SVEUČILIŠTE U SPLITUFILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Kolegij: Umjetnost zrelog i kasnog srednjeg vijekaNositelj kolegija: dr. sc. Ivana Čapeta Rakić, naslovna docentica

Split, 2015.

Marija Matijašević

-Danas se u Hrvatskoj čuva oko tri stotine što skromnije što raskošnije iluminiranih rukopisa nastalih između 11. i 16. stoljeća. -Neki su od njih sačuvani u cjelini, dok su drugi, osobito oni stariji stigli do nas tek u fragmentima. -Većina tih rukopisa potječe iz drugih kulturnih sredina, dok je glavnina onih nastalih u samoj Hrvatskoj s vremenom propala ili se danas nalazi u inozemnim knjižnicama i zbirkama.-Stariji skriptori i iluminatori rijetko se potpisuju, a ta djelatnost započinje tek u razdoblju gotike kao što to uostalom i čine majstori drugih umjetničkih rodova. -Na žalost, ti potpisi rijetko su sačuvani, jer prve stranice rukopisa, uvijek raskošno iluminirane, bivaju prve izrezane iz različitih pobuda.

-U doba romanike u 11. stoljeću i do Hrvatske će dospjeti “Otonska renesansa” koja će se izraziti u brojnim skriptorijima koji svjedoče o bogatoj skriptorskoj i iluminatorskoj djelatnosti tog doba. -U 12. stoljeću tradicija se nastavlja, ali nešto oskudnije, zbog burnih političkih prilika u tadašnjoj Hrvatskoj. -Previranja još uvijek ima i u 13. stoljeću, ali se prilike sređuju, pa se knjige više uvoze izvana, premda se pišu i kod nas. - Format knjiga je relativno malen, jer one uglavnom služe pojedincima, tj. svaki liturgijski službenik ima svoju vlastitu.

-Opća obilježja iluminacija tog vremena jest preplet raznovrsnog sadržaja. -iluminatori slikaju gotovo apstraktne inicijale, kao da pokušavaju pobuditi strahopoštovanje pred pisanom riječi. To su čudesna imaginarna bića, imaginarne biljke i životinje, spoj ljudi, biljaka i zvijeri istovremeno, koji grizu i proždiru jedni druge ili čak sami sebe.- Sredinom 11. stoljeća sve se to smiruje, prikazi se razdvajaju i koegzistiraju, da bi se krajem 11. stoljeća pojavio i ljudski lik, samostalan, bez okvira, u slobodnom prostoru margine antičkih i bizantskih obilježja. Funkcija iluminacija u knjizi gotovo je isključivo inicijal, rjeđa je ilustrativna funkcija iluminacije, a kada se javlja, vrlo je sažeta- lik sveca ili simbol evanđelista, dok će ilustracija koja prelazi u opširnu naraciju romaničke ilustracije doseći vrhunac u Trogirskom evanđelistaru iz sredine 13. stoljeća

TROGIRSKI EVANĐELISTAR- Evangelium (blaga poruka) od početka je

kršćanstva bio središnji literarni tekst liturgije, čije se pjevanje odvijalo zbog posebnog poštovanja uz zapaljenje svijeće i ponizno slušalo stojećki.

-Za prvu poznatu arhivski potvrđenu vijest o Trogirskom evanđelistaru trebalo bi smatrati Izvješće arheologa Frane Bulića, 4. svibnja 1895. godine.

-Mjesto nastanka na temelju blagdanskog kalendara svetaca i ortografije pisanja latinskih riječi treba tražiti na području Splita i Trogira.

OPIS RUKOPISA-Trogirski evanđelistar uvezen je u drvene daščice

obložene crvenim baršunom.-Korice su ukrašene veoma lijepo izrađenim baroknim

okovom po rubovima i s reljefnim medaljonom u sredini sa simbolom sv. Ivana Evanđelista na licu i sv. Mateja na naličju

-Okov kao i baršunasta obloga potječu iz XVII. stoljeća. -Između drvenih korica uvezano je veoma čvrsto 110

listova pergamene. -Numeracija počinje trećim listom, koji je označen

arapskim brojem 1 te numeracija teče do broja 108. Veličina listova je 290 x 190 mm, a na svakoj stranici je 19 redaka.

