liečnicki vjestnik - library.foi.hr · kularni kisik i to u lako disocirajućem obliku, te ujedno...

lie č n ic k i v je st n ikGOD. L X V . Z A G R E B , SV IB A N J 19J 3 BROJ 5

Iz Zavoda za medicinsku kemiju Sveučilišta u Zagrebu; nadstojnik: prof. dr. I. Ruždić.

B i o k e m i j a i n j en i pute vi u medicini . *Prof. dr. Ibrahim R u ž d i ć

Čar spoznaje, što je život, ikoji su zapravo čimbeimei, koji ravnaju životnim zbivanjima zanio je i Leonarda da Vincia. Taj genij renesanse, koji je ponova uzkrisio rimsku i helensku kulturu, učinio je svojim iztraži- vanjima prirodnih zbivanja i takovih odkrića, koja su mogla preinačiti tok životnog zbivanja i povesti ga novim putevima. Ali on je u nauci želio samo željom bez krila, započinjao, a nije smagao strpljivosti, da sliedi tok pokusa i tako plaćao neizmjernost svojih želja ništavošću djelovanja. No ipak je Leonardo da Vinci svojom spoznajom, da živo biće može živjeti samo u atmosferi u kojoj i plamen može goriti, dao smjernice, prema kojima je nakon 3 stoljeća Lavoisier izgradio temelje, na kojima se razvila kao najmlađe čedo prirodnih nauka biokemija — kemija životnih zbivanja.

Ona je ugledala svietlo dana početkom prve polovice prošloga stoljeća. U to doba ona je još u povojima i nije ništa drugo do li neke vrsti deskriptivne nauke, koja se u glavnom bavi analiziranjem pojedinih organa odnosno normalnih i patoložkih iz- lučina tiela. Nu i same ove analize provođene su sad s manjom sad s većom točnošću. U bit same biokemijske problematike nije se zalazilo, jer su za to nedostajali potrebni preduvjeti.

Svoje dječje bolesti biokemija je brzo preboljela. Ovaj period, koji je zakriven velom tajnovitosti i odiše još uviek alkemizmom, kratak je. Val modernizma, koji je 1848. godine unio u mnoga područja javnoga zbivanja nove poglede, preobrazio je i biokemiju, te nije dao da zaluta na stranputicama alke- mističkih mistifikacija. U ovim godinama ona nalazi i svoj pravi dom u medicinsko-kemijskim zavodima, koji se inicijativom R o k i t a n s k y a osnivaju na raznim sveučilištima. Otvaranjem zavoda i osnivanjem katedara za medicisku kemiju udareni su prvi temelji koristnoj suradnji kemije i medicine, pa je t.im i biokemija uzela jačeg zamaha u sistematskom iztra- živanju pojedinih područja medicinske nauke. 1 ako Hope S e y l er, predstavnik moderne biokemije, radi na mnogim područjima ove nauke, ali glavnu pažnju posvetio je izučavanju krvne boje, hemoglobina. On je protumačio, kako hemoglobin u plućima uzima kisik — taj za život neobhodno potrebni elemenat — i na koji ga onda način raznosi po ostalom tkivu. Ovo raznošenje kisika on je doveo u vezu sa sposobnošću hemoglobina, da na sebe lako veže molekularni kisik i to u lako disocirajućem obliku, te ujedno da ga na isto tako laki .način i odpušta.

W a r b u r g , koji je nastavio iztraživanja u ovom području potvrdio je ovaj nazor. On je upozorio, da je disanje površinsko i da se oksidirajuća sposobnost tkiva, koje udiše kisik, ne može odieliti od vanjske

* Prema nastupnom predavanju održanom 15. III. 1943.

odnosno unutarnje površinske strukture stanice, te da se disanje stanice ima shvatiti kao reakcija aktiviranih organskih molekula i aktiviranog kisika. Pitanje, kako dolazi do ovog aktiviranja, ostalo je još uviek neriešeno.

Koncem prošloga i početkom ovoga stoljeća postigla je liepe uspjehe i ona grana biokemije, koja izučava obću mienu tvari. Sve, naime, životne pojave, rezultat su kemijske miene tvari. Čovječji organizam, koji je u glavnome izgrađen iz bjelančevina, ugljikovih hidrata, masti, soli i vode, životom se neprestano troši — razgrađuje. Svaki rad, bilo tjelesni ili duševni, u uzročnoj je vezi s razgradnjom tvari, iz kojih je organizam izgrađen. Ovom razgradnjom — disimilacijom — u glavnom se oslobađa energija, pri čemu ujedno dolazi i do trošenja i onih tvari, iz kojih je i sam organizam izgrađen. Ovaj gubitak organizam nadoknađuje uzimanjem hrane bogate hranjivim tvarima. Nu ove su hranjive tvari istina slične, ali nisu identične sa spojevima, iz kojih je organizam izgrađen. One su u glavnom visokomolekularni spojevi, koji su ili netopivi ili pak vrlo težko. Po svojoj pak strukturnoj građi oni ne odgovaraju biokemijskoj građi stanične substancije, nego su u ovom obliku organizmu strane. Stoga, da bi organizam uzete hranjive tvari mogao upotriebiti kao svoj građevni materijal, on ih mora predhodno preraditi. Ovo- prerađivanje vrši se probavom, što znači, da se visokomolekularni hranjivi spojevi hidro-) litičkim djelovanjem fermenata ciepaju u niže molekularne spojeve. Tako na pr. polisaharidi ciepaju se u monosaharide, bjelančevine u amidokiseline, masti u mastne kiseline i glicerin i t. d. Ovakvim ciepanjem dobiveni spojevi u vodi su sada lako topivi, pa se stoga mogu i lako resorbirati, odnosno posebnim pretvorbama osposobiti da stupe u reakciju. Kada na ovaj način dobivene spojeve organizam resorbira, oni ponova prelaze u visokomolekulame spojeve, koji za svaku životinjsku vrstu, a vjerojatno i za svaki organizam imaju i specifičnu strukturu, koja im je svojstvena. Sve ove radove: razgradnja hranjivih tvari u crievima, njihova resorbci-ja, kao i ponovna izgradnja za tielo prikladnih spojeva zajedno sa disimilacijom, zajedničkim imenom označujemo obćom imenom tvari.

Svi pak oni procesi, kroz koje prolazi spojevi koji su hranom uzeti odnosno u tielu se već nalaze, od početka do kraja obuhvaćeni su intermedijarnom mienom tvari. A -upravo problem, kako se odvijaju ovi pr-oceisi na putu koji vodi do produkata konačne razgradnje, još je uviek neosvietljen i pun neriešenih zadataka.

Da bi smo uobće mogli pravilno shvatiti sva životna zbivanja, potrebno je, da imamo posve jasnu

M a s t k a t r a n - s u m p o r -k a m f o r

K o d o b r t n i h d e r m a t o z a

E p i d e r m o f i t i j e

I n t e r t r i g a

s odbojadisanim katranom i koloidalno

otopljenim sumporom, zbog toga optimalnog

djelovanja.

H e xa r n e r h y l e n t e tr a mi n - d i j o d i d g e l a t i n a t

K o d l u e s a

(kao adjuvans osobito u sekundarnom i tercialnom

stadiju)

G o n o r o i č n e k o m p l i k a c i j e

(ali samo kod subakutnih slučajeva)

A r t h r i t i s d e f o r m a n s

sadrži jod u labilnom spoju,

koji u tielu djeluje in status nascendi. Zbog

toga osobito prikladan za intenzivno liečenje.

A L P I N E C H E M I S C H E A. G. B E R L I N N W 7 Z a s t u p s t v o : Mr. Draško Vilfan, Srebrnjak br. 55, Zagreb.

p r i p r a v a k k a l c i j a i C - v i t a m i n a z a p o v i š e n j e d j e l o v a n j a k a l e . i o n a .

CALCIPOT »D«( 9 0 k l i n i č k i h j e d i n i c a v i t a m i n a D u 1 0 0 g r a m a ; s k u p i n a v i t a m i n a B )

p r i p r a v a k k a l c i j a i D - v i t a m i n a z a p o s p j e š e n j e a p o z i c i j e k a l c i j a . U g o d a n u k u s ! D o b r o s e p o d n o s a ! N i z k e c f e n e!

T R O P O N W E R K E K Ö L N - M Ü L H E I M

U z o r k e i l i t e r a t u r u n a j p r i p r a v n i j e š a l j e n a z a h t j e v z a s t u p s t v o :

»BIOS A N «, Mr . ph. V l a d i m i r S m o k v i n a , Z a g r e b , K a p t o l 6

i za ekonomično trajno liečenje pouzdan kardiakum brzog i dugotrajnog djelovanja

D IG IT A L IS - D IS P E R TPostupak proizvodnje (Dispert) osigurava velikim stepenom finoće — veličina čovječjih crvenih krvnih tjelešaca — optimalnu resorpciju i dobru podnošljivost.

» R h e n a n ia« farmaceutski odjel fvrdke K A L I - C H E M I E A.-G., Berlin Zastupstvo: Isis d. d Zagreb

D i g i t a l i f - D i s p e r tT a b l e t e · S u p o z i t o r i j i · O t o p i n a

Kod: epilepsije, eklampsije, uzbuđenja i tvrdokornih agripnija.IZVORNI ZAMOTC):

Cjevčica s 10 i bočica s 50 tableta po 0,1 i 0,3 g

L U M I N A L -ονα otopina (20%-tna)Stabilna oiopina Luminala u ampulama za intramuskularnu aplikaciju. Kod ep'ileptičnog napadaja, eklampsije, tetanije, kod kure odvikivanja zatim hyperemesis gravidarum i dječje spazmofilije.

IZVORNI ZAMOTAK:Kutija s 10 ampula po 1 ccm.

LUΜIN A L E T T E Nposebni oblik Luminala u malim dozama (0,015 g)

Nema hipnotičkog učinka, a spazmolitično mu se djelovanje opaža već i kod najmanjih doza.Za trajno liečenje epilepsije, zatim kod migrene, Basedowljeve bolesti, hipertonije, angine pectoris, vazoneuroza, pertusisa i bronhijalne astme.

IZVORNI ZAMOTAK:bočica s 30 tableta po 0,015 g

Zajednički proizvađaju tvrdke:

Leverkusen a. Rh. Darmstadt

Zastupstva: PHARMA K. D. »ALKALOID«

Zagreb M. U. Filipović i drug, ZagrebPreradovićeva ul. 16. Mošinskoga ul. 14.

nad običnim pripravcima digitalisa uzdiže se:

T A B L E T E — K A P L J I C E — A M P U L E

Kod proizvodnje Neodigala uklonjen je sav bezkoristni i štetni balast, a djelatne su tvari digitalisa ponovno ujedinjene u onom omjeru, u kojem se nalaze u samoj drogi.TilarSvaka kapljica i svaka tableta sadrži 0,04 mgr djelatnih glukozida lišća digitalis purpureare, što odgovara količini od 2 cgr titriranog lišća. Svaka ampula sadrži 0.50 mgr djelatnh glukozida iz lišća digitalis purpureare, što odgovara količini od 25 cgr titriranog lišća.PozologijaNeodigal tablete su osobito prikladne i praktične za liečenje digitali- som u srednjim dozama i za kontinuirano liečenje, dok za liečenje težkih slučajeva, kad su potrebne visoke doze prikladnija je raztopina Neodigala za oralnu upotrebu i ampule za intramuskularnu ili intravenoznu primjenu.

CARLO ERBA S.A. , M I LA NOZastupstvo:

» V I S - V IT « , ZAGREB, Langov trg 3. — Brzoglas 99-68.

Novi pouzdani cardiacum Odlična podnošljivost

Preparat sveukupnih čistih glikozida, crvene pustikare (Digitalis purpureae)

Z a m o f c i :Digicor-liquidum, bočice s 10 i 100 ccm. Digicor-supozitorije, kutija s 3, 10 i 50

Digicor-tablete, cjevčice s 10 i 20 komada, komada.bočica sa 100 komada. Digicor-ampule, kutije s 3, 6, 12 f 50

komada.

FABRIK CHEMISCHER PRODUKTE IN HRASTNIGG A. G. EICHTAL (UNTERSTEIERMARK)

ZASTUPSTVO ZA NEZAVISNU DiRŽAVU HRVATSKU

»REMEDIA«, Zagreb, Ilica 12 ~ Brzoglas 58-80

predočim o čitavom toku miene 'tvari. Svi životni čini stanica i tkiva, bilo da je to mehanički rad, bilo osmotski rad epitelija i žliezda kod resorbcije i sekrecije, bilo ravnomjerno proizvađanje topline, bilo stvaranje električne energije ili pak energije ikoja se troši kod kemijskih sinteza, svi se oni temelje na mieni stanovitih visokomolekulamih spojeva bogatih energijom, u konačne produkte, koji su energijom siromašni. Kemijska iztraživanja, izolirane stanice i tkiva dala su nam razne podatke o vrsti tvari, koji kemijskom pretvorbom oslobađaju energiju, kao i o njihovoj razgradnji. Ali uzprkos obširnom i bezko- načno mučnom iztraživalačkom radu, još smo uviek daleko od toga, da bi sebi mogli bar donekle stvoriti zadovoljavajuću predočbu o svim onim promjenama energije, koje se odigravaju u stanicama i organima. Iztraživanja na ovome području dovela su nas dotle, da danas u mnogim slučajevima ne znamo čak ni to sigurno, u koliko su zapravo ugljični hidrati masti i bjelančevine one tvari, koje našem organizmu služe kao pogonski materijal. Prema dosadašnjim podatcima biokemije kod miene tvari u glavnome se radi0 katalitički potaknutim i podržavanim razgrađiva- njima i novim izgrađivanjima. Istina, poznamo mnogo sustava katalizatora od intermediamih i konačnih produkata kao i od djelatnih tvari, koje reguliraju sve ove procese. Ali imamo i osnova sumnjati, da li sve ove tvari igraju i neku ulogu i da ii one nisu djelomično nastale kao umjetni produkti zbog razaranja stanične strukture pri kemijskom obrađivanju.

Na rješavanju ovoga važnoga problema našli su se u zajedničkom radu biokemičari i fiziolozi. Svojim nastojanjima oni su našli načina, kako se može odrediti količina udisanoga kisika, odnosno izdisanog ugljičnog dvokisa. Na temelju ovih podataka oni su došli do dalekosežnih spoznaja o mieni bjelančevina, ugljikovih hidrata i masti, o gladi, o potrebi hrane i njenoj hranjivoj1 vriednosti, o rastu, te još o mnogim1 mnogim drugim problemima, I upravo činjenica, da su svi ovi objekti, koji služe za ovakova iztraživanja, žive organizirane substancije, pa prema tome su i veoma labilne, najveća su zapreka u kemijskom iz- traživanju. Stoga i jest jedna od glavnih zadaća biokemije, da nađe nove puteve i nove metode kemijskog rada, koji će do krajnjih granica podržavati pri eksperimentiranju uvjete ostvarene u organiziranoj stanici. Tako na primjer R h e i n zahtieva, da se u ovakovim iztraživanjima pored veoma preciznih metoda u kemijskom pogledu, upotriebe i takove metode, razumljivo zasnovane na fizikalno kemijskim zakonima, kojima je prvo i glavno načelo »nihil delere«. Nu ovaj »nihil delere« ima se shvatiti u najširem smislu, te kod iztraživanih organa moraju se u svakoj prilici ne samo strogo· sačuvati nervni spojevi nego i izmjenično tvarne i hormonalno-regulatorne veze uvjetovane krvnim obtokom. Rhein je dugogodišnjim radom u zajednici s mnogobrojnim svojim suradnicima nastojao izpuniti ovaj zahtjev, te na taj način iztražiti u organima bilancu promjene energije proizvedenu funkcijom organa kod miene tvari. On je spoznao, da se jedino ovim putem unapređuje razvitak fiziologije viših organizama, te da će na taj način donekle moći iz množtva utvrđenih činjenica doprinieti koristan prilog za objašnjenje organizacije žive tvari.

Oko 1890. godine H o f f m e i s t e r postizava osnovne uspjehe u proučavanju građe jednih od naj·*' važnijih i ničim nenadoknadivih kemijskih spojeva — građe bjelančevine. Do toga se doba naime uzi

mala kao naučna činjenica, da je bjelančevina živa tvar i da je misterij samoga života sakriven u dubini ogromnih molekula bjelančevine. Daleko su tada bili i od pomisli, da bi bjelančevine mogle kristalizirati. Ta tko bi mogao i povjerovati, da život može kristalizirati. Ovakovo naziranje bilo je u to doba strano i stanovištu prirodne filozofije. Međutim H o f f m e i s t e r n je pošlo za. rukom, da izolira bjelančevine u kristalnom obliku. Već samim ovim srušila se sama u sebi i nauka o živućoj bjelančevini. Smjelo bi bilo tvrditi, da se ovom spoznajom ma i za korak približilo spoznaji života, koji bivstvuje već i u najmanjoj grudici amebe. Nu, bezuvjetno učinjen je veliki napredak, kojim je pokazano, da rješenje životnoga misterija ne treba tražiti u molekulama bjelančevina, ma kako one velike bile, nego u organiziranoj stanici. Daljnjim iztraživanjima utvrđeno je, da bjelančevine zajedno s llipoidima izgrađuju kostur svake stanice, te tako zatvaraju prostor u komu se odigravaju sva životna zbivanja. Budući da se one zajedno s lipoidima skrbe za sve one uvjete, koji su neobhodni za pravilno odvijanje životnih zbivanja, to se njihov udjel u razvoju tiela ne ograničuje samo na kemijske reakcije, nego u se uključuje i fizikalno- kemijske osnove miene tvari stanice. Kad je ovako H o f f m e i s t e r priredio u kristalnom obliku albumin jajeta, pošao je u svojim iztraživanjima korak dalje. On je nastojao da produkte dobivene ciepanjem bjelančevina, koje je on tada nazvao albumozama i peptoniima, a koje mi danas svrstavamo u visok omolekulame polipeptide, razluči i okarakterizira. Talko je došao na ideju, koja se kasnije u kemiji bjelančevina pokazala i koristnom, da su aminokiseline iz kojih su u glavnom bjelančevine i izgrađene, međusobno povezane u neprekinuti lanac. Da bi što zornije prikazao svoju zamisao o izgradnji bjelančevina, on je ovu vezu uzporedio sa šarenim lancem, gdje raznobojne karike odgovaraju raznim amino- kiselinama. Istodobno započinje i Emil F i s c h e r , jedan od najvećih organo-keimilčara, svoj značajni posao. On sa svojim učenicima A b d e r h a l d e - n o m i dr. pristupa sintezi bjelančevine. Neumorno radeći oni razkivaju lanac bjelančevina, vežući jednu aminokiselinu na drugu, dok ne skovaše lanac od 22 člana. Izpitivanjem oni su utvrdili, da ovako sintetski dobiveni produkti istina nemaju svojstva pravih bjelančevina, ali su identični s albumozama. Ovo je bio dovoljan poticaj, da se sa još većim zanosom neumorno prione na daljnji rad. F i s c h e r pronalazi svoju poznatu ester metodu, koja omogućuje odjeljivanje aminokiselina pomoću destilacije njihovih estera u vakuumu. K o s s e i pokazuje način odjeljivanja bazičnih molekula bjelančevina, a A b d e r h a l d e n razlučuje mnoga bjelančasta tiela u njihove sastojine. I već se činilo, da se približio dan, kada će biti problem bjelančevina podpuno riešen i da će se ogromne molekule bjelančevina moći s istom točnošću razdieliti u svoje osnovne sastavne dielove, s kojom točnošću anorganski kemičar analizira svoju rudaču. Ali to bijaše samo kratko vrieme. Danas znamo, da je taj cilj još daleko, daleko pred nama. Uvidjelo se, naime, da molekula bjelančevina nije jednaka s lancem raznobojnih karika i da se je izpunila sumnja i samoga Hoffmeistera, da će se s njegovom jednostavnom predočbom građe molekule bjelančevina težko izaći na kraj. Mi naime moramo sebi predstaviti, da nisu raznobojne karike, koje simboliziraju građevno kamenje molekule bjelančevina, linearno odnosno površinski porazmještene, nego u

prostoru, I danas znamo, da ne stojimo na cilju, nego tek na početku iztraživanja strukture bjelančevina, ali na pravom početku, koji vodi cilju. Sliedeći ovaj put ukazala se potreba, da se pronađu precizne kvantitativne metode za određivanje sastava raznih aminokiselina. I na ovom području već je mnogo učinjeno. Ali i onda, kada jednoga dana i ovaj posao bude okončan, te problem sastava aminokiselina podpuno· riešen, još smo uviek daleko, da bismo znali, kako se bjelančaste tvari, koje uzimamo hranom, u organizmu razgrađuju i opet ponovno izgrađuju. I u ovom području miene bjelančevine mnogo je rađeno, pa zahvaljujući P a v l o v u , H a y d e n h a i n u i L o n d o n u učinjen je stanoviti napredak. Njima zahvaljujemo da znamo, koji se procesi probave odvijaju u pojedinim dielovima probavnog trakta. K e s s t n e r , W i l d s t a e d t e r , te W a l d - s c h m i t d t - L e i t z upoznali su nas s proteaza- ma, fermentima, koji sudjeluju pri ciepanju bjelančevina u aminok'iseline. Djelovanje ovih proteaza, pepsina, tripsina i erepsina podpuno je jedinstveno i nalaze se u soku želudca, pankreasa, odnosno crieva. Analizom je utvrđeno, da su tripsin i erepsin smjese raznih fermenata, te se iz njih može razlučiti čitavi niz fermenata sa posve specifičnim djelovanjem. Uz proteaze odkriveni su i njihovi aiktivatori i to ente- rokinaza i tripsinogen. V a n S l y k e nas je naučio, kako možemo pratiti resorbirane produkte probave, na njihovom kružnom putu, dok se ne izgube u moru intermediarne miene tvari. A upravo inter- mediarna miena tvari je onaj nepoznati sviet, koji se krije u mikroskopski malenim radionicama stanica, od kojih svaka pojedina predstavlja zesebni mikro- kozmos, Ovom prilikom sjećam se jedne uzporedbe, koju je N e w t o n primienio na integralni račun, a koja bi se jako liepo mogla primieniti i na inter- mediarnu mienu tvari. Stojimo li na morskoj litici i promatramo kako valovi zapljuskuju obalu, što više po obali pobiremo izbačene spužiće i školjke, pa možemo čak i mrežu baciti u dubine morske, ali o tome, što se u najdubljim dubinama mora događa, malo smo doznali. Eto, ovako od prilike je i naše sadanje znanje o intemediarnoj mieni tvari.

Premda o ovom problemu malo znamo, ipak se na njemu mnogo radilo, a i neprestano se radi. Znatan prilog njegovom rješenju doprinose nam rezultati kemijskih analiza krvi, odnosno sekreta i ekstreta, a koji su ujedno i od neprocjenjive vriednosti u samoj diagnostic!. Upravo stoga ćemo u našim redovitim predavanjima obratiti i na ove analize potrebnu pozornost. Ne mislim pri tome na tehniku analiziranja, kojta je kod velike većine ovih analiza složena i precizna, te zahtieva izučenog stručnjaka. A ova preciznost i dotjeranost tehnike analiziranja, na čemu godinama radi čitava plejada kemičara, neobhodno je potrebna, jer jedino podpuno točni rezultati analiza mogu biti od koristi liečniku pri postelji. Naprotiv, i najmanje pogrješke u analizi mogu ga dovesti do kobnih zabluda i uliti mu nepovjerenje u vriednost pomoći, koju mu analize mogu pružiti. Ostavljajući stoga ovaj posao stručnjacima, mi ćemo glavnu pažnju posvetiti tome, kako da naučimo, što i koliko možemo od analize očekivati i kako možemo dobivene rezultate bez precjenjivanja, odnosno podcjenjivanja pri postelji primieniti.

Ne pred manju zadaću stavilo je biokemiju i pitanje sudbine drugih hranivih tvari, kao što su masti i ugljikovi hidrati. 0 samoj razgradnji masti u organizmu danas vrlo malo znamo. S obzirom na njihovu

funkciju u organizmu razlikujemo dvije vrsti masti i to: pohranjenu mast, koja u glavnom služi kao rezervni material, te je nespecifična, i mast organa, koja je strogo specifična i poglavito se sastoji iz li- poida. Mast organa od neposredne je važnosti za strukturnu građu stanice, a s tim i za njenu funkciju. Sama pak razgradnja masti prepuna je još uviek neriešenih problema. Tako na pr. prema današnjem shvaćanju fosfatidi se smatraju transportnim oblikom masti. O njima znamo tek toliko, da se oni u tielu razgrađuju na mastne kiseline, fosfornu (kiselinu, glicerin i holin, odnosno» holamin. Ali, kako zapravo dolazi do njihove izgradnje, nije nam poznato. Pa i sam mehanizam razgradnje fosfatida nije poznat isto tako, kao ni sudbina holesterina.

S nešto više jasnoće možemo pratiti mienu ugljikovih hidrata, koji također mogu u organizmu prieći u mast. Pitanje razgradnje ugljikovih hidrata u glavnom je riešio Emil F i s c h e r , a i njihova inter- mediarna miena donekle je proučena. Ovdje bi se ukratko osvrnuo na glikoilizu, stvaranje mliečne kiseline u tkivu. Ugljikovi hidrati, naime, u životinjskom tkivu, ako se razgrađuju bez pristupa kisika, ne sagorjevaju do konačnih svojih produkata razgradnje do CO^ i LLO, nego se pri tom u tkivu stvara mliečna kiselina. Rezultati kemijskih izpitavanja gli- kolize naročito su koristili onom području medicinske nauke, koja svakom medicinaru leži najviše na srdcu, a to je pitanje malignih tumora. U ovim, radovima proviruje zračak nade, svjetluca luč u tamnoj noći. I upravo izučavanje malignih tumora smatram glavnom zadaćom patoložke kemije, koja je već stvorila izvjestnu povezanost kemije s istraživanjem raka. Ova povezanost naročito je došla do izražaja prona- laznom kancerogenih ugljikovodika i stereokemijskih abnormalnih komponenata u bolestnom tkivu. Na ovaj način kemiji je uspjelo, da bar s teoretske strane unese nešto svietla, u ovo zamršeno pitanje. Ami- nokiseiline, naime, koje se dobiju hidrolizom biljnih odnosno animalnih bjelančevina, pripadaju istom ste- ričkom redu, te među njima nema aminokiselina, koje bi pripadale antipodnom steričkom redu. M eđutim hidrolizom bjelančevina malignih tumora, dobivene su uz prirodne aminokiseline također i aminokiseline antipodnog steričkog reda. Ta je činjenica bezuvjetno vrlo važna, kad znamo, da već i male ste- ričke promjene mogu jako utjecati na bioložku aktivnost. Na temelju ovih utvrđenih činjenica stvorena je i teorija o raku. Prema ovoj teoriji maligna degeneracija stanica nastaje onda, kada sistem fermenata. koji sintetizira »stanične bjelančevine, izgubi zbog vanjskog utjecaja sposobnost, da ove bjelančevine izgrađuje samo od 1 (+ ) aminokiselina. Dali će ova odkrića imati utjecaja i na samu terapiju raka, težko je danas reći, ali jedno je sigurno, da su ova odkrića dala nove smjernice za daljnja iztraživanja. Tako je W a l d s c h m i d t - L e i t z sa svojim suradnicima utvrdio, da u serumu bolestnika s malignim tumorima ima d— · peptidaza, fermenata, koji razgrađuju peptide, izgrađene i od d (+ ) aminokiselina. Nadalje se pokazalo i to, da se može spriečiti umjetno izazvani rak ubrizgavanjem racemičnih peptida.

Daleko bi me odvelo, da zalazim podrobnije u ovo zanimljivo područje kemije, kao i da nabrajam sva ona imena zaslužnih kemičara, koji sve svoje djelovanje posvetiše izučavanju problema kemije živih bića. Ovdje bih se samo htio u kratko osvrnuti na one važne djelatne tvari, koje se nalaze u svakom organizmu, ili se pak hranom u organizam moraju

unieti, a koje, zahvaljujući svojoj naročitoj kemijskoj strukturi u zajednici sa specifičnom koloidalnom kemijskom građom protoplazme, omogućuju rad živućih stanica, a to su fermenti, hormoni, vitamini. Odkrićem ovih za život neobhodno potrebnih tvari, biokemija je nesumnjivo učinila ogromni napredak, ali ujedno postavila sebi novi i težki zadatak, da rieši, kako ovi aktivatori, odnosno katalizatori djeluju. 0 njihovom djelovanju nemamo još ni dan danas jasne predočbe, a kamo li eksperimentalnoga dokaza. Tako ne znamo, koje aktivne atomske grupe fermenata stupaju u reakciju pri njihovom katalitičkom djelovanju. Nešto više znamo o njihovoj kemijskoj građi. U pogledu njihove građe pošlo se je mnogo dalje, tako da su neki od njih kao na pr. hormon adrenalin i sintetski priređeni. U ovom času, dok govorim o hormonima, valja se sjetiti onih velikana biokemije, koji izoliraše hormon pankreasa insulin, te na taj način pomogoše liečnicima, da u svom požrtvovnom i predanom radu uzmognu srasiti tisuće i tisuće dia- betičara. Isto tako i čitavi niz vitamina sintetski je priređen. Tako na pr. Kuhn je sintetizirao vitamin A, te vitamin rasta pantotensku kiselinu. Važnost pronalazka vitamina K naročito će znati dobro ocieniti kirurzi. Ali, gdje hormoni i vitamini u organzmu započinju sa svojim djelovanjem i kako oni kemijski

^rješavaju ove svoje zadatke, u najviše slučajeva je podpuno nepoznato. Istina, podjelom u hormone, vitamine i fermente unešen je stanoviti red među ove mnogobrojne tvari, koje imaju različitu konstituciju, različito djelovanje, kao i različito mjesto, gdje u organizmu odpočinju sa svojim reakcijama. Nu ne smije se nipošto smetnuti s uma, da ovom podjelom postavljene granice nisu stalne i nepokretne. Svakim danom sve više i više se množe dokazi, da između hormona i vitamina i fermenata postoje izmjenična djelovanja i to najrazličitije vrste. Činjenica, da hormoni i vitamini mogu sinergetički, ali isto tako i antagonistički djelovati, kao i to da ima vitamina, koji su kao integralni sastavni dio fermenata ugrađeni u strukturu tiela, pokazuju, da ove pojedine djelatne tvari mogu svoje specifično djelovanje na posve različite načine manifestirati i da je povučena granica između vitamina, hormona i fermenata vrlo gibljiva.

Okolnost, da neke životinje mogu i vitamine sintetizirati samo pojačava nesigurnost u povlačenju granica između ovih pojedinih djelatnih tvari. Nu jedno je ipak zajedničko i vitaminima i hormonima i fermentima, a to je, da je njihova koncentracija u tkivu, odnosno količina, koja je potrebna da se privede organizmu, jako malena, što znači, da je njihova djelotvornost u uzporedbi s koncentracijom jako velika.

