se. -
Radi se o tome da nisam ponela ništa
za večernji izlazak. Iskreno, nisam
očekivala da će mi se ukazati prilika.
- U centru sela je odlično
snabdeven butik - pogledao je na sat i
klimnuo glavom. - Javiću im da
dolaziš da bi te sačekali pošto uskoro
zatvaraju.
- Ali...
- Nema svrhe da se buniš -
odmahnuo je glavom i prevukao
prstom po njenom obrazu. - Zar nisi
dosad otkrila da sam u stanju da
pobijem svaki tvoj argument?
Dastin ga je netremice posmatrala
nekoliko trenutaka, a onda je bez reči
klimnula glavom znajući da je izgubila
još jednu bitku. Darnianos se
zadovoljno osmehnuo da bi se već
sledećeg trenutka okrenuo i izašao.
Dastin je poţurila u svoju sobu da
se istušira, a zatim je na brzinu obukla
farmerke i čistu majicu. Prošetala je do
centra sela i krenula u potragu za
prodavnicom. Srećom, mesto je bilo
malo i brzo ju je pronašla.
Pregledala je sve haljine koje su joj
ponudili pre nego što je pronašla ono
što je htela. Bila je prezadovoljna kako
joj pristaje, naročito zato što tako nešto
do pre koji dan ni u snu ne bi obukla,
ali sada je prilika bila drugačija.
Haljina je bila uska, s visokim
šlicem na butini. Ocrtavala je njeno telo
od grudi do članaka na nogama. To je
ono što je htela, pomislila je
zadovoljno. Večeras će zavodljivi Grk
za pramenu biti zaveden.
Istuširala se čim se vratila u
Damianosovu vilu. Oprala je kosu i
pustila je da se osuši, a zatim je počela
da se sprema. Provokativna crna
haljina, neobavezna frizura i malo jača
šminka potpuno su promenili njen
izgled.
Obula je sandale s visokim
potpeticama koje je, takođe, kupila tog
popodneva. Bila je veoma zadovoljna
učinkom, morala je sebi da prizna da
izgleda lepo. Jednostavan zlatan lančić
koji je uvek nosila i male zlatne
minđuše dovele su njenu pojavu do
savršenstva.
Nešto pre osam čula je kucanje po
vratima i ostala je bez daha kada ih je
otvorila, shvativši da joj neće biti lako
da sprovede svoj plan u delo. Nije
računala na to da će on, kao i uvek,
izgledati savršeno.
Darnianos je bio u belom odelu i
crnoj košulji bez kravate. Njegova crna
kosa i taman ten činili su divan
kontrast beloj odeći. Nije joj promakao
blesak divljenja u njegovim očima kada
ju je odmerio od glave do pete.
To joj je trenutno donelo
zadovoljstvo, ali je i dalje bila uverena
da je prenaglila u odluci da mu vrati
milo za drago. Kada joj se pogled
zaustavio na njegovim usnama,
prisetila se kako se osećala dok su je te
usne ljubile.
Duboko je uzdahnula. Znala je da
je pred njom teško veće i, verovatno,
još duţa noć. Verovala je u ljubav, ali
su muškarci poput Damianosa
verovali u moć i zato se uvek drţala
podalje od njih. Sve do sada.
- Mislio sam da prošetamo - rekao
je uhvativši je za ruku. - Veče je
prijatno, a restoran nije daleko.
- Nemam ništa protiv -
izbegavala je da ga pogleda.
Neko vreme išli su jedno pored
drugog bez reći i Dastin je počela da se
opušta i uţiva u svojoj poslednjoj
večeri na ostrvskom raju. Trgnula se
kada je Damianos zastao zagledavši se
u nju.
- Dakle, da li veruješ u ljubav na
prvi pogled? - upitao je tiho.
Dastin je prisilila sebe da mu
uzvrati pogled, ali je sve vreme
ponavljala u mislima da je to čovek
koji je odbio da joj poveruje i koji se
prema njoj ponašao kao prema
kriminalcu. On nije bio običan
muškarac s kojim je mogla da se upusti
u flertovanje.
- Treba li da ponovim pitanje? -
podigao je obrvu. - Ljubav na prvi
pogled?
Lica su im bila toliko blizu da je
osećala njegovim miris, zbog čega je
osetila blagu vrtoglavicu. Čak i na ulici
je njeno telo reagovalo na njegovu
blizinu i bila joj je potrebna sva snaga
da se otrgne iz transa.
- Verujem da su neki ljudi
dovoljno srećni da upoznaju ţivotnog
partnera i da odmah znaju da je on
pravi - pogledala je u stranu da on ne
bi primetio strast u njenim očima. -
Dok drugi nisu toliko srećni.
- A šta je s nama? - upitao je
iznenadivši je.
- S nama? - ponovila je
zaprepašćeno
Gledala ga je u neverici, svesna
činjenice da je ona niko dok je
Damianos Eleusiniotis lav među
muškarcima. Njegovo prisustvo bilo je
dovoljno da svi drugi izblede u očima
suprotnog pola.
- Ţeliš me, zar ne? - upitao je
meko.
Znala je da toliko toga moţe da
kaţe u tom trenutku, ali ostala je nema.
Njegovo lice bilo je blizu njenom tako
da su im se usne gotovo dodirivale.
Znala je da bi trebalo da mu kaţe ne,
ali znala je i da to ne ţeli.
- Gladna sam - promrmljala je
pokušavajući da dobije na vremenu.
- Moţemo da večeramo u krevetu
- predloţio je zavodljivo.
Ma koliko primamljivo taj predlog
zvučao, Dastin je uspela da se otrgne
magiji njegovog pogleda. Ako pristane,
to biti pod njenim uslovima, ona će
ovoga puta voditi igru.
- Ovde sam nedelju dana, a nisam
videla ništa od ovog prelepog mesta
rekla je osmehnuvši se. Ako nemaš
ništa protiv, volela bih da odemo u taj
restoran na večeru.
- Ako je to ono što ţeliš - rekao je
gledajući je netremice.
- To je ono što ţelim - klimnula je
glavom.
Ostatak puta prešli su u tišini i
Dastin više nije znala šta moţe da
očekuje od Damianosa. Na putu do
restorana uspela je da umiri svoje
nerve i da zakorači u nešto što bi
moglo da bude njena propast.
Damianos je bio previše zgodan i
previše zavodljiv da bi iz svega mogla
da izađe nepovređena. Bila je
izgubljena mislima i nije se mnogo
bunila kada joj je predloţio da proba
lokalni specijalitet mada nije volela da
eksperimentiše s hranom.
Vodili su neobavezan razgovor
dok su polako ispijali aperitiv i čekali
da im bude servirana večera.
Zahvaljujući njegovoj neposrednosti
koja ju je iznenadila, Dastin je uspela
da se opusti.
- Dopada mi se ovde - rekla je
prelazeći pogledom po sali.
Damianos ju je doveo u
ekskluzivni restoran koji je bio pun
gostiju. Međutim, njihov sto je bio u
uglu prostrane terase i delimično
zaklonjen bogatom krošnjom drveta
buganvilije s jarkocrvenim cvetovima,
što je stvaralo osećaj intimnosti.
- Nadao sam se da će biti tako -
odgovorio je smešeći se. - Večeras
ţelim da se opustiš i da uţivaš.
On se savršeno uklapao u
okruţenje i kao da nije primećivao
luksuzni ambijent u kojem su sedeli.
Dastin je bila uverena da večera u tom
restoranu košta gotovo toliko koliki je
iznos njene mesečne plate.
A to je samo naglasilo razliku
između njih i učvrstilo ju je u odluci da
dopusti sebi malo ludosti i uţivanja.
Naravno, pod uslovom da je on
spreman da igra po njenim pravilima.
- Dobro - promrmljala je
zbunjeno.
Nije joj promakao blesak u
njegovim očima i bilo joj je jasno da će
biti teško da sprovede svoju zamisao u
delo. Damianos se nagnuo preko stola i
neţno je prstom dodirnuo njen obraz.
- Obećavam da će biti mnogo više
nego dobro - rekao je tiho.
- A šta ako ţelim da budem
glavna? - osetila je nervozu.
- Sve što ţeliš - sklonio joj je
pramen kose iza uha.
- Sve? - pogledala ga je kroz
poluspuštene trepavice.
- Ţelim da uţivaš sa mnom -
prineo je njene prste svojim usnama.
Dastin je osetila da se prijatna jeza
širi njenim telom. Naglo se uspravila u
stolici podsećajući sebe na to da ne sme
da mu dozvoli da preuzme kontrolu
nad situacijom. Ona je imala cilj pred
sobom i ţelela je da ga ostvari.
Bila je iskrena prema sebi pa je
priznala da je Damianos veoma
privlači, kao nijedan muškarac koga je
upoznala. A iz iskustva, pomalo
neprijatnog po nju, doduše, znala je da
on moţe mnogo da pruţi ţeni.
- Mislim da imamo isti cilj-
osmehnula se i povukla ruku - ali
različite ideje kako da ga ostvarimo.
Nesvesno je protrljala ruku jer je
stekla utisak da joj je hladno na onim
mestima gde su je do malopre
dodirivali njegovi prsti. Duboko u njoj
pojavio se strah da neće biti u stanju da
zaštiti svoje srce od njegovog uticaja.
Postalo joj je jasno da je s njim u
potpuno novom svetu u kojem se na
trenutke nije osećala baš najprijatnije.
Ipak, nikada ne bi oprostila sebi da ode
iz ovog ostrvskog raja a da ne doţivi
bar jednu uzbudljivu avanturu.
Dastin je oduvek bila
avanturističkog duha i koristila je
svaku priliku da zadovolji svoju ţelju
za uzbuđenjem. Na poslednjem
odmoru plivala je s ajkulama na
Novom Zelandu, ali joj se to nije činilo
ni pribliţno opasno kao avantura u
koju se upuštala.
- Bez obzira na to, garantujem da
ćeš uţivati - rekao je samouvereno.
Dastin mu je verovala, kao što
nikada nikome nije. Njegove reci
milovale su je isto kao njegovi neţni
prsti paleći vatru u njoj. Prijatni
povetarac koji je donosio miris mora
doprinosio je njenom uzbuđenju.
U tom trenutku nestale su sve
njene sumnje i shvatila je da ţeli
strasnu avanturu, makar za jednu noć,
s muškarcem koji je bio san svake ţene.
Pred njom je bio čitav ţivot da se posle
toga kaje, ali znala je da bi se kajala i
da propusti ovu priliku.
Sve dok njega nije srela, nije
verovala da takvi muškarci postoje.
Način na koji ju je gledao činio je da se
oseća kao najlepša ţena na svetu, bar u
tom trenutku.
Nijedan drugi muškarac koga je
poznavala nije mogao jednim
pogledom da postigne da se oseća
toliko posebnom. Međutim, duboko u
njoj još uvek je vrebala sumnja da će iz
ove igre zavođenja izaći povređena.
Damianos Eleusiniotis nije bio
čovek koji se lako zaboravlja i plašila
se da joj jedna noć neće biti dovoljna.
Ali je istovremeno znala i to da je
kasno za povlačenje jer je on uspeo da
probudi sva njena čula.
- Izvini, da li si nešto rekao? -
trgnula se shvativši da je on netremice
posmatra.
- Nisam - odmahnuo je glavom
smešeći se. - Bio sam previše zauzet
gledajući te.
- Nemoj da mi govoriš takve
stvari - promrmljala je zbunjeno.
Damianos joj se već dopadao više
nego što je ţelela sebi da prizna, a to
nije dobro. Ţelja i strast bile su u redu,
ali dopadanje je moglo da izazove
dublja osećanja, a ona su, gotovo uvek,
vodila u bol.
Nije bila naivna da poveruje u to
da bi između njih moglo da bude nešto
više od kratke avanture, nešto trajno.
Nadala se jedino da je i njeno srce
svesno toga i da je spremno da posluša
razum.
- Zašto? - upitao je meko.
- Zato što me teraš da ponovo
poverujem u bajke - gledala gaje pravo
u oči.
- Koje? - oči su mu za tren
blesnule.
U one sa srećnim završetkom -
skrenula je pogled. - Zauvek.
- Mislio sam da sve devojke
veruju i njih.
- Devojke, da - prinela je čašu
usnanm i otpila gutljaj vina. - Ţene
znaju bolje
- Ko te je naučio tu lekciju? -
upitao je zainteresovano.
- Ne tiče te se - zvučalo je oštrije
nego što je ţelela.
- A ako ţelim da me se tiče? -
nagnuo se ka njoj.
Dastin ga je pogledala preko ruba
čaše zamislivši se. Ona dosad nije
imala gorko iskustvo, sve njene veze
završavale su se zajedničkom odlukom
o raskidu kada bi oboje osetili da je
kraj blizu. To je bio slučaj i s njenom
veridbom.
Međutim, nije nameravala da to
kaţe Damianosu jer je osetila da je u
svojim vezama uvek on donosio
odluku o raskidu. Isto tako osećala je
da on ţene uglavnom smatra ukrasom
u svom ţivotu.
Ona je bila spremna da bude ukras
za jednu noć, pod njenim uslovima, ali
nije bila spremna da deli svoj privatni
ţivot s njim. Takva intimnost
podrazumevala je nešto više, na prvom
mestu obostrana osećanja.
- U tom slučaju poţeleću ti laku
noć čim se vratimo u tvoju vilu, i
spavaću u svojoj sobi - mirno je rekla
gledajući ga pravo u oči. Sama.
- Toliko ti znači ta... traţio je
pravu, reč tajna?
- Da klimnula je glavom.
5. poglavlje
Neka zadrţi svoje tajne za sebe,
pomislio je Damianos znajući da će mu
biti dovoljno da otkrije tajne njenog
telo. Od prvog trenutka kada ju je
ugledao na terasi svog hotela,
zaokupila je njegove misli.
Postala je iskušenje koje nije ni
mogao ni ţeleo da ignoriše, naročito ne
noćas kada više nije postojalo ništa što
bi ga sprečilo da uţiva u njoj. Posle
zajedno provedene noći izbaciće je iz
misli i nastaviće dalje.
Previše je bio zaokupljen tom
cmokosom lepoticom koja je sedela
preko puta njega, a čekali su ga
poslovi... i otac koji ga je već duţe
vreme pritiskao da se oţeni Grkinjom
iz dobre porodice i da obezbedi sebi
naslednika.
