ZAGREB SRPANJ 2002. - Dominikanci · 2010-12-16 · VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE God....

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ZAGREB, SRPANJ 2002.

VJESNIKHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

Draga subra}o, cijenjeni ~itatelji!

Pismeni zapisi u samom po~etku redovni~kog `ivota na zapadu ve} u svojim prvim re~enicama sadr`epoziv na sredi{nju zapovijed ljubavi prema Bogu i bli`njemu (Pravilo sv. Augustina, 1) odnosno poticaj"slu{aj!" (Pravilo sv. Benedikta, prva rije~ uvoda). Dakle, redovni{tvo na ovim na{im prostorima nepo~ima pozivom na molitvu i rad ("ora et labora"), nego na ljubav i slu{anje, ne poticajem na poslu{nostnego na otkrivanje i priznanje autoriteta u drugome – "slu{aj!".

^ini se kako je taj poziv "slu{aj!" i danas nadasve aktualan. Naime, prije svega nije pri tom rije~ da setra`i opslu`ivanje (zavjeta) poslu{nosti (prema nekom autoritetu ili odgovornoj osobi) nego prakticiranjeprvog koraka komunikacije, pozorno saslu{ati drugoga, pa i svijet prirode oko sebe.

Izgleda da se nalazimo u vremenu zabrinjavaju}eg zapu{tanja te prve dijalo{ke kreposti, krepostislu{anja, pozornog oslu{kivanja. Tko si danas pod pritiskom djelovanja i govorenja jo{ svjesno uzimavremena i pa`ljivosti za ispunjenjem poziva sv. Benedikta "slu{aj!"? Naime, `ivimo u vremenima "krat-kog daha" i istodobno nam ta brzina ne dozvoljava zna~ajnije "zaustavljanje". Jer stati, intenzivno se zau-staviti kao da je – govoreno opet u duhu vremena – po~etak kraja, umiranje.

Takav ritam `ivota kao da ne dozvoljava i onemogu}ava dublje pro`ivljavanje bilo ~ega a ponajve}masvog vlastitog `ivljenja. Ve} sãm na{ jezik pokazuje da nije, ne samo kod politi~ara, pro{ao svoju prvufazu, onu ra|anja, nego se ~esto doga|a bez "trudno}e" rije~î, prije nego postanu govor.

Kao da bi pa`ljivo slu{anje i oslu{kivanje (prije svega sebe a onda i) drugoga bio ve} znak slabosti i in-feriornosti. Nestaju bitne sastavnice komunikacije (ne samo s drugima, nego i sa sobom samim): slu{anja,nepristranog ispitivanja i prosu|ivanja, te govora u perspektivi percepcije drugoga, a ne toliko vlastitenamjere. Jer, nije na{e da zabavljamo druge lijepim govorima i nastupima (mislim i na propovjedi), daostavljamo dobre dojmove i dobra mi{ljenja, te da sve to za~inimo brzinom, poantirano{}u i verbalnomotmjeno{}u.

Na sve to ni mi redovnici, pripadnici Reda propovjednika i navjestitelji Rije~i nismo imuni. I mi smodjeca svoga vremena – dapa~e! Sli~ne pote{ko}e je zasigurno imao i sv. Benedikt, ina~e ne bi smatraoprimjerenim i nu`nim zapo~eti svoju regulu sa savjetom i zahtjevom "slu{aj!". I u ta vremena je izgledabilo dosta brbljanja bez osobitije pa`nje na razmi{ljanje drugih i njihove verbalno preto~ene misli.

Da bi slu{ao ne moram nu`no pred sobom imati drugu osobu. Slu{anje zna~i prije svega odlu~iti se sre-sti sebe, u pozitivnom smislu rije~i, voditi razgovor (a ako je potrebno i raspravu) sa sobom samim. Tektada sam osposobljen za susret s drugim, za autenti~nu interakciju. Jer znamo {to zna~i otkriti sebe tek isamo u susretu s drugim...

Nalazimo se u vremenu godi{njih odmora. Ve}ina ljudi, tako i vas subra}e `eli to vrijeme najve}im di-jelom provesti negdje drugdje, a ne ondje gdje smo ina~e tijekom ~itave godine. Poku{ajte jednom (pa i zaovih godi{njih odmora) povu}i se u ti{inu prirode i ni{ta drugo u nekih desetak ili ~ak dvadesetak minutanego oslu{kivati, slu{ati zvukove, glasove, pjev i sl. Vidjet }ete i otkrit }ete kako intenzivno mo`e bitislu{anje, ne samo u smislu napora nego i u smislu neo~ekivanog i iznena|uju}eg do`ivljaja, otkri}a. Pri-roda i ~ovjek dobivaju novu kvalitetu, jer prije svega slu{anjem odnosno oslu{kivanjem u~imo, a ne toli-ko (ili uop}e) govorom.

I molitva je {kola slu{anja, a ne govora. Molitva, dakle nije govor Bogu, nego tako|er prije svega i na-dasve slu{anje... Da bi se to moglo ostvariti potrebna je ti{ina, ne samo u smislu odsutnosti buke, nego i usmislu htjeti ~uti, poslu{ati, otkriti nenametljivu "tihu buku" Bo`je prisutnosti.

Ponavljam, nalazimo i nalazite se u vremenu godi{njeg odmora. To je slobodno vrijeme, vrijeme od-mora, dani bez redovitih obveza. Zapravo, to }e biti onakvo vrijeme ve} prema tome {to sami u~inimo odnjega. Jednom sam ~uo da pravi po~etak odmora u takvim situacijama po~ima tek onda kad ciljano otkri-jemo dosadu, dosadu kao po~etak odmora, opu{tanje od prethodnih napetosti i zabrinutosti te odmaranjeza dane, za obveze i za susrete koji nam predstoje.

Koliko }emo u tome uspjeti ipak najve}im dijelom ovisi od toga ho}emo li otkriti savjet prvih otaca re-dovni{tva, onaj o mudrosti slu{anja sebe, drugoga i svijeta, ne samo ljudi nego i prirode koja nasokru`uje. U svakom slu~aju, to su nezaobilazna vrata do nas. I ta komunikacija nije ni{ta drugo nego pu-stolovina, ~iji plod je svaki put povratak ku}i, sebi. [to vi{e, poziv sv. Benedikta "slu{aj!" jest po~etakostvarenja poticaja sv. Augustina na ljubav prema Bogu i bli`njemu.

U tom smislu svima nama `elim plodonosan odmor za (raz)govor slu{anja

Va{

fr. Frano PrcelaPROVINCIJAL

HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 4 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

IZ GENERALNE KURIJE

SEBELJUBLJE I NARCIZAM, PREVLADAVAJU]E HEREZE DANA[NJICEIntervju s fr. Carlosom Azpiroz Costa, U~iteljem Reda propovjednika

Poseban izazov kojem su dominikanci okrenuti u globaliziranom svijetu jest propovijedati i kontempli-rati Evan|elje. Skoro godinu dana, Argentinac fr. Carlos Azpiroz Costa je u~itelj Reda koji trenutno broji6359 redovnika. U sljede}em razgovoru govori o izazovima bra}e.

P: Godinama ste slu`ili HIV bolesnicima u Buenos Airesu. [to je za vas zna~ilo to iskustvo?

Fr. Carlos: Zahvaljuju}i njima bio sam u stanju dublje razmatrati misterij Krvi prolivene za `ivot svi-jeta. Malo {ansi za `ivotom kojih su imali, ovisila je o mogu}nosti da imaju "zdravu krv". Na kraju, kadasu svi postupci bili uzaludni, s najve}im pouzdanjem netko bi rekao da su `eljeli prikazati svoju bolest,svoju krv. To je bilo kao da su, u zadnjem trenu, shvatili zna~enje vlastite Isusove `rtve.

P: [to danas nuka mladog ~ovjeka da postane dominikanac?

Fr. Carlos: Osoba Isusa Krista i njegova Rije~, te na osobit na~in, povratak temeljnim izvorima Reda:ponovo otkriti studij kao istinsko dominikansko zvanje. Ne smijemo se bojati na{e pro{losti nego mora-mo i}i naprijed. Kako bi veliki dominikanski teolog Jean-Marie Roger Tillard znao re}i, moramo mislitida Gospodin mo`e tra`iti od nas nove oblike i putove svjedo~enja Evan|elja, gdje tradicija i sje}anja izpro{losti nisu dovoljna.

P: Koju novu rije~ mogu danas dominikanci dati kr{}anstvu?

Fr. Carlos: Svako zvanje je dar, za novake ali tako|er i za stariju bra}u. Moramo imati odva`nosti pje-vati novu pjesmu, kako bi rekao moj pred{asnik, fr. Timothy Radcliffe. Ne misliti o tome koliko nas ima,nego o svjedo~anstvu koje mi nudimo svijetu. Ako bih morao gledati u neke na{e zajednice bra}e i brojatinjihove sijede vlasi, spontano bih komentirao "kako tu`no". Ipak, ja ka`em mladima: Pozvani smo `ivjetibratski `ivot, shvatiti da mi nemamo primamljivost nekom poznatom modnom markom. Mi moramo bitisretni da nas i nekoliko ima u prolaznom svijetu.

P: Papa je tra`io od vas da suzbijate nove hereze. Koje su one danas?

Fr. Carlos: Zasigurno sebeljublje, samodostatnost tipi~na za konzumisti~ko dru{tvo. A onda narci-zam: ~ovjek koji je zatvoren u samoga sebe otkriva samo svoju ljubav, a zaboravlja druge. S arijanizmomCrkva je ve} iskusila sli~ne rizike. Prevladava mi{ljenje kako je te~aj o samospoznaji dovoljan da se do-bro osje}a{.

P: Dominikanci su dali veliki doprinos II. vatikanskom koncilu preko teologa Yvesa Congar i Domini-quea Chenu. Koji je va{ doprinos suvremenoj teologiji?

Fr. Carlos: Moramo biti skromni u interpretiranju na{eg vremena. Congar i Chenu su bili shva}eniposlije; vrijeme je dokazalo da su bili u pravu. Danas svatko od nas duguje zahvalu tom vremenu i tim te-

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 5 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

olozima. U odre|enom smislu, kao {to Papa ka`e, Koncil je jo{ misterij koji se razvija. Mislim da danasmo`emo ponuditi na~in gledanja stvarnosti kroz nama dano svjetlo u misli Tome Akvinskoga.

P: [to danas zna~i za mlade postati dominikanac?

Fr. Carlos: Mnogi misle da posve}eni `ivot ograni~ava. Isku{enje mnogih jest povu}i se iz svijeta, jeroni ne vole taj na~in. Umjesto toga, potrebno je `ivjeti sa {irokim horizontima, bez limita ili zidova. Mi-slim da mnogi mladi trebaju iskusiti izazov propovijedanja kao dominikanci.

Intervju pod naslovom "Aktualnost na{e karizme? Ljubiti istinu.", vodio Milano Filippo Rizzi.Objavljeno u: AVVENIRE, 3. srpnja 2002. Objavljeno tako|er na portalu www.zenit.org

(prijevod s engleskog: fr. Dominik Ivan ]eli})

SUSRET VI[IH REDOVNI^KIH POGLAVARA EUROPE - IEOPAvila, 2.-7. travnja 2002.

Prisutnih je bilo 21 provincijal, 1 regionalni prior i 4 provincijalna vikara, 6 generalnih asistenata, 6pozvanih iz raznih drugih podru~ja (redovnice, Espaces, starje{ina me|unarodne zajednice iz Bruxelle-sa, predstavnica redovni~kih apostolskih sestara, predstavnica dominikanskih laika). Ukupno je bilo oko40 sudionika.

PRVI DAN

1. Uvod

Sve prisutne pozdravio je U~itelj Reda. Govorio je o stanju u Palestini, koje je sli~no onome kada suapostoli Petar i Ivan i{li u Samariju i `eljeli baciti na zemlju oganj novoga Duha. To je tako|er zada}a iposlanje dominikanskoga Reda u svijetu danas.

Globalizacija i ujedinjenje Europe izazov su za dominikanski Red.

Ekonomske pote{ko}e u na{em Redu, u provincijama i vikarijatima ne smiju prouzro~iti strah da se neula`e u odgoj i izobrazbu budu}ih dominikanaca.

2. Msgr. Jean Vernette je govorio o "Novoj vjerskoj slici Europe na po~etku tre}eg tisu}lje}a". Svojepredavanje je razdijelio na tri dijela: a) Nova religioznost Europe. Sekte i novi vjerski pokreti; b) Danas seopet vra}aju duhovnost i mistika i c) Novi izazovi za Crkvu s obzirom na evangelizaciju.

3. Izvje{}e o zajednici u Bruxellesu podnio je fr. Thomas Eggensperger. Cilj: suradnja me|u razli~itim(deveterim) provincijama Europe, zajednica ima 15 ~lanova. To je sredi{te formacije, ima me|unarodnioblik liturgije, naglasak je na temama kao {to su umjetnost, vjera, molitva. Ima velike nacrte i planove zabudu}nost.

4. Izvje{}e o "Studijskom tjednu" u Dubrovniku izlo`io je provincijal fr. Frano Prcela. Do sada su bila~etiri takva "Tjedna". Postavljeno je i pitanje te prijedlozi za budu}nost. Peti "Tjedan" bit }e u rujnu s te-mom "Ljudska prava: izazov za dominikansko poslanje u Europi". Koordinator i voditelj ovogodi{njegStudijskog tjedna je silom (ne)prilika provincijal Hrvatske dominikanske provincije.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 6 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

Nazo~ni provincijali se sla`u da je takav Studijski tjedan potreban i koristan kako za studente, tako iop}enito za me|uprovincijsku suradnju u Europi. Uprava Reda i nazo~ni provincijali su obe}ali financij-sku potporu kao i suradnju slanjem studenata na ovaj skup.

DRUGI DAN

1. Kakva je uloga susreta vi{ih dominikanskih poglavara Europe?

Rasprava: Informacije, razmjena mi{ljenja, razmi{ljanja o zajedni~kim zada}ama. Ima li ta ustanovamogu}nost odlu~ivanja? Zasada jo{ ne, jer nema odre|enoga statuta i jer nije zakonodavna. Nedostaje jojpravni opseg. O tome je ve} potrebno i razmi{ljati i odrediti njezinu nadle`nost. Odnos izme|u Konferen-cije vi{ih redovni~kih poglavara Europe i provincijala te vikara nije uvijek jasan. Je li IEOP formacijskaili informacijska stvarnost? Postoji li razlika izme|u projekata i potpore samo tim projektima? IEOP jejo{ uvijek u razvoju, u rastu, `eli pomagati u~itelju Reda da spozna koje su njegove zada}e u Redu. Obav-je{tava i preuzima inicijative koje se ti~u poslanja Reda s obzirom na druge provincije, {iri horizonte, dajeprijedloge i odgovore Op}oj skup{tini Reda. Pru`a mogu}nosti osobnih veza i poznanstava izme|u vi{ihpoglavara Europe. Predla`e se da IEOP radije postane ustanova koja ne{to preporu~a nego li kojaodlu~uje.

Te{ko}e IEOP-a: osje}aj praznine, nema zajedni~kih to~aka, brze promjene Provincijala.

2. U~itelj Reda nas je informirao kakonamjerava postaviti novog asistenta zana{u regiju. Nazo~ni provincijali su snjim o tome pri~ali, sami raspravljali omogu}im kandidatima i pismeno pre-do~ili U~itelju Reda tri imena, prijedlogasubra}e za asistenta za na{u regiju, Sred-nju i Isto~nu Europu. Naravno, to susamo prijedlozi, a odlu~it }e U~iteljReda.

3. Rasprava o zada}ama Reda izVrhovne skup{tine u Providenceu

Provincijal iz Engleske nagla{ava daje obitelj kao vrednota u velikoj krizizbog jakoga materijalizma, koji je promi-catelj upravo toga. Pojava sekti na svimpodru~jima dru{tva. Sekte preuzimajuulogu koja nije uspjela Crkvi. U Engle-skoj i u zapadnim dr`avama postoji vjer-ski indiferentizam. Najbolje funkcionira-ju `upe tamo gdje vjernici osje}aju i dije-le (me|usobno) vrednote i potrebe.

Generalov asistent za Isto~nu i Sred-nju Europu tvrdi da Crkva u Poljskoj gubimlade, koji u prili~nom broju odlaze ubudizam.

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 7 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Sudionici susreta u Avili

TRE]I DAN

1. Guido Vergauwen: asistent za intelektualni `ivot

Kakvo je intelektualno poslanje u Provincijama? @ivot za druge u pravom zna~enju je transcendencijai pravi smisao na{ega navje{tanja, govorio je D. Bonhoeffer. Slu`enje (diakonia) ima prednost pred dija-logom (E. Levinas). Potreba za dijalogom s islamom velika je budu}nost za Europu. Priprema se susretProvincijala mediteranskih Provincija, koje `ive u dodiru s Islamom.

Fribourg postaje centar za teolo{ki studij i specijalizaciju u dominikanskom Redu. Potrebno je pripre-miti strategiju za specijalizacijski studij.

Biblijska {kola u Jeruzalemu zahtijeva trajnu nazo~nost dominikanskih profesora. Uzrok sada{nje kri-ze je te{ka politi~ka situacija u Jeruzalemu.

