Najčešće psihičke smetnje kod djece i adolescenata

Najčešće psihičke smetnje kod djece i adolescenataKako ih prepoznati i što poduzeti?

Psihičke smetnje kod djece-statistike-

• 20-25% djece i adolescenata ima psihičke smetnje (inozemni podatci)

• 15% ima psihičke poremećaje• Samo jedno od petero djece dobije pravovremenu i

adekvatnu pomoć

Zašto ostala djeca ne dobivaju pomoć?

• Nedovoljno dobro prepoznavanje psihičkih smetnji kod djece od strane odraslih osoba.

• U pravilu češće dolaze djeca i adolescenti s manifestnim poremećajima koji smetaju okolini.

• Iz tog razloga veliki broj poremećaja ostaje neotkriven.

Neke smetnje je teže prepoznati jer:

• Djeca imaju manji repertoar ponašanja nego odrasli• Oskudno verbaliziraju emocionalna stanja• Emocije su promjenjive• Dinamičan razvoj- određena ponašanja su očekivana u

određenoj dobi- razvojne norme• Ponašanja su ovisna o socijalnom kontekstu

• Uočljive su eksternalizirane poteškoće, no internalizirane poteškoće su češće ali teže budu otkrivene.

• Neotkriveni dječji poremećaji mogu dovesti do trajnih posljedica za pojedinca, obitelj i društvo jer ometaju psihosocijalni razvoj (mogu utjecati na pojavu strukturiranog psihičkog oboljenja u zrelijoj dobi).

• Poremećaji odraslih većinom imaju korijene u dječjim poremećajima koji nisu pravovremeno dijagnosticirani.

Biopsihosocijalni model

•

• Dijagnostičko stablo uvijek je multifokalno, tj. mora sagledavati više različitih izvora pojedinca.

• Umirenje i uznemirenje može krenuti iz svakog sustava i djelovati će na sve sustave.

• U adolescenciji i kod djece tek sazrijevaju biološki i psihološki sustav te veliku važnost predstavlja socijalni sustav. Mnogo više nego kod odrasle osobe.

Funkcija

• Funkcija je bilo koja aktivnost organizma (percepcija, afektivnost...) koja dovodi do očuvanja života pojedinca i vrste.

• Genetski je programirano i u vezi s kontekstom.• Poremećaj hranjenje, sna, afektivnosti..• Manjak balansa dovodi do disharmonije koji otežava i

razvoj osobnosti. Svaka funkcija predstavlja jednu evoluciju povezanu s dobi i u svakoj evaluaciji vremenski faktor je bitan obzirom na nivo razvoja i obzirom na kontest.

• U procesu razvoja svake funkcije vidljive su promjene koje čine normalan razvoj i koje nemaju patološki značaj;

• npr. noćna buđenja (2 i 4 godina)• Svaka funkcija ima organsku bazu, tako svaka organska

promjena utječe na razvoj i somatski integritet.

• Smetnje djece i adolescenata ne mogu i ne smiju se kvalificirati samo prema tim kliničkim manifestacijama. Moraju se nužno sagledati kroz dimenziju razvoja tako da burne manifestacije imaju manje patološko značenje.

• Nekada je u tom razdoblju teško razlikovati normalno od patološkog.

• Suradnja je neophodna!!!!

NAJČEŠĆI PROBLEMI KOD DJECE

• ANKSIOZNOST• DEPRESIVNOST• POREMEĆAJI PONAŠANJA• TEŠKOĆE UČENJA

TEŠKO JE RAZLIKOVATI

• Depresivno i zločesto dijete• Depresivno i lijeno dijete• Depresivno i hiperaktivno dijete• Hiperaktivno i živahno dijete• Hiperaktivno i zločesto dijete

Kako prepoznati dijete sa smetnjama?

• Smetnje su vidljive u promjeni ponašanja• Roditelji postaju zabrinuti• Nastavnici opažaju promjene ili neadekvatna ponašanja• Napravljena dijagnostika

DEPRESIJA ↓ ↙ ↘

tuga somatizacija agresivnost

AGRESIVNOST ↓ ↙ ↘

poremećaji depresija adhd ponašanja

Što dalje?

