View
250
Download
1
Category
Preview:
Citation preview
KLINIČKA PATOLOGIJA I TERAPIJA
SOCIJALNIH ŽIVOTINJA
TUMORI RESPIRATORNOG TRAKTA
1
Univerzitet u Beogradu
Fakultet veterinrske medicine Klinika za male životinje
doc dr Predrag Stepanović
• Primarni tumori respiratornog trakta mesojeda imaju
manju stopu pojavljivanja u odnosu na druge
sisteme i tkiva životinja kao i u odnosu na ljude.
• Za razliku od ljudi, pluća su predominantno mesto
za većinu metastaza kod životinja.
• Pravilno predstavljanje tumora respiratornog trakta
zahteva njihovu sistematizaciju u odnosu na
anatomske delove i histološke strukture.
Biće predstavljeni:
• Nazofaringealni, paranazalni, laringealni i trahealni
tumori;
• Plućni tumori;
• Tumori pleuralne duplje
Epitelijalni Tumori
1.1. Benigni
• 1.1.1 Papillom
• 1.1.2 Adenom
1.2 Maligni
• 1.2.1 Karcinom skvamouznih ćelija (epidermoid)
• 1.2.2 Tranzicionalni karcinom
• 1.2.3 Adenokarcinom
• 1.2.4 Adenoskvamouzni (mukoepidermoid) karcinom
• 1.2.5 Adenoidni cisticčni karcinom
• 1.2.6 Karcinom acinusnih ćelija
• 1.2.7 Nediferenciran (anaplastični) karcinom
• 1.2.8 Olfaktorni neuroblastom (esthesioneuroblastoma)
• 1.2.9 Neuroendokrini karcinom
Histological Classification of the Respiratory System of Domestic Animals (Dungworth et al. 1999)
• Mezenhmalni Tumori
• Različiti Tumori
• Lezije nalik na tumore
– 4.1 Polipi
– 4.2 Hronični proliferativni rinitis
Tumori Larinksa i Traheje
• Epitelijalni Tumori
– 1.1 Benigni• 1.1.1 Adenom
• 1.1.2 Papillom
– 1.2 Maligni• 1.2.1
Adenocarcinoma
• 1.2.2 Karcinom skvamoznih ćelija
• 1.2.3 Neizdiferencirani karcinom
• Mezenhimalni Tumori
– 2.1 Rabdomiom
– 2.2 Drugi
• Različiti Tumori
– 3.1 Onkocitom
– 3.2 Drugi
• Sekundarni Tumori
– 4.1 Tiroidni karcinom
• Lezije nalik na tumore
Tumori plućaEpitelni Tumori
1.1 Benigni
• 1.1.1 Papillom
• 1.1.2 Adenom
– 1.1.1.1 Papillarni
adenom
– 1.1.1.2
Bronhioloalveolarni
adenom
1.2 Maligni
• 1.2.1 Karcinom bronhijalnih ćelija
• 1.2.2 Karcinom skvamoznih ćelija
• 1.2.3 Adenokarcinom
1.2.3.1 Adenokarcinom, papilarnih
ćelija (acinusnih solidnih,ili mešanih)
1.2.3.2 Bronhioloalveolar ni karcinom
1.2.4 Adenoskvamozni karcinom
• 1.2.5 Karcinom malih ćelija
• 1.2.6 Karcinom velikih ćelija
• 1.2.7 Neuroendokrini tumor
• 1.2.8 Pulmonarlni blastom
• 1.2.9 Kombinovani karcinom
Mezenhimalni Tumori
• Mešani Epitelijalni i
Mezenhimalni Tumori
– 3.1 Karcinosarkom
• Različiti Tumori
– 4.1 Tumor Granularnih
ćelija
– 4.2 Limphomatoidna
granulomatoza
– 4.3 Maligna histiocitosza
– 4.4 Drugi
• Secundarni Tumori
• Tumorlima slične Lezije
– 6.1 Bronhioloalveolarna
hiperplazija
– 6.2 Drugi
• 7. Pleuralni Tumori
– 7.1 Mezoteliom
NAZOFARINGEALNI, PARANAZALNI SINUSNI,
LARINGEALNI I TRAHEALNI TUMORI
• Tumori nosne šupljine i paranazalnih sinusa se
generalno retko pojavljuju, i uglavnom se nalaze
kod pasa.