2. Rasprava

a) Francuska skupina raspravljala je o prisutnosti Islama u Europi te ustanovila da je potrebna stalnakomisija za odnose s Islamom i ustvrdila da europeizacija islama zahtijeva stru~njake i sposobne sugo-vornike. Islamski emigranti imaju u Europi svoje politi~ke ambicije i zahtjeve. Postavljaju se pitanja tkoje pripremljen i na kakav na~in mo`emo biti prisutni u islamskom svijetu. Islamsko pitanje u sjevernojAfrici povezano je s politi~kom situacijom. Komisija za pravdu i mir u dominikanskom Redu mora reagi-rati na ponovne prijetnje Sjedinjenih dr`ava da }e bombardirati Irak.

b) Engleska skupina dala je prijedlog neka se Espaces anga`ira u islamskom svijetu te da Hrvatska do-minikanska provincija po{alje u Sarajevo nekog dominikanca koji pozna Islam. Potrebni su specijalisti zaisto~ne religije. Tako|er su naglasili da je suvremena kriza istine i navije{tanja istine u opasnosti te daupadamo u sentimentalnu teologiju. Engleska vr{i pritisak na sveu~ili{te u Oxfordu i [vicarska na Fribo-urg da ne `ele konfesionalnu teologiju na sveu~ili{tu. U Fribourgu je od 1982. godine pa do danas podijel-jeno 110 licencijata (magisterija) i 40 doktorata. Dominikancima se omogu}uje studijska stipendija zaspecijalizaciju.

c) Provincijal Pari{ke provincije fr. Bruno Cadore `eli me|usobnu suradnju i obavje{}ivanje u izda-vanju knjiga na me|ukulturnom podru~ju. Izdava~ka ku}a "Cerf" u Parizu `eli napraviti ra~unarskumre`u za takvu suradnju (internetska stranica). Bio je prijedlog da se omogu}e autorska prava isto~nimdr`avama za izdavanje knjiga bez dodatnih tro{kova.

d) Generalni vikar Ukrajine izvje{tava da u Kijevu postoji Institut za teologiju i izdava~ku djelatnostkao odgovor na tra`enje vjere u Boga u tom dijelu svijeta. U Ukrajini se radi o osiroma{enju na vjerskoj iantropolo{koj razini, rije~ je o tzv. "antropolo{koj katastrofi" koja se dogodila za vrijeme komunisti~kogre`ima. Kako je `e| u tra`enju Boga velika, ljudi se utje~u drugim ponudama (sekte, gnosticizam, magijaitd.). Imaju 140 studenata razli~itih kr{}anskih Crkava a tako|er i nekr{tenih studenata. Imaju deset pro-fesora iz inozemstva i deset Ukrajinaca. Studij je besplatan i uz rad. Predavanja su na ruskom i ukrajin-skom jeziku.

3. Angelicum

Stanje Angelicumu se posljednjih godina financijski popravilo. Pove}ao se broj studenata i izmijenje-na je uprava. Potrebno je oja~ati englesku i ekumensku sekciju. Najbolja situacija je na Fakultetu za soci-jalne znanosti i Fakultetu za kanonsko pravo.

fr. Ivan Arzen{ek(prijevod sa slovenskog: fr. Marijan Bi{kup)

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 8 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

IZ PROVINCIJALATA

27. o`ujka 2002. fr. Provincijal potvrdio fr. Damira [oki} za samostanskog lektora splitskog sa-mostana (dopis br. 113./2002.)

7. travnja u sveti{tu prvog hrvatskog bla`enika u Zagrebu (Pe{}enica) sve~ano zatvorenaGodina bl. Augustina Ka`oti}a, slavlje predvodio msgr. Josip Bozani}

2. svibnja fr. Provincijal potvrdio fr. Franju [anjek za samostanskog vje}nika zagreba~kogsamostana (dopis br. 152./2002.)

9. svibnja {panjolska Provincija Hispania odobrila molbu fr. Provincijala da prime na{egsubrata fr. Marka Bijeli} kako bi nastavio studij u [panjolskoj (sa stanom una{em dominikanskom samostanu u gradu Bilbao) i dodijelila mu stipendiju zadvije godine (dopis br. 167./2002.)

21. svibnja fr. Marko Bijeli} uspje{no polo`io ispit za sve}eni~ko re|enje (dopis br.178./2002.)

22. lipnja zare|en za sve}enika fr. Marko Bijeli}, u dubrova~koj prvostolnici, biskup zare-ditelj msgr. @elimir Pulji}

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 9 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ZAPISNIK XIII. SJEDNICE PROVINCIJSKOG VIJE]AZagreb, 8. travnja 2002.

U radu Vije}a sudjelovali su fr. Ivo Plenkovi}, fr. Stanko Prcela, fr. Marijan Jur~evi}, fr. Marinko Za-dro, fr. Hrvoje Lasi}, fr. Tomislav Kraljevi}, fr. Kristijan D. Rai~ i provincijal fr. Frano Prcela. Odsutni:fr. Anto Gavri} i fr. Ivan Arzen{ek kojega je Provincijal dispensirao.

Nakon Provincijalova pozdrava kra}i duhovni nagovor odr`ao je fr. Marijan Jur~evi}.

1. Pristupilo se ~itanju zapisnika s pro{le sjednice te je Provincijal predlo`io dnevni red s kojim su sesvi slo`ili.Podsjetio je tako|er kako ve} dugo nagla{ava da je za nesudjelovanje u radu Vije}a potrebnotra`iti dispensu, no to se o~ito ne po{tiva.

2. Druga to~ka dnevnog reda bilo je godi{nje izvje{}e ekonoma Provincije

3. Molba dubrova~kog samostana o ure|enju prostora stana za ~asne sestre koje one trenuta~no ne-maju, a ujedno bi se uredilo i potkrovlje koje nikad nije bilo kori{teno.

4. Ratio studiorum particularisProvincijal je izvjestio Vije}nike o razgovoru s regensom za studij na{e Provincije fr. HrvojemLasi}em kojemu je sugerirao da danas ne bude drugo ~itanje RSP-a. Naime, Vije}u nije dostavljenusugla{en tekst sastavlja~a, stoga je Vije}e odlu~ilo da komisija kojoj je povjeren taj posao u~inisvoj posao i dostavi kona~nu verziju za drugo ~itanje svim vje}nicima 2 ili 3 tjedna prije idu}egVije}a.

5. Razno

a) Najprije je Provincijal pro~itao dopis fr. Pere Juri~a iz Klop~a u kojem predla`e da se nastavi sgradnjom crkve u Klop~u. Vije}nici podr`avaju tu ideju, te je odre|eno da se o nastavku radovabrine Ekonomsko vije}e, koje }e redovito o tome informirati Provincijala.

b) Provincijal je izvjestio o zavr{etku "Godine bl. Augustina Ka`oti}a".

c) Fr. Marko Bijeli} }e krajem lipnja biti zare|en za sve}enika u Dubrovniku.

d) Duhovne vje`be }e biti u dva termina: 17. do 22. lipnja u Bolu te od 16. do 21. rujna u Pe-trov~ama.

e) Povratak u Provinciju fr. Hrvoja Bla{ko i budu}nost na{e prisutnosti u Chicagu.Provincijal je informirao kako jo{ uvijek traje procedura tra`enja potrebnih civilnih dokumena-ta od strane fr. Hrvoja kako bi se mogao vratiti u Provinciju.Provincijal je mi{ljenja da se na{a prisutnost u Chicagu mo`e osigurati i da to treba a`urnou~initi. Pote{ko}a je kako na}i prikladnu subra}u. Sestre su izgleda uspje{nije u osiguravanjunjihove prisutnosti u tom zajedni~kom radu.

f) Na idu}em Vije}u bi se moglo odlu~iti o premje{taju Postulature u neku drugu ku}u. Provinci-jal }e vidjeti mogu}nosti i predlo`iti Vije}u.Predlo`eno je da fr. Hrvoje Lasi}, regens studija, ne nekom od idu}ih Vije}a podnese izvje{}e ostudijskom stanju Provincije.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 10 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

ZAPISNIK XIV. SJEDNICE PROVINCIJSKOG VIJE]AZagreb 12. srpnja 2002.

Prisutni su bili fr. Ivo Plenkovi}, fr. Marijan Jur~evi}, fr. Marinko Zadro, fr. Hrvoje Lasi}, fr. IvanArzen{ek, fr. Tomislav Kraljevi}, fr. Kristijan Dragan Rai~ i provincijal fr. Frano Prcela. Zbog zdravstve-nih razloga Provincijal je od dolaska na ovo Vije}e dispensirao fr. Stanka Prcelu. Razlog nedolaska fr.Ante Gavri}a nije mu bio poznat.

Odmah nakon Provincijalova pozdrava duhovni nagovor odr`ao je fr. Ivan Arzen{ek te je usvojendnevni red.

1. ^itanje zapisnika XIII. sjednice Provincijskog vije}a.

2. Projekt samostana i crkve bl. Augustina Ka`oti}a na Pe{}enici u ZagrebuO gradnji je izvjestio fr. Marinko Zadro. Naglasio je da se trenutno nalazimo u polovici gradnje, aglavni izvori prihoda su Provincija, na{i samostani i sama `upa te se od njih o~ekuje daljnjapomo}.O brojnim pastoralnim aktivnostima u novoj `upi bl. Augustina Ka`oti}a govorio je `upnik fr. To-mislav Kraljevi}.Konstatirano je da nitko od trojice subra}e, koji rade na Pe{}enici, sebe ne vidi u ulozi glavnoganimatora i koordinatora skupljanja financijske pomo}i za dovr{etak gradnje tog projekta, {to jezabrinjavaju}a ~injenica, te }e fr. Provincijal u svezi s tim uskoro poduzeti potrebne korake.

3. Ponuda firme "Erwin Roth d.o.o." iz Splita za kupnju samostana i zemlji{ta na LopuduOdlu~eno je da se razgovori nastave.

4. Imenovanje zamjenika u~itelja studenataZbog mno{tva obveza fr. Alojza ]ubeli}a, u~itelja studenata, postulanata i sjemeni{taraca, zapodu~itelja studenata imenovan fr. Zvonko Kne`evi}.

5. Imenovanje Litrugijske komisije na{e ProvincijeVe} prije je bilo uo~no da litrugija u na{oj Provinciji nije na zavidnom nivou, te je odlu~eno da seoformi Liturgijska komisija koja bi ~im prije dala svoj bra}i potrebne sugestije u svezi pobolj{anjana{e liturgije. Za predsjednika Komisije imenovan je fr. Zvonko D`anki} a ~lanovi su fr. TomislavKraljevi} i fr. Damir [oki}.

6. Upitnik iz Kurije o preinakama u KKN 440 i 443Provincijal je pro~itao br. 284 iz Akta Op}e skup{tine u Providenceu stajali{te o bra}i suradnicimai njihovom aktivnom pravu glasa tj. da mogu birati i biti birani. U toj te`nji se nazire i proro~ki glasda se u Crkvi mnoge slu`be trebaju povjeriti laicima. Unato~ tome zaklju~eno je kako mi iz svojesituacije u kojoj nema dovoljno bra}e suradnika ne mo`emo dovoljno dobro razumjeti taj problemi ne uvi|amo potrebu promjena u KKN br. 440 i 443.

7. Ratio studiorum particularisFr. Hrvoje Lasi}, fr. Anto Gavri} i fr. Stipe Juri~ sastavili su prijedlo`ak RSP. U raspravi su uo~enibrojni nedostaci ovog teksta.Unato~ svim primjedbama tekst RSP je usvojen, a regens studija fr. Hrvoje Lasi} treba ga poslati uGeneralnu Kuriju u Rim na odobrenje (u prijevodu na jedan od tri slu`bena jezika Reda).

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 11 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

8. RaznoOdlu~eno je da se "Posebni fond" Provincije (ca 20.000,- EURa) utro{i za gradnju samostana icrkve na Pe{}enici.Provincijal je vije}nike izvjestio:

a) Mlada misa fr. Marka Bijeli}a bit }e u `upi sv. Mihovila u mjestu Kopanice kod Ora{ja, u subo-tu 10. kolovoza, u 11 sati.

b) Obla~enje novaka i prvi zavjeti bit }e u subotu 24. kolovoza u Dubrovniku.

c) Studijski tjedan u Dubrovniku odr`at }e se od 1. do 8. rujna.

d) Duhovne vje`be u Petrov~ama bit }e od 16. do 21. rujna.

e) Fr. Manes Zdol{ek slavi u Dramlju (25. kolovoza) i u Petrov~ama (15. rujna) 40-godi{njicusve}eni~kog re|enja.

Zapisni~ar: fr. Slavko Sli{kovi}

OBAVIJESTI

– Novi broj faxa u Petrov~ama je: +386/3/7140-301.

– Mlada misa fr. Marka Bijeli}a bit }e u subotu 10. kolovoza u `upi Sv. Mihovila – Kopanicekod Ora{ja u 11 sati.

– Zavjeti sada{njih novaka i obla~enje novih bit }e u subotu 24. kolovoza u Dubrovniku.

– Studijski tjedan za ~lanove Dominikanske obitelji u formaciji u Europi odr`at }e se u Dubrov-niku od 1. do 8. rujna 2002., na temu "Ljudska prava, izazov za dominikansko poslanje u Eu-ropi".

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 12 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

– Tiskana je nova Knjigakonstitucija i naredbi.Mo`e se dobiti besplat-no u Provincijalatu.

– Knjiga fr. Drage Ko-limbatovi}a "Iz tor-be pu~koga misiona-ra" se mo`e naru~itiu Provincijalatu pocijeni od 50 Kn.

NEKI VA@NIJI TERMINI FR. PROVINCIJALA

14. 3. 2002. ZAGREB: a) u ime redovnika bio u po~asnoj stra`i i sudjelovao u sprovodnimobredima za pokojnog kardinala Franju Kuhari}a, b) predsjedao sjedniciMje{ovite Komisije za komunikacije i tisak HKVRP i HUVRP.

16. 3. ZAGREB: kratkim teolo{kim osvrtom sudjelovao u prezentaciji knjige Smrt u sli-karstvu, autor D. Popovi}, u "Mimari".

18. 3. ZAGREB: a) u `upnoj crkvi Kraljice sv. krunice sudjelovao na misi za preminulogkardinala Franju Kuhari}a, b) sastanak s pastoralnim timom novoosnovane `upebl. Augustina Ka`oti}a na zagreba~koj Pe{}enici.

19. 3. ZAGREB: prisustvovao na predstavljanju ~asopisa "Izazov istine" u organizaciji iostvarenje na{e mlade subra}e.

20. – 22. 3. BONN / BAD HONNEF: sudjelovao na simpoziju i odr`ao kratko izlaganje, osvrtna studiju "Kr{}anske grupe solidarnosti s isto~nom Europom" u organizacijiNjema~ke biskupske konferencije i Renovabis

28. 3. ZAGREB: sastanak Odbora Godine bl. Augustina Ka`oti}a na{e Provincije.

29. 3. ZAGREB: a) odr`ao prigodni nagovor za blagdan Velikog petka za njema~ku ra-dio postaju Deutsche Welle, b) predao tri priloga prigodom uskrsnih blagdana(teolo{ki osvrt na uskrsno Evan|elje, o datumu Uskrsa i ulozi Jude) za sve~aniuskrsni broj zagreba~kog Vjesnika.

30. 3. – 1. 4 BILBAO: posjetio dominikansku subra}u i dogovorio se sa starje{inom tamo{njegdominikanskog samostana u svezi dolaska fr. Marka Bijeli} radi nastavka postdi-plomskog studija.

2. – 6. 4. AVILA: sudjelovao na IEOP-susretu europskih dominikanskih provincijala,predstavio dosada{nji tijek projekta Studijskog tjedna i upoznao subra}u s ovo-godi{njim tematskim i organizacijskim konceptom Tjedna

7. 4. ZAGREB: a) XIII. zasjedanje Provincijskog vije}a, b) odr`ao prigodnu homilijuna misi (naknadne) proslave „imendana" na{e Provincije, blagdan Navje{tenjaBla`ene Djevice Marije.

13. – 20. 4. SHERBROOKE: odr`ao duhovne vje`be na{im sestrama dominikankama.

21. 4. CHICAGO: posjetio na{u misiju, predvodio nedjeljno euharistijsko slavlje i pro-povijedao.

21. – 24. 1. OAKLAND: posjetio hrvatskog dominikanca fr. Janka @agar i upoznao se s pro-gram i organizacijom studija dominikanaca Zapadne ameri~ke provincije.

25. – 28. 4. CHICAGO: a) posjetio na{u misiji, b) razgovori s ~asnom majkom s. KatarinomMaglica o budu}nosti dominikanske prisutnosti (kako sestara tako i fratara) u

God. XXXVIII. o`ujak 2002. br. ?? 13 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

radu s Hrvatima u Chicagu, c) posjetio ameri~ku subra}u i prisustvovao nasve~anosti dodjele titule „magister in sacra theologia" trojici ameri~ke subra}e.

7. 5. ZAGREB: prisustvovao na prigodnoj tribini povodom 75. obljetnice povratka do-minikanaca u Zagreb.

8. 5. ZAGREB: sudjelovao na sve~anom euharistijskom slavlju povodom 75. obljetni-ce povratka dominikanaca u Zagreb, koje je predvodio na{ tre}oredac msgr. Mar-ko Culej (biskup vara`dinski).

11. – 16. 5. DUBROVNIK: a) razgovori s U~iteljem novaka, priorom i s novacima, b) sudjelo-vao na proslavi podjele sakramenta krizme u Gru`u, biskup podijelitelj msgr.@elimir Pulji}, c) razgovarao s gradona~elnicom Dubrovnika, gdjom Dubravkom[uica, u svezi povrata nacionalizirane imovine, d) dogovarao organizacijske po-jedinosti oko ovogodi{njeg Studijskog tjedna.

15. 5. KOR^ULA: posjetio subra}u i razgovarao o aktualnom stanju.

17. 5. SPLIT / TROGIR: a) razgovarao sa subra}om u svezi planiranja i poduzimanjanu`nih i mogu}ih koraka gleda gradnje splitskog samostana, b) razgovarao s tro-girskom zajednicom i preuzeo mo}i bl. Augustina Ka`oti}a, koje je nedavno da-rovao i osobno donio u Trogir biskup lu~erski.

23. 5. ZAGREB: predsjedao sjednici Mje{ovite Komisije za komunikacije i tisakHKVRP i HUVRP.

26. 5. ZAGREB: sudjelovao u proslavi blagdana („Prijenos") sv. oca Dominika, predvo-dili bra}a franjevci s Kaptola.

30. 5. RIJEKA: razgovarao sa subra}om o aktualnom stanju i budu}nosti rada dominika-naca u Rijeci.

1. 6. ZAGREB: predsjedni{tvu HKVRP i HUVRP predstavio rad i inicijative Komisijeza komunikacije i tisak, koje sam predsjednik.