Slika je bila tek jedan od razloga
zbog kojih je boravio na Santoriniju,
između ostalog, došao je ovde da
razmisli o svojoj budućnosti i da se
odmori od brojnih poslovnih obaveza.
A umesto svega, pronašao je Dastin
Kejter.
Mada su ga čekali hitni poslovi,
nije mogao da natera sebe da se vrati u
At inu. Nešto ga je nezaustavljivo
vuklo prema Dastin i nadao se da će
mu jedna ili dve noći s njom biti
dovoljne.
Ţeleo je da istraţi senzualnost koja
se krila u dubini njenih sivih očiju i
večeras je bila poslednja prilika za to.
Ţeleo je da otkrije da li je zaista onoliko
strasna kao što je osetio one prve
večeri.
Najkasnije prekosutra morao je da
bude u kancelariji jer su ga čekali
neodloţni poslovi. Nije mogao da se
seti kada ga je poslednji put neka ţena
toliko privukla.
Trudio se da je izbegava jer u
njenoj blizini nije bio siguran u svoju
samokontrolu, kojom se inače ponosio.
Večeras je čekanju konačno došao kraj
jer nije nameravao da se vrati u Atinu a
da ne udovolji svojoj ţelji.
Prešao je pogledom po njenim ra-
menima i zadovoljno se osmehnuo za
sebe. Njena pojava zaista je oduzimala
dah, pogotovo zato što je navikao da je
vida u farmerkama i širokim majicama
ili košuljama.
Osetio je da njegovo uzbuđenje
raste kada se setio njenog zanosnog
tela koje je video one prve večeri u
Megalohoriju. Isto uzbuđenje osetio je i
kada ju je ugledao kako se svlači i naga
skače u bazen i jedva se odupro ţelji da
joj se pridruţi.
Bio je uveren da na svetu ne postoji
muškarac koji bi ostao imun na njene
pune grudi, uzan struk, oble kukove i
savršeno izvajane duge noge. Njena
kovrđţava, crna kosa i krupne, sive oči
samo su upotpunjavale sliku sa-
vršenstva.
- Hvala što si me izveo na večeru
- rekla je prelomivši tok njegovih misli.
- To je najmanje što sam mogao
da uradim za tebe jer si profesionalno
obavila svoj posao - bio je iskren.
- Zar si ti drugačiji u svom poslu?
- upitala je osmehnuvši se.
Nasmejao se.
- Hajde da zaboravimo posao
večeras.
- Dobro - prihvatila je sugestiju
igrajući se hranom na svom tanjim.
- Da li ti se dopada madakia? -
upitao je primetivši da je malo jela.
- Da - odgovorila je pomalo
odsutno.
Hvala ti što si mi je preporučio.
- Zašto se odjednom ponašaš
prema meni kao prema strancu? -
pogledao ju je namrštivši se.
- Iskreno, nisam navikla na
ovakav luksuz - pokazala je rukom oko
sebe.
- Stekla sam utisak da se ne
uklapam
- U pravu si - neočekivano se
sloţio.
- Baš ti hvala - suvo je uzvratila
skrenuvši pogled u stranu.
- Ovde nikada ne bi mogla da se
uklopiš - uhvatio ju je za bradu
nateravši je da ga pogleda. - Ističeš se
poput egzotične orhideje, puna si
ţivota i senzualnosti. Siguran sam da
svaki muškarac u restona terasi svog
hotela, zaokupila je ranu ţeli da bude s
tobom, a da svaka ţena ţeli da bude na
tvom mestu.
- Već sam ti rekla da bih volela da
mi ne govoriš takve stvari obrazi su joj
se oblili rumenilom.
- A zašto? - upitao je meko. - To
je istina.
Damianois je zaista mislio sve što
je rekao, ţeleo ju je od trenutka kada je
privukla njegov pogled. Dao joj je
vremena da završi posao, ali vise nije
mogao da čeka. Noćas je bila poslednja
šansa da se prepuste strasti koja je
među njima lebdela od početka.
- Zbog tebe poţelim da budem
nešto što nisam - promrmljala je.
- Da li sam to traţio? - on zaista
nije ţeleo da je menja. - Dovoljno je to
što me ţeliš.
- Kako moţeš da budeš siguran u
to? - prkosno je isturila bradu.
- Zato što sam muškarac -
osmehnuo se značajno. - A nama je
bilo suđeno da se sretnemo.
- Ne verujem u sudbinu - rekla je
iskreno.
- Ne traţim da veruješ u sudbinu
- odmahnuo je glavom. - Ţelim da
veruješ svojim instinktima.
- Kojim instinktima? - pogledala
ga je iskosa.
- Onima koji ti govore da se
upustiš u ovu avanturu - poklopio je
svojom rukom njenu i zagledao joj se u
oči. - Sa mnom.
- Ako pristanem na to, neću ti
dozvoliti da ponovo preuzmeš
kontrolu - mirno mu je uzvratila
pogled.
- Šta ţeliš od mene, Dastin? -
konačno je postavio pravo pitanje.
- Ţelim tebe - prošaputala je
naginjući se prema njemu. - Ţelim
jednu noć s tobom.
- Onda ţelimo isto - zadovoljno je
zaključio prevlačeći prstom po njenoj
nadlarjici. - Obećavam ti da nećeš
zaţaliti.
- Nadam se da si u pravu.
- Noć je tek počela - rekao je
zavodljivo. - Da li si spremna za
uţivanje?
Video je da se malčice namrštila i
mo gao je da pretpostavi kakve joj se
misli motaju po glavi u tom trenutku.
Video i trag sumnje duboko u njenom
pogledu a to nije smeo da dozvoli. Ne
sada.
Ustao je i uzeo rukom vrhove
njenih prstiju povlačeći je neţno da
ustane. Ponovo se u njemu javio onaj
nepoznati osećaj nečeg posebnog, koji
ga je nezadrţivo vukao njoj. Kao da se
u tom trenutku među njima događalo
nešto vaţno.
Sledećeg trenutka mali trag nemira
koji se javio duboko u njemu pomutio
je osećanje trijumfa koje ga je obuzelo.
Ali brzo je oterao sve misli koje nisu bi-
le u vezi sa Dastin Kejter i onim što je
trebalo da se dogodi.
Lagano joj je podigao bradu i
zagledao se u njene oči pitajući se o
čemu razmišlja. A onda ju je privukao
sebi i potraţio njene spremne usne.
Obavila je ruke oko njegovog vrata
odgovorivši mu na poljubac. Privukao
ju je još bliţe sebi. Osetio je da se opu-
šta u njegovom zagrljaju, kao i
neobično treperenje svog srca prvi put
u ţivotu.
- Hajdemo kući - povukao ju je za
sobom.
Bez reci je klimnula glavom i on ju
je poveo do izlaza iz restorana, a zatim
uzanom ulicom prema svojoj vili.
Hodali su jedno pored drugog ćutke,
kao da su se plašili da bi nešto moglo
da prekine magiju koja se stvorila
između njih.
Damianos je odjednom zastao
privukavši je u zagrljaj. Ona mu se
prepustila uţivajući, a on se izgubio u
mekoti njene koţe i blagom cvetnom
mirisu. Polako je prešao s usana na
vrat klizeći naniţe do njenih grudi.
Sa sve više ţara privlačio ju je sebi,
ljubio ju je strasno slamajući svaki
otpor u njenim mislima. Njeno telo mu
se bez pogovora predavalo, ali osećao
je da se njen razum još uvek opire. A
on je bio spreman da je potpuno osvoji.
- Ţelim te, Dastin - prošaputao je
promuklo.
Osetio je da se nesvesno ukočila u
njegovom naručju. Znao je da ţeli da
vodi ljubav s njim, ali kao da ju je nešto
sprečavalo da to učini. A ţelja koja je
besnela u njegovom telu traţila je za-
dovoljenje, traţila je baš nju.
- Dastin - tiho ju je pozvao.
Nije mu odgovorila, ali nije se ni
pobunila kada je ponovo spustio usne
na njen vrat. Nekoliko trenutaka kao
da se borila sa sobom, a onda mu je
zavukla prste u kosu i potraţila
njegove usne.
- Dastin, ne ovde - prošaputao je
odvajajući se od nje. - Bilo bi lepo jer
ne mogu više da čekam, ali neko moţe
da naiđe.
Bio je zadovoljan što njeno telo
reaguje na njegovu blizinu uprkos
brojnim pitanjima, uprkos razumu.
Razdvojili su se i on je zaţalio zbog
toga. Uzeo ju je za ruku i poveo stazom
prema vili.
Previše se toga dogodilo da bi mo-
glo da se završi na nekoliko strasnih
poljubaca, znao je da je i ona svesna
toga. Iznenada, Dastin je zastala odbi-
jajući da ide dalje, a on ju je zbunjeno
pogledao.
- Dastin... - sviđalo mu se kako
njeno ime zvuči. - Ovo je početak,
veruj mi.
Ponovo ju je čvrsto zagrlio i
privukao sebi u ţelji da iz njene svesti
izbriše sve misli koje se nisu odnosile
na njega i na ono što se upravo
dešavalo između njih. Nije mu
promaklo blago podrhtavanje njenog
tela, ali mu ovoga puta nije odgovorila
na poljubac.
- Šta nije u redu? - zagledao se u
njeno lice obasjano mesečinom.
- Damianose... - pročistila je grlo.
- Ţelim da raspravimo nešto pre nego
što nastavimo.
- Šta? - upitao je tiho.
- Ovog puta ţelim da obrnemo
uloge - rekla je brzo.
- Kako to misliš? - zbunjeno se
namrštio.
- Ţelim da ja vodim glavnu reč -
isturila je bradu na onaj svoj,
karakterističan način i pogledala ga je
pravo u oči.
Nije mu se dopalo to što su taj
razgovor vodili nasred ulice gde je u
svakom trenutku mogao neko da
naiđe. Ţeleo je da ostane što pre
nasamo s njom da bi ponovo mogao da
preuzme kontrolu nad situacijom koja
mu je polako, ali sigurno, izmicala iz
ruku.
Znao je da je Dastin, bez obzira na
njenu snagu, tvrdoglavost i hrabrost,
neţna i krhka, i bio je poprilično
zatečen njenim zahtevom. Nije verovao
da je spreman da zbog bilo koga i bilo
čega prihvati podređenu ulogu.
Čak ni zbog strasti koju je osećao
da ona nosi u sebi i koja je obećavala
nezaboravnu noć ispunjenu uţivanjem.
Oslobodila se njegovog zagrljaja i on je
shvatio da mu nedostaje njena meka
koţa pod prstima.
Bilo mu je jasno da neće biti lako
da je ostavi kao što je mislio. Doduše,
uvek je teško ostaviti za sobom dobre
stvari u ţivotu. Ipak, kada bi uspeo da
je skloni s ulice, moţda bi uspeo da je
ubedi u to da odustane od svoje sulude
ideje.
Trudio se da je ne gleda pravo u
oči jer je znao da bi u tom slučaju
vodio ljubav s njom tu, na ulici, i ne bi
ga bilo briga da li će ih neko videti.
Njegova samokontrola bila je u tom
trenutku na veoma klimavim nogama.
- U redu - rekao je konačno.
- Nisam sigurna da si me
razumeo - izmaknula se van njegovog
domašaja.
- Veruj mi, Dastin, razumeo sam -
procedio je kroz stisnute zube.
Video je da su joj se usne iskrivile
u nešto nalik osmehu i znao je da se
sprema da kaţe nešto Što mu se neće
dopasti. Duboko je udahnuo sveţ
večernji vazduh pripremajući se za to.
Bilo je kasno da se povuče, odavno je
prešao granicu s koje povratka nema.
- Siguran si? - upitala je tiho.
- Nisam siguran da ću moći -
priznao je iskreno.
- Ţeliš li noćas da spavaš sam? -
pogledala ga je iskosa.
- Ne ličiš mi na ţenu koja bi
mogla da uradi tako nešto - podigao je
jednu obrvu.
- Zašto?
- Predloţio si mi da pristanem na
kratku avanturu s tobom - mirno je
odgovorila. - I ja to zaista ţelim, ali
isto tako ţelim da ta avantura bude
nezaboravna. Ţelim da isprobam nešto
novo s tobom. Već znam da si ti u
stanju da probudiš neverovatnu strast
u meni. Još prve večeri uspeo si da me
nateraš da zaboravim svoje principe,
video si me ranjivu i...
- I sada ţeliš da vidiš mene u
takvoj situaciji - iznenada je shvatio.
- Da - klimnula je glavom.
- Toliko te ţelim, Dastin, da sam
spreman da kaţem bilo šta što će te
dovesti u moju sobu noćas zagledao se
u njene sjajne oči. Ali nisam siguran da
ću biti u stanju da ti prepustim
kontrolu.
- Da li ti je to toliko vaţno? -
upitala je proučavajući njegovo lice.
- Vaţnije nego što moţeš da
pretpostaviš - nervozno provukao
prste kroz kosu.
- Onda mi objasni - zamolila je
tiho.
- Pobogu, ţeno, ne ţelim sada da
pri čam - bio je iznerviran. - Ovo je
jedina noć koju imamo za sebe.
- Znam - prošaputala je i skrenula
pogled u stranu. - Moţda mi je zato to
toliko vaţno.
Damianos se zagledao u nju
pitajući se da li ima dovoljno snage da
ovo završi ovde i sada. Nijednoj ţeni
nije bio speman da dozvoli da vidi
njegovu ranjivu stranu. Duboko je
udahnuo vazduh pokušavajući da
razbistri svoje konfuzne misli.
- Uh - progunđao je privukavši je
u zagrljaj. - Zašto toliko komplikuješ
kada imamo samo ovu noć?
- A zašto to mora da bude samo
ova noć? - podigla je lice. - Zar se
nikako ne uklapam u tvoj svet?
- Ne - odmahnuo je glavom. - Ne
uklapaš se.
I to je istina, pomislio je, ali nije
naglas izgovorio. Ona se zaista nije
uklapala u njegov svet, ona ga je
okrenula naglavačke. Da nije bio
siguran u to da imaju samo jednu noć
pred sobom, nikada se u ovo ne bi
upustio.
- Onda moraš da odlučiš - rekla je
meko.
- Već sam odlučio- naterao je
sebe da pocedi kroz stisnute usne.
Saznanje da mu neće dozvoliti da
ove noći vodi ljubav s njom ako ne
prihvati njen neočekivani zahtev,
nateralo ga je da donese odluku. Za tu
jednu jedinu noć bio je spreman da joj
prepusti kontrolu i da uţiva.