• Morfološke forme ovih neoplazmi kod životinja su
istovetne humanim formama. Tumori nosne
šupljine i paranazalnih sinusa su asocirani sa
hroničnim iritacijama usled zagađene sredine, i
početnim lezijama, kao i pojavom metaplazija
nosnog mukoznog epitela.
• Kompleksna struktura nosne šupljine i paranazalnih
sinusa (kosti, hrskavica, vaskularizovano vezivno
tkivo, pokrivenost epitelom i žlezdanim epitelom)
određuje pojavljivanje i razvoj različitih tumoroznih
formi.
• Kako domaće životinje žive pod različitim uslovima
držanja, ishrane i rada, sa različitom dužinom života,
striktna morfološka klasifikacija nije praktična.
Morfološka klasifikacija, prema STÜNZI and HANSER (1976), unapređena DUNGWORTH (1993) podrazumeva sledeće forme tumora :
• Tumori površine i žlezdanog epitela: – papillom;
– adenom;
– karcinom quamoznih ćelija;
– karcinom vretenastih ćelija;
– intermedijalni ili tranzicioni karcinom;
– adenokarcinom;
– Anaplastični karcinom;
• Mezenhimalni tumori;
• Tumori kostiju i hrskavice;
• Neklasifikovani tumori;
• Olfaktorni neuroblastom.
Klinički simptomi
Nisu specifični, a karakterišu se: – kijanjem,
– epistaksom,
– mukusom,
– tumefakcijama i
– drugim manifestacijama koje se mogu naći kod rinitisa, sinuzitisa, osteomijelitisa, stranih tela, trauma, itd.
• Dodatni podaci u postavljanju dijagnoze se dobijaju radiološkim snimanjem i naročito tomografskim snimanjem.
• Većina autora pominje prisustvo metastaza u regionalnim limfnim čvorovima u 41% slučajeva.
Nazalni papilom
• Nalazi se kao solitaran ili multipni tumor, više kao
unilateralan, ponekada ima i polipozni izgled.
• Polip je gladak, na peteljci, zbijen, ponekada sa
ulceracijama koje krvare, a može biti bele, roze ili
crvene boje.
• Učestalost pojavljivanja kod pasa i mačaka je
umerena.
• Povremeno se vraća, nakon hiruškog uklanjanja
Histopatološke, strukture ukazuju na meko-fibrozni aspekt,
ponekada sa ostrvima koštanih metaplazija, površine pokrivene
sa kuboidnim ili prizmatičnim epitelom, sa čestim prisustvom
inflamatornih ćelija.
Etiologija - hronične inflamacije nazalne mukoze i/ili
alergijske reakcije .
Karcinom skvamoznih ćelija
• Relativno je čest kod pasa, nalazi se kao iregularna
bela formacija, i na sekciji, vezivno tkivo gradi
lobularni izgled.
• Sekundarne infekcije, nekroze i hemoragije utiču na
slabiju konzistenciju kako tumora, tako i okolnog
tkiva.
• Histološka, struktura se karakteriše hiperkeratozom na površini i prisustvom keratinskih sfera u dubini, ali u mnogim slučajevima keratinizacija je redukovana, ali karakteristike povećanog maligniteta su očigledni.
• Tumorske ćelije su u ostrvcima kompaktnog karcinoma ili su raštrkane u grupice.
• Ćelije su velike, nisu uniformne, sa prisustvom intercelularnih mostova, preobilne, crvene, fino granulisane ili sa penastom citoplazmom.
• Jedra su heterogena, bleda, sa 1 ili 2 jedra.
• Uopšteno, anaplazija i veći broj mitoza su očigledni.
