of 68/68
LIJEČNIČKI VÜESNIK GOD. 39. U ZAGREBU, 15. VELJAČE 1917. BROJ 2. Medicinski fakultet na hrvatskom sveučilištu. U ovo veliko doba nastaje i hrvatskom narodu velik čas. U skoro vrijeme imade, da se udovolji jednoj velikoj narodnoj, kulturnoj i soci- jalnoj potrebi hrvatskoga naroda. Jednodušno se dižu svi faktori našega javnoga života, suglasno izjav- ljuju vlada i sabor, glavni grad Zagreb i prelstavnici liječničkoga stališa, novinstvo i općinstvo, da je prijeka potreba, da se na hrvatskom sveučilištu otvori medicinski fakultet. Otvoreno i glasno izjavljuju svi, da su voljni uložiti sve svoje sile i živo poraditi, da se što prije i što bolje izvede taj veliki cilj. Pomanjkanje medicinskog fakulteta bio je naš kulturni defekt, otvorenje istoga bit će naš kulturni dobitak. A to ne će biti samo dobitak kulture za sam hrvatski narod, već će dignuti i njegovu kulturnu važnost i vrijednost, u prvom redu prema slavenskom jugu, ali i prema svem ostalom svijetu. Po zakonu o ustrojstvu hrvatskog sveučilišta ustrojen je i medicinski fakultet, samo nije s drugim fakultetima i otvoren. Medicinski je dakle fakultet tražbina hrvatskoga naroda, koja se temelji na zakonu; otvorili ga znači platiti hrvatskomu narodu stari dug, ali i udovoljiti jednoj od naj- prečih potreba socijalnoga živote, jednom od najvažnijih uslova narodnog razvitka i napretka. U doba, gdje borba uništava djela civilizacije, diže se civilizacija, da liječi rane, što ih zadaje borba. Zaštita djece, skrb za kronično bolesne, sprečavanje zaraznih bolesti, viđanje zdravstvenih ratnih šteta ciljevi su socijalne skrbi, ciljevi od odsudne važnosti po razvitak i po opstanak naroda. Od djeteta, što se povoljno razvija, postaje krepak muž i zdrava žena, a krepki i zdravi ljudi tvore jak narod. Bolest ne slabi samo pojedinca već ugrožava i zdravlje njegove okoline, potkapa blagostanje obitelji, a slabe i siromašne obitelji tvore slab narod. Čuvati zdravlje pojedinaca i obitelji znači jačati zdravlje i dizati blagostanje naroda, činili ga jakim i bogatim. A jak i bogat narod isto je tako otporan "kano zdrav i bogat čovjek; i čovjek i narod u punoj snazi može da se bori i da pobjedjuje.

LIJEČNIČKI VÜESNIK - library.foi.hr · likog okruga. Od 3,210.000 kruna dobivamo nešto preko 150.000 kruna go dišnjih kamata, pa ako počnemo, kako rekoh, s otvorenjem prvoga

  • View
    218

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of LIJEČNIČKI VÜESNIK - library.foi.hr · likog okruga. Od 3,210.000 kruna dobivamo nešto preko...

  • LIJENIKI VESNIK

    G O D . 3 9 . U Z A G R E B U , 15. V E L J A E 1917. B R O J 2.

    M edicinski fakultet na hrvatskom sveuilitu.U ovo veliko doba nastaje i hrvatskom narodu velik as. U skoro

    vrijeme im ade, da se udovolji jednoj velikoj narodnoj, kulturnoj i socijalno j potrebi hrvatskoga naroda.

    Jednoduno se diu svi faktori naega javnoga ivota, suglasno iz javlju ju vlada i sabor, glavni grad Zagreb i prelstavnici lijenikoga stalia, novinstvo i opinstvo, da je p rijeka potreba, da se na hrvatskom sveuilitu otvori m edicinski fakultet. Otvoreno i glasno iz jav lju ju svi, da su voljni uloiti sve svoje sile i ivo poraditi, da se to prije i to bolje izvede taj veliki cilj.

    Pom anjkanje medicinskog fakulteta bio je na kulturni defekt, otvorenje istoga bit e na ku lturni dobitak. A to ne e biti samo dobitak kulture za sam hrvatski narod, ve e dignuti i njegovu k u ltu rnu vanost i vrijednost, u prvom redu prem a slavenskom jugu, ali i prem a svem ostalom svijetu.

    Po zakonu o ustrojstvu hrvatskog sveuilita ustrojen je i m edicinski fakultet, samo nije s drugim fakultetim a i otvoren. M edicinski je dakle fakultet trabina hrvatskoga naroda, ko ja se tem elji na zakonu; otvorili ga znai platiti hrvatskom u narodu stari dug, ali i udovoljiti jednoj od n a jpreih potreba socijalnoga ivote, jednom od najvan ijih uslova narodnog razvitka i napretka.

    U doba, gdje borba unitava djela civilizacije, die se civilizacija, da lijei rane, to ih zadaje borba. Zatita djece, skrb za kronino bolesne, spreavanje zaraznih bolesti, vianje zdravstvenih ra tn ih teta ciljevi su socijalne skrbi, ciljevi od odsudne vanosti po razvitak i po opstanak naroda.

    Od djeteta, to se povoljno razvija, postaje krepak m u i zdrava ena, a krepki i zdravi ljud i tvore jak narod. Bolest ne slabi samo pojedinca ve ugroava i zdravlje njegove okoline, potkapa blagostanje obitelji, a slabe i sirom ane obitelji tvore slab narod. uvati zdravlje pojedinaca i obitelji znai jaa ti zdravlje i d izati blagostanje naroda, inili ga jak im i bogatim . A jak i bogat narod isto je tako otporan "kano zdrav i bogat ovjek; i ovjek i narod u punoj snazi moe da se bori i da pobjedjuje.

  • 44

    Budunost stav lja t e na pojedinca i na narode vanredne zahtjeve, a ovim e zahtjevim a moi udovoljiti, u borbi za opstanak moi e odoliti samo zdravi i jak i. Za uvanje zdravlja i za jaanje narodne snage lijenici n isu samo glavni radnici nego i Vodje. Dati narodu dovoljan broj lijenika znai dati m u dovoljno uslova za jaan je narodne snage, a time i dovoljno uslova za pobjedu u borbi za opstanak.

    H rvatsk i narod im ao je prem alo lijenika u norm alnim prilikam a, a n lan jk a t e m u na sve strane sada, gdje e ih trebati dvostruko, da se moe udovoljiti svim zahtjevim a narodnog zdravlja i socijalne skrbi.

    Polaskom s lran ih sveuilita nije se mogla u norm alno doba nam aknuti potreba lijenika nae domovine, a jo e se m anje moi n am ak n u ti u budue. A to ne sam o zato, to se ne e moi slati dovoljan broj n aih sinova u stran i svijet, ve i zato to je sva p rilika, da e strana sveuilita m anje ili vie ograniili broj s tran ih sluatelja ili im dapae i sasvim zatvoriti v rata . Prijetei veliki m an jak lijenika moe se ukloniti jedino, ako se sinovim a naeg naroda omogui, da u dom ovini steknu osposobljenje za ovo zvanje. I zato je nuda, da se na hrvatskom sveuilitu otvori m edicinski fakultet neodgodiva potreba, ivotno p itan je hrvatskog naroda, njegovog raz vitka i njegove budunosti.

    A to je im perativ , kom se nitko ukloniti ne moe i ne smije!

    Rasprava o m edicinskom fakultetu u hrv. saboru.CXLVI. sjednica sabora dne 25. sijen ja 1917.

    Predsjednik: Prelazi se n a d rugu toku dnevnog reda: Izvjee saborskog odbora za p roraun i rasudbu zem aljskih rauna o proraunu zem aljskih zaklada, ko jim a u p rav lja ju h rv .-slav .-da lm . zem aljsko-vlani odjeli za u n u ta rn je poslove, za bogotovje i nastavu i za narodno gospodarstvo za godinu1916.-17.

    Gospodin narodn i zastupnik S tjepan Radi podnio je toki 2. protuprelog, a isto tako i gosp. nar. zast. Milan Roje toki 16.

    Poto drim , da je upu tn i je, da se o svakoj toki izvjea posebno glasuje, to u podijeliti gospodi protupredlagaim a rije p rije glasovanja o dotinoj toki.

    Molim gospodina biljenika, da izvoli proitali i protuprelog gospodina M ilana Rojca.

    B iljen k dr. Milenko Markovi (ita): Nadopunbeni predlog. Visoki sabor zakljuuje:

    Kr. zem aljska v lada poziva se, da to veim pospjeenjem pristupi k ustro jen ju m edicinskog fakulteta na hrv. sveuilitu F ran je Josipa I. u Zagrebu, kako bi u to blioj budunosti moglo zapoeLi njegovo djelovanje.

    M. Roje.Predsjednik: Rije im a gospodin izvjestitelj.Izvjestitelj d r. Vinko Krikov':

  • za: ZBO R LIJENIKA H RV A TSK E, SLAVONIJE I UEDJUMURJA

    U ZAGREBU

    to se tie predloga presvijetloga gospodina Rojca ne u u tome pogledi} ulaziti u sam m eritum stvari, ve u konstatovati, da je ta j predlog izraaj elja svega naega naroda i kako m islim , svih stranaka ovoga visokoga sabora, je r je narod na godine 1874. jedva doekao osnutak svoga sveuilita i je r je kod osnutka sveuilita zakonom bilo odredjeno i to, da se im ade sasto jati od etiri fakulteta: bogoslovnoga, pravoslovnoga i dravoslovnoga, filozofijskoga i m edicinskoga. Jerbo su kod nas nastale takove prilike i ta kove potrebe asanacije naroda naega, da predlog presvijetloga gospodina M ilana Rojca n ije sanio izraaj vruih elja itavoga naroda, nego podjedno i potreba nae kraljevine, kojoj se u to skorije vrijem e nesamo u interesu asanacije naega naroda, nego i u interesu vanren ih prilika, u ko jim a se nalazim o, udovoljiti m ora. (G asovi m edju svim strankam a sabora: T ako je!)

    Zato sam uvjeren, kako je ovaj predlog izraaj elja svega naroda, dase tu kr. zem aljska vlada bez vanih razloga lome predlogu ogluiti ne moei ne sm ije i da mogu, davi izraaja m iljen ju itavog sabora, i sa svoje strane bez ikakve dalje rasprave o ovome predlogu preporuiti visokom saboru, da laj predlog prihvati. (U sabornici izm edju svih stranaka: ivio!)

    ast m i je u ime proraunskog odbora preporuiti visokom saboru, daizvoli ovaj izvjetaj o proraunu zem aljskih zaklada za god. 1916.-J.7. zajedno sa predlogom presvijetloga gospodina Rojca p rihvatili. (ivio!)

    CXLVII. sjednica sabora dne 26. sijenja 1917.Predsjednik: Prelazi se na d rugu toku dnevnoga reda, na izvjee odbora

    za proraun o proraunu zem aljskih zaklada za godinu 1916.-17.Zast. Milan Roje: Visoki sabore! Godine 1861. blagopokojni je veliki

    H rvat i Slaven i proslavljeni vladika S trossm aj'er istaknuo m isao, da se uredi i ustro ji u Zagrebu hrv. sveuilite za sve jugoslavenstvo. Ovu je svoju m isao on jednim znatnim novanim prinosm podupro, te naao mnogo nasljedovatelja, koji su sabirali po itavom narodu prinose, da .se to p rije ova po n jem u istaknu ta i opa elja narodna izvriti uzmoe. Zastupnici su ostavili svoje dnevnice kao prinos za sveuilite, d rutva su naa po cijeloj zemlji sakupljala za sveuilite, ali ipak je Irebalo vie od deset godina, dok je godine 1874. otvoreno sveuilite F ran je Josipa I. u Zagi-ebu.

    Po zakonu, u kojem su etiri fakulteta ustanovljena, provedeno je ipak tako, da su samo tri uvedena: bogoslovni, filozofski i pravniki bez m edicinskoga, jer s jedne strane nije bilo sredstava, da se taj fakultet uvede, a

    "s druge strane se onda dralo opravdanim , da se ne moe m isliti o uspjenoj nauci m edicinskoj, ako nem am o dovoljno veliku i svim potreptinam a dovoljno snabdjevenu javnu zem aljsku bolnicu.