7. – 8. 6. HAMBURG: a) razgovarao sa subra}om o aktualnom stanju i vo|enju poslova mi-sije, b) sudjelovao u euharistijskom slavlju podijele sakramenta krizme pri HKMHamburg.

9. 6. HANNOVER: posjetio subrata i predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao nanedjeljnoj misi.

10. 6. DÜSSELDORF: posjetio subra}u i odr`ao pripravne dogovore oko organizacijeovogodi{njeg Studijskog tjedna s njema~kim suorganizatorima tog projekta.

14. 6. TRNOVEC BARTOLOVE^KI: predvodio euharistijsko slavlje i uputio prigodnupropovijed povodom sprovoda An|e Boba{, majke na{e subra}e fr. Marka i fr.Ante Boba{.

18. 6. ZAGREB: sudjelovao na susretu svih biskupa ~lanova HBK i provincijala sa sje-di{tem u Republici Hrvatskoj na teme „Slu`ba i poslanje redovni{tva u Hrvat-skoj" i „@upe povjerene redovnicima".

22. 6. DUBROVNIK: prisustvovao na sve}eni~kom re|enju na{eg subrata fr. Marka Bi-jeli} (biskup zareditelj msgr. @elimir Pulji}).

23. 6. LOKRUM: predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao u `upi Lokrum, posjetioostatke dominikanske prisutnosti na ovom otoku.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 14 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

25. 6. ZAGREB: sudjelovao u TV-emisiji "Ekumena", diskusija povodom dono{enjanovog zakona o vjerskim zajednicama, te razgovor o rezultatima pro{logodi{njegpopisa stanovni{tva u Republici Hrvatskoj.

27. – 28. 6. MÜNCHEN: posjetio brata Stjepana kojem je tragi~no smrtno nastradala suprugaMilica.

29. 6. – 3. 7. CADENABBIA / KOD MILANA (ITALIJA): sudjelovao na simpoziju na temu "Ulo-ga Crkve i vjerskih zajednica u dr`avi i dru{tvu".

4. – 6. 7. KO[UTE: prisustvovao sprovodnim obredima pokojne nevjeste Milice (37 godi-na) i ostao dva dana s majkom, bra}om i sestrama.

7. 7. ZAGREB: osobni razgovori orijentacije s postulantima i studentima, zajedni~koplaniranje narednih koraka njihove formacije.

9. 7. ZAGREB: razgovori s promotorom za zvanja fr. Tomislavom Kraljevi} i u~iteljempostulanata i studenata fr. Alojzom ]ubeli}.

12. 7. ZAGREB: XIV. zasjedanje Provincijskog vije}a.

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 15 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZ @IVOTA PROVINCIJE

IZ STUDENTATA

Koliko mi je poznato o sada{njim ~lanovima studentata i njihovim aktivnostima nije bilo govora una{em Vjesniku.

Do 26. kolovoza 2001. godine, sada{nji |akon fr. Marko Bijeli} bio je na{ jedini student, a i on u [pan-jolskoj. Taj dan, nakon jednostavnih zavjeta, bio je svojevrsni "prijelaz" iz novicijatske zajednice u stu-dentsku za nas petoricu. Ve} spomenuti fr. Marko imao je u listopadu 2001. |akonsko re|enje pa je naneki na~in ve} na izlaznim vratima studentata.

Sada{nji ~lanovi su fr. Petar Gali}, koji je prije odlaska u novicijat zavr{io drugu godinu na KBF- u ivratio se na tre}u. Ja sam zavr{io prvu i vratio s na dugu. Tu su i na{i bruco{i fr. Benedikt Tihomir, fr. Leo-pold Nikola i fr. Mihael Mario. U listopadu smo izabrali fr. Mihaela Maria za dekana i dogovorili zajed-ni~ki dnevni red s postulantima. Glavni naglasak, kao {to je i red, stavljen je na studij.

Odmah nakon dolaska u Zagreb aktivno smo se uklju~ili u proslavu "Godine bl. Augustina Ka`oti}a".Sudjelovali smo na predavanjima, izlaganjima, promocijama, tribinama i koncertima organiziranimovom prigodom.

Na samostanskoj misi 22. prosinca 2001., koju je predvodio provincijal fr. Frano Prcela, sva petoricaprimili smo slu`be akolita i lektora. ^esto imamo prigodu i obavljati te slu`be, posebice zahvaljuju}i `up-niku i kapelanu s Pe{~enice, fr. Tomislavu i fr. Zvonku. Na taj na~in se postupno uhodavamo u prakti~nidio redovni~kog i sve}eni~kog `ivota, koji nas, ako Bog dâ, sutra ~eka.

Od na{ih ostalih aktivnosti valja spomenuti da je nastavljen projekt "Izazova Istine". Bilo je malihpote{ko}a oko samog izlaska zadnjeg broja pa smo ga u {ali prozvali "Izlazov". U Ka`oti}evoj dvoraniimali smo i njegovo predstavljanje, a novi je ve} u tisku.

Nakon ispitnih rokova u velja~i, zajedno s postulantima, bili smo na izletu u Sloveniji. Posjetili smona{u subra}u Slovenskog dominikanskog vikarijata. Lijepo su nas primili te upoznali s problemom nedo-statka podmlatka. Nadamo se da }e i na{ dolazak u njihovu sredinu pridonijeti da se netko od mladih Slo-venaca odlu~i krenuti stopama sv. Dominika. Razgovori s U~iteljem i Provincijalom bili su redoviti. Raz-govarali smo, kako je i red, o na{oj sada{njosti, ali i budu}nosti.

Sredinom svibnja sudjelovali smo na susretu redovni~kih bogoslova u Sarajevu. Organizacija je bilavrlo dobra, a uz koristan sadr`aj predavanja i diskusija upoznali smo mnoge mlade redovnike iz razli~itihredova i provincija te razmijenili iskustva svoga tek zapo~etog redovni~kog `ivota.

Na kraju valja spomenuti da su predavanja zavr{ila. Dok ovo budete ~itali, vjerojatno }e zavr{iti i dru-gi, nama puno te`i dio godine, ispiti. Vjerujem da }e i to biti uspje{no pa da }emo svi krenuti na zaslu`eniodmor kako bismo jo{ uspje{nije zapo~eli novu akademsku godinu.

fr. Mario Jakov Klari}

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 16 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

SUSRET BOGOSLOVA REDOVNI^KIH ZAJEDNICASarajevo, 10. – 12. svibnja 2002.

U posljednjih desetak godina, barem mi se tako ~ini, intenzivirali su se razni susreti na svim razinama.Naime, svatko osje}a potrebu razgovora s drugim, razmjene ideja i iskustava. Redovito je rije~ o skupina-ma ljudi koji imaju istu ili sli~nu interesnu sferu te nastoje pobolj{ati me|usobne odnose i razviti ono {tosmatraju va`nim.

Ovakvi susreti nisu mogli mimoi}i ni redovnike. Koliko je meni poznato, do sada su odr`ana ~etiri su-sreta redovni~kih bogoslova, a odr`avaju se ili bi se trebali redovito organizirati svake dvije godine. Su-sreti se odnose na redovni~ke bogoslove iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prvi susret bio je u Savudriji,drugi u Makarskoj, tre}i na Krku, i ovaj ~etvrti u Sarajevu.

Susretu u Sarajevu nazo~ilo je 150 redovni~kih kandidata zajedno sa svojim odgojiteljima. Sudjelova-li su isusovci, kapucini, karmeli}ani, konventualci, salezijancima, franjevci (OFM) iz Mostara, Sarajeva,Splita, Zadra i Zagreba te Tre}oredci i mi dominikanci.

Nas dominikanaca je bilo uklju~no s u~iteljem bogoslova {estorica. Putovali smo zajedno s trojicomkapucina i njihovim u~iteljem. U Sarajevo smo stigli oko 17 sati u petak 10. svibnja 2002. Smje{taj je or-ganiziran u hotelu "Terme" i na Franjeva~koj teologiji. Mi smo bili u hotelu.

Poslije ve~ere bilo je predstavljanje zajednica. Ve} tu je pokazana izvrsna organizacija i ni{ta nije biloprepu{teno slu~aju. Nas je predstavio fr. Mihael Mario Tolj. Nakon toga uslijedilo je neformalnodru`enje u vrtu samostana. Umorni od puta i novih lica po{li smo u hotel na zaslu`eni odmor.

Sutradan 11. svibnja 2002. nakon doru~ka i jutarnje molitve nazo~ili smo predavanju fra Ive Marko-vi}a koje je bilo naslovljeno Postmoderni kontekst dijaloga. O~ito da je u toj sredini rije~ dijalog vrlo~esto u opticaju i da se kao takav poku{ava prakticirati. U predavanju je istaknuo nekoliko teza: 1) Iz tra-dicionalnog konteksta umjetnosti i filozofije dijalog prelazi i u dru{tveni i politi~ki kontekst, u kontekstpomirenja, ekumenizma, interreligijskog dijaloga; 2) Dijalog je komunikacija i interakcija me|u identite-tima. Identitet se sastoji od specifi~nih osobina i standarda osobe i zajednice; 3) Identiteti mogu biti vi{eili manje ksenofobi~ni i apologeti~ni ili otvoreni dinami~ni razvojni sustavi; 4) ^ovjek je bitno dijalo{kobi}e i dijalo{ki je sav odnos s trojedinim – u sebi dijalo{kim Bogom; 5) Odnos religija prema dijalogu raz-vija se od ekskluzivisti~ke razine (extra ecclesiam nulla salus), preko inkluzivisti~ke – anonimnihkr{}ana (K. Rahner) stupnjevite pripadnosti (LG 31), do pluralisti~ke pozicije koja na raznim razinamaotkriva puteve spasenja.

Nakon rada u skupinama sa`etak rada svake pojedine skupine iznio je njezin predstavnik. Poslije sve-ga toga uslijedila su pitanja predava~u te se razvila vrlo zanimljiva rasprava.

Poslije objeda organiziran je turnir u malom nogometu. Pobijedili su franjevci s Kaptola u Zagrebu.Nakon toga bogoslovi su i{li u razgledavanje Sarajeva, dok su odgojitelji krenuli svojim putem. Osobnosam ostao u samostanu i tamo upoznavao franjeva~ke studente iz Sarajeva.

Nave~er oko 20 sati zapo~ela je zabava s ro{tiljem i ske~evima. Zbog blage ki{e nismo mogli ostati uvrtu nego smo nastavili dru`enje u blagovaonici. Ostali smo skoro do pono}i. Odmor smo potra`ili uhotelu budu}i nas je sutra ~ekao povratak u mati~ne redovni~ke zajednice.

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 17 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Pri povratku u Zagreb svratili smo u Kraljevu Sutjesku gdje je bila sveta misa koju je predvodioprovincijal Bosne Srebrene fra Mijo D`olan. Kraljeva Sutjeska je kultno mjesto za franjevce u Bosni, ali icijelu Bosnu. Divili smo se krajoliku, posjetili muzej i slu{ali o povijesti tog mjesta. Vjernici KraljeveSutjeske za sve nas su pripravili objed koji je protekao uz pjesmu i radost zbog ovog susreta. U takvomozra~ju vrijeme je brzo prolazilo i uskoro smo morali krenuti prema svojim odredi{tima. U istom dru{tvukao i na polasku sretno smo do{li u Zagreb u kasnim ve~ernjim satima.

Susret je bio koristan, dobro organiziran i plodonosan na vi{e razina. Meni je posebno bila upe~atljivavelika gostoljubivost, plemenitost i dobronamjernost ljudi koji tamo `ive. Vidi se da su to ljudi duha inade, te kao takvi uspijevaju suo~iti se s pote{ko}ama svakodnevice.

Kao i na prethodnim susretima svima je bilo drago upoznati nove ljude, poku{ati ostati u kontaktu i`ivjeti za iste ideje premda u razli~itim redovni~kim odijelima i na razli~ite na~ine.

fr. Alojz ]ubeli}

SVE]ENI^KO RE\ENJE FR. MARKA BIJELI]A

Na put prema Dubrovniku 21. lipnja krenuli smo na samo ~etiri kota~a iz ~ak tri razli~ita svijeta: jedankontemplativac koji `va~e ovu stvarnost tra`e}i zadnje uzroke (svih stvari), jedan misionar koji oslu{kujebilo svoga ranjenog naroda i kalemi na njegove rane utjehu Radosne vijesti i jedna doktorska du{a koja sepovremeno uklju~ivala u dijalog u~itelja i u~enika.

Jutro sparno i toplo, a prazno i ~isto nebo nagovje{tavalo je onu "pasju `egu" koja je nas bogosloveproteklih dana tjerala u "skrivene" podrumske prostorije na{eg zagreba~kog samostana, jer se samo tamou "Ka`oti}u", kod Tina i drugdje, moglo na}i ne{to svje`ine.

Sigurno smo kaskali dok nam nije iznenada po~elo drndati u autu. Sum-njali smo na grbavu cestu ili pak strujanje zraka kroz otvoreni prozor doknam `aruljice nisu proradile na svjetla upozorenja automobila iz suprot-nog smjera. Zadnja desna guma "izgorila" je na tom u`arenom asfaltu. Sta-li smo u blizini nekog kafi}a, {to je bilo sudbonosno, jer ina~e bi na{ putbio prekinut (za neko du`e vrijeme) u tim li~kim bespu}ima. Ovako je fr.Vjeko uspio anga`irati jednu dobru du{u da nam poka`e (i u~ini) kako seto dizalicom auto podi`e i na osovinu kota~a postavlja rezervna guma. Doprvog vulkanizera putovali smo tridesetak kilometara. On nam je makinuosposobio za `estoki rally, koji je kasnije Alojzovog ro|aka uvjerio da za-greba~ka registracija, u tom, sad ve} grani~nom podru~ju Imotske krajine,zna~i samo jedno: "To mora da su oni...Mafija!" I tako smo do{li uDobranje. Alojzova strina pogostila je umorne, gladne i `edne putnike.

Jo{ smo se dva puta osvje`ili u moru i jo{ jednom omastiv{i brkove ibradu pre{li preko mosta s dva imena i u{li u biser-grad na{eg Jadrana,Dubrovnik.

A za{to uop}e ovoliki naporni i isrpljuju}i put za~injen ipak tolikimradostima? [to nas je uop}e potaknulo i dovelo tamo iz na{ih ispitnih

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 18 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

groznica (iako Alojz kao ispitiva~ i nema neke groznice, barem mi se nije po`alio) ili polja misionarskograda? Evo razloga na{eg vozo~a{}a:

U Dubrovniku se 22. lipnja 2002. dogodio jedan od najljep{ih, ako ne i najljep{i doga|aj u `ivotumladog redovnika ili bogoslova: sve}eni~ko re|enje. Koliko je to velika stvar za njega osobno, toliko jesre}a i blagoslov za njegovu redovni~ku zajednicu ili biskupiju, a tako i za njegove roditelje iz ~ijeg jekrila potekao i za njegovu bra}u i sestre. Ovog puta, u dubrova~koj Katedrali, na{ subrat fr. Marko Bijeli}iz Kopanica u Bosanskoj Posavini, primio je polaganjem ruku dubrova~kog biskupa @elimira Pulji}asakrament svetoga reda. Uz njega je bio i jedan kandidat za re|enje Dubrova~ke biskupije, |akon AnteBuri}.

Sve~ano misno slavlje zapo~elo je u deset sati i nazo~ili su brojni sve}enici Dubrova~ke biskupije, mi,bijeli fratri iz ~itave Provincije, na{ provincijal fr. Frano Prcela, obitelj i rodbina re|enika, na{e sestredominikanke, Dan~anke i drugi vjerni puk.

Nakon sve~anih obreda, tijekom kojih mi je oko ~esto zapelo na obitelji na{eg Marka koja je s tolikodragosti i ljubavi u o~ima promatrala svog prvoro|enca kojega su Bogu nesebi~no darovali, uputili smose prema na{em najljep{em i najstarijem prioralnom samostanu i ku}i novicijata gdje svake godine dolazinova grupa mladih. Kao {to je i Marko do{ao, tako i oni dolaze s istim idealom u srcu: `ele slu`iti Gospo-dinu ljube}i svoju subra}u u zajednici i `ive}i svoje predanje Bogu kroz zavjete ~isto}e, poslu{nosti i siro-ma{tva, i kroz to svjedo~iti Krista "svijetu" u svojoj sve}eni~koj slu`bi. A do sve}eni~ke slu`be dug jestudijski i formacijski put, {to zna najbolje na{ Marko. Pro`ivio je trenutke radosti i sre}e, ali i one pu-stinjske... Ali, kad ~ovjek zna "za{to", onda mo`e izdr`ati i primiti svaki "kako", jer njegov `ivot ima smi-slenu dimenziju i ~ovjek no{en Bo`jim milosr|em kro~i i na tlu se vidi trag samo jednog para stopa, onihBo`jih.

U samostanskom refektoru uslijedio je sve~ani ru~ak, kojega su pripremile sestra Metoda i gospo|aVera, a svuda gdje je nastupila "privacija" i}a i pi}a, brzo je uskakao u~itelj Ivo i novaci. Voditelj i anima-tor slavlja bio je fr. Jozo ^irko. Svako malo nalazio je nekog od prisutnih da ka`e nekoliko rije~i povo-dom Markova re|enja. Tako je jedan od govornika bio i biskup kotorski msgr. Ilija Janji}, ina~e Markovzemljak, koji je do{ao u Dubrovnik zajedno sa svojim tajnikom. Zatim je govorio i na{ provincijal fr. Fra-no, a fr. Drago je za`elio jo{ mladih misionara, njegovih "nasljednika".

Najdirljivije je bilo svjedo~anstvo Markova oca koji je rekao da su i on i njegova supruga jo{ priro|enju, ali neovisno jedno od drugoga, potajice odlu~ili Bogu Marka prikazati, sa `eljom da postanenjegov sve}enik, kao njihov prvoro|enac, dok je Markova mla|a sestra za`eljela bratu da bude pravi isvijetli primjer Kristova sve}enika. Na{ subrat Karlo nije mogao a ne otpjevati nam svoj pravi evergreenza ovakve prigode.