Osim ovih čisto kemijskih izpitivanja, biokemija se stalno bavi i fizioložkim izpitivanjima kemijske funkcije organa. Tako na pr. za kemičare je neprestano privlačna zagonetka rad mišičja, 0 tome na oko jednostavnom problemu, kako se mišić steže i razteže ima puno teorija, pa što više i vrlo duhovitih. Iako su u njima izkorišćene sve najnovije spoznaje kemije i fizike, ipak su to ostale samo teorije. Već odavno poznata je činjenica, da se pri radu mišića razgrađuju ugljikovi hidrati, ali kako se pri toj razgradnji oslobođena kemijska energija pretvara u rad mišičja još uvijek je zagonetka i čeka na svoje rješenje. Ne manje zanimljivo, ali isto tako i neizpitano područje je kemizam nervne substancije. I dok su morfoložka izpitivanja nervnoga sistema već dobro uznapredovala, to su kemijska izpitivanja još uviek u svojim početcima. Znatan prilog napredku ovih izpitivanja učinio je Nobelovac P r e g el , izumom svoje mikroanalize.

Također i više funkcije organizma, kao što su duševni utisci, misli i sjećanja, u vezi su s kemijskim reakcijama. O tome nemamo još ni najosnovnijih pre- dočaba, ne znamo koje bi to bile tvari, koje kod ovih visokih funkcija sudjeluju. Pa i pitanje, kako se vrši prienos nasljednih osobina od majke na diete daleko je od svoga rješenja. Ovo je samo nekoliko primjera, koji pokazuju, da u biokemijskim iztraživanjima stojimo tek na početku i da se mora uz već izvršeni posao još mnogo više učiniti. Napredak na ovom polju uvjetovan je progresom kemije i fizike, koje u svojim minuciozno izrađenim metodama pružaju neobhodno potrebno oruđe za ovakova iztraživanja.

Što metode ovih znanosti budu prikladnije i savršenije, to će i biokemija u suradnji s ostalim disciplinama medicinske nauke jače pokročiti u izučavanju samih životnih zbivanja.

Možda se u prijašnjim godinama biokemija otuđivala od klinika, ali danas joj se ne bi smjelo više to predbacivati. Tisuće i tisuće niti izprepliću biokemiju s kliničkim i morfoložkim disciplinama. Smatrat ću svojom najsvetijom zadaćom, da veze, između biokemije i graničnih područja farmakologije, fiziologije i obće patologije, te kliničkih struka, a naročito patoložke anatomije, što jače utvrdim.

A Vas, moje najmlađe kolege, od srca molim, da u meni ne gledate svog budućeg izipitivača, nego naprotiv vodiča koji bi htio da Vas povede Vama znanim i neznanim stazama biokemije, nauke koja se toliko srodila sa medicinom, da je postala njenom nenadoknadivom suradnicom. Neka Vas ne zamara i neka ne jenjava Vaša ljubav prema biokemiji, ako se budemo na početku našega izučavanja neko vrieme zadržali opisivanjem kemijskih spojeva, koji su od bioložkog značenja. Ta, ovakova jedna kemijska anatomija neobhodna je, da bismo mogli sa razumieva- njem pratiti tok životnih zbivanja. Kako ste mogli za- mietiti prateći moja dosadašnja izlaganja, u stanicama i organima, gdje se zapravo čitav život i odvija, vladaju stanoviti fizikalno kemijski zakoni, pa će biti potrebno da se u našem izučavanju i na njih osvrnemo.

Sve su ovo samo preduvjeti, koji su nuždno potrebni, da možete pristupiti ne samo izučavanjima biokemije, nego također i drugim disciplinama medicinske nauke. A vi moje drage kolege, koji se htjed- nete jače posvetiti biokemijskom iztraživanju, ubrzo ćete se uvjeriti, da ćete, uza sve svoje znanje kemije, prečesto puta morati pokušati da ponova učite i od životnih zbivanja, te tako, rekao bih prisluškujući prirodu, nešto i naučite. Ne mogu se naime u biokemiji, kao što je to slučaj u organskoj kemiji, napisati lijepe formule za sintezu i reći: »Tako mora da ide« drugim riečima materiji zapoviedati. U ovakovim vašim radovima najvažnije je brižno promatranje. Kada budete radili sa osjetljivim prirodnim tvarima izvan stanica ili u mrtvom staničnom materijalu, vi ćete morati sa izvjestnom tankoćutnošću i suosjećajem za ove osjetljive spojeve, da, što je moguće više, ostvarite sve one prirodne uvjete, koji su vladali u njihovoj sredini. Kako su pri ovakovom radu zbivanja i odveć nepregledna, to< će vas prečesto· puta čisto znanstvena razsuđivanja, ostaviti na cjedilu, pa ćete se u takovim momentima umjesto trieznom razmišljanju, morati uteći fantaziji potaknutoj stanovitim entuzijazmom za važnost životnih zbivanja. Pa i dugi nizovi mjerenja serije analiza uz stalno održavanje raznih uvjeta, uz koje se ovakova iztraživanja vrše, zahtievaju strpljivost, uztrajnost i zanimanje, koje nikad i ni na čas ne smije da jenja. Jedino na ovaj način j uspieva utvrditi razne pravilnosti u žitovnim

zbivanjima. A tko ne uzčuva ljubav i zanimanje i za vrieme ovog, obično dugotrajnog i zamarajućeg posla, može lako da previdi odsudne zapažaje i na taj način izgubi plodove svog dugotrajnog rada. A tko se pak svim ovim poslovima predaje s jednakim zanosom

i s jednakom ljubavlju, taj će i u svom radu postignuti uspjehe i moći će na taj način pridonieti svoj obol za ublaženje bola i jada patećeg čovječanstva — a to je uostalom i najveća težnja medicinske nauke.

P r a k t i č n a u p o t r e b a n a u k e o b a š t i n j e n j u kod l judi .Dr. Milan G j u k i ć *

Odkad se upoznala prava vriednost Mendelovih pokusa s križanjem graška i time nastala obća teorija o baštinjenju, ti su se zakoni pokušali prenieti i na slučajeve baštinjenja kod ljudi. Kako se tu nije moglo po volji eksperimentirati kap kod bilina, bila je stvar dosta dugo obavita velom neke nesigurnosti, dok nije napokon pošlo za rukom Emilu F i s c h . e r u da dokaže na bastardima u Rehobcthu (mješanci Hctentota i bielaca), da masa ljudskih oznaka podli- eže istim zakonima baštinjenja, kao što se našlo kod bilina, a kasnije i kod životinja. Kasnije je ustanovio slično R o d e n w a l d t na maiajskim križancima (R o- d e n w a l d t : Die Mestizen auf Kisar, 2 Bd. 1927), a Vogt je počeo sa sistematskim iztraživanjem familija, u kojima su dolazili slučajevi sljepoće za boje. Time su bili znanstveno nepobitno utvrđeni temelji jedne nove nauke u medicini, samo je trebalo izraditi metode, pomoću kojih će se odrediti, kako se pojedine oznake kod ljudi baštine, jer, kako je gcre rečeno, tu se ne može po volji eksperimentirati kao kod bilja i životinja.

Oznake, koje izpitujemo, mogu spadati ili u uže pcdručie antropologije (razni varirajući znakovi, kao na pr. boja kose, kože i očiju, index lubanje, forma ušiju, otisci prstiju i t. d.) ili u područje patologije (razne bolesti). Kod ovakovih izpitivanja treba najprije odrediti, đa li se jedna oznaka uobće baštini ili ne, zatim, ako smo dobili pozitivni odgovor, treba izpitati, kako se baštini (recesivno, dominantno, nepravilno dominantno, spolno vezano, autosomalno, polimerno, multipno —· alelno i t. d.), zatim, da li je dotična oznaka podvrgnuta pojavama epistaze ili hipostaze i napokon kakav je utjecaj okoline na manifestaciju jedne genctipične konstitucije (peristaza). Za postignuće ove svrhe izrađene su dosta komplicirane i obsežne, većinom statističke, metode, čije bi opisivanje prešlo granice ove radnje, pa ću se ograničiti samo na najkraću skicu načina izpitivanja, tek toliko, da bude lakše razumljiva glavna tema,

Uzmimo, da se radi o izpitivanju hereditarnosti neke bolesti, postupali bi tako, da saberemo stanoviti broj slučajeva takvog oboljenja (probandi) i to točno po svim pravilima, koja su propisana za sabiranje u ovakove svrhe, te saberemo podatke o svoj braći i sestrama dotičnih osoba, izračunavši postotak zdravih i bolestnih od izpitivane bolesti među njima. Ako se našlo, da je u toj skupini postotak te bolesti u uvjerljivo većem postotku nego li u poprečnom sta- novničtvu, onda možemo uzeti kao dokazanim, da se radi o hereditarnoj bolesti. Iz samoga omjera bolestnih i zdravih kušamo odrediti t. zv. Mendelove omjere, t, j. da li se radi o dominantnom, recesivnom, polimernom i t. d. baštinjenju, u čem nam pomaže i izpitivanje čitavih familiarnih rodoslovja i stabala. Koliko djeluje vanjska okolina (peristaza) na mani-

. * Privremeno na radu u Münchenu na antropološkom institutu (prof. dr. Mollison) i ina institutu za rasnu higienu i genetiku (prof. dr. Rüdin).

festaciju jedne baštinjene oznake najbolji nam odgovor daje studij dvojaka i izpitivanje, u koliko postotaka postoji obzirom na dotičnu oznaku konkordanca kod jednojajčanih, a koliko kod dvcjajčanih dvojaka. Paralelni studij konkordance jedne oznake (fizio- ložke ili patoložke) između jednojajčanih i dvojajča- nih dvojaka vrlo je fini i osjetljivi indikator također i za određivanje, da li se jedna oznaka uobće baštini ili ne. Ako na pr. vidimo, da je procenat podudaranja (konkordance) jedne oznake kod jednojajčanih dvojaka daleko veći nego li kod dvojajčanih, moramo doći do zaključka, da se dotična oznaka bilo kako baštini, jer uzimamo, da jednojajčani dvojci imadu posve jednaku genotipičnu formulu. \

Samo izpitivanje familiarnih stabala"' i prosljeđivanje neke bolesti u ovima ne može nam dati odgovor na sva pitanja, nego samo u onom slučaju, kad smo već došli do zaključka, da je jedna bolest hereditarna, možemo ovakovim iztraživanjem dobiti odgovor, da li je ista možda redovno dominantna ili je možda recesivno spolno vezana.

Napokon često puta dade nam stanovitu direktivu studij potomstva iz brakova krvnoga srodstva. Nađemo li, da neka razmjerno riedka bolest dolazi vrlo često kod djece iz ovakovih brakova, onda moramo pomišljati, da se radi o recesivnom baštinjenju dotičnog oboljenja.

Formula jednog heterozigotnog recesivnog nosioca jednog bclestnog gena bila bi — kako je poznato — »D R« s time, da je »R« gen za tu bolest, ali u kombinaciji s nekim dominantnim alelnim genom »D« bude prekriven i u dotičnom fenotipu ne dođe do izražaja. Ako uzmemo, da je učestalost toga gena u poprečno miešanom pučanstvu na pr. P100, onda je vjerojatnost, da će se u jednom braku naći zajedno

dva individua formule D R X D R samo X y yy-

t. j. -y-Q βββ (dakle vrlo mala vjerojatnost). Ako su

međutim muž i žena blizi rođaci, onda je dakako mnogo veća vjerojatnost, da će oba imati sastav D R X D R, nego li što je to slučaj kod ostalog mie- šanog stanovničtva i razumljivo je, da će se kod njihove djece naći u mnogo većem postotku slučajem ta recesivna bolest nego li kod ostalih.

Evo nekoliko primjera. Kao primjer za proučavanje braće i sestara nosioca neke bolesti navest ću radnju S j ö g r e n a T.:Die juvenile amaurotische Idiotie, Hereditas 1931. Iztražujući braću i sestre bolestnika, koji su bolovali od juvenilne amaurot- ske idiotije, našao je, da je u tim familijama bilo od prilike 25% bolestne djece i oko 75% zdrave (do ovih brojeva dolazimo nakon dosta kompliciranog statističkoga dbrađivanja materijala), dakle omjer 1 :3. Isti taj omjer dobijemo, ako križamo dva heterozigotna nosioca jedne recesivne bolesti, dakle D R X D R. jer ovdje bi dobili 1 D D + 2 D R -t I R R , što daje u tri slučaja fenotipično zdrave individue, a u 1 slučaju fenotipično bolestnu sliku R R, dakle omjer % : Y\, što je upravo klasični

* Njemačku rieč: »Sippentafel« preveo sam s hrvatskom riečju »rodoslovlje«, a »Stammbaum« s riečjiu »stablo podrietla« (familiarno stablo).

slučaj za jedan od t. zv. Mendelovih omjera. Kod jedne ried'ke recesivne bolesti (.kao što je na ;pr. navedena juvenilna amau- rotska idiotija) moramo računati, da homozigotni R R (bolestni) individuumi nastanu gotovo izključivo križanjem individua D R X D R. Po gornjem omjeru 1:3 kao i po činjenici, da je navedena bolest osobito česta u brakovima krvnoga srodstva, zaključio je navedeni autor, da se kod ove bolesti radi o m o- nomernosti i autosomalno recesivnom baštinjenju.

Kao primjer proučavanja jednog familiarnog stabla uzmimo ovaj slučaj: Djed u jednoj familiji bio je na pr. sliep za boje, a baka je bila normalna. Uzmimo, da nađemo, da su sva njihova djeca i mužka i ženska u pogledu razlikovanja- boja normalna, a u potomstvu njihove ženske dj-ece s normalnim mužkarcima nađemo, da su sva ženska djeca (dakle unučad gornjeg para) normalna, a polovica mužke djece sliepa za 'boje, onda ćemo morati doći do zaključka, da se tu radi o spolno vezanom recesivnom oboljenju.

Stvar postaje posve razumljiva uvažimo li, da žena ima 2 »X« hromosona, a mužkarac samo jedan, pa ako dotična bolest leži baš u tom »X« hromosomu, onda formula genotipično zdrave žene glasi D D, bolestnoga mužkarca samo R, a zdravog mužkarca samo D, pa napokon recesivnog ženskog nosioca ovoga gena »D R«. Kombinacijom ovih formula lako rekonstruiramo stanje u opisanoj familiji (imajući dakako na umu, da mužki nosilac bolestnoga gena »R« mora uviek biti manifestno bolestan, jer u pomanjkanju drugog »X« hromosoma ne može imati u isto vrieme alelni dominantni gen »D«, koji bi ovo bolestno svojstvo prekrio).

Do zaključka o spolno vezanoj recesivnoj bolesti doći ćemo i po napried opisanoj metodi iztraživanja braće i sestara, ako material posebno grupiramoobzirom na pripadnost bolestne braće i eventualno bolestnih sestara po metodi L. C sik i K. Kath er, no samo opisivanje metode oduzelo bi previše prostora, pa ću je izostaviti.

Slika 1.

Uzmimo, da se iztražuje hemeralopija i nade jedno ovakovo životno stablo, kao što prikazuje slika 1. (uzeto iz knjige: Bauer-Fischer-Lenz; Menschliche Erblehre, 1936, S. 357), gdje izpunjeni krug znači manifestno oboljenje, a prazni krug zdravog individua, jasno je, da bi morali pomisliti, da se radi o dominantnom oboljenju, jer vidimo, da kontinuitet te bolesti u decendenci nije nigdje prekinut, što je možda jedino u slučaju, da je prvi član navedene skice imao genotipičnu frmulu D R ili D D ( u koliko se ne radi0 t. zv. neredovitoj domfmanci).

Kao primjer iztraživanja dvojaka uzeo sam skicu, koju pokazuje tabela br. 1. Samo letimični pogled na zadnje dvie kolone pokazuje, kako postoji velika razlika u nepodudaranju (diskordanci) u navedenih 14 antropoložkih oznaka između jednojajčanih i dvojaj- čanih dvojaka, što je nesumnjivi dokaz, da su sve te oznake hereditarne naravi. Iz proučavanja prve, druge1 treće kolone liepo vidimo, koliko može okolina utjecati na manifestaciju neke oznake (kod točnog računa treba ovako dobiveni broj podvrgnuti izvjest- noj korekturi). Tako primjerice vidimo, da su krvne grupe i krvni faktori posve neovisni o peristazi (100% podudaranje), dok je boja kose ipak podvrgnuta vanjskom utjecaju (prehrana, insolacija i t. d.). Iste ovakove tabele sastavljene su i za mnoge bolesti, što može dati direktivu, da li možemo uobće utjecati na

O z n a k a

Peristatička variabilnost kod jedn ojajčanih dvojaka u %

Broj Podpuna

jednakostJenakost

sa malim variacijama

Velikarazličnost

(diskordanca)

1 Krvne grupe 100 0 0 362 Krvni faktori

M i N 100 0 0 383 Boja očiju 86,5 !3 0,5 724 Boja kose 75 22 3 775 Boja kože 87 13 0 556 Forma vlasi 99,5 0,5 0 217 Obrve 98 2 0 498 Forma inosa 80—85 15—20 0 65—709 Oblik ustnice 85 15 0 3510 Nabo-ri na je

ziku 84 U 5 40

li Oblik uha 77 21 2 80

12 Kožne kapilare 80 15 5 30—40

13 Ephelides 70—75 25—30 0 45—50

14 Kvantitativna vriednost o- tisaka prstiju 81 11 8 60

Tabela la.(uzeta iz knjige Bauer-Fischer-Lenz: Menschliche Erblehre,1936., S. 107).

manifestaciju i karakter izvjestnih hereditarnih bolesti. Kod onih bolesti, gdje je konkordanca kod jednojajčanih dvojaka gotovo 100%, izgled na ovakav utjecaj je dosta malen, dok je u slučajevima, gdje je konkordanca znatno izpod 100% izgled u uspjeh znatno veći. Evo nekoliko primjera, sastavljenih u obliku tabele:

Jednojajčani d v o jc i D vojajčaui dvojci

B o l e s t K on k ordati tn i

%D iskor-dantni

%K onkor-

dantni%

D iskor-dantni

Tuberkuloza 69 31 26 74 Diehl i v. Verschuer

Rahitis 88,5 11,5 22,4 77,6 Lehmann

Česte angine 72 28 27 73WeitzVerschuerCurtiusGlatzel

Eccema sebor- rhoicum 100 — 33'/a 627a Siemens

Shizaphrenia Manično de

presivno ludilo

Epilepsija

33,3 4

Luxemburger

Luxenburger

Conrad

Slaboumnost itd 87,5 12,5 8 92 Smith

Tabela br. llb.

Ovo je samo površna skica najvažnijih momenata iz metodike nauke o baštinjenju, pa sada nastaje pitanje, kakovu praktičnu korist možemo imati od ovakovog iztraživanja.

Veoma veliku korist očekuje od iztraživanja baštinjenja jedna nauka, koja si je uzela za zadaću, da popravi kvalitetu ljudskog družtva, a to je euge- nika, čiji temelj (ili barem jedan ogromni dio temelja) je nauka o baštinjenju. Cilj te nauke je među inim i taj, da u ljudskoj zajednici sačuva što veći broj hereditarno vriednih elemenata, a ukloni što više hereditarno defektnih kvaliteta. Kako se kuša to postići, prikazano je u glavnim potezima u članku: »Principi eugenike i njena današnja praktična primjena«*, i zato

* Vidi »Liečnički V.iestnlk« br. U. 1942.

se ne ću dulje zadržavati na ovoj točki, nego ću samo ukratko referirati o jednom interesantnom slučaju iz sudbeno-liečničke prakse, koji sam imao prilike nedavno· obraditi u institutu.

Neka gospođa potjecala je iz obitelji, u kojoj su joj sva tri brata imala hereditarnu gluh-oću, a dvije sestre i ona sama bile su zdrave. Njezin muž, koji je tek iza braka saznao za ovu okolnost, podigao je zaihtjev za razstavu braka, jer da se boji, da će i njegova djeca biti gluhoniema. Trebalo je sada odrediti, da li je .njegov zahtjev opravdan, t. j.. da li je vjerojatnost dolazka jednog bolestnog djeteta tako velika, da njegov zahtjev može doći u obzir.

Kako se hereditarna gluhoća baštini autosomalno recesivno, to bolestni individuum formule R R nastane kod miešanja feno- tipićno zdravih ljudi izključivo kombinacijom D R X D R, koje miešanje daje ‘A bolestnih individua. Vjerojatnost da dotična žena ima formulu D R jednaka je 2/a (ona naime potječe iz brhka

D R X D R, koja kombinacija daje ·. + 1 RR, dakle

se DD : DR odnosi kod nje kao 1 : 2). Budući da se frekvencijahereditarne gluhoće u Njemačkoj cienj na— - to je frekvencija 1U.ÜÜU,gena jednaka (jer bolestni RR individuum nastane gotovoizključivo u praktičnom životu kombinacijom DR X DR), a budući da svaki čovjek ima 2 gena za svako svojstvo, to je v jero

jatnost, da je jedan od tih gena Rngen jednako = dakle

frekvencija DR u poprečnom pučanstvu je ^-.V jerojatnost dakle

da će i znjezinog braka izaći bolestno diete jeRačuna se, da svaka obitelj u Njemačkoj ima poprečno nešto

više od troje djece, pa je vjerojatno, da će spomenuti brak imatikoje hereditamo gluhonijemo diete jednako y ~ - i opet dalje,da može očekivati, da će poprečno odprilike u 100 ovakovih brakova doći jedanput hereditarno gluhoniemo diete. Istim postupkom može se izračunati, da .je vjerojatnost, da će se u dotičnom Ibraku pojaviti koji latentni nosilac ove bolesti jednako od prilike 1, t. j. da ovakav slučaj (dakle formulu DR)_možemo očekivati poprečno uzevši gotovo u svakom ovako kombiniranom braku. Vjerojatnost dakle, da će se u .ovom braku pojaviti hereditarno gluhoniemo diete, ipak nije tako velika, da bi imalo smisla razarati taj brak, premda moramo računati gotovo kao sigurno, da će se pojaviti barem jedan latentni nosilac ovog svojstva, ako dotična obitelj bude imala poprečno normalni broj djece.

Drugu veliku korist od ove nauke može imati klinički dio medicine. Kod nastojanja, da se u anamnezi orientiramo, koje bolesti kod dotičnog bolestnika dolaze u obzir, uzmemo najprije, što je vrlo dobro poznato, t. zv. familiamu anamnezu, koja nam u pozitivnom slučaju može dati vrlo liepu direktivu, kojim putem moramo ići do postignuća konačne diagnoze.

Manje je međutim poznato, da hereditami momenti mogu biti vrlo fini instrumenat iztraživanja o tome, da li na oko različite bolesti imadu kakovu zajedničku bazu i obratno, da li neke bolesti, koje dolaze pod istom kliničkom slikom, imadu u svojoj suštini ipak različiti temelj. Tako je primjerice poznato, da se astma, urticaria, colica mucosa, Quinckeov edem, rhinitis vasomotoria i ekcem — dapače po nekim autorima i migrena, diathesis urica, diathesis calculosa i t. d. nastoje svrstati u grupu t. zv. alergoza, kojima bi bila kao neka zajednička dispozicija alergična diateza, koja u vezi s kakovom drugom komponentom daje navedene razne vanjske slike bolesti, koje ovise o karakteru te druge postulirane komponente. Tako je n. pr. Han h art došao do zaključka, na temelju svojih obsežnih genealožkih iztraživanja, da postoji obća dispozicija za alergičnu diatezu, koja se obično dominantno baštini, a u kojoj će se ođ navedenih kliničkih slika ista manifestirati, ovisi o spajanju dotične dispozicije sa drugom kojom neovisnom dispozicijom. Tako na pr. po njemu nastane klinička

slika bronhialne astme, ako se združe zajedno alergična i spazmofilna diateza.

S druge strane našlo se na pr. da postoje klinički slične grupe atrofije muskulature, koje se genetički ipak vrlo različito ponašaju: neke se baštine dominantno, druge recesivno, a treće opet recesivno-spolno vezano. Slično je opaženo po nekim autorima na pr. i za neke duševne bolesti, za fetalnu hondrodistro- fiju i t. d.

U ovakovim slučajevima metode nauke bašti- njenja pomažu nam u klasifikaciji mnogih oboljenja, ali — što je moguće još i važnije — izgleda, da će u budućnosti moći dati i stanovitu direktivu za mogućnost t. zv. konstitucione terapije. No ovo važno· područje tek je u svom zametku i moramo čekati daljnje rezultate.

Daljnje područje, na kojem se praktički upotrebljavaju tekovine modeme nauke o baštinjenju (naročito antropoložkih oznaka) je određivanje otčin- stva. Kako je ova veoma interesantna nauka u našoj domaćoj literaturi još dosta malo poznata, to ću se na njoj malo duže zadržati.

U praktičnom životu često dođe pitanje, da li mogu tri osobe stajati u bioložkoj relaciji otac-majka- diete, pa ćemo vidjeti, kako nauka o baštinjenju pokušava riešiti ovaj problem. Teoretski može biti u pitanju tko je otac djeteta, ali događa se kadkada, da netko postavi pitanje: je li neka ženska osoba prava majka nekog djeteta ili nije (na pr. mogućnost zamjene djece u rodilištima i t. d.).

Odgovore na ova pitanja možemo dobiti samo proučavanjem onih oznaka, za koje je poznato kako se baštine. Jedna jedina oznaka dala bi nam premalu vjerojatnost, da je zaključak izpravan, ali ako u jednom slučaju saberemo čitav niz hereditarnih momenata, koji svi govore u jednom pravcu, može biti vjerojatnost izrečene konačne tvrdnje tako velika, da graniči vrlo blizu sa sigurnošću (predpostavivši dakako, da se u iztraživanom slučaju ne radi o mutaciji koje oznake,' što je doduše teoretski moguće, ali vrlo malo vjerojatno). Ma da sigurnost ovakovog dokaza nije 100%, absolutna, nego samo vrlo vjerojatna, ipak to znači veliki napredak prema onom vremenu, kad u slučaju »plurium concubium« sudac nije imao u rukama nikakvu drugu direktivu, koja da cznaqi kao otca djeteta, nego izjavu majke, koja se temeljila često puta na sasvim svojevoljnim navodima (imovno stanje partnera i t. d.).

Kad je prije nekih 18 godina uvedeno u praksu izpitivanje krvnih grupa kod čovjeka, uvelo se to odmah i u sudsku medicinu kod pitanja otčinstva, ali veliki nedostatak bio je u tom, što je ova metoda mogla samo nekoga u najboljem slučaju izključiti kao otca, ali pomoći u pozitivnom pravcu, t. j. u pitanju tko je otac (a ne samo tko nije otac), to se ovim načinom nije moglo postići, jer jedna oznaka je premalo, da nam kaže nešto sigurna u tom pravcu. Trebalo je dakle naći niz drugih oznaka, koje se sigurno baštine i uzevši u obzir sve te oznake zajedno, rekonstruirati obću vjerojatnost otčinstva. Trebalo je izabrati takove oznake, čiji tok baštinjenja je barem približno poznat i na koje vanjske utjecaje mogu što manje djelovati. Iz prednje tabele konkordance i diskordance kod jedno i dvojajčanih dvojaka raza- biremo, da za ovu svrhu dolaze u obzir sliedeće oznake: krvne grupe, krvni faktori, komplexia (boja očiju, kože i vlasi), forma vlasi, forma glave i lica, obći profil, predio očiju, forma nosa, predio usta, ušna školjka, te otisci prstne jagodice, dlana ruke i stopala noge.

Prvi sudbeno-liečnički nalaz ove vrste načinio je R e c h e 1926. u Beču. Mnogi pravnici držali su se izprva vrlo rezervirano prema toj novoj metodi, ali 23. IV. 1931. ipak je ova dobila priznanje najvišega bečkoga pravnoga foruma i bila uvedena u praksu, koja se provađala u »Erbbiologische Arbeitsgemeinschaft« na antropoložkom institutu u Beču. Od onda počela se ta metoda brzo širiti i doskora postala cGnditio sine qua non u pitanjima određivanja otčin- stva. Najprije se načini pokušaj s krvnim grupama i faktorima, pa ako ovaj ne može sa sigurnošću nekoga izključiti kac roditelja, pristupa se izpitivanju ostalih antropoložkih oznaka, koje ću sada u kratko svaku za sebe opisati. Sve je cpisano u glavnom tako, kako se radi na antropoložkom institutu u Münchenu (prof. T. M o l l i s o n ) , kod kojih pregleda sam imao prilike i sam sudjelovati.

Seroložki pokusi (krvne grupe i krvni faktori)

Kod krvnih grupa čovjeka ne ću se dugo zadržati, jer su te stvari već dovoljno poznate sa svoje teoretske strane, nego ću samo navesti 2 tabele, iz kcjih se vidi pregledno odnošaj genotipa i fenotipa (tabela 3.) i slučajeve, koji pokazuju, kada možemo nekoga izključiti kao otca (tabela br. 4), te obću tabelu aglutinogena te aglutinina krvnih grupa (tabela br. 2) radi boljega pregleda.

Krvne grupe Aglutinogen (svojstvo eritrocita)

Aglutinin (svojstvo seruma)

A A BB B A

A-B A-B —

O — A-BTabela br. 2.

Genotip Odgovarajući fenotip (t. j. krvna gruga

A A AA R AB B BB R BA B A BR R O

Tabela br. 3.

Majka Diete Izldjučenje kao otca, ako je dotičnik nosioc grupe

O O A BO A O ili BO B O ili AA O A BA A Izključenje n ije mogućeA B O ili AA A B O ili AB O A BB A O ili BB B Isključenje n ije mogućeB A B O ili B

A B A Izključenje nije mogućeA B B Izključenje nije mogućeA B A B O

Tabela br. 4 (Kramp, 1939).

Uzima se, da se A i B ponašaju dominantno prema nedostatku ovih grupa (R). Činjenica, da se grupa A razpada zapravo u grupe A i i Aa, od kojih je Ai dominantno preko njegovog alela Aa, ne mienja praktički ništa na stvari i navedene 3 tabele jasno prikazuju stvar, tako da nije potrebno trošiti rieči na posebno razjašnjenje. Aglutinogene grupe M, N i P kako je poznato — nemaju u serumii čovjeka odgovarajuće aglutinine i ovi se moraju dobiti prepariranjem druge životinje (kunića) sa čovječjom krvi, za razliku od grupa A i B. Najveću važnost imadu grupe M i N, koje dolaze kod čovjeka mono merno, tako da fenotip »M« ima genotipičnu konstituciju Μ M , fenotip »N« konstituciju genotipa N N, a fenotip M N dakako istu genotipičnu konstituciju.

Za slučajeve tih faktora vriedi ova tablica iz- ključenja otčinstva (tabela br. 5).

Diete Majka Izključen od očinstva

M M N N

N M N M

M N M M

M N N N

Tabela br. 5 (Kramp, 1939).

Ovdje je stvar dakle još jednostavnija, nego li s krvnim grupama. Promatrajući gornju tablicu lako vidimo, da u nekim slučajevima možemo neku osobu izključiti kao otca i onda, ako je pregledba majke nemoguća (na pr. zbog njene smrti). Tako na pr. jedno diete, koje ima fenotip M (dakle sastav M M) ne može nikad potjecati od otca N (dakle sastava N N) bez obzira kakove faktore ima majka, a isto tako ne može jedno diete N ( = N N) potjecati od otca M (r= M M). Kod krvnih grupa možemo imati analogan slučaj, ako je diete A B, u kojem slučaju je izključen otac O, ili ako je diete O, gdje je onda izključen otac A B bez obzira na sastav majke.