    Od onoga asa, moe se rei, kad je sveuilite otvoreno s tri fakulteta, sabirao je narod i u granicam a i izvan granica kraljev ina H rvatske, Slavonije i D alm acije, za m edicinski fakultet. Sva ona udn ja i sva ona nastojan ja , to su prije bila usredotoena na elju, da se sveuilite otvori, pre- nesla su se n a to, da se omogui ustro jenje m edicinskoga fakulteta. Dralo se, d a je tom u prvi uvjet, d a se sagradi jedna zem aljska bolnica. Prirodno je, da se je pomisao otvorenja m edicinskog fakulteta vezala s ovom m isli i

    v da se je dralo, da ne moe b iti govora o m edicinskom fakultetu, ako nem a javne zemaljske bolnice. U ono bo doba, o kojem sada govorim, naim e godine 1874. b ila je u Zagrebu jed ina civilna bolnica m ilosrdne brae, koja n ije bila n iti onako p rostrana niti onako razvijena kako je danas. Prirodno je, da se je ova m isao, koja je srasla s m edicinskim fakultetom , tako ukore- n ila, da se n ije moglo zam isliti ustrojenje medicinskoga fakulteta bez jedne nove zemaljske javne bolnice. D anas n ije tom u vie tako, pa oni, koji jo

    45

  • 46

    tako misle, zaboravljaju , da je m edjutim sagradjena velika m oderna bolnica m ilosrdnih ses.ara, da im ade u Zagrebu velika bolnica dom obranska i da je daleko poveana i proirena posadna bolnica, tako da im a danas u Z agrebu anatom skog i patolokog m aterija la da.eko vie nego u gdjekojem drugom gradu, koji im a ve davno m edicinski fakultet. Otvorenje m edicinskog p lak u n eta n ije danas vie vezano uz taj preduvjet, da bude sagrad jena jedna nova velika zem aljska bolnica. D anas se to moe uini.i na temelju postojeih bolnica, a zem aljska bouiica sivorit e se od polreoe sam a ou sebe. Od prilike pred 10 godina bio je narodni zahtjev za m edicinski fakultet tako jako p r o t U j a o , da m u se n ije m ogla oteti ni Viada, pak je zem aljska vlada poduzela sve koraaje, da se do tog dodje. N abav.jeno je zem lji.e po zagrebakoj gradskoj opini na irokom brijegu. P rip rav .ja le su se osnove za izgradnju bolnikih potrebnih zgrada, te je p rva takva zgrada sagradjena god. 1908. ia 1909. To je ona zgrada, koju vid.m o na irokom brijegu sa kupulom . Ona je posebice izgraujena kao zgrada za p rim an je bolesnika u bolnicu. D ainje su vlade prekinute raunati sa ovim zahtjevom i sa ovom potreLom narodnom , te su um jesto da nastave zapoelo djelo onu bolniku zgraau pregradile za ko.ske svrhe, pa su unato kojekakovim p rigovorima, koje su same iznosile, da se tam o ne moe grad iti zLog nestam oga t la sagradile veliku kolsku zgradu. To je ona d ruga velika zgrada, to ju vidimo na irokom brijegu, 'lak o se je m isli.o, da e se osujetiti otvorenje medicinskoga fakulteta, jer je n a taj na in osujeena g rad n ja velike zem aljske boln.ce.

    Kako sam m alo p rije spomenuo, danas laj prigovor, da nem a jedne velike zemaljske bolnice, ne stoji vie u nikakvom potrebnom odnoaju sa m ogunou otvoriti m edicinski fakultet;

    Uza to, to je narod sabirao kroz decenija za ustanovljenje i otvorenje m edicinskog fakulte .a , votirao je i sabor svake godine po koju svotu iz svog prorauna u zakladu, o kojoj je sada govor za oivotvorenje m edicinskoga fakulteta. Tako je ta svota n a ras la na tri m iliju n a dvijestohn jada k runa , pa se p ita , nije li s ovom velikom svotom mogue, da se p ristup i k realizaciji ove davne narodne potrebe, za ko ju postoji zakon, koji je stvoren nazad 42 godine, a sve do danas n ije proveden. Mi prem a tome ne trebam o da stvorim o zakon, da se im ade uvesti m edicinski faku.tet, m i treba samo da provedemo jedan zakon, koji je stvoren pred 42 godine.

    P ita se, moemo li sada da pristupim o tome poslu i im adem o li dovoljno sredstava za to, i da li je istinito p rikazana u javnosti tolika potreba, da se ta j m edicinski fakultet osnuje? J a m islim , da u sa k ra tk im potezim a moi pokazati, da su dovoljna m aterija ln a sredstva, s ko jim a zem aljska vlada moe da raspolae, a da uzmogne p ristup iti otvorenju m edicinskog fakuUela u najskorije vrijem e, to vie, drim da u moi pokazati, da bi se moglo poeti s otvorenjem prvoga eventualno i drugog godita jo ove jeseni. (Povici: Tako je. ivio!) Mi naim e, visoki sabore, ne trebam o da ekamo, dok nam se izgrade sjajne zgrade. Mi treba samo da im am o one prostorije, u kojim a e se djaci nai sa svojim profesorim a. Bolnica im am o dovoljno, a ali Boe im adem o i na pretek bolesnikog m aterija la , to je i sasvim naravski, je r smo sredite jednog brojno i terito rija lno vrlo velikog okruga. Od 3,210.000 k ru n a dobivam o neto preko 150.000 k ru n a god in jih kam ata , pa ako ponemo, kako rekoh, s otvorenjem prvoga i d ru goga godita ve ove godine, to im am o iz ovog dohotka dovoljno i preko do voljno, da nam irim o tekue trokove. Za investicije pako drim , da bi, u koliko ta svota ne bi doslajaa, m orali posuditi iz laudunosti za budunost, je r ono to radim o, ne radim o toliko za nas, koliko za onu budunost* koja dolazi iza nas i za pokoljenja, koja e iza nas ostati, pa e biti pravedno, da

  • 47

    se teret ovih investicija, koje su za budunost osnovane djelomice i od b u dunosti p 'aa u form i zajm a, koji bi mogli uiniti kod naih ostalih zak lada, kako je to uostalom naa vlada u nebrojeno sluajeva ve vrlo dobro i uinila.

    Podsjetiti u visoki sabor n a prilike, u kojim a je stvorena stolica za kem iju na naem sveuilitu. Trebalo je za n ju stvoriti kcmiki laboratorij. Onda smo jo bili m anje pretenzivni, pa smo rekli: Glavno je, da im am o p ros 'o riju , gdje e se kem ija predavati i kem ijski pokusi proizvadjati, da budem o im ali djake i dobre profesore, a nije glavna stvar, kakva e biti zgrada, hoe li bili kom otna, lijepa i raskona, ili sam o pristo jna. I tako je poeo kem ijski laboratorij sa dvije m ale sobice u Novoj Vesi, a razvio se je do tako lijepih rezultata i u znanstvenom pogedu i u prak 'inom ivotu, da m u je postala pretijesna ve i ona po bekom uzoru podignuta zgrada n a Zrinjevcu i da je za nj sagradjena nova velika i p rekrasna zgrada na M auranievom trgu. Ovako treba poe'i i sa m edicinskim fakutetoin. I 'im vie, je r svi osjeamo, da je doao as njegove potrebe, preko koje ne sm ijemo prei te da njegovom provedenju pristup iti m oram o. To emo tim lake izvesti, to je ve i sam a zem aljska v lada teajem godina priprem ila m ogunost toga ostvarenja tim e, to je na naem sveuilitu uvela zavode i katedre, koje ili ovakve, kakve su, ili sa m alim preinakam a, m ogu zadovoljiti nekim potrebam a m edicinske nauke. Tu im am o farm akognostiki zavod, koji se moe vrlo lako proiriti u farm akognoziju, im am o higijenski i bakte- riooki zavod, im am o kao poetak anatom skog zavoda anatom sku zbirku i sudbeno m edicinsku zbirku, im am o kem ijski laboratorij, bo 'an ik i zavod, zooloki zavod i fizikalni kabinet. Ne bi nam dakle puno ni trebalo, da n a - d o p u n m o broj tih zavoda za potpunu nauku na m edicinskom fakutetu. Za poetak bi trebalo anatom ski zavod, even ualno jo i fizioloki i histoloki zavod, to je s m alim trokom mogue uiniti.

    ujem uz to, da je ve bilo sve pripravljeno, da e se podii zgrada za opu patologiju ve prije ra ta , no ta je g radn ja zapreena ovom velikom svjetskom borbom . Mimo to im adem o jo u bolnicam a i ova odjeljenja: odjeljenje za k iru rg iju , odje^'enje za unu tarn je bolesti, odjeljenje za one bo'esti, odjeljenje za djeje bolesti, odjeljenje za kone bolesti i sifilis, odjeljenje za bolesti nosa i grla. Im am o jo i veliko krasno i moderno, po svim m odernim naelim a zidano i uredjeno zemaljsko rodili 'e, im am o zavod u Stenjevcu kao pomoni zavod za psih ia triju . Im am o cjepilini zavod.

    O sta:e jo vrlo m alo za uveenje svih teajeva m edicinskog fakulteta. (Z astupnik Stjepan Radi: Samo nem am o vlade, ko ja bi im aa sm is'a, da to izvede; zato dolje s njom !) Za prvi poetak, za otvorenje prvoga godita treba nam anatom ski zavod.

    Mislim, da ne u izrei nita, to bi trebalo da dokaem brojno ili s ta tistiki, ako ustvrdim , da bi ovai na m edicinski fakultet ve prve i druge godine im ao dovoljno cljaka, i pogotovo da e ih im ati za kra tko vrijem e, kad bi se razvijao, kako elimo i kad bi na njem u djelovale lijenike ile, koje im am o u zemlji i koje su vrsnoom svojom poznate na daleko i izvan nae domovine.

    Nesamo, to naa potreba na lijenicim a daleko n ije pokrila unato m irnoga razvoja otprije, nego je !a potreba i izvan nas, na jugu nae dom ovine velika i drim , da bi hrvatsko zagrebako sveui'ite poteg'o veinu d jaka iz zem alja jugcsavenskih u m onarh iji i izvan m onarhije, koji sada poaze na druga sveuilita. Rauna se, da od Jugoslavena m onarhije, dakle H rvata, Slovenaca, Srba, iz Istre, K ranjske, D a lm acre , Hrvatske i Slavonije, Bosne i Hercegovine i Ugarske, godimice oko 500 d jaka polazi medicinske fakultete raznih d rug ih drava. (Zast. dr. Gjuro urm jn: Sada ve!) Sada da!

  • 48

    Ali n ije nam a niti ta elja glavno, da budem o odm ah u poetku im ali mnogo sluateljstva. N am a je prvo, da nam aknem o toliko d jak a , koliko je potrebno, da se uzmogne Ijenika sluba u naoj zemlji da obavlja onako, kako bi se mogao provad jati na vrlo lijepi zdravstveni zakon od godine 1906., a koji je i u norm alno doba ostao neproveden unato toga, to su zdravstvene i upravne opine traile lijenike, povisile im obeavanu plau, a n isu mogle dobiti lijenika, jer ih n ije bilo. Vani se pako ne producira toliki suviak, da bi iz eke ili iz d rug ih slavenskih krajeva dolazilo k nam a. To su vrlo rijetk i sluajevi; im a ih dodue, ali su vrlo r ije ! 1

    Godine 1890. a uzeo sam ovu godinu hotice zato, da se vidi kako bism o i m i im ali ve davno sve potrebne uvjete, god. 1890. im ao je tajersk i Gradac 112.000 stanovnika, a d jak a 1.543 i to unato toga, to je u velikoj blizini Be, koji je apsorbirao i iz tajerske mnogo d jaka. Gradac je imao jak o velik broj n aih ljudi. Innsbruck je godine 1890. brojio 23.000 stanovn ika, i im ao je ve stoljeim a stari m edicinski fakultet. Nema, dakle, ni ovdje m jesta tv rdn ji, da je potreban za m edicinski fakultet stanovnicim a vrlo b ro jn i glavni grad. Vidi se, da to nije potrebno, a da se moe jedan m ed icinski fakultet uspjeno uzdrati. Kolovar im ao je iste godine 32.000 s ta novnika, a im ade m edicinski fakultet ve otprije. Innsbruck da se opet v ra tim n a njega im ao je godine 1890. 960 d jaka na sva e'.iri fakulteta, oim smo m i im ali sam o na n aa tr i fakulteta ve blizu 1.200.

    Bolnika okruja ovih m jesta, m islim ona, iz ko jih bolesnici dolaze u ta sredita, gdje se nalazi m edicinski fakultet, daleko su m an ja , negoli bolniko sredite, to bi ga mogao Zagreb pokazati, ko ji nije sredite sam o za H rvatsku i S lavoniju, nego i za cjelokupni slavenski jug. Mislim, da bi jako brzo narastao broj d jak a n a m edicinskom fakultetu i da bi se vrlo lijepo razvio, nesam o zbog nae vlastite potrebe, nego i stoga to bi i nai susjedni slavenski narodi ilja li ovamo svoje m ladie u veem bro ju , kako ili sada ilja ju na van jska sveuilita. Kod nas oni bi crpili nauku na svom jeziku te ne bi trebali znan ja njem akoga ili francuskoga jezika. Mislim, da bi i B ugarska ilja la dobar broj svojih d jaka.

    Jo je jedna prilika, ko ja bi nam osiguravala dovoljno d jaka, a to je, to se nipoto ne bi moglo osporiti enskinjam a, da i one pogaze m edicinski fakultet. (Zast. S tjepan Radi: Tako je!) Vidim o, da se je ve danas vie H rvatica posvetilo doktoratu medicine, i da vrlo lijepo i uspjeno u praksi d jelu ju . R asprena je ona bojazan, da se ne bi htjelo traiti enskoga lijen ika, to vie im a opina, koje im au danas kao opinske lijenike enskinje. Znam za takove u austrijskom dijelu naega H rvatskoga P rim orja . Za potpunu izgradnju m edicinskoga fakulteta trebali bism o 21 katedru , a od tih , kako sam nabrojio , im adem o ve 7 po tpunih , te bi trebali za potpuni fa kultet jo 14, a za prv i poetak sam o pet, i to za teoretske-nauke. Ove se teoretske grane ne m ogu vezati na to, da m oraju b iti u bog zna kakovim p ri- redjenim za to prostorijam a. Za preavaonu dovoljna je svaka soba, koja moe da sadri onoliko d jaka, koliko se za poetak bude prijavilo , a m i bi mogli doi do tih potrebnih prostorija najm om p riv a tn ih zgrada, ako ne bismo mogli sm jestiti preavaone u jav n im zgradam a.

    Rad sam , visoki sabore, da oborim jo nekoliko prigovora, koje uvijek ujemo, k ad a se spom inje elja, da se u stro ji m edicinski fakultet n a naem sveuilitu.

