Crkva Sv. Marije od Poljane u Trogiru

(S. Maria de Platea)

Student: Marija Matijašević

Mentor: dr. sc. Vedran Barbarić

SplitAkademska godina 2014. /

2015.

• Južni dio glavnog trogirskog trga - neprekinuti niz crkava.

• Sv. Marija od Poljane (S. Maria de Platea), još se naziva i Sv. Marija od Plokate, Sv. Marija na trgu, Sv. Marija Rotonda ili jednostavno Sv. Marija.

• To je jedna od osam poznatih šesterolisnih dalmatinskih crkava i treća po očuvanosti, iza crkve Sv. Trojice u Splitu i Sv. Marije u Zadru, iako je 1833. godine srušena ( nedavno i u temeljima rekonstruirana).

Crkva se prvi put spominje 1263. godine u zapisima pisarnice trogirske općine.

Prvi opis crkve potječe iz 17. st., a napisao ga je Ivan Lucić gdje je naziva Madona della Piazza.

O crkvi piše i Pavao Andreis u Povijesti grada Trogira koji spominje veliku starost, kružni tlocrt i četiri oltara, a poslije se u jednoj biskupskoj vizitaciji iz 1756. godine uz starost i kružni tlocrt navode samo dva oltara.

Najvažniji je opis iz 1833. godine prije njezina rušenja prenio 1939. godine Urban Krizomali, svećenik i vjerski pisac, gdje opisuje kako se srednja kupola ističe nad manjim kupolama.

Tlocrt arheoloških ostataka Sv. Marije u Trogiru

- Oblik šesterolista s najvećim vanjskim promjerom 11 m. - Oko kružne osnove pravilno su bile nanizane polukružne apside. - Unutrašnji promjer kružne osnove iznosio 6m, a prosječni unutrašnji promjer apsida 2,6m. - Debljina je zidova bila jednolična (0,7 m), osim na spojevima apsida (0,6 m). - Ulaz je bio na zapadnoj strani, a prezbiterij na istočnoj. - Crkva je građena rustičnom tehnikom priklesanih lomljenaca, položenih u nepravilnim slojevima u obilati sloj vapnenog morta. - U unutrašnjosti su zapažene tri podne razine, najniža u zapadnoj apsidi, u svetištu povišena za 15 cm i treća, najviša pred pragom zazidanih vrata crkve Sv. Sebastijana.

- Na sredini je pronađen sarkofag koji je bio ispod poda izvorne crkve, a pokrovnica mu je bila sastavni dio pločnika. (možda bila memorija?)

- Vrijeme njezina nastanka određeno je vrlo široko – od 8. do 11. st.

crtež Ch. Clerisseaua iz 1757. godine

• 1963. godine američki povjesničar umjetnosti prof. Thomas McCormick nailazi na crtež francuskog grafičara i arhitekta Charlesa Loiusa Clerisseaua.

• Potvrđeno je da je to bila građevina čistoga šesterolisnog tlocrta, sa šest konha (latica) radijalno raspoređenih oko kružne osnove. Apside su bile presvođene polukupolastim svodom, a središnji je kružni prostor s kupolom nad tamburom bio nešto viši od pretpostavljenog.

Riješen je izgled crkve, ali se potiču nove rasprave o vremenu njezine izgradnje.

Vrijeme gradnje pomaknuto je na 10. ili 11. st. jer je zaključeno kako se takve složene građevine nisu mogle graditi u 8. st.

Mnogo se raspravljalo i o pronađenom sarkofagu i o tome je li bio u izgrađenoj crkvi ili je donesen poslije, što je potaknulo raspravu o vremenu nastanka i svrsi svih naših centralnih građevina, od jedne do šest apsida koje su uglavnom grupirane na širem zadarskom području te na Krku i u Splitu i okolici.

Računalna simulacija oplošja vanjštine i nutrine krstionice u Zadru

• Ponovno je osnažen davni zaključak da im je osnovni uzor bila zadarska krstionica, štoviše mnoge crkve imaju i iste dimenzije.

I ovdje je zaključak bio da su se takve crkve gradile samo u 11. st., s izuzetkom najveće, Sv. Donata u Zadru koja je građena početkom 9. st.

Jedan od razloga za određivanje nastanka tih crkava bio je i način građenja. Međutim to se pokazalo nepouzdanim kriterijem jer su slično građene i crkve iz starokršćanskog razdoblja.

Rasprava o nastanku i svrsi naših centralnih crkava još nije zaključena.

Crkva sv. Donata, Zadar

O toj crkvi šesterolisna tlocrta koju je istraživao od 1957. - 1959. god., T. Marasović promijenio je tijekom vremena mišljenje o dobu gradnje te crkve, ovisno o kojem novom argumentu na koji je mogao osloniti drukčije, kako mu se činilo, točnije datiranje.