Određivanje grupa i faktora ima osobito vriednost kadkada u slučaju, ako je suponirani otac mrtav, ali njegovi roditelji žive, jer se u nekim slučajevima dade rekonstrirati pokojnikov tip iz tipova njegovih roditelja, kako to tabela br. 6 pokazuje.

Broj Roditelji supo- niranog otca

Suponirani otac (proband)

Kao njegovo diete ne dolazi u obzir

1 0 X" O O A B

2 Μ X M M N

3 N X N N M

4 Μ X N M N —

Tabela br. 6 (Schiff 1936).

Faktor »P« praktički se kod određivanja još ne provađa u praksi svuda, jer mnogi autori uzimaju, da način njegovog baštinjenja nije još posve razjašnjen. Tako se na pr. uzima, da je gen za nazočnost toga faktora dominantan genu za nenazočnost istoga, pa bi prema tome mogli imati ove genotipične formule: P P i P p za fenotipičnu konstituciju P, a »pp«

za nenazočnost ovoga faktora, Na bazi ovog stanovišta D a h r u je uspjelo jedanput izključiti otčinstvo pomoću faktora P, kako to slika br. 2 prikazuje.

SI. 2.

Izkustvo je pokazalo, da se na bazi navedenog seroložkoga izpitivanja može u 20% slučajeva neka obtužena osoba izključiti kao otac, a u slučaju, da se radi o izpitivanju dviju osoba, koja su u koncep- cionom terminu imala ođnošaj s majkom predmetnog djeteta, moguće je izključenje jednog od ovih na bazi same seroložke pretrage u 40%, slučajeva.

Ako seroložka pretraga ne može nekoga izključiti kao otca, onda se pozovu u institut diete, majka i osobe, koje dolaze kao otčevi u obzir i izpituju se prije navedene antropoložke oznake kod svih zajedno, proučavajući, da li je po zakonima baštinjena moguć između pojedinih kombinacija odnos diete — majka — otac. Što se više znakova podudara između nekog djeteta i osobe, koje dolazi u obzir, na pr. kao otac, to je veća vjerojatnost, da je dotičnik u istinu pravi otac, pogotovo ako se diete u istim oznakama ne podudara s majkom. Pogotovo je povoljna situacija, ako se diete i koji od izpitivanih podudaraju u kojoj riedko dolazećoj oznaci bilo fizioložkoj, (na pr. riedka papilama crtež otiska prstiju) bilo patoložkoj (na pr. kakova riedka hereditarna bolest). Što je diete starije, to je posao lakši, jer tim veći broj an- tropoložkih oznaka je već definitivno razvijen. Izpod 1 — 2 godine starosti djeteta nalazi se ovakove vrsti uobće ne prave.

Ostale antropoložke oznake.

1. B o ja o č i j u .Ta se izpituje obično s Martin-Schultzeovom

pločicom. F l e i s c h h a c k e r je došao do zaključka, na bazi od 700 familiarnih pretraga na antropo- ložkom institutu u Miinchenu (prof. Dr. Μ ο l l isοn ) do zaključka, da se boja očiju baštini jednostavno dominantno s time, da je tamna boja dominantna svjetlijoj. Označimo li gen za tamnu boju sa D, a gen za svietlu sa d, onda imamo ove mogućnosti genoti- pičnih konstitucija d d,-D d i D D. No mi iz izkustva znamo, da boja očiju čini tekući prielaz od maksimalno tamne na maksimalno svietlu, pa se genoti- pična konstitucija zaključuje po ovoj shemi:

Neki autori smatraju, da se boja očiju baštini polimemo, a neki opet, da se radi o multipnoj aleliji, ali veći dokazni material za sada još nije pružen. Vrlo važna je i sama struktura šarenice, gdje osobito dolazi u obzir t. zv. granični rub (granica između anulus iridis maior i minor), koji može biti bliže ili dalje od pupile, zatim radiarna struktura (stupanj valovitosti), kripte, eventualne pigmenfne pjege i t. d.

2.) B o j a k o ž e . Budući da su diference u boji kože u našim krajevima dosta male, to određivanje iste ima manju vriednost, nego li u onim krajevima, gdje dolazi u pitanje eventualno miešanje s neeuropskim rasama. Smatra se, da se kod baštinjenja boje kože radi o multipnoj aleliji sa cielom skalom niansa od tamnog do svietlog s time, da je tamni faktor dominantan svietlom. Osim toga ima i polimernih faktora, koji djeluju. Na pr. na bazi radova D a v e n - p o r t a može se uzeti, da crnu boju crnca uzrokuju tri para gena: Si Si Si Sa S3 S3, što bi kod svietle kože Europejca odgovaralo· si si sa sa S3 S3, Bastard bielca i crnca imao bi prema tome formulu Si si Sa sa S3 S3, a daljnji mješanci ovih mula ta sve moguće ni- anse boja (teoretski uzevši 64 razne kombinacije).

No kakogod stvar izgleda komplicirana, ipak je u praksi pitanje pojednostavnjeno time, što se uzima kao malo vjerojatno, da križanjem dvaju individua svietle boje može nastati diete jako tamne puti (dakle slično kao kod boje očiju).

3.) B o ja k o se . Način baštinjenja nije još posve siguran, ali je vrlo vjerojatno, da se i ovdje radi 0 polimeriji. No i tu se uzima, da je tamna boja dominantna svietlo j. Za uzporedbu uzima se obično pločica boje kose po Fis c h e r - S a l l e ru. Kod vrlo male djece ne može se upotriebiti boja kose kao neki dokaz, jer ista može u toku daljnjih godina potamniti, ako je izprva bila svietla. Uzima se kao vjerojatnije, da dva individua svietle kose imaju i djecu s istom bojom kose (premda nije nemoguće obratno), a vrlo malo vjerojatno, da bi dva individua tamne kose imala diete svietle kose.

4.) F o r m a k o s e . Kod forme kose bolje je poznat mehanizam baštinjenja, što zahvaljujemo proučavanju E. F i s c h e r a na bastardima Rehobo- tha. Po formi — kako je poznato — razlikujemo:

1) lissotrichne vlasi (na pr. gladka i ravna kosa Mongola),

2) hymatotrichne. vlasi (na pr. valovita kosa nekih australskih rasa, ali nije riedka ni kod Europljana),

3) ulotrichne vlasi ( sitno-spiralno-kovrčasta kosa crnaca). Ove posljednje najjače zavrnute vlasi (ulotrichne) imadu po E. F i s c h e r u 2 para dominantnih gena »S S« i »C C« time, da »S« izvađa spiralnu kovrčavost, a »C« valovitu zavinutost. Prema tome imali bi (po Fischeru) ove kombinacije:

DdBrojevi na horizontalnoj liniji označuju znako

ve na Martin-Schuitzeovoj tablici time, da je kod 1 a najsvjetlija boja oka, a kod 16 najtamnija. Do broja »33 možemo uzeti kao sigurni genotipični sustav d d, a od 6— 16 je sigurno ili D d ili (od 12— 16) može biti pri koncu i D D. Premda granice nisu još točne, ipak odatle vidimo, da iz roditeljske kombinacije d d X d d (svietle oči) ne možemo očekivati diete sastava D d ili DD (tamne oči).

najjača spiralna kovrčavost

labava spiralna kovrčavost u raznim stadijima

uzka kovrčavost šira kovrčavostvalovita sa prielazom u spiralnu zavinutost (t. zv. »lokni«)slaba valovitost i zavinutost (laibaviji »lokni«) gladka ravna kosa (bez ikakve zavinutosti).

Dakle ukratko govoreći: neravna kosa (zavrnuta kovrčasta) dominantna je gladkoj i ravnoj.

Zavinutost vlasi mjeri se tako, da se odvoji 10— 20 vlasi i na posebnoj spravi odredi recipročno vriednost radiusa zakrivljenosti svake pojedine vlasi, te cnda odredi aritmetička sredina. Ako na pr. majka ima zakrivljenost 11, diete 100, jedan partner 120 a drugi na pr, 38 (slučaj iz citirane radnje K r a m pa), onda će kao otac svakako doći u obzir onaj sa zakrivljenošću 120, jer kombinacijom od 11 i 38 ne može se očekivati postanak vriednosti 100, kad se radi o dominantnom svojstvu.

Kod kose treba uzeti u obzir i njezinu debljinu. Kod redovno· dominantnih oznaka, kao što· je primjerice svojstvo kovrčavosti kose, ne može se uzeti, da isto bude u nizu ascendenata dugo prikriveno, pa onda iznenada »izmendla«, jer su ovakova iznenađenja moguća samo kod recesivnih oznaka.

5) F o r mi a g l a v e i l i c a , n a r o č i t o p r e d i o o č i j u , n o s a , u s t i j u i uha , t e p r o f i l .

Kod ovih navedenih oznaka ne znamo još točno tip baštinjenja, tek znamo, da se sigurno baštine (izgleda da se radi o polimeriji), ali pobliže još ništa ne znamo. Zato ove oznake ne mogu poslužiti, da nekoga sa sigurnošću izključimo kao otca, ali ako je sličnost okrivljenog i djeteta u tim znakovima vrlo velika, možemo· u pozitivnom smislu s priličnom vjerojatnošću ocieniti, da li jedan individuum dolazi u obzir kao otac.

Ove oznake uočujemo· promatranjem, mjerenjem (na pr. dužina i širina glave, index lica, nosa i uha) i fotografiranjem u 3 poze: frontalno, profil i koso (poluprofil).

Budući da bi detaljno opisivanje pojedinih an- tropoložkih osebina ove regije previše prostora oduzelo, a svrha ovoga razmatranja je samo obća informacija u najgrubljim crtama, ograničit ću se samo na nekoliko slika, koje će prilično jasno prikazati važnost i uporabu ove regije.

Tako se na pr. na slici br. 3 podudaraju »b« i »c« u položaju graničnoga ruba između angulus ci- liaris maior i minor, koji je u oba slučaja daleko udaljen od pupile, zatim u kriptama, koje su prisutni samo kod »b« i »c« (i ako kod »b« u maloj mjeri), pa u prisutnosti pigmentnih pjega, koje kod »b« dolaze na lievom oku kod 9 h i 10 h, a kod »c« na desnom oku kod 10 h jedna velika pjega i izpođ toga nešto manja, dok kod ostalih očiju manjkaju pigmentne pjege.

Na slici br. 4 vidi se sličnost između »b« i »c« u sličnosti srašćenja i gustoće obrva, zatim u nizkom položaju zastornog nabora gornje vjeđe (osobito lievo), debljine i t. d.

Na slici br. 5 vidi se duga uzka forma nosnih otvora i nosnih krila kandidata II i široka forrpa djeteta i kandidata br. I, koji je pronađen kao pravi otac.

Na slici br. 6 i 7 vidi se u pogledu ušiju i usta frapantna sličnost između djeteta i kandidata — otca, tako da je svako posebno opisivanje suvišno.

6) O t i s c i j a g o d i c e p r s t i j u , d l a n a r u k u i s t o p a l a n o g u .

Kako je poznato crteži otiska prstiju grupiraju se u 3 glavne forme: lukovi, vrpce i vrtlozi, odnosno kombinacije istih. Ustanovilo se, ( u glavnom radovi Norvežanke Bonnevie), da se ne baštini forma, po kojoj su pruge crteža grupirane, nego sam broj tih

pruga. Pruge se broje — kako znamo — od triradiusa do sredine crteža za svaki prst posebno i onda uzme aritmetička sredina. Kod vrpca, koje imaju jedan triradius broji se jednostruko, kod vrtloga, koji imaju 2 triradiusa broji se s obje strane i uzme u račun veći broj, a kod lukova, koji nemaju triradiusa, uzima se broj pruga kao » 0 « (što međutim nije baš sasvim izpravno),

Slika br. 3. — Sarenice

b = Kandidat I. — otac

d = Kandidat II. — zakonit suprug —· oslobođen

e = nesumnjivo zakonito diete kandidata II.

Ako računamo »srednji broj pruga jednoga prsta«, onda sumu sviju prstiju dielimo sa 10 bez obzira, da li je moguće vriednost kojeg prsta = O, a kod računa »srednjeg broja pruga jednog crteža, dieli se ukupna suma sa brojem prstiju, čija vriednost je bila veća od »O«,

Našlo se, da se veliki broj pruga ( tanka koža) ponaša recesivno prema malom broju (debela koža).

Označimo li recesivni gen sa v, a dominativni sa V, onda u tom slučaju imamo ovu shemu slučajeva: (za ovu svrhu uzima se u račun broj pruga na onom prstu, gdje su ove najmnogobrojnije, a ne aritmetska sredina).

{ 0— 15 odgovara formuli V V 16—21 „ „ V v

Slika br. 4. — Predio očiju

Vriedi ova shema.Razlika od 0 — 4 pruge odgovara genotip r r, odnosno u u

5 —10 „ „ R r, „ U u

Iz ovoga izlazi, da je poprečni broj pruga određen sa 3 para međusobno neovisnih gena i to V, R i U (odnosno njihovi recesivni aleli v, r, u). Ova kla-

Slika br. 5. — Nos

b = Diete

c = Kandidat II. — otac

Osim opisanog obćeg gena za broj pruga, ovisi ovaj i oi prisutnosti ili odsutnosti t. zv. lokalnoga embrionalnoga odebljanja epidermisa na prstima, koje odebljanje smanji broj pruga. Našlo se, da se ova lokalna odebljenja baštine odjelito za I.-III. prst (radialna strana »iR«) i posebno za IV. i V. prst (ularna strana »U«), a dolaze ona u gotovom individuu do izražaja tako, da nastane tim veća razlika između maksmialnog i minimalnog broja pruga na ulnarnoj i radialnoj strani, čim je na kojoj strani jače izraženo lokalno smanjenje istih (dakle čim je bilo u embrionalnom stanju veće odebljanje epidermisa na dotičnom mjestu). Ako roditelji nemaju nikakvog embrionalnog odebljanja (dakle niti R niti U), onda uzimamo, da ga nema ni diete. Ako oba roditelja imaju samo R, onda diete ne može imati U i obratno.

c = Diete

d = Kandidat II. — oslobođen

d = Majka

sifikacija ipak nije pouzdana kao na pr. kod krvnih grupa i faktora, ali uz ostale oznake može ipak poslužiti kao prilog za smanjenje ili povećanje vjerojatnosti nečijega otčinstva. Izkustvo je pokazalo, da je faktor V mnogo pouzdaniji indikator od faktora R i U.

Važno je također paziti na prisutnost riedkih crteža, koji se također baštine i imaju osobitu važnost, a koje se nalaze na pr. kod djeteta i jednog od partnera, a kod majke i drugog partnera ne (na pr. radialna vrpca na palcu ili malom prstu lieve ruke).

Faktori R i U dređuju se tako, da se najprije na

jednoj ruci uzme najveći broj pruga, koji dolazi na jednom prstu (bez obzira da li je to na radialnoj t. j. od I.-III. prsta,. ili ukiamoj istrani, t. j. IV.-V. prst). Zatim se od toga broja odbije minimalni broj pruga, koji dolazi na kojem prstu radialne strane (radialna razlika) i od toga istog broja posebno odbije minimalni broj pruga, koji dolazi na jednom od prstiju ulname strane (ulnarna razlika). Učinivši to isto na drugoj ruci dobijemo dvie radialne i dvie ulnarne razlike, a u razmatranje uzmemo razliku one ruke, gdje je ta diferencija veća. Nekoliko praktičnih primjera najbolje će razjasniti samu stvar.

Slika br. 6. — Uši

a bMajka Kandidat I. — oslobođen

Tabela broj 7.

Broj pruga na pojedinom prstu

desne ruke

lieve ruke

18 1913 712 11

20 1915 19

Z a k l j u č a k .Najveća je vriednost 2Ü, dakle V vRadialna je điferenca desno 20—12 = 8Radialna je điferenca lievo 19—7 = 12 (veće razlika)Ulnarna je điferenca desr. o 20—15 = 5 (veća razlika)Ulnarna je điferenca lievo 19—19 = 0Dakle obća formula je V v R R U u .

Kako se izvađaju zaključci, \dđjet će se također iz nekoliko praktičnih primjera.

Prvi primjer: Obtuženi vanbračni partner v v r r u uZakoniti su p ru g V V R R U UMajka v v r r u uDiete v v r r u u

Rezultat: Zakoniti auprug ovdje ne dolazi u obzir kao pravi otac.

Drugi primjer: Obtuženi var bračni partner V V R R U uZakoniti su prug V v.R r U uM a jk a V v R R u uDiete V V R R U u

Rezultat: Ovdje nije moguće odrediti otca na temelju samog studija otisaka prstiju, jer oba kandidata mogu doći u obzir.

Diete Kandidat II. — otac

Tabela broj 8.

P r s tBroj pruga na

pojedinom prstu desne ruke

lieve ruke

12 140 4

9 109 12

Z a k l j u č a k .Najveća ije vriedr.ost 14, dakle V VRadialna điferenca. desno 12—0 = 12 (veća razlika)Radialna điferenca lievo 14—4 = 10Ulnaima điferenca desno 12—9 = 3Ulnarna điferenca lievo 14—10=4 (veća razlika)Dakle V V R R u u .

Sve nedavne oznake na prstima vrlo su stabilne prema utjecaju okoline, tako da hereditarnost u njima momentano dolazi do izražaja. Kad je rezultat nejasan, dolazi na »vagu« poprečni broj pruga po prstu i po crtežu (koji inače ne dolazi u obzir kod sastavljanja formule) i posebno srednji broj pruga na samoj radialnoj strani (dakle I.-III. prsta), uzevši također u obzir srednji broj pruge po prstu i posebno po crtežu (»mustri«).

Modus baštinjenja pruga na dlanu ruke i stopalu noge nije još tako dobro poznat kao kod otiska prstiju i ne mogu se tako liepo sastaviti formule kao u prvom slučaju. No ipak znamo, da su ti crteži dosta

stabilni prema utjecaju okoline i da se baštine, pa imadu također stanovitu vriednost u određivanju otčinstva, pazeći kod uzporedjivanja na sličnost crteža između pojedinih osoba, koje se izpituju. No budući da same pojedinosti nisu tako interesantne kao pitanje otiska prstiju, to zbog pomanjkanja pro7 stora ne ćemo dalje ulaziti u tančine ovoga područja.

Slika br. 7. — Usta

d = Kandidat II. — oslobođen

Preostaje još nekoliko rieči o r i e d k i m an- t r o p o l o ž k i m i p a t o l o ž k i m o z n a k a m a .

U obzir kod ovoga poglavlja dolaze osobito one oznake, koje su riedke i koje se dominantno baštine. Do sada došli su u praksi ovi slučajevi: brachyphalan- gia prstiju noge, syndaktilia, brachymesophalangia prstiju ruke i t. d.

Antropoložki način određivanja otčinstva je jedan od najmlađih grana medicinskih nauka i nalazi se tek u izđrađivanju, pa nije čudo, da se među pravnicima nađe još uviek po koji protivnik iste, ko

mu smeta ta činjenica, što vjerojatnost ovakvoga dokaza ipak nije 100°/o, nego se samo radi o vrlo velikoj vjerojatnosti. No uvaživši, da u većini slučajeva pravnik ne može imati na razpolaganju 100% dokaza, a ipak mora izreći presudu, to onda ovu metodu moramo ubrojiti u grupu razmjerno vrlo uvjerljivih dokaza.

Najviša sudbena instancija u Njemačkoj (Reichsgericht) dala je u svojem rješenju od 11. IV. 1940., IV. 647/39. ovo mišljenje: »Sudac se mora zadovoljiti s tako visokim stupnjem vjerojatnosti, kakav je uobće moguće postići kod savjestne upotrebe onih sredstava, koja mogu stajati na razpolaganju. Ovakav stupanj vjerojatnosti, koji se pokazao u praktičnom životu kao upotrebljiv, može vriediti za sudca kao istina umiriti njegovu savjest«.

Ako je poznata čestoća pojedinih oznaka u poprečnom stanovničtvu, može se pomoću t. zv. Essen- Möllerove* formule izračunati postotak obće vjerojatnosti jedne konstelacije slučajeva. Zbog izvanrednih ratnih prilika nije mi nažalost uspjelo saznati kakovo stanovište momentano zauzimlju prema ovoj metodi pravnici ostalih europskih i vaneuropskih zemalja.

A sad još pri koncu jedan izvadak iz konačnoga zaključka jednog konkretnog sudbeno-liečničkog nalaza.

Pošto su najprije navedena generalia (ime i prezime, predmet tužbe i t. d.), opisane su podrobno pojedine oznake (oči, kosa, otisci prstiju i t. d.) i onda sliedi konačni zaključak i mišljenje. Zbog pomanjkanja prostora navest ću samo kao primjer jedan konačni zaključak jednoga od interesantnih slučajeva, koji mi je stavio na razpolaganje nadstojnik antropo- ložkoga instituta u Miinchenu prof. dr. Μ ο l l isοn .

»Kratki sadržaj i ukupno mišljenje.Uvjeti za jednu izpravnu điferencialnu diagnozu otčinstva

u predmetnom slučaju u toliko su prisutni, što je dotično diete, čiji se otac traži (tužitelj), staro već 15,5 godina, nadalje što se isto razlikuje od svoje majke u cielom nizu važnih hereditarnih oznaka i napokon što se oba presumptivna otca u većini pojedinih oznaka znatno jedan od drugoga razlikuju.

Već po razdjeli boje očiju i kose došli smo do uvjerenja, da mogućnost otčinstva gosp. X. Y. (svjedok) moramo izključiti. Ovaj već sam za sebe odlučujući nalaz znatno je poduprt uzpo- ređivanjem raznih oznaka forme i strukture, koje nisu pokazale nikakvu sličnost između istog i djeteta. Uzmemo li nadalje da tužitelj (t. j. u ovom slučaju diete samo) u velikoj mjeri sliči obtuženomu Μ. N., što niže podpisanom ni časa ne stavlja u sumnju glede pitanja otčinstva, to se može na stavljeno pitanje tako odgovoriti, da se otčinstvo X. Y. ima uzeti kao »očito nemoguće«, a otčinstvo obtuženoga Μ. N. kao vrlo vjerojatno.

Niže podpisanom (t. j. sastavljaču ovoga nalaza) je poznato, da se stanovište glavnog državnog sudbenog foruma u pitanju ocjene hereditarnog nalaza sve više udaljuje od pojma »očite nemogućnosti nečijega otčinstva« (u smislu §§ 1591 i 1777 B. G.B.) i smatra zahtjev neke »absolutne sigurnosti« odnosno, »najveće vjerojatnosti«, koji bi se eventualno mogao postaviti na jedan ovakav nalaz kao pretjeranim (citiraju se Ibrojevi i datumi mišljenja glavnoga suda u predmetu ocjene ovakovih nalaza). Ako je niže podpisani u predmetnom slučaju ipak iznimno kategorički formulirao svoje mišljenje, to je ovo učinjeno zbognalaza, koji je tako uvjerljiv, da se njemu sličan u suđbeno-liečničkoj praksi samo riedko kada u tolikom stupnju javlja, da bi — kao što je i ovdje slučaj — mogao i laika na bazi samih fotografija uvjeriti o pravom otčinstvu .«

Spomenut ću, da je u konkretnom slučaju boja irisa djeteta i obtuženog Μ. N. bila tamna (formula D d), a kod majke i kandidata X.. Y. vrlo svietla (formula d d), pa se uzima za vrlomalo vjerojatno, da bi miešanje dviju svietlih kvaliteta dalonajednom tamnu boju (uzmimo, da d d X d d ne može dati

1* Essen-Möllerova formula glasi W = ,

gdje »x« znači procenat relativnog podudaranja među pravim otčevima, a »y« to isto među Ikrivilm otčevima.

D d). Isto je' bilo i s bojom kose. Nalaz sličnosti na glavi i licu (uho, usta, obrve i t. đ.) bio je također frapantan između djeteta 1' obtuženpga M. N., dočim nalaz otisaka prstiju i dlana ruke odnosno 'stopala noge nije mogao nešto pozitivnoga dati u ovom slučaju.

U antropoložkom institutu Mtinchena bilo je do konca lipnja 1942. u svemu 163 podpuna slučaja određivanja otčinstva (bez onih slučajeva gdje nisu svi članovi došli na pregled ili gdje se je radilo samo o pitanju pripadnosti rase). Od ovih mogla se je u 150 slučajeva dati vrlo vjerojatna presuda i to tako, da je ili jedan od 2 kandidata bio pronađen kao otac (u 143 slučajeva), ili da su oba predvedena kandidata bila izključena kao otčevi i postavila se mogućnost trećeg nepoznatog lica kao otca (ovo se dogodilo četiri puta, poglavito na bazi boje očiju). U 8 slučajeva nije se moglo ništa određena reći zbog velike sličnosti majke i djeteta, te istodobnog pomanjkanja sličnosti između bilo kojeg kandidata s djetetom. U četiri preostala slučaja našlo se, da je vjerojatnost otčinstva obaju kandidata dosta malena (ali ipak ne sasvim nemoguća), Odluka se dakle mogla postaviti odprilike u 9 3 % slučajeva i bila je to lakša, što je veći broj kandidata u pojedinom slučaju došao u obzir u pitanju otčinstva.

Kako iz ovo nekoliko primjera gornjega razmatranja vidimo, nauka o baštinjenju kod ljudi kao razmjerno mlada grana medicinske nauke ima ogromno područje rada s velikim i važnim zadatkom, te predstavlja i jedan novi fini instrumenat na polju daljnjih medicinskih iztraživanja i obećaje, da bi u budućnosti mogla donieti velikih praktičkih koristi i preventivnoj i kurativnoj medicini, kao i nekim drugim, nauka- ma, koje na pr. u užoj antropologiji traže pomoćno sredstvo za rješavanje svojih problema.

Literatura:B o r g o l t e , 1939. Der anthropologische Vaterschaftsnach

weis s. Öffentliche Gesundheitsdienst, Jg. 4, S. 936—942. — B ü hl e r E. 1939. »Offenbar unmöglich« im erbbiologischen Vaterschaftsnachweis. Erbarzt Bd. 6, S. 933—937. — E i k s t e d t E. v. 1940. Das anthropologische Vaterschaftsgutachten. In Rassenkunde u. Rassengeschichte der Menschheit, Bd. 1, S. 594—598, Enke, Etuttgart. — E s s e n - M ö l l e r E. 1938. Wie kann die Beweiskraft der Ähnlichkeit im Vaterschaftsnachweis in Zahlen gefasst werden? Verhandl. Dtsch. Ges. Rassenforsch. Bd. 9, S. 76—78. — E s s e n - M ö l l e r . 1938. Die Beweiskraft der Ähnlichkeit im Vaterschaftsnachweis. Theoretische Grundlagen. Mitt. Anthrop. Ges. Wien. Bd. 68, S. 9—53. - G e i p e l . 1935. Anleitung zur Erbbiologie. Beurteilung der Fingern. — G e y e r E. 1933. Die praktische Anwendung der Essen-Möllerschen Formel im Vaterschaftsnachweis. Verk. Dtsch. Rassenforsch. Bd. 9, S. 79—84. —· G e y e r E. 1938. Die Beweiskraft der Ähnlichkeit im Vaterschaftsnachweis. Praktische Anwendung. Mitt. Anthrop. Ges. Wien Bd. 68, S. 54—87. —- G e y e r E. 1939. Zum Ausbau des anthropologischen Vaterschaftsnachweises Z. Morph. Anthrop. Bd. 38, S. 46—50. — G e y e r E. und Tup p a K., 1940. Vom Wert der Merkmale im anthropologischen Vaterschaftsnachweis. Anthrop. Anz. Jg. 17, S. 273—285. — H a r r a s e r A.

1934. Die anthropologisch-erbbiologische Vaterschaftsprobe und ihre Anwendung in der Rechtspflege. Med. Welt. No. 38. — H a r r a s e r A. 1935. Ergebnisse der anthropologisch-erbbiologischen Vaterschaftsprobe in der österreischischen Justiz. Mitt. Anthrop. Ges. Wien Bd. 65, S. 204—232. — H a r r a s e r A. und W e i n i n g e r J. 1932. Vaterschaftsbeweis Österr. Richterzt. Jg. 25, S. 125 ff. — K e i t e r F. 1941. Erbbiologische Abstammungsbegutachtung. In: Kurzer Lehrbuch der Rassenbiologie und Rassenhygiene für Mediziner. S. 102—113. Enke, Stuttgart. — K r a m p P. 1940. Bemerkungen zu der Arbeit von E. G e y e r und K. T u p p a »Vom Wert der Merkmale im anthropologischen Vaterschaftsnachweis«. Anthr. Anz. Jg. 17, S. 286—29:1. — K r a m p P. Vaterschaftsnachweis. Rasse Jg. 8, S. 70—78. — K r a m p P. Der Erbbiol. Abstammungsnachweis, Der Biologe, VIII. 1939, Heft 12, 1939, Heft 9-10 u. Heft 11, 1942. Heft 3-4. — K r o g h Chr. v. 1939. Aus der erbbiologischen und rassenkund- lichen Gutachter praxis. Ziel u. Weg Nr. 2. — K ü pe r M. 1938. Die Bedeutung des erbbiologischen Gutachtens für die Vaterschaftsfeststellung in der gerichtlichen Praxis. Med. Welt Jg. 12, Nr. 46, S. 1646—1649. — K ü pe r M. 1938. Die Rechtsprechung der Gerichte zur Anwendung des erbbiologischen Gutachtens für die Vaterschaftsfeststellung. Erbarzt. Jg. 5, S. 140—149 (Auszeig). —· L o e f f l e r L. 1939. Zur Frage der »absoluten Sicherheit« in Vaterschaftssachen. Erbarzt Jg. 7, S. 925—927. — L o e f f l e r L. 1940. Erbbiologische Ermittlung der Abstammung (Vaterschaftsdiagnose). In: Handbuch der Erbbiologie des Menschen Bd. II., S. 321—359. Springer, Berlin. — M o l l i s o n Th.1942. Elternschaftsuntersuchung, Zucht und Sitte 2. Folge, S. 69—82. — R e c h e O. 1926. Anthropologische Beweissführung im Vaterschaftsprozessen, österr. Richterztg. Jg. 19, S. 157 ff. — R e c h e O. 1,938. Zur Geschichte des biologischen Abstammungsnachweises in Deutschland. Volk u. Rasse Jg. 13, S. 369—375. — R e c h e O. 1939. Der Wert des erbbiologischen Abstammungsnachweises für die richterliche Praxis. Einsamtliche Stellungs- nahme des Rassenpolitischen Ämter der NSDAP. Dt. Recht Jg. 9, S. 1606—1612. — R e c h e O. 1940. Beweise der Vaterschaft. Das Erbbiologische Abstammungsgutachten. Neues Volk Heft 11. — R e c h e O. 1940. Ergebnisse der Besprechung über Erfahrungen bei Vaterschafts- und Abstammungisgutachten. Verl. Dtsch. Ges. Rassenforsch. Bd. 10, S. 163—165. — T e t s c h e r R. 1925. Diagnose der Elternschaft aus Erbmerkmalen des Kindes Z. Sexualwiss. Bd. 12, S. 265—273. — T r o j a n R. Vaterschaftsdiagnose, Volk und Rasse 1942. Heft 7. S. 127-132. — T u p pa K. 1939. Zur Theorie und Praxis des Abstammungsnachweises. Wien klin. Wscher. Jg. 52, S. 9 ff. Verschuer. Ο. V. 1937. Erbbiologische Abstammungsprüfung. In: Erbpathologie, 2. Aufl. G. 188—198. Steinkopf, Dresden und Leipzig. — T u p p a K. 1941. Die Vaterschaftsgutachten der Frankfurter Universitätsinstitutes für Erbbiologie und Rassenhygiene — Erbarzt Bd. 9, S. 25—31. — T u p p a K. 1941. Vaterschaftsbestimmung. In: Leitfaden der Rassenhygiene, G. 230—235. Thiema, Leipzig. — W e i n i f e r J.1935. Der naturwissenschaftliche Vaterschaftsbeweis, Wien. klin. Wschr. Jg. 48. — S j ö g r e n T. Die juvenile amaurot — Idiotie. Hereditas XIV. 1931. — S c h u l z B. Methodik der medizinischen Erbforschung, 1936. Tiema, Leipzig. — J o h a n n s e n N. Elemente der exakten Erblichkeitslehre 1926. G. Fischer. — G e p - p e r t - K o l l e r . Erbmathematik, 1938. Verlag von Quelle- Meyer, Leipzig. — H a n h a r d E. Erbpathologie der sog. Entartungszeichen d. allergisch. Diathes u. rheumat. Erkrankungen, in Handbuch der Erbbiologie des Menschen, 1940. Julius Springer, Berlin, Bd. II. S. 537—639. — A b e l . Vererbung normaler morpholog. Eigenschaften des Menschen I. Teil. Fortsehr. Erb- pathol. 4 (1940) S. 2ill—238. — B a u e r - F i s c h e r - L e n z : Menschliche Erblehre und Rassenhygiene, Bd. I. i II. 1936. — F i s c h e r G. Die Rehobother Bastards und des Bastardierungsproblem beim Menschen, Jena 1913. — V e r s c h u e r O. Erbpathologie. In: Mediz. Praxis Sammlung f. arzt. Fortbildung Bd. VIII. — K r a . n z H. Zwillingsforschung, in »Neue deutsche K linik« Bd. XIV. Heft 1, S. 134—193.