-Naslovi su pisani crvenom bojom, a glavnina teksta crnom. Početna slova rečenica, koja su i veća, izrađena su višebojno (uz neke izuzetke). Svaka nova perikopa počinje velikim iluminiranim inicijalom koji se katkada proteže uzduž čitave stranice. Uz to je kodeks ilustriran sa pet razmjerno velikih minijatura.

JEZIK I ORTOGRAFIJA-Jezik svih perikopa je latinski, preuzet iz Vulgate, ali postoji nekoliko značajnih tekstualnih razlika. -Najznačajnija je razlika između Vulgate i našega kodeksa u Lukinu opisu Kristova prikazanja u hramu. Prema Vulgati, u Lukinu evanđelju sveti prorok Šimun pjeva kantik Nunc dimmitis servum tuuum Domine dok za proročicu Anu samo tvrdi da je hvalila Boga, ali se ne navodi nikakav tekst kojim je ona to učinila.- U Trogirskom evanđelistaru naveden je tekst Anina hvalospjeva koji latinski glasi: Hic puer Altissimi Filius, quem prophetae annuntiaverunt venturum per Virginem, što u prijevodu znači: Ovaj je dječak Sin Svevišnjega kojega su navještali proroci da će se roditi od Djevice.

U iluminacijama su, naime, zastupljena iskustva bizantskog iluminatorstva, te onog iz susjedne Italije, osobito iz Montecassina i Venecije, a k tome još i dostignuća irskih i anglosaksonskih iluminatora, što se vidi na inicijalu slova F čije je stablo izrađeno u liku osnovne biljne spirale koja se grana u zamršenom pleteru u više sporednih spirala, a u završnici joj cvjetni izdanak grizu čudovišne životinje. Ovakve inicijale prvi su izrađivali pisari u anglosaksonskim skriptorijima, a kasnije su ih imitirali i drugdje u Europi.-Perikope redovito počinju priložnom oznakom vremena koja u latinskom jeziku glasi In illo tempore.

Od svih ostalih slova inicijala su samo još četiri, i to svako po jedan put (A, C, F i V).

Inicijali A, C i V predstavljaju ornamentirane inicijale izrađene od grana, prutova, mladica, lišća i cvijeća koje se u pleteru križaju, a na deblima gmižu glave čudovišnih životinja grizući stablo.

-Posebnost slova C je da unutar polukruga ima sliku evanđelista Mateja sa knjigom u ruci.

-Inicijal A izrađen je od dvije grane koje se u gornjem rubu slova sjedinjuju u pleterni ornament od pruća, lišća i cvijeća.

Evanđelistar krasi i pet vrlo lijepih minijatura koje s obzirom na njihovu veličinu, namjenu, izradu i sadržaj znače novost i napredak u načinu iluminiranjia liturgijskih kodeksa tog vremena u Hrvatskoj.

-Nisu izrađene kao ukras inicijalnom slovu, već kao zasebne slike, kao zorna ilustracija samog teksta. S obzirom na tonove boja, ritmiku pokreta, smještaj nalikanih osoba u prostor, može se zaključiti da je minijaturu Rođenja Kristova slikao jedan, a ostale četiri dva ili više sitnoslikara

Rođenje Kristovo (Faksimil Trogirskog evanđelistara)

-Minijatura Rođenja Kristova stoji još pod utjecajem bizantskog sitnoslikarstva, dok ostale četiri predstavljaju novi stil po kojemu se europsko slikarstvo nastoji definitivno osloboditi bizantskog sitnoslikarskog utjecaja.

Ulazak u Jeruzalem (Trogirski evanđelistar, faksimilno izdanje)

-Minijatura svečani Kristov ulazak u Jeruzalem potječe od drugog slikara.

-Središnji je lik Krist koji, u modroj haljini i zaogrnut crvenim plaštem, jaše na magarcu uočljivo produžena vrata.

-Izraz lica miran mu je i dostojanstven.

Prikazanje u Hramu (Trogirski evanđelistar, faksimilno izdanje)

-Minijatura Kristova prikazanja u hramu ima pet ljudskih likova.- Središnji je Krist, odjeven u modru haljinu i crveni plašt. -Drži ga na rukama Marija odjevena u crvenu haljinu i zaogrnuta crveno-smeđim plaštem. Iza nje je sveti Josip koji je bosonog. -Nasuprot Kristu, Mariji i Josipu naslikani su likovi sv. Šimuna. -Iza njega stoji proročica Ana odjevena u zelenu haljinu sa smeđim rupcem na glavi.