• Vezivna stroma deli grupe i ostrvca neoplastičnih ćelija, koje su po nekada infiltrovane sa monocitima.
Nazalni skvamozni
karcinom,
umerena keratinizacija
Nazalni epidermoid
ne-skvamozni karcinom,
bez keratinizacije
Laringealni tumori
• Laringealne neoplazije nisu uobičajene kod pasa.
• Zabeležena je rasna predispozicija kod Zlatnih
retrivera i Labradora.
• Afektirani psi obično imaju inspiratornu dispnoju,
stridore, promenu glasa (hrapav lavež ili gubitak
glasa), kašalj, ekspiratornu dispnoju, disfagiju i
gubitak telesne mase.
• Klinička dijagnoza može biti predpostavljena na osnovu anamneze, prisutnih kliničkih simptoma, vizuelizacije laringealnih masa i ultrasonografske identifikacije lokalizovanog tkiva.
• Definitivna diagnoza zahteva uzorkovanje tkiva biopsijom i histološku identifikaciju tipa neoplazija .
• Diferencijalna dijagnoza uključuje laringealnu paralizu i karcinom tireoideje.
• Terapija obično uključuje hiruško uklanjanje, upotrebu hemoterapije a ako postoji ubrzano bujanje i radijacionu terapiju.
• Tiroidni karcinomi su uglavnom slobodno pokretljivi tumori koji retko metastaziraju i mogu se tretirati samo hiruškom ekscizijom.
Tumori pluća• Kod pasa, karcinomi pluća se uglavnom javljaju oko
10 godine starosti, a ekstremno retko ispod 6
godina, dok se anaplastčni karcinom javlja oko 8.5
godina.
• Kod mačaka se karcinom pluća javlja sa 12 godina.
• Učestalost kod pasa nije vezana za rasu, mada su
nešto češće zapaženi kod Boksera i Nemačkih
ovčara.
• Pol nema uticaja na razvoj karcinoma pluća kod bilo
koje vrste.
• Histološka ispitivanja tumora pluća su pokazala veliku
ćelijsku heterogenost u okviru iste neoplazije, što
otežava dijagnostiku i procenu stepena maligniteta.
• Klasifikacija plućnih neoplazija je komplikovana zbog
postojanja mogućnosti da dođe do metaplazija
epithelijuma i mezenhimalnih tkiva; što daje,
intermediatovane ili mešane forme, i tada histogenetsko
poreklo nije moguće sa sigurnošću ustanoviti.
Prema STUNZI, HEAD and NIELSEN (1974), histološka klasifikacija podrazumeva
sledeću nomenklaturu plućnih neoplazija kod životinja:
• Karcinom skvamozniuh ćellija ili Epidermoid
• Anaplastični karcinom :
– – Anaplastični karcinom malih ćellija: lymphocyte-like tip; tip nalik na vretenaste ćelije; poligonalni tip;
– – Anaplastični karcinom velikih ćelija: giant cell tip.
• Adenokarcinom:
– – papilarni adenom;
– – bronhoalveolarni adenokarcinom.
• Epidermoid (skvamozne ćellije) karcinom kombinovan sa adenokarcinomom.
• Karcinoidni tumori.
• Tumori bronhijalnih ćellija.
• Mešani tumori.
• Benigni tumori.
• Sarkomi.
• Neklasifikovani tumori.
slična, adaptirna i mnogo pragmatičnija je klassifikacija po
DUNGWORTH –u (1993):
• – primarni epitelialni plućni tumori;
• – bronhijalni papilomi;
• – adenomi bronhialnih žlezdi;
• – bronhogeni karcinomi: karcinom skvamoznih
ćellija (epidermoid); adenokarcinom;
adenoskvamozni karcinom; nediferencirani
karcinom (aplastic) malih ili velikih ćellija;
• – bronhoalveolarni tumori: adenom; karcinom;
• – karcinoidi.
• Najčešće dijagnostikovani tumori pluća kod
domaćih životinja su bronhogeni ili bronhoalveolarni
adenokarcinomi.