Primetio je vragolasti sjaj u njenim
očima, ali i duboko skrivenu tugu.
Ţeleo je da je razuveri i da je uteši, ali
ništa nije učinio.
- Tvoj sam - prošaputao je jedva
čujno.
Dastin se propela na prste i obavila
mu je ruke oko vrata a zatim je
potraţila njegove usne. Nikada pre u
ţivotu nije osetio toliko uzbuđenje od
jednog poljupca i pomislio je da to,
moţda, neće ispasti sasvim loše.
- Imam planove s tobom -
značajno se osmehnula odmičući se od
njega.
- Velike planove.
- Priznajem da sam zaintrigiran -
prigušeno se nasmejao.
- Kada završim s tobom, nećeš
moći ni da se pomeriš - rekla je
zavodljivo kruţeći otvorenim dlanom
po njegovim snaţnim grudima.
- Nadam se da to nije prazno
obećanje - gledao ju je netremice.
Nikada u ţivotu nije poţeleo da
poloţi oruţje pred jednom ţenom i da
joj dozvoli da ga vodi, ali sada jeste. Ta
ţelja postala je toliko snaţna da više
nije mogao da čeka ni trenutak i zato ju
je uhvatio za ruku i poveo u vilu.
6. poglavlje
Dastin nije znala gotovo ništa o
zavođenju, ali je bila odlučna da svoju
zamisao sprovede do kraja. Kada su
ušli u vilu, povela ga je pravo u svoju
sobu jer se plašila da neće imati snage
da ga ostavi posle vođenja ljubavi.
- Zatvori oči - rekla je čim je
zatvorila vrata za njima.
Zadovoljno se osmehnula kada je
videla da ju je odmah poslušao, a onda
ga je uzela za ruku i povela do kreveta.
Kada joj se tog popodneva plan
iskristalisao u glavi, kupila je neke
sitnice u prodavnici suvenira.
Pre nego što je večeras izašla,
postavila je nekoliko mirisnih sveća po
sobi koje je sada zapalila. Primetila je
daje Damianos raširio nozdrve udišući
opojni miris, ali su mu oči i dalje bile
zatvorene.
Znala je da on neće biti spreman
da joj pruţi više od ove noći i zato je
ţelela da je učini nezaboravnom.
Damianos Eleusiniotis nije čovek koji
će se pretvarati da oseća nešto prema
ţeni koju će ostaviti sledećeg jutra bez
kajanja, bez obzira na ono šta je
izgovorio.
Videla je da se udobnije namešta
na krevetu i u tom trenutku podsetio ju
je na istočnjačkog vladara u haremu.
Pomislila je da neće biti u stanju da
ostvari svoj naum, da neće moći da
preuzme kontrolu.
- Hajde da odmah postavimo
neka pravila - trudila se da u glasu ne
oda ono što je osećala.
- Pretvorio sam se u uvo -
promrmljao je osmehnuvši se.
- Reći ću ti šta da radiš a ti ćeš me
bez pogovora poslušati - poţurila je da
izgovori pre nego što se predomisli.
- Veruj mi, to sam već shvatio -
klimnuo je glavom mada je njegovo
telo govorilo nešto sasvim drugo.
- Otvori oči i ustani - prošaputala
je svesna činjenice da joj glas
podrhtava.
Poslušao ju je i uspravio se u svoj
svojoj snazi. Dastin iznenada shvati da
neće uspeti. Ţelela je da ga vidi bez
odeće, ali nije mogla da prisili sebe da
mu naredi da se svuče. Osetila je da joj
se grlo steţe dok joj je polako prilazio.
- Damianose...
- Molim? - upitao je zaustaviviši
se na korak od nje.
- Sve ovo... - duboko je uzdahnula
i odmahnula glavom. - Ne mogu da
uradim ono što sam planirala.
- Ţelim te - rekao je spustivšu
ruke na njena ramena.
- Mogu li da ti naredim da vodiš
ljubav sa mnom? - progutala je knedlu
koja joj se stvorila u grlu.
- Da li je to ono što ţeliš?
zagledao joj se u oči.
Nije imala snage da mu odgovori jer je strast ponovo zagospodarila njome. Osećala je jedino njegove ruke na sebi, njegovo telo uza svoje. I ništa više. Uspela je da prikupi samo onoliko snage koliko joj je bilo potrebno da klimne glavom.
- Moram da te upozorim na to da nemam snage za dugu predigru - rekao je promuklim glasom. - Previše te ţelim. Jedino mogu da ti obećam da ćeš uţivati kao nikada dosad.
Ispruţila je ruke prema njemu i privukla ga u zagrljaj. Njena haljina skliznula je na pod, odmah pored njegovog sakoa i košulje, a onda ju je
Damianos lako podigao u naručje i poneo u krevet.
Spustio se pored nje i počeo strasno da je ljubi dok su njegove ruke polako istraţivale njeno telo, deo po deo. Njene ruke šetale su po njegovim leđima, osećala je snaţan splet napetih mišića pod svojim prstima.
Zatvorila je oči i izvila se prema njemu kada je osetila njegove usne na svojim grudima. Činilo joj se da lebdi na oblacima. Polako je otvorila oči zagledala se u njega dok se nadnosio nad njom.
Osetila je njegovo telo sasvim uza svoje, prvi put bez ikakve prepreke. To osećanje nateralo ju je da uzdrhti.
Vrtelo joj se u glavi od siline osećanja koja su buknula u njoj. Ţelja da ga oseti u sebi postajala je neizdrţljiva.
Ţeljno ga je zagrlila osećajući snagu njegove ţelje na butinama. Ispruţila je ruku poseţući za njim, nije se stidela ničega kada je bila u njegovom zagrljaju. Milovala ga je po grudima, ramenima, napetom stomaku.
Traţila je njegove poljupce, ali ih je i spremno davala. Njegove snaţne ruke privlačile su je sve bliţe i sve strasnije su prelazile po njenom telu znalački paleći vatru u njoj. Srce joj je luđački tuklo i za
trenutak joj se učinilo da će se uguši« 1 siline osećanja.
Dastin se privila uz njega potpuno tečena silinom strasti koju je probudii njoj. Zagrlila ga je nameštajući se prem njegovom telu. Osetila je njegove usn i na grudima dok je rukama kruţio D njenom stomaku.
Iznenada se Damianos odmaknuo sagledavši se u nju. U tom trenutku bio ini je zagonetniji nego ikad, nekako dalek i zatvoren u sebe. Ali i pored toga ona se osećala divno, potpuno se izgubila u ţelji koja je buktala u njoj.
- Šta ţeliš, Dastin? - upitao ju je glasom napuklim od emocija.
- Sve! - zavukla mu je prste u kosu privlačeći ga sebi.
- Baš sve? - osmehnuo se.
- Zašto se smeješ? - zbunjeno ga je pogledala.
- Zbog tebe - rekao je spuštajući usne na koren njenog vrata.
- Da li je to dobro? - ţelela je da zna.
- Ne znam - promrmljao je uz njenu ţilu kucavicu. - Moraćeš da mi pomogneš da otkrijem.
- Ţelim te - promrmljala je. - To je jedino što znam.
- I ja ţelim tebe - podigao je lice do njenog, - Prelepa si. Ne ţelim da te povredim. Neću da te povredim.
Dastin je bila dovoljno iskusna da zna da ne treba da veruje u svaku reč koju izgovori muškarac kada strast vlada njim- Ipak, prijalo joj je to što čuje i, nemoćni! da bilo šta kaţe, potraţila je njegove usne.
- Damianos ju je čvrsto zagrlio i
stegnuo, a ona je mogla samo duboko
da uzdahne. Sve oko nje nestalo je u
izmaglici, ostali su opipljivi samo
njegovi dodiri. Sva njena čula stopila
su se s tom ţeljom. Tog trenutka bila je
samo ţena koja ţeli ljubav, ţena koja
ţeli muškarca u čijem je zagrljaju bila.
Gledali su se očima zamućenim od
strasti dok se smeštao između je uzeo
neţno, kao da je ţeleo da Dastin oseti
svu lepotu spajanja.
Ljubio ju je neţno, polako, lebdela
je u nepoznatom svetu i osećala se
zaštićenom. Povijala se u njegovom
zagrljaju dok ju je on vodio prema
nečemu za šta je znala da će biti lepše i
jače od svega što je dotad doţivela.
Osećala je bolnu potrebu za njim.
Ljubila ga je strasno i divlje, kao
nikoga pre. Zavukla mu je prste u kosu
i počela da je mrsi. Osetila je njegov
vreli dah na svom licu i vrelinu
njegovog tela koje je bilo sasvim
priljubljeno uz njeno.
Ţelela je potpuno da pripadne tom
čoveku. Damianos se odjednom
odmaknuo od nje zagledavši joj se u
oči, i Dastin je osetila da joj srce tuče
kao ludo. Znala je da će pristati na sve
što je bio spraman da joj ponudi.
Osvajao ju je u početku polako,
kao da ţeli da se ti trenuci nikada ne
završe. Ni ona nije ţelela da se završe.
Osećala je da nestaje pod njim, da gubi
svest i ponovo dolazi sebi. Osećala je
svaki njegov pokret duboko u sebi.
Privila se uz njega vatreno ga
milujući po snaţnim leđima i bedrima.
Uspeo je, kao niko pre njega, da
izazove pravu bujicu strasti u njenom
telu ţeljnom ljubavi. Uzimao ju je i
ostavljao kao da proverava koliko joj
znači.
Prihvatala gaje odgovarajući na
njegovu strast, još više se privijajući uz
njega. Neţnost je izbijala iz svakog
njegovog pokreta, a onda se sve
promenilo. Oboje su istovremeno
osetili da se bliţi ekstaza.
Damianos ju je ispunio
nazaustavljivo je vodeći ka vrhuncu.
Počeli su grčevito da traţe jedno drugo
u ţelji da ga što pre doţive. Oboje su
bili u grču, u jednom zamrznutom
deliću vremena kada su zaista bili
jedno. Sve drugo prestalo je da postoji.
Dastin se potpuno predala zateče-
na snagom tek doţivljene ekstaze. Bila
je začuđena reakcijom svog tela, a pre
svega potpunom izdajom svog
razuma. Damianos je još uvekbio nad
njom ne prestajući da se lagano
pokreće, produţavajući taj trenutak.
Činilo se da nijedno od njih nije
bilo spremno za kraj koji se primicao.
Ipak, svaki njihov dodir, svaki
poljubac i svaki njegov pokret u njoj
izazivao je poţudu. Damianos ju je
strasno ljubio budeći u njoj ţelju za
produţenjem ljubavne igre.
Dastin mu je odgovorila spremno,
neţnim dodirima, strasnim poljupcima
i svojim ponovnim predavanjem. Ubr-
zo su ponovo bili izgubljeni u vreloj
reci strasti, ponovo su se kretali onim
istim putem koji ih je vodio do još
jednog vrhunca.
Dastin je stekla utisak da je sve to
zapravo san i da će se svakog trenutka
probuditi. Smelo gaje dodirivala
uveravajući sebe u to da je on stvaran i,
bar u tom trenutku, samo njen. Kada je
i drugi put doţivela blaţenstvo, bilo je
još stvarnije, još jače.
Srećno se osmehnula zagledavši se
duboko u njegove oči, bio joj je još lepši
posle tek doţivljene ljubavi. Zagrlila ga
je i privila se uz njega traţeći opet
njegove usne. U tom trenutku poţelela
je da večnost zaista postoji i da ona
moţe zauvek da ostane u njegovom
zagrljaju.
Dopadala joj se teţina njegovog
tela koja ju je pritiskala, ali je on ubrzo
shvatio da joj je preteţak. Strovalio se
na leđa povlačeći je za sobom u
zagrljaj, i spustivši neţno njenu glavu
na svoje grudi.
Duboko je uzdahnula boreći se sa
sobom a na kraju se ugrizla za donju
usnu da ga ne bi pitala da li je ta noć
sve što moţe da dobije od njega.
Postalo joj je jasno daje Damianos
Eleusiniotis muškarac njenih snova.
***
Damianos je polako ustao i obukao
pantalone, a zatim je prišao otvorenom
prozoru i zagledao se u noć. Čuo je
kako se Dastin pomera u krevetu, ali se
nije okrenuo daje pogleda. Nije morao,
njena slika bila mu je jasno urezana u
mislima.
Bio je svestan činjenice da je vreme
da donese neke odluke. Mada je znao
da se ona ne uklapa u njegov svet,
znao je i to da Dastin nikada neće
shvatiti da će on zbog ove noći pune
strasti čitavog ţivota ţudeti za nečim
što neće moći da ima.
Za trenutak je poţeleo da pošalje
sve dođavola i da pobegne s njom
daleko od svega, daleko od civilizacije.
Međutim, nije bio siguran da moţe da
veruje u nešto što se desilo tako brzo.
Činilo mu se da se nikada neće zasititi
Dastin.
Nikada dosad nije iskusio toliko
duboka osećanja i tako snaţnu strast,
tako savršenu usklađenost. I to ga je
silno uplašilo. Shvatio je da je pogrešio
kada se upustio u ovu kratku
avanturu.
Veze za jednu noć mogle su da
budu zadovoljavajuće, ali samo sa
ţenama koje mu se nisu previše
dopadale i koje nije preterano cenio. A
to nije bio slučaj sa Dastin Kejter.
Damianos nije bio spreman da
prihvati odgovornost za njenu
povređenost i razočarenje kada bude
otkrila da je ova noć sve što će ikada
deliti, pogotovo zato što su i njegova
osećanja bila ovako uskomešana.
- Damianose? - čuo je njen tihi,
pospani glas.
- Ovde sam - polako se okrenuo
prema njoj.
- Vrati se u krevet - pruţila mu je
ruke.
- Mislim da to nije dobra ideja -
odmahnuo je glavom.
- Obećao si mi ovu noć - rekla je
posle kraćeg ćutanja i on ugleda tugu u
njenim očima.
Duboko je uzdahnuo, svestan toga
da nema snage da je odbije, ali i da ne
ţeli da je odbije. Ove noći vodiče
ljubav s njom poput čoveka koji zna da
mu je to poslednji put u ţivotu jer će
ujutro umreti.
Prišao je krevetu bez reći, skinuo
pantalone gledajući je netremice, a
onda je legao pored nje. Zagrlio ju je
tako da je shvatila da njegova ţelja nije
ništa manja od njene. Milovao joj je
neţno bokove stomak i sva osetljiva
mesta.