-U pozadini svetačkih likova vidi se presjek hramskog ciborija nad čijim tabernakulom visi orijentalno izrađena uljana svjetiljka.

Navještenje (Trogirski evanđelistar, faksimilno izdanje)

Minijatura Navještenja ima najmanje figura, tj. samo dvije: Marija koja stojeći ispred kuće uzdignutih ruku i pogleda pozdravlja anđela koji k njoj dolazi. -Marija je zaodjevena dugom haljinom i plavim plaštem. -Anđeo nosi dugu plavu haljinu i žuto-narančasti plašt.- U lijevoj ruci nosi tanak, dug štap crne boje s rascvalim ljiljanovim cvijetom na vrhu. -Anđeo je u pokretu, korača. lice mu je vedro, pogled usmjeren. -Iza kuće uzdiže se jedna, a ispred dvije veće biljke vodenjače. Kroz listove se šire filigranski izrađeni kapilari koji se isprepliću čineći dopadljiv ornament.

Rođenje Ivana Krstitelja (Trogirski evađelistar, faksimilno izdanje)

-Na desnoj strani sjedi na zlatnom prijestolju Majka Božja ispruženih ruku prema malenome dječaku koji pruža k njoj svoju desnu ruku kao da bi želi da ga Majka Božja primi u svoje naručje. U desnom donjem kutu slike sjedi Zaharija, Ivanov otac, koji u rukama drži svitak pergamene s natpisom Iohannes.

U Trogiru se čuvaju tri kodeksa pisana beneventanom, srednjovjekovnim minuskulnim pismom koje je bilo u upotrebi isključivo u južnoj Italiji i Dalmaciji. Riječ je o već spomenutom raskošno iluminiranom Evanđelistaru, Epistolaru i skromno ukrašenu Evanđelistaru, najvjerojatnije iz 1259. godine.

Evanđelistar iz 1259.god

Bogati sanktoral Evanđelistara iz 1259. podupire pretpostavku o splitskom podrijetlu rukopisa. Naime, Evanđelistar iz 1259, osim što, kao i Trogirski evanđelistar i Epistolar sadrži blagdan sv. Dujma (7. svibnja) na fol. 117r, sadrži i blagdan prijenosa moći sv. Dujma (29. srpnja), ali i prijenosa moći sv. Staša (28. srpnja) na fol. 123r, blagdane koji se ne nalaze u suvremenim trogirskim rukopisima pisanim beneventanom, a u ni onima nešto kasnijima, pisanim goticom.

-Oslik Evanđelistara iz 1259. vrlo je skroman i sadrži dva tipa inicijala: beneventanske inicijale slikane crvenom, zelenom, plavom i žutom bojom i većih dimenzija, te malene gotičke kaligrafske inicijale, izrađene crvenom bojom.

LEKCIONAR IZ XIII. STOLJEĆALekcionar (lekcionarij) (lat. knjiga čitanja), u Katoličkoj

crkvi je liturgijska knjiga sa svetopisamskim čitanjima za misu (čita lektor). Prvo je čitanje iz Staroga zavjeta, drugo iz novozavjetnih poslanica, treće iz evanđelja.

-Epistolar iz kasnog trinaestog (ili početka četrnaestoga stoljeća) jedan je od tri kodeksa pisana beneventanom koji se čuvaju u Trogiru. -Inicijali Epistolara odaju ruku relativno vještog iluminatora. -Pisani su smeđom tintom i moguće ih je podijeliti u nekoliko skupina. Prvu čine inicijali s ljudskim i životinjskim prikazima, drugu skupinu čine ornamentalni inicijali koji su komponirani od repertoara tipičnih za beneventanske inicijale (preplet, biserni ornament, ptičje i životinjske ukrasne glave), trećoj skupini pripadaju ornamentalni inicijali koji su većinom komponirani od krupnih stiliziranih vegetabilnih oblika.