Iz sveučilištne očne klinike u Zagrebu. Nadstojnik prof. đr. A. Botteri

O o p a s n o s t i š i r e n j a t r a h o m a u ratu.Dr. Zvonimir P a v i š i ć , klinički asistent

I. Epidemiologija trahoma.Trahom je e p i d e m i č n a p o r o d i č n a bo

lest pojedinih krajeva, gdje nanosi narodu veliku štetu u m a n j u j u ć i d u š e v n i r a z v o j zaraženih osoba, jer smanjuje oštrinu vida već u ranoj mladosti. Kod odraslih umanjuje pak njihovu r a d n u s p o s o b n o s t, zahtieva velike izdatke za liečenje od pojedinaca i države. Stoga je trahom težka

družtvena bolest, koja s o c i a l n o u n i š t a v a p o r o d i c e i n a r o d . Konačno trahom štetno utiče i na obranbenu snagu naroda, jer i z o v a - k o v i h e n d e m i č n i h ž a r i š t a m o g u s e l a k o r a z v i t i e p i d e m i j e u v o j s c i ne samo prigodom novačenja, nego i onda, kada se zbog obrane države moraju pozivati i svi ostali, koji mogu nositi oružje, a zaraženi su možda trahomom,

U pogledu epidemioloških te l u r i č ni h i kl im a t s k i h u v j e t a za razširenost trahoma karakteristično je, da k o l i e v k a najstarijih endemičnih žarišta t r a h o m a l e ž i u p o r j e č j i m a s p o r o t e k u ć i h v e l i k i h r i e k a , naročito u d e l t a m a rieka, u p o d v o d n i m i p o p l a v n i m p o d r u č j i m a rieka, njihovim močvarama i tresetištima, a isto tako i n a p l i t k i m v r u ć i m o b a l a m a m o r a . Tako su od davnine poznata endemična legla trahoma u deltama i područjima rieke Nila u Egiptu, Rajne, Dunava, Rhone, Taja i Volge u Europi, Eufrata Tigrisa i Jang-tse-kianga u Aziji, Mississipija i Amazonke u Americi, te u područjima obala Sredozemnog i Kaspijskog mora, Perzijskog zaljeva te Indijskog oceana, kao i na kinez- kim i japanskim obalama i rižinim poljima, a jednako i u području finskog jezerskog plošnjaka i pripjat- skim močvarama u Europi. Prema ovome razprostranjenju endemičkih žarišta R a eh lm a n drži, da je t r a h o m s k i v i r u s p r i l i č n o n e z a v i s a n o d t o p l i n e z r a k a , a l i j e p o d j a k i m u t j e c a j e m v l a g e z r a k a . Stoga i trahomski sekret dulje ostaje virulentan u vlazi, nego na suhom zraku, kada se brže sasuši i izgubi svoju vimlenciju i infekcioznost.

Drugi važni epidemioložki p o m o ć n i f a k t o r u razvoju endemije i epidemije trahoma jest p r a š i n a , koja se razvija naročito u vrućim predjelima, pošto se p o d u t j e c a j e m t o p l i n e izsuše vlažna područja rieka ili se iz pustinja nanosi vjetrom vruća pustinjska prašina i fini pustinjski pie- sak, koji jako nadražuje očnu spojnicu, te stvara time pogodno tlo za trahomsku infekciju, kako je to· u Egiptu, Alžiru, Tunisu, Libiji, Arabiji, Siriji, Palestini, Mezopotamiji i Perziji.

Iz ovih prastarih endemičnih žarišta širio se trahom epidemički po cielom svieitu velikim pokretima ljudstva, a naročito vojske, te se p o v i e s t š i r e n j a t r a h o m a u o b l i k u e p i d e m i j a p o k l a p a s v e l i k i m v o j n a m a i v e l i k i m r a t o v i m a . Stoga nije ni čudo, da je trahom u doba tih velikih epidemija, koje su bile izazvane vojničkim pokretima, dobio i naziv — o p h t h a l m i a m i l i t a r i s .

Već kod s t a r i h S u m e r a n a prema izka- panjima kod Ura bio je poznat trahom 5.000 godina prije Krista, a u prastarom E g i p t u se spominje u E b e r s o v o m p a p i r u s u iz Thebe oko 1.500 godina prije Krista. Prema tome pravo kaže poslovica, da je trahom star kao Nil ili kao sarnum pustinje.

No mi znamo, da se trahom u obliku endemije ili epidemije može razviti samo kod l o š i h h i g i - e n s k i h p r i l i k a i n i z k o g k u l t u r n og n i- v o a n a r o d a i prema tome u doba faraona, kada je u Egiptu vladala visoka kultura, a Herodot izti- cao veliku čistoću Egipćana, nije trahom zauzimao vjerojatno tolikog maha, koliko se kasnije razvio u jako endemično' žarište, nakon J u s t i a n o v e k u g e od 539. godine poslije Krista pa u s r e d n je m i n o v o m v i e k u d o 19. s t o l j e ć a , za vrieme osiromašenja zemlje i naroda i opadanja kulturnog i higienskog stanja naroda na najniži nivo. Stoga vidimo, da do e p i d e m i j e t r a h o m a nije ni došlo za vrieme krstaških ratova, nego kasnije u 18. i 19. vieku, odakle je trahom i dobio naziv »e g i- p a t s k a u p a l a o č i j u « .

I kod G r k a i R i m l j a n a bio je trahom poznat. Za vrieme oibsjedanja Atene u p e l o p o - n e z k o m r a t u (od 431— 400 g. pr. Krista) pojavila se epidemija trahoma u A t e n i , a S p a r t a n -

c i u boju k o d T h e r m o p i l a bolovali su od trahoma. Stoga se smatra da je trahom već u s t a r o m v i e k u bio udomaćen na o b a l a m a H e i a d e, m a l e A z i j e , S i c i l i j e i d o n j e I t a l i j e .

E p i d e m i i č k o m š i r e n j u t r a h o m a pogodovala su t r i u z r o k a : 1. i n v a z i j a A r a p a i muslimana u sjevernu Afriku, na pirinejski poluotok, Siciliju i Provencu, te na iztok do obala Kitaja i Sundajskog arhipelaga, kao i hodočašća muslimana u Mekku. 2. e k s p e d i c i j a p o m o r a c a i z Španjolske i Portugala u Južnu Ameriku i 3. s e o b a Ž i d o v a u razne zemlje Europe i druge krajeve svieta. (Stanculeanu).

N a j v e ć a v o j n i č k a e p i d e m i j a t r a h o m a razvila se u p o č e t k u 19. s t o l j e ć a u vezi s N a p o l e o n o v i m v o j n i m p o h o d o m u E g i p a t , kada su dvie trećine vojske oboljele od trahoma. Po povratku vojske u Europu epidemija se širila među gradjansko stanovništvo Malte, Sicilije, Gibraltara, Partugala, Španjolske i Englezke, a u Italiji preko Elbe, Livorna i uzduž Tirenskog mora preko Genove, Parme i Milana sve do Ankone i Catanije.

E n g l e z k a v o j - s k a [ g e n r a l a A bl'e? r- c r o m b i e , koja se izkrcala kod Abukira u E g i p t u g o d i n e 1.800 skoro sva se zarazila trahomom i preniela bolest poglavito u Portugal, Španjolsku i Irsku, kao i u Englezku, tako da je god. 1.818. bilo5.000 sliepih invalida.

T a l i j a n s k e č e t e , koje su 1.809 došle u U g a r s k u , dopriniele su proširenju trahoma u Ugarskoj.

Za vrieme Napoleonskih ratova izbila je e p i d e m i j a t r a h o m a u p r u s k o j v o j s c i g o d . 1.813., ali ne uslied dodira s francuzkom vojskom iz Egipta, nego z b o g . n o v a č e n j a n o v a k a i z e n d e m i č k o g t r a h o m s k o g p o d r u č j a iz- točne Prusije, zap. Prusije i Šleske. Poglavito je oholila J o r k o v a a r m i j a , koja je boravila u s r e d n j e e u r o p s k o m t r a h o m s k o m p o d r u č j u koje se širi od Karpata i ‘Galicije, preko Poljske, Litve, ist. Pruske, Letonije i Estonije na sjever sve do Finske. Zbog velikih pokreta vojske i manjkavih higienskih mjera zauzela je epidemija trahoma u vojsci nakon bitke kod Waterloa užasne razmjere i smirila se nakon mira 1.816. god.

Prigodom p r u s k o g o b s j e d a n j a M a i n z a 1.818. g o d . izbila je ponovna epidemija trahoma u pruskoj vojsci zbog n o v a č e n j a , n j o v a k a i z e n d e m i č n o g t r a h o m s k o g p o d r u č j a d o n j e Rajne.

Od god. 1.813.— 1.821. bilo je u pruskoj vojsci25.000 oboljelih od trahoma i 1.100 sliepih.

I a u s t r i j s k a j e v o j s k a pretrpjela tri e p i d e m i j e t r a h o m a u 19. stoljeću i to u garnizonu u K o r u š k o j u Cjelovcu (Klagenfurtu), gdje su bili vojnici, koji su sudjelovali u ratu u Egiptu, Italiji, Španjolskoj i Siciliji odakle su bolest prenieli.

K a r a k t e r i s t i č n o je, d a s e u 19. s t o l j e ć u s p o m i n j u u v o j n i č k o j p o v ie s t i t r a h o m a i H r v a t i , i t o g o d . 1833. i 1834. u C j e l o v c u , kada je izbila epidemija u p e t r o - v a r a d i i n s k o j g r a n i č a r s k o j r e g i m e n t i , koja je brojila 920 oboljelih od trahoma. P r o f . Jäger je izpitivao tada uzroke ove epidemije akutnog trahoma, pa je u jednoj kumpaniji našao vojnika M ihajla Miluvića, koji je dugo vremena bolovao i liečio se od staroga trahoma u bolnici, te ga je prof. Jäger označio s pravom kao kliconošu i izvor infekcije trahoma u pododjelu, u kome je on služio, a

odavle su njegovi inficirani drugovi prenieli bolest na ostale vojnike regimente, koji su svi skupa stanovali i oboljeli od svježeg akutnog trahoma. B ο 1 d t navodi ovo u svojoj monografiji kao k l a s i č n i p r i m j e r z a š i r e n j e t r a b o m a . Nažalost su tome klasičnome primjeru u poviesti vojničkih epidemija trahoma morali poslužiti Hrvati. Prema tome vidimo, da je e n d e m i č n o ž a r i š t e t r a h o m a u P o d r a v i n i , P o s a v i n i i S r i e m u v r l o sta r o , a odatle znamo, da su i naši graničari sigurno težko bolovali od trahoma, a nije izključeno, da su i na nas djelovali Napoleonski ratovi u pogledu širenja trahoma, kada znamo, da su mnogi Hrvati brali ratne lovorike i pogibali na bojnim poljima Europe za vrieme Napoleonskih ratova, jednako kao i sada.

Interesantno je, da r u s k a v o j s k a za vrieme Napoleonskih ratova nije bila zahvaćena trahomom, nego tek nakon rata u garnizonu u Warszawi, Kronstadtu, Perogradu i Oranienbaumu. Epidemije trahoma vladale su u ruskoj vojsci za vrieme r us - k o - p o l j s k o g r a t a 1.831. za vrieme K r i m s k o g r a t a 1.854. kada su naročito oholile fran- cuzke i englezke trupe, jer n a K r i m u p o s t o j i t a k o đ e r e n d e m i č k o ž a r i š t e t r a h o m a , koje su donieli tatari iz Egipta i Arabije, kada su išli na hodočašće u Mekku (Lang), te konačno u r u s k o - t i ui r s kom r a t u 1.877.— 78., kada je trahom bio uzrokom osljepljenja kod četiri petine slučajeva sljepoće.

R e n t l in g e r smatra, da na Krimu djeluje kao predisponimjući moment fini oštri vaipneni pie- sak za razvoj trahoma, koji je na Krimu u tolikoj mejri razvio, da je dobio naslov »Kr y m s a«.

U nizozemskoj i belgijskoj vojsci vladala je od1.815. do 1.834. godine težka epidemija trahoma, koja se također razvila i kod građanskog pučanstva; tako je u vojsci osliepilo 4.000 ljudi, a poluslie- paca bilo oko 10.000. Tada je učinjen na priedlog oftalmologa J i i n g k e n a jedan veliki e k s p e r i m e n t , d a s e s v i o b o l j e l i o d t r a h o m a od- p u s t e k u ć a m a . Nakon toga je e p i d e m i j a

p r e s t a l a u v o j s c i , a l i s e r a z v i l a k o d g r a đ a n s k o g p u č a n s t v a , što je bio žalostni narodni eksperiment, koji je nepobitno utvrdio kon- tagiozitet i infekcioznost trahoma.

Prema W i d m a r k o v i m izvještajima bio je trahom u Š v e d s k o j e n d e m i č a n kao i F i n s k o j u 18. s t o l j e ć u , dok ga u N o r v e ž k o j n i j e b i l o s v e d o 1.814., kada je u vojnoj bojnici u Stockholmu izbila epidemija trahoma donesenog od mornara, koji su prevozili švedsku vojsku u Njemačku i tada se inficirali trahomom.

B e n d z navodi, da je trahom bio nepoznata bolest u Danskoj vojsci sve do g o d . 1.848., kada su b o l e s t u n i e l e u D a n s k u n j e m a č k e t r u p e .

Prema tome vidimo, da postoji u z a j a m n i o d n o s i z m e đ u v o j s k e i g r a đ a n s k o g p u č a n s t v a u p o g l e d u š i r e n j a t r a h o m a uslied čega se u nepovoljnim higienskim prilikama, ako nijesu poduzete dovoljne zaštitne mjere, razvija e p i d e m i o l o ž k i c i r c u l u s v i t i o s u s .

U početku postoji trahom samo endemički kao porodična bolest kod nekih siromašnih, zapuštenih ljudi na nizkom stupnju zdravstvene prosviećenosti. Odatle su pojedinci prigodom novačenja velikih vojska unosili u tu vojsku trahom. Skupljanjem velikog množtva ljudi u vojsci na uzki prostor, neprestanim kontaktom presađuje se uzročnik trahoma, jača mu se virulencija. Prigodom velikih ratnih pokreta, uslied jakih napora, prašine i znoja te boravišta po zemunicama ili u prenatrpanim bivacima, vojarnama i tvrđavama, lako je buknula akutna epidemija trahoma u vojsci. Velikim pokretima vojske, kao i zarobljenicima, širila se bolest i u druge države i krajeve među građansko pučanstvo, gdje do tada trahoma uobće nije bilo. Među oboljelim pučanstvom opet su se inficirali zdravi vojnici i tako je infekcija u krugu išla dalje, te se trahom geografski bio raz- prostranio spoko po cieloj kugli zemaljskoj, kako to pokazuje Z a c h e r t o v a M a p a m u a d i t r a c h o m a t i s . ( s l i k a b r. 1.).

Razširenost trahoma po svietu prema Zachertu

Da baš v o j s k a može poslužiti e p i d e m i - l o ž k i k a o š i r i t e l j t r a h o m a među pučanstvom dokazuje L a w r e n t j e w u R u s i j i , gdje su u prošlom stoljeću bili novačeni ljudi s trahomom iz poikrajina, koje obiluju trahomom, pa se bolest širila na ostale vojnike. Područja odakle je najviše dolazilo trahomaša u carsku vojsku bila su sliedeća: Prvi je izvor bila Litva, gdje su A d e l m a n n i H o l s t našli, da u kraju gdje ima manje močvara oboli oko 10.9%, a u k r a j u b o g a t a m n a m o č v a r a m a 30— 44% stanovničtva. Drugi je izvor bila E s t o n i j a , gdje ljudi žive u n i z k i m z a d i m l j e n i m n e h i g i e n s k i m k o l i b i c a m a , zatim E i n s k a sa svojim j e z e r s k i m p l o š n j ' a k o m , gd|je je u prošlom stoljeću kao uzrok sljepoće bio trahom kod 30% slučajeva, pa S i b i r i j a , predio oko K a s p i j s k o g m o r a , K r i m i K a v k a z , i t r a n s k a s p i j s k i p r e d i o T u r k m e n a, Putovanjem novaka prema okružjima oko Moskve proširio se trahom i na ova centralna područja oko M oskve u 19. stoljeću, gdje do tada trahoma nije bilo.

U H r v a t s k o j i S l a v o n i j i ustanovio je L u š i i ć - M a t k o v i ć godine 1.894. oko 9.164 slučajeva trahoma. Matković smatra, da su Hrvati, Cesi, Srbi i Poljaci skloni trahomu, a naročito' da su predisponirani linsko-ugarski narodi. K a o u z r o k o v e n a r o č i t e p r e d i s p o z i c i j e z a t r a h o m s m a t r a o n u m a n j e n j e al k a l ite t a s u z a , a time i umanjenje baktericidne djelotvornosti suza, koja je uzrokovana bonstitucionalnim i klimatskim momentima.

U pogledu m o r b i d i t e t a t r a h o m a pojedinih narodnosti u vojsci bivše Austro-Ugarske monarhije H o o r navodi sliedeće procente kod novačenja: Mađari 10°/oo, Ruteni 9,7°/oo, Poljaci 6,4°/ou, Cesi 4,7°/oo, H r v a t i 1,8°/oo, Niemci 0,6°/oo, Rumunji 0,4%o.

Karakteristično je, da je o s o b i t o z a r a ž e n a M a đ a r s k a t r a h o m o m i to u području i z m e đ u T i s e i D u n a v a i i z t o č n o o d T i s e i to naročito p o l j o d j e l s k i r a d n i c i , koji su siromašni i žive u lošim higienskim prilikama. Prema K u h tu secemirajući svježi trahom pretežno i nastaje, kada se izsušuju podvodna polja i poljodjelci obrađuju polja, odakle se diže fina prašina, koja draži spojnicu oka i nosnu sluznicu te izaziva katare, na temelju kojih se Jako spojnica inficira trahomom. K u h n t smatra, da se uzročnik trahoma može nastaniti i na sluznici nosa. Na ovim velikim Obradivim poljima mnogo su radili kao s e z o n s k i r a d n i c i S l o v a c i i z K a r p a t a , koji su se ovdje inficirali i p r e n i e l i t r a h o m i u K a r- p a t e , g d j e a u t o h t o n o g t r a h o m a n i j e bi lo.

Ovdje vidimo odmah i t r e ć i e p i d e m i olo ž k i f a k t o r osim vojske u rasprostiranju tra

homa, a to su s e z o n s k i r a d n i c i , naročito poljodjelski, k o j i d u ž p r o m e t n i h p u t e v a p r e - n a š a j u t r a h o m , pa je tako iz iztočnih krajeva Njemačke prenašan trahom u zapadne krajeve, te iz Europe u Ameriku, dok se nijesu uvele s t r o g e m j e r e p r i g o d o m t r a n s p o r t i r a n , j a s e z o n s k i h r a d n i k a , i z a b r i n j a v a n ,j a p u t o v a n j a trahomskim radnicima te p r i s i l n i m l ieč e n j e m , naročito'u Njemačkoj, gdje je sada trahom opao na minimum.

U F r a n c u z f c o j vlada trahom u j u ž n i m p r e d j e l i m a , dok ga na centralnom visinskom plošnjaku nema.

U v i s i n s k i m , p o d r u č j i m a u p r i n c ip u ne m a a u t o h t o n o g t r a h o m a , kao na pr.

u Š v i c a r s k o j i Tir o l u, d o k na pr . n a K a vk a z u i n a v i s i n i i z n a d 2.000 m e t . 8% s v i h o č n i h b o l e s t i t v o r i t r a h o m , ali ako se jedanput prenese trahom i u visinsko područje razvije se i tamo kao na pr. u S l o v a č k o j ,

U n a š o j d r ž a v i najviše trahoma imade u Međimurju, gdje mu je endemsko žarište, pa duž rieke Drave te u Sriemu u Posavini. Takodjer imade trahoma i u B o s n i , gdje u v e z i s e n d e m s k i m l u e s o m s t v a r a p o s e b n u m e s n a t u f o r mu u p a l e s p o j n i c e , s j a k o m p a p i l a r n o m i g r a n u l a r n o m h i p e r t r o f i j o m i t o r p i d - n o m i s e k r e c i j om, U Liku je donešen pomoću sezonskih radnika, koji su poput Slovaka odlazili na rad u nizinske predjele, gdje ima trahoma. U D a l m a c i j i također nema baš mnogo trahoma, a u koliko ga ima, donešen je od ljudi, koji su išli na rad u druge, zemlje. 0 razprostranjenju trahoma kod nas može donekle pružiti sliku b r o j č a n i p r e g l e d l i e č e n j a i p o s j e t a t r a h o m a š a u našoj kliničkoj ambulanti, koji radi ilustracije iznosim.

Omjer rada glavne i trahomske ambulante u zadnjih 8 godine najbolje se vidi iz sliedeće table (br. 1.]:

T a b e l a ibroj 1.Ukupni broj ambulantnih liječenja od god. 1934— 1941.

Godina Glavna ambulanta Trahomsta ambulanta

1934 15.534 9.2301935 10.520 15.3591936 15.210 19.4431937 20.695 22.0641938 18.117 22.4401939 22.482 20.6011940 22.284 12.4011941 22.947 10.867

Kod tog omjera mora se uzeti u obzir, da trahomski bolestnici dolaze dva puta dnevno u trahomsku ambulantu. Prema tome broj liečenja glavne ambulante u zadnjih 5 godina pokazuje frekvenciju dvokratnog liečenja trahomskih bolestnika. Međutim mora se ovdje svratiti pozornost, da mnogi trahomski bolestnici dolaze kadkada ili samo po podne ili samo do podne, ako im uvjeti rada ne dopuštaju dvo- kratni posjet. Prema tome vidimo, da naša trahomska ambulanta vrši vrlo važnu misiju u pobijanju trahoma među stanovnicima grada Zagreba. Zanimivo je opadanje broja liečenja trahoma u godini 1.940. i 1.941., koje je vjerojatno u vezi s uvođenjem sulfamidske terapije trahoma, jer se slučajevi brže izlieče i ambulantno liečenje ne traje tako dugo kao kod klasične metode, pa je i broj ambulantnih liečenja trahoma umanjen.

Koliki je godišnji priliv trahomaša u Zagrebu s obzirom na nove slučajeve najbolje se razabire iz sliedeće table (br. 2), koja pokazuje ukupni broj novih trahomskih bolestnika svake godine od postanka klinike i procentualni postotak oboljenja od trahoma premai cjelokupnom broju novih ambulantnih bolestnika pregledanih u dotičnoj godini.

U p r v i h 10 g o d i n a a m b u l a n t n o g k l i n i č k o g r a d a b i l o j e p r o s j e č n o 4 d o 6°/o t r a h o m s k i h b o l e s t n i k a o d u k u p n o g b r o j a o č n i h b o l e s t n i k a , a u z a d n j i h 7 g o d i n a 3.5 d o 4 % . Prema tome je postotak novih trahomskih bolestnika' ipak nešto opao u odnosu

spram ostalih očnih bolestnika i ako je numerički broj bolestnika kao i broj ambulantnih liečenja porastao. Ovaj porast možemo lako* protumačiti time, što se trahomski bolestnici redovno nalaze među siromašnim manuelnim radnicima i poljodjelcima, koji u gradu imadu težke uslove života i rade u prašini pod najtežim okolnostima manuelnoga rlada. Zbog toga dolazi često do recidiva, jer je liečenje dugotrajno, a siromašno pučanstvo nema sredstava, da si pruži tjelesni odmor za vrieme liečenja, nego im liečenje tek omogućuje, da uz njega dobije nešto zarade i priskrbi si sredstava za život. Uvođenjem sulfamidske terapije duljina liečenja se je skratila i opasnost recidiva umanjila.

T a b e l a b r o j 2.Ukupni broj svih ambulantnih bolestnika od 1923.—1939. godine

GodinaBroj svih

novih ambulantnih bolestnika

Broj novih traho-nskih amb.

bolestnika

Postotak trahom skih bolestnika

u ambulanti

1923. 2.982 189 6.33%1924. 4.165 208 4.99%1925. 4.-817 282 5.85%1926. 5.553 300 5.4 %1927. 5.542 348 6.27%1928. 6.166 348 5.64%1929. 5.719 309 5.33%1930. 6.465 413 6.38%1931. 6.877 314 4.06%1932. 6.821 283 4.15%1933. 8.629 306 3.54%1934. 7.700 27-2 3.5 %1935. 8.512 290 3.4 %1936. 9.216 279 3.02%1937. 9.702 410 4.2 %1938. 10.357 420 4.2 %1939.

I,—IV.5.863 231 3.94%

Ukupno: 115.227 5.212 4.53%

Ako uzmemo u obzir H i r s c h b e r g o v u g e o g r a f s k u r a z p o d j e l u t r a h o m a , koji razlikuje č e t i r i s t u p n j a r a z š i r e n j a t r a h o m a u svietu i to: 1. kraj slobodan od trahoma, ako je broj slučajeva trahoma u omjeru prema ostalim očnim bolestima 1— 2%o; 2. lagano zaraženi kraj, ako je broj trahomaša 10— 15%o od svih očnih bolesti; 3. srednje zaraženi kraj, ako je 15— 50%o i 4. jako zaraženi kraj ako je frekvencija veća od 50%o svih očnih bolesti, to je u n a š o j d o m o v i n i z a r a z a t r a h o m a v r l o j a k a i t o v j e r o j a t n o o k o 4.5% o d s v i h o č n i h b o l e s t i u koliko možemo izračunati procent kod bolestnika naše klinike smatrati kao relativni odraz oboljenja trahoma u omjeru prema ostalim očnim bolestima u našoj zemlji.

Prema tome vidimo, da je t r a h o m p r a v a n a š a n a r o d n a b o l e s t , koju treba svim sredstvima suzbijati.

Osim teluričkih, klimatskih i prometnih faktora u epidemiologiji trahoma je vrlo važan n i z k i k u l t u r n i n i v o l j u d i kod kojih vlada trahom, m a- n j a k č i s t o ć e i z b i j e n o s t l j u d i n a u z k o - m e p r o s t o r u .

E p i d e m i o l o ž k o g l a v n o ž a r i š t e t r a h o m a j e s t o b i t e l j i u z k i n e z d r a v i s t a n o v i s i r o m a h a , g d j e s p a v a p o v i š e č l a n o v a na i s t o m l e ž a j u, g d j e s e s v i p e r u i z i s t e p o s u d e , u k o l i k o s e p e r u , i b r i š u u i s t i r u č n i k .

Naročita su r a z s a d i s t a t r a h o m a u e n d e m s k o m p o d r u č j u , siro t i š t a , i n t e r n a t i i š k o l e t e r a d n i č k e n a s t a n b e , a k o u n j i m a n i s u p r o v e d e n e h i g i e n s k e m j e r e zasebnog ležaja, zasebnog umivanja i brisanja lica. No trahom se i u nehigienskim prilikama sporo razvija i presađuje na nove individue istom nakon dugotrajnijeg međusobnog dodira.

Prema tome je k o n t a g i o z i t e t t r a h o m a d o n e k l e o g r a n i č e n i kod toga je vrlo važna individualna dispozicija. Naročitu p r e d i s p o z i c i j u z a t r a h o m tvori m a n j k a v a p r e h r a n a , s l a b o k r v n o s t , s k r o f u l o z n a i l i m f a t i č - n a k o n s t i t u c i j a , k o n s t i t u c i o n a l n a di s - k r a z i j a r e t i k u l o e n d o t e l a i l i m f a t i č - n o g a p a r a t a .

Svaki iole jači k a t a r o č n e s p o j n i c e p o j a č a v a d i s p o z i c i j u z a t r a h o m kao i sklonost pojačanoj produkciji adenoidnog tkiva kod lim- fatične konstitucije.

Od osobite su epidemioložke važnosti v a n j s k i p o g o d o v n i p o d r a ž a j n i m o m e n t i i kao, vrućina, dim, prašina, žarko svietlo, vjetar, znoj; uslied čega ljudi rado trljaju oči rukama i lako prenesu prstima sekret, ako su se čas prije dodirnuli inficirane ruke sa sekretom koga bolestnog čovjeka. Naročito je povoljan za razvoj trahomske infekcije r a d u p r a š n o m i n e č i s t o m z r a k u kod radnika, tr- honoša, rudara i zidara, te poljodjelskih radnika, kao i o k u p l j a n j e i ž i v o t v e ć e g b r o j a l j u d i n a u z k o m p r o s t o r u p o d n e p o v o l j n i m s o c i a l n i m i h i g i e n s k i m o k o l n o s t i m a .

Trahom je dakle e p i d e m i o l o ž k i b o l e s t p r o l e t a r i j a t a . Socijalno epidemioložko rješenje trahoma u našem narodu zavisi od p o d i z a n j a k u l t u r n e i z d r a v s t v e n e r a z i n e našeg naroda i d r u š t v e n o g r j e š e n j a p r o b l e m a r a d n i č k o g i s e l j a č k o g p r o l e t a r i j a t a .