Ina~e, Markov kraj, sela Vidovice i Kopanice, dao je trideset i devet `ivu}ih sve}enika zajedno sMarkom.

fr. Leopold N. Noso

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 19 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZLO@BA SLIKA "PADRE ANASTAZIO"

U dubrova~koj galeriji "Sebastian" od 6. do 28. lipnja 2002. prire|enaje samostalna izlo`ba slika fr. Anastazija P. Petri}a.

Fr. Anastazio se predstavio s 12 radova, slikanim raznim tehnikama:ulja na platnu i dasci, gva{a, tehnikama akvarela, kombiniranim sredstvi-ma koriste}i se prirodnim materijalima itd. Prigodnim govorom izlo`bu jeotvorio dubrova~ki dogradona~elnik gosp. Frano Matu{i}. Nakon njegana svoje djelo kratko se osvrnuo i sam autor fr. Anastazio.

[to re}i o Petri}evu slikarstvu? Petri}evo slikarstvo je povratak izvor-nome slikarstvu, s "malo" boja, ali bogatim prikazima. Tematski, izlo`baje podijeljena u 2 bloka. Prvi se odnosi na figurativnu umjetnost, a prika-zuje osobe iz crkvene pro{losti, svete ljude iz Starog i Novog Zavjeta, doksu drugi blok pejza`i odnosno mrtva priroda.

Radi se o ne~emu novom u smislu svega onoga od ~ega je likovna pu-blika mo`da ve} pomalo umorna, a {to nam se nudilo u pro{lom stolje}u. Njegovo slikarstvo je novost, aliipak dio pro{losti. Dio pro{losti u tom smislu jer prikazuje ljudski lik, popra}en raznim doga|ajima i pri-kazima kroz stolje}a, sve do danas.

Autor s posebnom predano{}u oslikava biblijske motive, Adama i Evu, Kaina i Abela, Magdalenuisposnicu i druge, uspje{no im udahnjuju}i sakralnu "svetost", ali i snagu vlastite vizije.

Iz bloka figurativne umjetnosti izdvojio bih dvije Anastazijeve slike:Slika "Nakon Evine smrti" ra|ena je starom tehnikom Leonarda da Vincija, bojama stvorenim po vla-

stitoj `elji iz prirodnih materijala. Na njoj je prikazan ~ovjek, Adam, poslije Evine smrti. O~ito usamljen,tra`i Evu u svemu {to se mo`e dotaknuti, u svemu {to ga okru`uje – vodi, zemlji, zraku – ali ju ne uspijevaprona}i. Adam je okru`en {umom, ~ime umjetnik aludira i na dana{njega ~ovjeka koji je, `ive}i u "{umi"gradova, sve vi{e izoliran i sam.

"Magdalena isposnica" prikazana je u kriku. Kao da `eli re}i: "Go-spodine, uzmi me, vi{e ne mogu `ivjeti bez tvoje ljubavi". Prema le-gendi, Magdalena je, pobjegav{i u ju`nu Francusku, kao isposnica i dosedam puta na dan bila uzdizana na nebo i spu{tana da okusi ljubavkoja je ~eka te poku{a nakon svoga `ivota totalne promjene stanja lju-bavi jo{ vi{e patiti. Prema starim majstorima Magdalena isposnica pri-kazana je sa dugim, raspu{tenim kosama. Petri}eva Magdalena nasli-kana je bez kose. Ona je isposnica.

Drugi tematski blok sadr`i pejza`e i mrtvu prirodu. Od {estizlo`enih radova vrijedno je istaknuti pejza` koji nosi naslov "Neve-ra", a ra|en je s borovim iglicama, toskanskom zemljom i gva{om.

Fr. Anastazio te`i harmoniji. Ne zaboravlja {to je ~ovjek danas, aliu njegov prikaz skladno uvr{tava ono povijesno, {to je mogu}e iskoristiti, te vjeruje da su stari majstori, sobzirom na tehnike, imali ono {to dana{nji slikari imaju, tko zna {to bi sve ~inili.

Ova izlo`ba istinsko je osvje`enje dubrova~koj, ali i {iroj likovnoj publici, stoga ju se isplati vidjeti tefr. Anastaziu iskreno ~estitati i za`eljeti uspjeh u budu}em radu.

fr. Kristijan D. Rai~

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 20 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 21 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZ NA[IH ZAJEDNICA

S P L I T

Iako je prema kalendaru jo{ uvijek prolje}e, ljeto je u Splitu zakucalo na velika vrata. To zna~i da segodi{nji vjeronau~ni ciklus polako zaokru`uje i privodi kraju. Djeca i mladi su odavno primilisakramente Prve pri~esti i Krizme, a ovih dana sa zavr{etkom {kolske godine prestaje i {kolski vjeronauk.Studentima je vrijeme ispitnih rokova, puno srednjo{kolaca se bori za {to bolji uspjeh u {koli ili paksprema maturalni ispit, tako da se u zadnje vrijeme vi{e ne ~uje `amor u samostanskom prizemlju na kojismo svi ve} navikli. No, i to je znak da nam je stiglo ljeto!

Od na{eg posljednjeg javljanja, za Bo`i}, u na{em samostanu se {to{ta toga dogodilo. No, ovomprilikom bih spomenuo samo nekoliko doga|aja, iako vjerujem da ste za neke ve} i sami ~uli.

U sije~nju fr. Damir je morao na operaciju koljena, koja ga je na neko vrijeme "izbacila iz stroja" sa-mostanskih i `upnih obveza. Nakon uspje{ne rehabilitacije u Makarskoj, nastavio je s radom.

U velja~i je u organizaciji "Veritasa – dominikanskog pokreta mladih" te "Pravde i mira" HDP u na{ojcrkvi odr`ana tribina pod naslovom "Roditeljstvo se mo`e nau~iti". Predava~ je bila g|a. \ordana Barba-ri}, defektolog. Tribina je bila vrlo dobro posje}ena, a po brojnim pitanjima i diskusijama, mo`e se zak-lju~iti da je bila zanimljiva i aktualna, pa i vrlo uspje{na.

U o`ujku smo imali izbor priora, a nedugo nakon toga i ostalih samostanskih du`nosnika. Za priorasmo izabrali fr. Luku Prcelu, za supriora je izabran fr. Jozo ^irko, za ekonoma je izabran fr. StankoPrcela, a za samostanskog lektora je izabran fr. Damir [oki}.

Sve samostanske slu`be su valjano izabrane i od fr. Provincijala potvr|ene.

Zajedno s fr. Dragom Kolimbatovi}, fr. Jozo je odr`ao svoje prve pu~ke misije u `upi Lovnica kod@ep~a u BiH.

U travnju 2002. bilje`imo sudjelovanje mladih iz na{e `upe na susretu Hrvatske katoli~ke mlade`i uOsijeku. Njih oko 50 pratio je fr. Jozo.

U travnju su podijeljeni i sakramenti Prve pri~esti za 55 prvopri~esnika i Krizme za 126 krizmanika.

U svibnju je u Sarajevu odr`an Me|unarodni i me|ureligijski susret mladih, na kojem je sudjelovalo itroje mladih iz na{e `upe, a na jedan dan im se pridru`io i fr. Jozo. Od ostalih zbivanja tijekom svibnja,mo`da vrijedi spomenuti jo{ vrlo uspje{ni koncert dje~jih zborova "Dominika" i "Marjanskih ti}a" una{oj crkvi.

U ovo nekoliko dana lipnja svakako valja spomenuti sudjelovanje dje~jeg zbora "Dominik" na "Zlat-noj harfi", smotri dje~jih crkvenih zborova, koji za svoga nastupa na otoku Murteru, zajedno s fr. Jozom,nisu promakli ni kamerama HRT-a.

Kao jednu zanimljivost spomenuo bih i Prvu neokatekumensku zajednicu "Sv. Dominika", koja se una{oj `upi redovito sastaje svakog utorka i subote ve} godinu i pol.

Na kraju bih `elio jo{ napisati kako je u tijeku prikupljanje potrebne dokumentacije kako bi se moglo islu`beno otpo~eti s pripremama za obnovu ovog samostana, koji ne ispunjava ni uvjete za normalan

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 22 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

`ivot, a kamoli za nekakvu vi{u organizaciju apostolata i kulturnog djelovanja. Svi znamo kakva nam jeadministracija pa je stoga suvi{no tro{iti rije~i da i za najosnovnije dokumente treba dosta vremena i`ivaca. No, va`no je da se ne{to po~elo micati!

Napisah na po~etku da nam je ljeto zakucalo na vrata, zato svoj bra}i `elimo ugodne praznike. Onimakoje put dovede u ove krajeve ve} sada govorimo: Dobro nam do{li!

fr. Damir [oki}

GRU@

Nakon dugo vremena opet se javljam(o) iz Gru`a. Moram priznati da je pisac ovih redaka jo{ pod doj-mom na{eg "sayonara" SP u nogometu. Dobro, ako je moja nada i vjera u na{e nogometa{e isparila kaojutarnja rosa na ovom popodnevnom suncu, to ne zna~i da je u potpunosti zavladala letargija i razo~aren-je. Iako je lopta stala, `ivot se nastavlja kotrljati. U stvari, `ivim(o) tek sada u i{~ekivanju velikogdoga|aja, kako za mene, tako i za cijelu Provinciju. Naravno, rije~ je o mojem sve}eni~kom re|enju koje}e se odr`ati u dubrova~koj katedrali 22. lipnja 2002. uz Bo`ju pomo} i milost.

Obavljaju se zadnje pripreme za taj doga|aj i za ono {to slijedi nakon toga. Ina~e, duhovne vje`be samobavio u Lovranu kraj Rijeke s kandidatima za |akonsko i sve}eni~ko re|enje rije~ke, zadarske, kr~ke ipulske biskupije. Duhovne vje`be je vodio o. Zdenko Kri`i}, novoizabrani provincijal karmeli}ana. Iakosam zavr{io na tim duhovnim vje`bama neo~ekivano jer su u igri bili neki drugi planovi, duhove vje`besu ispale odli~no. Svakako da su mi to bile jedne od najboljih duhovnih vje`bi. Katkad mi se ~ini da DuhSveti stvarno zna "uplesti svoje prste" kad se to najmanje nadamo.

Mnogi me pitaju kako se osje}am, tj. jesam li spreman za re|enje? Dojma sam, {to sam bli`e danure|enja, da sve postajem nestrpljiviji i radosniji, ali s druge strane, sve sam svjesniji da je sve}eni~ki po-ziv Bo`ji dar jer me je On pozvao i da taj dar ni~im nisam zaslu`io. Katkada ~ovjeku do|e misao da nijedostojan toga jer kao sv. Pavao mo`e se hvaliti samo svojim slabostima.

Jednom sam prijatelju u {ali kazao da Bog valjda zna {to je htio i {to planira sa mnom kad me je pozvaoda ga slijedim. U zahvalnosti i prepu{tenosti Bo`joj volji i{~ekujem taj dan kojim po~inje novo poglavljeu mom `ivot. Naravno, ovom prigodom vas sve pozivam na mladu misu u mom rodnom selu Kopanice(kraj Ora{ja u Bosanskoj Posavini) 10. kolovoza da jo{ jednom zahvalimo Bogu za ovaj njegov dar meni,mojoj obitelji i na{oj Provinciji.

Gledaju}i vrijeme zadnjih dana, ljeto je stvarno po~elo. Sunce grije, pe~e i `e`e. Stvarno se ne isplatiizlaziti na ulicu po ovom suncu. Po~etak ljeta zna~i po~etak priprema za godi{nji odmor, ali ozna~uje ikraj bitnih doga|aja na pastoralnom i apostolskom planu. Hvala Bogu, kao i onima koji su tome doprini-jeli, na krizmi i prvoj pri~esti koje su pro{le u najboljem redu. Sakramenat krizme je podijelio dubrova~kibiskup @elimir Pulji}. Tako|er, nakon dugotrajnih priprema i provjera na{a `upa je dobila novih 7 mini-stranata koji su sve~ano primljeni na sve~anoj nedjeljnoj misi. Obred se sastojao u tome {to su ministrantiprimali u ruke predmete koji se koriste pri poslu`ivanju kod oltara, kao {to su zvonce, svije}e, ampulice svodom i vinom i dr.

Kao {to vidite, proteklo vrijeme je bilo jako aktivno i plodonosno i za samostan i za `upu. Dobro, sadaulazimo u jedno mirnije vrijeme, ali to ne zna~i da }e `upni i samostanski `ivot potpuno zamrijeti, samo}e se malo primiriti.

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 23 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Za kraj jedna vijest koja bi vas mogla malo osvje`iti u ovim vru}im danima. U crkvu smo postaviliklima-ure|aj, ~iji u~inci su se ve} osjetili ovih dana. I zato, ako ne znate kamo }ete na godi{nji odmor,preporu~ujem vam Gru`, jer u na{oj crkvi, kao i u samostanu }ete se osje}ati ugodno. Mo`e i nazamjenu!!!

Iskreni pozdrav u sv. Dominiku od sestara i bra}e iz samostan sv. Kri`a u Gru`u. Svima `elim lijepeodmore, stvarno odmorite du{u i tijelo, kako bi na jesen mogli krenuti puni snage, zanosa i odu{evljenja unovu apostolsku `etvu.

fr. Marko Bijeli}

ZAGREB

Zagreba~ka dominikanska zajednica od travnja 2001. pa do travnja 2002. bila je anga`irana u proslavi"Godine bl. Augustina Ka`oti}a". Tijekom tog vremena uprili~eno je vi{e liturgijskih slavlja i organizira-no nekoliko znanstvenih skupova. Koristim ovu prigodu i iskreno zahvaljujem fr. Provincijalu, koji sesvestrano zauzeo da se program "Ka`oti}eve godine" {to bolje provede. Na ta zbivanja `elim samo pod-sjetiti jer je o njima bilo govora u na{em vjerskom tisku, a koji na{a subra}a zasigurno pozorno prate imarljivo ~itaju.

Za zavr{etak "Godine bl. Augustina Ka`oti}a" uprili~eno je euharistijsko slavlje koje je u nedjelju 7.travnja 2002. u Ka`oti}evoj crkvi na Pe{}enici predvodio nadbiskup mons. Josip Bozani}. No time posaonije zavr{en, jer treba i dalje ustrajno raditi da na{ Bla`enik bude i slu`beno progla{en svetim, {to svi zasi-gurno `elimo. "Ka`oti}eva godina" samo je jo{ jedan od ja~ih poticaja da se ustraje na putu prema kanoni-zaciji.

Zagreba~ki dominikanski samostan, kao najbrojnija i najve}a zajednica Provincije, imao je tijekomposljednjih mjeseci, osim svestrane anga`iranosti u proslavi "Godine bl. Augustina Ka`oti}a", vi{e vri-jednih zbivanja, od kojih }emo spomenuti samo neke.

Potkraj mjeseca listopada zajednica je izabrala novoga samostanskoga priora, fr. Marijana Bi{kupa,koji je preuzeo slu`bu 29. listopada 2001.

Na blagdan sv. Alberta Velikoga, 15. studenoga 2001., brat Tomo Vere{ oti{ao je u bolnicu na pretragei pripremu za operaciju na plu}ima, koja je obavljena 6. prosinca 2001. u bolnici na Jordanovcu.

U subotu 22. prosinca 2001. mnogopo{tovani fr. Frano Prcela, provincijal, podijelio je prekoeuharistijskoga slavlja u 12,15 u samostanskoj kapeli slu`be ~ita~a i akolita bra}i Benediktu TihomiruMili~evi}u, Petru Gali}u, Leopoldu Nikoli Nosi, Mihaelu Mariu Tolju i Mariju Jakovu Klari}u.

Bra}a koja rade u `upskom pastoralu u bo`i}no su vrijeme (26. 12. 2001.– 5. 1.2002.) revno obaviliblagoslov ku}a. Cijelog prihoda od blagoslova samostanska zajednica i ovoga puta se velikodu{no odrek-la u korist izgradnje nove crkve na Pe{}enici. U vrijeme blagoslova ku}a bra}a koja ina~e nisu anga`irana`upskim pastoralom, preuzela su obvezu obavljanja sprovodnih obreda, kako za `upu "Kraljice svete kru-nice" na Koloniji tako i za `upu "Bl. Augustina Ka`oti}a" na Pe{}enici.

U vrijeme odr`avanja Teolo{ko-pastoralnoga tjedna za sve}enike (21. – 24. sije~nja 2002.) u samosta-nu smo ugostili {estero bra}e iz drugih na{ih zajednica. Nadam se da su se, prisustvuju}i spomenutom

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 24 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

znanstvenom skupu, intelektualno i duhovno obogatili i da im to mo`e koristiti u njihovom pastoralnomradu. Bilo bi neophodno i svestrano korisno da {to vi{e bra}e zagreba~koga samostana, u vidu permanen-tnoga teolo{koga obrazovanja, sudjeluje na teolo{kim i pastoralnim znanstvenim skupovima koji seodr`avaju u Zagrebu.

Na blagdan "Za{tite BDM nad dominikanskim redom", 8. svibnja, zagreba~ka dominikanska zajedni-ca sve~ano je proslavila 75. obljetnicu povratka dominikanaca u na{ glavni grad. Dan prije proslave u"Ka`oti}evoj dvorani" je bila uprili~ena tribina "Dominikanci i Zagreb", na kojoj su sudjelovali Franjo[anjek, Mladen Ku{ec i Ivan Iko Mateljan. Na sam dan proslave u 19,00 sati bilo je sve~ano euharistijskoslavlje koje je, uz prisustvo velikog broja redovni~kih i dijecezanskih sve}enika, predvodio mons. MarkoCulej, vara`dinski biskup i dominikanski tre}oredac. Zbor i orkestar "Bla`eni Augustin Ka`oti}" uve-li~ali su misno slavlje izvo|enjem Mozartove "Krunidbene mise". Na spomenutom slavlju iz ostalih ku}aProvincije sudjelovali su fr. Kristijan Rai~, dubrova~ki prior, fr. Pero ]avar, gru{ki starje{ina, fr. IvanArzen{ek, starje{ina iz Petrov~a, i fr. Manes Zdol{ek, rektor petrov{ke bazilike Majke Bo`je. O~ekivalismo ve}e zanimanje i brojnije sudjelovanje bra}e i iz drugih ku}a Provincije.