• Kod pasa i mačaka, plućni adenokarcinomi su
neoplazije sa najvišom incidencom, dok su
anaplastični karcinomi i karcinomi skvamoznih
ćellija retki, skoro su dijagnostikovani kod mačaka.
Ovi aspekti su potpuno različiti u odnosu na ljude,
kod kojih su anaplastični karcinom carcinoma i
karcinom skvamoznih ćellija sa pulmonanom
lokacijom veoma česti.
• Klinički znaci, bez obzira na histološki tip neoplazme
se kod pasa manifestuju kao i kod ostalih vrsta.
Karakteriše ih kašalj, dispnea, značajniji gubitak
telesne mase koji rezultuje kaheksijom, slabost srca i
exitus usled pulmonalnog edema. Kod pasa su
plućne neoplazije udružene sa hipertrofično,
osteoartropatijom. Lezije su bile nađene i u
slučajevima primarnih plućnih neoplazija i kod ne-
pulmonalnih tumorsa koji su metastazirali u plućima,
ili čak nakon ekscizije tumora i pojave rekurentnih
pulmonalnih metastaza.
• Anatomsko-patološka slika se karakteriše čestom
lokacijom na periferiji dijafragmatičnih lobusa,
subpleuralno, dok je desno plućno krilo čršćr
zahvaćeno od levog.
• Bronhopulmonalne neoplazije pretežno imaju
unicentrično pojavljivanje, ponekada sa ranom i
brzom diseminacijom, tako da su ubrzo
multicentrične. Primarni tumor pluća može započeti
sa aspektom pneumonije, podseća na sivu
hepatizaciju, sa malim noduarnim fokusima.
• Histopatološki, struktura tumora varira u zavisnosti od
tipa neoplazije, do toga koja je karakterna crta tumora
izražena. Definicija neoplastičnog tipa i stepena
maligniteta se uzimaju u obzir prilikom procene
karakteristika tumora pluća. U strukturi tumora pluća se
mogu pojaviti različiti histološki tipovi, što iziskuje
ispitivanje različitih delova istog tumora. Moguće je
otkriti i različite stepene diferencijacijeu istom tumoru.
Ime neoplazije će reflektovati najviše diferencirani tip,
dok će karakteristike manje diferenciranih delova
takođe biti pomenute. Histološka struktura ukazuje da
najveći broj tumora pasa potiče od bronhijalnih žležda.
Epidermoid - karcinom skvamoznih
ćellija
• Gotovo uvek potiče od bronhijalnog epitelijuma, i češće lokalizovan u hilumu pluća.
• Histološki to je kompaktna masa velikih, slojevitih ćelija, sa različitim stepenom širenja i keratinizacijom. Mogu biti identifikovani intercelularni dezmozomi i/ili keratinizatcije, što olakšava dijagnozu. Po nekada se u okviru neoplastičnih ostrvaca pojavljuju nekrotični fokusi, a oko neoplastičnih ostrvaca, može se razviti fibrozna stroma. Metastaze se javljaju u bronhijalnim limfnim čvorovima, ali se mogu takođe javiti i dalje.
Adenokarcinom
• Karakteriše se strukturom koja je slična žlezdanoj, sa
specifičnim osobinama neoplazija. Histološko poreklo
neoplazije može biti bronhijalni epitel, iili bronhijalni ili
bronhiolarni žlezdani epitel.
AdenokarcinomBronhijalnih žlezda
• Rast adenokarcinoma je infiltrativan, što može u
početku ličiti na pneumoniju. Ove pulmonalne
neoplazme su česte, one lako metastaziraju na
limfne čvorove, pleuru ili parenhimatozne organe.
• Mikroskopski, adenokarcinom može da se razvija
kao papilarni, acinusni, solidni ili mešani
adenokarcinom i bronhioloalveolarni adenokarcinom.