Donekle je za epidemiologiju trahoma važna i r a s a . Tako B e r g e r i i C h i b r e t smatraju, da kod ljudi a r i j s k e r a s e t r a h o m i m a d e l a k š i tok , te da kod arijske rase češće postoji samo jednostrani trahom nego kod drugih rasa. Prema tome a r i j s k a r a s a j e j a č e o d p o r n a p r e m a t r a ho m u o d s e m i t s k e r a s e , koja je više sklona trahomu. M o n g o l s k a r a s a i to Kinezi i Japanci vrlo su skloni trahomu, jer kod njih iznosi trahom 75— 78% svih očnih bolesti, dok su većinom i m u n i p r o t i v t r a h o m a I n d i j a n c i K a n a d e i E s k i mi , dok Indijanci Udruženih Američkih država nisu imuni prema trahomu. R e l a t i v n o i m u n i prema trahomu su američki crnci i S i n g a l e z i na C e y l o n u . Afrički crnci su opet skloni trahomu, a i Malajci, ali manje od Kineza. K o d Ž i d o v a j e d i s p o z i c i j a o v i s n a o c i v i l i z a t o r n o m s t u p n j u , te su nečisti i nenaobraženi poljski Židovi skloni trahomu, dok civilizirani Židovi zapadne Evrope nisu. Izgleda da i k o d s v i h r a s a s t u p a n j c i v i l i z a c i j e i g r a v a ž n u u l o g u k o d r a z - p r o s t i r a n j a t r a h o m a .

11. Način zarazeTrahom se prenosi d i r e k t n i m d o d i r o m

s trahomskim bolestnikom, bilo da sadržaj njegovog očnog sekreta štrcne u oko, bilo da se dotičemo njegovih ruku uprljanih sekretom, pa natrljamo svoje oči ili obćom uporabom t r a h o m s k i m s e k r e t o m uprljanih ručnika, rubčića, vode za umivanje i kupanje i bilo kojim predmetom, koji je došao u dodir s bolestnikom, ako je na njemu još vlažan trahomski sekret. Čim se sekret sasuši brzo gubi infek-

cioznost. Zrakom se trahom ne prenosi, Veoma je problematičan p r i e n o s p r a š i n o m . Egipatski autori, naročito E 1 o u i P a s c h a , smatraju, da i m u h e prenose trahom, ako sjedaju na sekretom za- liepljene oči trahomaša. C u e n o d i N a t a f smatraju p r t e n u u š k a o p r e n o s i o c a t r a h o m a i to na taj način, da si ljudi grebući kožu uprljaju prste inficiranim izmetinama uši, s kojima onda natrljaju oči.

I n k u b a c i j a a k u t n o g t r a h o m a t r a j e o k o 5— 7 d a n a . L u š i ć - M a t k o v i ć je našao kod vojnika, koji su se sami inficirali trahomskim sekretom, inkubaciju 7— 20 dana. Trahomske bobice su nastupile istom nakon 5— 6 tjedana. U inicialnom stadiju postojao je edem karunkule i spojnice oka. K o m o t o navodi, da inkubacija traje 6— 7 dana, a M a y e r h o f 5 dana, M i h a i l i V a n c e a navodi, da se nakon 5— 7 dana razvija conjunctivitis, a nakon daljih 4— 5 dana istom folikli. O w a c i prikazuje vlastitu infekciju, gdje su se istom nakon 12 dana. razvile izrazite trahomske bobice,

111. Problem uzročnika trahoma

Pitanje uzročnika trahomske infekcije nije još posve riešeno, ali je blizu rješenja,

Uzročnik trahoma je u l t r a - f i l t r a b i l n i v i r u s i prema tome trahom spada među v i r u s n a o b o l j e n j a .

M a c C a l l a n dieli virusne bolesti u četiri giupe.

1 . A k u t n e g e n e r a l i z i r a n e i n f e k c i j e : variola, varicelle, ospice, žuta groznica, dengua, t i f u s e x a n t h e m a t i c u s i Rift Valley-fever.

2. I n f e k c i j e l o k a l i z i r a n e n a j e d n o t k i v o i l i n a j e d a n o r g a n (coryza, influenca, psittacosis).

3. L o k a l i z i r a n e i n f e k c i j e s t e n d e n c i j o m d i s e m i n a c i j e :

a) granuloma inginuale.b) oboljenja centr. nerv. sistema: poliomyelitis,

encephalitis, herpes zoster.c) oboljenja salivacionih žliezda: mumps.4. L o k a l i z i r a n e i n f e k c i j e b e z t e n

d e n c i j e d i s e m i n a c i j e : bradavice, molluscum contagiosum, herpes, t r a h o m a , conjunctivitis in- clusaria.

Prema M a c C a l l a n u je trahom specifična kontagiozna bolest čovječje spojnice oka, a karakterizirana sa subepitelialnom infiltracijom spojnice, koja zahvaća i rožnicu, s tendencijom obrazgotinje- nja lediranog tkiva. Bolest je uzrokovana jednim virusom, koji još izgleda nije posve točno ustanovljen.

U pogledu Prowazekovih uložnih tjelešaca, koja se nalaze u ranim stadijima trahoma, L i n d n e r smatra, da se ona razvijaju iz inicialnih tjelešaca. Stoga Lindner naučava, da su s l o b o d n a inicia l a t j e l e š c a koja su veličine 2 μ, a mogu biti i manja, uzročnici trahoma. Sa razvojem dobivaju inicialna tjelešca oblik diplokoka, štapića i kolačića poput biskvita, pa. konačno prelaze u polumjesečastu i okruglu formu. U samom velikom Prowazekovom uložku leže inicialna tjelešca centrifugalno, dok veoma fina elementarna tjelešca, koja se stvaraju u uložku, leže centralno. L i n d n e r drži, da postoji b i o- l o ž k a s r o d n o s t i z m e đ u u l o ž a k a k o d t r a h o m a i u l o ž a k a k o d u l o ž n e b l e n o - re je novorođenčadi i odraslih. B o t t eri, H e y m a n n , G e b b i L ö h l e i n smatraju, da obje vrsti uložaka unatoč morfoložke sličnosti n i s u bi ol o žki i d e n t i č n e , Sam L i n d n e r naučava, da je trahom u p r a p o č e t k u b i o č i s t a g e n i t a l n a

i n f e k c i j a , odakle su se pojedini sojevi genitalnog trahoma presadili na spojnicu oka, gdje se jedan dio virusa preformirao u očni trahom, pa se njime više sluznica genitala ne može inficirati. Drugi dio uložaka ostao je na sluznici genitala, gdje izaziva uložni urethritis, odakle dolazi do infekcije spojnice dojenčeta i odrasloga u obliku uložne blenoreje. Prema tome Lindner smatra, da su slobodna inicialna tjelešca kao i inicialna i elementarna tjelešca u uložcima kod trahoma i uložne blenoreje bioložki srodna, morfo- ložki podpuno slična, te da su oni uzročnici tih bolesti. Stoga Lindner naziva uložnu infekciju, koja dolazi iz genitala, p a r a t r a h o m o m , te ga dieli u p a r a t r . a c h o m a g e n i t a l e , p a r a t r a c h o m a n e o n a t o r u m i a d u l t o r u m , kamo spada i jedan dio upale spojnice kupača (Schwimmbad-conjunctivitis).

Prema tome vidimo, da klinički i bakterioložki veoma težko možemo odieliti akutni trahom i akutnu uložnu blenoreju odraslih t. j. paratrachom, jer klinički daju u početku skoro istu sliku, a bakterioložki u razmazu nalazimo u oba slučaja uložke, ako nam epidemioložki nije točno poznato vrelo zaraze, t. j. trahom drugog individua, s kojim je bolestnik došao u dodir ili urethritis inclusoria genitala. Da postoji bioložki odnos između virusa trahoma i paratrachoma dokazao je Lindner eksperimentalno, jer su stari trahomi dosta refrakterni prema superinfekciji uložne blenoreje, a svježi ne. Dakle kod starijih trahoma postoji izvjesni lokalni imunitet protiv infekcije paratrahomom.

Druga važna bolest, koja dolazi kod razprostra- njenja trahoma u obzir jest c o n j u n c t i v i t i s f o l l i c u l a r i s na upalnoj bazi i konstitucionalnoj bazi hiperplazije limfatičnog tkiva i f o l l i k u l o s i s , koje se klinički i bakterioložki dadu odieliti od trahoma, ali su često superinficirane trahomom, ako dođu u dodir s njime. Lindner je pokazao, da slučajevi folikuloze žestoko reagiraju na infekciju paratrahomom, za razliku od trahoma, te "je i to jedatn od bioložkih uzroka različitosti oboljenja. Bakterioložki je Lindner dokazao, da je b a c t e r i u m g r a n u l o s i s N o g u c h i u većini slučajeva u z r o č n i k f o l l i k u l o z e spojnice, a n e t r a h o m a , kako je to mislio N o g u c h i . Pokusima ultra-filtra- biliteta virusa trahoma i uložne blenoreje kroz Ber- kefeldov filter pokazalo se, da je v i r u s u l t r a - f i l t r a b i l a n , jer je filtrat infekciozan, ali da sam filtrabilni virus ne mogu biti Prowazekova tjelešca u cielosti, nego e l e m e n t a r n a t j e l e š c a i s a s v i m m a l e n a i n i c i a l n a t j e l e š c a . T h y g esοn je konačno dokazao, da se f i l t r i r a n i m v i r u s o m i z t r a h o m s k i h b o b i c a d a d e i n f i c i r a t i s p o j n i c a z d r a v o g č o v j e k a , gdje nakon pet dana inkubacije nastaje akutna upala, koja je karakterizirana Prowazekovim uložcima i elementarnim tjelešcima. Nakon 6 tjedana se počeo razvijati panus. Na temedju svojih eksperimenata drži T h y g e s o n , da je uzročnik trahoma filtrabilan i da je ovaj f i l t r a b i l n i v i r u s i d e n t i č a n s e l e m e n t a r n i m t j e l e š c i m a i z H a l b e r - s t a e d t e r - P r o w a z e k o v i h t j e l e š a c a . U najnovije vrieme s u B u s a c c a , C u e n o d i R. N a t a f eksperimentalno pokazali, da bi u z r o č n i k t r a h o m a bio jedan mikroorganizam iz p o r o d i c e R i c k e t t s i a , dakle srodan s uzročnikom pjegavog tifusa. C u e n o d i N a f a t su eksperimentalno dokazali, da se ova r i c k e t s i a t r a h o m a t i s dade in v i v o k u l t i v i r a t i u c r i e v u u š i k a o i u t e s t i s u z a m o r č e t a te da je i nakon nekoliko pasaža još uviek infekciozna, te izaziva e k s-

p e r i m e n tal n i t r a h o m k o d m a j m u n a i č o v j e k a . Prema tomu se t r a h o m s a d a s m a t r a R i c k e t t s i o z o m , a t r a h o m a t o z n a b o b i c a R i c k e t t s i o m o m . Same ricketsije su maleni elementi zaokruženog ili izdubljenog više manje koko-bacilarnog oblika veličine (0,2— 0,3 μ ). Ricketsije se mogu naći slobodne u razmazu, ali se rado međusobno aglutiniraju u obliku mrežice ili leže intracelulamo kao fina granula u obliku kapice na jezgri, a mogu se naći i u samoj trahomatoznoj bobici, gdje su ricketsije vrlo polimorfnog ovalnoga oblika poput bisage ili ručkice ili kao mali končići na granici vidljivosti. Prema ovim izlaganjima u š p o s t a j e v a ž n i m e p i d e m i o l o ž k i m f a k t o r o m , jer je ona onaj intermidiarni posrednik i rezervoar, koji inficira ljude trahomom na taj način, da ricketsije izlaze s izmetinama na kožu čovjeka. Kada se čovjek češe zaprlja ruke izmetinama, a ako ga svrbe oči zbog prašine, znoja ili katara očne spojnice utrlja ricketsije u očnu spojnicu, gdje se one dalje razvijaju i izazivaju trahom.

Interesantno je, da i W e i l - F e l i k s o v a r e a k c i j a može biti kod trahoma pozitivna i ako bolestnik nije imao prije pjegavi tifus u razrjeđenju do 1 : 800, (D er k a č , P o š t i ć) ali ipak reakcija nije specifična i prema novim iztraživanjima n i j e k o n s t a n t n a i p a t o g n o m i č n a z a t r a h o m .

T a b o r i s k y smatra da n e m a v i d l j i v e r a z l i k e i z m e đ u r i c k e t s i j a i e l e m e n t a r n i h i i n i c i a l n i h t j e l e š a c a u Halberstaedter-Pro- wazekcvim uložcima. P o l e f f je u k u l t u r i t k i v a trahomskih granulacija spojnice i panusa rožnice po metodi Carrela mogao p r a t i t i u m n a ž a n j e m a - l e n i h k o k o b a c i l a r n i h f o r m a c i j a , k o j e p o s v o m e a s p e k t u i s v o j o j m o r f o l o g i j i p r i p a d a j u b i l o e l e m e n t a r n i m t j e l e š c i - ma u l o ž a k a , b i l o r i c k e t s i j a m a,

IV . Profilaksa trahoma u vojsci i građanstvu

U pogledu profilaktičkih mjera za širenje trahoma u vojsci najradikalnija bi mjera bila, da se iz vojnih i ratnih jedinica odstrane podpuno trahomaši. Ova radikalna mjera dovodi često do toga, da se ljudi rado inficiraju trahomom ili simuliraju trahomsku infekciju, kako bi izbjegli vojnoj dužnosti. Stoga je v. G r o s s za vrieme rata u ugarskoj vojsci proveo sliedeće mjere. Određeno je da se svi oboljeli od trahoma, a inače sposobni za služenje vojske, mogu pozivati u vojsku, ali se odmah moraju podvrći u zato uređenim vojnim bolnicama i trahomskim ambulantama energičnom liečenju. Nakon toga se upućuju u p o s e b n e v o j a r n e z a t r a h o m a š e , gdje se pored vojne obuke vrši i liečenje trahoma, pa ove vojarne služe k a o t r a h o m s k i b o l n i č k i o d j e l i . Samo neizlječivi slučajevi odpuštaju se kući.

Ovakove mjere radikalnog liečenja trahoma u vojsci su dobre, ako se mogu točno provesti, ali traže velike materialne žrtve. Zbog toga je lakše provoditi t r i j a ž u t r a h o m a š a , kako se to vrši u vojsci u Tunisu prema uputama B a u r a i C a r r i e a:

1. Oslobođeni su od vojne dužnosti oni, koji boluju od floridnog trahoma sa rožničnim komplikacijama, kao i cikatrielni trahomi s leukomima rožnice.

2. Odgođeno je služenje vojske onima, kod kojih se predpostavlja, da bi uz liečenje kod civilnih zdravstvenih ustanova nastupila amelioracija kroz više od 3 mjeseca.

3. U vojsku se primaju samo slučajevi cikatriel- nog trahoma, u koliko imadu dobar vid, koji su već

sanirani i nijesu infekciozni, ili im je liečenje potrebno manje od 3 mjeseca.

U našim prilikama i kod našeg naroda n e s m i ju se z b o g o p a s n o s t i p r o š i r e n j a z a r a z e u v r s t i t i u v o j n e p o s t r o j b e f l o r i d n i i n f e k c i o z n i t r a h o m i , kao ni oni, kod kojih postoji sekrecija ili papilama hipertrofija ili bobice ili komplikacije na rožnici u obliku panusa, ulcera i.in- filtrata, d o k s e n e i z l i e č e , j e r b i p o . s t a l i v r e l a z a r a z e , t e s e m o r a j u u p u t i t i na l i e č e n j e c i v i l n i m z d r a v s t v e n i m u s t a n o v a m a . Nad ovim trahomašima vojnim obveza- nicima, morala bi se od zdravstvenih ustanova i građanske vlasti voditi stroga kontrola, da se temeljito lieče.

I z l i e č e n i n e i n f e k c i o z n i t r a h o m i , k o j i n e m a j u n i k a k o v e s e k r e c i j e , kod kojih je spojnica posve nježna b e z b o b i c a i pa- p i l a r n e h i p e r t r o f i j e , a sadrži tek nježne brazgotine, bez floridnog panusa rožnice i bez ika- kovih svježih komplikacija rožnice, osim možebitnih makula, koje ne umanjuju jako vid, m o g u s l u ž i t i v o j s k u , a l i u z s t r o g e m j e r e k o n t r o l e , u p o s e b n i m p o m o ć n i m j e d i n i c a m a . Prigodom n o v a č e n j a , trebali bi izlučiti kao t r a j n o n e s p o s o b n e samo one mladiće, kod kojih p o- s t o j e t e ž k e k o m p l i k a c i j e , t. j. one trahome, kod kojih postoje ireparabilni panozni procesi na rožnici, koji zahvaćaju cielu rožnicu, a izazivali su guste leukome, koji se ne mogu razbistriti. Nadalje su nesposobni za služenje vojske oni slučajevi, kod kojih postoje težki simblefaroni s entropiumom i tri- chiazom, i xeroftalmusom.

Svi s l u č a j e v i s v j e ž e g f l o r i d n o g t r a h o m a sa sekrecijom, bobicama i papilarnom hipertrofijom te panusom m o r a j u s e p r e d a t i g r a đ a n s k i m v l a s t i m a , k o j e ć e i h p o d v r ć i s t r o g o m a n t i t r a h o m a t o z n o m l i e č e n j u . Kroz 5— 6 mjeseci. Nakon toga moraju ovi slučajevi ponovno doći na posebni specialistički komisijski pregled, prije nego kao novaci stupaju na odsluženje roka. Oni slučajevi trahoma, koji su izliečeni uvrštavaju se u posebne pomoćne čete, a oni koji još nijesu izliečeni, u p u ć u j u s e n a t r a h o m s k e o d j e l e v o j n i h b o l n i c a , g d j e ć e s e l i e č i t i s v e d o t l e , d o k s e n e i z l i e č e , V r i e m e l i e č e n j a u v o j n i m b o l n i c a m a n e r a č u n a s e u o d s l u ž e n j e r o k a , nego istom nakon izlječenja započinju služiti redovitu djelatnu službu.

Oni slučajevi, koji niti nakon liečenja u vojnim bolnicama ne bi pokazali nikakovog poboljšanja, nego bi konačno nastupile komplikacije u smislu totalnog panusa rožnice i leukoma s nepopravljivim en- trcpiumom i trichiasom te xerosom spojnice i rožnice, proglasili bi se stalno nesposobnima i predali građanskim zdravstvenim vlastima na dalju kontrolu.

Oni slučajevi, koji bi unatoč liečenja recidivirali, tako da se ne bi izliečili kroz 3— 6 mjeseci, predali bi se na dalje liečenje građanskim zdravstvenim ustanovama i novačili sliedeće godine ponovno, dok se ne bi osposobili i odslužili svoju službu.

Na taj način bi se m o g l o z a p r i e č i t i , da t r a h o m b u d e b o l e s t k o j o m s e l j u d i i z v l a č e o d s l u ž e n j a v o j s k e , jer bi oslobođeni bili samo oni, koji zbilja slabo vide zbog trahomskih komplikacija ili boluju od vrlo težkih oblika trahoma.

Slučajevi, koji su preboljeli trahom ne bi se smjeli upotrebljavati za ikonjušare, sobare, pekare i kuhare, kao ni za rad u skladištima hrane i odjeće. Isto tako nijesu vojnici, koji su preboljeli trahom prikladni za stražare u stražarama, topnike i vozače.

U vojsci je potrebno provoditi p o s e b n e h i g i e n - s k e p r o f i l a k t i č n e m j e r e p r o t i v t r a h o - m a, osobito ako se primaju momci iz trahomskog kraja ili ako vojska živi i kreće se u trahomskom kraju.

1. Cjelokupnom ljudstvu treba najmanje j e d a n p u t m j e s e č n o p r e g l e d a v a t i o č i i sumnjive slučajeve odmah izolirati i odpremiti u bolnicu,

2. Kod u m i v a n j a paziti, da se vojnici peru pod t e k u ć i m m l a z o m v o d e , a ne iz stajaće vode umivaonika.

3. Svaki vojnik treba da ima s v o j p o s e b n i r u č n i k , a ne zajednički.

4. U endemičnom trahomskom kraju stacionirane vojnike treba očni liečnik pregledavati bar jedanput godišnje.

5. S l u č a j e v e , koji imadu znakove p o č e t n o g k a t a r a i k o n t r o l n e s l u č a j e v e t r e b a b a r s v a k i h 8 d a n a t o č n o p r e g l e d a v a t i . Na higienu pranja i spavanja treba kod ovakovih slučajeva naročito paziti. Ovakvi slučajevi treba da s p a v a j u i p e r u s e o d i e l j e n o o d z d r a v i h v o j n i k a , u koliko je to moguće.

6. Naročito treba s p r e č a v a t i p r a š i n u u prostorijama za spavanje i boravak.

7. O b o l j e l e v o j n i k e o d k a t a r a spojnica treba tri puta dnevno l i e č i t i a d s t r i n g i r a j u - ć i m s r e d s t v i m a (3% Targesin, 0,25% Zine. sulf.), osobito nakon prašnih marševa, te kod konju- šara i sobara.

8. O b o l j e l e o d t r a h o m a i d r u g i h z a r a z n i h o č n i h b o l e s t i s p o j n i c e (Schwimmbadconjunctivitis, Koch-W eeks i pneumokokov co- njuetivitis) t r e b a l i e č n i k s a m p r o n a ć i u četi za vremena, a ne čekati, dok se sami jave bolestnima, i smjesta ih i z o l i r a t i ili u p u t i t i u b o l n i c u , da se ne razširi bolest po četi, te prijaviti višim zdravstvenim vojničkim vlastima.

9. O č n a k o n t r o l a s v a k i h 8 d a n a s v i h v o j n i k a u č e t i , g d j e s e p o j a v i k o j i i n f e k - c i o z n i c o n j u c t i v i t i s vrlo je dobra profilaktična mjera protiv širenja očnih zaraza,

10. K o d m a n ev a r a u e n d e m i č n o m t r a - h o m s k o m k r a j u , treba što više spriečiti d o d i r v o j n i k a i s t a n o v n i č t v a , naročito u pogledu spavanja u krevetima po kućama i umivanja iz po- süde, iz kojih se pere zaraženo stanovničtvo. Stoga se ne smije dopustiti, da vojnici spavaju po građanskim kućama, nego u posebnom logoru.

11. I z l i e č e n i t r a h o m a š i trebaju za slučaj rata više d a v r š e r e z e r v n u g a r n i z o n s k u s l u ž b u u pozadini, a ne u pokretnim ratnim jedinicama, jer pod težim higienskim okolnostima može doći do eksarcebacije procesa i infekcije zdravih boraca.

12. I n f i c i r a n e čete treba o d m a h u r a t u iz οl ira t i i povući iz prednjih linija u rezervne zarazne bolnice u pozadini.

13. Treba p o u č a v a t i vojnike u i n d i v i d u a l n o j p r o f i l a k s i protiv trahoma i drugih zaraznih očnih bolesti, t. j. da ne dodiruju oči i ne trljaju ih prstima i rukama.

14. Rig o r o z n a d e p e d i k u l a c i j a ljudi u slučaju pojave ušiiu, koja djeluje preventivno ne samo protiv pjegavog tifusa, nego prema najnovijim izlra živanjima i protiv trahoma.

15. S t o g a d e z i n f e k c i j a c j e l o k u p n e p o s t e l j i n e i r u b l j a oboljelog vojnika u četi, a kod oboljenja u većem broju treba dezinficirati i

okrečiti cielu prostoriju, gdje su vojnici spavali, kao i sve predmete, s kojima su vojnici dolazili u dodir, naročito u praonici.

16. M e d i k a m e n t o z n a p r o f i l a k s a također dolazi u obzir. Poznato je, da je već B o n a p a r t e u Egiptu protiv trahoma upotrebljavao kao profilaktično sredstvo očnu vodicu priređenu od limunova soka.

Medikamentozna profilaksa vrlo je važna uz individualnu profilaksu naročito k o d z d r a v s t e v e - n o g o s o b l j a , koje dolazi u dodir s trahomašima ili vojnicima oboljelim od Schwimmbadconjuctivitisa ili kojeg drugog infekcioznog conjuctivitisa, naročito ako im štrcne sekret u oko, odmah treba oko dobro oprati fizioložkom otopinom ili 2% otopinom ac. borici ili 1 : 5000 otop. živinog oxycyanata, zatim treba češće ukapati u c*ko s u l f a m i d s k e p r e p a r a t e (10% otopina albucida ili cybazola ili piridin-Derga- nila ili orig. otopinu prontosila, streptazoia ili ambe- sida ili p-toluolsulfonamida). Ako nema sulfamidskih preparata, dobro djeluje kod opasnosti infekcije trahoma i jednokratno tuširanje s modrim kamenom uz izpiranje fizioložkom: otopinom. Lapis· i 5— 10 1/2 targesin mogu se upotriebiti kao profilaktična sredstva protiv drugih infekcioznih upala očne spojnice.

Za individualnu profilaksu zdravstvenog osoblja je vrlo važno, da nose z a š t i t n e n a o č a l e k o d l i e č e n j a i p r e g l e d a v a n j a bolestnih očiju od trahoma ili bilo koje druge zarazne upale očne spojnice.

17. Od nepobitne je važnosti u z k a s u r a d n j a i z m e đ u v o j n i č k i h i g r a đ a n s k i h z d r a v s t v e n i h u s t a n o v a u pogledu suzbijanja trahoma, naročito u p o gl e d u n ov a č enja, jer bi vojne vlasti morale predati svakog trahomaša građanskim zdravstvenim vlastima na liečenje, koje se mora strogo provesti, kako bi se već jednom tome našem narodnom zlu stalo na kraj.

18. U slučaju rata i mobilizacije morale bi biti organizirane p o m o ć n e v o j n e t r a h o m , s k e b o l n i c e z a l i e č e n j e t r a h o m a m e đ u v o j n i m o b v e z a n i c i m a , kako bi se mogli osposobiti ponovno za vojnu dužnost, a ne da šire opasnost zaraze trahoma, osobito sada, kada je liečenje trahoma mnogo svrsishodniie i točnije, te obećaje uspješnije rezultate u pogledu izlječenja trahoma uvođenjem sulfonamidske terapije, nego prije klasičnim metodama.

19. O r g a n i z i r a n j e t e č a j e v a na klinikama i većim vojnim i građanskim bolnicama za u s a v r š a v a n j e v o j n i h l i e č n i k a u d i a g n o s t i - ci, p r o f i l a k s i i t e r a p i j i t r a h o m a i drugih zaraznih očnih bolesti, koje bi morali u određenim vremenskim rokovima polaziti svi četni vojni liečnici.

Od kolike su važnosti profilaktičke mjere protiv trahoma u vojsci vidjelo se u p r o š l o m s v j e t s k o m r a t u , kada se trahom nije više širio u evropskoj vojsci u obliku epidemije, unatoč velikih pokreta liudstva. Infekcije su se dešavale većinom kod pojedinaca ili kod manjih grupa vojnika, u koliko se nijesu voinici sami inficirali, da izbjegnu vojnoj dužnosti. Najviše slučajeva trahoma ie bilo na ruskoj fronti, a endemička žarišta u iztočnoj Evropi su se ponovno pojačala.

Na zapadnoj fronti jedino kod k o l o n i j a l n i h č e t a i k o l o n i a l n i h p o m o ć n i h r a d n i h če- t a bilo ie više slučajeva trahoma i širenja te bolesti među ovim vojnicima, a isto tako i m e đ u a m e r i čk i m v o j n i c i m a , gdie C h a n c e navodi, da je u pet trahomskih američkih bolnica za vrieme svjetskog rata liečeno 19.530 trahomaša.

U s a d a š n j e m r a t u također su izkrsli po- godovni momenti za širenje trahoma, a to je rat u R u s i j i , gdje se borba vodi baš u područjima bogatim trahomom, te u s j e v e r n o j A f r i c i , histo- ričkom sjedištu trahoma, gdje je najveća frekvencija trahoma kod autohtonog stanovničtva.

P r o f i l a k s a t r a h o m a u s l u č a j u m o b i - l i z a c i j e i r a t a mora biti vrlo stroga. Svi oni koji pokazuju znakove još infekcioznog floridnog traho- matoznog procesa (sekrecija, bobice, papilama hipertrofija, progredientni panus) m o r a j u b i t i s m j e s t a u p u ć e n i u p r i č u v n e t r a h o m s k e z a r a z n e v o j n e b o l n i c e na d a l j e l i e č e n j e , ili ako to nije moguće privremeno onesposobljeni predani građanskim vlastima na liečenje, jer bi mogli proširiti trahom u operativnoj vojsci.

I z i i e č e n i s l u č a j e v i t r a h o m a s brazgotinama spojnice, makulama rožnice, a bez sekrecije, također n e s p a d a j u u o p e r a t i v n u v o j s k u na fronti, nego treba da vrše p o m o ć n u s l u ž - b u p r i č u v n i k a u p o z a d i n i , jer njihove oči ne mogu podnhiti potežkoće rata, te lako dolazi do su- perinfekcija, koje se mogu proširiti, a i eksarcebirati stari trahom, te tako stvoriti infekciozno epidemio- lcžko žarište u operativnoj vojsci.

Prigodom b o r a v k a v o j s k e u e n d e m i č - k o m t r a h o m s k o m k r a j u za vrieme rata, manevara, koncentracije i prolaza četa, n e s m i j u v o j- n i c i s t a n o v a t i u k u ć a m a s t a n o v n i k a , nego u posebnim logorima, da se ne bi inficirali trahomom.

I z o l a c i j a b o l e s t n i k a mora biti izvršena i u n u t a r v o j n i h b o l n i c a u obliku posebnih paviljona i odjela za trahom ili u obliku posebnih zaraznih bolnica za trahom, tako da bolestni vojnici od trahoma ne dolaze u dodir s ostalim bolestnicima, koji nemaju trahoma.

Cjelokupno posuđe, rublje i posteljina trahomskog odjela mora biti označena oznakom »T« (trahom), te se mora dezinficirati prije davanja na pranje i ne smije se miešati s posuđem i rubljem netrahom- skih odjela i ne smije se za druge odjele upotrebljavati.

Unutar samog trahomskog odjela također treba odieliti težke svježe infekciozne slučajeve, od već zaliečenih slučajeva i konačno urediti rekonvales- centni odjel, gdje dolaze izbečeni slučajevi, koji su još neko vrieme pod kontrolom, prije nego budu upućeni u eventualnim posebnim vojarnama za trabo- maše.

Nad ovim izbečenim slučajevima trahoma, koji djelatno služe mora se vršiti stroga kontrola očiju svako 8— 14 dana i svaki slučaj eventualne eksarcebacije smjesta privesti liečenju u bolnici.

U našoj državi je organizacija borbe protiv trahoma među građanskim pučanstvom tek na početku.®

Trebalo bi organizirati » S r e d i š n j i z a v o d z a s u z b i j a n j e t r a h o m a u Zagrebu sa bolničkim, znanstvenim, organizacionim, nadzornim i bro- jitbenim odjelom, koji bi radio u kolaboraciji s me

dicinskim fakultetom, građanskim i vojnim zdravstvenim vlastima, te proveo cjelokupnu borbu protiv trahoma.

Pod njegovim nadzorom i vodstvom morali bi biti osnovani t r a h o m s k i b o l n i č k i o d j e l i u V araždinu, Virovitici, Vukovaru, Vinkovcima, Brodu na Savi, Karlovcu, Gospiću, Kninu, Travniku i Tuzli, osim postojećih očnih oljela u drugim gradovima.