I ove godine smo kao glavnu sve~anost sv. o. Dominika slavili blagdan njegova "Prijenosa", u nedjelju26. svibnja. Misu su, prema drevnom obi~aju, predvodili i propovijedali bra}a franjevci s Kaptola. Nakoneuharistijskoga slavlja okupili smo se oko zajedni~kog bratskog stola u samostanskoj blagovaonici zajed-no sa samostanskim suradnicima, prijateljima i znancima.

Istoga smo dana ugostili i grupu slovenskih sve}enika, nogometa{a mom~adi "Pax". U popodnevnimsatima bila je "me|unarodna" utakmica izme|u "Paxa" i mla|ih ~lanova zagreba~ke dominikanske zajed-nice. Nave~er smo u samostanskoj blagovaonici izmijenili zdravice na slovenskom i hrvatskom. Zanim-ljivo je spomenuti da "Pax" postoji i nastupa ve} petnaestak godina. Priop}ili su nam svoja iskustva o tomspecifi~nom na~inu preno{enja Radosne vijesti u svijet sporta. Taj "me|unarodni" susret organizirao jena{ subrat fr. Ivan Van~i Arzen{ek, ~lan spomenute mom~adi. Slijede}i susret planiran je za mjesec rujanu Sloveniji.

Me|u novostima iz zagreba~ke zajednice smatram zgodnim spomenuti da je fr. Jozo Mrkonji} bio uHamburgu od 1. do 8. lipnja zbog zdravstvenih razloga. Pratio ga je gosp. Petar Leko, fizioterapeut, kojise i ina~e brine o zdravlju fr. Joze, te smo bili bez brige znaju}i da je na{ subrat u "sigurnim rukama". Izrazgovora nakon povratka vidjelo se da je sve proteklo u najboljem redu i da su obojica putnika bili zado-voljni svojim boravkom u Njema~koj.

Zagreba~ka dominikanska zajednica broj~ano je najve}a u Provinciji i odlikuje se {irokim spektromdjelatnosti. Osim `upskoga apostolata, koji apsorbira prili~an broj na{ih redovnika, bra}a se bave i dru-gim vrstama dominikanskoga apostolata. Katehete su u osnovnim {kolama (Z. Kne`evi} i M. Jagnji}).^etvorica su profesori na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu (F. [anjek, M.Bi{kup, A. ]ubeli} i S. Sli{kovi}), a jedan na Filozofskom fakultetu D. I. (H. Lasi}). Bra}a profesori izla-ganjima su sudjelovali na doma}im i inozemnim znanstvenim skupovima. Objavili su vi{e knjiga i znan-stvenih radova. Nastupaju u radio i televizijskim emisijama vjerskim i drugim temama. Osim toga, bra}apoma`u `upnicima, osobito kroz "Do{a{}e" i "Korizmu", propovijedanjem, ispovijedanjem i slavljenjemmisa.

U vi{e navrata dr`ali su duhovne vje`be drugim redovni~kim zajednicama i propovijedali u pu~kimmisijama po `upama diljem Lijepe na{e.

Iz re~enoga se vidi da zagreba~koj dominikanskoj zajednici nijedna vrsta apostolata nije strana.

Zagreba~ki samostan poprili~no je veliko zdanje, {to iziskuje trajnu brigu oko odr`avanja zgrade. Nasamostanskoj skup{tini, odr`anoj 7. studenoga 2001., spomenuto je vi{e stvari koje treba, sukladno na{immaterijalnim mogu}nostima, {to prije urediti. Latinska poslovica ka`e: "@uri se polako". Radi toga smo,

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 25 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

imaju}i pred o~ima stvarno stanje samostanske zgrade i na{e financijske mogu}nosti, bili prili~no opreznikod odlu~ivanja ~emu dati prednost. Od planiranih projekata, utvr|enih na prije spomenutoj samostan-skoj skup{tini, zasad smo ostvarili bar jedan. Za samostansku kapelu, u kojoj molimo ~asoslov i slavimosvagdanju euharistiju, nabavili smo nove klupe i obojali zidove. Sada se u koru osje}amo nekako ugodni-je. Ako nam Gospodin udijeli mir i blagoslov, a Providnost nam bude financijski naklonjena, namjerava-mo nastaviti s ostvarenjem na{ih planova i projekata na ure|enju samostana.

Na kraju ovog malo du`eg izvje{}a lijepi pozdrav bra}i Provincije.

fr. Marijan Bi{kup

ZAGREB – PE[]ENICA

Iznijet }u svoja razmi{ljanja o vjeronauku (slu`beni naziv), studentskoj tribini (termin patera Zvonka)ili okruglom stolu mladih (moj doprinos terminologiji) u {kolskoj godini 2001./2002., odr`avanogsvakog ~etvrtka od 20 sati u kapelici u Ludinskoj ulici. Ta okupljanja, uglavnom studenata i zaposlenihdjevojaka i mladi}a, najbolje karakterizira dijalog. Nakon predo~avanja odre|ene teme uslijedio birazgovor. Teme su, zahvaljuju}i ma{tovitosti i upornosti patera Zvonka, bile raznovrsne, aktualne ipozivaju}e na raspravu. Tako smo gledali filmove vjerske ili eti~ke tematike, slu{ali o prvokr{}anskimkatakombama, produbljivali znanje o sv. Ispovijedi, poku{avali shvatiti bomba{e-samoubojice,razumijevali fenomen smrti, prepoznavali, u velikoj temi inkvizicije, prisutnost inkvizicijskog na~inarazmi{ljanja kroz cijelu povijest ~ovje~anstva (inkvizitor se smatra jedinim ~uvarom Istine i ne priznajedruga~ije mi{ljenje) i raspravljali o brojnim drugim zanimljivim temama.

Istaknuo bih i gostovanja profesora Alojza ]ubeli}a koji nas je, na pristupa~an i problemski na~in,uvodio u filozofsko mi{ljenje (pristajati na filozofiju zna~i opirati se povr{nosti svakodnevnoga). Ta supredavanja ostavila jak dojam na mene, jo{ uvijek ih pamtim i pone{to ~ituckam o spomenutimmisliocima.

Kao posebnost na{ih okupljanja, isti~em dan bez teme, tj. kad bi svatko od nazo~nih iz ponu|enihpapiri}a izvla~io jedan s nekoliko rije~i koje sadr`e neko aktualno pitanje. Nakon izvla~enja uslijedilo bidesetominutno izlaganje o vlastitom odnosu prema novinama, televiziji, politici, odnosu Crkve i dr`ave idrugim `ivotnim pojavnostima. Izuzetno je zanimljivo iznositi vlastite nepripremljene stavove na zadaneteme. Ne moramo o ne~emu biti stra{no informirani da bi izrekli svoj stav – ve} snaga razuma zahtijevana{e odre|enje prema nekoj problematici.

Posebnu toplinu na{im susretima daje obi~aj da svakog zadnjeg ~etvrtka u mjesecu zajedno slavimomisu te nakon nje, u opu{tenoj atmosferi i}a i pi}a, neobvezno razgovaramo i dodatno se upoznajemo istvaramo zajedni{tvo grupe.

Studentska tribina ima nenametljivu komponentu u~enja i prevladavaju}u komponentu razgovaranja.Nakon tridesetominutnog izlaganja, slijedi diskusija o toj temi. Upravo je ta diskusija najve}i moj dobitaki razlog redovitog dola`enja. Nau~io sam o svim koristima dijaloga, ali i te{ko}ama koje podrazumijeva.Sugovornik bi morao paziti da po{tuje zadanu temu, obra}ati pozornost da svi ravnomjerno sudjeluju ido|u do rije~i, poku{ati razumjeti govornika i znati slu{ati. U dijalogu je va`nije znati i htjeti slu{ati, negogovoriti. Upravo je to najte`e. Vidimo kako izgleda na{a politi~ka, dru{tvena i obiteljska dijalo{ka

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 26 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

praksa. Svatko govori svoje ne `ele}i razumijevati drugoga. Po`eljno je imati razli~ite stavove, ali teosobe ne smiju ostati nepomirljive. Trebaju se nastojati pribli`iti jedno drugome. Bez toga mukotrpnogpribli`avanja drugome nema dijaloga, a izostanak dijaloga glavni je krivac svakovrsnih sukoba,predrasuda i nepravednosti. Ve} je 21. stolje}e, a ratovi jo{ uvijek svjedo~e o nepostojanju dijaloga.Iluzorno je o~ekivati da }emo mi na vjeronauku popraviti situaciju dijaloga, ali ipak radimo male osobnepomake.

Mislim da je najpo`eljniji pristup diskusiji da svatko u nekoliko re~enica (4-5) poku{a dati svojkona~ni stav {to vi{e se dr`e}i zadane teme, a ne u nepreglednim replikama uvjeravati sugovornika kakoda ispravnije razumije njegove rije~i. Sugovornik treba uspjeti prihvatiti da njegove rije~i nisu apsolutnaistina niti jedine ispravne, ve} samo mali doprinos potpunijem – a nikad do kraja potpuno iscrpljenom –razumijevanju. Treba pa`ljivo ~uti tu|e rije~i i ne osporavati odmah ono s ~im se ne sla`emo, ve} tra`itibarem malo slaganja i nastaviti razgovor u tom smjeru, makar dijalog uvijek okrutno sadr`ava osobinusamoisticanja i ispravljanja drugog. Sve to zahtijeva zaboravljanje sebe i dobronamjerno slu{anje. Kolikoje te{ko suspregnuti svoja uvjerenja i emocije uvidio sam u ovim susretima. Zapravo, da nije bilo upornihrazgovora kroz ovu godinu dana, ne bi bilo ni moje svijesti o potrebi i mukotrpnosti dijaloga. Aprepoznavanje problema je pola puta do cilja. To me je ovaj vjeronauk nau~io. Dra`a mi je ovakoncepcija vjeronauka, nego iskustveno-ispovjedni~ka. Svoje najdublje osje}aje nisam spreman olakopred svima dijeliti, oni su stvar moje intime.

Za sljede}u godinu vjeronauku nemam ni{ta dodavati ili mijenjati. Izbor tema ostavljam pateruZvonku – dosad je to uspje{no radio uvijek zadr`avaju}i zanimljivost kao presudnu za pa`nju slu{atelja.O svemu mo`emo razgovarati, meni je bitno da se problematizira. Mo`da, da u samoj diskusiji paterZvonko bude moderator usmjeravaju}i raspravu u okvir teme.

Nedostatak protekle vjeronau~ne godine je dolazak relativno malog broja zainteresiranih. Vjerujem daje to za posljedicu ipak imalo bolje upoznavanje i odre|enu prisnost grupe, a to je trajna vrijednost. Te{koje danas okupiti sve mlade pod istu zamisao kad se svi razlikuju po interesima i `eljama. Koliko smouop}e spremni na dijalog kad se mo`emo baviti ne~im lagodnijim?! Vjerujem da su upravo mladi sasvojom energijom ti koji poti~u razgovor, susrete, izmjenu mi{ljenja te da vjeronauk kao dijalog imaosiguranu budu}nost. Nadam se da svojim pisanjem nisam otjerao ~itatelje od ovakvog vjeronauka.Vjerujte, puno je zanimljiviji.

Branimir Jankovi}Student na Filozofskom fakultetu

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 27 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

AKTUALNOSTI

V. STUDIJSKI TJEDANZA ^LANOVE DOMINIKANSKE OBITELJI U FORMACIJI U EUROPI

u Dominikanskom samostanu i „Me|unarodnom sredi{tu hrvatskih sveu~ili{ta"

Dubrovnik, 1. – 8. rujna 2002.

organizira

„CENTAR ZA STUDIJ I IZDAVA^KU DJELATNOST"HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

i

„INSTITUT M.-DOMINIQUE CHENU (ESPACES BERLIN)"

u suradnji s

Asistentom U~itelja reda za intelektulani `ivoti odgovornima za studij u dominikanskim provincijama

iz Francuske, Belgije, Njema~ke, Austrije, [vicarske i Hrvatske

LJUDSKA PRAVAIzazov za dominikansko poslanje u Europi

Ljudska prava su vrlo aktualan problem: Unato~ ~vrstom ukorijenjenju u slu`bene dokumente –po~ev{i od prvih promi{ljanja na tu temu od strane Francisca de Vitoria ili Bartoloméa de Las Casas pasve do politi~kih i crkvenih proglasa na{eg vremena – prakti~no ostvarenje ljudskih prava pokazuje sekao vrlo te`ak pothvat.

Na ovogodi{njem Studijskom tjednu `elimo poku{ati – polaze}i od povijesnih osnova – baciti pogledna problematiku ljudskih prava i aktualne diskusije o njima. Pri tom se pokazuje da navedena tema nijebitna samo s pravnog gledi{ta nego da o~evidno ima i teolo{ko zna~enje. Ljudska prava su izazov zadominikance i njihovo poslanje. To }emo poku{ati pokazati u uzajamnom odnosu teoretskogpromi{ljanja i sagledavanjem prakti~nih primjera konkretnog zauzimanja dominikanki i dominikanacaza ljudska prava.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 28 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

PROGRAM(Stanje: 1. 7. 2002.)

Nedjelja, 1. rujna 2002.

Dolazak

19.00 Ve~era

Ponedjeljak, 2. rujna 2002.

7.30 Jutarnja

8.00 – 8.45 Doru~ak

9.00 Otvaranje Tjednafr. Frano Prcela OP (Provincijal Hrvatske dominikanske provincije, Zagreb)

(10.00 Presse-konferencija)

10.00 – 11.00 Razgledanje grada i dominikanskog samostana

12.15 Ru~ak

15.30 – 17.45(16.30 – 17.00)Odmor

Uvod u temu tjedna: Za{to su ljudska prava izazov za nas dominikancei dominikankefr. dr. theol. Thomas Eggensperger OP (direktor „Espaces-a", Brüssel, i „InstitutaM.-Dominique Chenu", Berlin)

18.00 Ve~ernja i misa

19.00 Ve~era

20.00 – 21.00 „Ve~ernji razgovor": Zauzimanje dominikanaca i dominikanki za pravdu i mirfr. lic. theol. Pablo Romo Cedano OP (Ex-Promotor za Pravdu i mir, Rim)

Nakon toga: Slobodno vrijeme i vrijeme za kulturu

Utorak, 3. rujna 2002.

7.15 Jutarnja i misa

8.00 – 8.45 Doru~ak

9.00 – 10.30 Borba Crkve za i protiv ljudskih prava, predstavljeno na primjeru kontroverzeizme|u Vinka Paletina OP i Bartoloméa de Las Casasa OPfr. dr. Franjo [anjek OP (Profesor Crkvene povijesti na Katoli~kom bogoslovnom fakultetuSveu~ili{ta u Zagrebu)

10.30 – 11.00 Odmor

11.00 Mo} pod znakom `rtava. Trag Bo`ji u ljudskim pravima.dr. Hans-Joachim Sander (Profesor Dogmatike na Sveu~ili{tu u Salzburgu)

12.15 Ru~ak

16.00 – 18.30 Nastavak: Mo} pod znakom `rtava (H.-J. Sander)

18.45 Ve~ernja

19.00 Ve~era

Nakon toga: Slobodno vrijeme i vrijeme za kulturu

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 29 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Srijeda, 4. rujna 2002.

7.15 Jutarnja i misa

8.00 – 8.45 Doru~ak

9.00 – 12.00(10.15 – 10.45)Odmor

O utemeljenosti ljudskih prava: Pogledi kroz teolo{ku antropologijufr. dr. Christian Duquoc OP (Profesor emeritus za dogmatiku na Teolo{kom fakultetu uLyonu)

12.15 Ru~ak

16.30 – 18.30 Nastavak: O utemeljenosti ljudskih prava (Ch. Duquoc)

18.45 Ve~ernja

19.00 Ve~era

20.00 – 21.00 „Ve~ernji razgovor": O radu dominikanskog ureda kod Komisije za ljudska pra-va UN-a u @enevisr. Marie-Laure Dénès OP (Suradnica FI/OP, @eneva)

Nakon toga: Slobodno vrijeme i vrijeme za kulturu

^etvrtak, 5. rujna 2002.

8.00 Jutarnja

8.20 – 9.00 Doru~ak

9.00 – 18.00 Izlet

18.45 Ve~ernja

19.00 Ve~era

Nakon toga: Slobodno vrijeme i vrijeme za kulturu

Petak, 6. rujna 2002.

7.15 Jutarnja i misa

8.00 – 8.45 Doru~ak

9.00 – 12.00 Europska karta za ljudska pravafr. dr. Ignace Berten OP (Vice-direktor „Espaces-a", Brüssel)Michel Hansenne (^lan Europ. parlamenta, Strasbourg/Brüssel)

12.15 Ru~ak

16.30 – 18.30 Nastavak: Europska karta za ljudska prava (I.Berten/M.Hansenne)

18.45 Ve~ernja

19.00 Ve~era

20.00 Aktualna situacija u jugoisto~noj Europi i pitanje ljudskih prava (Predavanje zajavnost!)dr. Erhard Busek (Posebni koordinator Pakta stabilnosti za jugoisto~nu Europu, Brüssel –Be~)

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 30 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

Subota, 7. rujna 2002.

7.45 Jutarnja i misa

8.30 – 9.15 Doru~ak

9.30 – 12.00 Okrugli stol: Ljudska prava – Izazov za dominikansko poslanje. [to to zna~i kon-kretno?Uvod & moderacija: fr. dr. Ulrich Engel OP (Direktor „Instituta M.-Dominique Che-nu", Berlin)

12.15 Ru~ak

16.00 – 16.45 Evaluacija Studijskog tjedna

17.15 – 18.30 Razgovor s Vikarom U~itelja redafr. Dominique Renouard OP, Rim

18.45 Ve~ernja

19.00 Ve~era

Nakon toga: zavr{na rekreacija

Nedjelja, 8. rujna 2002.