Papilarni i acinusni adenokarcinom
• Najčešći tip primarnog tumora pluća koji se nalaze
kod domaćih životinja; obično su visoko destruktivni i
invazivni; formiraju satelitske čvoriće sa raširenim
unutrašnjim – vadušnim prostorima , sa širokom
diseminacijom kroz limfatično tkivo; dpk metastaze
na ostale organe nije uobičajena.
• Najčešće nije moguće odrediti odakle potiču.
• Histološki, maligne ćelije su obično stubaste i imaju
velike, ovoidne bazalne nucleuse; ponekada, se
pojavljuju vakuole sa mukoznim sadržajem i obilnom
sekrecijom u citoplazmi; najčešće, veliki tumori imaju
regionalne varijacije u veličini, visini, i izgledu ćelijskog
jedra i citoplazme. Prisutne su nekroze, holesterol i/ili
kalcifikovani depoziti soli i inflamatorna reakcija;
ponekada su nađene metaplazije hrskavice ili čak kostiju.
Bronhioloalveolarni karcinom
• Pojavljuje se uglavnom kod pasa. Glavna odlika
bronhioloalveolarnog karcinoma je normalan alveolarni
crtež i generalna očuvanost pulmonalne arhitekture, dok
alveolarna struktura često sadrži odbačene ćelije.
• Može postojati blago izražen papilarni ili tubulopapilarmi
crtež u alveolarnoj slici. Ćelije su kuboidne ili nisko
prizmatične i leže na fibroznom septumu.
• Histološki, arhitektura glavnih tumorskih ćelijskih
linija podseća i na alveolarne i na terminalne
bronhiolarne ćelije.
• Moguće je naći ćelijski pleomorfizam , sa retkim
binuklearnim ili multinuklearnim ćelijama.
• Diferencijacija bronhioloalveolarnog karcinoma od
adenoma može biti otežana ukoliko nema
stromalne i/ili limfatične invazije;
• kao što i, diferencija između bronhioloalveolarnog
karcinoma i papilarnog adenokarcinoma može
predstavljati problem.
• Diferencijalna dijagnoza će uključiti dirofilariju,
kennel cough , plućnog crva ( Filaroides osleri) i
hronični bronhitis.
• Treatman obično zahteva lobektomiju nakon
torakotomije ili endoskopiju u slučajevima gde
traheja nije afektirana metastazama, i kada je
moguće lečenje. Dodatna radijaciona terapija ili
hemoterapija mogu biti neophodne.
• Sistemska hemoterapija, intrapleuralna hemoterapija ili
obe u kombinaciji cisplatina, carboplatina i
mitoxantrona mogu biti upotrebljene za tretiranje
malignih pleuralnih efuzija.
• Kranijalni medijastinalni karcinomi su medijastinalni
tumori koji produkuju anteriorne mase u toraksu
pasa.
• Veći broj tipova karcinoma mogu afektirati prednji
medijastinum, i tu spadaju:
• Karcinom ektopičnih folikularnih ćelija
• Tiroidni karcinom medularnih ćelija
• Neuroendokrini karcinom
• Anaplastični karcinom
• Karcinom Timusnih branhijalnih ćelija
• Klinički afektirani psi nedvosmisleno imaju simptome
koji ukazuju na intratorakalne mase; inspiratornu
dispneu, stridore, kašalj, povraćanje, gubitak telesne
mase i anorelsija.
• Transkutana torakocenteza može pokazati varijabilni
stepen hemotoraksa ili piotoraksa.
• Dijagnoza se obično bazira na perkutanoj biopsiji i
histološkoj analizi uzoraka tkiva.
• U diferencijalnoj dijagnozi razmotriti medijastinalne
lipome, plućne karcinome, bronhijalne karcinome,
timome, limfome, infestaciju sa Coccidioides
spp i Nocardia spp.
• Radiografski snimci obično sadrže vidljive
medijastinalne mase, obično praćene sa
sekundarnom kardiomegalijom i edemom pluća,
• U većini slučajeva je indikovana hiruška ekscizija
tumora, ali je uvek praćena sa lošom prognozom
usled učestalih metastaza.
Recommended