    Jedan od p rv ih prigovora, kojega uvijek ujemo, jest, da je bolje da novce troim o na stipendije, pa neka nai ta len tiran i m ladii podju rad je

  • 49

    u tud jinu , gdje je to sve ve lijepo razvito i glasovito, pa e ti m ladii doi onda kui kao valjan i i vrsni lijenici. Nema sum nje, da je to dobro, ali drim , da ustro jenjem medicinskoga fakulteta ne bismo posA'ema prek inu1 i s time, da nai m ladii idu i na strane fakultete po cijelomu svijetu, da tam o sakupe znanje, no drim , da ovaj prigovor n ije um jestan ve sa slijedeih razloga: 'ipendije dobivaju obino gradjanska djeca, jer la djeca znadu vie m anje njem aki, a im adu moda i neto sredstava od kue i tako dolazi do toga, da se je m alo koje seljako dijete ili uope dijete sa sela posvetilo m edicinskoj nauci. Uslijed toga sasvim je prirodno, da ti nai m ladii trae grad za svoje djelovanje, je r su u gradu rojeni i u gradu su uili, pa ne im aju volje poi n a selo. Zato se za opine ne mogu dobiti lijenici.

    Bilo je vrijem e, kad je u Zagrebu, rekao bih, bilo previe lijenika, a ipak se n i'ko n ije dao na selo i svi su ostali pokuaji A^ae i upanije jalovi, da za sela n ad ju dovoljno lijenika, jer kao grajansko dijete, navikao u velikom gradu, n iie se mogao m adi lijenik odluiti, da ide u ladanjsk i ivot, koji imade velik:h ara i n riv lf vih p riika, ali samo za onoga, kn*i ih po?na. Kad bismo i m a1 i m edicinski fakutet, bila. bi pristupana nauka i m anje im unijim a pa i o n m a , koji su m alo ii n im alo upueni u njem aki jezik. Bilo bi dakle mogue i onim a, koji su na selu rodjeni i ivieli da poju na medicinske nauke, te bi ovi nesum njivo rado poli za opinske lijenike po selima i m an jim gradovim a m edju prilike, koje su im poznate, s kojim a su odrasli i srasli.

    S tipendijalni dakle sistem mnogo nam je kriv , da je b ila u provinciji kod nas velika oskudica lijenika..

    ujemo dalje prigovor, da nem a dosta naunoga m ateriia la , dnke m a terija la bolesnikoga. Ve prije sam napom enuo, da ta j prigovor potjee iz davnih vrem ena, iz vrem ena od poslije god. 1874., kada je to zbilja bio jedan od razloga, da se onda n 'je mogao otvoriti m edicinski fakultet; a naveo sam i razvoj prilika, prem a kojim a ta j prigovor vie ne stoji. Im adem o dosta i vrlo raznolik ih bolesnika.

    Tako isto glede zemaljske bolnice rekao sam , da je jednom trad ic ijom ostao vezan proti otvorenju m edicinskoga fakuteta prigovor, da ga ne m oemo otvoriti, dok ne budem o im ali novu zem aljsku b o b icu . Ovaj prigovor istiu pako samo oni, koji ne vide razvoja tih p rilika, koji nam je pribavio bolnice, koje u svemu zadovoljavaju.

    Jo se uje rije: J a se ne bih dao lijeiti od lijenika, koji bi bio prom oviran na zagrebakom m edicinskom fakultetu. T im e se hoe rei, da se ne vjeruje u to, da b :smo mogli proizvesti jednu intenzivnu i dobro p ro vedenu naunu irts 'ituciiu , a da bi se moglo m irno povjeriti tam o svrenim lijenicim a zdravlje i dobrobit naroda. Nema sum nje, da se ovakav prigovor moe samo onda staviti, ako se nem a vjere u to, da bismo mogli dobiti dovoljno vjetih, dovoljno v rsn ih uitelja i profesora. T u ja , visoki sabore, dolazim na ono, to sam m alo p rije lakojer spomenuo, da je ba u tom pravcu hrvatsk i narod sretan, da im ade lakovih ljud i, kojim a bism o m orali pruiti pri'ike, da, dok su jo u naponu svoje snage, da nam ba oni odgoje sposobne lijenike za na narod. (Glasovi: Tako je!)

    Kae se kao prigovor jo stariji, da ne moe biti govora o u stro jen ju m edicinskoga fakulteta, jer da nem am o dovoljnih financ ija ln ih sredstava. Ja sam prije napom enuo, kako je m edicinski fakultet in sti'uc ija , ko ja se pravi za budunost, pa bi trebalo putem zajm a traiti sredstava da se otvori, a te bi zajmove i budunost am or'izovala. Onim a, koji v je ru ju samo brojkam a udovoljiti u raunom , pak u u bro jkam a pokazati, koliko bi samo kod jedne bolesti, ako ju uspije pobijati, n aa H rvatska dobila vrijednosti lju d skoga rada. Pokazati u ta j raun, kako bi se dobilo i priteilo, kad bi se lijenikim radom i samo jedna bolest, a to je suica, suzbijala.

  • 50

    Jedan je profesor n a prakom m edicinskom fakultetu nedavno izraunao, koliko gube narodi m onarh ije od suice, od koje, kako je poznato, najvie svijeta kod nas um ire. On je raunao po podacim a, ko ji su n jem u kao znan- stvenjaku bili p ri ruci ovako: U A ustriji, Ugarskoj i H rvatskoj um ire od suice godinje popreko 160.000 ljudi. Od ovih um rlo je u krepkim godinam a na jm an je polovica, t. j . 80.000 dua. Svaki od ovih u krepkim godinam a um rlih ljudi, m oram o uzeti, da je mogao na dan zaraditi barem po 2 krune a to sigurno n ije suvie reeno p ak rauna li se u godini 300 rad n ih dana, tada bi ovi krepki ljud i u jednoj godini zasluili 48 m ilijuna k runa. J a dodajem , na jm an je . Budui pako da ovakovi bolesnici tr i posljednje godine n isu vie sposobni za rad , ali treba ju nasupro t jo i njegu i ljekarije, dolazi jo slijedei raun . Kroz one tri godine, to n isu za rad sposobni gubi se 48,000.000 k ru n a godinje. Kroz tri godine n jihova u m iran ja , gdje treba ju njegu i jednu osobu za sebe i novaca za ljekarije, to ini opet isto to liko, koliko se izgubi na radnoj snazi njihovoj. To ini 144.000.000 k runa ukupno. U kupni pak gubitak ovim nainom sraunan iznaa 288,000.000 k runa svake godine.

    Kod nas u H rvatskoj prem a tom u raunu stvar stoji ovako: Kod nas u H rvatskoj i Slavoniji um ire godinje od suice 10.000 dua. P uno vie razm jerno, nego u drugim zem ljam a, naim e 16. dio. Ako bism o raunali i Bosnu i Hercegovinu, jo bi-se daleko pogorao ovaj odnoaj i razm jer prem a drugim zem ljam a. P rem a tome H rvatska gubi u tr i godine n a jm an je 18 m ilijuna k ru n a raunajui sam o po 2- K rad n i dan , bez razlike zvanja bolesnikovoga. Vidimo dakle, da bi se investicija od nekoliko stotina tisua eventualno i od nekoliko, m a i pet m ilijuna k runa , ve u tr i godine barem trostruko povratila. D akako ne u toliko, da bi se vidjelo u proraunskom iskazu. Medicinski je fakultet donio 18,000.000 K kao p rihod , ali, gospodo, ova snaga i rad ne bi bili izgubljeni. U cijeloj bi se naoj dom ovini i te kako opaao napredak, kad bi toliko krepkih ljudi ostalo sposobnim a za rad i sticanje.

    T aj profesor rauna dalje, da je svaki pokojnik mogao popreno 20 god ina zarad jivati, kad ga ne bi bila- pokosila suica. T ad a bi ovih 80.000 dua godinje zaradilo n a jm an je 48,000.000 K, pa je ona n a jm an ja svota, ko ja se gubi od zarade um rlih od suice kroz 20 godina 960 m iliju n a kruna. Kad se ovo rauna sa onime, io se gubi uslijed trogodinje bolesti, dobivam o1.248,000.000 K, raunaju sve samo po 2 K za dan rada! N a H rvatsku bi otpala u ovom raunu svota od 78,000.000 k runa .

    P rak i profesor rauna dalje, da je od ovih 80.000 dua, to ih um ire od suice barem etvrti dio, dakle 20.000 um rlo u dobi vojne sposobnosti. Drava sam a od ove jedne bolesti gubi dakle godinje barem 20.000 vojnika. On kae: Budui da je u ovome ra tu pozvano 27 godita na vojnu slubu, lo je kroz ovo vrijem e drava izgubila 540.000 vojnika, ko jim a bi m ogla ojaati svoju vojsku. I to je izgubila od same jedne bolesti. Ovim raunom dokazuje p rak i profesor potrebu, da drava uini sve i sva m ogua oko suzb ijan ja suice.

    Ali to su profesorovi suhi rauni.Koliko pako boli i nevolje nasta je od suice u obiteljim a, to se uope

    i ne dade izraziti i obuhvatiti brojkam a! Koliko je h rv a ski narod izgubio k rasn ih talenata i enija od nesretne bolesti stoga, to nije bilo pomoi za vrem ena, da se izlijee!

    Rei e se: To su fantastine brojke, jer se ta bolest ne da lijeiti.Visoki sabore! To ne stoji. P rije p a r decenija im ali smo u H rvatskoj

    jako estoku poast crn ih kozica. D anas toj bolesti tako rei nem a ni traga . N ije sam a od sebe izginula, nego djelovanjem lijenika i zdravstvenoga zakona. P rije p a r godina ne bi nilko vjerovao, da je u ovakovom golemom ra tu ,

  • 51

    gdje se m ilijun i ljud i nad ju sa istoka i sa zapada, tako m alo poasnih bolesti u zem ljam a, kaoto ih je faktino danas. Naroito da kratelj (kolera) nije zavladala u redovim a vojnika i raznaala se po zaraenim zem ljam a, to je p rekrasan uspjeh organizacije vojnikog ljenitva i uspjeh je ljenitva uope. Im a tu jo jedna bolest, za koju nismo slutili, da se dade ograniavati i lijeiti, a to je poalina (tifus). I nje se danas znamo uvali. Kad to gledam o i vidimo te uspjehe i kad znademo, da ti isti lijenici tvrde, da se i suica dade izlijeiti, ako se za vrem ena pone lijeiti, onda emo rei, da je grjehota, ako ne pristupim o to p rije ostvarenju medicinskoga fakulteta, da odvratim o od naroda svu pokoru raznih bolesti, odgajajui m u uitelje zdravstva, koji e ga uvati i lijeiti, te m nogu nesreu od nas otkloniti.

    J a sam ovdje pokazao na brojke, to ih je profesor prakog m edicinskog fakulteta izraunao, a to se lie jedne jedine bolesti. Im a i d ru g ih bolesti, koje takcd jer estoko h a ra ju u naem narodu i koje se dadu izlijeiti jo puno laglje i sigurnije od suice, a koje h a ra ju nesamo po onome, koji je obolio, nego i po pokolenjim a, un itavajui i zdravlj i razum i tijelo. Kad bi ono poeli raunati, koliko se gubi radne snage, koliko se troi za lije enje i za neuputno i neum,jesn nabav ljan je po raznim novinskim rek lam am a oglaenih lijekova i kad bi raunali trokove, koji se za ovakove zaputene bolesnike troe, kad bi raunali, koliko zem lja doprinosi za um obolne, koji uslijed takovih bolesti dolaze u bolnice i u bolnicu za umobolne, onda bi vidjeli ogromne svote, kao dobitak na bilanci nae zemlje za mali izdatak utem eljenja m edicinskog fakulteta!

    uje se jo jedan prigovor m edicinskom fakultetu , a pojavio se je kao i onaj proti zemaljskoj bolnici, kao neki aksiom i krilatica: Mi emo stipend ijam a dobiti dosta, a i dobrih lijenika, pa ne trebam o troiti na ustrojenje m edicinskoga fakulteta, nam a vie treba visoka tehnika kola. Ta je m isao bila preotela kroz neka kratko vrijem e toliko m aha, da se je nalo u naem oduevljenom i portvovnom narodu i prinosnika. i ostavljaa, koji su ostavili znatne i lijepe svole u tu svrhu. Daleko je od. mene i nas sviju, da poriemo potrebu visoke tehnike kole, ali se p ita, io je potrebnije: Da im am o tehnike kole ili ljude. Ovdje se rad i o tjelesnom opstanku naega naroda. Stoga drim , da ni ovaj prigovor ne bi smio da osujeti osnutak medicinskog fakul'e ta , ali zato ne treba napustiti, da se tra i naina i puta, da se i visoka tehnika kola osnuje.

    J a bih jo elio, da m i se dozvoli da nekoliko rijei kaem ba o temi potrebe otvorenja medicinskog fakulteta u to skorijoj budunosti, jo ove godine. Svakako e nam , visoki sabore, biti u tom pogledu autentino, o kae k r. zemaljsko zdravstveno vijee, koje se je 4. studenoga 1916. obratilo na visoku vladu zakljukom svojim, u kojem u ukratko ali temeljito razlae potrebu to skorijeg otvorenja medicinskog fakulteta. I Lijeniki Vijesnik od 15. sijenja 1917. imade u istom sm islu o .potrebi otvorenja m edicinskog fakulteta lanak od d ra . ackovia, koji lanak moemo uzeti, da nam odaje m iljenje cijeloga lijenikoga zbora, koji, drim , da e opetovano u toj stvari svoje korake poduzeti.