7.45 Jutarnja

8.30 – 9.15 Doru~ak

10.00 Zaklju~no euharistijsko slavlje: predsjeda Vikar U~itelja redafr. Dominique Renouard OP

12.15 Ru~ak

Voditelj Studijskog tjedna: fr. Frano Prcela, O.P., provincijal

INFORMACIJELiturgija i Objedi: u Dominikanskom samostanu

Predavanja (osim „Ve~ernjih razgovora"): „Me|unarodno sredi{te hrvatskih sveu~ili{ta"Smje{taj: Dominikanski samostan, Samostan sestara (Pile)

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 31 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZ REDA

PRIVATNA AUDIJENCIJA KOD PAPE IVANA PAVLA II.

Papa Ivan Pavao II. primio je 15.velja~e 2002. u svojoj privatnoj biblioteci u privatnu audijencijuU~itelja dominikanskog Reda fr. Carlosa Azpiroza Costu, zajedno sa svim ~lanovima generalnog vije}a.U~itelj Reda je Svetom Ocu predstavio sve ~lanove vije}a te mu zahvalio na poruci koju je bio uputiobiv{em U~itelju Reda fr. Timothyiju Radcliffu povodom Op}e skup{tine Reda u Providenceu / RhodeIsland (SAD). U kratkom govoru Papa je rekao da je dugo povezan s dominikanskim Redom i u tom sesmislu prisjetio davnih godina kada je bio rimski student na Sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskog. Nadalje,Sveti Otac je naglasio da je jedna od posebnih zada}a dominikanskog Reda golemi rad na novoj evangeli-zaciji, jer "samo oni, koji su na bilo koji na~in iskusili Boga, mogu uvjerljivo o Bogu govoriti". Na krajuje Papa ~itavoj Dominikanskoj obitelji udijelio svoj apostolski blagoslov.

PISMO PREDSJEDNIKU SAD-a

Dominikanske redovnice uputile su 4. prosinca 2001. sa sastanka o studiju, molitvi i meditaciji u Wa-ter Millu (New York), pismo predsjedniku SAD-a u kojemu su iznijele svoja uvjerenja o temeljnim ljud-skim pravima, miru i pravednosti. Redovnice isti~u da su svjesne strahovitog nasilja koje je 11. rujna2001. u~injeno Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama i svjetskoj zajednici, ali da ne podr`avaju nasilneosvetni~ke postupke u kojima stradavaju nevini ljudi, kao i zadiranje u neovisnost drugih dr`ava, posebnoonih na Srednjem Istoku. Osim toga, izrazile su zabrinutost nad ~injenicom da su gra|anima SAD-a podizgovorom rata ograni~ena njihova ustavna prava. Prema njihovom mi{ljenju, bilo bi ispravnije da Ame-rika ovu situaciju rije{i prema na~elima pravednosti, opra{tanja i milosr|a.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 32 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

USPJEH DOMINIKANSKOG PORTALA NA INTERNETU

Broj stranica koje su posje}ene preko {panjolskog portala http.//www.dominicos.org u studenom2001. godine prerastao je brojku od pola milijuna. ^ini se da je broj posjetitelja navedenog portala realnapotvrda onoga {to je na Op}oj skup{tini u Bologni izneseno kao nada: naime, da bi Internet mogao postatipastoralni odgovor na potrebe modernog ~ovjeka. [panjolci su ovaj uspjeh pripisali svojoj {koli teologije,biblijskoj {koli, {koli velikih religija, kao i uslugama na polju homiletike i duhovnosti.

PROPOVIJED U^ITELJA REDA

Tijekom ve~ernje povodom posve}enja samostana sv. Dominika u Bruxellesu 6. velja~e 2002., U~iteljReda je u svojoj propovijedi kazao da on osobno nije Europljanin, ali da potje~e od Europljana koji susanjali o tome da iza sebe ostave Europu koju razdiru gra|anski i svjetski ratovi. U~itelj Reda se osvrnuona Lukin izvje{taj o silasku Duha Svetoga na u~enike. Veli~ina i zna~aj toga doga|aja puno vi{e dolazedo izra`aja kada se promatraju njegovi u~inci na u~enike, nego {to bi to bilo vidljivo iz opisa teofanije.Npr., Ivan, o kojemu iz nekoliko mjesta u evan|elju znamo da je bio ksenofobi~an (Lk 9, 49; 9, 54), nakonDuhova to vi{e nije. Oganj koji je neko} htio baciti na Samariju, sada je oganj koji plamti ne da diskrimi-nira ili razdvaja, ne u svrhu etni~kog ~i{}enja ili etike prema ciljevima trenutnih autoriteta, nego da iznu-tra pro~i{}ava, povezuje i grije. U tom smislu je U~itelj Reda dao svoj osvrt na situaciju u Europi, koja jena putu prema jedinstvu, ali u kojoj se jo{ uvijek doga|aju nepravde poticane gospodarskim, socijalnim,rasisti~kim, moralnim, ali i religijskim faktorima. Zato je U~itelj Reda po`elio novoj zajednici da svoj po-ziv `ive "tako da propovijedaju evan|elje i na sve zazivaju dar Duha Svetoga, tako|er i na one koji su doju~er bili na{i neprijatelji, jer nisu pripadali nama".

OTVORENJE NOVOG STUDIJA FILOZOFIJE TALIJANSKIH DOMINIKANACA

9. velja~e 2002. otvoren je novi studij filozofije talijanskih dominikanaca u obnovljenom samostanusv. Maria della Sanità u Napulju. Predsjedavaju}i, fr. Renato D’Andrea, podsjetio je na ulogu koju filo-zofska disciplina igra u izobrazbi mladih te kad je rije~ o problemima na{eg vremena. Prof. fr. FrancescoCompagnoni, rektor Papinskog sveu~ili{ta sv. Tome Akvinskog u Rimu, odr`ao je tom prilikom preda-vanje pod naslovom "Pravo na slobodu vjere u suvremenoj katoli~koj misli". Tim je doga|ajem u~injenjo{ jedan korak na putu "aggiornamenta" dominikanskih akademskih i obrazovnih struktura u Italiji.

ULOGA DOMINIKANACA U SREDNJEVJEKOVNOJ INKVIZICIJI

Na poziv Dominikanskog povijesnog instituta, slu`benog centra za istra`ivanje i publikacije o domini-kanskoj povijesti, u Rimu je od 23. do 25. velja~e 2002. odr`an simpozij o srednjovjekovnoj inkviziciji.Na simpoziju je sudjelovalo pedesetak me|unarodnih stru~njaka za srednjovjekovnu inkviziciju, kojimaje cilj bio istra`iti u kojoj su mjeri ~lanovi dominikanskog Reda u pro{losti, posebno u prvih dvjesto godi-na inkvizicije, bili upleteni u nepravde koje je po~inila ta institucija. Ovaj je simpozij bio zami{ljen kaoprvi od ~etiri takve konferencije. Me|u ostalim, predstavljena je i opse`na dokazna gra|a za negodovanjekoje je postojalo me|u dominikancima prema o~itim ekscesima nekih Redu pripadaju}ih inkvizitora.Simpozij je, osim toga, pokazao da je potrebno jo{ mnogo rada da bi se razmrsilo ovo kompleksno po-glavlje povijesti.

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 33 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

"ONKRAJ GRANICA"1

Razmi{ljanja o dominikanskoj tituli "Magister in sacra theologia"

"U~itelj svete teologije" u Srednjem vijeku je bio sveu~ili{ni profesor teologije na najvi{oj razini:"u~itelj" ovdje zna~i profesor, dok "sveta teologija" ozna~ava razli~ita podru~ja refleksije o kr{}anstvu.Danas, kao {to je bio slu~aj i nekoliko stolje}a prije, "Sacrae Theologiae Magister" (STM), jest po~asninaslov koji dodjeljuje dominikanski Red, akademski stupanj kojim se odaje priznanje ~lanovima Redabra}e propovjednika.

Poput ve}ine po~asnih titula ne zna~i ni{ta – a zna~i sve!

Zna~i ni{ta jer te ne}e niti osposobiti ni unaprijediti u ameri~kom akademskom polo`aju. Zna~i sve, jerje to znak po{tovanja u dominikanskom Redu {irom svijeta; to je potvrda uloge uma u `ivotnosti kr{}an-ske vjere, slavljeni~ka vje`ba u dominikanskom zajedni~kom `ivotu.

To je stupanj u teologiji, i zato u na{em svjetovnom ameri~kom dru{tvu ne zna~i ni{ta. U SAD-u, vjerai religija su privatni poslovi, neprovjerivi i neplodni, uglavnom ni{ta.

Ali za one koji vjeruju, ovaj studij vjere zna~i sve. On ispovijeda da je Bo`ja objava stvarna, da istina imilost u Isusu Kristu nisu samo predmeti za knji{ko istra`ivanje nego punina, ljudska i bo`anska stvar-nost.

* * *

…Ovaj doga|aj predstavlja tri doga|aja: trenutak u zajednici, zbor {kole, o~itovanje teologije.

U dominikanskoj "{koli" nema straha od sada{njosti ili budu}nosti. U na{em "magisteriju" nema~astohleplja, nema straha ni doktrinarne kontrole. U na{oj "akademiji" nema sebi~ne naobrazbe; nematraganja za izvorno{}u koja je zapravo bezna~ajna; nema o~ajnog stvarala{tva koje proizvodi bizarni re-vizionizam u kojem se zahtjeva da je Jane Austen bila diler droge ili da se Wolfgang Amadeus Mozart po-javljuje kao histeri~ni tinejd`er s Malibua.

Na{a sve~anost ovog poslijepodneva proslavlja dominikanski intelektulani `ivot.

Na{a intelektualna tradicija sadr`i spontanost i raznolikost. Spontanost ovih triju u~itelja, ~ak i uzodre|eni manjak organizacije i planiranja u njihovim zanimanjima, pokazuje slobodu dominikanskog in-telektualnog duha. Veliki povjesni~ar M.-D. Chenu ~esto je govorio o "svetoj znati`elji". Svatko ima tukarizmu.

Sloboda Reda proizvodi mno{tvo duhovnosti – Tomu i Eckharta, Katarinu Sijensku i Bartolomea deLas Casasa, Vincenta de Contenson i Reginalda Garrigoue-Lagrangea, Yvesa Congara i Edwarda Schil-lebeeckxa.

Na{a intelektualna tradicija potvr|uje osobu: radost postanka slikom Bo`jom preko uma i slobode,individualnost svakoga od milijardi stvorenih ljudskih `ivota i pozvanih na trojstveni `ivot, dostojanstvobiti istinskim zastupnikom `ivota i dru{tva.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 34 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

1 Odlomci iz govora odr`anog na dodjeli titule U~itelja svete teologije trojici subra}e u River Forestu, u nedjelju 28. travnja 2002.godine

Svaka osoba prima posebno Bo`je prijateljstvo, novi `ivot milosti, ne postaju}i egocentri~nim ilikompulzivnim, ne preko religijske bi`uterije, nego preko vjere i ljubavi.

Ovaj susret ljudskoga i bo`anskog u Isusu i svakome od nas, doziva u pamet, kako Toma Akvinskika`e, da je ljudska osoba poput obzora na kojem se susre}u zemaljsko i nebesko; kako protestantskiteolog Paul Tillich primje}uje da mi kulturalno i apostolski neizbje`no `ivimo na granici.

* * *

Mi danas `ivimo u vremenu fundamentalizama: ovi fundamentalizmi prote`u se od pustinjaka iz Ida-hoa koji sjedi u svojoj kolibi okru`en zastavama i pu{kama do sekta{a sa Srednjeg istoka s isklju~uju}imjavnim obredima ili s rasprskavaju}im bombama. Dominikanski Red je opre~an fundamentalizmu. Na{aintelektualna tradicija je ro|ena iz razli~itih kultura i razli~itih vremena, prote`u}i se od Portugala doArmenije, od Kijeva do Lagosa. Dominikanci su pro`ivjeli i oblikovali previ{e povijesti da bi se prika~ilina nekakav religijski hir od ju~er ili danas. Dominikanci shva}aju ono {to je njema~ki romanopisac Tho-mas Mann mislio kad je napisao: "Ne mo`e se razumjeti {to je novo i svje`e bez poznavanja tradicije; uisto vrijeme, ljubav prema starome ostat }e neautenti~nom i sterilnom ako netko sebe samoga isklju~i iznovoga, odvoji sebe samoga od one nove dinamike koja me|u nama izranja s povijesnom nu`nosti".2

Novo dolazi htjeli mi to ili ne. Na{ intelektualni `ivot nakon Dominika bio je isuvi{e bogat i raznolik da bise uvjerili kako je Bog smje{ten u otrcane fraze (kli{eje) i odje}u. M.-D. Chenu je rekao: "Ekonomija spa-senja doga|a se u povijesti... Ljudski napredak je povezan s trajnim utjelovljenjem, a to utjelovljenje ni-kad ne ostaje izvanjsko prema dru{tvu. Milost je dru{tvena isto kao {to ~ovje~nost postaje misti~no tijeloKristovo".3 Povijest je najve}i neprijatelj fundamentalizma.

Svaki fundamentalizam ima privatnog boga, apsolutno malenog, neki predmet u kojem su smje{tenimagija ili spasenje. Toma Akvinski i U~itelj Eckhart poznaju samo dvije kona~nice: ljudsku osobu i `ivotTrojstva. Na{e ja i Bo`je ja su apsolutni. Oni se susre}u svakog trenutka, svakoga dana. Akvinac to mje-sto susreta Boga i nas samih naziva "kraljevstvo Evan|elja" (lex evangelica), to jest, najosnovnija stvar-nost o kojoj je Isus govorio. U tom kraljevstvu Duh Sveti nudi nam "mnogo bogatiji `ivot" (Evan|elje poIvanu), i "kraljevstvo Bo`je" (Evan|elje po Mateju).

Sve se ovo suprotstavlja fundamentalizmima koji se dokazuju na svetim mjestima s bombama, funda-mentalizmima koji se nadaju koristiti prividnim odlikovanjima, pogre{nim vizijama, latinskim aksio-mom kao magijskim talismanom. Svaki fundamentalizam jest let prema nekoj religiji stvari, let u {tova-nje "svetoga goveda". Taj let tako|er bje`i od dva izazova: mi{ljenja i rada.

* * *

…Do{lo se do nove, va`ne granice: linije stolje}a koja je tako|er linija novog milenija. ^ini se daCrkva danas dose`e s nesigurno{}u tu novu vremensku granicu; nedostaje usmjerenja i nadahnu}a.Nelagodnost se spustila na Crkvu, nelagodnost `eljena od nekoga. Pontifikat koji je zapo~eo s mnogonadanja zavr{ava s mnogo bolesti. Pitanja stara deset-dvadeset godina i dalje su me|u nama: pravilnamoralna teologija o obiteljskom `ivotu i novim bioeti~kim pitanjima, uloga biskupa u mjesnoj i op}ojCrkvi, pove}anje broja katoli~kih `upa i nesta{ica sve}enika, zahtjev za primjerenim propovijedanjem iuklju~ivanjem u liturgiju, prisutnost Evan|elja u naporima i razvitku dru{tava, `ene u crkvenim

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 35 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

2 Thomas Mann, Doktor Faustus, pogl. 28, Frankfurt/Main, 1963., str. 297.3 M.-D. Chenu, La liberté de la Mission u: O. de la Brosse, Le Père Chenu. La liberté dans la foi, Paris, 1969., str. 129.

slu`bama, mnoge religije ~ovje~anstva unutar kojih je spasenje nekako usredoto~eno na Krista. Ovacarstva vjere i misli su jo{ uvijek s nama. Ona ne mogu biti trajno prigu{ena; to nisu pitanja pro{losti negostvari koje se ti~u svakog katolika – na osobit na~in na stotine mladih mu{karaca i `ena koji }e diplomiratiu idu}em mjesecu na 240 katoli~kih koled`a i sveu~ili{ta. Oni tra`e `upnu zajednicu, Crkvu s ne{to`ivotnosti. Oni }e je prona}i ili }e oti}i – ne iz vjere nego iz Crkve.

Milost je danas u dru{tvu i u religiji zasjenjena: zasjenjuje je crkvena teatralnost ili je izrugananasiljem. Religija je pokvarena ~astohlepljem, slu`ba je postala sramotna nemoralno{}u. Ova pitanja ~imse spomenu budu ugu{ena. Ugu{ivanje uvijek potje~e od {oka i promjene.

Mi smo na rubu, na granici, jo{ jednom. Kao i 1960., 1970. ili 1980. mi se ~udimo; tek malo provirimou ono {to se nalazi ispred. Tijekom gotovo 800 godina dominikanski Red je ovu situaciju unaprijedpro`ivljavao. Dominikansko po{tovanje prema istini uma, prema realnosti kozmosa i prema dostojanstvupojedinaca jesu na{e temeljno usmjerenje i mo`e pomo}i teolozima, sve}enicima i sestrama te velikombroju crkvenih lai~kih slu`benika da krenu naprijed.

Mi imamo neizmjerne resurse u Crkvi i u Redu: ljude i {kole, intelektualne tradicije i samopo`rtvovnuenergiju, knjige i ~asopise, vjesnike i web-stranice. Imamo na{e iskustvo i na{e ideje. Chenu je uskliknuo:"Ti mo`e{ re}i da kada ne{to novo po~inje, kada se stvari po~inju mije{ati i prevrtati, da je tada teolog naj-sretniji. Kao posebna mogu}nost dano je motriti Rije~ Bo`ju na djelu u povijesti. 'Sada{njost' Rije~iBo`je potresa svijet."4

Na ovom radosnom slavlju poti~u nas u~itelji svete teologije. Poti~u nas dominikanci {irom svijeta,tisu}e ~lanova Dominikanske obitelji koji propovijedaju i slu`e Evan|elju. Oni nas gone da prona|emoenergiju i ma{tu kako bi mogli dota}i srca mu{karaca i `ena bilo u Madisonu, La Pazu, Chicagu iliDubrovniku. Duh Sveti goni nas da razmi{ljamo i molimo, da studiramo i da se nadamo, da ostavimo izasebe zastra{uju}e zidove, da budemo kadri predstaviti slike stvarnosti vjerodostojnog Krista i vjernogkr{}anina.