Prigušeno je vrisnula kada je
osetila njegove usne na svojim
grudima. Zavukla mu je prste u kosu
privlačeći ga bliţe sebi. Njegovi prsti
vesto su palili vatru u njenom telu
dovodeći je do usijanja.
Dastin je zabacila glavu i izvila telo
da bi mu bila što bliţe. Poţudno je
ljubio njene usne, njen vrat, zatim joj je
ljubio grudi pa glatku koţu njenog
zategnutog stomaka.
Nikada nije mogao da zamisli da
će biti u stanju da vodi ljubav s jednom
ţenom iznova i da će svaki put biti sve
lepše. U tom trenutku zaista je vodio
ljubav s njom i znao je da nikada neće
biti u stanju da zaboravi sjaj u njenim
očima.
Izluđivao ju je puštajući je da čeka
i igrajući se njenom strašću, drţeći je
potpuno u svojoj vlasti. Prepustila mu
se ţeljno kao da je čitavog ţivota
čekala taj trenutak i kao da je se ništa
više ne tiče na ćelom svetu.
Kretali su se u savršenoj harmoniji,
kao jedno, a u sledećem trenutku
podelili su zadovoljstvo. Osetio je
vrelu reku kako se izliva iz njegovog
tela i kao kroz san čuo njen prigušeni
krik, a onda je svet prestao da postoji.
Kada se njihovo disanje počelo
smirivati, Damianos se srušio pored
nje. I dalje ju je drţao u čvrstom
zagrljaju ne ţeleći da prekine magiju
trenutka. Nije mogao da pronađe reči
kojima bi opisao zadovoljstvo koje je
osećao.
Iznenada se oslobodio njenog
zagrljaja i ustao počevši da se oblači,
da ne bi podlegao trenutku i ostao.
Moţda čak zauvek. Znao je da Dastin
prati svaki njegov pokret, ali se nije
obazirao na to.
- Videćemo se sutra - rekao je i ,
ne pogledavši je, izašao je iz sobe.
Polako je zatvorio vrata za sobom.
Duboko je uzdahnuo, zaista je verovao
da će mu sve ovo pasti mnogo lakše.
Odjednom mu je bilo teško da kaţe
zbogom toj ţeni, a to mu se nikada pre
nije desilo.
Dosad mu nijednom nije bilo
ovoliko stalo do neke ţene, nijednu
nije iskreno voleo. Čak nije mogao da
se seti da li je ikada nekoga voleo. Bilo
mu je stalo do roditelja, ali je uvek bio
previše okrenut sebi i svom uspehu.
Samo je Dastin, i to za kratko
vreme, uspela da probije visoke zidove
koje je podigao oko sebe i sada više
nije znao šta da radi. Ona je bila ţena
koju je ţeleo najviše na svetu, ali nije
mogao da ih vidi zajedno.
Kada je ušao u svoju sobu, umesto
da se skine i legne, seo je u fotelju i
zagledao se u tačku pred sobom.
Koliko god razmišljao, nije mogao da
spoji njihova dva sveta, a znao je da
Dastin nikada ne bi pristala da mu
bude povremena ljubavnica.
Ma koliko izgledala čvrsto i
samouvereno, večeras je otkrio da je
ranjiva i krhka i da bi lako mogao da je
povredi.
A to nikako nije ţeleo, kao što nije
ţeleo da vidi razočarenje u njenim
očima kada otkrije kakav je on hladan
čovek u stvari. Dastin Kejter je bila
nešto najlepše što
mu se dogodilo u ţivotu i jedino
zadovoljstvo kojeg će morati da se
odrekne. Ona je zasluţila dom,
porodicu i muţa koji će biti uz nju, a
on je mogao da joj ponudi samo duge,
hladne noći u praznom krevetu.
Njegov ţivot bio je ispunjen
beskrajnim sastancima i riđom do
ponoći. Poslednjih nekoliko dana bili
su najveći luksuz koji je dozvolio sebi
u poslednjoj deceniji. Osim toga, on je
bio muškarac koji nije u stanju da
iskaţe svoja osećanja.
Pogledao je kroz prozor shvativši
da je odavno svanulo. Protrljao je
ukočeni vrati i polako ustao proteţući
se, a zatim je poţurio u kupatilo da se
istušira. Čekale su ga mnoge obaveze,
između ostalog, morao je da
organizuje Dastinin povratak u
Ameriku sada kada je završila rad na
slici.
Na pomisao da će ona uskoro otići
i da je nikada više neće videti, nešto ga
je štrecnulo u grudima. Nije pokušao
da definiše taj osećaj pripisavši ga
umoru i neprospavanoj noći.
Kada je nešto kasnije izašao iz
kupatila, zastao je za trenutak
zagledavši se u ogroman, nerazmešten
krevet Istog trena setio se toplote
Dastinog tela i načina na koji se
privijala uz njega. Morao je da je ima
još jedan, poslednji put.
Brzo je izašao u hodnik i u samo
nekoliko koraka našao se pred vratima
njene sobe, ali je zastao s rukom
podignutom u vazduh, spreman da
pokuca. Primetio je da su vrata
improvizovane laboratorije odškrinuta
i znao je da će je tamo zateći.
Nije se prevario. Čim je otvorio
vrata, ugledao ju je kako stoji ispred
slike s rukama obavijenim oko tela.
Ponovo se u njemu javila potreba da je
zaštiti i čuva, ali je brzo odbacio takve
misli jer su one podrazumevale nešto
što nije mogao sebi da dopusti.
- Neprocenjiva je - prošaputao je
zastavši iza nje.
- U pravu si - klimnula je glavom
ne pogledavši ga.
- I ti si neprocenjiva - zagrlio ju je
s leđa i privukao sebi.
Znao je da je ta bliskost opasna po
njega, ali nije mogao da je se odrekne,
bar ne još. Na neki način Dastin ga je
promenila, više nije bio onaj čovek koji
nije poznavao prave emocije.
Na tome će joj uvek biti zahvalan,
pokazala mu je da je i on samo običan
čovek. To saznanje grejaće ga kada ona
bude daleko od njega, moţda čak i u
zagrljaju drugog muškarca. Iznenada
je, prvi put u ţivotu, osetio snaţan
ubod ljubomore.
- Ţelim te - spustio je usne na njen
vrat.
- I ja tebe ţelim - polako se
okrenula prema njemu. - Ali isto tako
ţelim i nešto više.
- Misliš na ljubav? - zagledao se u
njene oči. - Nemoguće.
- Reci mi da ne misliš tako -
prošaputala je sa suzama u očima.
- Naţaliost, mislim baš tako -
uzdahnuo je, svestan činjenice da je
magičan trenutak nestao u nepovrat. -
Ti si prelepa ţena i odličan
konzervator. Svoj posao uradila si
besprekorno...
- Znači, za tebe sam samo to? -
primetio je da joj je usna zadrhtala.
- Ovo je bio kompliment - bio je
više besan na sebe nego na nju.
- Ali prošle noći vodili smo ljubav
kao...
- To je bio seks ispravio ju je. Fan-
tastičan seks, priznajem, ali samo seks.
I oboje smo ţeleli samo tu jednu noć.
- A ako sam ja promenila
mišljenje?
- Mogu da ti pruţim samo toliko -
rekao je suvo.
- Mora da postoji više, Damianose
- pogledala ga je sjajnim očima.
- Naţalost, to je to - odmahnuo je
glavom i osmehnuo se. - Trideset
osam mi je godina i kasno je da se
menjam. Osim toga, imam obaveze
koje me čekaju.
- Shvatam - klimnula je glavom i i
skrenula pogled.
Damianos je iskreno sumnjao u to
da ga je ona zaista razumela, ali nije
bilo svrhe da joj objašnjava. Njihova
kratka veza završila se tu i tada, a
rečeno je sve što je trebalo da se kaţe. .
- Moram do hotela - odmaknuo se
od nje i prošao rukama kroz kosu. - Ti
imaš let za Atinu u podne, na
aerodromu će te čekati avionska karta
za Njujork za danas posle podne. Ako
ne budem stigao da se vratim na
vreme da te odvezem na aerodrom,
poslaću vozača s tvojim stvarima iz
hotela.
- Ne moraš da se trudiš, na ostrvu
postoji taksi sluţba - video je da se
borila sa suzama. - Ţalim te,
Damianose, zaista te ţalim. Provešćeš
ţivot u samoći, okruţen basnosnovno
vrednom kolekcijom umetničkih dela,
ali nisam sigurna da će ona moći da ti
ugreje dušu.
- Dastin, vraćaj se ovamo - viknuo
je za njom.
Znao je da ju je povredio mada to
nije ţeleo, ali nije mogao da vrati
vreme i unazad. Ipak, njen prkos ga je
razljutio k mada je dosad trebalo da se
navikne na njega. Njena tiha, skrivena
snaga opet ga je iznenadila.
On nije bio navikao na ovakva
osećnja i nije znao kako da se izbori s
njima. Ta ţena će mu definitivno doći
glave, pomislio je pre nego što je
krenuo za njom.
- Ššta ovo treba da znači?! - ljutito
je uzviknuo uletevši u njenu sobu.
- Vrati se svom blagu,
Damianose, ili idi da brojiš novac! -
ratoborno je prekrstila ruke na
grudima. - Umorna sam i dosta mi
je...
- Čega ti je dosta?! - prišao je
pokušavajući da je uhvati. - Nisam
planirao da jutros bude ovako...
- Kako?! - pogledala ga je ljutito.
- Da nisi moţda planirao da me još
jednom nagradiš tako što ćeš me
ponovo odvesti u krevet?!
- Ne bih te ni taknuo na taj način!
- duboko je uzdahnuo pokušavajući
da se smiri. - Mislio sam da
razgovaram sa sebi ravnom ali sada
shvatam da imam posla s uplašenim
detetom koje...
- Imaš posla? Razgovaraš? -
ponovila je njegove reči odmahujući
glavom. - Ovo što se desilo među
nama tebi je sve samo ne ljubav, zar ne,
Damianose?
Trgnuo se kao da ga je ošamarila
shvativši da je u pravu. On nije voleo,
on je uţivao, udovoljavao svojim
strastima i izdavao naredbe, oduvek je
tako bilo. Navikao je da ga poštuju,
nikako da ga kritikuju, naročito ne
ţene.
- Nemoj da se rastanemo u svađi,
Dastin - rekao je meko iznenadivši i
sebe.
- Postoji mnogo lepši način.
- Ne! - izmaknula se van
njegovog domašaja.
- Kuda ćeš?! - gledao ju je dok je
bez ikakvog reda bacala stvari u torbu.
- Vraćam se kući! - nije ga ni
pogledala. - Ovde više nema ničeg za
mene, moj posao je završen.
7. poglavlje
Izašla je na terasu, sela u pletenu
fotelju i zagledala se u prelepi pejzaţ
pred sobom. Nebo je bilo tmurno, bez
sunca, prekriveno teškim i sumornim
oblacima. Činilo joj se da je priroda
ogledalo njene duše.
Više nije imala šta da traţi u tom
ostrvskom raju, pomislila je. Ona je
izbačena iz njega i mora da ode što
dalje. Tek kada bude uspela da postavi
pola sveta između sebe i Damianosa,
moći će da se smiri.
Dastin je obrisala suze duboko
uzdahnuvši, imala je utisak da je
otupela. Ponovo je bila u hotelu u Fari,
gde je sve počelo, ali sada je jedva
čekala da ode odavde. Pogledala je na
sat i shvatila da ima vremena da se
istušira dok čeka vozača da dođe po
nju.
Ustala je još jednom pogledavši
divni vulkan u daljini, i vratila se u
sobu. Ušla je u kupatilo i zatvorila
vrata za sobom naslonivši se na njih.
Gotovo se uplašila kada je videla svoj
odraz u ogledalu.
Oči su joj bile crvene od isplakanih
suza, oivičene velikim, tamnim
podočnjacima, bez sjaja i ţelje. Sela je
na ivicu kade u pokušaju da se osveţi
mlazevima hladne vode. Boleo ju je
svaki delić tela, osećala se kao da je
preţivela nervni šok.
Ništa nije ostalo od njene
jučerašnje sreće, sada je u njoj bila
samo praznina. Osećanje da je naišla
na pravog čoveka povuklo se pred
saznanjem daje on pogrešan. Čovek
koji ne ţeli da bude osvojen i koji nije
u stanju da voli.
Osušila je kosu, a zatim je obukla
farmerke i belu košulju kojoj je
podvrnula rukave. Uzela je šminku i
pokušala da prikrije tragove
neprospavane noći, ali je delimično
uspela u tome. Ako ništa drugo,
pomislila je, bar nema kome da
objašnjava.
Od kada je upoznala Damianosa
Eleusiniotisa, u vremenu provedenom
s njim otkrila je sebe i svoje pravo
unutrašnje zadovoljstvo. Tek sada
kada je upoznala punu snagu ljubavi,
shvatila je šta joj je pre nedostajalo.
Na tome će mu uvek biti zahvalna.
Sa svima pre njega bila je zapravo
zaljubljena u ljubav, sada je to znala.
Stvarala je iluzije, a iluzije su bile
opasne jer nisu imale mane. Ono što je
osećala prema Damianosu bilo je
snaţnije od svega što je ikada osetila.
Rastali su se tog jutra bez reči, on
se okrenuo i otišao, ali ona je znala da
će ga se uvek sećati. Bila je u pravu
kada je pomislila da njih dvoje potiču
iz različitih svetova, a sada je znala i da
se njihovi svetovi nikada neće spojiti.
Na putu do aerodroma Dastin je
utonula u sedište izgubivši se u
mislima. Zato nije primetila kada je
stigla na atinski aerodrom na kojem je
vladala neopisiva guţva.
Kretala se mehanički, poput
marionete koju je neko pomerao. Ipak,
bila je dovoljno prisebna da proveri
rezervaciju i svoja dokumenta, a zatim
je sela u prepunu čekaonicu.
Nije primećivala ništa oko sebe,
čak joj je bilo svejedno i to što avion
kasni u polasku. Nesvesna guţve koja
je vladala svuda oko nje, išla je polako
do izlaza na čijem je kraju stajao avion
koji će je vratiti u Ameriku. Više
instinktivno nego svesno kretala se
prema terminalu.
Već je počelo da se spušta veče
kada je konačno sela na svoje sedište.
Dastin je vezala sigurnosni pojas i
naslonila se sklopivši oči. Pitala se gde
je u tom trenutku Damianos i da li
misli na nju.