    Ve sam spomenuo, d a je i u norm alno vrijem e vladala kod nas velika oskudica na lijenicim a lako, da se zdravstveni zakon nije mogao provadjati. A sada, poto su nam u ra tu pognuli nesam o brojno mnogi nego i k valitativno izvrsni lijenici, m i emo biti to nem oniji nap ram a svim prirodnim silam a, koje se kao bolesti budu svraale na na narod osobito onda, kad se bude vraala vojska to Bog dao, da bude to skorije iz svojih streljakih ja rak a svojim kuam a i svojini domovima. Poznato nam je iz no vina, da se sve zaraene drave tue, kako se ovim ivo om, kojim se tijelo ljudsko izvrgava nenauenim patn jam a i trap ljen ju , zdravlje naruava tako,

  • 52

    le i ovjek, koji je otiao zdrav, dolazi kui bolestan, a koji je otiao s klicom suice, koja bi se kod kue m ogla i iscijeliti, tam o provali, pa kad se vrati kui, b it e iva pogibelj za ivot svojih blinjih.

    T reba da uz to uoimo veliku pogibelj, to je novinstvo svih zaraenih vlasti jav lja , a koja, ja drim , ako i nij'e brojno najvea, ali je po svojim posljedicam a najtea. To su sifilitine bolesti, koje se m nogobrojno jav lja ju u vojsci. I kad se ti ljud i vrate kui, postoji velika pogibelj zaraze; protiv koje se m oram o boriti za doba, je r se ovjek moe potpuno izlijeiti, a zaraza posve izolirati, ako se racionalno i za doba lijei. To se pako bez lijenika ne moe provesti. Kad ne budem o im ali lijenika, koji bi paz 'li na lo, ta e bolest sve vie i vie m ah a preotim ati i m i emo m orati osnivali i uzdravati kao to smo nekad, ini m i se, u K raljevici i u P akracu itave bolnice zi\ sifilitine bolesti, u svakom selu, ako budemo htjeli, da nam se narod ouva i ozdravi. To je strana bolest, ako se za doba ne lijei, ona je s trana za itav narod, ne sam o za one, koji su oboljeli. Oboljenje bo ako se iie lijei za vremena ide od pokoljenja do pokoljenja, dok potpuno ne zatare, dok potpuno ne izumre.

    Pom or djece posljedica je u mnogo s^ a jev a ovakvih zaraza. Velik dio pom etnua takod jer dolazi od takvih bolesti. Ako to uzmemo na um , pak opet s druge strane vidimo, da je elja sviju, da se narod to vie oporavi, iznova rodi i rad ja , onda m oram o uprije ti radom , tu treba pomoi, da ne dodje do takvih gubitaka i do zastoja osvjeenja narodne snage.

    Visoki sabore! Po svomu tjelesnom u ustro ju ovjek p ripada prirodi, a i bolesti su pojave prirode. ovjek potpada pod zakone prirode, dakle i pod ona pravila , po kojim a se le bolesti ire, koje kvare i u n itavaju na organizam , a i po kojim a moemo opet i m i te bolesti da unitim o u organizm u i izvan njega, da ga od n jih zatitim o, a bude li obolio, da ga uzdrim o i izijeimo. Ovo je veliki zadatak lijenika, zato stvorimo m edicinski fakultet, to prije!

    To nam je dunost, je r inae idemo ususrel tjelesnom p ropadan ju i izu- m :ran ju naroda. T reba da mu* ouvamo tijelo zdravo, je r u zdravom tijelu bit e m u i duh zdrav i samo tako bude mogao sluiti se sa svojim duevnim darovim a, koje m u je Bog obino dao, i samo tako biti e m u rad u korist vlastitu i jaanje cijele nae domovine.

    Drim, visoki sabore, da sam u jezgri predloga izrekao m iljenje cijeloga visokoga sabora te preporuam predlog na p r hvat. ( ivahni p ljesak i poklici: ivio! u cijeloj sabornici.)

    Odjelni predstojnik dr. S tjepan Tropsch: Viscki sabore! Kr. zem aljska vlada i sam a uv d ja potrebu im skorijeg osnutka m edicinskog faku teta (Zast. S tjepan Radi: Kad?), pa kako cna o toj potreb' neprekidno vodi r a una, to je ona \e i dosada pojedine nove zavode, koje e gradila , osnivala s obzirem na budue potrebe m edicinskoga faku teta. Tako m i je as 'upozorili na p r na novo zemaljsko rodilite, koje je zam iljeno kao klin ika, na novi kemiki institu t, na bakteriooki zavod i na prosekturu. Ne mogu da preulim , da im ade i potekoa, koje su u svezi sa rjeenjem loga p itan ja , no ja se nadam , da te potekoe ipak ne e b iti tolike, da se ne bi mogle prebroditi. Zato vlada p rihvaa predlog gospodina nar. zastupnika Rojca, te e u sm islu toga predloga najozb l jn ie nasto ja i.oko im skorijeg upotpunjenja naega sveuilita osnutkom m edicinskoga fakulteta. (O dobravanje u sabornici. Zast. Stjepan Radi: Kad je to im skorije?)

    CXLIX. sjednica dne 31. sijenja 1917.Zast. Stjepan Radi: Visoki sabore! Prijedlog, o kojem ovdje vijeamo

    sada i koji je po.ekao iz redova veine u istinu je prijedlog itavog sabora, a

  • 53

    moemo bez svakog prejudiciranja- kazati, da je prijedlog svekolikog naroda hrvatskog bez razlike vjere, plem ena i pokrajine. Naroito je to openiti p r ijedlog poslije onih vrlo zgodnih opaska gospodina predlagaa, da kod rijei najveim pospjeenjem m isli ve jesen ove godine, da se prem a njegovoj nam jeri i nam jeri stranke, iz koje je prijedlog potekao, taj prijedlog nem a sm atrati jednom lijepom gestom, nego da se onako ozbiljno im ade uzeti, kako je sastavljen i da rijei najveim pospjeenjem znae, da vlada im ade bez- odvlano pristupiti p rip ravam a z a , m edicinski fakultet, da se ve budue kolske godine 1917.-18. moe u istinu otvoriti:- Predlaga, kako je ozbiljno tu stvar mislio, nije se zadovoljio tim , to je vidio, da je cijeli sabor za ovu stvar i to je znao, da je cijeli h rva tsk i narod za n ju , nego je rijetkom m ar- Ijivou skupio sve podatke, koji tu stvar ine nesamo neodgodivom, nego provedivom jo ove godine.

    Predlaga je zapravo govorio ono, to nam je im ao rei gospodin odjeni p redsto jnik za bogolovje i nastavu. Kad je gospodin dr. T ropsch ustao, ja sam oekivao, da e on usvojili: 1. Sve one razloge, koje je predlaga iznio, naroito, da ne treba vie 22 stolice, nego sam o 5 stolica, a 17 ih se moe popuniti teajem vrem ena, da ne treba 10 znanstvenih zavoda, nego samo tri, da ne treba vie zgrada, da ne treba novaca, da e dakle sve to usvojiti i kao lan vlade, te razloge jo i pojaati. 2. Oekivao sam , da e gospodin odjelni predstojnik s obzirom na vrijem e usvojiti predlagaevu prim jetbu i njegov naglas, da se pod najveim pospjeenjem im ade razum ijevati b u dua kolska godina. Mjesto svega toga m i smo od gospodina preds'o jn ika za narodnu prosvjetu uli openitu izjavicu, da vlada nem a n ita proti tom u i da e biti za to, da se ovaj predlog i provede.

    To se razum ije. T akav skandal ne emo valjda doivjeti, da v lada bude protiv toga. (Odjelni predstojnik dr. S tjepan Tropsch: Kad ve citirate,, onda citirajte tono.) J a govorim prem a sm islu. Rekli, ste, da v lada nema n ita protiv toga predloga, nego da e biti za to, d a se provede. Ako loe citiram , ja u neto drugo rei, naim e, da se v lada n ije ni rije ju osvrnula na one vanreno vane injenice i podatke, koje je predlaga iznio, n iti ih je usvojila, nadalje da se o vrem enu nije poblie izjavila. Kojom je formom to uin ila, to je neodluno, dali kratko, suho, opirno i l. d. To ja istiem zato, je r je ovo bio razlog, to sam uzeo rije i to sam odluio, da govor prelagaev popunim nekim m om entim a, koji nisu ra . Tropscha ponukali, da vie kae, ali se nadam , d a e gospod n ban vie kazati. N adam se za o, je r sam uvjeren, da je ban sve ono uo, to je gospodin Roje o tom govomp, da bi se on bio mnogo odlunije i odredjenije izjavio za ovu narodnu potrebu. Sudim to po lom, io je slina izjava gospodina izvjestitelja d ra . Ivri- kovia u proraunskom odboru isto takav uspjeh im ala. Gospodin izvjestitelj dr. Krikovi nanizao je samo neke od onih injenica na pr. da je i sam lijeniki zbor za osnutak m edicinskog fakulteta, dok pred jedno deset do d v adeset godina, ini se, da je bio proti tom u, a to je na gospodina bana d jelovalo, da- je on toplije prihvatio ako i ne vrem enski jasno lu sam u m isao i tu sam u stvai-.

    To je naravski, jer je lo banova dunost. T u se naim e ne rad i o jednoj naoj eljici, o jednoj naoj potrebici, tu se rad i o provedbi zakona, ko ji je ve s a r kojih 40 do 50 godina. Ovo je vrlo nezgodno, to ta j zakon n ije p ro veden dosada, a naroito je to nezgodno za gospodina bana, koji za nekoga sieom, a za na narod, drim , nesreom lako dugo sjedi na banskoj stolici. Gospodin ban kako u svim stvarim a sa zakonskog stanovita postupa korektno ili b a r nastoji, da bude korektan m islim , da je sloan s time, da je najjae uporite h rva 'skoga naroda, da je hrvatsko sveuilite, koje nosi ime Njegova Velianstva blagopokojnoga naega k ra lja , da je ono zam iljeno

  • 54

    po svom tvorcu kao potpuno sveuilite i da je dakle u potpunom skladu s uvstvim a nae vjernosti, da je u skladu sa zakonom, da je u skladu s m iljenjem cijele nae hrvatske javnosti, a sreom i sa cijelim faktinim stanjem stvari, da se od rijei p rijed je odm ah i k djelu.

    Osim loga zakonskog stanovita ja u u potkrepu predloga g. narodnog zastupnika Rojca navesti jo neke stvari, za koje drim , da se nikako ne mogu m im oii. Gospodin nam je Roje naglasio, i to s punim pravom , zdravstvene prilike nae. pa nam je tom prilikom razloio vrlo zanim ive i poune podatke glasovitog jednog ekog profesora, koliko naa m onarkija uope, a p rem a lom u i naa dom ovina H rvatska strada samo od suice. Istina g. je predlaga spomenuo i druge bolesti, ali n ije iz svojih izvoda izveo jednoga zakljuka, je r je im ao druge slvari na m isli, koji u zakljuak ja izvesti. Ne rad i se o tom, da m i m edicinskom statistikom uvjerim o vladu, da je m edicinski fakultet u prvom redu potreban naem u narodnom zdravstvu. Mi imademo' p ri tom poslu jednoga mnogo jaeg saveznika. Im adem o takvoga saveznika, pred kojim e se sigurno i ova vlada, kojoj inae n ita ne im pon ira Osim Bea i Pete, pokloniti, a to je lijenika znanost. O tkada je u F ra n cuskoj jedan P asteu r pronaao svoj glasoviti serum i otkada je ruski um jednoga Menikova to njegovo iznaae usavrio, otkada su i N ijem ci na tom podruju ubrali vanredno velikih lovorika raznim serum im a, otkada je nova m edicinska znanost nala velikih zastupnika u Engleskoj i u Americi, otkada i m i H rvati i Srbi u H rvatskoj i u nekadanjo j, a ako Bog da i u buduoj Srbiji im adem o ljud i, koji su kao lijenici izali n a glas, odonda je lijenika znanost carica m edju znanostim a. D anas vie ne moemo doivjeti, da nam koji lijenik kae, kad ga p itam o za njegovo lijeniko stanovite: K iru rg ija je sam o znanost, m i znamo sam o odrezati neto, ali izlijeiti ne znamo n ita. To smo mogli uti p rije 10 do 20 godina, ali danas ne. Sada oikad postoji bakteriologija, n ije dodue znanost lijenika sigurno sredstvo u rukam a lijenika, da bolesnika bezuvjetno izlijei, ali je u najveoj veini sluajeva sigurno sredstvo, da bolest preprijei. L ijenik je danas gotovo svemoan u zatiti na pr. djece od prevelikog pom ora i da zaprijei zarazu, da iz svoga legla ne u tare itave krajeve. I zato treba da i mi H rvati naro ito i Slaveni uope, koji se po bojoj milosti lako m noim o, te nas, kako sam ve vie pu ta im ao prilike da kaem , ne moe ni vrag un ititi, ali nas moe un ititi neznanje i neukost i to neznanje onih znanstvenih naela, koje bi na narod, inae b istar i p ristupan svemu novomu, kad m u se stvar jasno prikae zato treba, da napose m i nastojim o, da si to prije osnujem o ovakovo jedno arite lijenike znanosti. Zato za nas zdravstvo znai u prvome redu brojno jaanje naega naroda i jaanje radne snage toga n a roda, te je to p itan je narodno i privredno u potpunom u sm islu te rijei. Kad znamo, da se kod Slavena uope, a kod Rusa napose, mnoe djeca uvijek za jednu treinu, a kod Rusa i za sto po sto vie, nego kod N ijem aca, kad znamo, da je kod Nijem aca ve nastala stanka u porastu , a m jestim ice i n a zadak, te se Njem aka pribliuje svojoj danas suparnici, a sutra sigurno najboljo j p rijateljici, F rancuskoj i njenoj strahovitoj sudbini polaganog izum iran ja , a pribliava se i Velikoj B ritan iji, u kojoj se isto to pojavlju je , kad to vidim o, a kad istodobno znamo, da je njem aka znanost sva n ap rezanja uprla na ' lo, da sm anji pom or djece, a da djece zaista ondje tri puta vie na ivotu ostaje nego u Rusiji, kad znamo, da je u F rancusko j sm anjen pom or, koliko je to bilo samo mogue, a mnogo se ondje ne da uiniti, jerbo nem a djece, onda vidim o, da je za nas H rvate, kao i za svaki slavenski narod, lijenitvo najp rv i saveznik u naem narodnom , privrednom i k u tu r- nom napredovanju . To su Srbi vrlo dobro shvatili, dok su im ali svoju k ra ljevinu, te je u n jih na javn im zborovima bilo vie ovakovih rasprava, a

    %

  • kod svake ovakve rasprave sudjelovali su n jihovi lijenici sa rijetkim zn anjem , a nailazili su naravno i na p o p u n o razum ijevanje svoje vlade.