Pozitivni učinci rada(terapije):Faktori izvan terapije 40%Placebo efekt 15%Utjecaj specifičnih terapijskih odnosa 15%Terapijski odnos 30%

Kognitivno - bihevioralna terapija

Intervju po kognitivno bihevioralnoj terapiji

Ima svrhu prikupiti potrebne podatke o klijentu:1.KRATAK OPIS PROBLEMA2.RAZVOJ PROBLEMA- percipitanti, vremenski tijek, predisponirajući faktori3.SAŽIMANJE4.DETALJAN OPIS PROBLEM PONAŠANJAPonašajni, kognitivni , afektivni, fiziološki(što?, kada?, gdje?, koliko često?, s kim?, koliko uznemirujuće)

5. KONTEKST I MODULIRAJUĆE VARIJABLESituacione, ponašajne, kognitivne, afektivne, interpersonalne i fiziološke6. PODRŽAVAJUĆE OKOLNOSTISituacione, ponašajne, kognitivne, afektivne, interpersonalne i fizziološke7.IZBJEGAVANJA8.SUOČAVANJA9.PSIHIJATRIJSKA I DR.DOKUMENTACIJA10.RANIJI TRETMANI

11. VJEROVANJA, MISLI I PRETPOSTAVKE O PROBLEMU12. RASPOLOŽENJA13. PSIHOSOCIJALNE SITUACIJE

-obitelj, seksualne relacije, stanovanje, zaposlenje, škola, fakultet, socijalne relacije, hobiji, aktivnosti, interesi- sposobnosti i prednosti klijenta.

Funkcionalna analiza ponašanja

• Obavezno napraviti kod djece• Identifikacija svih uvjeta koji prethode ponašanju,

pogoduju ponašanje i održavaju neko ponašanje (npr.funkcija plakanje je suosjećanje) A—B—C model

A- UZROK ( NAPETOST)B- KOJA MU JE FUNKCIJA? (ČUPANJE KOSE)C- KAKO SE ODRŽAVA? (OLAKŠANJE)

KONCEPTUALIZACIJA SLUČAJA

PODATCI IZ DJETINJSTVA ↓

BAZIČNA VJEROVANJA (centralno vjerovanje o sebi) ↓

VJEROVANJA (Pravila, Kako se treba ponašati? Kako bi se trebali ponašati prema meni?) ↓ ↙ ↘ situacija 1 situacija 2 situacija3

Cilj

• AKO POSUMNJATE NA PATOLOGIJU UPUTITE DIJETE KLINIČKOM PSIHOLOGU NA OBRADU, ALI DO TADA MORAMO POKUŠATI ORGANIZIRATI NEKI OBLIK POMOĆI

• UVIJEK TREBA:• Normalizirati situaciju• Umiriti dijete, roditelje i nastavnike• Hrabriti i hvaliti dijete

CILJ TREBA BITI:

• KONKRETAN I JASAN• MJERLJIV• REALAN• FORMULIRAN U POZITIVNIM TERMINIMA• PREDSTAVLJATI CILJ ZA KLIJENTA• U SKLADU SA STAJALIŠTIMA I VRIJEDNOSTIMA

KLIJENTA• OSTVARIV U RAZUMNOM ROKU

IZBOR CILJEVA

• ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE BIO RAZLOG DOLASKA

• ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE ZA KLIJENTA PRIMARAN I KOJEG SE NAJVIŠE ŽELI RIJEŠITI

• ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI ĆE SE NAJLAKŠE RIJEŠITI SA NAJMANJE NAPORA

• ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE PREDUVIJET DA SE RIJEŠE I OSTALI PROBLEMI

Savjetovanje roditeljaPravila za rad s roditeljima?

• Roditeljima nikada ne govoriti što su sve pogriješili• Pokazati razumijevanje (Ja razumijem vašu

uznemirenost, ali idemo pokušati na ovaj način.)• Rasplitati situaciju, ne sužavati je• Ne smije se prihvatiti krivo vjerovanje roditelja (da hoće

učiti bio bi on puno bolji)• Ne prihvaćati nikada stav roditelja da se dijete treba

kompletno promijeniti• Podsjetiti da je djetetov razvoj u vremenu

Savjeti za rad s roditeljima

• Poticati roditelja da prati napretke ili promjene kod djeteta (planovi motrenja)

• Koristiti metafore posebno iz zdravlja (Da li bi dijete s problemom noge natjeravali da trči maraton?)