Najprije se 60-tih godina -T. Marasović odlučio za vrlo široki raspon stoljeća, od 8. sve do 11., što je bilo sasvim u skladu s tada još uvijek duboko uvriježenim mišljenjem da se tako može datirati svo tzv. starohrvatsko graditeljstvo.

Nakon pronalaska crteža Ch. L. Clerisseaua opredijelio se za kasnije doba povećeg raspona predloženog u prvome radu.

Pišući po treći put o crkvi Sv. Marije u svojim prilozima morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Marasović je ostao pri kasnoj dataciji, ustvrdivši da se vrijeme njezine gradnje "već približuje ranoromaničkoj arhitekturi pa je tako treba smatrati najkasnijim do sada poznatim primjerom crkava šesterolisna tlocrta u Dalmaciji". To bi otprilike značilo da se zalaže za datiranje na sam početak 11. stoljeća.

Kad je četvrti put pisao o toj crkvi u Mogućnostima, Marasović je točno zaključio da je "pitanje prvobitnog izgleda crkve sv. Marije uglavnom riješeno„ dok je, kaže dalje, ". pitanje vremena nastanka ostalo još uvijek otvoreno.”

Pročitavši, konačno, Katičićev rad iz 1987. godine, Marasović, na temelju marginalije na starome kodeksu, odlučno datira Sv. Mariju od Poljane na sam početak 8. stoljeća, tj. oko 715. do 720. godine.

Trideset godina poslije Marasovića, tj. 1987. i 1989. godine, prilikom obnove crkve Sv. Sebastijana i postavljanja drenaže između župnog dvora i crkava Sv. Sebastijana, Sv. Barbare, naše Sv. Marije i radova oko benediktinske crkve Sv. Ivana Krstitelja V. Kovačić je provela arheološka sondiranja.

Kaže ovo: "Prema vijesti Petra Lucića o gradnji crkve Sv. Marije na trgu početkom 8. stoljeća, doznajemo da je ranija crkva propala i da se nova gradi iz temelja. Sondiranje uz temelje rotonde (ona šesterolist ovdje naziva rotondom) pokazalo je da ona leži neposredno na helenističkim zidovima te da nema tragova ranije crkve."

Poslije ove vrlo važne konstatacije iznosi pretpostavku da se:"Njena prethodnica, ranokršćanska crkva Sv. Marije, mogla nalaziti u neposrednoj blizini, što je potvrđeno nalazom starokršćanske crkve ispod Sv. Ivana.

Zatim zaključuje: "Stoga je moguće pretpostaviti da je šesterolisna crkva Sv. Marije podignuta na spomen starokršćanske crkve koja je u to vrijeme bila u ruševnom stanju, a izvorno je bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji.”

Sv. Mariju na Poljani datira u kasnije doba, tj. kraj 10. ili početak 11. stoljeća.

"Znaj da je u vrijeme gospodina Tedazija cara i uvijek augusta, i gospodina Petra biskupa trogirskoga ""komes, sin Kostancijev i unuk Velikoga Severa, popravio iz temelja crkvu svete Marije na Poljani, koju su sagradili njegovi prethodnici, a bila se srušila sve do zemlje; i zidari su bili iz solane: Izidor, Demetrije, Melota i Teodor itd, I to je bilo nađeno u Splitu zapisano u nekoj kronici; a ja, Ivan Lucius, pramancir i kanonik trogirski, vlastitom sam to rukom zabilježio da bi se u budućnosti pamtila, Rektor te crkve je u sadašnje vrijeme gospodin Ivan Celius, kanonik padovanski i protonotar, godine 1511."

O svetoj Mariji od Poljane. Znaj da je u vrijeme gospodina Teodozija cara i uvijek augusta i gospodina Petra biskupa trogirskoga komes, sin Konstancija i unuk Velikoga Severa, iz temelja popravio crkvu Svete Marije od Poljane koja se, sagrađena od njegovih predaka, srušila do zemlje, a bili su zidari iz Salone Izidor, Demetrije, Melota i Teodor. A nađeno je ovo u Splitu zapisano u nekoj kronici i zabilješeno rukom časnoga gospodina Ivana Lucija, primicerija i kanonika trogirskoga, upravitelja te crkve 1511. godine. "

Na kraju rasprave treba još jednom istaknuti osebujnost i posebnost forme i stila dalmatinskih šesterolista.

Rapanić, Željko, Sancta Maria de Platea u Trogiru, De ecclesiis datandis -dissertatio (1), Institut za arheologiju, Zagreb, 1998.

Vežić, Pavuša, Dalmatinski šesterolisti - sličnosti i razlike, izvorni znanstveni rad, Odjel za povijest umjetnosti sveučilišta u Zadru, 2011.