    Visoki sabore! O snutak m edicinskoga fakulteta ve tim sam im , to narod jaa i ini za privredu sposobnijim , p itan je je prosvjetno prvoga reda. Mi smo H rvati postavili jedno arislokratsko nae o: Prosvjetom slobodi, a S rossm aver, koji je to naelo i proveo, kom u to nije bila samo gesta, zasluio je sto pu ta ra j nebeski, lcoji sigurno i uiva. Ali to naelo n ije modernu! Ne moe biti prosvijetljen, ako si poderan, ako si gladan i ako ti je zima. Zato treba rei: Privredom k prosvjeti, .a prosvjetom k slobodi. Mi smo jednu stepenicu ispustili, pak smo se za o vise puta spotakli, a jer nam je nelko tu stcpenicu i hotice znao izm aknuli, um alo da n ijtsm o vrat skrhali. Mi m oram o svako p tanje danan jega doba u prvom redu u korijenu p ro m otriti, a to je pnvreaa. ovjek, dek je na zemlji, bez .ije a .vjeii n^ moe, a tijelo im ade svoje potrebe, kojim a m oram o udovoljili. Kad se tim potrebam a udovolji, a to znauu i oni neki inovnici, koji su dobivali iz Bojakovine m lijeko po 20 novia lita r i k rum pir po 7 fil. k ilu , o emu e biti jogovora, onda ne samo da je ovjek jak , nego je i obijestan, pak moe i n a rodnom u preds avnilvu prkositi. Potrebno je, da m i osnutak medicinskog fakulteta prom otrim o u organikoj vezi sa narodn im ivotom. Pos:ije p ri- m jetaba, koje naglasuje pred.aga, a koje sam i ja nag 'asio , u takovoj je vezi openita n a a narodna prosvjeta sa m edicinskim fakultetom , da vi, koji smo za narodnu prosvjetu, m oram o ivo biti i za taj osnu.ak.

    Jo je vanija stvar, da se osnutak m edicinskoga fakulteta prosudi sa gledita narodno-socijalnoga. Ako pogledamo, tko je danas lijenik i tko moe biti lijenik u H rvatskoj, vidjet emo, da su to gospodska djeca u prvomeredu, a m edju gospodskom djecom opet u prvom redu idovska djeca. Naisu lijenici uope u prevelikom dijelu idovi, a ostali je dio lakodjer iz k ru gova inovnikih, pa je posve naravski, da ovakovim lijenicim a, i kad bi ih bilo dola, n ije ba po volji, da budu opinski, ko tarski ili upanijski lijenici sa boravitem na selu. Ovaj je socijalni m om enat tako vaan, da ja , koji sam u stvari uvijek za su radn ju sa ostalim Slavenim a, naroito sa esima, za ovu su radn ju ehe ne bi mogli povui.

    V alja naim e im ati na um u, da je kod ustanovljenja bolesti vie pu ta van- redno vano, kako dotini bolesnik svoju bolest opie lijeniku. L ijenik m ora razum jeti bolesnikov jezik u tanine i to ne samo jezik, nego i sve narodne i ivo.ne potrebe, da se, to lijenik odredi, to i vri, je r valja znati, da m oderni lijenik ne lijei apotekom, nego cijelim ivotom, zrakom , vodom, u mom , gorom. Zato lijenik m ora sve to poznavati, a to ne moe nitko tako poznavati kao domae dijete, naim e kao H rvat ili Srbin. Uslijed toga m i ne moemo ovdje biti n i za kakovu su radn ju pa n i sa drugim Slavenim a.

    Znademo, da su se dogadjale grube stvari u K rajin i, kad lijenici Nijemci nijesu poznavali naega jezika. P ita n a pr. Im ate li glavu vol? ili Im ate li uka zube? (Sm ijeh.) Naime, htio je rei: im ade li u glavi bol ili im ade li ute zube. Bilo je i m nogih drugih neprilika, koje se ovdje ne mogu p ripo vijedati, a koje su se dogadjale, to lijenik n ije znao bolesnikova jezika. Danas se to dodue ne dogadja, ali se mogu jo dogadjati sline neprilike, ako je lijenik gradsko eljade ili je idov, koji ne zna dobro hrvatski. Z n ademo na p r., da se na sline stvari tue T alijan i. D ogadjaju se nevjerojatne stvari, ako na pr. Piemontez lijei u C alabriji ili Veneciji, gdje ga dobro ne razum iju . Bilo je i trag in ih sluajeva, da je bolesnik krivo lijenika r a zumio, pa se je otrovao. To daje dodue slabu svjedodbu talijanskom e n a rodu, s obzirom na etniko jedinstvo, ali mi i po tome vidim o, koliki je posao talijanski narod imao svladati i koliki je posao svladao, dok je uza sve to postao jedan od prv ih naroda u Evropi.

  • Vrlo je vano to, tko za. lijenika ui. Zato je g. prelaga vanredno spre!no to naglasio, da se danas m alo seljake djece ili gotovo nim alo za lijenike ne koluje.

    Sa socijalnoga gledita vanredno je vana stvar, to bi m edicinski fak u ltet na naem sveuilitu otvorio naim djevojkam a osobito vrijedno i osobito idealno zvanje. Mi sm o narod, kojem u je dobar dio ena zatvoren; m islim naim e nae m uslim anke, koje ako i n isu zatvorene onako, kaoto su m uslim anke na dalekom istoku, aji su ipak odijeljene od svijeta, ako i n isu sve jednako ni kod nas. Na pr. u Hercegovini idu gdjegdje i otkrite glave. Ipak su tako odijeljene, a dok su ovakve prilike, i m oraju biti tako odijeljene, da lijenik nem a pristupa u harem . Stoga gledita upravo bi bilo idealno zvanje za. nae lijenice H rvatice i Srpkinje, da unosei zdravlje tjelesno u harem e, donesu u nje i novi svjei dah ivota iz ostaloga naega naroda.

    T akav p rob-em nem a n ijedan drugi narod u m onark iji osim nas. Mi im adem o preko p a r slotina tisua M uslim ana. Da nije nita drugo u toj stvari nego to, da bi one ispunjavale zadau, ko ju nitko drugi ne moe na B alkanu ispuniti, onda bi vlada; koja bi im ala visoke am bicije, m orala udovoljiti ovakovom pozivu. Morala bi, ako ne iz drugog, to radi ovog razloga, ovu stvar proglasiti prenom i uzeti ju za svoju, kako je to ve odavna uinio hrvatski narod i h rvatsk i sabor.

    Visoki dravni sabore!' Mi danas im adem o i previe pravnika: previe ju ris ta , ali p ravn ika jo uvijek premalo. Im ade mnogo ljudi, ko ji se upisuju na pravniki fakultet, ali ne stud ira ju , je r ne m ogu studirati. Tko se upie na m edicinski fakultet ne moe tako rad iti. Medicinski fakultet je tako ozbiljan studij i tolike zahtjeve stavlja na sluatelja, da se ne da zam isliti, da bi m edicinu ne ko studirao kod kue iz skripata , a n a sveuilitu, da bi samo bio upisan . Mi dodue im adem o sistem, po kojem u sudac ili doktor ikolovan sa skrip tim a moe postati i odjelni predstojnik , ali ja vidim , da nem am o sistem a, da bi mogao i n a privatnoj bolnici postati obian asistent, a kam oli lijenik, ovjek, ko ji nije objektivno s evropskog gledila p riznat kao stru n jak i v jetak u svojoj struci. Prem a tom u m edicinski fakultet bi najbolje doskoio onome, na l(>se m i svi s potpunim pravom tuim o, da naa m lade, koja lako lijepo napreduje u srednjoj koli i pokazuje tolike sposobnosti, na sveuilitu zah iri. Grof Khuen je rekao, d a je svem u tom u opozicija kriva, jer je od d jak a n a sveuilitu nainila steklie, pravae, vikae i svoje kor- tee. To je bilo lijepo i kom otno, ali se je ondanja v lada ip ak za to zanim ala. D anan ja je v lada jo kom otnija i ona se zato uope i ne zanim a. Ona ne p ila, zato je sveuilite p renatrpano ju ris tim a, a nem a pravnika, ne p ita za to, da ih je tisuu zapisano, da im ade profesora, koji p reda- vaju dvojici ili trojici. Sto moe biti posljedica toga, kad im am o inteligenciju, koja toboe ui, ali u istinu ne ui nita? ovjek bi mogao m isliti, da bi vlada, kad bi se za lo interesirala, valjda rekla, da je takova inteligencija bolja, je r je posao s njom laki.

    Tom u se ne moe s niim drugim lako pomoi, kaoto s m edicinskim fakultetom . Isprvice nastali e m oda neprilika za nae sudstvo, jer ne e nitko ii, kao dosada, m edju pravnike. Mi bi m oda doivjeli, da zagrebaki sudbeni stol, koji im ade danas tri ausku ltan la , ne bi im ao ni jednoga i da ne bi bilo pravnikog podm latka. To bi m oda moglo biti, ali to bi bio dokaz, da se pravnik i s'.udij m ora reform irati i da se ljudi m oraju uiti za suce i upravnike. Ovaj nazor im ade i gospodin odjelni predstojnik. On je ovu m isao jedanpu ta u proraunskom odboru izrekao, samo drugim rijeim a. On je rekao, da je najvea neprilika s onim pravnicim a, koji sa sveuilita dolaze k sudu i da bi trebalo ured iti sudake teajeve i kole. U kratko treba se uiti za sve, a ne sam o parad ira ti i p rikazivati se sveuilitarcem . Mi do

    *

  • 57

    takvih dubokih reform a naeg visokog kolstva ne emo doi akadem skim putem , nego putem praktinim , kad ljudi nagrnu u jedno teko zvanje, ali zvanje, koje trai po tpuna 'ov jeka. Mi danas evo ovdje u saboru i nem am o lijenika, prem da su ba lijenici, izuzevi neke idove, moda najvei rodoljubi h rvatski, prosto zato, je r ljudi ne dospijevaju, da se bave i javn im ivotom. Njihovo je zvanje takovo, , da oni i uza svu svoju praksu m oraju vazdan p ra ti.i razvitak svoje nauke, inae su zaostali. P rem a tome n a ovaj razlog osobito upozorujem vladu, ako hoe iole ostati na visini dananjega vrem ena i ako ne e, da ju dogadjaji na onakav nain srue, da to ni n jo j sam oj ne bude drago.

    Visoki sabore! Uz ove razloge gospodarske, zdravstvene i narodno-pro- svjetne, im am o m i i politike razloge, a najvei politiki razlog jest onaj, koga vlada n ije kazala, a m orala bi ga bila kazati, a to je zakon, koji se provesti m ora. Z ar da kra ljev ina H rvatska bude jedini unicum u m onark iji, da im a zakone, koji se ne .provode i po 40 i 50 godina. Gdje je to n a svijetu? Ili se zakoni ne stvara ju , da se ne provode, je r vlada se i toga dri kod nekih zakona, na p rim jer kod ovlastbenog zakona, o em e b iti kasn ije govora, ili kad se zakoni stvore, onda se m oraju i provesti, je r to onda n ije vie s.var naa, nego stvar i drugog ustavnog faktora k ra lja . Z ar m isu d an an ja vlada, a naroito gospodin ban, da n ije i drugi ustavni faktor isto tako interesovan na provedenju svakog zakona, kao i narod, odnosno ako n ije in.eresovan, to se tie konsekvencija, a li ja ne dozvoljavam, da se i u to sum nja, ali to se tie ustavnog i zakonskog naela, valjda ne e nitko im pu tira ti drugom ustavnom faktoru k ra lju , da se s narodom igra. Ako je tome iako, -ne r a zum ijem , kako naa vlada u ovako vanim stvarim a onako komotno sjedi, dotino lagodno uti, te u stvarim a, koje zadiru u samo ustrojstvo drave, jednostavno m isli, da je i to previe, kad se na zahtjev narodnog predstavnitva odgovori, da e se jedan zakon najveim pospjeenjem provesti. Ta ovo je jedan ustavni m onstrum , da vlada ovako odgovara saboru za jedan zakon, ko ji je stvoren pred 50 godina, akoprem bi bila dunost vlade, da zakon ureda rad i izvri, je r tko zakon ne izvri, znamo to se s n jim im a dogoditi.

