Vježbe upjevavanja

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Odjel za glazbu

Glazbena pedagogija

Osnove vokalne tehnike

Zbirka vježbica za upjevavanje

Student: Jelena Kojić

Profesorica: Sofija Cingula

1

Ova vježba se izvodi na jednom tonu, a pritom se izmjenjuju slogovi. Vježba služi za

izjednačavanje vokala. U kasnijem stadiju, konsonant se izostavlja i pjevaju se samo vokali.

2.

Vježbica se izvodi na slogu „no“, a pjevamo ju kao rastavljeni durski trozvuk. Vježba se koristi

za izjednačavanje laga. Ako se izvodi legato, vježbica istodobno može poboljšati aktivno

vođenje tona u frazi.

3.

Vježba se izvodi staccato na slogu „jo“. Bitno je da svaki ton bude jednak prethodnom po načinu

izvođenja te da oslonac bude ravnomjeran bez obzira na „isprekidanost“ staccata. Treba paziti na

„aktivnu“ opuštenost.

4.

Cilj ove vježbe je visoko impostirana artikulacija na elastično napetoj dijafragmi, tj. osvješteni

apoggio.

5.

a)

Cilj ove vježbe je proširenje opsega glasa i izjednačavanje laga. Vježbicu pjevamo slogom „mi“

kroz interval oktave.

b)

Ako bi zbor podjelili u dvije grupe, ista ta vježbica izvodi se ovako:

Vježbom zbor uči slušati.

6.

a)

Vježbica služi za poboljšanje intonacije, pjeva se slogom „mi“. Zbog konsonanta „m“, vježbica

je pogodna i za postizanje gornje rezonance.

b)

Vježbica se izvodi jednako kao i prethodna, samo drugim slogovima (ma me mi mo mu) kako bi

se izjednačili vokali.

7.

Vježbica se izvodi neutralnim slogom „via“, a služi za aktivnije pjevanje. Treba paziti da je sve

jednako otpjevano jer se pjevači najčešće opuste kada pjevaju silazno.

8.

Vježbica se izvodi slogovima „mi“ i „po“. Služi za poboljšanje srednje lage. Također je dobra za

artikulaciju.

9.

Vježbica se izvodi na samoglasniku „i“. Izvodi se staccato, da dobijemo na kratkoći i preciznosti

izvođenja vokala. Prilikom izvođenja učenike treba upozoriti da dok pjevaju vježbicu imaju

misao da pjevaju slovo „u“.

10.

Vježbica se izvodi na slogu „hi“, a pjeva se staccato. Kod ove vježbe nastojimo osvjestiti

aktivnost dijafragme.

11.

Vježba se izvodi na riječi „via“, a služi za proširenje opsega glasa. Dok izvodimo ovu vježbu

trebamo biti u gornjoj rezonanci.

12.

Vježbica se izvodi slogovima „mi“ i „po“, a izvodi se u srednoj lagi. Dobra je za osvještavanje

spuštanja grkljana. Treba jasno izgovarati slogove.

13.

Ova vježbica se izvodi na slogu „mi“. Cilj vježbice je proširenje opsega glasa. Dobra je i za

izjednačavanje cijelog opsega. Paziti da izgovor ne bude prečvrst, a slovo „i“ preresko ili usko.

14.

Mumljajući pjevamo rastavljeni durski trozvuk, ali na svaki ton akorda dolazimo „glisirajući“.

Zadnji ton se izvodi na „a“, ali trebamo zadržati visoku impostaciju do samog kraja fraze: usta

okomita elipsa, brada spuštena i opuštena, grkljan spušten i meko nepce podignuto. Vježbica se

izvodi u jako sporom tempu.

15.

Vježbica se izvodi na jednom tonu, a pritom se izmjenjuju slogovi. Konsonante „m“ i „n“

koristimo da bi vježbicu mogli izvesti legato i zadržati visoku impostaciju. Prije pjevanja

možemo ritmizirano izgovarati primjer u svrhu zagrijavanja.

16.

Vježba pjevanja suglasnika „m“ i „n“ s opuštenom vilicom, spuštenim grkljanom i podignutim

nepcem.

17.

Vježbica služi za opuštanje usnica, ali trebamo paziti da je grkljan spušten. Da bi što jasnije

izgovarali, trebamo natuknuti djeci da zamisle da pričaju neku zanimljivu priču ili dogodovštinu.

18.

Vježbica služi za izvođenje legata i staccata.

19.

Vježbicu izvodimo suglasnikom “r” vježbajući tako ravnomjerno strujanje zraka do kraja fraze.

20.

Vježbica služi za opuštanje usnica i jezika. Naglašavamo prve note u ritmičkoj skupini zbog

bolje pokretljivosti, ali ne prečvrsto.

21.

Vježbica služi za opuštanje usnica i jezika. Izvodi se kao jedna fraza. Naglašavamo četvrtinke, a

šesnaestinke nastojimo izvesti što lakše.

22.

Vježbica služi za opuštanje vilice. Izvodimo ju legato i trebamo paziti na čistu intonaciju bez

glissanda.

23.

Vježbica služi za slobodnu i jasnu artikulaciju. Treba paziti da je grkljan cijelo vrijeme spušten.

24.

Vježbicu izvodimo slogom “bam” staccato. Opasnost je grleni ton, pa treba paziti.

25.

Vježbicu izvodimo slogom “ju”. Služi za izjednačavanje laga i treba paziti da druga osminka,

gdje je skok za kvartu dolje, bude isto otpjevana kao prethodne šesnaestinke i osminka, što znači

da grkljan ostane spušten - ton visoko impostiran.

26.

Vježbicu koristimo za opuštanje vilice.

27.

Vježbica služi za jasnu artikulaciju i izjednačavanje laga. Bitna jee impostacija i slobodna

emisija tona.

28.

Pri izvedbi treba postići pjevnosti i zvonkost svih tonova i održavanje visoke pozicije i

jednakosti registara.

29.

Vježbica služi za ozvučavanje konstonanata i vokala.

30.

Vježbica služi za aktivno izgovaranje. Kod izvođenja zamislimo da je vokal duži, akonsonant

kraći.

31.

Vježbica služi za što bolju pokretljivost svih pjevačkih organa. Pjevaju se staccato i legato.

32.

Vježbicu izvodimo slogom “ju”. Služi za izjednačavanje laga i bolju pokretljivost.

33.

Vježba za pokretljivost glasa i elastičnost. Započinanje samoglasnika zvodimo s nečujnim “h”.

Treba paziti da ne prijeđe u aspirirani ton tako da odmah poslije artikulacije “h” ide čisti

nastavak tona. Meko nepce uvijek mora ostati u visokom položaju.