Epistolar, kao i Evanđelistar iz 1259. godine, sadrži i inicijale koji su varijanta tipičnog beneventanskog geometrijskog inicijala.-Komponiran je od vitke stapke i pravokutnog dijela, te su svojevrsna mješavina takvog inicijala i onih komponiranih od prepleta.- Iako su ornamentalni inicijali komponirani od beneventanskog repertoara najbrojniji u rukopisu, najraskošniji i najluksuzniji inicijali kodeksa su oni s ljudskim i životinjskim prikazima.

GRADUALE DA TEMPORE, AGraduale (lat. gradus korak, stupanj) dio je katoličkog

bogoslužja, tj. priručnik misnih pjesama.Nastao je 10. 3. 1372., a iluminirao ga je magister

Andreas de Fermo (f 206r) za trogirsku katedralu. Andrija iz Ferma bio je iluminator XIV. stoljeća, a kako iz imena doznajemo, potječe iz grada Ferma u Abruzzima.

Uzašašće Kristovo, Graduale “A”, Andreas de Fermo,1372. g., Trogir, riznica katedrale, f. 20r

Pantokrator, Graduale “A”, Andreas de Fermo, 1372, Trogir, riznica katedrale ,

Smrt Bogorodice, Graduale de sanctisPetar i Andrija kao ribari

Drugi gradual koji posjeduje trogirska riznica datira u 14. stoljeće.

Razvoj trogirske bratovštine Sv. Duha vezan je uz nekoliko elemenata: opću pojavu tih bratovština u Europi, društveni i politički položaj pučana u Trogiru u 14. i 15. stoljeću, te održavanje gradskog hospitala pod mogućim utjecajem hospitalskog reda Santo Spirito.

Matrikula Bratovštine, Blaž Jurjev Trogiranin

ANTIFONAR “DE SANCTIS”ANTIFONAR “DE TEMPORE” Antifonar (srednjovj. lat. liber antiphonarius ili

antiphonale), zbornik liturgijskih napjeva u Katoličkoj crkvi. Sadrži antifone, responzorije i himne. Razlikuje se od misnog antifonara, koji se naziva liber gradualis ili gradual.

. Antifonar “De tempore”, vlastita fotografija

Trogirski iluminirani rukopisi spadaju u vrhunce iluminatorske djelatnosti toga razdoblja. Posebno mjesto među iluminiranim rukopisima XIII. stoljeća zauzima Trogirski evanđelistar, usporedno sa Epistolarom i Evanđelistarom iz 1259. godine. Ljepota stila, osjećaj za oblikovanje i nesumnjive vrijednosti prelijepih iluminacija s nizom inicijala obilježavaju knjišku djelatnost dalmatinskog područja. Poruke i riječ Božju koje donose na svojim stranicama, popraćena slikovnim prikazima, uvijek iznova pred čitatelja postavljaju jednako važna i aktualna moralna pitanja.

1. Anđelko Badurina, Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj, Zagreb, 1995. 2. Anđelko Badurina, Umjetnost na tlu Jugoslavije - minijatura, Zagreb:

Spektar, 1983. 3. Irena Benyovsky, Uloga bratovštine Sv. Duha u Trogiru u srednjem i

ranom novom vijeku, Hrvatski institut za povijest; izvorni znanstveni rad, Zagreb, 2007.

4. Ivo Frangeš, Trogirski evanđelistar (dodatak faksimilnom izdanju), Split 1997.

5. Rozana Vojvoda, Evanđelistar pisan beneventanom iz 1259. godine: analiza sanktorala i slikanog ukrasa te argumenti za moguće splitsko podrijetlo rukopisa, Splitska hagiografska baština: povijest, legenda, tekst Belamarić, Joško ; Lučin, Bratislav; Trogrlić, Marko ; Vrandečić, Josip (ur.). Split : Književni krug Split, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, 2014.

6. Rozana Vojvoda, Decorated Initials of the Trogir Epistolary - Beneventan vs. “NonBeneventan“ Prototypes.., Arti musices : hrvatski muzikoloski zbornik. 45 (2014) , 2; 201-216 (članak, znanstveni).

7. Michelle P. Brown, Understanding Illuminated Manuscripts: A Guide to Technical Terms, London: British Library, 1998.,

8. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39208

U ono vrijeme u nekom od skriptorija...