Čak i ako nikada više ne bude
videla Damianosa Eleusiniotisa, biće
mu večno zahvalna za to što joj je
pokazao kako da postane prava ţena.
Bila je srećna što mu je pripadala,
makar nakratko, a on joj je zauzvrat
pruţio najsrećnije trenutke u ţivotu.
Čula je metalni glas sa zvučnika,
ali ni na to nije obratila paţnju. Nije se
plašila ničega osim ţivota bez njega, ali
s tim će morati da se pomiri. Utonula je
dublje u sedište i obavila ruke oko
svog tela.
Let do Njujorka trajao je beskrajno
dugo, nekoliko puta su sleteli, ali i
pored toga što je prva klasa bila
izuzetno udobna, Dastin oka nije
sklopila. Sat vremena pred sletanje
naterala je sebe da uđe u malo kupatilo
da se umije i ponovo našminka.
Kada je avion konačno sleteo,
Dastin je duboko uzdahnula i krenula
do izlaza svesna činjenice da će ta priča
biti završena onog trenutka kada kroči
na njujorški terminal. Vratila se kući
osnaţena za jedno veliko ţivotno
iskustvo.
Čeznula je za mirom ostrvskog raja
koji je napustila i činilo joj se da bi bila
spremna da ostavi sve za sobom i da
bude pokorna i samo njegova do kraja
ţivota ukoliko bi je Damianos pozvao
da se vrati.
Ali znala je da se to neće desiti, on
je bio zavodnik visokog stila, a ona
samo još jedna u nizu njegovih
ljubavnica. Nije znala šta su osećale
ţene koje su prošle kroz njegov ţivot,
ali znala je da će vreme provedeno s
njim pamtiti zauvek.
Kada je ušla u svoj stan, odmah je
otvorila prozore i pustila sveţ jutarnji
vazduh unutra. Zatim je raspakovala
stvari i bacila se na krevet umorno ma-
sirajući slepoočnice. Podigla je ruku i
obrisala suze koje su joj se nakupile u
očima. Nikada nije mnogo plakala, čak
ni kao dete. Gotovo čitav dan provela
je zureći u plafon i razmišljajući o
svemu što joj se desilo.
Dani su prolazili jedan za drugim,
svaki je ličio na onaj prethodni i svaki
je bio jednoličan. Nije mogla da se
koncentriše na rad koji ju je nekada
opuštalo, nije više mogla ni da leškari
na sofi uz knjigu ili uz tihu muziku.
Nastavila je tamo gde je stala pre
nego što je otputovala u Evropu, ali je
u svakom trenutku čeznula za
vremenom koje je provela na
Santoriniju. Tačnije, čeznula je za
određenim čovekom i njegovim
poljupcima, dodirima i snaţnim telom.
Svi muškarci koje je sretala bili su
tek bleda senka Damianosa
Eleusiniotisa. Sve ove godine dok nije
upoznala njega, beţala je od
muškaraca plašeći se neuspele ljubavi.
S Damianosom je sve bilo nekako
spontano, prirodno.
Posle brojnih neprospavanih noći
zaključila je da nema svrhe da o njemu
više razmišlja. Izašao je iz njenog
ţivota kao i ona iz njegovog, zauvek.
Jedino što je mogla da uradi bilo je da
sve to ostavi iza sebe i da nastavi dalje.
Loše je spavala, noću se okretala
po krevetu traţeći udobniji poloţaj, a
da sve bude još gore, dobila je i neki
virus. Povremeno joj se činilo da
nikakvu hranu ne moţe da zadrţi u
ţelucu i uvek je bila ţedna.
Danima je sedela pored prozora
odsutno zureći u olovnosivo nebo, bez
sjaja i svetlosti. Svakodnevne poslove
po kući obavljala je kao automat, ni u
čemu nije pronalazila radost. Jedina
sveda ta'čka bio je rad na novoj slici.
Mada joj je teško padalo da radi,
znala je da je samo rad moţe odrţati.
Nije smela da odustane od dnevne
rutine. Hvatala se za obaveze kao
davljenik za slamku. I svaki dan bio joj
je isti.
Svakog jutra teško je ustajala iz
kreveta, bila je bezvoljna, a onda su na
red dolazile uobičajene obaveze. Ipak, i
dok je radila, misli su joj bile daleko.
Damianosov lik često joj je iskrsavao
pred očima, osmehivao se gledajući je
onim lepim crnim očima.
Posao joj više nije zaokupljao
paţnju kao pre, jednostavno nije
mogala da se koncentriše ni na šta i ni
na koga. Njeno telo se budilo svaki put
kada bi pomislila na čoveka koga je
ostavila na Santoriniju prisećajući se s
koliko mu se strasti i ţelje predavala.
Istog trenutka osetila bi kako joj
naviru suze, ali bi ih brzo obrisala,
ljuta na sebe što toliko misli na nekoga
ko to ne zasluţuje. Nikako nije mogla
da shvati šta je razlog takvih naglih
promena raspoloţenja.
Sve ju je nerviralo. Odmahnula je
snaţno glavom terajući takve misli što
dalje od sebe. Bila joj je potrebna bistra
glava da pregura dan. Pokušala je da
se koncentriše na posao, ali je odustala
posle desetak minuta.
Prošlo je nekoliko nedelja od kada
se vratila iz Grčke, a u međuvremenu
je otkrila da vreme i nije tako dobar lek
za ljubavne jade. Pitala se koliko će još
vremena proći pre nego što uspe da
izbaci iz glave misli na zavodljivog
Grka.
Poslednjih nekoliko dana osećala
se još gore nego pre i nije imala snage
ni za šta. Pri metila da je koleginica
Sara Dţonson iskosa posmatra i
prisilila je sebe da se osmehne. Polako
je ustala i prišla malom friţideru koji je
stajao u uglu laboratorije traţeći bočicu
vode.
- Da li si dobro? - upitala ju je
Sara zabrinuto.
- Umorna sam, vruće mi je i
ţedna sam - odgovorila je Dastin
otpivši potom veliki gutljaj vode.
- Tačno - ţena odloţi četkicu i
zagleda se u nju. - Takva si od kada si
se vratila iz Grčke. Šta se dešava?
- Pokupila sam neki virus, to je
sve nemarno je odmahnula rukom.
Nijedan virus ne traje toliko, draga
moja Sara - odmahnu glavom. -
Sigurno je u pitanju neki muškarac,
zato pričaj.
- Nema šta da se priča - Dastin
sleţe ramenima i vrati se za svoj sto. -
Nema nikakvog muškarca.
- Molim te, takvim izgledom
privlačiš muškarce kao svetlo leptirove
- Sara se glasno nasmejala. - Nemoj mi
reći da ti se baš nijedan nije svideo i da
moţeš baš svakome da odoliš.
- Recimo da vodim računa o sebi -
zagledala se u sliku pred sobom
nadajući se da će i njena koleginica
uraditi isto.
- Hoćeš da kaţeš da još uvek nisi
srela nekoga ko je u stanju da ti
uskomeša krv? - Sara odmahnu
glavom u neverici.
Dastin je zaustila da joj odgovori
ali nijedna reč nije prešla preko njenih
usana. Oblio ju je hladan znoj i
sledećeg trenutka osetila je jaku
mučninu. Uspela je da stigne do toaleta
u poslednjem trenutku.
Kada joj se stomak smirio,
isprskala je lice hladnom vodom i
isprala usta, a zatim se zagledala u svoj
odraz u ogledalu. Njeno, inače bledo,
lice imalo je avetinjsku boju, a tamni
kolutovi ispod očiju svedočili su o
neprospavanim noćima.
Danima je bila u ovom čudnom
stanju, pomislila je duboko
uzdahnuvši. Uvek je bila umorna i
počela je da mrzi jutra jer joj je gotovo
svako počinjalao trčanjem u kupatilo.
Iznenada, jedna misao joj je prošla
kroz glavu i Dastin se trţe. Tupim po-
gledom zurila je u svoj odraz u ogleda-
lu, nesposobna da o bilo čemu
razmišlja. Osetila je daje hvata nešto
nalik panici.
Grozničavo je počela da prebira po
sećanju, ali je sve više bila uverena da
zna razlog svakodnevnih mučnina.
Duboko je uzdahnula i još jednom se
umila hladnom vodom pre nego što se
vratila u laboratoriju.
- Šta se dogodilo? - zabrinuto je
uzviknula Sara čim ju je ugledala.
- O, Boţe - Dastin se sruči u
stolicu. - Mislim da sam trudna.
- Da li si sigurna? - starija ţena joj
je brzo prišla.
- Nedeljama se osećam
premorenom i stalno mi je muka -
duboko je uzdahnula.
- Ništa ne mogu da zadrţim u
ţelucu.
- Ipak, moţda bi bilo dobro da
uradiš brzi test - predloţila je Sara
osmehnuvši se.
- Zašto ne uzmeš ostatak dana
slobodno?
- Ali...
- Nema ”ali” dodala joj je torbu
poguravši je do vrata. Sigurna sam da
ti i tvoj dragi imate o mnogo čemu da
razgovarate ako si u pravu.
- Nemam nikakvog dragog -
pobunila se.
- Dobro, ljubavnika - ispravila se
Sara značajno se smešeći. - U svakom
slučaju, on mora da sazna, zar ne? Ako
je pošten, oţeniće se tobom ili će bar
priznati dete i prihvatiće obavezu da
vas izdrţava.
- Verovatno si u pravu - Dastin je
zamišljeno pogleda. - Sigurno bi
ponudio da uradi pravu stvar, ali ja
neću da ga uvučem u brak koji ne ţeli
niti u vezu koja će beskonačno trajati.
Previše ga volim da bih ga prisilila na
bilo šta.
- Ti si budala, devojko - Sara
duboko uzdahnu. - Kako ćeš sama?
Nije lako podizati dete, veruj mi, znam
o čemu pričam.
- Snaći ću se - Dastin se
samouvereno osmehnula. - Biću
dobro.
Sat kasnije Dastin je gledala u brzi
terst za trudnoću i duboko je
uzdahnula. Bila je u pravu, trudna je i
rodice Damianosovu bebu. Sama će je
podizati, nijedna druga solucija nije
dolazila u obzir.
Naravno, za nju nije bilo mesta u
njegovom ţivotu ni onda ni sada. On
nije brinuo ni o kome i nije morao
nikome da daje, on je samo uzimao.
Bio ie zadovoljan povremenim,
neobaveznim avanturama i lako je
zaboravljao ţene s kojima je bio.
A ona mu je bila samo trenutni hir,
način da prekrati vreme na ostrvu.
Duboko je uzdahnula i zatresla glavom
kao da će joj to pomoći da rastera
neţeljene misli. Bila je besna na sebe
što je razmišljala o njemu, bila je besna
na ceo svet.
Ipak, nije mogla da se otrgne
osećanju ljubomore pri pomisli na to
da on sada razmišlja o drugoj ţeni.
Zašto je od svih muškaraca na svetu
morala da se zaljubi baš u njega, pitala
se po ko zna koji put.
Znala je da su mnoge ţene
spremne da mu padnu u zagrljaj, a ona
je bila samo jedna među njima. Razum
joj je govorio da neće biti poslednja u
tom nizu i to joj je najviše smetalo.
Znala je i to da je sama dobrim
delom kriva za sve što joj se dogodilo.
Da mu to nije dozvolila, Damianos
Eleusiniotis nikada ne bi mogao da je
povredi. Ipak, iz svega toga izrodilo se
nešto lepo, nešto što će joj ispuniti
budućnost.
8. poglavlje
Damianos se probudio pre zore i
pogledao je praznu polovinu kreveta
pored sebe. Ponovo je sanjao da drţi
Dastin u naručju, za trenutak je čak
osetio teţinu njene glave na svom
ramenu i njenu ruku na svom
stomaku.
Duboko je uzdahnuo i protrljao
rukama lice osetivši jednodnevnu
bradu pod prstima. Pogledao je na sat i
shvatio da će sunce ubrzo izaći i da
nema svrhe da pokuša ponovo da
zaspi. Ionako su mu svi snovi u
poslednje vreme bili isti.
Razum mu je govorio da treba da
uštape i da se pripremi za naporan
dan, ali je on odbijao da ga posluša.
Čekalo ga je nekoliko veoma vaţnih
poslovnih sastanaka koje nije mogao
da odloţi sve i da je hteo.
Srce mu je govorilo nešto sasvim
drugo, i to uporno, danima. Ono je
ţelelo da je pronađe, da vodi ljubav s
njom i da čitavom svetu kaţe da ona
pripada samo njemu. Naglo se
uspravio u krevetu pitajući se otkud
mu ta misao.
Dastin Kejter mu nije pripadala niti
je on pripadao njoj. Nije mu se dopao
takav način razmišljanja, ona je otišla
jer je kao i on znala da je njihovoj vezi
kraj. Pre ili kasnije to bi se završilo, kao
i uvek.
Zatvorio je oči i duboko uzdahnuo,
a zatim je neosetno utonuo u san. Kada
se ponovo probudio, sunce je već bilo
izašlo, pa je brzo ustao i krenuo u
kupatilo. Mada je uspeo još malo da
odspava, nije se osećao odmornijim.
Opet je sanjao ţenu vatrenocrvene
kose i njegovo telo burno je reagovalo
na taj san pa mu je bio neophodan
ledeni tuš. Imao je utisak da mu je telo
napetije nego posle čitavog dana
provedenog u kancelariji.
Očigledno je Dastin Kejter opasnija
nego što je mogao da pretpostavi u naj-
luđim snovima. Nijedna druga ţena
nije ga privlačila kao ona, činilo mu se
da ga je začarala pa mora da misli
samo o njoj.
Sve što je ţeleo bilo je daje drţi u
naručju i da je ljubi dok oboje ne
izgube glavu. Pokušao je da je zaboravi
uz stari, oprobani recept, ali
bezuspešno. Za proteklih mesec dana
izašao je nekoliko puta s različitim
ţenama, ali je svaki put bio potpuno
ravnodušan.
Dva sata kasnije sedeo je u svojoj
kancelariji u centru Atine odsutno
zureći u ekran laptopa. Pre nego što je
postao svestan onoga što radi, podigao
je slušalicu i naredio da pripreme
njegov aviona za poletanje. Ovako više
ne moţe, pomislio je spuštajući
slušalicu, mora da je vidi još jednom.
Ako je to značilo da će morati da
preleti pola sveta da bi je zauvek
izbacio iz misli, onda neka bude tako.