* * *

Za nekoga u Americi, sav na{ kr{}anski govor ovog poslijepodneva je bez ikakve vrijednosti: nije oonome {to je vrijedno i mjerljivo; nije o elektronskim izmjenama podataka i nov~anim kreditima. Zatomora biti ni{ta.

Ali za kr{}ane, na{a vjera, iako tajanstvena, jest uzvi{eno znanje. I, budu}i da je kraljevstvo Bo`jestvaran svijet, ono {to nas pou~ava Isus, jest sve.

Thomas F. O'Meara, O.P., S.T.M.(prijevod s engleskog: fr. Dominik Ivan ]eli})

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 36 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

4 B. Reillly, Marie-Dominique Chenu: “We've Got to Get Rid of the Magic”.

DVJESTOTA GODI[NJICA RO\ENJA FR. HENRI-DOMINIQUE LACORDAIREA

Henri-Dominiqu Lacordaire ro|en je 12. svibnja 1802. u Recey-sur-Ource, Côte-d’Or, u Francuskoj.Umro je u Sorèzeu, Tarn, 21. studenog 1861.

Za svoje suvremenike Henri Lacordaire je bio glasoviti predstavnik katoli~kog propovijedanja, uvremenu kad je govorni~ko umije}e, profano i religiozno, u`ivalo veliki ugled. Danas povjesni~arireligiozne misli u njemu najprije vide jednog od vo|a katoli~kih liberala, koji su za Crkvu tra`ili slobodukoju je steklo civilno dru{tvo nakon Francuske revolucije, te obnovitelja Reda bra}e propovjednika,zvanih dominikanaca, zabranjenih 1790. Sve}enik, novinar, odgajatelj, nakratko i saborski zastupnik,akademik, Lacordaire je jedna od va`nijih osoba koja je pridonijela, svojim talentom i originalno{}u,susretu katolicizma i dru{tva XIX. stolje}a.

Poti~u}i iz provincijske bur`oazije, Lacordaire je religiozni odgoj primio od svoje majke. Me|utim,izgubio je vjeru i nije je prona{ao sve do svoje dvadeset druge godine, nakon studija prava u Dijonu, tepo~etka odvjetni~ke karijere u Parizu.

Godine 1824. ulazi u bogosloviju, a 1827. je zare|en za sve}enika. Ispovjednik je u jednom samostanui u koled`u Henri IV. u Parizu. Nakon revolucije 1830. postaje jedan od glavnih suradnika katoli~kogdnevnika "L’Avenir", s Lamennaisom i mladim Montalembertom. S njima, kao i drugima, organizira Ge-neralni zavod za obranu vjerske slobode i `eli promicati slobodu pou~avanja.

Obrana separacije Crkve i dr`ave od strane katoli~kih liberala uznemirila je rimske autoritete kojiosu|uju ideje L’Avenira. Odijeliv{i se od Lamennaisa koji odbija prihvatiti tu odluku, Lacordairezadr`ava svoje liberalno opredjeljenje, siguran kako se ono ni u ~emu ne suprotstavlja katolicizmu.Zadu`en od pari{kog nadbiskupa za Konferencije u katedrali Notre-Dame, kako bi {irokoj publici izlo`ioistine vjere, postigao je vrijedan uspjeh, ali se nakon toga povla~i u Rim.

Tu je i dozrjela ideja o ponovnoj uspostavi dominikanaca u Francuskoj, koji su bili zabranjeni. Pred-stavka koju je Lacordaire uputio "svojoj zemlji" u o`ujku 1839. ponajprije je obrambeni govor za sloboduredovni{tva u Dr`avi, tra`e}i za redovnike civilno pravo udru`ivanja. Primiv{i dominikanski habit uRimu 9. travnja 1839., pod imenom Henri-Dominique vra}a se u Francusku i utemeljuje dominikanskesamostane, po~ev{i od Nancya (1843.). Me|u njegovim prvim drugovima nalazi se nekoliko mladi}a kojidolaze iz Buchezova socijalizma, uglavnom umjetnika.

Nakon revolucije 1848. Lacordaire pokre}e novi ~asopis "L’Ere nouvelle", te u Marseilleu biva iza-bran za zastupnika. Sudjeluje u radu konstituiranja Skup{tine, ali gotovo u isto vrijeme (17. svibnja1848.) podnosi ostavku. Nakon 2. prosinca 1851. povla~i se iz svih javnih poslova i ponajprije se po-sve}uje odgoju mlade`i u koled`u u Oullinsu kod Lyona te u Sorèzeu, gdje }e i umrijeti, samo nekolikomjeseci nakon {to je primljen u Akademiju na mjesto Tocquevillea, kojemu je i odr`ao posmrtno slovo.

Nepopravljivi liberal i pokoran redovnik, kako se sam volio definirati, Lacordaire je jedan od prete~amodernog katolicizma.

fr. Guy Bedouelle(prijevod s francuskoga: Ur.)

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 37 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

POSEBNI PRILOG

NAJMLA\I OD PRVE PETORICE - FR. ALFONS ETEROVI]Povodom jubileja na{e zagreba~ke zajednice

Ove godine na{a zagreba~ka zajednica u Kontakovoj 1 slavi 75. obljetnicu, i to 8. svibnja blagoslovanove kapele i samostana, a 10. svibnja uspostave prve redovni~ke zajednice.

Njezini su prvi ~lanovi bili fr. Markolin Knego, fr. Vicko Bodlovi}, fr. Antonin Zaninovi}, fr. AlfonsEterovi} i brat suradnik fr. ^eslav Hoblaj. Najstariji me|u njima, fr. Markolin Knego bio je imenovanprvim starje{inom.

Ovdje se osvr}em samo na jednoga od njih, i to najmla|ega, fr. Alfonsa Eterovi}a, jer sam jedino njegapobli`e poznavao i s njime bio povezan prisnim, rekao bih sinovskim vezama.

Uvelike sam se poslu`io nekrologom {to ga je napisao na{ fr. Augustin Pavlovi}, a donosim isvjedo~anstva neke na{e subra}e i na{ih sestara, ali najvi{e njegove brati~ne g|ice Nede Eterovi}. A daneki ~itatelj, u dono{enju svog suda o fr. Alfonsu kao redovniku, ne bi bio uvjetovan mojim daljnjimizlaganjem, najprije ukratko iznosim {to II. Vatikanski sabor govori op}enito o redovni~kom pozivu.Istom onda donosim svoja saznanja o stavu {to ga je fr. Alfons zauzimao prema asignacijama, premasvakoj slu`bi koja mu je bila povjerene, o njegovu odnosu prema subra}i, kao i o njegovu su~eljavanju sastaro{}u, bole{}u i smrti.

Tko je idealan redovnik?

U Rimskoj je Crkvi jo{ uvijek na snazi pravilo po kojem redovnici postaju punopravnim ~lanovimasvoje zajednice tek onda kad u njoj polo`e do`ivotne zavjete. Ali time {to postaju punopravnim ~lanovi-ma, ne zna~i da su "ipso facto" i idealni redovnici! Kad bi to bilo tako, ne bi II. vatikanski koncil smatraopotrebnim preporu~iti u konstituciji "Lumen gentium": "Neka redovnici bri`no nastoje da... svakim da-nom sve bolje odra`avaju Krista i vjernicima i nevjernicima" (LG 46). Na temelju ove koncilske preporu-ke s pravom mo`emo zaklju~iti da su pojedini redovnici toliko idealniji koliko savr{enije odra`avaju Kri-sta, `ive}i dosljedno svoje zavjete. A jer isti Koncil u dekretu "Perfectae caritatis" izjavljuje da je "Krist –~ist i siroma{an – po poslu{nosti do smrti na kri`u spasio i posvetio sve ljude" (PC1), o~ito daje prednostzavjetu poslu{nosti i odre|uje ga normom bez koje ne mo`e biti govora o idealnom redovniku. U svijetluovih koncilskih natuknica, tko god je poznavao na{eg fr. Alfonsa lako }e stvoriti svoj sud o njemu kao re-dovniku.

Stav fr. Alfonsa prema asignacijama

Na{ je otac Alfons za svog sve}eni~kog `ivota primio ni{ta manje nego dvanaest asignacija. Pitam se:kakav je stav zauzimao prema njima?

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 38 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

Ka`u da redovnici redovito bez problema prihva}aju svoju prvu asignaciju, dok im vrlo te{ko pada kadpremje{taj uslijedi poslije nego {to po~nu uo~avati plodove svoga rada. Takve asignacije naj~e{}e do`iv-ljavaju kao nepravde koje se nanose ne samo njima nego jo{ vi{e i samom Bo`jem narodu. Ocu Alfonsu jeba{ prva asignacija morala biti najte`a. Prosudite sami!

Godine 1920. bio je poslan u Rim da se na Angelicumu, po zavr{etku redovitih studija, posvetiisto~nom pitanju. Me|utim, 1923. godine, neposredno poslije mlade mise, dobije asignaciju za samostanu Splitu, uz obrazlo`enje: "potreban si u Provinciji". Dodu{e, ovakav postupak u ono vrijeme nije bio ri-jetkost. Ali, dok je bilo i dok danas ima onih koji se zbog sli~nih postupaka smatraju nesretnima i to ne-prestano spo~itavaju svojim starje{inama, dotle iz usta fr. Alfonsa nikada nisam ~uo rije~ negodovanja, ajo{ manje optu`be zbog ovog premje{taja.

A kako se odnosio prema onim drugim asignacijama koje redovito te{ko padaju svim redovnicima? Unovoosnovanom zagreba~kom samostanu na{ se fr. Alfons prihva}a apostolskog djelovanja sa svim`arom svoje mladena~ke du{e. Osniva, jedno za drugim, nekoliko kulturno-prosvjetnih dru{tava. Ume|uvremenu dr`avne vlasti zabranjuju upis u takva dru{tva svim |acima pu~ke i srednje {kole. OcaAlfonsa to nije obeshrabrilo; on ih dokida, ali odmah uspostavlja nova, daju}i im posve vjerska obilje`ja.Uz to predaje vjeronauk u osnovnoj {koli na Borongaju, zatim u Jaki}evoj, a kasnije i u {egrtskoj naLa{}ini.

Kad je odlu~io osnovati "Mlade kruni~are", u Italiji nekoliko mjeseci prou~ava dobre i lo{e strane temlade organizacije, pa tek potom pristupa njezinom utemeljenju u Zagrebu.

Uglavnom, kad je ve} cijela "@eljezni~arska kolonija" brujala od njegova apostolskog rada, sti`e na{ojProvinciji u kanonski pohod u~itelj Reda fr. Martin Gillet i odre|uje fr. Alfonsa za u~itelja klerika u Du-brovniku. Iako su tada mnogi ~lanovi spomenutih dru{tava molili i o. Provincijala i U~itelja Reda da osta-ve fr. Alfonsa u Zagrebu, on je, dosljedan svom uvjerenju, spremno i bez odga|anja otputovao za Du-brovnik. S najve}im `arom prihvatio se svoje nove, u~iteljske slu`be, gdje mu je, nakon godinu dana, bilapovjerena i slu`ba u~itelja novaka. O ovoj je vrlo bitna izjava na{eg fr. Kerubina Mekjavi}a, kojemu je fr.Alfons bio tri mjeseca u~iteljem u novicijatu: "[to god je tra`io od nas, to je i sam vr{io zajedno s nama".A kad je nakon pet godina u~iteljevanja bio premje{ten u Resnik, po svjedo~anstvu istog fr. Kerubina, "naopro{taju je bilo i suza".

Odnos fr. Alfonsa prema radu i povjerenim du`nostima

Narodna poslovica "Ne radi ono {to voli{, nego voli ono {to radi{" doista je zrcalo u kojem se odra`avastav na{eg fr. Alfonsa prema svakom poslu koji mu je bio povjeren. S toliko ga je ljubavi obavljao da se~inilo kao da mu je to glavno i jedino `ivotno zanimanje. Ipak, uvijek je davao prednost onome {to je du-hovno pred onim {to je materijalno. Tako za prvog i drugog boravka u Resniku, jer je bio imenovan nesamo vikarom te ku}e, nego i `upnikom te `upe, poduzima {to god je u njegovoj mo}i da njezine `uplja-ne, poznate po vjerskom indiferentizmu, privede natrag Bogu.

Kao vikaru ku}e bilo mu je povjereno da na `upskom imanju pokrene gospodarstvo, koje bi, s vreme-nom, moglo opskrbljivati samostansku zajednicu na{ih novaka i klerika u Dubrovniku. U poljodjelstvo senije mnogo razumio, ali kroz savjetovanje s iskusnima, a jo{ vi{e kroz knjige koje je "Dru{tvo sv. Jeroni-ma" tiskalo za poljodjelce, u kratko je vrijeme postigao nevjerojatne uspjehe. Dovoljno je spomenuti da jeosim brojne stoke, prasadi i peradi, tog osnovnog preduvjeta svakog gospodarstva, ve} bio podigao dvagolema silosa, nabavio vr{alicu i mnoge strojeve nu`no potrebne za napredno gospodarstvo.

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 39 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Ali, rat je ve} bio na pomolu. Po danu su obilazili odredi sad njema~ke, sad hrvatske vojske, jer su znalida po no}i partizani vr{ljaju unaokolo. Tako je opasnost po `ivot prijetila i danju i no}u, i s jedne i s drugestrane. Svjestan ozbiljnosti situacije fr. Alfons je uvelike ra~unao s Bo`jom pomo}i. Nastojao je damoljenju svagdanje krunice sudjeluju tako|er i radnici koji su bili nastanjeni u `upnom dvoru. A kad je usvibnju 1945. propala NDH i vlast preuzeli komunisti, u najkra}em roku potpuno su oplja~kali cijelogospodarstvo. Fr. Alfons je kasnije znao re}i da ne bi ni za ~im `alio, kad bi znao da se barem koji`upljanin obratio Bogu.

Kad je 1957. i po ~etvrti put bio premje{ten u Zagreb, bilo mu je povjereno da nadzire radove okopreinake na{e onda{nje kapele u vidu njezinog pove}anja i ljep{e unutra{njosti. Stru~ni nadzor bio jepovjeren uva`enom in`enjeru gosp. Mladenu Fu~i}u, kojemu je u ono vrijeme zagreba~ki Kaptolpovjeravao sve svoje gra|evinske zahvate. Ali zbog njegove pretjerane pedantnosti, koja je zasigurnobila potencirana svije{}u da nadzire radove za koje samostan nije imao gra|evinske dozvole, radovi su seotezali u nedogled. Zato je fr. Alfons, u suglasnosti s onda{njim priorom fr. Aurelijem Steinom, ~itavzahvat preuzeo u svoje ruke i na svoju vlastitu odgovornost. U pozama{nim poslovima oduzimanjajednog dijela samostana za prezbiterij, u njegovu poplo~avanju bra~kim kamenom, u postavljanju novogoltara s prekrasnim postoljem od crno-bijelog mramora, kao i u otvaranju novog ulaza u crkvu iz@upanove ulice, fr. Alfons je radio kao crnac. Me|utim, svjestan svog prvotnog poziva, nikada zbog tihradova nije zanemarivao zajedni~ko moljenje ~asoslova niti svoje ostale duhovne obveze.

Uslijedila je i predzadnja asignacija fr. Alfonsa u Kor~ulu 1959. godine i to za vikara u na{em samosta-nu i za duhovnika na{ih sestara u njihovoj mati~noj ku}i. I tu mu je bila va`nija duhovna od materijalneobnove. O njegovoj skrbi za duhovni napredak na{ih sestara najrje~itije govori ~injenica da ga se jo{ uvi-jek rado sje}aju sestre koje su u ono vrijeme bile u Kor~uli. A kad su se nakon osam i pol godina od njegaopra{tale, znaju}i za njegovu ljubav prema Gospinom ru`ariju, darovale su mu prekrasnu krunicu i slikuMajke Bo`je, a na njezinoj pole|ini napisale: "Na podno`ju na{e nebeske Majke trajno }emo se sje}atidobrog oca Alfonsa!".

Uz brigu za na{e sestre, brinuo se i za unapre|enje bogoslu`ja u samostanskoj crkvi sv. Nikole, kao i zana{ tada{nji Tre}i Red. A kad god je don Ivo Matijaca imao u sv. Marku svoje sve~anosti, a on je njimaobilovao, uvijek je u asistenciju pozivao i fr. Alfonsa. I on mu se, po svjedo~anstvu na{eg fr. GabrijelaPosavca, svaki put odazivao, ~ak i po najve}em nevremenu, mada mu je zdravlje ve} dobrano bilonaru{eno.

Kao vikar na{eg samostana prihvatio se njegove obnove. Ve}ina se od nas sje}a kakav je izgledao tajna{ samostan neposredno prije nedavne restauracije, ali ih je malo koji znaju u kakvom je stanju bioposlije nego su ga napustili {egrti i drugi njegovi podstanari. Me|utim, zahvaljuju}i neumornom radu fr.Alfonsa i svesrdnoj pomo}i na{eg fr. Gabrijela, a godinu dana i njegova ro|enog brata fr. Karla, samostanje bio toliko osposobljen da se u njemu `ivjelo, kako-tako, jo{ ~etrdesetak godina.

Idu}i u susret svojoj starosti

I posljednja, dvanaesta asignacija, za Bol na otoku Bra~u, bila je uru~ena fr. Alfonsu 3. srpnja 1968.godine. Prema rije~ima na{eg fr. Augustina Pavlovi}a u ve} spomenutom nekrologu fr. Alfonsa, ta mu jeasignacija bila dana "na njegovu `elju iz zdravstvenih razloga". Ovaj njegov navod ~ini se da je u protur-je~ju s mojim tvrdnjama o poslu{nosti fr. Alfonsa. Ali to je samo prividno proturje~je. Ono se rasplinjujenetom se uo~e razlozi zbog kojih je fr. Alfons izrazio `elju da bude premje{ten. Dodu{e, fr. Augustin jenaveo samo jedan razlog, i to zdravstveni, ali postojao je jo{ jedan. Me|utim, da je i postojao samo taj je-

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 40 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

dan, od presudne je va`nosti znati je li fr. Alfons `elio biti premje{ten da bi se oslobodio svake obveze itime sprije~io pogor{avanje svog zdravstvenog stanja, {to bi zasigurno bacalo sjenu na njegovu po-slu{nost, ili je `elio biti premje{ten jer je postao svjestan da vi{e ne mo`e ispunjavati sve svoje dotada{njeobveze i, dosljedno, da svoje mjesto mora ustupiti zdravijem subratu.