U s r e d i š t i m a t r a h o m s k i h k o t a r e va, gdje za to postoji potreba, trebalo bi osnovati t i a- h o m s k e a m b u l a n t e za suzbijanje trahoma, naročito u Međumurju, Podravini, Sriemu i Posavini, te u Bosni.

U većim mjestima kod higienskih zavoda trebalo bi osnovati p r o t u t r a h o m s k e d i s p a n z e r e , koji bi imali zadatak ne samo liečenje nego i vršenje profilakse i prosvjećivanje naroda u pogledu trahoma u područnom kraju,

U obćinama bi obćinski liečnici, naročito u kraju zaraženom trahomom, morali voditi ob ć i n s k e a m b u l a n t e z a l i e č e n j e i s u z b i j a n j e t r a h o m a .

Naročitu bi pazku trebalo posvetiti suzbijanju trahoma u školama s eventualnih otvaranjem posebnih ambulanata, razreda i š k o l a z a t r a h o m s k u d j e c u , gdje bi se djeca liečila i učila.

Za sada- bi u početku bilo najvažnije, da se periodički održavaju tečajevi o trahomu i zaraznim očnim bolestima z a p r a k t i č n e obćinske i kotarske kao i v o j n i č k e l i e č n i k e, na očnoj klinici i većim bolničkim očnim odjelima u sklopu »Medicinske Akademije za usavršavanje liečnika«, kako bi ovi liečnici mogli odmah na terenu započeti s tera- peutskim i profilaktičkim radom, koji bi morala financirati država, jer l i e č e n j e p r o t i v t r a h o m a kao naše obće narodne bolesti, koja zahvaća siromašne slojeve naroda, m o r a b i t i b e z p l a t n o jednako kao i kod endemičnog sifilisa.

Z a k o n s k o m o d r e d b o m bi trebalo biti određeno, da se svaki onaj, za koga se utvrdi, da boluje od trahoma m o r a p o d v r ć i l i e č e n j u t r a h o m a , te bi se o· tome vodila stroga zakonska kontrola, kao i u pogledu službene evidencije i bro- jitbe slučajeva oboljelih od trahoma. Stoga treba svim silama prionuti oko suzbijanja trahoma, kako bi se time podiglo duševno razviće i radna sposobnost, te ojačala nacionalna obrana našega naroda.

L i t e r a t u r a :

A x e n f e l d : Die Aethiologie deis Trachoms 1914. — B a u r - C a r r i e : Revue du Trachom god. 1938. str. 133. —- B o t t e r i : Kliin. Momatebl. f. Auganheilk. 1912. str. 652. — B o l d t : Das

I Trachom 1907. — C u e n o d - N a t a f : Revue du Trachome god. i 1935. str. 110. Annales d’oculistique 1937. str. 432. — H o o r : Pro- iphylaxe und Beseitigung des Trachoms 1893. — L i n d n e r : ! Graef. Aroh. f. Ophth. B. 133 S. 479. — M a c C a l l a n: Revue ; du Trachome 1935. str. 118. — N e š i ć : Trahoma 1927. — P e t e r s : Das Trachom 1935. — P o le f f : Revue du Trachome 1938. str. 35. — Poštić : Revue du Trachome 1938. str. 33. — S tan- c u l e a n u - M i h a i l : Das Trachom 1912. — T a ' b o r s k y : Revue du Trachome 1938. str. 34. — T h y g e s o n : Revue du Trachome 1938. str. 26. — Z a c h e r t : Revue du Trachome 1935.

Iz Baktcrioložkog zavoda medicinskog fakulteta Hrvatskog sve učilišta u Zagrebu. — Nadstojnik: Prof. Dr. V. S e r t ić

B a c t e r i u m f l a vu m .Doc. dr. Krunoslava T o m i ć - K a r o v i ć .

Kako su nam se od vremena do1 vremena kod bak- kolonije i koji su po svojoj morfoložlkoj strukturiterioložkih pretraga pojavljivali u hranilištima gram- odgovarali grupi b. typhi — b. paraty uzeli smo ihnegativni bacili, koji su stvarali žuto pigmentirane u detaljniju pretragu, U literaturi se je vrlo mnogo

pisalo o t. zv. žutoj klici (Gelbkeim), ili kako su je G a r a , S t i c k e l i D r e s s el nazivali b, ty flavum. Po njihovom mišljenju između b. ty flavum i b. ty postoje mnogi prielazni sojevi, ali su oba bakterija u srodstvu. Osim plavog pigmenta razlikuje se b. ty flavum od b. typhi u glavnom! s ovim svojim biokemijskim svojstvima:

Optimum rasta za b. ty flavum je 22" C (bujon je difuzno zamućen izpočetka, a poslije se razbistruje i pravi talog i kožicu. Na ascites agar u opažamo kočenje rasla b, ty flavi kao kod mnogih saprofita). B. ty flavum raztapa želatinu za 5— 17 dana, a lakmusova sirutka se najprije zacrvenjuje, a onda ponovno pomodri. Žuč ga šteti i ubija. Prema ljudskom i kunićevom serumu osjetljiviji je b. ty flavum od b. ty. Temperatura od 56" C ubija b. ty flavum za jednu i pol minute, a b. ty tek za: četiri i pol minute. U sterilnoj vodi izčezava b. ty za četiri mjeseca, a b. ty flavum izčezava tek za 7 mjeseci.

V i g n a t i dieli b. ty flavum po njegovim biokemijskim svojstvima u 3 skupine: I. skupina, koja ciepa glukozu na taj način, da se hranilište zacrvenjuje, ali ne stvara plina. II. skupina stvara istodobno i plin i kiselinu na glukoznom hraniilištu. III. skupina ne mienja uobće to hranilište.

M u n y i H e r m a n n dodavali su hranilištima, na kojima su kultivirali b. ty flavum a) ekstrakte iz životinjskih organa, b) urin, c) žuč, d) emulziju kuni- ćcvog faecesa, da postignu mutaciju toga bakterija, te su tako uspjeli, da im se preko mnogih varijanata pojavio b. ty abdominalis, kao što je G a r i uspjelo, da mnogostrukim presađivanjem dobije preko prolaznih forma iz b. flavum tipični b. ty.

0 . S t i c k e l smatra b. ty flavum kao jednu reverzibilnu formu b. ty. Za isto govori i klinička slika: kratkotrajno oboljenje s proljevima i povišenom temperaturom. Ali imade sojeva b. ty flavum s punim patogenitetom, gdje je bilo slika tifoznih oboljenja, a izolirao se tipični b. ty flavum, a titar aglu- tinacije je bio pozitivan 1:100.

D r e s e l drži na temelju svoga laboratorijskog izkustva, da je b. ty flavum neke vrste saprofitarna forma b. ty, koja imade veću rezistenciju, da se održi u vodi i u splavinama, odnosno u zemlji od b. ty i da se u pogodnom momentu pretvara u b. abd. u punoj njegovoj patogenosti.

U literaturi su nastale dvie struje; jedna, koja je u b. ty flavum gledala samo jednu rezistentniju mutantu b. ty abdominalis, koja pod zgodnim prilikama prelazi u b. ty, i u svojoj flavus formi može izazvati teže ili lakše oboljenje s trbušnim tifusom; druga struja negirala mu je to svojstvo mutacije i svaku pa- togenoist, ali na taj način sve sei je više i sa svih strana počeo b. ty flavum izpitivati. D r e s e l je pretragom11.380 stolica našao samo 14 puta b. ty flavum, a u 10.818 proba urina 360 puta b. ty flavum (dakle u urinu 22 puta češće nego u faecesu).

G r e i f w a l d s k i autori su kod svojih pokusa uztvrdili, da je b. ty flavum apatogen za miševe i zamore e.

S t i c k e l je stabljike tulipana ciepio sa sojevima b. ty abd. i ove je sojeve b. ty prenašao iz jedne tulipanO'Ve stabljike na drugu i zatim je iste nakon dulje ili kraće pasaže prenašao na agarovu ploču, gdje su mu izraisle žućkaste kolonije b. ty flavi. Te je kolonije autor sada pronašao na; nova agarova hrani- lišta s rezultatom, da sojevi, koje je samo kratko

vrieme prenašao s tulipana na tulipan već nakon 2—-3 nedjelje povratili u tipičnu formu b. ty, dok su se sojevi, koje je dulje vremena izvrgnuo pasaži na stabljika·· ma tulipana vratili u tipičnu ty-formu tek iza duljeg vremena, a nekoji se sojevi nisu vratili ni iza 115 pasaža.

De C a s t r o je radio sa 76 sojeva b. ty flavi, a ni jedan soj nije iz te forme prešao u tipičnu formu b. ty abdominalis.

P e l s L e ud en negira naziv toga bakterija. b. ty flavum, već ga jednostavno naziva »žuta klica« (Gelbkeim). On je mišljenja, da taj ubikviteran sapro- fit dolazi sa zanećišćenom hranom u tielo čovjeka, gdje se izlučuje s faecesom i urinom. On upozoruje na to, kako se vrlo lako može urin sa žutim klicama zanečistiti. Isto tvrdi i za haemokulturu, a za pokus D r e s e l o v sa tulipanima drži, da su tulipani po svoj prilici a priori mogli biti sa žutim klicama zane- čišćeni. Za mutaciju b, ty flavi u b. ty drži isti autor da su jednu koloniju mogli sačinjavati i b. ty i b. ty flavum i na taj način da se je došlo do pogrješnog zaključivanja mutacije b, typhi flavi u b. typhi abdominalis.

Serum kunića obrađen s b. ty flavum aglutinirao je b. ty flavum u visokom titru, dok cielu skupinu ty- paraty nije uobće aglutinirao. Kunići kojima je bio uštrcan b. ty flavum i b. ty uginuli su nakon 6 dana. Njihov serum aglutinirao je b. ty flavum u razrjeđenju 1:200, a b. ty abd. 1:400.

W i n k l e r je ustanovio, da b. ty flavum n2 posjeduje »H« antigen od Salmonella grupe, već samo termostabilni »O« antigen, te da je aglutinacija izazvana sa specifičnim ty serumom samo jedna sporedna aglutinacija.

K a u f f m a n n i F o r t n e r negiraju ty flavu- mu svako seroložko· srodstvo sa b. ty.

S druge strane opisane su tipične slike oboljenja od abdominalnog tifusa, a nađen je u hemjokulturi samo b. ty flavun.

Među ostalim slučajevima izolirali smo bacterium flavum kod petorice pacienata iz krvi, kod dva pacienta iz likvora i to u svim slučajevima u čistoj kulturi.

Što se tiče nalaza u likvoru opisani su u literaturi slučajevi meningitisa prouzrokovanog s flavo- bacterium meningitidis.

U četiri slučaja kultura krvi bila nam je poslana pod sumnjom, da pacienti boluju od trbušnog tifusa, a u jednom slučaju pod sumnjom na sepsu (pacient Č.). U jednom slučaju kod pacienta (F.) bila je aglutinacija sa sojevima b. typhi pozitivna 1:200, dva puta 1 :50 a u svim drugim slučajevima negativna.

U detaljniju bakterioložku pretragu uzeli smo sojeve P., F., M., Č. i U. izolirane iz krvi i soj V. izoliran iz likvora.

Serumi pacienta aglutinirali su samo b. flavum izoliran iz vlastite krvi. Serum pacienta Č. i pacientaF. u razrjeđenju 1:200, pacienta P. 1:100, a serumi ostalih pacienata aglutinirali su samo u titru 1:50. Serum pacienta Č. nije uobće ni vlastiti soj aglutinirao. Tuđe sojeve nije niti jedan serum aglutinirao.

Svi sojevi b. ty flavum bojadisani po Gramu morfoložki podpuno odgovaraju bakterijama iz grupe Salmonella, a u visećoj kapi pokazuju svi sojevi slabu gibivost. Optimum rasta kod većine sojeva bio je kod 22" C. Tek soj V. rastao je intenzivnije kod 37" C, no i ostali sojevi rasli su dobro u termostatu kod 37« C.

Na agaru raste b. flavum u malenim izbočenim okruglim kolonijama gladke površine i žuto poput limuna. Bujon mute difuzno. Stvaraju na njemu kožicu. U žuči ugibaju.

Želatinu raztvara tek iza 10— 12 dana. Na plum- bum-acetagaru stvara b. S samo soj Č., ostali sojevi ga ne stvaraju. Hemolizu na krvnoj ploči ne izaziva ni jedan soj. Što se tiče rasta u redu šećera to sojevi P., F., i Č. ne ciepaju rii jedan šećer, soj U. i M. ciepaju glukozu bez stvaranja plina, a soj V. ciepa glukozu stvarajući kod toga nešto plina.

Svaki soj izpitali smo na patogenitet prema bielim miševima. Učinili smo· emulzije od pojedinih sojeva b. ty flavi na taj način, da smo uzeli 1 ezu br. 3 bakterija na 5 ccm fizioložke otopine i aplicirali je jednoj seriji miševa subkutano i drugoj seriji intraperitonealno. Svi su miševi ostali na životu i za vrieme od 14 dana bili su živahni.

Što se tiče veze b. flavuma s grupom b. ty nismo tokom 30-kratnog presađivanja kulture b. flavuma na agarovo hranilište niti kod jednog soja mogli naći prielaz iz flavus forme u formu b. ty abdominalis; jedino je soj M, izgubio svojstvo da stvara pigment, ali su mu druge biokemijske osebine ostale nepromienjene. Isto tako niesu nam niti u jednom

slučaju serumi ljudi (30) oboljelih od trbušnog tifusa, kao ni 9 seruma kunića, koji su u visokom titru aglutinirali b. ty, aglutinirali b. flavum.

Na bouillonu po Asheehovu i na 1% digerira- nom agarovom hranilištu po Asheshovu izpitivali smo djelovanje mješavine polivalentnih bakteriofaga za b. ty. Bakteriofazi ni.su lizirali ni jedan soj b. flavum,

Literatura:

H a n d u r o y : Dictionaire des baeteres pathogenes. Masson et Cie edit., Paris 1937., p. 236. — v. H o e v e l l : Zbl. Bakter. Ο. I . 77. — K ö h l i s c h : Zbl. Bakter. O. 78. — R i e g e l : Zbl. Bakter. O. 78. — K r a u s und K l a f t e n : Zblt Bakter. O. 81. — O b r t e l : Zbl. Bakter. R. 104. — G a r a und S t i c k l : Zbl. Bakter. Ο. I. 117. — C a s t r o , Ul p i a n o : Zbl. Bakter. R. 119.— C. S o n n e n s c h e i n : Zbl. Bakter. Ο. I. 119. — C. S o n n e n s c h e i n : Zbl. Bakter. O. 119. — D r e s e l , von G a r a , S t d c k l : Zbl. Bakter. O. 119. — M. N e i s s e r : Zbl. Bakter. O. 119. —O. S t i c k e l : Zbl. Bakter. Ο. I. 122. — D r e s e l : Zbl. Bakter. Ο. I. 122. — U n g a r und M a l e k : Zbl. Bakter. O. 124. — H i r s c h : Zbl. Bakter. Ο. I. 131. — C a s t r o U l p i a n o , V i l l a n u e v a : Zbl. Bakter. O. 132. — v. G a ra : Zlbl. Bakter. O. 133.— P e l s L e n d e n und S c h u l z : Zbl. Bakter. O. 139. — K ä t h e : Zbl. Bakter. R. 106. — S p e i s e r : Zbl. Bakter. R. 106.— W a s i l j e v ; Z'bl. Bakter. R. 113. — S e y d e l : Zbl. Bakter.

Svcučilištna ortopedska klinika. Predstojnik prof. dr. B. Spišić.

O r t o p e d s k a t e h n i k a s a d r e n i h zavoja.*Dr. Niko C a r e v i ć , klinički asistent

S podpunim pravom veli S c h e d e , da je ortopedija nauka o patoložkoj mehanici tiela, da se ona prema tome bavi liečenjem lokomotomih poremeće- nja. Svestrano poznavanje konzervativnih i kiruržkih zahvata u našoj disciplini možemo upodpuniti aplikacijom raznih ortopedskih pomagala, kojima ubrajamo i sadreni zavoj, u kojem gledamo suvereno sredstvo za postignuće konačnog cilja.

Već je Hypokrat izpravljao statiku i dinamiku tiela pomoću smole. U srednjem vieku počeli su se primjenjivati povoji s bjelančevinom, zatim sa ljepilom i s raznim flasterima. Za pronalazak sadrenog povoja medicinska znanost odaje zahvalnost holan- dezkom vojnom liečniku M a t t h y s e n u , koji je godine 1852. aplicirao cirkularni sadreni zavoj. Brzi razvitak i upotreba ove tekovine postali su u rukama ortopeda svakodnevno oruđe za suzbijanje ortopedskih bolesti.

Osnivači ortopedije ( H o f f a, L o r e n z C o d i - v i l l a ) smatrali su sadreni zavoj simbolom naše nauke, dušom ortopedije. Teško se može zamisliti kirurg, ortoped, pa i praktični liečnik, koji bolestniku ili ozlieđenom nastoji uzpostaviti njihovu radnu i privrednu snagu, a da pri tome ne vladaju teoretskim i praktičnim principima sadrenja. Postignemo li, da se i liečnici obće prakse priviknu na »izpravno« primjenjivanje sadrenih zavoja, time bi u široj javnosti najsigurnije nestao strah, da izpod sadrenog povoja dolazi do ankiloze, atrofije, kljenuti i dekubitusa.

Cilj je ovih redaka, da praktičnom liečniku, koji nailazi kod pravljenja sadrenih zavoja na mnogobrojne potežkoće, ukratko pokaže način i svrhu upotrebe sadrenih povoja. Te se potežkoće sastoje u prvom redu u nabavi i odabiranju materiala, zatim u tehnici sadrenja i u opasnostima od sadrenog zavoja.

* Predavanje održano prilikom gl. god. skupštine Hrv. lieč. Zbora, 30. I. 1943.

1. Obći principi konfekcije sadrenih povoja.

Za sadreni povoj treba da imademo sliedeći material:

1. pečenu sadru (Calcium sulfuricum ustum) fini, bieli prašak, jako higroskopičan i zato ga treba čuvati od vlage. Kada se pomieša s vodom, on se za kratko vrieme stvrdne.

2. hidrofilnu tkaninu ili organtinsko platno, obično veličine 15 cm (4 m).

3. Tricot, vatu ili staničevinu, to su zaštitne tvari za tielo.

Na hidrofilne zavoje sipamo sadru, labavo ih savijemo s rukom ili pomoću naročitih naprava. Da ovaj posao uštedimo, u privatnoj praksi nabavimo gotove sadrene zavoje. Ista se svrha može postići s povojima cellona, koji se sastoje iz organtinskog platna i industrijskog produkta, kojega se sastavina drži u tajnosti. Organtini su platna impregnirana škrobom, te imaju 10 vlakanaca u 1 cm. Hidrofilna gaza ima 7 vlakanaca u 1 cm, i u toliko je bolja, što nema škroba, koji usporava stvrdnuće sadrenog povoja. U opisivanju pojedinih faza kod pravljenja sadrenih povoja upozorit ću na pojedinosti, koji su od osobitog značenja. Sadrene zavoje s kojima razpola- žemo čuvamo u limenim kutijama, daleko od vlage. Bolestnika položimo što ie moguće pristupačnije za aplikaciju sadrenog povoja. Kc-žu zaštićujemo triko- jem, a prominentne dielove vatom. Sadrene zavoje mećerno oprezno u široku posudu s mlakom vodom i tamo ih ostavljamo sve dotle, dok još izlaze iz krajeva zavoja zračni mjehurići. Dodatak kuhiniske soli ili alauna u vodi ubrzavaju vezanje sadre. Kad smo tako namočili zavoj, oslobađamo ga od suviška vode postepenim pritiskom na megove krajeve, držeći ga između dlanova. Sad usliedi odmotavan je sadrenog zavoja oko podloge. Ovo namatanje sadrenog novoia vrši se bez nabora, bez natezanja, pravilno, tako, da

se svaki red za polovinu pokriva, kao criepovi na kući. Pojedine ture sadrenog zavoja slažemo izmjenično sad s lievom sad s desnom rukom, Dok jedna ruka vodi zavoj, druga ga dlanom zaglađuje. Kad je sadreni zavoj dovoljno debeo pristupa se modeliranju, dok se sadra još nije osušila. S modeliranjem postizavamo homogenost slojeva i fiksaciju zavoja uz pojedine izbočine tiela, što daje povoju liep izgled u cielosti. Čim se sadreni zavoj stvrdne treba mu napraviti toaletu, t. j. nožem ili škarama odstraniti sve njegove suvišne dielove.

Na zgotovljenom sadrenom povoju označi se datum kada je napravljen i datum kada se ima skinuti. Moramo znati, da je normalna pojava smekša- vanja svakog sadrenog povoja nakon 24 sata, uslied puštanja suvišne vode. Najbolje je sadreni zavoj ostaviti na miru da se suši, sve dok ne izgubi vodu.

Uz gore prikazanu tehniku cirkulamog sadrenog povoja, često se upotrebljava tehnika sadrenih lon- geta (udlaga). Ove udlage možemo rabiti kod kostoloma,. te su za praktičnog liečnika naročito preporučljive. Povrede koštanog sustava donjih ekstremiteta mogu se provizorno imobilizirati i s Cramerovom ili sa Thomasovom šinjom. Za frakture gornjih ekstremiteta najpodesnija je fiksacija sa sadrenim udlagama, koje se bezbolno adaptiraju konfiguraciji pojedinih zglobova.

U zadnje vrijeme, kod imobilizacije svježih kostoloma, u slučajevima prve pomoći, prakticira se što moguća češća upotreba sadrenih udlaga, umjesto raznih metalnih ili drvenih naprava. Metoda cirkularnog zavoja mnogo je točnija, jer se svaka pojedina tura zavoja može priljubiti uz sve izbočine tiela i time se postiže izpravna imlobilizacija. Kod tehnike sa sadrenim udlagama treba izbjegavati, da se iznad udubina stvaraju mostovi, a nad izbočinama da šinje dodiruju samo njihove vrhove, jer na taj način ranjavaju kožu. Kad skinemo sadreni povoj, koji je rađen cirkularno, on će na unutarnjoj strani biti gladak, ako smo ga pravili na udlagama pokazivat će iznutra nepravilnosti i nabore. Načinjene udlage s Cellona povojima dolaze u obzir sa praktične strane, kao vrlo jednostavno i izkušano imobilizaciono sredstvo. Prednosti su ovih zavoja, da se jednakomjerno i brzo skrute, ne ostavljaju nabore, i s krajevima ne prave ureze u koži. Osim toga, dovoljno je ovaj zavoj na 2— 3 minute umočiti u hladnu vodu skupa s njegovim papirnatim omotom.

II. Ortopedski principi imobilizacije sa sadrenim povojima.

Sad smo pokazali, kako treba napraviti dobar i lijep sadreni zavoj, koji udovoljava osnovnim načelima imobilizacije. Izpravan će biti dakle onaj sadreni povoj, koji se ne može vrtiti oko uda ili segmenta tiela, kojeg treba da pokriva, koji ne putuju ni prema gore ni prema dolje. Na tielu nalazimo nekoliko upornih točaka, za koje možemo pričvrstiti sadreni povoj. To su koštane izbočine ramenog obruča, zdjelice femura, humerusa, tibije i t. d. Klizanje sadrenog zavoja na dolje ili na gore sprečavamo dobrim modeliranjem odgovarajućih izbočina tiela. Sadreni se zavoj neće okretati oko osi, ako je barem jedan njegov dio brižno izglađen oko jedne regije, čiji presjek nije okrugao. To međutim nije dovoljno, jer u prvom redu moramo znati, što sve smijemo staviti u stanje mira, da bismo osigurali bezbolnost bolestnog zgloba ili ozlieđenog diela tiela. Želimo li zaustaviti gibanje fleksije, ekstenzije, abdukcije, ad- dukcije, to mora da obuhvatimo sadrenim povojem i zglob iznad bolestnog i zglob izpod bolestnog zgloba.

Potrebno je dakle imobilizirati ujedno i dva susjedna zgloba. Kod tumora albusa koljena nije moguća mo- delacija koštanih izbočina i tamo se osim koljenog zgloba imobiliziraju još kuk i stopalo. Obično se radi tako, da sa sadrenim povojem stavljamo zglobove u Laki patognomonski položaj. U koliko praktičara interesira primjenjivanje sadrene tehnike kod liečenja pojediinh bolesti, ;to će naći u odgovarajućim učbe- nicima ortopedije i kirurgije. Kad su nam poznati ortopedski principi imobilizacije, tehnika sadrenja i za pojedine regije ne može postati zaseban problem. Pri tome treba imati u vidu, da se od ortopedskih pomagala neobhodno potrebni podupirač za krsta kod pravljenja sadrenog povoja oko pasa i vješalica kod primjene sadrenog steznika.

III. Svrha primjene sadrenog povoja.

Sjetimo se bolestnika s težkim artritidama, kod kojih neznatne kretnje izazivaju užasne bolove. Oni leže izobličeni, ne nalazeći mira niti onda, kad troše svoju čitavu energiju na reflektomo kontrahiranje mišića oko bolestnog zgloba, dok napokon ne zapadnu u grčevito stanje muskulature čitavog tiela. Njihovom izmučenom organizmu sa sadrenim povojem dat ćemo sigurnost i slobodu gibanja. Ovim jednostavnim i brzim postupkom primjene sadrenog zavoja digli smo pacientu bolove i strah, da ga prisutni ne bi ni za časak spriečili u trajnoj napetosti njegovih mišića.

Izkustvo nam je pokazalo, da je najbolja mobilizacija aficiranih zglobova jedino moguća pod imobilizacionim sredstvima, kao što je sadreni povoj, podložen s mnogo vate. Tada bolestnik slobodno izvodi ograničene kretnje u zglobu, koje su dovoljne, da ne dođe do ankiloze. Zglob smo doveli u stanje mira, što nipošto ne odgovara absolutnom mirovanju dotične regije i time u vezi izključili smo pojavu inak- tivitetne atrofije. Ovdje čine iznimku tuberkulozne upale zglobova, čija se neminovna posljedica očituje s izrazitom atrofijom mišića i s ankilozom zgloba, koju želimo postići, jer je smatramo kao konačnu fazu izliečencg procesa.

Za izpravljanje patoložkih položaja zgloba, koji su izazvani traumom, infekcijom ili izpadom funkcije živca, stoje nam na izbor različiti sadreni povoji, s kojima korigiramo deformirane zglobove. U tu svrhu služimo se u prvom redu s progresivnim ili etapnim redressementom u sadrenom povoju. Temeljni su principi ovih metoda izpravna fiksacija s neznatnim nadolazećim silama. To je zapravo načelo, t. zv. quengelove metode, s kojom izpravljamo bezbolno sve težke i tvrdokorne kontrakture, bez narkoze i bez povrede tkiva. Dalje prakticiramo sadrene steznike i sadrene krevete, kroz koje umetanjem vate izpravljamo težke deformacije kralježnice. Na istom se principu osniva korekcija rahitičnih ekstremiteta pomoću sadrenog povoja sa slobodnim prostorom po Ducroquetu i konstrukcija Spišićevoga tuljca kod ishemičnih kontraktura. Jednako dobri uspjesi postižu se Pitzenovom metodom za šiljastu nogu. Slobodan prostor u ovom sadrenom zavoju služi za spuštanje pete u hodu pomoću vlastite težine.

U posebno poglavlje spadaju korekcije prirođenih ili stečenih tjelesnih mana. I njih sa sadrenim povojem zadržavamo i tako liečimo u izpravnom položaju nakon izvršenog forsiranog redressementa ili operativnog zahvata. Zadnja se korekcija krivog položaja smije činiti, dok je sadreni zavoj još sasvim mokar, tako da kada se sadra stisne željena nam ortopedska pozicija ostaje uzčuvana. U predjelima, gdje se nalazi

kakva rana, otvori se prozor na sadrenom povoju, da se može rana previjati.

Skrećem pažnju i na uzimanje sadrenih modela. Oni nam služe za izlievanje sadrenih pozitiva preko kojih se izrađuju razni ortopedski aparati i proteze.

IV . Nepodloženi sadreni povoj.

Do sada je bilo govora o imobilizaciji s podlo- ženim cirkularnim sadrenim zavojom ili sa sadrenim udlagama. S ovim zavojima ne može se postići podnima fiksacija i to je razlog, da njihova primjena nije odgovarala liečenju fraktura. Zato je moderna traumatologija počela zahtievati usavršenu sadrenu tehniku, koja je tamo našla svoju najbolju primjenu.

Kod oboljenja ili povreda, gdje pod vatiranim sadrenim povojem uslied bolova ne dolazi do gibanja, postoji mogućnost mišićne atrofije i reflektornih kontraktura. Tu je indiciran nepodloženi sadreni zavoj, premda se upotrebi ovog cirkularnog sadrenog zavoja može s punim pravom predbaciti opasnost izazivanja dekubitusa, cirkulatornih smetnji, ishemične mišićne kontrakture i gangrene. Ove neugodne posljedice sadrenih povoja možemo izbjeći s vještom tehnikom sadrenja, s pažljivim nadziranjem ozlieđenog i sa svim što spada u suvremenu traumatoložku o’rganizaciju. Nepodloženi sadreni zavoj pravi se sa sadrenom udlagom i sa cirkularnim turama. On pritišće na kožu posvuda jednakomjerno. Potrebno je, da se kod fraktura hematomi iz raztrganog Ukiiva izprazne i da se za vrieme primjene sadrenog zavoja bez podloge ne mienja položaj. Time se zadrži izvršena repozicija fragmenata, a sadreni zavoj se stvrdne bez nabora. Skidanje ovih sadrenih povoja mnogo je lakše, jer vata ne zalazi u škare. Iako za rana izpustimo krvarenja u tkivu, zatim reponiranu frakturu imobilizi- ranom s nepodloženim cirkularnim sadrenim povojem, ipak ponekad nadolaze neočekivani hematomi Ova napetost u tkivu popraćena vanjskim pritiskom ( krućene siadre, može izazvati! težke smetnje u krvnom obtoku, koje dovodi do gangrene ekstremiteta. Prvi su simptomi ovih ishemičnih promjena: intenzivna bol, prsti su natečeni, plavi, neosjetljivi i nepomični.

Tu nema čekanja, smjesta ćemo sadreni zavoj razrezati po dužini i ekstremitet položiti u pojačanu suspenziju.

Kod transporta svježih fraktura poslužit ćemo se s podloženim sadrenim zavojem, predviđajući, da je njega bolesnika nedovoljna i da je transport skopčan s dužim vremenskim razmacima,

Iz ovih napomena dolazimo do zaključka: praktičaru spadaju podložene sadrene udlage, a samo iz'kusni stručnjak smije aplicirati nepodložene sadrene zavoje tamo, gdje postoji traumatoložka organizacija i nadzor nad ozlieđenim.

Opisana tehnika sadrenih zavoja, koju prakticiramo na našoj klinici, namienjena je izobrazbi praktičnog liečnika, te spada u glavnom u mirnodobsku ortopediju. Njezino poznavanje može se s lakoćom upotrebiti na ratnim previjalištima! ili u poljskim bolnicama, koje su c-bskrbljene raznim imobilizacionim sredstvima. Mlađi liečnici, kojima je dužnost pružiti prvu pomoć kod ratnih ozljeda kostiju, nailaze pri tome na velike potežkoće. Težko se odluče, na koji će način povrieđenu regiju staviti u stanje mira i time osposobiti ranjenika za transport. To znači, da su im nejasni osnovni principi brze imobilizacije kostoloma pomoću sadrene udlage ili sadrenog povoja. Od velike je dakle važnosti, da mladi liečnici upoznaju prednosti sadrenja, čiju će primjenu upotriebiti najjednostavnije kod provizornog povoja za ranjene zglobove i kosti. U tu svrhu najbolje mogu poslužiti posebni tečaji održani u klinikama ili bolnicama, gdje bi liečnici od stručnjaka mogli steći potrebno poznavanje sadrene tehnike.