• Poticati na funkcionalnije oblike motiviranja (Od tebe nikada neće biti ništa na taj način-NE!!

• Ne raditi negativne predikcije (U budućnosti vaše dijete može imati određene probleme-NE!!

• Psihoedukacija- educirati o problematici i učiti roditelje da budu koterapeuti

U radu s djecom ne gledamo samo puzzle, već i onoga tko slaže te iste puzzle.

Slučaj 1.

• Učenik, 15 g. pohađa 2. razred srednje škole.• Uredan rani psihomotorni razvoj. Uredna obiteljska situacija.

Mlađe dijete u obitelji. San i apetit uredni.• Dolazi jer ima problema s koncentracijom i učenjem. Misli da

ima disleksiju i želi također logopedski tretman.U prvom srednje postiže odličan uspjeh 4.7. Kaže da nema dobru memoriju. Dolazi u pratnji oca.

• Prvi problem nastaje u prvom razredu srednje škole kada ima jednu depresivnu epizodu. Tada odlazi kod psihologa ali nakon nekoliko puta nije zadovoljan tretmanima pa odustaje(bez nalaza).

Ponašanje •Psihomotorni nemir•Zanemaruje ugodne aktivnosti•Socijalno se povlači•Usporen govor•Bezizražajno liceEmocionalni simptomi:•Razdražljiv samo kod kuće•Nagla ljutnja kada osjeti neuspjeh•Osjećaj ispraznosti globalno

Kognitivni simptomi:•Nisko samopoštovanje•Gubitak interesa•Teškoće u koncentraciji•Samo jednom suicidalna misao---UVIJEK PITATI!!!

PODRŽAVAJUĆE OKOLNOSTI•Izbjegava sve situacije koje bi mu mogle činiti zadovoljstvo. Za sport kaže da je smotan, za druženje ga nije toliko briga. Komunikacju s ocem i majkom izbjegava, te im govori da oni ionako ništa ne razumiju. Sestra je jako dobra na fakultetu što ga dodatno uzrujava. Nema nikakve hobije, samo želju da se iskaže u akademskom uspjehu. Majka kaže da on želi biti znanstvenik kada naraste. Jedino što radi igra igricu na internetu. Ljuti se kada ništa ne uspjeva i tamo isto ne vidi uspjeh.

Napravljena intervencija:•Dijagnostika kod logopeda•Psihoedukacija o depresivnosti•Određenje ciljeva zajedno s klijentom•Planiranje tjelesne aktivnosti •Samomotrenje •Rad na strategijama učenja•Rad na kognicijama•Plan i program dana i učenja i uvođenje ugodnih aktivnosti•Trening samonagrađivanja•Relaksacijske tehnike

KONCEPTUALIZACIJA  

BAZIČNO VJEROVANJEGlup sam, manje vrijedan

 PRAVILO

Moram u svemu biti dobar.

PONAŠANJA KOJA POMAŽU DA SE SUOČI S VJEROVANJIMA

Ne odlazim na aktivnosti, ne javljam se na satu iako znam odgovor. Ne sudjelujem u raspravama kod kuće, u školi, ne

izlažem se sportu.

Situacija 1 Situacija 2 Situacija 3Nezadovoljan

uspjehom u školiU razredu ne dižem ruku

iako znam odgovorIgrao sam igricu na

kompu on line. Imam malo bodova, drugi

imaju više.AUTOMATSKA

MISAOPuno učim nemam

dobre rezultateNe mogu ovo naučiti

Što ako pogriješim, smijat će mi se osramotit

ću se

Neuspjeh u svemu Sad sam loš i u ovomeNe mogu ja uspjeti u

ničemu.

ZNAČENJE A.M.Glup sam

Svi su pametniji od mene

Ja sam ništa

EMOCIJEStres 7/10

Tuga 8/10 Ljutnja 20/10

PONAŠANJEPokušavam učiti ali mi

ne ideIdem na internet na

igricu

Mučim uvijek iako znam odgovor

Ljutim se i povlačim u sebe

Slučaj 2.

• Dječak 8 godina• Dg. ADHD