    Osim ovoga strogo politikog m om en 'a jo je tu i m om enat dravopravni. Posve je ispravno nag.asio gospodin predlaga, da m edicinski fakultet imab.ti stjecite nesam o nas H rvala, nego, kako je on izvolio rei, ua.eko na jug slavenski, ja ne bih ovako rekao, tu je on bio m a o previe obziran odnosno m alo nejasan, a m i treba da isto i bistro kaemo, na h rva skom sveuilitu u Zagrebu m ora biti m edicinski faku.tet zato, je r narod hrvatski, dotino narod hrvatsko-slovenski, koga je tu esi m ilijuna, nema polpunog sveuilita, a to je jedan ku ltu rn i evropski kandal. Ako m ogu im ati Nijemci, ko jih im a jedanaest m ilijuna, u svakom veem gradu svoje potpuno sveuilite, ako m ogu M adari, ko jih je osam m ilijuna, a zajedno sa ciganim a i idovima po njihovoj stalis.ici deset m ilijuna , im ati clva potpuna sveuilita i tree k rn je , onda hrvatsko-slovenski narod sa est m ilijuna svog kom paktnog puanstva m ora im ali bar jedno potpuno sveuilite, osobito ako uvaimo, da je laj narod etnografski posve istovjetan sa svim ostalim B alkanom , da je tu dakle petnaest m ilijuna ju n ih Slavena, od ko jih su i dosada mnogi izvan nae m onarh ije na zagrebakom sveuilitu tud ira i um arstvo, ljekarnitvo, filozofiju, pa i pravo, kako ne bi onda tud ira li m edicinu, gdje se ne rad i toliko o jeziku, koliko o sam oj praksi, a gdje je te rm inologija m edjunarodna.

    Kad se to1 uvai, onda se vidi, da je ovo p itan je dravopravno i to dravo- pravno i ope narodno p itan je prvoga reda. P a u tome sm islu je i stvoren zakon o otvorenju sveuilita. T a je ideja vodila osnivae sveuilita blago

  • pokojnog k ra lja F ra n ju Josipa I. i b iskupa Strossm ayera, jer bi inae ono, io se ovdje govorilo, da je pokojni na v ladar osniva m oderne Hrvatske, bila obina fraza. Dakle to je iva is tina b ila, dok n isu poslije dole jo gore nagodbene vlade i danas ova najgora.

    Prigovori, koji bi se mogli dii proti osnutku m edicinskog fakulteta, ne diu se naalost i ne mogu se podii od nikoga drugoga, nego od onoga, tko bi ovaj zakon m orao provesti, a to je iz redova vlade. Mi ih dodue nism o uli sustavno izreene, ali iz onoga, to je ovdje bilo reeno i to -nije bilo reeno, vidi se, da su li prigovori troji: financija ln i, tehniki i osobni. to se tie financijalnog prigovora, taj se vladi ini najja im , ali m i u jednu ruku im adem o glavnicu od prc-ko tri m ilijuna, a u d rugu ruku im am o svoj autonom ni proraun. Nigdje na svijetu, osim kod n as u naoj m o n arh iji za Slavene, nije ustaljen obiaj, da se institucije i uredbe, koje su u javnom interesu, koje drava kao ku .lu rna organizacija m ora u prvom redu osnivati, da se ovakove instiiucije osnivaju iz p riva tn ih sredstava. To je jedna ne- savrem enost, ko ja v o d i'n a veliku stranputicu , koja vodi do toga, da veina Slavena u m onark iji zadovoljava svoje kulturne potrebe privatn im sredstv im a, a da onda m anjina , u C islajtaniji n jem aka, a ovdje kod nas m adarska, uzmogne tv rd iti onako sam osvjesno da ne upotrebim drugi izraz d a je narodnosno p itan je u m onarh iji dobro rijeeno, jer su li narodi tako jak i, tako svijesni, da su istodobno i narod i drava, te da oni u svojoj narodnoj solidarnosti rjeavaju svoje kulturne problem e, to ih inae samo drava rjeava i izvrava. Ako su R um unji u Ugarskoj m ogli izdravati tri h iljade kola, ako Srbi u H rvatskoj izdravaju na stotine svojih kola to je opet neum jesno, je r bi trebale u H rvatskoj kole biti jedinstvene, jer je tu jedan narod ako smo m i evo sabrali preko tri m ilijuna k ru n a za osnu'.ak m edicinskog fakulteta, ako eka za svoje kole sabire na m ilijune, - - onda je to samo znak nae ivotne sposobnosti i ujedno dokaz, kako bismo mi stajali, kad bi drava prem a nam a vrila svoju dunost.

    Kada se dakle spomene ovaj prigovor financija ln i, imamer m i na taj prigovor samo jednu rije, neka ga v lada ne iznosi, je r ne sm ije prim jerice iznesti, da se ne m ogu izdravati orunici rad i toga, je r da za n jih nem a novaca, da se ne mogu drati tam niari, da se ne mogu d rati recimo podvor- nici i t. d ., je r nem am o novaca. Mi jo nism o n ikada uli vladu, da bi rekla, da ne treba svega toga osoblja, da ne treba svih tih uredaba, kazniona rad i toga, je r da nem a za n jih novaca. Ako treba kazniona, ako treba oru- n ika, ako treba vlada podvornika, valjda treba H rvatskoj i m edicinski fa kultet, i m ora bili za njega novaca! Im ade stvari, koje su tako dozrele, da su poslale kategoriki im perativ za v ladu, a ne samo za na narod i za na hrvatsk i sabor.

    Za na sabor je davno ve postao kategorikim im perativom , da se m ora ustrojiti m edicinski fakultet. Ako v lada dri, da to n ije njezin kategoriki im perativ, i ako v lada to veli iz fin an c ija ln ih ili bilo ko jih d rug ih razloga, onda m islim , da im adem o s punim pravom razloga m isliti, da ona tako dri samo zato, je r naim financijam a autonom nim uprav lja ban, koji nem a sm isla za 0110, to je narodn i kategoriki im perativ . I kad n aa v lada iznosi takove razloge i kad ona tako shvaa potrebu m edicinskoga fakulteta, onda si sam a potpisuje sm rtnu osudu. Zato v lada ne sm ije tako govoriti, nego se m ora b rinu ti i sav svoj upliv uloiti, da fin an c ija ln a nagodba bolje uspije i da m i dobijem o svoje kvotne suvike, koje nagodba ustanovlju je i koji nas pripada ju . Ona se m ora brinu ti, da m i u ovalcovoj zgodi kaoto je danan je ra tno vrijem e, zasluimo ono, to bismo zasluiti mog'.i u javnom pravnom interesu i da nam poslovi, nad kojim si v lada p risvaja ingerenciju i nad kojim a vodi kontro lu i za koje je odgovorna, nam iu m ilijune, pa da nc

  • bude potrebno neozbiljno izgovarati se, da nem am o novaca, kad ih m ora biti i kad ih na ovakav nain moe biti. Novaca m ora biti za to! J a lo ponovno nag 'au jem , da novaca m ora biti, je r nem a nigdje po Evropi, a i mi smo takodjer u Evropi, o tom e se valjda v lada uvjeriti i p rije nego to bi eljela, nem a nigdje na svijetu vlade, koja bi se ovako usudila doi pred sabor sa rijeim a: Za ovu stvar nem am o novaca, ovo budem o prekriili, nego je temeljno naelo svakoga javnoga kuanstva, da vlada n a jp rije odredi narodne potrebe, jer one su neodgodive u javnom interesu, i zato m ora biti za n jih novaca. To je razlika izm edju javnog i privatnog gospodarstva, to privatan ovjek pokriva svoje potrebe kako ih moe; kako je gunj dug, tako se protee, i on skvreno spava, ako je gunj prekratak i pojedinci se sm rznu; ali narodi se nte sm rzavaju, narodi ne ostaju bez svojih napo trebn ijih u redaba, koji im aju iole zakonitu i zdunu vladu. Zato je ovaj prigovor po nau vladu riajosuniji, a za nas najpogubniji, je r smo u prvom redu n a vikli m isliti, kao i privatnici, pa kad nem am o novaca, slegnemo ram enim a: to emo? mislimo si, budem o opet dalje sabirali. Ali evropsko javno pravo i evropska ku ltu ra poruuju naoj vladi, da ona za ovo m ora nai-novaca, a mi, koji poznamo dobro prilike, znamo, da ih i moe nai. (Zast. dr. Vuk pl. Ki: Naa nam vlada daje najbolji dokaz za potrebu nae financija lne sam ostalnosti.) H tjela naa vlada ili ne h tjela toliku zadau i toliku brigu, koja joj se nam ie i koja prelazi na autonom ni djelokrug, m ora vidjeti, da tu nasta ju i nastati e i ave uredbe lijenike za invalide, na raun ratnoga m inistarstva, koje m ogu i m oraju uz iole inteligentnu i zdunu vladu postati sastavni dijelovi naega medicinskoga fakulteta. Rat, koji nam a toliko toga oduzim a, m ora zduna vlada upotrijebiti na to, i m ora m isliti na to, da osnutak m edicinskoga fakulteta bude gotovo igrakom prem a onom, kako je to p rije bilo i kako je vrlo temeljito tu stvar u proraunskom odboru obrazloio presvijet'li gospodin grof Kulm er.

    Drugi prigovor kod vlade je tehniki. Misli se naim e n a sve one uredbe, priredbe i zavode, kojih toboe m i nem am o, a koji su za ta j m edicinski fa kultet potrebni. Gospodin je predlaga taj prigovor vrlo uspjeno suzbio, a mogao je spom enuti i to, to m i svi dobro znam o, da je nae dananje sveuilite sa svoja tri fakulteta nastalo tako skrom no i jednostavno, da bi ovjek mislio, da iz toga n ikada nita b iti ne e; pa m i ipak danas moemo biti na svoje sveuilite, osobito u nekim njegovim granam a na pr. filozofski fakultet, upravo ponosni, a sa svakog gledita je to neprispodobivo bolje, nego da smo ostali bez njega. Ali tu je batin jena ona pogrjeka kod naih vlada, to one idu u Petu, gdje gledaju i vide, da se sve na veliko poinje. Neki nezdravi Grssenwahn ih obuzim lje i one misle, da i tu m oraju poeti ne znam s im velikim . T u ba treba, da u naoj vladi je- dam put prevlada sasvim prirodno shvaanje, da su sve one uredbe samo zdrave, koje im adu zdravu klicu. Mi znamo, da im adem o istih zakona i u prirodi. H rast je golem; od kog se prave i itavi brodovi, a postane od malog ira, dok od velike bue nem a golovo itave godine n ita . Ovakvu buu vidi vlada u Peti, pa zaboravlja, da od malog hrvatskog ira moe narasti veliki hrvatski h rast. Javnost naa, a napose na h rva tsk i sabor duan je, da ispravi ove pogrjeke vladine, osobito kad im ade ljudi, ko ji su doivjeli i p re ivjeli osnutak triju naih fakulteta, i koji su sretni, da se onda k tom u p r istupilo. A kad znamo, da smo toliko uredaba stvorili kroz ovih 40, 50 godina, ko je su preduvjet ovomu m edicinskom fakultetu , onda moemo biti posve sigurni za uspjeh.

    Konano vlada prigovor, moe se rei personalni. T aj je n a js ja jn iji u predlagaevom obrazloenju. Mislim, da smo mi svi bili pod tako neodoljivim dojmom, da smo se sretnim osjeali, da se moe rei, da mi bez m edicinskog

  • 1)0

    fakulteta im adem o danas tako sja jn i lijeniki zbor, a vlada veli, da je to ba onaj razlog. Pojedini ljudi, koji su dobri sa vladom , mene su napali Osobno i kazali: to hoete? Hoete li da svi ovi doktori pom ru, a da poslije n jih imamo, da oprostite, same osle. To je od prilike ono, to se veli, da se nai ljudi ne bi dali lijeiti od lijenika, koji bi svrili na naem sveuilitu, i da je mnogo zgodnije slati nae stipendiste u inozemstvo. Ovaj je razlog najslab iji zato, je r je poznata stvar, da na bekom sveuilitu n ije mogue im ati dobru praksu radi deset tisua m edicinara; a naa vlada za Prag i ne daje stipendija. U Peti je isto tako slaba praksa, ne toliko radi bro ja sluatelja m edicinara, nego tamo im ade devet desetina idova, koji stvar g o tovo onem oguuju drugim a u pogledu prakse, osobito ako su iz H rvatske. Jedino sveuilite, gdje se je dala u istinu postii p raksa, je Innsbruck i tam o je jedno vrijem e v lada najvolila slali m edicinare. Ali mi H rvati moemo stvoriti bolje sveuilite nego li Innsbruck. Gdje stoji napisano, da se taj na ovjek, koji je svrio m edicinski fakultet u Zagrebu, nem a poslati recimo u P rag, P aris ili Petrograd, a naroito u R usiju , koji im adu prve lijenike i n a js ja jn iji m edicinski fakultet za djevojke, enske tehnike kole i t. d. Ako m i ovaj prigovor ozbiljnije ispitam o, vidimo, da nai lijenici nisu postali glasoviti svojom praksom u Beu i Peti ili gdje drugdje, ve oni su postali glasoviti zato, jerbo m edju n jim a imade ljudi sa velikom am bicijom , a znam ih sam jedno desetak, koji su mi rekli: Uiti u takp, kao da sam sveuilini profesor, a rad ili tako, kao da u cijeli ivot vriti praksu. Naa je rasa takova i mi svi moemo ono, to hoemo, samo naa vlada, koja n i ta ne e, zato nita i ne moe. to se tie jezika, to je nam a H rvatim a lako to p itanje rijeiti, je r smo ujedno i Slaveni, a budui je term inologija potpuno latinska, dovoljno je, da na ovjek bude jedan sem estar u P ragu, ili na kojem drugom sveuilitu i da taj jedan sem estar moe toliko nauiti jezik, da moe rab iti knjievnost eku, poljsku ili rusku. Moram upozoriti vladu, da je poljska literatura, osobito to se tie kirurgije, jedna od n a jveih, a eka joj ne zaostaje, a da o ruskoj i ne govorim. Kad vlada imade takovu prigodu, nem a sum nje, da je lako ljude poslali na jedan semestar na koji stran i m edicinski fakultet, da si ondje stee m alu copiju verborum , je r se ne rad i o tom u, da jezik savreno naui, da moe pjevati pjesme i itati P uk ina ili Vrchlickoga etc., -nego da toliko naui jezik, da rnu moe sluiti kao tum a m edicinskih izraza, a za to je dovoljan jedan semestar. Ako ve ne e da alju filozofe, da se ondje ne pokvare, neka se alju m edicinari, jer to moe uiniti svaka vlada, m akar da je i najnagodbenija i n a j- centralistinija m islim prem a Peti ako je istodobno m oderna, zduna, potena i inteligentna i moe na taj nain napraviti udesa, i u najkrae vrijeme im ati emo tim putem jo bolji lijeniki zbor, a neprispodobivo vie p rak tin ih lijenika. Dakle je sa svakoga gledita m edicinski fakultet ne samo potreba i elja svega hrvatskoga naroda i sabora, nego je i sa gled ita nae vlade jedna neodgodiva potreba tako, da bi se ve ove godine p r istupilo ozbiljnom radu , da bi budue jeseni mogli slaviti otvorenje m edicinskoga fakulteta, a kad bi se to dogodilo, ja bih drage volje i gospodinu banu iskreno priutio , da bude do jeseni na svome m jestu.