Literatura.1. B ö h l e r : Die Technik der Knochenbruch-Behand

lung, 1942. 2. C a l v e : Les Appareiles Platrees, 1917. 3. D e lić : Sadreni povoj, 1932. 4. G o c h t : Schienenverbände, 1925.

5. K l a p p und B l o c k : Knochenbruchbehandlung mitDrahtzügen, 1930. 6. L a n g e : Lehrbuch der Orthopädie, 1928. 7. M a n z o n i : Sadreni povoj sa otvorom na stopalu i peti po iFitzenu, Lieč. Viest. br. 4. 8. S o k o l o v i ć : Sadra, 1931. 9.S e r r a : Gli apparecchi gessati, 1923. 10. S i p i š i ć : Watte als orthopäd. Redresseionsmittel. Zeitschr. für Orht. Chir. Bd. 37. S p i š i ć : Ortopedski zavoj, Medicinski pregled, 1939.

R e f e r a t i za d n e v n u p r a k s u .Interna medicina, uređuje prof. dr. V. V u l e t i ć ; tuberkuloza, uređuje prof. d r. VI. Ć e p u l i ć ; zarazne bolesti, uređu je doc. dr. F. M i h a l j e v i ć ; peđiatrija, uređuje prof. đr. E. M a y e r h o f e r ; neurologija i psihiatrija, uređuje prof. dr. R. Z. L o p a š i ć ; kirurgija, uređuje doc. dr. H. G jan k o v i ć ; ortopedija, uređuje doc. dr. A. M an zοn i ; urologija, uređuje prim. dr. Zl. Š e s t i ć ; oto-rino-laringologija, uređuje doc. dr. B. G u š i ć ; oftalmologija, uređuje doc. dr. A. Š p a n i ć : ginekologija i porodničtvo, uređuje prim. dr. A. S e l e s t r i n ; dermatovenerologija, uređuje doc. dr. S. Č ajk o v a c ; patoložka anatomija, uređuje dr. Z. K o p a č ; higiena i socialna medicina, uređuje dr. P. T o m a š i ć ; medi

cina rada, uređuje dr. F. V i š n a r .

TuberkulozaV. T h u r z o : O značaju komplementa u pleuralnom eksu-

datu kod tuberkuloze. (Bratiislavske lek. listy 1943. broj 2)

Autor je izradio novu fotometričku metodu titracije komplementa kod tjelesnih tekućima. Određivao je titar komplementa u krvi a istovremeno kod pleuralnih eksudata različitog tiipa. Utvrdilo je, đa kod neupalnog eksudata pokazuje titar komplementa u krvnom serumu i u ekisudatu jednaku vriedinost. Kod promjene eksudata u empijem naglo je ikomplement u njemu pao. Nestanak komplementa iz eksudata u slučajevima gnojenja pleure ilustrira funkcije komplementa kcđ faigocitoze na kliničkom materijalu.

Neurologija i psihiatrijaS c h o t t y : Thrombocndarteriitis obliterans. (Lüers. Archiv

f. Psych. Bd. 196. 1942.)

Thromboendarteriitisu posvećuje se u zadnje vrieme sve veća pažnja, jer se je pokazalo, da slučajevi nisu tako riediki,

kao što se mislilo. U većini slučajeva bila je bolest diagnostici- rama tek pri obdukciji. Kako se javljaju u zadnje vrieme sve češći klinički opisi s patoložko-amatomskom potvrdom, bit će klinička diagnoza mnogo lakša. Autori navode sliedeće podatke, važne za diagnozu bolesti. Anamnestički podatci: česta spastična stanjia1, migrene, vrtoglavice, prolazne pareze, amauroze, pareze cerebralnih živaca, claudicatio intermittens, smetnje oko srdca, afekcije bubrega i želudca. (»claudicatio· intermittens« unutarnjih organa). Kao prvi simptomi javljaju se vrlo često epileptični napadaji, nesvjestice, apoplektiformni inzulti, najprije mali neu- roložki simptomi (pareza facialisa, hipoglosu-sa), Sa žarištnim po- remetnjama (pisanje, čitanje, govor) motorične pojave različite forme (promjene tonusa, kljenuti jedne strane, običn; postaipo- plektični sindrom) smetnje vida, (iskrice), a osobito kolebanje progredientnih promjena pamćenja, zapamćivanja cjelokupne tjelesne i duševne radne sposobnosti, promjene karaktera, (progresivna kverulatorna komponenta), a osobito, promjene afek- tiviteta kao razdražljivost, prisilni afekt, depresivna raspoloženja organskog karaktera). Kad je razvijena pođpuna slika bolesti imademo stalne spastične kljenuti, težke smetnje govora, hemiparetične sindrome, češće desne strane, te epileptičme na-

padaje. Krvna slika ne pokazuje ništa bitnoga osim češće lim- foedtoze. Tlak krvni niJe 'bitno povećan. Starost bolestnika je pretežno srednja, ali dolazi i kod starijih i mladih. Kod muž- karaca češće. Bilo arterije dorsi pedis obično fali. Na očnoj pozadini nalazimo spaistiična stanja ili izraženi Thr. arteriae retinae centralis. Neki Porta i periodička krvarenja u corpus v itreum. Pri encefalografskom pregledu nalazimo česte atrofije, meki put i hidroeefalus, razširenje ventrikula. Pri arteriograf- skim pregledima nalaze često ukočenu arteriju carotis inter, ekstremni uzpon sifona, izdašno razširenje arterija kao arterije cerebr. post., nepravilnosti malilh žila, dizanje arterije cerebr. amt., dtfuzne pjege oko kapilara u parietalnoj regiji, štoi sve govori za organični proces mozga. Neki put se nalazi ; začepljenje carotis int. Pri kapilarnoj mikroskopiji nalazimo anomalije prstnog limbusa. Elektrokardiogram pokazuje nespecifične lezije miokarda, eventualno infarkt. Bubrezi ne pokazuju nikakvih smetnja. Diferencialno-diagnostički dolaze u obzir na prvom mjestu multipla skleroza, zatim arterioskleroza., hipertonija, pa angiospazmi moždanih arterija. 'Patoložko-anatomskl nalazimo trcm-bamgitične promjene na distalnim dieloviima malih moždan.skih arterija, multipla, srednje velika diskontinuirana encefalomalacična žarišta, granulamu atrofiju moždane kore u predjelu arterije cerebri anter. med. i post, zaraslice u miokardu. R. L o p a š i č

W. I m m i g : Prilog kritici tonefinskog udara vodom u diagnostic! epilepsije. (Allg. Z. Psychia.tr. 1943., Bd. 121., H. 3—4.)

Razpravlja o teoretskim osnovama tdnefinskog pokusa za diagnosticiranje epilepsije. Davanjem tonefina (hormona stražnjeg režnja hipofize) i većih količina vode mogu se u jednom dielu slučajeva epilepsije provocirati epileptični napadaji. Kađ- kađa se izazovu i serije napadaja-, a opisuju se i dva smrtna slučaja zbog bubrenja mozga. Prema tome pokus nije sasvim neopasan. Jednake promjene miene tvari izazivaju se j u epi- leptičkom i u zdravom organizmu, a za postanak grčeva m jerodavna je veća dispozicija za grčeve kod epileptičara. Teoretski je moguće i kod zdravog organizma izazvati na ovaj način grčeve, ali to kod običnog doziranja nikada ne dolazi. Zato se u slučaju uspješna provokacije može uzeti, đa postoji genuina ili simptomatska epilepsija. Ako nastane bubrenje mozga

i nastupe serije napadaja, preporučuje se luminal, ev. aimilenske klizme, intravenozne injekcije hipertoničkih otopina i diuretika (na pr. Salyrgan). D o g a n

J. C e r n a č e k : Terapeutsko upotrebljavanje elektrošoka kod psihogenih paraliza. (Brat. lek. listy br. 2, 1943).

Opis dvaju slučajeva funkcionalne paralize gornjeg ekstremiteta, koja su se izliečila elektrošokom: 42 g. stolar s m o- noplegijom j anestezijom lievog gornjeg ekstremiteta (ruke) bio je odmah poslije elektrošoka kod prvih znakova javljanja sviesti pozvan da pokreće rukama. Pokreti su išli bez potež- koća. Kod drugog bolestnika (43. god.) s funkcionalnom paralizom desnoga gornjeg ekstremiteta vratila se istim načinom totalna pokretnost. U trećem slučaju (32 .god. domaćica) bolestnica j.e simulirala paralizu, 'gornjeg nerva peromeja. Poslije elektrošoka bolestnica ponova vuče desnu nogu k lievoj, jer desni pes ekvinus je bio svjestno simuliran.

Ginekologija i porodničtvoA. M a g a t h : Vriednost i geneza ketonemije kod normal

nih porođaja. (Bratisl. lek. listy br. 2, 1943)

Ketonemiju je utvrdio kod 10 nulipara i 7 multipara. Krv je uzimao 1. na početku rađanja, 2. na granici prve ii druge porođajne dobe u približnom međuvremenu zatvaranja porcije, 3. u početku izlaza glave, 4. poslije porođaja ploda, 5. poslije porođaja placente, i 6. trećeg đaina baibinja.

Ketonemija je u početku rađjanja veća nego prii: kraju trudnoće. Ketonemija se povećava u periodi otvaranja i to polagano i postizava maksimalnu vrednost odmah poslije porođaja plO'đa, a treći1 dan pokazuje niše vriednosti nego u početku rađanja.

Povećavanje ketonemije kođ porođaja prikazuje se redovnim dokazom acetona u mokraći1 na kraju porođaja. Na genezi porođajne ketonemije učestvuju: u prvoj porođajnoj dobi re- sorbdja materijala iz povrieđenog i oštećenog tkiva i osjećaj boli; u drugoj porođajnoj dobi osim gore navedenih utiče još neregularno disanje rodilje. Auktor nepripisuje gladi nikakav značajna utjecaj na genezu ketonemije.

Raci s k u p š t i n a i s e k c i ja H r v a t s k o g l i e č n i č k o g zbora.

Glavna godišnja skupština Hrvatskog družtva za internu medicinu

održana dne 4. III. 1943. u predavaonici Hrvatskog liečničkog doma u 18.15 sati

Predsjeda: prof. đr. I, H. B o t t e i r i

I. Skupštinu otvara, pročelnik Hrvatskog druživu za internu medicinu, gospodin prof. dr. I. H. Bott eri, ovim pozdravom:

Za Dom — spremni!

Ci eri jene' gospođe i gospodo!Prigodom đamašntje glavne .godišnje skupštine, slobodan sam

vas u prvom redu pozdraviti i zahvaliti vam na. vašoj suradnji u našem đruižtvu :u toku prošle dvie godine. Zamjenik ^tajnika našega, društva, gospođa dr. B r a u s i i , obšimij© će vam referirati o ra.diu našega družtva .u prošle dvie .godine, a ja vam moram samo naglasiti, da. smo nastojali učiniti, sve, što se pod ovim ratnim prilikama učiniti moglo, .da se uzdrži rad našega družtva mia. dostojnoj znanstvenoj visini,

Mnoigi naši, članovi zauzeti su težkiim i važnim poslovima, radi čega nisu mogli surađivati, u našem druötvu onako, kao prijašnjih godina.

.Mojim umirovljenjem, moći ću više vremena posvetiti radu našega đmužtva., a kako- j.a prema izboru od 1941. ostajem pročelnikom Hrvatskog đmužtva za internu medicinu do 1944., mislim, da ću u to vriem e đoipriinieti mnogo koristi našem điružtvu, i nadam se, da, ću među vama susretati iskren© i zdušne suradnike.

Nastojat ću, .đa osim redovitih mjesečnih sastanaka organiziramo niz predavanja iz specialnih područja, interne medicine, s osobitim obzirnom na difereociaJinu đtagnostiku.

O radu našega dmulžtva čut ćete iz tajničkog izvješća, 'i đa dalje ne duljim, predajem rieč gospođi dr. Braiusil, zamjeniku našeg 'tajnika.

II. T a j n i č k e i z v j e š ć e .

Gospođe i- gospođo!U vezi s današnjom glavnom godišnjom skupštinom, duž

nost mi je, kao zamjeniku, tajnika, izvdesititi vas o radu Hrvatskog .družtva za internu medicinu u prošle dvie godine. Budući da je tajnik -našeg družtva, gospodin ministar dr. Nikola R-uši- nović, unatrag gotovo dvie godine Stalno zauzet važnim državničkim poslovima i. pretežno odsutan iz Zagreba, to sam ja od dana, kad sam izabrana zamjenikom tajnika, od' prosinca 1941., obavljala sve tajničke poslove.

Zbog izvanrednih prilika, u kojima se nalazi naša zemlja, nismo mogli održavati naše sastanke prema programu našeg družtva, nego smo se sastajali samo .kad su našim članovima prilike dopustile da- održe program, k o ji je na znanstvenoj i stručnoj visini za naše daiuižtvo. Ogroman posao u .boünicama te vojnička dužnost većine mladih liečnika. zmatho je sprječavala znanstveni i družtvenl rad, te smo tako u toku dvie godine održali samo 3 sastanka, ina kojima su svoja zanimljiva opažanja iiznieli:

1. na redovitom mjesečnom sastanku, .dne 4. XII. 1941.:dr. B. B r a u s i i : Dva interesantna slučaja iz hemato

logije,dr. R. I v a n i i ć: Referat o aspiracionoj terapiji kaverne

po Monaiđi-u;2. na redovitom mjesečnom sastanku dne 5. III. 1942.: prof. dr. V. V u l e t i ć : Epikriza Oushingova sindroma,dr. L. A u f f : Slučaj dermatomyositisa, klinički dio,prof. dr. Lj. J u ira k : Slučaj dermatoimyosifisa, .pat.-anat.dr. B. P e t r e š e v i ć : Slučaj eriitremije,dr. Č. V u g r i n č i ć : Slučaj psaudoiklterusa;3. na redovitom mjesečnom sastanku dne 3. XII. 1942.:

dio,prim, .dr, S. N o v a k : Sluč aj hepatosplenomegalije,dr. R. B a l z e . r : Sdiulčaj mieio-ične leukemije,dr. R. I v a n č i ć : Prilog liečenju abscesa plućć,

dr. M. P e r a k : Nekoliko· opažanja, iz kardiologije' i slučaj cerebralne ihidropisije.

Svi su ti sastanci održani uz veliko zanimanje članova, i poslije gotovo svakoga referata razvila se živahna diskusija.

Uzprkos svojedobnom zaključku našeg diružtva, dn se svi sastanci održe u predavaonici Zbora liečnika, posljednja su dva sastanka održana u predavaonici Klinike za uinotannje bolesti, jer su nas prilike iu vezi s loženjem prostorija te transportom boleStinika na to prisilile.

Tajnik Dmfžrtva za internu medicinu obavlja1 i dužnost blagajnika, a prema našem predboidnom dogovoru, uplaćuju članovi onoliko članarine, koliko je to za raid družtva potrebno. Visina članarine utvrđuje se na glavnoj godišnjoj skupš'iini. Budući da smo imallii neznatnih izdataka, to ćemo ih pokriti sa članarinom, što ćemo je ubrati za godinu 1943. Obzirom aa povišene poštanske i brzoglasne pibistojibe te- skuplji urediki pribor, predlažem, da članarina za ovu godinu bude Kn. 3C.—, što nije nikakva· velika svota za pojedinca, osobito obzirom na to·, što smo prošlih godina ubirali članarinu od Kn. 20.—. Preuzimanjem blagajne nisam primila niti Kune gotovine, aili niti Kune duge. Slobodna ču biti Obratilti se na pojedine članove, da uplate članarinu.

Na kraju mi još dopustite, da vas obaviestim o važnim događajima u našem đruižtvu, i rto kronološkim redom:

osnutkom N. D. H. imenovan je tadašnji primarius dr. Branko B e n z o n poslanikom naše države u Berlinu, a kasnije u Bukureštu;

uskoro poslije toga imenovan je tajnik našega družtva, gospodin dr. Nikola R u š i n j o v i ć , savjetnikom Hrvatskog poslanstva u Rimu;

iste godine, to jest 1941., premješten je nadstojnik unutarnjeg odjela Zakladne bolnice Sv. Duh, gospodin dr. V. Bo d e , za nadstojnika unutarnjeg odjela u državnu bolnicu u Sarajevo;

početkom 1942. izabran je ministar gospodin dr. Branko B e n z o n redovitim profesorom za unutarnju medicinu na medicinskom fakultetu u Zagrebu;

u proljeće 1942. Imenovan je doc. dr. Mile B u d a k nadstojnikom plućnog odjela u Zakladnoj bolnici na Rebru;

početkom jeseni 1942. imenovan je naš tajnik, gospodin dr. Nikola R u š i n o v i ć, ministrom bez llsitnice;

u siečnju 1943. umirovljen je pročelnik družtva za internu medicinu, gospođin prof. dr. I. H. B o t t e r i, a voidstvc· klinike za unutarnje bolesti· povjereno je gospodinu profesoru iru. V. V u l e t i ć u ;

u veljači 1943. imenovan je asistent Klinike za unutarnje bolesti dr. Pavao S o k o l i ć , docentom pri katedri Unutarnja medicina;

početkom ožujka 1943. imenovan je gospođin prof. dr. V. Č e p u l i ć redovitim profesorom pri katedri Unutarnja medicina.

Znanstveni i stručni radovi naših članova objelodanjeni su u »Lieönlüökoim Vjestniku«, a referati i predavanja održana su u našim stručnim krugovima, pa ih ne trebam potanje nabrajati. Spomenut ću samo predavanja, što su ih održali u svibnju 1941. u Beču na poziv Bečke akademije za usavršavanje liečnika prof. V. V u l e t i ć : »O reumatoiđima« i· prof. V. C e p u l i ć : »O bilateralnom pneumotoraikisu«. Od naših članova prisustvovao je tadašnjem tjednu medicinskih predavanja u Beču·, osim već spomenutih predavača i dr. Pavao S o k o l i ć .

Na znanstvenu izobrazbu u Beč otišao je u siečnju o·. g. dr. L. L u t i l s k y .

Znanstveni i stručni rad. naših članova bio bi zacielo mnogo intenzivniji, da se ne nalazimo u ratu i da nam zbog toga nije većina mlađih kolega na vojnoj dužnosti.

Poslije izvješća tajnika prelazi se na dnevni red:

(unutarnji odjel Zakladne bolnice na Rebru).

Prim. dr. S. N o v a k : Prilog liečenju spontanog iđiopat-skog pneumotoraksa (izaći će in extenso).

Diskusija: doc. dr. Dinko Sučić i prof. dr. I. H. Botteri.

Dr. M. Su š ti ć :

Carditis rheumatica s parcialnim blokom

Pacientica od 22. god., neudata, činovnica.A n a m n e z a : famil. b. o.D j e č j e b o l e s t i : ospice, varičele, difterija. Kasnije

kao odrasla bila je uviek zdrava, tek što je često trpjela od angina.

S a d a n j a b o l e s t : počela je 21. VII. 1942. Pac. je dobila jaku anginu, te visoku temperaturu oko 39°, te je legla u

krevet i odležala 6 dana, a kroz to vrieme liečena je ispiranjem grla i oblozima oko vrata. Sedmi dan je ustala, te premda se je loše osjećala i po vlastitoj tvrdnji bila još nešto febrilna feiak je otišla u ured' i nastavila radom sve do 15. VIII. 1942. dakle kroz pune 2 sedmice. Toga dana u jutro, dakle 24.-ti dan fcza početka angine nije mogla više napustiti krevet, jer su je boljeli svi zglobovi, a naročito laktovi, šake, koljena i gležnje-vi. Čitavo ovo vrieme što je provela u radu t. j. od 27. VII.— 15. VIII. osjećala se je troma, klonula i umorna, bez apetita i bez volje za rad, lako se i brzo znojila, a i najmanji1 napori bili su joj neobično težki. Tu i tamo kontrolirala je tjelesnu toplotu, te je ustanovila, da jmađe temp, do 38°. Od 15. VIII. do 28. IX. liečena je kod kuće i to Pyramidonom, Salicylom, per os grijanjem termoforom i kupkama. Nakon tog liečenja stanje jo j se znatno pogoršalo, bolovi su se pojačali, temp, porasle do 39, te je zato 28. IX. premještena u Merkurov sanatorij. Sana- torijsko liečenje započelo je dakle 68. dan iza početka angine, a 43. dan iza početka upale zglobova. Istoga dana t. j- 28. IX. odmah po primitku u sanatorij, izvršena je bilateralna tonsi- lektomija. ‘Fostoperativni tok bio je uredan, te je pac. 6. X. t. j. deveti dan iza operacije premještena na interni odio. Bolestnica se naime počela tužiti na bolove i probađanja u predjelu srdca, te na lupanje srdca kod svakog bržeg kretanja, naročito kod hoda uz stepenice, te na gubitak daha.

S t a t u s p r a e s e n s : srednje visoka, gracilne osteo-muskularne građe, primjereno uhranjena, subfebrilna, pri sviesti, koža blieda, vlažna i ljepiva.

G l a v a i v r a t : norm, konf., pupillae okrugle, jednako velike, konsensualno i dobro reagiraju na svietlo i akomodaciju. Vidljive sluznice očnlih spojnica) usta i ždriela normalno bojadisane, jezik vlažan, nije obložen. Zubi dobri, a na mjestu tonzila vide se još žuto-biele fibrinske prevlake.

V r a t : štitnjača i limfne žliezde nisu tvrde niti povećane.T h o r a x : simetričan, dobro sveden, srednje dug d sred

nje širok, obje polovice jednako sudjeluju kod respiracije.P u l m o : perkut. svuda u polju pluća čuje se jasan

plućni ton, granice obostrano dobro pomične. Auskult. čuje se svuda vezikul. disanje.

C o r : u fiziol. granicama, akcija ritan., tonovi: u lievo uz sternum u II. i. p. čuje se) mek sistolički šum, koji gubi na intenzitetu prema vršku srdca. Ostali tonovi su čista, šumova nema. Granice relativne mukline su sliedeće: III. rebro polovina sternuma, 1 prst unutar medio-klavicul. linije. Granice absolutne mukline 4. rebro lievi rub sternuma, jedan prst unutar medio-klavicul. linije. Ictus V. i. p. jedan prst unutar medio-klavicul. linije potresajući.

A b d o m e n : ilzpođ razine thoraxa, uobičajene napetosti, bolna mjesta kao ni patol. resist, se ne pipaju. Hepar i lien nisu tvrdi nj povećani. Refleksi trb. stienka uredni.

E x t r e m i t e t i : na zglobu šake, koljena, lakata i gležnjeva postoje, lagane otekline iznad kojih koža nije napeta niti promienjena u boji, već je meka neelastična i edematozna. Spomenute otekline bolne su na pritisak, a nabrojeni zglobovi pokazuju smanjenu pokretljivost. Na .pasivnu pokretnost su vrlo bolni.

R e f l e x i : svi su prisutni običnog intenziteta.N a l a z i :U r i n : žut, zaprašen.

sp. t.: 1021 reak.: kis. alb.: opal esc. urobil.: — ubg.: norm, bilir.: — sacch.: — aceton: — aceto-o. k.: —sediment: u vidnom polju 10—-15 leukocita, dosta epitel. st. i sluzi, po koji tricbomonos vaginalis, te nešto bakterija.

K r v n a s l i k a : eritrociti 4,200.000, leukocita 12.000, Hb. 85%, I. b. 0,8. diferenc. krv. slika: ne pokazuje nikakvih patol. promjena, niti eozinofilije.SE = 67.E. K. G. snimka: (7. X . 1942.)

D e c u r s u s m o r b i :T h .: Glucophilin, Cofein, Salicyl-klizme.Iz elektrokardiografskog nalaza, te nalaza na zglobovima

naša je diagnoza bila sliedeća: Carditis rheumatica, Disotiatio atr. ventr. part., Myocarditis, Polyarthritis subacuta.

Dg. odredila je sm jer terapije, koju smo orientirali u 2 pravca. Budući da smo u početku predpostavljali, da eventualno postoje promjene na srdeu starijeg datuma, to smo davali Glucopylm kao dilatativum, te Cofein radi pojačanja rada sveukupne radne muskulature srdca htijući time podignuti prehranu samog srdčanog mišića, a da to bude što jače provedeno,

dodali smo k tome C-vitamin u cilju đa povisimo procese oksidacije u tkivu srdčanog mišića, te da paralelno s terapijom specifičnog značaja, a to je bio salicyl, provedemo i' obće jačanje organizma, te ga održimo u povoljnoj kondiciji. Pojedina sredstva davana su na sliedeći način: kroz prvih 8 dana Glu- cosphylin i. v., Cofein i. m., a Salicyl kis. u obliku klizmi tako, da na hiljadu ccm klizme imade 40 gr. salic. kis. Od toga pripravka davali smo 2 x dnevno po 100 ccm klizmu, dakle oko 8 gr. Salicyla. Uspjeh ove terapije vidi se iz decursusa, te iz priloženih E. K. G. snimaka, koje su sistematski snimane za vrieme bolovanja: E. K. G. snimke (7. X., 28. X., 3. XII) Nakon posljednje snimke, gdje se je stanje već podpuno popravilo, a blok nestao, obustavljena je svaka daljnja terapija, a pacientica je nakon 5 dana odpuštena u kućni oporavak time, da se vrati na kontrolnu snimku, koja je učinjena 12. XII. 1S42. Liečenje sa Ac. sal. imade značaj specifičnog liečenja, premda farmakolozi tvrde, da je uloga ljekovitosti Ac. sal. znatna i važna samo u -slučajevima akutnog reumatizma, a da njezina važnost na postanak srdčanih komplikacija kod reumat. oboljenja nije uobće nikakva. Ovaj slučaj shvaćamo ovako: uslied toksičnog djelovanja upravo uslied preplavljenja organizma toksinom nastalo je oštećenje srdčanog mišića i to radnog srdčanog mišića i provodnog sistema, ali to oštećenje nije bilo trajnog karaktera, te je prema tome na primjerenu terapiju reagiralo u smislu restitucije. Oštećenje dakle nije bilo trajne naravi, već samo trenutačno, a po kliničkoj slici akutno. Kao interesantnu paralelu želim iztaknuti činjenicu, đa je u isto vrieme s opisanim slučajem na internom odjelu našeg sanatorija liečena jedna starija pacientica, koja je u sanatorij primljena sa srdčanim blokom, ali uzprkos sve terapije nije uspjelo da se taj ukloni. Ona je odpuštena kompenzirana s oporavljenim srdčanim mišićem, ali s parcialnom atrioventrik-u- larncm disociacijom, koja je definitivno ostala. U izloženom slučaju stanice srdčanog provodnog sistema proživjele su kao što kaže Bru-gsch »toksični udar«, koji je uzrokovao povremeno oštećenje stanične substancije, te kao posljedicu toga smanjenu sposobnost u iz-pravnom vršenju njihove funkcije t. j. provođenje podražaja, ali čim je uspjelo provesti detoksifcaciju organizma, stanice su opet poprimile svoju funkciju i blok kao što to pokazuju E. K. G. snimke postepeno- nestaje pred našim očima. Stanice provodnog sistema oporavljaju se i iizlaze polagano iz stadija toksične celularne paralize, te oporavljajući se poprimaju opet svoju funkciju, t. j. dolaze ponovno do restitucije.

U drugom spomenutom slučaju kemijsko oštećenje tih istih stanica provodnog sistema u srdcu bilo je toliko jako, ili toliko dugotrajno·, da je oštećenje stanične substancije postalo definitivno; te ja prirodno, da. nije mogao reagirati na terapiju makar kako bila -ona na svome mjestu, te zato ostaje definitivna promjena u smislu neizliečenog parcialnog srdčanog bloka.

U čitavoj svojoj terapiji mi smo glavno težište usredotočili na poznati princip, da se u prvome redu uklone fokusi t. j. dali smo pacienticu tonsilektomirati, a jasnoća tih fokusa, bila je pokazana samom anamnezom (bolest je počela s anginom), te laryng. nalazom koji je pokazao, da bolestnica imad'e srednje velike, upaljene, izrovane t-onsile s obilnim gnojnim sadržajem. Nakon toga, drugi dio terapije sastojao se u! tome, da specifično utječemo na toksin reumatizma salicilnom kiselinom, premda taj reumatizam više nije bio akutan.

Zaključujemo, da parcialni srdčani blok, koji akutno nastaje u toku bolesti, koje imaju snažno toksični karakter imade u glavnome dobru prognozu, ako je terapija specifična na toksin dotične bolesti; a oštećenja na srdčanom mišiću provodnog sistema nisu perpetualne prirode, već su transitorna. Hoću još da spomenem, da iako smo kroz 50 dana davali stalno velike doze Ac. sal. (8 gr. dnevno) nismo imali nikakovih neugodnih nuzpojava, koje su kod salicyla moguće od erithema u obliku raznih erupcija na koži.

Pac. je 16. XI. 1942. odpuštena nakon 58 dana liečenja sa sliedećim nalazom: bolovi, otekline i osjetljivosti u svim zglobovima je nestalo. Potežkoće sa strane srdca ne postoje, subjektivni osjećaj dobar, apetit, stolica i mokrenje u redu. Se- đimentacija 8, krvna slika normalna, dobitak; na tjelesnoj težini 8.5 kg. U nekoliko navrata pac. još pregledana ambulantno, ali nismo mogli ustanoviti nikakovih znakova recidiva; niti u srdcu niti u zglobovima.

Elektrokardiografski nalazi:1.

7. X .: frekvenca cca 85 u 1’ ; ritam: sinusalni; iP-val: + u sva tri odvoda P-R: proširen u sva tri odvoda = 0,225”QRS: sve tri pokazuju čvoranje. III. v. sk. prema

dolje upravljena.

S-T: u i-zoel. linijiZavršni val T: Ta je negativan.QT = 0,3” ; TP = 0,2” ; oblik: laevotyp Mišlj.: radi s e . o poremetnji provodnje podražaja iz

među preklietke i klietke.2.

28. X. t. j. 21. dan Sve je isto.P-R = 0,23”Mišljenje: radi se o poremetnji- u provodnji podra

žaja između predklietke i klietke.Dg.: Dissotiatio atrioventr. partialis.

3.3. XI. t. j. 26. dan:

Fr.: cca 75 u 1’P-val: Pi i 1P2 poz., Pa neg.QRS: -ventr. skup. pokazuju u sva tri odvoda čvora-

. nje i pociepanost.P-R = +0,16”S-T = b. 0 .T-val = Ta neg. — Oblik: .naznačeni laevotvp.Mišlj.: ekg rie pokazuje više znakova za atr. v. đis.,

ali su znakovi za oštećenje myocarda još uviek isti u ventr. skupinama.

4.10. XI. t. j. 33. dan

Sve je i-sto P-R = 0,15”Mišljenje: u uracredbi s prijašnjim snimkama gotovo

normalni ekg. izuzev diskretna čvoranja i zadebljanja kao i pociepanost u ventr. skupinama.