Damianos je oduvek ţivot
posmatrao kao partiju karata u kojoj su
karte unapred podcijene a o ishodu je
odlučivala samo veţtina. A on je bio
vešt, moţda čak i previše u nekim
trenucima.
Kad god bi osetio da je nešto dobro
za njega, posegnuo bi za tim, bilo da se
radi o privatnom ţivotu, bilo o poslu.
Zato je njegova poslovna imperija bila
jedna od najjačih na svetu, a lepe ţene
čekale su u redu da mu zagreju krevet.
Tačnije, bilo je tako sve dok se
Dastin nije pojavila u njegovom ţivotu
i poremetila dobro ustaljenu
ravnoteţu. Njegov posao je i dalje
besprekorno funkcionisao, ţena je bilo
u izobilju, ali ih on više nije ţeleo.
Dastin Kejter je bila prva i jedina
ţena koja je izašla iz njegovog ţivota
pre nego što je se zasitio. I to je bilo
upravo ono što je iz korena uzdrmalo
njegov privatni ţivot. Tu nije u pitanju
njegov muški ego niti to da je ţeleo da
mu se ona vrati.
Njihova veza bi se završila pre ili
kasnije, jer nijedna njegova veza nije
trajala duţe od nekoliko meseci, ali ne
na način na koji se to desilo. Smetalo
mu je to što je otišla u ljutnji, bez reči,
bez pozdrava.
Pozvao ju je nedelju dana pošto je
otišla samo da bi se uverio da je dobro,
ali ga je automat obavestio da njen broj
više nije u funkciji Pokušao je i da joj
pošalje poruku preko interneta, ali je
otkrio da je blokirala njegovu adresu.
Bilo je više nego očigledno da
Dastin ne ţeli ništa da ima s njim i zato
mu nije bilo jasno zašto je insistirao na
tome. Duboko je uzdahnuo i izašao iz
kancelarije ne obazirući se na
zapanjeno lice svoje sekretarice kada ju
je obavesti da će biti odsutan nekoliko
dana.
Zadovoljno se osmehnuo kada je
malo kasnije ugledao svoju cesnu
spremnu u poletanje. Uskoro će
razrešiti ovu zbrku koja je nastala kada
je Dastin otišla sa Santorinija.
Verovao je da će mu biti dovoljno
da još jednom vodi ljubav s njom pa da
je potpuno istisne iz svojih misli.
Doduše, verovao je i da će za to biti
dovoljan samo jedan put, ali očigledno
je pogrešio.
Dastin nije bila poput drugih ţena
na koje je navikao i zato je njihova
afera bila toliko zbunjujuća. Ako ona
nije ţelela da ga vidi, to je njen
problem, pomislio je, on je navikao da
uzima ono što ţeli.
Ovoga puta ţeleo je još jednu noć s
njom i znao je da će je dobiti jer njei
gov juţnjački šarm nikada nije
zakazao. Udobnije se namestio u
sedištu dok se avion podizao.
Zatvorio je oči i opustio se odlučan
da , prespava veći deo puta jer u
Njujorku neI će imati vremena za
odmor. Činilo mu se da je spavao tek
nekoliko trenutaka kada j ga je
probudilo diskretno nakašljavanje.
Polako je otvorio oči i ugledao svog pi-
lota.
- Izvinite što vas budim - čovek se
osmehnuo - ali rekli ste da ţelite da
preuzmete letelicu kada se pribliţimo
Njujorku.
- Tako je - klimnuo je glavom i
ustao.
- Hvala.
Malo se sagnuo da bi prošao kroz
vrata kokpita i seo na pilotovo sedište
zakopčavajući sigurnosni pojas. Voleo
je da sam upravlja avionom kad god je
imao priliku za to jer je voleo osećaj
slobode i kontrole, koje mu je to
pruţalo.
To je uvek bio lep način da
započne poslovni put, a ovo je bilo baš
to. U Njujork je išao da bi video Dastin,
a usputje odlučio da pogleda i sliku
koju mu je galerija ’’Portman”
ponudila pre nekoliko dana.
Kova slika bila je odličan izgovor
da ponovo potraţi Dastin, na taj način
ona neće otkriti pravi razlog njegovog
dolaska. Brzo je završio formalnosti na
aerodromu i seo je u limuzinu koja ga
je čekala.
Rekao je šoferu da ga vozi pravo u
muzej i udobno se zavalio u sedište.
Na sreću, saobraćaj nije bio preterano
gust i stigli su na odredište relativno
brzo. Uzdahnuo je pre nego što je
izašao iz kola.
Ustrčao je uza stepenice i potraţio
obezbeđenje. Uspeo je da nagovori
momka da ne obavesti Dastin o
njegovom dolasku tutnuvši mu
krupnu novčanicu u ruku. Zadovoljno
se smešio dok je išao hodnikom prema
njenoj laboratoriji.
Tiho je otvorio vrata i zagledao se
u prizor pred sobom. Dastin je bila
nagnuta nad velikim stolom na kojem
je bila ogromna slika na kojoj je radila.
Ni ona ni starija ţena koja je sedela za
stolom nedaleko od nje, nisu ga čule.
- Zdravo, Dastin - rekao je ulazeći
u prostoriju.
Primetio je kako se ukočila na zvuk
njegovog glasa pre nego što se
uspravila i okrenula. Primetio je da se
pitanja roje u njenim očima pre nego
što je njen pogled postao hladan i
dalek.
- Rekao bih da ti nije drago što
me vidiš - promrmljao je nezadovoljan
njenom reakcijom.
- Šta radiš ovde, Damianose? -
upitala je stisnutih usana.
- Direktna kao i uvek - nasmejao
se.
- Pitala sam te nešto - prekrstila je
ruke na grudima. - Zašto si došao?
- Zbog tebe prišao joj je toliko
blizu da je mogao da oseti toplotu koje
je zračila iz njenog tela.
- Ne, Damianose - odmahnula je
glavom. - Ako imaš još jednu sliku za
restauraciju, mogu odmah da ti kaţem
da nisam zainteresovana.
Pre nego što je shvatio šta radi,
pruţio je ruku, privukao ju je u zagrljaj
i potraţio njene meke usne. Istog
trenutka osetio je da se ona bori sama
sa sobom, ali to je kratko trajalo i ubrzo
je počela da mu uzvraća poljubac.
Privukao ju je jače osećajući da joj
srce ubrzano lupa. Činilo mu se da se
nikada neće zasititi njenih usana.
Trgnuo se na tu pomisao istovremeno
osetivši da Dastin pokušava da se
oslobodi njegovog zagrljaja.
Nije ţeleo da je pusti i zato joj je
obuhvatio lice dlanovima
onemogućivši je da prekine poljubac.
Bila mu je potrebna jer još uvek nije
mogao da shvati kako vrši toliki uticaj
na njega.
- Nemoj - prošaputala je. - Rekli
smo da je gotovo...
- Zašto se ţene toliko drţe za reč?
- promrmljao je duboko uzdahnuvši.
- Ţene - suvo je rekla iskrivivši
usne u nešto što je trebalo da
predstavlja osmeh.
- Da li to misliš o meni,
gospodine Eleusiniotis? Da sam tek
jedna od tih tvojih ţena?
- Ne - odmahnuo je glavom. - To
je fraza, draga moja.
- Muškarci obično koriste termin
"draga moja” da ne bi morali da pamte
ime ţene s kojom su rekla je oštro.
- Prokletstvo! - pogledao ju je
Ijutito. - Kakve su to gluposti? Zar
moraš da analiziraš baš svaku moju
reč? U ovom trenutku jedino je vaţno
to da me još uvek ţeliš.
- Još uvek te ţelim?! - zapanjeno
ga je pogledala.
- Da - uzvratio je mirno. - Šta
moţe biti vaţnije od toga?
Samo zahvaljujući svojim odličnim
refleksima, uspeo je da izbegne šamar
uhvativši je za ručni zglob i gledajući u
nju u neverici. Nikada nijedna ţena
nije pokušala ništa slično i on je bio za-
panjen tim postupkom.
- Zar si zaista pomislila da će ti to
poći za rukom? - upitao je kroz stisnute
zube.
- Odlazi! - viknula je
pokušavajući da se oslobodi njegovog
stiska.
- Idemo oboje nekud gde ćemo na
miru porazgovarati - rekao je mirnije.
- Nas dvoje nemamo o čemu da
razgovaramo, gospodine Eleusiniotise!
- ljutito ga je pogledala. - Ili ti izađi ili
ću ja!
Da li je to, po tvom mišljenju,
rešenje za sve? - zagledao se u njene
oči.
- Povlačenje? Bekstvo?
- Ja ne beţim prkosno je isturila
bradu. Ali zahtevam da odeš iz mog
ţivota.
- Moramo da razgovaramo,
Dasdn pustio joj je ruku, ali joj je
preprečio put. ffj't Šta god da je u
pitanju, nisam zainteresovana
obrecnula se.
- Za šta nisi zainteresovana?
upitao je osmehnuvši se. Ne sećam se
da sam ti bilo šta ponudio. Misliš da
sam došao zbog tebe?
- Nisam to rekla - promrmljala je
pocrvenevši.
- Nisi ni morala - opet se
osmehnuo.
- Vidi ti se u očima, ali ţao mi je
što moram da te razočaram. Nisam
došao da bih te vratio.
- Odlično - klimnula je glavom -
jer ne nameravam da se vratim.
- Neverovatno koliko si
samouverena.
- Hoćeš li me, molim te, ostaviti
na miru i vratiti se tamo odakle si
došao? - prekrstila je ruke na grudima i
skrenula pogled u stranu.
- Naravno, ali tek nakon što
raspravimo neke stvari.
- Sve smo raspravili pogledala ga
je zbunjeno. Mislim da smo oboje bili
razloţni poslednji put...
- I ja sam to mislio... do pre neko-
liko minuta.
Ponovo ju je uhvatio za ruku i
poveo do vrata ne obazirući se na
njeno protivljenje. Otvorio ih je širom,
a zatim ju je čvrsto stegnuo oko struka
da ne bi mogla da mu pobegne. Uspeo
je da je izgura u hodnik.
- Saro, pomozi mi! - uzalud je po-
kušavala da se oslobodi njegovog sti-
ska.
- Dušo, i ja smatram da treba da
razgovarate! - doviknula je starija ţena
za njom.
- Izdajice! - Dastin baci ljutiti po-
gled na nju ne prestajući da se otima.
Damianos je shvatio da na taj način
neće stići daleko i zato se brzo sagnuo,
obuhvatio je njena kolena i vešto ju je
prebacio preko svog ramena.
Nasmejao se jer ju je uhvatio potpuno
nespremnu.
- Pusti me! - počela je da ga udara
pesnicama po leđima kada se pribrala
od šoka.
- Pustiću te kada završim s tobom
- mirno je rekao ţureći niz hodnik. - Ne
pre toga.
- Ne moţeš ovo da mi uradiš! -
pobunila se.
- Već sam uradio - nasmejao se. -
A sada prestani da se ponašaš kao
dete.
- Dođavola, Damianose...
- Hej! - prekinuo ju je smejući se.-
Lepo vaspitanoj dami ne priliče takve
reči.
- Niko me neće sprečiti da kaţem
ono što hoću! - prkosno je izjavila.
- Ne kada si sa mnom, Dastin!
- Nisam s tobom! V- iknula je
udarajući ga pesnicama. - Nosiš me
kao dţak i to mi se nimalo ne dopada!
- Smiri se ako ne ţeliš da svima
skreneš paţnju na nas bilo je očito da
se on zabavlja.
- Ja?! - planula je. - Ti si taj koji
skreće paţnju na nas!
- A ko je kriv za to? - mimo je
upitao. - Da se ponašaš kako treba:..
- Misliš, da ti dozvolim da mi
naređuješ?! - ljutito ga je prekinula. -
Ili moţda da poslušno idem tri koraka
iza tebe?!
- Spustiću te ako mi obećaš da ćeš
sniziti ton i da ćeš ići polako pored
mene kao svaka civiliziovana ţena -
zastao je dajući joj priliku da odluči.
- Ja jesam civilizovana! - udarila
ga je iz sve snage po leđima. - Ti si taj
koji se ponaša kao divljak!
- Prestani da me udaraš.
- A ti prestani da mi govoriš šta
da radim! - ponovo ga je udarila.
- Dastin, upozoravam te - rekao je
opasno tihim glasom.
- A ja upozoravam tebe,
Damianose! Kako se usuđuješ?!
Odmah da si me spustio!
- Gospodine, da li vam je
potrebna pomoć? - upitao je momak iz
obezbeđenja prilazeći im.
- Ko je to? - Dastin je pokušala da
vidi preko njegovog ramena. - Jesi li to
ti Stive? Reci ovom idiotu da me
spusti!
- Sve je u najboljem redu - Damia-
nos se značajno osmehnuo i namignuo
momku. - Nije mi potrebna nikakva
pomoć. Gospođica Kejter je malo
umorna, vodim je kući da se odmori.
- Ništa nije u redu! - vrisnula je
Dastin. Ovaj idiot pokušava da me
kidnapuje, a ti mu očigledno pomaţeš
u tome!
- Čekajte da vam otvorim vrata,
gospodine - rekao je Stiv kroz smeh.
- Hvala na pomoći - Damianos
mu klimnu glavom i brzo izađe
napolje.
Nije se zaustavio sve dok nije
stigao do limuzine i, ne sačekavši
vozača, otvorio je vrata i spustio Dastin
na sedište. Pre nego što je uspela da se
iskobelja, seo je pored nje i naredio
šoferu da vozi do hotela u kojem je
rezervisao sobu pre nego što je
podigao pregradu između njih.
- Šta hoćeš od mene, Damianose?
- upitala je ljutito zabacivši kosu preko
ramena. - Zašto si me vukao kroz
muzej kao da sam dţak?
- Vukao sam te - osmehnuo se -
kako ti kaţeš, kao dţak jer je to bio
jedini način da ti skrenem paţnju.
- Uspelo ti je, to je sigurno
obrecnula se. I to ne samo moju! Mogu
da pretpostavim šta će ljudi pomisliti.
Moţda tebi nije vaţno to što ću biti
glavna tema ogovaranja narednih
mesec dana, ali meni jeste!
- U pravu si - klimnuo je glavom.
- O ovome će se sigurno pričati neko
vreme, ah nije me briga šta ljudi misle.