    CL. sjednica dne 1. veljae 1917.Zast. dr. Josip ilovi: Visoki sabore! S velikom radosti prihvaani

    prijedlog odnosno nadopunjalc presvijetloga gospodina M ilana Rojca izvjeu odborovu o zakladi medicinskog fakulteta, nadopunjak da se to prije osnuje na hrvatskom sveuilitu m edicinski fakultet. To je posve i prirodno, kad ja evo ve 20 godina u proraunskim raspravam a istiem i dokazujem prijeku potrebu i m ogunost osnovanja m edicinskog fakulteta na hrvatskom

  • (VI

    sveuilitu. Zato neka mi bude dozvoljeno, da i danas dodam razlaganju predlagaevu nekoliko m isli, jer drim , da je dobro, da se iznesu svi razlozi, koji e nem inovno dokazati, kako je to n aa najprea potreba. Sauvati n a rodno najvee blago, sauvati ovjeka je svagdje prva briga i dunost drave. Kada je to nepobitna injenica u norm alno vrijem e, nepobitna je to injenica jo vie danas, kad toliko ljudi u najboljo j dobi rtvuje svoj ivot za k ra lja i otadbinu i kada e poslije ra ta toliki ljudi, koji su poli u ra t zdravi i ili, vratili se bolesni i nemoni svojim kuam a; kada je d aljn ja posljedica ra ta snienje poroda za vrijem e cijeloga ovoga ra la , jerbo je sve ono, to je u najboljoj snazi i dobi od m ukaraca na ra titu , te se opaaju znam eniti m anjci u porodim a kod svih ra tu ju ih drava i naroda! Posve je prirodno, da se opaaju m anjci u porodu i kod nas u H rvatskoj, pak je zato rekoh sada jo vea dunost uvati ljudski ivot i titili ga od bolesti svake, a najpae od zarazne bolesti. Najpae je dunost drave i naroda tititi ljudski ivot u najnjenijo j njegovoj dobi, tititi djeicu i uvati n je zino zdravlje. Ali, je li to kod nas danas u H rvatskoj mogue, je li mogue titili njeni ivot djeteta, da ga bolesti ne sh rvaju i da u n a jra n ijim godinam a ivota ne propadne. Kod nas je pom or djece vanredno velik. /Kod nas je pom or djece prem a statistikim podacim a iz godine 1901. do 1903., to se nalaze u statistikom godinjaku u cijeloj zemlji 20.15%, dakle svako peto ivo rodjeno dijete um ire u prvoj godini ivola. R azm jer je jo gori u upaniji srijem skoj, a najgori je u upaniji virovitikoj. U upaniji srijem skoj od godine 1901. do 1905. bio je pom or djece 25.65%, dakle svako etvrto dijete ivo rodjeno um ire godimice; a u upaniji virovitikoj jest pom or djece 26.10%. To je visoki sabore uasni postotak, u kojem nam sm rt kosi djeicu nau . Razlog je u neznanju m atera kako da njeguju i odnjeguju novo- rodjenad, razlog je, to ih nem a tko da podui. Razlog je, to kad dodje zarazna bolest na djecu, ham etom pokosi sm rt to najvee blago narodno, a ne moe m u se pomoi, je r nem a lijenika, koji e djetetu u pomo p riskoiti. Pa kako i moe drugaije da bude, kada mi na 80 do sto tinu h iljada dua im adem o jednog lijenika i kada su tolike uzadruene zdravstvene opine bez lijenika. Tko e nam pomoi odnjegovaii najvee blago narodno, djeicu nau.

    P itan je je, moe li se ovoj najpreoj narodnoj potrebi udovoljiti, a da se ne osnuje m edicinski fakultet? Ja tvrdim , da ne moe, i da su sva sredstva, koja m i poduzim am o, paliativna, da su nepodesna da se toj svrsi udovolji.

    S tara je kod nas rije: Dajm o stipendija, pak poaljim o na vanjske u n i- verze m lade nae ljude; to e bili daleko jeftinije, nego osnivanje m edicinskoga fakulteta. Ja se udim , visoki sabore, kako to, da se ba kod m edicinskog fakulteta taj prigovor postavlja. Zato n ije postavljen kod osnivanja drugih fakulteta, teolokoga, filozofskoga i juridikoga? Mi bi daleko je f tin ije proli, kada bi dali nekoliko stipendija za m ladie nae i poslali ih na vanjske univerze. Zato n ije taj prigovor postavljen, kada smo osnivali srednje kole? Bili bi mnogo jetinije proli, kada bism o i tu dali nekoliko stipend ija i poslali 'mlade u inozemstvo. Ali bi b ila posljedica loga, da ne bismo im ali ni profesora, ni sveenika, ni ju ris la , ni uope inteligencije, nego bismo im ali strance; mi ne bismo im ali uope hrvatske ku lture, nego kulturu stranoga naroda. (Tako je i odobravanje.)

    Ali i m imo loga nije mogue sa stipendijam a poluiti svrhe, koja se poluiti m ora, jer sa stipendijem ne moe izlaziti n i kukavno u siranom svijetu na m ladi, koji ide na nauku, najpae ne moe m edicinar, iji su trokovi m im o stana i hrane ogrom ni, koje on m ora da podm iri. I to je posljedica? Posljedica je, da naa na jn ad a ren ija djeca, h rvatska i srpska

  • djeca, ne mogu na strane univerze, da sluaju m edicinu, nego samo djeca ljudi im unih i djeca stranoga elementa. A djeca ljudi im unih i stranaca ne e na selo, nego e u grad i to u velike gradove. Zato im adem o injenicu, da im ade u gradovim a u norm alno vrijem e lijenika dovoljno, a na selu nem a lijenicim a ni traga. Nema ih ondje, gdje ih najv ie treba. Sa stipen- d ijim a ne moe se n ikada poluiti svrha, da bude narod na imao lijenika svagdje, gdje ga treba.

    Drugi je prigovor, koji se stavlja osnutku m edicinskoga fakulteta, da lijenik, koji bi izaao iz toga fakulteta ' hrvatskoga sveuilita, ne e bili ravan lijeniku drugoga stranoga sveuilita. Mi H rvali im am o jednu veliku m anu, da bacamo pod noge sve, to je nae, da sa slanim , a jo vie sa neslanim doskoicam a onemoguujemo svaku nau instituciju i svaki na n a predak. Ja drim , da za hrvatski narod i za njegov podtnladak nema vee uvrede, nego kad se kae: Ja se ne u dali lijeiti od lijenika, koji je na hrvatskom sveuilitu svrio m edicinske nauke. Zato? Zar smo mi bedastiji od d rug ih naroda, da ne moemo dati znan ja i spreme ovjeku H rvatu na hrvatskom najviem prosvjetnom zavodu, dok iskustvo dosadanje dokazuje protivno? Dok su profesori, koji su izili iz naeg sveuilita ravni profesorim a, koji su izili iz svakog drugog sveuilita, dok su sveenici nai ravni sveenicima drugih naroda, dok su pravnici hrvatski, koji su na naem sveuilitu svrili pravne nauke ravni pravnicim a svih d rug ih sveuilita u m o- nark iji, te m ogu u zem ljam a, u kojim a stanu ju H rvati i Srbi u m onark iji zauzim ati asno i dostojno svoja m jesta, prem da su svrili na hrvatskom sveuilitu nauku. U dokaz toga pozivam se kao na svjedoka na cijeli h rv a tski narod i ovaj visoki sabor, u ijoj sredini ima najvie pravnika, koji su pravne nauke svrili ovdje. (Tako je!)

    Visoki sabore! Mala sveuilita im adu prednost pred velikim a, najpae kod nauka kaoto je m edicinska nauka, gdje je zorna obuka odluna. Velika sveuilita, kako je opetovano kazano u ovom visokom saboru, im adu p revie d jaka, te najvei dio d jak a ne moe ni blizu eksperim entu, dok kod m alih sveuilita svaki d jak moe blie profesoru i eksperim entim a. P ro fesor na m alom sveuilitu moe sa svakim djakom da individualno radi i da od njega nap rav i ovjeka i strun jaka . To je prednost m alih sveuilita; pak e i kod m edicinskog fakulteta to biti prednost hrvatskog sveuilita n a p ram a velikim sveuilitim a. I zato e doi lijenik i doktor m edicine h rv a tskog sveuilita bolje sprem an u ivot nego onaj sa velikih sveuilita, gdje upravo m noina d jak a uzim a m ogunost, da dodje potpuno sprem an u ivot.

    Spomenuti m i je ovdje, visoki sabore, da je ovo p itan je vano i za nae tljevojke. Ja bih i o tom rado da kaem s nekoliko rijei svoje m nijenje. Ovaj veliki ra t svjetski mnogoj je inteligentnoj djevojci oduzeo mogunost, da zadovolji zadai svojoj po Bogu i prirodi joj danoj, da postane suprugom i m ajkom , je r je mnogi i m nogi m ladi izgubio ivot svoj za k ra lja i dom ovinu. Kad ne bude inteligentna ena mogla, da postigne ovu svoju glavnu svrhu, prirodno je, da joj se omogui, da u zvanju nadje zadovoljstvo, u koliko ga nai moe. (Zast. S tjepan Radi: Tako je!) H rvatskoj inteligentnoj djevojci danas je otvoren jedino pu t do uiteljice, do inovnice bankovnog zavoda i trgovakih kua i jo do ljekarice. Ne moe da polui onoga zvanja, koje najvie odgovara njenoj prirodi, a to je da posveuje ivot svoj njezi i zdravlju svoga blinjega (Zast. Stj. Radi: Tako je!), da na taj nain nadom jesti ono, to n ije mogla poluiti kao ena i m ajka.

    Visoki sabore! Djevojku ne moete redovno, ja o iznim kam a ne govorim, dati na strano sveuilite, je r otac i m ajka ne e, da se odijele od svog enskog djeteta, da ga bace u vrtlog stranog svijeta, da ga moda izgube m oralno i fiziki. Ovamo u Zagreb, u glavni grad H rvatske dati e lako, jer e ili mati

  • doi ovamo sa iznimkom u Zagrebu, ili e ju dati svom rodu ili znancim a, a konano imamo ovdje i enski in ternat, krasno uredjen, koji se proiriti moe i u kom mogu nae djevojke sa sela nai m jesta, da Studiraju medicinske nauke.

    Na poetku svoga govora govorio sam o glavnoj zadai i dunosti n a roda, da se pobrine za svoju djecu, a najpae u njenoj dobi. Najbolje emo se zato pobrinuti, ako omoguimo djevojkam a hrvatskim , da sluaju medicinske nauke i da se posvete lijenikoj znanosti, jer e one biti najbolje kadre, da upute m atere nae, kako im adu da odgajaju -i odnjeguju novo- rodjenad, a u neznanju njegovanja novorodjenai je naa rak -ran a , radi ega i toliki postotak novorod jen,adi um ire.

    Visoki sabore! Ja drim , da je ovo nekoliko rijei, to sam ih kazao, dovoljno, da sa svoje strane svom duom svojom poduprem predlog presv. gospodina M ilana Rojca. Ja drim , da ne trebam dokazivati, da je mogue, da se ve budue kolske godine 1917.-18. otvore b a r prva dva teaja, koja su skroz teoretska, koja se bez velikog truda i skupocjenih institu ta otvoriti dadu, a kod osnivanja tih institu ta m islim , da nam se valja drati principa: \k o ne moemo kako hoemo, a ono dajm o, kako moemo. Ponim o skrom no, ali samo ponimo. Razvit e se i ovaj fakultet u granato stablo, koje e s lu iti na korist i diku naemu narodu, , samo ponimo to prije, jer je prijeka potreba.

    Visoki sabore! Kad svi ovi razlozi, to sam ih naveo, ne bi stajali, jedan razlog neminovno govori za otvorenje m edicinskog fakulteta, a taj je, ho emo li biti k u ltu ran narod, ili ne emo? Ako hoemo, m oram o imati h rv a tsku kulturu i to potpunu hrvatsku ku ltu ru , a tu emo im ati, ako na svim granam a znanosti pridonesemo hrvatski kam eak k opoj svjetskoj znanosti. Naa je kultura danas k rn ja , je r joj m anjka ova jedna grana znanosti, naime m edicinska struka, koja se bez ovoga prosvjetnoga zavoda ne moe razviti onako, kako bi se m orala razviti. (Tako je!)