Dg.; Myocarditis rheumatica.5.12. XII.: Kontrolna snimka

Sve isto.P-R = 0.15”T;i negativan Laevotyp

Diskusija: doc. dr. P. S o k o l i ć , prim. dr. Rakul ić , dr. M. Š u š t i ć , doc'. dr. D. S u č i ć, prof. đr. I. H. B o t t e r i .

Dr. Č. V u g r i n č i ć :Zanimljiv slučaj s mieloičnom reakcijom

Bolestnik, kojega vam prikazujem, star je 52 godine, đrž. činovnik iz Pregrade, prebivalište Zagreb. U našu kliniku primljen je 29. XII. 1942. Najvažniji su momenti iz anamneze i statusa sliedeći:

U 16. godini napala su ga trojica ljudi, koji su ga oborili i gazili nogama po trbuhu. Kroz nekoliko dana bacao je krv, a nakon 8 dana bilo mu je opet sasvim dobro. Pred 13 godina bolovao je na plućima kroz godinu dana. God'. 1934. prigodom kontrole pluća odkrio mu je liečnik, da ima veliku slezenu. On o tome do tada nije ništa znao, niti ga je ona smetala. Zbog diagnoze bio je upućen u bolnicu iz koje je zbog obiteljskih razloga brzo izašao neobrađen. God. 1938. je ponovno upućen zbog diagnoze u našu kliniku, gdje je ustanovljeno, đa boluje od tromboze vene lienalls ; suibsequentne splenohepatomegalije. On i nadalje nije osjećao nikakvih potežkoća sa strane slezene. Pred 3 godine počeo je osjećati, da n ije u redu sa srdcem. Nakon uzpinjanja ili brzog hoda težko je disao, pri srdcu je imao često pritisak, stalno je kašljao, brzo se umarao, često mu se podrigivalo, iza hrane bio je jako nadut, počele su mu noge oticati i t. d. Kasnije ga, je u noći više puta probudilo težko disanje. U zadnje su se vrieme potežkoće sa srdcem toliko pogoršale, da je morao ležati u krevetu.

Pacient je primljen u kliniku u stanju težke karđialne dekompenzacije uslied degeneracije mišića srdca. Srdce mu je bilo prošireno, tonovi mukli, u plućima je postojao jaki zastoj s početnim edemom, jetra je bila povećana, gladke površine, palpatorno osjetljiva, donji rub je bio u visini pupka, oštar. Puls je kod primitka bio 120 u min., RR. = 150/j80. Temperatura 36,4° C. Mokraća je pokazivala sliku zastoja. Odmah su poduzete sve potrebne mjere, jer je stanje bilo toliko težko, da se svakog časa mogao očekivati exitus.

Uz ovaj nalaz upadljiva je bila ogromna,, tvrda slezena, koja je prema dolje sezala sve đo lieve fose ili jake, a desno dva prsta desno od mediane linije. Na pritisak nije bila osjetljiva, bila je gladke površine, a vrlo se 1-iepo pipao margo cre- natus.

SE (sec. Westergreen) nakon 1 i 2 sata = 6,25Hemogram: E. = 3,880.000, -Hb. = 75%, lb. = 1, L. =

18.800, nesegm. = 13%, segm. = 77%, ly. = 7°/o, mono = 8%'. iPrema tome postojala je laka hipokromna anemija s neutrofilnom leukocitozom.

Sliedećih dana stanje jedva da se nešto poboljšalo.Bolestnik je primao svaki dan Kombetin s otopinom šećera

1 kofein. 5—8 dana temperatura se nešto povisila i kretala se između 37—37,7° C. Poslije toga se opet spustila, da se kasnije od vremena do vremena kroz nekoliko dana podigne na 37—37,4°C. Na deseti dan boravka zračena je rentgenski lagano slezena. Ta je terapija odmah napuštena, jer bolestnik nije mogao podnositi reakciju zbog težkog stanja. Dvanaesti dan hemogram je bio sliedeći: L. = 28.500, eosino = 2%, mielocita = 2%, nesegm. = 10%, segm. = 81%, ly. = 4% , mono = 1%. Dva dana kasnije broj leukocita bio je 56.000. Diferencialna slika: eosino = l%\ mielocita = 3%, nesegm. = 78%, ly. = 2%, mono = 2%. U neutrofilnim leuikocitima toksična granula. U .razmazu dosta normoblasta. Krvarenje 1 min., zgrušavanje 14 min. Na· osnovu tog hemograma, povećane slezene i povećane jetre pomislilo se na kroničnu leukemiju, koja je prije bila u aleukemiičnom stadiju, a sada se je pojavila u dksacerbaciji. Međutim nalaz sternalnog punktata bio je sliedeći: umnožen broj segmentiranih i neseg- mentiranih granuloeita; mladih oblika ima u granicama normalnog broja, stanica eritropoetskog sustava b. o.

Oko mjesec dan nakon primitka u bolnicu nastaje poboljšanje poteškoća kardialne dekompenzacije uz istu gore spomenutu terapiju. Bolestnik se poslije nekoliko dana osjećao kao preporođen. Uz to se razvio periodontalni absces, koji) je odmah inci’diran. Bolestnik ima, moram spomenuti, vrlo loše zubalo. Tog je dana uzet hemograani on je pokazivao 14.300 leukocita 6 jakom neutrofilnom leukocitozom. Mlađih forma n ije nađeno. Nakon 2 dana broj leukocita je spao na 12.400, a nakon daljnjih 10 dana na 8.000, 2 tjedna iza toga broj leukocita je opet poskočio na 16.100, ali se ponovno razvio absces na istom mjestu. iZbog toga su odmah izvađeni kariozni zubi, pri čemu je iztelklo dosta gnoja, a na jednom zubu pronađen je granulom. Leukociti su2 dana poslije toga spali na 12.700 i1 oko toga broja se kreću i danas. Kroz alveolu ekstrahiranog zuba stalno iztječe gnoj. Punktat slezene također nije dao nalaz mieloične leukemije niti je razjasnio, koje je vrste patoložki proces slezene.

Ostale nalaze ne spominjemo, da prikazivanje ne oduljim, jer nisu dali ništa osobitog.

Kod našeg se bolestnika dakle radi o kardialnoj dekompenzaciji uslied miodegeneratlvnog procesa srdca i o plenome- galiji uslied do sada još nediagnostiiciranog patološkog procesa. Uz to je postajala leukemoidna slika krvi uslied leukemične reakcije srži1 kosti. Diferencialna diagnoza prema leukemiji je uviek dosta težka, a naročito u ovom slučaju, gdje postoji još splenomegalija i povećana jetra uslied zastoja. Mi još ni danas ne možemo reći, koliko je povećanje jetre nastalo uslied staze, a koliko uslied procesa, koji je zahvatio slezenu. Svakako možemo uztvrditi, da ne postoji leukemija, već da se radilo samo o mieloičnoj reakciji. No nije to razlog zbog kojeg je demonstriran ovaj slučaj.

Mieloična reakcija, ili kako još nazivamo leukemoidna reakcija ili mielocitosa, n ije kod djece nikakva naročita ried- kost, dok je kod starijih već mnogo rjeđa. Opažamo je najčešće kod infekcija, zatim kod intoksikacija, malignih tumora, naročito kod metastaza u kostnoj moždini, a kađkada kod diabetične aeidoze. U našem slučaju uzrok je bio infekt. Čudno je bilo,

Hrvatska akademija za usavršavanje liečnika u Zagrebu pod upravom Hrvatskog liečničkog zbora

V. tečaj od 24. svibnja do 18. lipnja 1943.IZABRANA POGLAVLJA IZ PODRUČJA INTERNE

MEDICINE ZA PRAKTIČNE LIEČNIKE

Predaje gosp. prof. dir. Ivan H. B o t t er i.

Teč a j započinje u ponedjeljak dne 24. svibnja u 6 sati u večer i održavati će se 2 puta tjedno i to s v a k o g p o i i e - d j e l k a i p e t k a od 6 do 7.30 sati u večer ikrorz 4 tjedna.

Teeaji se oibdržava u predavaonici Medicinske klinike, Draštoovićeva ulica 19.

Novi članovi

Dr. Stjepan S i l e t i ć , asistent bioloikog zavofda, Zagreb; dr. Roko Ž i v k o v i ć , liečr.fifc-pripravnik, Zagreb.

da kod starijeg čovjeka razmjerno slabi infekt, koji n ije pokazivao nikakve druge znakove jačeg aktiviteta, izaziva ovu prekomjernu jaku reakciju kostne moždine. Mora da postoji još neki momenat, koji je doveo srž kosti u takvo stanje, da ona na razne podražaje prekomjerno jako reagira. Taj momenat nalazimo u hipofunkciji, ili bolje reći disfunkciji, slezene uslied do sada još ne sigurno diagnosticiranog patološkog procesa. Znamo da u slučaju zatajivanja funkcije kostne moždine njenu funkciju preuzimlju i nađomještavaju slezena, limfni čvorovi i jetra kao što je to u fetalnom životu. Svakako postoje i obratni utjecaji, koji su najvećim dielom još neispitani. Mnogi auktori pridaju slezeni uz ostale funkcije i tu, da ona koči stvaranje stanica u kostnoj moždini hormonalnim putem, kao i odbacivanje njenih stanica u krv. U našem je slučaju ta funkcija zatajila i zato je mogao razmjerno slabi infekt izazvati tako jaku reakciju Toj jakoj reakciji svakako je nešto priđoniela i aciđoza krvi uslied kardialne dekompenzacije, jer znamo, da kostna moždina reagira na acidozu leukocitozom.

Naš lučaj se slaže s Töttermann-ovim mišljenjem, da se kod leukemične reakcije, za razliku od leukemije, radi zapravo o pojačanoj propustljivosti brane za nezrele stanice između srži kosti i krvi. Tako se kod našeg bolestnika unatoč leukemoidnc slike krvi nalaz sternalnog pufctata kretao u normalnim granicama. Töttermann uzima ovu diskordaneu kao važan diferencialno-diagnostičiki momenat između prave leukemije i leukemične reakcije.

Pošto smo kod našeg ipacienta jedva postigli stanje koje zadovoljava, nismo se na žalost mogl: usuditi eksperimentalno izpitivati pođražljivosfc moždine, na pr. nukleinskim kiselinama, bjelančevinama ili adrenalinom. Isto tako nismo uspjeli sigurno utvrditi vrst oboljenja slezene.

Kod ovog, s više razloga, doista interesantnog slučaja vrie- dno je upozoriti još na sliedeće. Spomenuli smo, da je bolestnik u prvim tjednima vrlo slabo reagirao na strofantinsku terapiju, a onda je u roku od nekoliko dana nastupilo znatno poboljšanje unatoč tome, što je terapija ostala podpuno ista kao i prije. Poboljšanje je došlo u isto vrieme kad je đozrio perdostalni absces i kad se leukemična reakcija izgubila. Pošto kombentin ne kumulira to ne možemo ovo poboljšanje, nakon tako duge ne baš uspješne terapije, pripisati izključivo njemu nego i prestanku izsijavanja tuksina, a eventualno i bakterija u krv iz gnojnog fokusa.

Spomenuo sam to zato, jer može poslužiti kao prilog nazi- ranju o važnosti infekeioznog fokusa kod oboljenja mišića srdca i zato da bi se u svim slučajevima kardialne dekompenzacije re- fralkterne na terapiju što više pažnje posvetilo traženju latentnog fokusa. Njegovo nam odstranjenje može donieti ugodan preokret na bolje u terapiji, a paoiantu eventualno i spasiti život.

Diskusija: prof. dr. V. V u l e t i ć .Kao posljednja točka dnevnog reda bio je najavljen refe

rat gospođe dr. B r a u s i l ό jednom zanimljivom hematološkom slučaju, ali jer radi bolesti nije mogla na vrieme da ga izradi, predsjedatelj skupštine moli prisutne da je izpričaju.

Time je završena glavna godišnja skupština u 19.50 sati.

Iz H r v a t s k o g l i e č n i č k o g zbora.

Urmli članovi

Dr. Josip J u r j e v i ć , zdrav. v. savjetnik, Dugoselo ( f 2. I. 1943.); dr. Juraj V o l o v i ć , o,bć. liačniik, Ogulin (+ 14. V. 1943.).

Udjeli Zadruge za podizanje Iiečničkjog domaKolege, koji žele pokloniti Hrvatskom liečničkotm zboru

svoje udjele ZađruJge za podizanje liečničkog doma, umoljavaju se da pošalju Zboru odnosne temeljnice, ili da jave tajničtvu Zbora (brzoglas 85-79) da po temeljnice pošalje.

Knjižnica Hrvatskog iiećničkog zboraotvorena je ponedjeljkom i četvrtkom od 17—19 sati.

Kolege!Sve nepotrebne knjige i časopise (i nepotpune, Pa i poje

dine brojeve pojedinih godišta) darujte knjižnici Zbora.

O E S T R O M E N I NSintetski pripravak s djelovanjem folikularnog hor

mona (đioksiđietilstilben) omogućava nadasve ekono

mičnu terapiju ovarijalnih smetnja. Osobito prikladan,

dobro podnošljiv oblik predstavljaju Oestrom enin-

kapljice, otopina s 0,0350/0 oestromenina. Doziranje

kapljica može se lako prilagoditi individualnoj potrebi

hormona. Osim O e s t r o m e n i n - k a p l j i c a (kapal jka

s 20 ccm) u prometu su pločice po 1 m g (zamotci

s 20 komada), ampule po 1 i 3 m g (u zamotcima po

5 komada) kao i 0,1%-na mast (tuba s oko 20 g).

D A R M S T A D T KEM IJSKA T V O R N IC A O S N O V A N A 1827.Z a s t u p s t v o : „ A l k a l o i d ” , Z a g r e b , M o š i n s k o g a u l . 1 4 .

Zborov muzej za poviest zdravstva u Hrvatskoj

Kolege!Sve, što bi moglo biti od važnosti za Zborov muzej za

poviest zdravstva u Hrvatskoj, dostavite Zboru ili upozorite Zbor na to.

U kolike· posjedujete ili 6u Vam poznate slike, fotografije, crteži, književna djela, zdravstvene naredbe, liečniičke sprave (instrumenti), važne za muzejski prikaz zdravstva, uspomene na razne ličnosti Sa područja zdravstva u Hrvatskoj, predmeti, važni za prikaz naše pučke medicine i dr., poklonite Zboru ili pomozite, da Zbor do tih predmeta dođe.

R azne viesti.

P r o m a k n u t j e :

D r. Josip V l a h o vić , asistent VIII. čftnovnoig razreda 1. p laćevnog stupnja, za primarnog liečn ik a VII. čin ovn og razreda 1. p laćevn og stupnja kod D ržavne b oln ice za ž iv ča n e Ii duševne bolesti u V rabču .

Dr . V ik t o r J u r i n a c , ob ćtin sk i l i e č n ik V II. č in o v n o g ra z re d a 1. stu p n ja , ob ćin sk iim l ie č n ik o m V I. č in o v n o g ra z re d a 1. stupnj'a k o d UzadTU- že n e zd ra v s tv e n e o b ć in e u N ie m cim a .

Dr. Iv o J o n j i l i ć , zdravstveni savjetnik VI-3. čin ovn og razreda, za zdravstvenog savjetnika V - l . č in ovn og razreda kod D om a narodnog zdravlja u Varaždlinu.

Dr. Boris P a k u š ki n , zdravstven i nadzornik VII-2. čin ovn og razreda, zdravstvenim nadzornikom V I-1 . č in ovn og razreda kod Zdravstvenog zavoda u Zagrebu.

Dr. V jek osla v R o c c o , zdravstveni pristav X -3 . čin ovn og razreda, za zdravstvenog pristava VII-1. č in ovn og razreda kod šk o lsk e polik lin ike u Karlovcui

Dr. Daniel S m e k a l , prim arni lie čn ik ii v . d. upravitelja u VIII-1 .č in ovnom razredu, za prim arnog liečniika i v. s. upravitelja u VII-1. čEnov- nog razreda kod D ržavnog ortopedsk og l je č iliš ta K am enica.

Dr. Dragutin T h a l l e r , asistent IX -1. č in ovn og razreda za asistenta VIII-1. čin ovn og razreda kod Zakladno b o ln ice na R ebru u Zagrebu.

Dr. R adoslav Mi l e t i ć , zdravstveni) savjetnik Zdravstvenog zavoda u Zagrebu, iz V I-3 . 'čin. razreda u V-lu č in . razred.

Dr. M ilan K r a l j e v i ć, zdravstven i savjetnik D ržavnog zavoda za proizvodn ju liek ov a »P liva« u Zagrebu , iz V I-3. čin . razreda u V -1, čin .razred.

Dr. S lavko P a l mo v i ć , zdravstveni savjetnliik Z dravstvenog zavoda u Zagrebu, iz V I-3 . razreda u V - l . č in . razred.

Dr. Josip Ba r i l a r , primarni liečniiik D ržav. l ječ iliš ta pa B restovcukod Zagreba, iz VII-2. čin . razreda u V I-1 . č in . razred.

Dr. Ivan M e ik s n e r , prim ar, lie čn ik B o ln ice m ilosrdnih sestara uZagrebu, od VII-2. čin razreda u VI-1. čin . razred.

Dr. Milan, Žep i ć , predsto jn ik od je la B o ln ice m ilosrdnih sestara u Z a grebu, iz VII-2. čun., razreda u V I-1 . čliu. razred.

Dr. Z latko S r e m e c , zdravstveni nadzornik G lavnog ravnateljstva zazdravstvo u Zagrebu, iz VII-1. čin . razreda u V I-1 . čin . razred.

Dr. Branim ir B ' i v a l , zdravstveni nadzornik D om a narodn og zdravlja u K arlovcu , iz VII-1. čin . razreda u V I-1 . č in . razred.

Dr. Josip Er e n t a , obćinskii H ečnik U zadružene zdravstvene obćin eu B rd ov ečk om Prigorju, iz VII-1. čin . razreda u V I-1 . č in . razred.

Dr. Kataca D o n a t - B i n d e r , asistent, iz IX -2. čin ovn og razreda u VIII-1. čin ovn i razred kod B oln ice m ilosrdnih sestara u Zagrebu.

Dr. Tom islav B r a t k o v i i ć , asistent, iz IX -1. č in ovn oga razredla u VIII-1. čin ovn i razred: kod B o ln ice miloisrdnih sestara u Zagrebu.

Dr. Elza R a j s k i , zdravstveni nadzornik iz VII-1. č in ovn og razreda u VI-1. č in o v n i razred kod D om a narodn o gzdravlja u B jelovaru

Dr. L juba V u č a k , zdravstven i vrši pristav, iz IX -3 . č in ovn og razreda u V III-1 . č in ovn i razred kod D om a narodn og zdrav lja u N ovoi G radiški.

Dr. N ikola Zd u n i ć , k otarsk i lie čn ik , iz X -1 . čin ovn og razreda u VIII-1. činovni. razred kod K otarske ob lasti u Slunju.

Dr. M ate R a b i ć , viši pristav VIII-1 . č in ovn og razreda za dravstvenog nadzornika VII-1. č in ovn og razreda kod Instituta za tuberkulozu u Zagrebu.

Dr. Ivo V e r οne k . sekundarni Liečnik X-1. č in ovn og razreda, za zdravstvenog višeg pristava VIII-1. č in ovn og razreda kod Antiituberkuloznog dispanzera u K rapini.

I m e n o v a n j e :

Dr. Z latko Šes t i ć , primarni liečn ik B o ln ice m ilosrdnih sestara u Z a grebu, čin ovn ik VII. č in ovn og razreda 1. p laćevn og stupnja, sveuailištnim docentom M edicinskog fakulteta H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu na katedri »K irurgija« a za predm et »U rolog ija«, č in ovn ik om istog čin ovn og razreda i p laćevn og stupnja.

Dr, B eata B r a u s i l , sveuiailištni asistent M edicinskog fakulteta , č i novnik VII. čin ovn og rezreda 1. plaćevnoig stupnja, sveučilištn im docentom istog fakulteta H rvatskog sveučilišta u Zagrebu na katedri »Interna m ed icina«., čin ovn ikom istog čin ovn og razreda i p laćevn og stupnja.

Dr. F erdo G r o s p i ć , nadstojnik ortopedskog od je la D ržavne b o ln ice na Sv. Duhu u Zagrebu, privatnim docentom i naslovnim izvanrednim p r o fesorom M edicinskog fakulteta H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu na k a tedri »O rtoped ija«.

Dr. Vladim ir B a z a l a , nadstojnik g inek o ložk og od je la b o ln ice m ilosrdnih sestara u Zagrebu, privatnim docen tom i naslovnim izvanrednim profesorom M edicinskog fakulteta H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu na k a tedri »G in ek olog ija i p orod n ičtv o« .

Dr. O skar S e i d l , nadstojnik od je la za d je č je bo lest m Zakladnoj b o ln ic i na Rebru u Zagrebu, privatnim docen tom M edicinskog fakulteta Hrvatskog sveu čilišta u Zagrebu na katedri »Pediiatrija«.

Dr. Otmar Tr a u s m ü l l e r , nadstojn ik parasH oložkog od jela Zdravstvenog zavodu u Zagrebu , privatnim docentom M edicin skog fakulteta H rvatskog sveu čili išta u Zagrebu na katedri »B akteriologi.ja«,

Dr. O to B e l o š e v i ć , nadstojn ik internog od je la B o ln ice m ilosrdnih sestara u Zagrebu, privatnim docen tom M edicin skog fakulteta H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu na katedri »Interna m edicina«.

Dr. L jerk a Μ ο n t i n a , l ie čn ica , asistentom v ježben ik om X . č i novnog ra z jed a na M edicinskom fakultetu H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu.

Dr. Vetfa Ni k š i ć - Pοp o va , B ečn ica ' iz Zagreba, zdravstvenim v ježben ikom X . čn iovn og razreda k od Primalljskog u čilišta u Zagrebu.

Dr. Vojimilr M e d i i n , liečn ik ,iz Zagreba , zdravstvenim vježben ikom X. č in ovn og razreda kod. D ržavnog l je č iliš ta B restovac na Sljem enu.

D r. V jek osla v S t a n č i ć , lie čn ik , L iečničk im v ježben ikom X . č i novn og razreda kod' H. Κ. M . Zakladne b o ln ice u O sieku.

D r. F eod ora F e r i ć as isten tom -vježben ik om X . č in ovn og razreda na M edicinskom , fakultetu H rvatskog sveu čiliš ta u Zagrebu.

Dr. Juraj K a l l a y , lie čn ik p o seb n ičk o -d ru žtv en e blagajne M erkur u. Zagrebu, predsto jn ikom zubarskog o d je la u VII-1·. č in ovn om razredu kod Zakladne b o ln ice na R ebru u Zagrebu.

D r; Miiroislava K o st e l a c , (asistentom, v jbžben ikom X . (činovnog razreda na M edicinskom fakultetu H rvatskog sveu čiliš ta u Zagrebu.

D r. M arijan K r i ž m a n , lie čn ik , .zdravstven im v ježben ik om X. č i novnog razreda kod D ržavne b o ln ice u M ostaru.

D r. D rago I k i ć lie čn ičk im v ježben ikom X. čin . razreda kod D ržavne b o ln ice u Tuzli.

D r. V lasta C v ije t i ć - R e n d u l i ć, lie čn ik iz Zagreba , zdravstve nim v ježben ik om X . č in ovn og razreda kod B oln ice m ilosrdnih sestara u Zagrebu.

D r. G jino E j u b , lie čn ik iz Sarajeva, zdravstvenim v ježben ikom Xčin ovn og razreda k od D ržavne b o ln ice u Sarajevu.

D r. Ivan Mr k u š i ć , lie čn ik iz P akraca, lie čn ičk im vježben ikom X.č in ovn og razreda kod D ržavne b o ln ice u Sarajevu.

P r e u z e t j e :

D r. T om islav M il u n , obćin sk i liečn ik u Sinju, i im enovan o b ć in skiim liečn ik om u Sinju sa sjed ištem u Sinju.

P r e i m e n o v a n i p r e m j l e š t e n j e :

D r. A lek san d er Sa k a č , k otarsk i lie čn ik VIII-1 . ^pinovnog razredau K upresu za obćin sk og lie čn ik a i prem ješten j,e služb'. obzira u istompoloža ju u U zadruženoj zdravstvenoj obćin i Đ akovo — ok o lica sa s je dištem u Đ akovu.

P r e m j e š t e n j e :Dr. A n te R u d i ć , zdravstven i v ježben ik X. č in ovn og razreda kod

H. Κ. M . Zak ladne b o ln ice u) Osieku,, k D ržav n oj boln ici u Sarajevo u iistomp oloža ju i u istom č in ovn om razredu.

Dr. Branko V a r i ć a k , zdravstven i v ježben ik X. čin ovn og razreda kod D ržavne b o ln ice u B rodu na Savi, k B oln ici m ilosrdnih sestara uZem unu u istom p o loža ju i u istom čin ovn om razredu

Dr. R adoslav M i l e t i ć , zdravstven i savjetnik V I-3 . č in ovn og razreda, s istim po loža jem G lav. ravnateljstva za zdravstvo* u Zagrebu k Z dravstvenom zavodu u Zagrebu.

Dr. Đorđe· U g l je š i ć , zdravstveni v ježben ik X . č in ovn og razreda, s istim p o loža jem od Uzadiružene zdravstvene obćin e u K alju k Uzadru- ženO'j zdravstvenoj obćin i u Cerni.

P r i h v a ć e n a j e z a h v a l a n a d r ž a v n o j s l u ž b i i :

D r. M ustafa M uj b e go v ić , zdravstven i v iš i pristav VIII. č in o v nog razreda 1. p laćevn og stupnja k od D om a narodnog zdravlja ui Tuzli,s danom 13. v e lja č e 1942. kada je napusitio službu.

Dr. V jek osla v D e k a r i s , vet. viši1 pristav IX -1 . č in ovn og razreda k od D ržavnog zavoda za p roizvodn ju liek ov a u Zagrebu.

D r. Franjo B i s c h i t z , zdravstven i v ježben ik X. č in ovn og razreda kod D ržavne b o ln ice u Pakracu.

U m i r o vl j e n i s u :

na H rvatskom sveu čilištu s pravom na m irovinu, ko ja Lm pripada prema godinaima službe:

Dr. E rnest M a y e r h o i f e r i Dr. iSergije Sa l t y k o w , .redo)·viti sveučilištmi p rofesori M edicinskog fakulteta . P ro f, Salty koav im enovanje is tod ’obn o počastn im profesoirom M edicin skog fakulteta u Zagrebu.

liečnicki vjestnik - library.foi.hr · kularni kisik i to u lako disocirajućem obliku, te ujedno...

Documents

Tus6 - Montenegrina.netmontenegrina.net/pages/pages1/humor/casopisi/Tus6.pdf · da bih odma nastavio posao. - A da nijeste mnogo radili, pa sad hoéete malo da odležite? ... sam

LUMINAL - library.foi.hr · toku. Sekundarna skleroza pulmonalne arterije ne mora prema tome ovisiti o krvnom tlaku u malom krvotoku niti o sklerozi u velikom krvotoku a može pokazivati

Održavanje poslovnog „AB Soft“ softvera 2019. god.vojvodinasume-c1c3.kxcdn.com/wp-content/uploads/2019/03/... · 2019-03-08 · softver nastavio sa primenom i u JP „Vojvodinašume“,

Znanstveni rad Zbora liječnika. - library.foi.hr · 6. racije iz nužde s apsolutnom indikacijom (amputacije, incizije inficiranih apscesa, sekvestrotomije), anki- lozirajuće operacije

LIJEČNIČKI VJESNIK - library.foi.hr · pitanje, koji faktori trudnoće uvjetuju odnosno izazi vaju ta patološka stanja u toku graviditeta. U tom pogledu vlada velika razrožnost,

LIEČNIČKI vjestnik - FOI · 2016-08-18 · LIEČNIČKI vjestnik GOD. LXV. ZAGREB, PBOSINAC 1943 BBOJ 12 Iz sveuč, očne klinike (Nadstojnik: Prof. dr. A. Španić), O gnojnoj upali

67303938 Ivan Bojnicic Ninski Vjestnik Kr Hrvatsko Slavonsko Dalmatinskog Zemaljskog Arkiva Godina III

ŽIVOTOPIS - lutum.hr nik-Ž · PDF fileZa vrijeme obrazovanja naučio sam osnove stručnog rada u radioni u sklopu škole. Stručno znanje nastavio sam dopunjavati na stručnoj

LUGARSKI VJESTNIK. · Različite vijesti: Borošićev .Hrvatski šumarsko-lovački kalendar za go ... prikazuje jednoličnu zelenu boju, prima u jesen najrazli- čitije boje. Za sjegurno

RADNO PRAVO - sindikat-kbc-zagreb.comsindikat-kbc-zagreb.com/Files/Documents/pravo-na-mirovinu... · RADNO PRAVO : / tužbe, nakon što je navršio 65 godina života, nastavio i nadalje

Broj 8. Liječnički - library.foi.hr · Gonoreja, gonor. adneksitis, erozije porcije. Mali omot: 6 komada (à 6,0), Vi kutija sa 12 komada Ester - dermasan styli c. argentum. za

GEBIETE DES SEEWESENS. - library.foi.hr · Typs und für 3 gepanzerte Kreuzer, welch letztere inbezug auf artil ... der Aktionsradius ergibt sich hieraus mit 1500 Seemeilen. Der Zerstörer

LIJEČNIČKI VÜESNIK - library.foi.hr · likog okruga. Od 3,210.000 kruna dobivamo nešto preko 150.000 kruna go dišnjih kamata, pa ako počnemo, kako rekoh, s otvorenjem prvoga

MITTEILUNGEN - library.foi.hr · der Indikator-Diagramme von dem der theoretischen. Auf Tafel III wurden die theoretischen Diagramme für die Maschinen Typ Habsburg entwickelt und

Održavanje poslovnog „AB Soft“ softvera 2018. god....softver nastavio sa primenom i u JP „Vojvodinašume“, koji je pravni sledbenik JP „Srbijašume“ Beograd, na osnovu

pozeska-biskupija.hr...2020/03/04 · malog djeteta, a poslije nje slijedi euharistija). Potvrda se na Istoku dijelila mazanjem krizmom. Na Zapädu je potvrdu nastavio dijeliti samo

VJESTNIK. · Godina M Lugari članovi hrvatsko-alivonckoga iumarakoga I društva dobivaju .Vjestnik* badava. — Članarina čt.«. ii Y VIII j-• um. ii'ia A A III. , iznaša 2

V. protiv UJEDINJENOG KRALJEVSTVA (Predstavka broj 24888/94) · sadrži knjige i igre. Postupku je prethodio snažan nacionalni i međunarodni publicitet, koji se nastavio i tokom

God. XXIII. ia. LIEČNIČKI VIESTNIK - library.foi.hr · jer tekućina stane na drain regurgitirati, ako se mnogo ulieva. Počeka ü se neko ... Mikulicz Brazgotinavo skvrčenje želudca

Održavanje poslovnog „AB Soft“ softvera 2017. god.vojvodinasume-c1c3.kxcdn.com/wp-content/uploads/... · Soft“ softver nastavio sa primenom i u JP „Vojvodinašume“, koji