- Tipično! - oči su joj sevnule. -
Znaš li koliko je teško steći poštovanje
u mojoj branši?
- Imaće posla sa mnom svako ko
ti ne bude ukazao duţno poštovanje -
rekao je ledenim tonom.
Podigao je ruku do njenog lica i
prozrevši njenu nameru da se izmakne,
nimalo neţno uhvatio ju je za bradu.
Gledao je netremice u njene oči nekoli-
ko trenutaka, a onda je ponovo spustio
usne na njene. Ovo mu je nedostajalo
poslednjih mesec dana, pomislio je.
- Nemoj to da radiš - prošaputala
je kada se odmaknuo od nje. - Rekli
smo da je među nama sve gotovo.
- Tačno - klimnuo je glavom. -
Ali mislim da je i tebi sada jasno da
naša veza još uvek nije završena. To
nije bila veza već kratka afera.
- Samo to? - osmehnuo se
naginjući se prema njenom licu.
- Prekini! - pokušala je da izbegne
njegove usne.
- Zašto? - upitao je meko.
Dastin nije stigla da mu odgovori
jer se limuzina zaustavila a Damianos
je shvatio da su stigli. Uhvatio ju je za
ruku oštro je pogledavši, čime joj je
dao do znanja da neće trpeti njeno
protivljenje pre nego što je otvorio
vrata kola.
9. poglavlje
Dastin je bila ljuta kao nikada u
ţivotu, ali bila je ljuta na sebe što nije
mogla da mu se odupre. Čim je
ponovo osetila njegove usne na
svojima, bila je potpuno izgubljena.
U prvom trenutku bila je besna na
njega jer je rekao da ga ona još uvek
ţeli, a to nije bilo istina, uveravala je
sebe. Damianos je znao na koji način
da je poljubi da bi izazvao voljnu
reakciju njenog tela.
Za jedan kratak trenutak predala
se vatri i uzbuđenju njegovog poljupca,
ali već sledećeg pokušala je da ga se
oslobodi. Bila je ljuta na njega što je još
uvek imao toliku moć nad njom, a
onda je shvatila da je ljuta na sebe što
mu to dozvoljava.
Od prvog trenutka bilo je tako
među njima, bilo je dovoljno samo da
je pogleda svojim tamnim očima i da
ona zaboravi sve drugo. Jednostavno
nije bila u stanju da mu se odupre.
Tačnije, nije ţelela da mu se
odupre jer se u njegovom zagrljaju
osećala ţivom kao nikada pre. To je i
bila prava opasnost koja joj je pretila
od tog zavodljivog Grka. Ona nije
ţelela da bude tek jedna u nizu ţena u
njegovom ţivotu.
I baš je počela da se oporavlja od
njihovog susreta i da se privikava na
činjenicu da nikada neće biti njen kada
se ponovo pojavio. Nije bila sigurna da
će ovoga puta moći da preboli njegov
odlazak.
S druge strane, nije mogla ni da
uskrati sebi zadovoljstvo da provede
još jednu noć u njegovom krevetu. Bilo
joj je jasno daje Damianos upravo to
imao na umu kada ju je danas
potraţio.
Verovatno ga je posao doveo u
Njujork i odlučio je da malo prekrati
vreme s njom. Dok se borila protiv
njegovih poljubaca, bila je svesna
činjenice da je to više borba protiv
same i da polako gubi bitku.
Ipak, ponos joj nije dozvoljavao da
se lako preda i zato je nastavila da se
bori Opirala se i kada ju je bez imalo
neţnosti uveo u predvorje luksuznog
hotela, a zatim ugurao u lift.
Čim je zatvorio vrata svoje
hotelske sobe za njima, počela je da
uzmiče u uzaludnom pokušaju da
pobegne van njegovog domašaja.
Međutim, ubrzo je osetila zid iza svojih
leđa i ugledala ogromnu prepreku u
vidu njegovog snaţnog tela.
Zadrhtala je od njegove blizine i
sledećeg trenutka osetila je njegove
prste u svojoj kosi. Zaustavila je dah
dok je Damianos polako spuštao lice
ka njenom pripremajući se za još jedan
poljubac.
Zatvorila je oči iščekujući da oseti
njegove usne na svojima, ovoga puta
nije se protivila. Sve vreme pitala se šta
joj se to dešava. Ako je zaljubljena, ne
treba zato da izgubi ponos.
Naglo se uspravila i otvorila oči
susrevši njegov pogled taman od
ţeljePonovo je osetila da ne ţeli da mu
se odupre, ali se setila da je ovo za
njega prolazna strast i snaga joj se
vratila.
- Ne ţelim da me ljubiš - -
promrmljala je odupirući se o njegove
snaţne grudi.
- Ne više.
- Laţljivice - rekao je meko,
osmehnuvši se.
Imala je utisak da je njegov vatreni
pogled skida, da postaje ranjiva i da je
spremna da mu se preda. Znala je da
je, za razliku od nje, Damianos bio
previše iskusan u toj igri zavođenja i
da je ona bila lak plen za njega.
Bila je svesna samo njegove blizine
i osećala je njegovu magnetnu
privlačnost. Kada su im se usne spojile,
Dastin je osetila da tone i da sve više
potpada pod njegovu vlast. Dodir
njegovih usana udario je poput struje
njeno srce, a odatle jurnuo u celo telo.
Uskoro je svaka druga misao
nestala iz nje, mogla je da razmišlja
samo o njegovim poljupcima.
Bespomoćno je uzdahnula kada je
osetila njegove usne na korenu svog
vrata. Njegovi prsti neţno su prelazili
preko njenih grudi.
Bilo je divno naći se ponovo u
njegovom zagrljaju i osetiti njegovo
snaţno telo uza svoje. Sve ove nedelje
bez njega, bez njegovih dodira i
poljubaca bile su prazne i beskrajno
duge.
Koliko se puta probudila usred
noći puna čeţnje... Koliko ga je volela,
pomislila je i istog trenutka se ukočila.
Naglo se otreznila, pa je pokušala da
ga odgurne od sebe.
- Ne! - uzviknula je uspaničeno.
- Šta nije u redu? - upitao je
sklanjajući joj pramen kose iza uva.
- Ti! - besno ga je pogledala. - Zar
zbilja misliš da posle svega moţeš tek
tako da se pojaviš i da pokušaš da... da
me tretiraš kao...
- Kao šta? - zbunjeno ju je
pogledao. - Samo ţelim da vodim
ljubav s tobom.
- Ovo nije ljubav - odmahnula je
glavom u pokušaju da se oslobodi
njegovog zagrljaja. - Ovo je još jedan
tvoj pokušaj da me zavedeš.
- Pobogu, Dastin! - ponovo ju je
privukao u zagrljaj.
Kada su vodili ljubav na
Santoriniju, ona je osećala da se
Damianos nije sasvim prepustio
osećanjima. Zahvaljujući tome, uspela
je da drţi svoje emocije pod kontrolom,
ali sada je sve bilo drugačije.
Osetila je da je on spreman da joj
pruţi sve, ali da će isto tako traţiti sve
zauzvrat a ona je bila spremna da to
dopusti. Za trenutak se uplašila
shvativši da u njoj nema ni trunke
otpora, a onda se prepustila.
- Rekao si da treba da
razgovaramo - uhvatila se za poslednje
trunke svog razuma.
- Između muškarca i ţene priča
ništa ne rešava prigušeno se nasmejao.
Mi uvek razmišljamo glavom, a vi
srcem. Ţene su veoma emotivna bića.
- Damianose...
Nije uspela da završi rečenicu jer je
on nastavio poţudno da je ljubi.
Shvatila je da je svaki njen otpor
uzaludan i prepustila mu se, odlučna
da uţiva u svakoj sekundi.
Ogromna ţelja pomešala se sa
strahom koji joj je govorio da treba da
spreči sve ovo. Ali znala je da bi bila
očajana kada bi je Damianos ispustio iz
naručja. Duboko je uzdahnula, a onda
ga je zagrila i privila se uz njegovo
snaţno telo.
Damianos je polako podigao njeno
lice i počeo da je ljubi dugo i beskrajno
neţno. Dastin je osetila da gubi do pod
nogama. Uplela mu je prste u kosu pri-
vlačeći bliţe njegovu glavu.
- Dastin, reci mi da ţeliš ovo -
prošaputao je isprekidano, zagledavši
se u njene oči.
- Reci da me ţeliš.
- Ţelim te - promrmljala je
slomljeno, svesna činjenice da je
zauvek izgubljena.
Damianos ih je oboje oslobodio
odeće sve vreme nerazumljivo
mrmljajući između poljubaca. Dastin
se stresla od . siline sopstvene ţelje
kada je osetila njegovo nago telo uza
svoje, svesna snage njegove ţelje.
Nesvesno je izvila telo ka njemu
kada je prstima počeo da prati liniju
njenih bokova. Njegove usne i jezik
pekli su joj koţu dok su se polako
spuštali niz njen vrat i dalje prema
grudima.
Njegove ruke milovale su je u
početku neţno, a zatim sve smelije,
iskusno ju je dodirivao budeći u njoj
strast. Damianosove usne bile su svuda
po njenom telu i strast je potpuno
ovladala njom.
Doticala ga je bez ustručavanja
istraţujući njegovo telo u vrtoglavom
zanosu. Očekivala je da će je podići u
naručje i odneti do kreveta, ali umesto
toga on ju je pritisnuo uza zid i obavio
njene noge oko svojih bokova.
Dastin nikada u ţivotu nije osetila
tako snaţno i potpuno zadovoljstvo.
Kada je poljubio vrhove njenih grudi,
oboje su već bili u bunilu i strast im je
mutila razum. Sve je u njoj odjednom
bilo u potpunom skladu, usmereno
samo na njega.
Dastin je osećala njegovo snaţno,
napeto i toplo telo i bila je nestrpljiva
da se ponovo spoje. Zadrhtala je kada
je osetila da je spreman dok su je
njegove ruke privlačile sve bliţe.
Iznenada je osetila blagu
vrtoglavicu pa je zaţmurila. Damianos
je lagano prešao palcem po konturama
njenih mekih i poluotvorenih usana
pre nego što ih je poklopio svojima.
Dastin je ostala bez daha kada je
osetila njegove snaţne ruke na svojim
bokovima i sledećeg trenutka bili su
čvrsto spojeni. Polako je otvorila oči i
susret njegov taman i tajanstven
pogled.
Nudila mu je svoje grudi
oslanjajući J na njegova ramena dok ih
je on neţn milovao usnama. Kada je
glasno zastenjala, stegnuo joj je struk i
jezikom prešao naviše po njenom vratu
da bi joj kraju oblizao vlaţne usne.
Stresla se od divlje muške snage
koja je zračila iz njega i uplašeno je
skrenula pogled. Obuhvatio je prstima
njenu bradu prisilivši je da ga pogleda.
Polako je prstima prevukao preko
njenih poluotvorenih usana pre nego
što je spustio neţan poljubac na njih.
- Prelepa si - prošaputao je
glasom oteţalim od strasti.
Kada su im se pogledi ponovo
sreli, Dastin se izgubila u dubinama
njegovih crnih očiju u kojima je besnela
strast.
Poljubio ju je strasno paleći joj nep-
ca jezikom i vodeći je dobro poznatom
stazom ka vrhuncu. Gledao ju je
čudno. Njegove oštre crte lica delovale
su još oštrije u polumraku hotelske
sobe.
Snaţnim rukama potpuno je
kontrolisao njeno telo a ona mu se
predala bez ostatka. Kada je osetila da
se bliţi vrhunac, zarila mu je nokte u
leda i prigušeno kriknula zabacujući
glavu unazad.
Pridruţio joj se sledećeg trenutka i
ona je stekla utisak da joj je oduzeo svu
snagu. Dastin je nastavila da se mazno
meškolji u njegovom zagrljaju,
privijala se uz njega traţeći njegove
usne.
Damianos ju je gladno ljubio i
posednički stezao, kao da ne ţeli da se
odvoji od nje, a zatim ju je odneo do
velikog kreveta. Njegove usne
započele su novu zavodljivu igru
milujući joj lice, vrat i ramena.
Mazio je njeno telo sve dok nije za-
tvorila oči u iščekivanju. Ţelela ga je
opet. Njegovi poljupci i milovanja
dovodili su je do ludila. Nije razumela
ono što joj šapuće jer mu je glas bio
prigušen dok je usnama istraţivao
svaki centimetar njene koţe.
Njegove usne klizile su niz njen
vrat, raustavljale tu se na njenim
grudima i stomaka i onda K vraćale na
njene usne. Njeni dlanovi klizili su niz
njegova leda, a onda ga je grčevito
zagrlila privlačeći ga još vile sebi.
Kada su ponovo podelili zadovolj-
stvo, snaţno kao nikada pre, usne su
im se silovito spojile, a zatim su
zajedno klonuli. Vreroe je prolazilo,
nepokretno su leţali dok im se dah
mešao a mišići polako opuštali
Laganao su se vraćali u stvarnost i
Dastin se čvrsto privila uz njega sklo-
pljenih očiju. Uţasno se plašila da će,
ako ih otvori, shvatiti da je sve bio san.
Pripremivši se za razočarenje, polako
je otvorila oči, ali on je bio tu.
Damianos je leţao pored nje na le-
đima, zatvorenih očiju, ali znala je da
ne spava. Okrenula se na bok i neţno
je prevukla prstom po liniji njegove
brade. Iznenađeno se trgnula kada se
on izmaknuo od njenog dodira i ustao.
Misao koja joj je u sledećem
trenutku i prošla kroz glavu učinila je
da zadrhti.
Već mu je dosadila, dobio je ono
što je ţeleo. Damianosu ţena postaje
nezanimljiva čim je odvede u krevet.
- Jesam li ti već dosadila? - upitala
je napregnuto.
Okrenuo se prema njoj a u
njegovim očima blesnula je tamna
svetlost koja ju je uplašila. Fosmatrao
ju je netremice nekoliko trenutaka, a
onda se bez reći okrenuo i izašao na
terasu obukavši samo pantalone.
Jednom je prisustvovala ovakvoj
sceni, prisetila se osećajtići kako joj se
srce steţe. Posle svega što se upravo
dogodilo pitala se kako će ţhreti bez
njega.
Nije ţelela da mu se nameće, a bilo
je pitanje trenutka kada će je zamoliti
da ode. Dastin je znala da nema snage
da skrštenih ruku čeka da je on onovo
odbaci. Ovoga puta to ne bi preţivda.