    Visoki sabore! Nae se sveuilite ponosi time, to nosi sjajno ime blagopokojnog velikog naeg k ra lja F ran je Josipa I. Mi smo, evo, ovjekovjeili spomen Njegova Velianstva u osnovi zakona, kojom smo odredili, da se imade podii spomenik naem u blagopokojnom k ra lju F ran ji Josipu I. Ali ja drim , visoki sabore, da je najljepi spomenik, to e ga hrvatski narod podii svomu nezaboravnomu kralju blagopokojnom F ran ji Josipu 1., ako to prije upotpuni ovo njegovo mezime, prvi hrvatski prosvjetni zavod, koji se ponosi njegovim imenom, ako se to prije osnuje medicinski fakultet. (O dobravanje i ivio.)

    Zast. dr. Gjuro urm in: Visoki sabore! Koliko se razabralo iz ove ra s prave, izlazi ve dosada, da je p itanje otvorenja medicinskog fakulteta shvaeno kao prijeko potrebno, a m islim , da sm ijem ustvrditi, da je to p itan je danas posve aktuelno.

    Ova se rasprava zapodjela iz m aloga gotovo razgovora u proraunskom odboru. Tako je. lan proraunskog odbora g. grof Kulm er razvio neke n a zore, koji su dali povoda, da se iz ovakvog predm eta, kakva je rasprava o ovim zakladam a, razvije razm jerno velika debata. Ono, to je g. grof Kulmer iznio u proraunskom odboru, uvjerilo je, kako se vidi, do sada sve lanove ovoga sabora, da se p itanje otvorenja medicinskog fakulteta ne moe oga- d jati od godine u godinu, isprikom: nem am o jo dostatno novaca i nije vrijem e za to. Drim, da danan je ratne prilike upravo nalau svim a nam a, da se zaloimo za otvorenje medicinskog fakulteta tako, da u ovom visokom iijelu uope ovo p itan je ne bi smjelo vie doi na raspravu . Gospodo, pogledajm o samo ovdje kod kue u Zagrebu, kako se razv ija ju u ovo ra tn a doba prilike. One nas dovode do zakljuka, da je moda ba ovo vrijem e najpo -

  • 64

    esnije uz sve osiale potrebe, da se otvori m edicinski fakultet. Tam o, gdje se p rije m islilo, da e se podii sjajne palae i graditi sja jne zgrade, n a la zimo u gradu Zagrebu razliite vojnike barake. itav jedan dio naega grada nam ijen jen je onim a, kojim a treba pomoi, da to prije uzmognu i opet vriti svoju vojniku dunost, da im se prui pomo, kako e io prije ozdraviti od onih bolesti, koje su dobili na ra ti tu . '.o e biti poslije ra ta od ovih gradjevina? M ilijuni i m ilijun i se investiraju ; m ilijun i se da ju za to, da se nabave sva pom ona sredstva, ko jim a e se ovim ljud im a nasto jati pomoi, da postignu to p rije svoje zdravlje. Ne kaem, da je sad doba, da bi se m jesto tih b araka mogle gradili zgrade, da bi se mogle podizati razne institucije. Za to nije vrijem e, n iti su prilike za to. Ali ja kaem: Ako seuzme ovo na um i ako se uzm u one nae javne zgrade, od k o jih su neke bilezam iljene, da e postati m aticom medicinskoga fakulteta, onda se vidi ve danas, da im adem o takovih gradjevina, u kojim a bi se moglo mnogo toga sm jestiti, da tam o i trajno ostane, a ne da se m ora ukloniti poslije rata .

    U gradu su Zagrebu danas takve prilike moda bi bolje bilo rei: neprilike ba u zdravstvenom pogledu, koje je i u ovo ra tno doba teko razum jeti, je r im adem o i podesnijih gradjevina, u kojim a bi se mogli bolesnici d rukije sm jetati.

    0 tom nem a sum nje, da svakoga danas, kolikogod imao sm ilovanja s bolesnicim a, na pr. sm jetanje bolnice za u n u tarn je bolesti usred grada u Sam ostanskoj ulici m ora sm etati. Mi im adem o lijepih objekata izvan grada,kam o bi se mogli ovakovi bolesnici, koji m ogu biti uzrokom za razvoj bolestiu sam om u gradu, sm jestiti, i da tam o laglje m ogu doi do svoga zdravlja. Mislim zam jenu pros orija u Sam ostanskoj bolnici sa sm jetanjem tih bolesn ika u zgradam a na Salati. Sabiralite moe mnogo bolje bili u kem ijskom laboratoriju nego interne bolesti. To je, m islim , jedan od uzroka, koji bi po- tvrdjivao moje m iljenje, da danan je prilike daju dovoljno m aterija la i za lijeenje, da d a ju i dosta m aterija la , koji se m ora investirati, da se p rih v atimo dvostrukom snagom posla oko otvorenja m edicinskoga fakulteta. -

    Visoki sabore! Grad Zagreb, gradska je opina pokazala i u ovomu vremenu, d a se mogu institucije nenam ijenjene zdravstvu i te kako upo treb ljavati za razvoj zdravstva. Dosta je da spom enem zgradu nae gradjanske kole. Tam o se je razvio jedan institu t, za koji bez sum nje ne e ustvrd iti nitko, da ne bi mogao biti i u najk u ltu rn ijem narodu sm jeten, i da ne rad i onako, "kako se danas m oderno moe da rad i oko zdravstva. Tim e se je pokazalo, da se grad Zagreb ne aca prinositi rtava, da pomogne pojaanje narodnoga zdravstva, a ujedno da pomogne privodjenje ivotu onih institucija , koje su itavom narodu potrebne, kako su svi predgovornici ve istakli.

    J a sam nabacio ove stvari zato, da upozorim , kako danan ji ivot, to ga je razvio ra t, pomae u tom pogledu, da dodje do onih institucija, na koje su nai stariji m islili ve odavna.

    Kad bih htio , da obaram prigovore drugih , koji bi bili protiv otvorenja m edicinskoga fakulteta danas, m islim , da b ih m orao da opetujem sve ono, to su iznosila gospoda predgovornici. Zato se ne u toga ni taknuli. H tio bih sam o upozoriti na h istorijsko p itan je o tvaran ja m edicinskoga fakulteta.

    1888. godine zapodjela se bila iva akc ija za otvorenje m edicinskoga fa kulteta i, koliko m i je poznato, u ovome visokom tijelu vodjena je o tome rasprava, pa se i m islilo, da e doi do otvorenja m edicinskoga fakulteta. Kad je bila slava 40-godinjega sretnoga v ladan ja Njegova V elianstva k ra lja , m islilo se, da e doi do otvorenja m edicinskoga fakulteta. Iz predstavke, to ju je upravio akadem ski senat naega sveuilita na tadan jega bana, moe svatko da razabere, kako smo m i danas u daleko povoljn ijim p rilikam a, nego to je H rvatska bila u ono doba u svakom pogledu. Pa ipak je

  • god. 1888. bila pruena m ogunost zemaljskoj vladi, da pristup i, ne osnivanju, nego otvorenju m edicinskoga fakulteta. Medicinski fakultet osnovan je Z3t konom od god. 1874., samo se imalo to da izvede. Mi danas stojim o veoma povoljno prema onome, to su 1888. godine iznosili lijeniki kapaciteti u ovome p itan ju , i to su govorili oni, koji se im adu da b rinu za narodnu p rosvjetu i naro d n u \k u ltu ru .

    Im ade u nas i danas ljudi, koji e o ovom pitan ju moda kazati: Treba da uredim o medicinski fakultet onako, kako je uredjen na najm odernijim sveuilitim a i u bogatim dravam a, ili ne radim o n ita. T i se slue teorijom , koja je dobra, ali u drugim prilikam a, a izree se narodnom rijei, narodnom poslovicom, a kae: Ili ku j, ili ne m ri gaa.

    Uvjeren sam, da su nai oci god. 1888. m islili, da e moi izgraditi p o tpuni medicinski fakultet i valjano ga privesti u ivot. Jedan od kapaciteta lijenikih, koji je bio od osnutka medicinskoga fakulteta u Innsbrucku, p ro fesor Albert, dvorski savjetn ik i profesor u bekome sveuilitu, izjavio se lako, da je pokazao jasno 1888. godine, kako se moe doi do otvorenja m edicinskoga fakulteta. U p itan ju novanom rekao je on ovako (ita): to se troka tie, to je u elaboratu kolege J iru a koji je izradio svoj predlog tako proraunano, da ga m ora samo hvaliti. Ako ja ipak pristupam , da m u u kojeem brojeve za osnivanje um anjim , mogu to i tem eljito opravdati. Jiru predm nijeva, da bude budui zagrebaki fakultet n a jedan m ah gotov i da bude onako uredjen, kako su prem a svojim odnoajim a oni u Grazu, K ra- kovu ili Innsbrucku. Ja to drugaije zam iljam kae Albert.

    Innsbruki fakultel nastav ljam na kojem sam i ja kroz 8 godina djelovao, postoji sada ve 20 godina. Maleni su m u bili poeci. Polagano i stalno se razvijao. ivot medicinskog fakulteta jest postepeni napredak, koji se im a razviti ih svojih v lastitih poetaka. Predoit u to jednim prim jerom , da se vidi kako m islim . Innsbruki fakultet im ao je bolnicu sa 210 kreveta, i n a jjad n ije druge prilike, je r je u bolnici bila sm jetena i radionica i pa- tologijsko-anatom ski zavod, ovaj potonji ispod prostora k irurgijske klinike. A natom ija bila je sm jetena u staroj sveuilinoj zgradi, sudbena medicina imala je jednu m alu sobu; fiziologijski za vod posjedovao je nekoliko soba u gim nazijskog zgradi.

    Ove jeseni otvorit e se velika bolnica, veli Albert pravi uzor zavod; patologijski je zavod gotov, a ariatom ijsko-fizioloki se gradi. Ali sve je to polagano stupalo u ivot. Godine i godine dodavala je innsbruka tedionica" opini innsbrukoj godinje dobrovoljne priloge za g radnju bolnice. Opina, zemlja i drava slono radie, da se konano ovi zavodi izgrade. Godine i godine je trebalo, dok je fakultet dospio donle, gdje je danas. Upravo tako ilo je u Grazu, a nije drugaije bilo n iti u Krakovu.

    Ve sam rekao, da je gradska opina zagrebaka do sada po m ogunosti, a u ovo ratno doba napose, uin ila sve, to bi moglo ii u korist otvorenju medicinskoga fakulteta. Zem lja je bila, m ora se rei, ili recimo bolje, drava, neto pasivnija od gradske opine. N eprilika je za nas to, to smo m orali m ijenjati nekoliko puta odredjenje zgradi, koja se poela graditi i kojoj je postavljen tem eljni kam en kao bolnici. Jedam put bila je bolnica, drugipul srednja kola s tekim investicijam a a sad je opet bolnica. Spom injem to zato, je r se iz ovog Albertova razlaganja vidi, da smo m i u tom pogledu daleko bolji, nego je bio Innsbruck od poetka svog m edicinskog fakulteta i to ne samo u ovoj stvari, nego, kako u bili slobodan pokazati poslije, i u drugim s tv a rim a ..

    Ja sam slobodan, visoki sabore, da upozorim na d a ljn ji razvoj m edicinskog fakulteta u Innsbrucku, na kojeg dosta naih m ladia ide i postoji neka tendencija, da se nai mladii sile, da idu upravo u Innsbruck.

    Kako je Albert razvoj m edicinskog fakulteta prikazao? Evo ovako (ita):

  • 66

    Ako dakle ja i posvema prihvaam proraunavan je kolege J iru a , inim to sam o uz priuzdraj, da ga sm atram za sasm a valjano , kad se uzme definitivno gotov fakultet. Ali da se ovo stanje dostigne, drim ja , da treba jedan ljudski vijek. Tako ja ne m riijem , da p rije osnutka fakulteta m ora biti izgradjena bolnica, da to bude preduvjet, bolnica e ve biti nuna i d rug ih razloga, a fakultet moe ve i postojati i upliva ti na razvitak njezin. J a ne m nijem ni to, da je odm ah u poetku potrebno sve. stolice popuniti. Tako ja na pr. mogu sebi sasvim lako predoili, da patologijski anatom moe predavati sudbenu m edicinu, a kem ik hig ijenu godine i godine. Ako se nad je zgodna osoba, ovo osobito istiem to bi se dapae opa pato logija m ogla spojiti s fiziologijom, tako, da n iti ne treba dva zavoda s n j i hovim cijelim aparatom , ve samo jedan zavod s jednini profesorom i jednini asistentom uz prim jerenu nagradu. Zatim je mogue cijeli niz nuzgrednih struka predbjeno tako opskrbiti, da ih dobiju honoriran i docenti.

    To je pisao strunjak , koji je sam ivio kod p osta jan ja m alenoga m edicinskog fakuLeta i on se razvio na takovom zavodu, da je mogao postii asl dvorskog savjetnika i doi na beko sveuilite za profesora. To je dokaz za one, koji govore, da ne bi dali lijeiti nikoga od svojih od lijenika, koji bi svrili na m edicinski fakultet, kako ne zavisi sam o od toga, im a li uredjen itav m edicinski fakultet sa svim aparatim a, to ih treba potpuno razvijeni in stitu t ili im ade ljude, koji se posveuju tome, da iz svojih studenata uine to bol