U prilog ovom drugom dolazi mi kao naru~eno svjedo~anstvo samog fr. Augustina. On u nekrologu fr.Alfonsa ka`e da je po dolasku u Bol "vr{io ono {to je mogao". Tako izri~ito nabraja da je bio redovitiispovjednik na{ih sjemeni{taraca, da je bio izvanredni ispovjednik na{ih sestara i da je 1973. predavao ta-lijanski jezik jednoj skupini na{ih momaka koji su trebali po}i u Bolognu, u novicijat. A meni je poznatoda je prevodio neke knjige s talijanskog na hrvatski. Iz navedenog je, dakle, o~ito da razlog {to ga navodifr. Augustin ne mo`e biti i nije u proturje~ju s mojom tvrdnjom o poslu{nosti fr. Alfonsa.

A koji je drugi razlog zbog kojeg je `elio premje{taj, a koji fr. Augustin ne navodi? Taj se krije u onojuro|enoj ~e`nji svakog ljudskog bi}a da pod stare dane ne ostane sam, ve} da `ivi u krugu najmilijih, uovom slu~aju u krugu svoje redovni~ke subra}e. Takva ~e`nja nekog redovnika toliko je opravdanija,koliko je taj vi{e volio i svoju subra}u i `ivot u zajednici, ali je zbog poslu{nosti morao i `ivjeti i djelovatiu malim zajednicama, nerijetko s dva, ili ~ak samo s jednim ~lanom. A upravo je to bio slu~aj na{eg fr.Alfonsa.

Kad ovo imamo pred o~ima, tko bi mu smio zamjeriti da je ~ak i zatra`io premje{taj u neku ve}uredovni~ku zajednicu, da barem pod svoje stare dane bude okru`en ljubavlju svoje subra}e?!

Sve nas je volio i od svih je bio ljubljen

Ve} je Ciceron rekao da je teret starosti lak{i onome koji osje}a da ga mladi po{tuju i vole. Doista, ni-sam nai{ao ni na jednog subrata koji je imao i{ta protiv fr. Alfonsa. Naprotiv, svi su ga voljeli i po{tivali,mla|i kao svog oca, a stariji kao svog subrata i pravog kolegu. A to ne bi bilo mogu}e da i on sam nije vo-lio svu svoju subra}u i sestre, ~itav dominikanski Red. To na eklatantan na~in svjedo~i izjava na{eg fr.Jerka Novaka, koju je zapamtio fr. Kerubin, poznat po svojem izvanrednom pam}enju. Naime, kad jedavne 1939. godine na{ fr. Jerko bio premje{ten zajedno s fr. Alfonsom iz Dubrovnika u Resnik, fr. Jerkoje pred svima izjavio: "S njime bi oti{ao i u pakao!".

Poslije ovakve izjave ne znam kojim bih rije~ima obilje`io svoju ljubav prema fr. Alfonsu. Usu|ujemse ustvrditi da ga je poslije smrti fr. Sibe Budrovi}a sam Bog poslao na moj `ivotni put. Volio me ~istomljubavlju i, za razliku od fr. Sibe, on to nije tajio. Dok smo zajedni~ki radili na spomenutoj obnovi crkve uZagrebu, od milja me zvao "ma{kali}u moj". Nije mi htio re}i zna~enje tog imena, ali sam doznao od nje-govih sumje{tana da se tako zove jedan maleni, neznatni, ali nu`no potrebni dio na opancima bra~kih~obana. O~ito je tom rije~ju htio izraziti i svoju povezanost sa mnom. To sam sna`no osje}ao i zato sammogao s njime razgovarati o svim problemima i tra`iti od njega savjeta kad god mi je to bilo potrebno,osobito poslije nego je u{ao u stara~ku dob. Naime, sv. Jeronim posve utemeljeno tvrdi: "Starost, jerubla`uje silinu strasti, pove}ava ~ovjekovu mudrost i ~ini ga sposobnim davati zrelije savjete" (Comenta-ria in Amos, 2, 263-264). Tako sam mu se prigodice po`alio na postupak jednog veleu~enog subrata."Sinko, re~e mi, ne ~udi se tome i neka te to ne obeshrabri! Kao njegov znatno stariji subrat i ja sam mujednom poku{ao svratiti pozornost, dakako, "in camera caritatis" (u }eliji ljubavi), na ne{to {to su mu svizamjerali, ali mu se nitko nije usudio re}i. On se tada po~eo na mene tako derati da su prolaznici zastajki-vali i slu{ali o ~emu se radi. Sinko, nastavio je s bolju u srcu, na{i su stari obi~avali re}i: "scientia inflat"(znanje napuhuje). Vjeruj mi, ima u tome istine!". Zbog ovakvog i sli~nih savjeta, dokle god je fr. Alfonsbio `iv, ako sam ve} koristio svoje praznike, u Bol sam dolazio.

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 41 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Kako se nosio s bole{}u?

Poznata je rimska izreka: "Senectus ipsa morbus" (Starost je sama po sebi bolest). (Terencije, PharinIV, I, 9.). I doista, dok svaka bolest u mla|im godinama mo`e, ali ne mora biti smrtonosna, dotle starost,kao bolest, neizbje`no vodi k smrti. To, dakako, ne zna~i da se ~ovjek s nastupom stara~kih godina morapovu}i iz `ivota. Naprotiv, Seneka je ve} davno ustvrdio da je najve}e zlo isklju~iti se iz broja `ivih prijesame smrti. Ovih stvarnosti je fr. Alfons bio potpuno svjestan. Ve} je od mladosti patio od pro{irenih venana nogama, zbog ~ega je trajno morao nositi gumene ~arape. A iskustvo nas u~i da upravo oni redovnicikoji su cijeli svoj vijek od ne~ega bolovali, a da to nisu stavljali na velika zvona, redovito su bezpani~arenja i{li ususret svojoj starosti, pogotovo kad su bili svjesni da su tu bolest "zaradili" kroz rad {tosu ga prihvatili u duhu poslu{nosti. A i to je bio slu~aj i s na{im fr. Alfonsom. Evo {to o tome govori nje-gova brati~na Neda, koja je vjerno slu`ila ne samo njemu nego i svoj na{oj subra}i za sve vrijeme njegovadjelovanja u Resniku: "Barba je svoje vene 'zaradio' u vrijeme kad nije bilo prijevoznih sredstava. SamBog zna koliko je puta morao propje{a~iti od Zagreba do Resnika, nose}i te{ki alat i sve {to bi u gradu na-kupovao za potrebe ku}e i gospodarstva".

A da se zbog starosti nije isklju~io iz broja `ivih, vidjeli smo prethodno, kad je bila rije~ o njegovoj ak-tivnosti po dolasku u Bol. Tako|er je vrijedno istaknuti da je, usprkos svojoj fizi~koj krhkosti, redovitodolazio u kor, dokle god je mogao hodati. Jednom zgodom mu je fr. Eugen od dragosti malo ja~e stisnuoruku, a on }e mu: "Nemoj mali! Starome pucaju kosti k'o ripa!".

[to je bio stariji, svima je bio sve zahvalniji, i za najmanju uslugu. Tako jo{ za svog boravka u Kor~uli,dok je bolovao od te{ke upale plu}a, lije~io ga je uva`eni i od svih voljeni doktor [teka. Za vrijeme jednogpregleda fr. Alfons je s mukom sjedio na krevetu. Sestra Viktorija je to uo~ila i pru`ila mu {tap ne bi li mubilo malo lak{e. Na to }e joj fr. Alfons: "Gle, kako je ljubav domi{ljata!". Zar joj se mogao ljep{e odu`iti!?

Idu}i u susret smrti

"Zagonetka ljudskog polo`aja dosi`e vrhunac pred licem smrti. Ne mu~i ~ovjeka samo bol i sve ve}irasap tijela, nego ga, tako|er, dapa~e jo{ i vi{e, mu~i strah od ugasnu}a za vazda. I po prirodnom nagonusvog srca ispravno sudi kad s jezom odbija posvema{nje razorenje i nepovratno skon~anje svoje osobe".(GS 18) Na{ je fr. Alfons bio svjestan da ide u susret smrti, ali ga to nije ispunjalo stravom. Naprotiv, kadgod je o smrti govorio, svjedo~i njegova brati~na Neda, obi~avao je re}i: "Idemo dobrom Ocu". "I nije tobila puka fraza", nastavlja ona s tuma~enjem, "nego plod vjere koju je na kr{tenju primio, a koja se u nje-mu razvijala ve} od najranijeg djetinjstva, `ive}i u ozra~ju vjere. U njihovoj se ku}i svake ve~eri molilasv. krunica za najpotrebitije du{e u ~istili{tu, da bi se one zauzimale za sve njihove duhovne i tjelesne po-trebe. I dok su djeca za vrijeme molitve smjela sjediti, njihov je otac kle~ao, makar bio umoran i iscrpljen.Taj ~ovjek je `ivio od vjere. A takav primjer nije mogao ostati bez ploda".

O detaljima posljednjih dana `ivota fr. Alfonsa sigurno bi nam mogao {to{ta ispri~ati fr. Tarcizije[imetovi}, jer je imao sobu tik do njegove, ali ni njega vi{e nema me|u nama. A jer sam doznao da je ocaAlfonsa u posljednje vrijeme dvorio na{ onda{nji bogoslov Lovro Mr|en, potra`io sam ga, a on je, namoju molbu da mi po{alje koji podatak o njegovim posljednjim danima, uz ostalo napisao i ovo: "Pokojnip. Alfons bio je izrazito nezahtjevan; nije bio 'razma`en'. Za svaku i najmanju uslugu toliko mi je bio zah-valan, da je ~esto ponavljao: 'Raj }e{ na meni zaraditi!'. Zadnjih sam dvadesetak dana i spavao u njegovojsobi, da bih mu pomogao po}i na zahod, jer vi{e nije mogao i}i bez tu|e pomo}i. Tako sam postao svjedo-kom njegove smrti, iako, na `alost, toga nisam bio svjestan. Bio sam, naime, premlad i do tada nikada ni-sam vidio kako to izgleda kad ~ovjek umire. Onog poslijepodneva p. Alfons vi{e nije mogao govoriti.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 42 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

Prstom mi je dao znak da mu se primaknem. Uzeo je tada moju ruku i satima je nije ispu{tao. Kad sam seumorio stajati, drugom rukom primaknuo sam sjedalicu i, sveudilj sa svojom u njegovoj ruci, sjedio uznjegovo uzglavlje. Tako sam do~ekao jutro. Negdje oko pet sati potpuno se primirio i ja pomislim da jezaspao. A on je, vjerojatno, ve} tada bio umro. Poslije konventualne mise u sobu je provirio o. Tarcizije iodprve 'snimio' situaciju. 'Ti si se probudio', re~e mi, 'ali ne znam ho}e li i on!'. Obojica smo tada ustano-vili da vi{e ne di{e…"

Pri umiranju fr. Alfonsa njegova subra}a nisu pjevala "Salve Regina". Ali jer je on znao re}i da nemo`e zaspati dokle god ne izmoli Marijinu krunicu za du{e u ~istili{tu, ~vrsto vjerujem da se u onim sud-bonosnim trenucima Marija na{la uz njegovo uzglavlje i da je njegovu du{u ponijela u raj, u pratnji svihonih du{a kojima je on svojim krunicama omogu}io da ve} prije njega prispiju do svog kona~nog cilja.

fr. Drago Kolimbatovi}

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 43 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

NA[I POKOJNICI

IVAN ZADROBrat fr. Marinka Zadro, umro je u utorak 7. svibnja 2002. Sprovod je bio u ~etvrtak 9. svibnja u mjestu

Ledinac.

AN\A BOBA[Majka fr. Marka i fr. Ante Boba{, umrla je u srijedu 12. lipnja 2002. Sprovod je bio u petak 14. lipnja u

mjestu Trnovec Bartolove~ki kod Vara`dina.

JOSIP KOLIMBATOVI]Brat fr. Drage Kolimbatovi}, umro je u ponedjeljak 24. lipnja 2002. Sprovod je bio u petak 28. lipnja u

Supetru na Bra~u.

O`alo{}enima iskrena su}ut, a pokojnike preporu~amo va{im molitvama.

Po~ivali u miru!

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 44 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

PROF. MR. JOSIP MIHOJEVI]

U ime na{e knji`nice "Hijacint Bo{kovi}" zahvaljujemo pokojnom prof. mr. sc. Josipu Mihojevi}u,koji je oporu~no ostavio na{oj biblioteci 37 kutija knjiga, a na{em zagreba~kom samostanu tre}inu odsvoje skromne u{te|evine.

Prof. Josip Mihojevi} ro|en je u Bobovi{}u na Bra~u 1918., a umro je u Zagrebu 2. o`ujka 2002.Njegov brat dominikanac, fr. Nevenko Mihojevi}, umro je ve} prije 12 godina (1988.).

Prof. Josip Mihojevi} gimnaziju je poha|ao u Bolu i u Dubrovniku. U na{ novicijat u{ao je 1936.,filozofsko-teolo{ke nauke zavr{io je na Dominikanskoj visokoj bogoslovnoj {koli u Dubrovniku 1937. –1943. godine. Za sve}enika je bio zare|en 19. srpnja 1942. Na`alost, nije ustrajao u Redu te ga je negdjeprije 1960. napustio.

Diplomirao je knji`evnost 26. velja~e 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao jeknji`evnost u osnovnim i srednjima {kolama u na{em glavnom gradu. Stru~ni ispit za profesora srednje{kole polo`io je 24. listopada 1966.

15. prosinca 1974. postigao je diplomu magistra iz podru~ja knji`evnosti s radnjom "Hrvatsko sred-njovjekovno pjesni{tvo s posebnim osvrtom na bolsku pjesmaricu".

Osim mnogih ~lanaka, priredio je knjigu "Bogorodica u hrvatskom pjesni{tvu od 13. st. do kraja 19.st." (Zagreb, Kr{}anska sada{njost, 1994.) U Spomenici dominikanskog samostana u Bolu 1475 –1975(Bol-Zagreb, 1976.) iza{ao je njegov ~lanak "Pu~ko-crkveno kazali{te na Bra~u" (str. 273 –289). U knjizifr. Rajka Kuparea "Prebivao je me|u nama" (Zagreb, Dominikanski provincijalat, 1985.) napisao je po-govor "Izvori dramaturgije Rajmunda Kuparea" (str. 111 –130). Transliterirao je iz "Omi{aljskog Misa-la" (oko 1317. –1323.), dakle iz glagoljice, hrvatski prijevod sekvencije na Tijelovo: Lauda, Sion, Salva-torem (Hvali, Sion, Spasitelja); tu je tranliteraciju objavio fr. Tomo Vere{ u djelu Toma Akvinski – Iza-brano djelo (Zagreb, Globus, �1981.�), str. 337. Dobro je napomenuti – kako isti~e fr. Vere{ – da je timglagolja{kim prijevodom "Toma Akvinski od svih stranih jezika najprije progovorio hrvatski" (nav. dj.,str. 2).

Jo{ jedanput zahvaljujemo prof. Mihojevi}u na njegovoj odluci da svoju bogatu knji`nicu ostavi na{ojbiblioteci. Neka ovo bude s moje strane i znak sje}anja na dane drugovanja u sjemeni{tu i u novicijatu,kao i na povremene kontakte u Zagrebu.

Po~ivao u miru Bo`jem!

fr. Augustin Pavlovi}

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 45 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

SADR@AJ

Uvodna rije~ fr. Provincijala ................................................................................................................................................................ 3

IZ GENERALNE KURIJEIntervju s U~iteljem Reda ....................................................................................................................................................................... 5Susret Vi{ih redovni~kih poglavara Europe - IEOP ........................................................................................................... 6

IZ PROVINCIJALATAIz Provincijalata .............................................................................................................................................................................................. 9Zapisnik XIII. sjednice Provincijskog vije}a ........................................................................................................................... 10Zapisnik XIV. sjednice Provincijskog vije}a ........................................................................................................................... 11Obavijesti ............................................................................................................................................................................................................ 12Neki va`niji termini fr. Provincijala ............................................................................................................................................... 13

IZ @IVOTA PROVINCIJEIz Studentata ...................................................................................................................................................................................................... 16Susret bogoslova redovni~kih zajednica ...................................................................................................................................... 17Sve}eni~ko re|enje fr. Marka Bijeli}a .......................................................................................................................................... 18Izlo`ba slika "Padre Anastazio" ......................................................................................................................................................... 20Sveu~li{te u Zadru ........................................................................................................................................................................................ 21

IZ NA[IH ZAJEDNICASplit .......................................................................................................................................................................................................................... 22Gru` ......................................................................................................................................................................................................................... 23Zagreb .................................................................................................................................................................................................................... 24Zagreb – Pe{}enica ...................................................................................................................................................................................... 26

AKTUALNOSTIV. Studijski tjedan ........................................................................................................................................................................................ 28

IZ REDAVijesti ..................................................................................................................................................................................................................... 32"Onkraj granica" ............................................................................................................................................................................................ 34Dvjestota godi{njica ro|enja fr. H.-D. Lacordairea ............................................................................................................ 37

POSEBNI PRILOGNajmla|i od prve petorice – fr. Alfons Eterovi} ................................................................................................................... 38

NA[I POKOJNICIIvan Zadro ........................................................................................................................................................................................................... 44An|a Boba{ ........................................................................................................................................................................................................ 44Josip Kolimbatovi} ...................................................................................................................................................................................... 44Prof. mr. Josip Mihojevi} ........................................................................................................................................................................ 45

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 46 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZDAJE: Dominikanski provincijalat, Kontakova 1, 10000 Zagreb

UREDNIK: fr. Slavko Sli{kovi}

ODGOVARA: fr. Frano Prcela, provincijal

GRAFI^KO OBLIKOVANJE OMOTA: Ivica Lozina

GRAFI^KA PRIPREMA I TISAK: DENONA d.o.o., Zagreb