Nikada neće dozvoliti sebi da prosi
njegovu Ijubov. Nije ţelelia prazan
seks bez emocija, ţelela je ljubav,
pravu i potpunu! Sve ili ništa! Moţda
je mogla da očekuje još neki trenutak
uţivanja, još koji lep dan kao što je bio
danainji, ali... Odmahnula je glavom
duboko uzdahnuvši, a zatim je ustala i
počela da se oblači.
Jedini način da sačuva svoja
osećanja bio je da odmah ode. Znala je
da bi popustila i ostala ukoliko bi on to
zatraţio od nje. Ali nije znala kako da
obuzda oštar bol u srcu koji joj je
presecao dah.
Njena osećanja bda su jaka, postala
je zavisna od svoje Ijubavi, a Damianos
joj je značio sve. Morala je da pobegne
što dalje od njega pre nego što
podlegne iskušenju. Trudila se da ga
ne gleda jer se plašila da će sve
pročitati iz njenog pogleda.
Osećala je da se guši, da joj do
polako izmiče pod nogama. Nije imala
snage da mu kaţe da ne ţeli više da ga
vidi jer je to bila laţ. Znala je da ratru.
koju je Damianos upalio u njenom
srcu. niko neće moći da ugasi
- A, ne! - trgnula se jer ju je
uhvatio za nadlakticu. - Nećeš još otići
- Nemoj, molim te - izmaknula se
i za trenutak je izgubila ravnoteţu.
Damianos ju je uhvatio za ruku i
oko struka da ne bi pala, a tela su im se
dodirnula. Dastin oseti blagi miris
poznatog losiona koji je bio pomešan s
mirisom njegove koţe. Zavrtelo joj se u
glavi.
- Nešto nije u redu? - zbunjeno ju
je upitao.
Damianos ju je uhvatio za ramena i
okrenuo sebi, a pogled mu se ukrstio s
njenim. Nije mogla da mu kaţe istinu.
Zato je sve vreme zurila u jednu tačku,
negde u visini njegove brade, jer nije
smela da ga pogleda u oči.
Osetila je da boja polako nestaje iz
njenog lica dok je čvrsto stiskala usne
da ne bi progovorila. Plašila se da ne bi
mogla da se zaustavi ako počne da
priča, a onda bi rekla i ono što nije
htela da on zna i što on ne bi ţeleo da
čuje opet
- Ne mogu - promucala je
odmahnuvši glavom.
- Šta ne moţeš? - namrštio se.
- Ovo... oblizala je suve usne. Ti i
ja... mi...
- Dastin, trebalo mi je nekoliko
dana nakon što si otišla da shvatim da
nisam spreman da okončam ovo
između nas - rekao je neţno.
- A sada znam da ni ti to ne ţeliš.
Vrati se sa mnom u Grčku.
- To nije jednostavno -
promrmljala je zbunjeno kada se
povratila od šoka koji su izazvale
njegove reči. - Moj posao je ovde i...
- Moraće da se snađu bez tebe -
prekinuo ju je. - Sigurno postoji neko
ko moţe da te zameni.
- Hvala ti - odgurnula ga je i
ustuknula nekoliko koraka. - Baš lepo
što sam otkrila da smatraš da me je
lako zameniti.
- Da je to tačno, zar bih sada bio
ovde? - upitao je osmehnuvši se.
- Nemoguće - odmahnula je
glavom.
- Ništa nije nemoguće, draga
moja - u dva koraka prešao je
rastojanje između njih.
- Ne, Damianose - ispruţila je
ruke kao da se brani. - Neću se vratiti s
tobom u Grčku jer ne nameravam da
nastavim tamo gde smo stali.
- Mogu li da znam zašto? - gledao
ju je netremice.
- Ne vidim svrhu u tome - obavila
je ruke oko svog tela. - Priznajem da
sam se izgubila malopre, ali to je samo
zato što smo bili razdvojeni neko
vreme. Oboje znamo da ćemo se, pre ili
kasnije, naći tamo gde smo bili onog
jutra u tvojoj vili na Santoriniju.
Ponovo ćemo poţeleti da budemo
slobodni.
- Slobodni? - ponovio je
namrštivši se. - Da li to ţeliš? Da me se
oslobodiš?
Dastin oseti da se suze skupljaju u
njenim očima i teškom mukom uspela
je da ih zaustavi. Ponovo je bila ljuta
na sebe što nije u stanju da kontroliše
emocije.
- U pravu si - duboko je
uzdahnula. - Bolje da završimo sada
nego da čekamo nekoliko nedelja ili
čak meseci da bi...
- Kao što sam jednom rekao, ti si
laţljivica - prekinuo ju je gotovo ljutito.
Dastin je opomenula sebe da ne
sme da mu uzvrati poljubac kada je
videla da se njegovo lice primiče
njenom. Naţalost, njeno srce nije
slušalo razum i ona se opustila u
njegovom zagrljaju.
- Ne ţeliš da me ostaviš - rekao je
trijumfalno kada se odmakao od nje.
- Ţelim - pobunila se neuverljivo.
- Reci mi istinu, Dastin. Ne ţeliš
da me napustiš, zar ne?
- Ja...
- Šta? - obuhvatio joj je lice
rukama.
- Reci.
Dastin gaje netremice gledala
nekoliko trenutaka, a onda je
odmahnula glavom. Morala je da
sačuva ponos i da ga ostavi pre nego
što Damianos otkrije njena prava
osećanja.
- U redu - duboko je uzdahnuo i
uspravio se. - Onda ću ja prvi.
Dastin se namrštila i skupila kao
da očekuje udarac. Sada će joj reći da je
vreme da se ona pokupi i ode, da je
promenio mišljenje i da je više ne ţeli.
- Pobogu! - prošao je rukama kroz
kosu. - Nisam očekivao da će ovo biti
toliko teško.Dastin ga zbunjeno gledala
i otvorila je usta da nešto kaţe, ali je on
spustio prst na njene usne sprečivši je
u tome.
Neţno ju je pomilovao vrhovima
prstiju po obrazu i privukao u zagrljaj.
- Poslednjih mesec i po dana bez
tebe bili su najduţi u mom ţivotu
rekao je tiho. Ne vraćam se u Grčku
bez tebe.
- Damianose... - pogledala ga je
pravo u oči. - Ţelim bajku.
- Viteza u sjajnom oklopu i sve
što ide uz to? - upitao je zamišljeno.
- Da - klimnula je glavom.
- Nisam siguran da mogu to da ti
pruţim - namrštio se. - Nije mi lako da
pričam o svojim osećanjima, veruj mi
da je i ovo mnogo od mene. Znam da je
i tebi stalo do mene i siguran sam da
ćemo uspeti da nađemo rešenje za ovu
situaciju.
- Situaciju? - pogledala gaje
zapanjeno. - Uz sebe ţelim čoveka
kome je stalo do mene i koji je u stanju
da iskaţe svoja osećanja.
- Zar ti je to baš toliko vaţno? -
zagledao se u njene oči. - Ovde sam,
došao sam za tobom i spreman sam da
ti se posvetim.
- To mi nije dovoljno- istrgnula
se iz njegovog zagrljaja.
Morala je što pre da izađe iz te
sobe jer nije ţelela da je Damianos vidi
kako plače. Za trenutak se u njoj javila
nada da će sve biti onako kako je
zamišljala u svojim snovima, a onda je
nestala.
Međutim, kada je stigla do vrata,
otkrila je da su zaključana i počela je
očajnički da cima kvaku. Nemoćno je
opustila ruke niz telo, a već sledećeg
trenutka osetila je Damianosove ruke
na svojim ramenima.
Znala je da bi trebalo da mu kaţe
za bebu, ali nije mogla da prisili sebe
da prevali te reči preko usana. Nije
ţelela da podiţe dete s čovekom koji
nije bio u stanju da otvori svoje srce.
- Ne moţeš da odeš - rekao je
privlačeći je sebi.
- Daj mi bar jedan dobar razlog
da ostanem - okrenula se prema njemu
brišući suze.
Nekoliko trenutaka gledao ju je
netremice, a onda je, na njeno
iznenađenje, pao na kolena pred njom.
Dastin je uhvatila sebe kako zadrţava
dah iščekujući šta će on reći. Osetila je
da joj srce tuče kao da će iskočiti iz
grudi.
- Dastin uhvatio ju je za ruku.
Preko noći si naglavačke okrenula sav
moj svet. Naterala si me da preispitam
gotovo sve u svom ţivotu, a naročito
ono što sam prihvatao zdravo za
gotovo. Ţao mi je što mi je trebalo
toliko vremena, ali moraš da znaš
koliko mi je stalo do tebe.
- Da li bi vremenom mogao da
naučiš da izgovoriš te reči? - upitala je
kleknuvši pored njega. - Moţda... ako
bi veţbao?
- Za tebe, Dastin, spreman sam da
pokušam - osmehnuo se neţno. -
Siguran sam da ću uz tvoju pomoć
naučiti.
- Volim te - prošaputala je jedva
čujno.
- Obećavaš da me nikada nećeš
napustiti? - upitao je privlačeći je u
zagrljaj.
- Znaš da neću - rekla je meko.
- Neka sve ide dođavola, ne
mogu više da zamislim ţivot bez tebe -
rekao je kao da se plaši da će mu
nestati hrabrosti. Volim te, oboţavam
te i poći ćeš sa mnom u Grčku jer je
tvoje mesto uz mene i baš me briga šta
drugi o tome misle.
- Koliko znam, nikada te nije bilo
briga za to šta drugi misle - privila se
uz njega.
- Pretpostavljam da je ovo najgora
prosidba u istoriji, ali ovo mi je prvi
put - nasmejao se prigušeno. - Nikada
pre nisam pitao nijednu ţenu da se
uda za mene.
- Oh, Damianose! - snaţno ga je
zagrlila.
- Da li to znači ”da”? - upitao je
nervozno.
- Da! - oči su joj sijale od sreće.
- Neću te pustiti iz kreveta čitave
nedelje - povukao ju je za sobom da
ustane.
- Treba mnogo toga da
nadoknadimo.
- Slaţem se - osmehnula se kada
ju je podigao u naručje.
- Reci mi da ţeliš mnogo dece,
Dastin.
- Koliko ih brzo ţeliš? — upitala
gaje kada ju je spustio na krevet.
- Zašto? - spustio se pored nje
privlačeći je u zagrljaj. - Da nisi
trudna?
- Otkud znaš? pogledala ga je
zbunjeno.
- Koliko se sećam, poslednji put
na Santoriniju nisam koristio zaštitu -
osmehnuo se. - Mislim da sam već
tada podsvesno pokušao da te veţem
za sebe. Čini se da je moje telo znalo da
te volim pre nego što je to moj razum
shvatio.
- Ne bi trebalo da se smeješ u
ovakvom trenutku - napućila je usne
toboţe uvređeno.
- Šta ću kada sam srećan - nadneo
se nad njom. - Promenila si me, zbog
tebe sam postao ono što nikada nisam
verovao da ću biti.
- A šta to? - mazno se
promeškoljila.
- Zaljubljen čovek - spustio je
usne na njene.
Epilog
Dastin je otvorila oči i otkrila da
oko nje, u potpunoj tišini, vlada mrak.
Ispruţila je ruku i naglo se uspravila u
sedeći poloţaj otkrivši da je druga
polovina kreveta prazna.
- Damianose? - pozvala ga je tiho,
a kada nije bilo odgovora, ponovila je
glasnije:
- Damianose?
Brzo je zbacila pokrivač sa sebe.
Napipala je u mraku ogrtač, a zatim
poţurila do zatvorenih vrata spavaće
sobe. Baš kada je stigla do njih, ona su
se otvorila odbacivši je unazad.
- Da li si dobro? - zabrinuto upita
Damianos uhvativši je u poslednjem
trenutku da ne padne.
- Jesam. Samo sam pospana i
zabrinula sam se kada sam otkrila da
te nema.
- Gde si bio? Ništa nisam čula...
- Čudi me - rekao je podiţući je u
naručje. - Mladi gospodin je plakao iz
petnih ţila.
- Nikolas? - pogledala ga je
iskosa. - Da li te je probudio? Moţda
treba da... !
- Ništa ne brini, nahranjen je i
presvučen - zadovoljno se osmehnuo
spuštajući je na krevetu! - Opet je
zaspao.
- Skoro sam završila restauraciju
nove slike - rekla je privlačeći ga sebi.
- Ipak ti je potreban odmor -
prešao je neţno prstom po njenom
obrazu.
- Pored rada na slici moraš da se
izboriš sa mnom i s našim sinom. A to
je ogroman posao, Dastin.
- To mi nije teško - osmehnula se
srećno.
- Volim te, Damianose.
- Da li si sigurna? - zagledao se u
njene oči. - Prošlo je gotovo dve go-
dine. Da li si još uvek sigurna u to da
me voliš?
- Sigurnija nego ikada -
odgovorila mu je.
- Volim te - rekao je tiho.
Dastin je kao hipnotisana gledala
njegovo lice koje se sve više primicalo
njenom dok joj je srce tuklo kao ludo.
Poljupci su postali strasniji.
Tiho je zaječala. Zatvorila je oči
prepuštajući mu se kada je osetila
njegove usne na svojim grudima.
Sledećeg trenutka bio je nad njom i ona
se osmehnula, spremna za strast koja
se brzo u njoj budila.
- Mislila sam da sutra moraš rano
u kancelariju rekla je zavlačeći mu
prste u kosu.
- Snaći će se jedan dan bez mene.
Osim toga, jutro je još uvek daleko.
Damianos je smaknuo bretele
njene spavaćice milujući joj vrat.
Dastin se predala osećanju radosti u
njegovom zagrljaju. Pre nego što je
njega srela ni sanjala nije da postoji
ovakva ljubav.
Činilo joj se da ga je oduvek
poznavala i da je vođenje ljubavi s njim
nešto najprirodnije na svetu. Samo
tada se osećala potpunom, a znala je da
i on oseća isto jer su je njegove ruke i
usne uvek iznova traţile.
- Volim te - prošaputao je glasom
oteţalim od strasti.
Dastin se osmehnula jer je on te
dve reči izgovarao lako i često.
Njegove ruke klizile su po njenom telu
znalački paleći vatru u njoj, a ona se
izvila prema njemu u ţelji da mu bude
bliţa. Oboje su se uz uzdah prepustili
strasnom zanosu koji ih je obuzeo.
- Volim te - rekla je pre nego što je
svet prestao da postoji za nju.
Recommended