SABRANA DJELA

MARIJE JURIĆ ZAGORKE

Sabrana djela Marije Jurić Zagorke

GRIĈKA VJEŠTICA

Svezak 3.

Malleus maleficarum

Urednica Miroslava Vuĉić

Marija Jurić Zagorka

GRIĈKA VJEŠTICA

Malleus maleficarum

(c) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d.

i NAKLADA MARIJA JURIĆ ZAGORKA, d.o.o.

Zagreb, 2004.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoţavati, fotokopirati ni na bilo koji

naĉin reproducirati bez pismenog dopuštenja oba nakladnika.

5k školska knjiga mjz

Zagreb, 2004.

NA LOMAĈI

Breţuljak pod Mesniĉkom kulom pretvorio se u ljudski mravinjak. Sivo predveĉerje

pokrilo svjetinu što je na-grnula na Zvjezdišću. Snijeg škripi pod nogama, zrak

štipa za lice, ali ljudi stoje kao da su se u snijegu zamrznuli i ĉekaju.

Na vrhu breţuljka izdaje odredbe krvnik Matija Puncer, a njegovi pomoćnici slaţu

lomaĉu.

Stotinu oĉiju nestrpljivo prati svaku kretnju njihovih ruku. U gradskoj

vijećnici sjedio je sudac Krajaĉić, ĉekao ostale suce i razgovarao s

Dvojkovićem. Naglo se otvore vrata i na pragu se pojavi Siniša.

-Vi niste kod lomaĉe? - zaĉudi se sudac.

- Gospodine, zar sam zato stekao kapetansku ĉast daje po-

nizujem asistencijom kod ovakve luĊaĉke grozote?

- Kakvu to mislite luĊaĉku grozotu?

- Spaljivanje toboţnje vještice.

- Gospodine kapetane, što vam je? - uzrujano će sudac. -

Kako moţete govoriti o toboţnjim vješticama?

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jer u tu ludoriju ne vjerujem.

Krajaĉić odskoĉi od Siniše - upilji u njega svoje male oĉi, a onda uzme sa stola

neku debelu knjigu vezanu u koţi pa je pokaţe kapetanu.

- Znate li, gospodine, stoje ovo?

- Ne znam.

- To je Malleus maleficarum.1 Zakon, posvećeni zakon o

kaţnjavanju vještica. Vi ste vojnik i duţni ste taj zakon pošti

vati. Svi suci Europe crpe iz ove knjige dokaze o tom koliko

zla mogu poĉiniti vještice.

- A tko je te dokaze u ovu knjigu napisao?

- Poboţni uĉenjak jezuit Heinrich Institoris.

- Lupeţ koji je okrao crkvene novce i krivotvorio papinske

peĉate.

- Gospodine, vi me silite da podnesem protiv vas prijavu

da hulite na zakon.

- Zakon poštujem, ali taj vaš Malleus maleficarum neću po

štivati.

- Dobro. A sad uzmite, evo, nalog gospodina bana da oko

lomaĉe sa ĉetom odrţavate red.

- Ako to ban zapovijeda, neka trenkovci ĉuvaju lomaĉe! -

Siniša tek lako pozdravi, pa snaţnim koracima izaĊe iz sobe.

Sudac je uzeo pero da napiše generalu tuţbu protiv Siniše i uputio Dvojkovića da

njegovo ponašanje priopće grofici Auersperg.

Za pola sata stajao je Siniša sa ĉetom na Zvjezdišću. Njegovi su momci

zaokruţili lomaĉu u prostranom krugu.

Mrko promatra Siniša uzburkanu svjetinu i sluša njezinu buku. Pogled mu padne na

lijevu stranu brijega gdje se pokraj jednog drveta stisla Barica, Adam i Nera.

1 Malleus maleficarum (lat.) - "malj vještica", inkvizitorski spisi s konca 15.

stoljeća u kojem su popisane upute za kaţnjavanje i pronalaţenje "vještica".

Remetinci se skupili u hrpicu posve blizu trenkovaca i neprestano gledaju u

svjetinu. Tito pristupi k Siniši i tiho mu reĉe:

- Nema ga!

- Koga to oĉekujete? - upita Siniša jednog od Remetinaca.

- Pavla Galovića koji je optuţio Jelicu Kušenku. Danas je

došao u kuću suca Krajaĉića i Tito gaje nagovarao da opozo

ve svoju optuţbu protiv Jelice. Baš sam bio prisutan i vidio da

taj ĉovjek trpi zbog svoje optuţbe.

- Zar bi joj pomoglo da opozove?

- Moţda. Kad bi svjetina iz njegovih usta ĉula daje nevina,

smilovala bi joj se, a onda bi i sud bio pod dojmom mase. Ako

glavni svjedok opozove, sud mora to uvaţiti i obnoviti par

nicu.

- Gledaj, tko dolazi ono tamo iz šume? Izgleda kao kostur!

Siniša pogleda lijevo, prema šumi, odakle se upravo iza Ne-

rinih leĊa šuljao muškarac.

-To je on. Dakle, ipak je došao.

- Galović ide - šaptala je Barica s druge strane lomaĉe. -

Kakav je! Izjeda ga savjest.

- Dolazi ovamo! - tiho će Nera. - Recite mu sada...

- Poznajete li me, Pavle? - On je stao.

- Traţila sam vas nekoliko puta u samostanu, ali nitko nije

znao kamo ste nestali. Vi znate da sam bila u tornju. Ondje

sam razgovarala s Jelicom!

Galović podigne glavu, a Barica ugleda njegovo suho upalo lice i mutne oĉi.

- Vidite, Pavle, umjesto da ste je poveli pred oltar, vi ste je

rinuli na lomaĉu.

- Ona se vjenĉala s vragom, a mene je mrzila!

- Kako vas ne bi mrzila kad ste htjeli da vam bude draga?

Da ste joj rekli: imam te rado, oţenit ću te, bila bi vas rado

uzela. Dok je niste napastovali, ona je mislila samo na vas.

&•L

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Galovićeve oĉi zabodu se u Baricu, a siva mu se usta otvore:

- To vam je ona rekla?

- Oslijepila ako laţem! Zar je ona kriva što ste vi o njoj uvi

jek sanjali? I ona je sanjala o vama pa vas zato nije okrivila da

ste coprnjak. Još vam je poruĉila da vam sve oprašta.

Galović se zgrbio kao da ga je netko udario toljagom u zatiljak i zagledao se u

smrznuti snijeg.

- Dolaze! - Dolaze! - vikne u isti mah stotinu glasova.

-Vode coprnicu!

Svjetina se ustalasala viĉući i dozivajući ostale na okup. Sve se razgibalo i

ustrĉalo.

Ljudi su se stisli uz dva zida. IzmeĊu njih prolazila povorka.

Naprijed stupahu gradski panduri noseći, po starom obiĉaju, velika koplja, iza

njih šestorica grabanata u zelenim kaputima s gorućim bakljama, a onda krvnik

Matija Puncer.

Ponosno uzdiţe glavu pokrivenu šubarom. Ogromno je tijelo zamotano u crveni

plašt, a u ruci nosi crni štap, znak smrtne osude.

Sad se pojave volovi, upregnuti pred ţuta kola, opkoljena naoruţanim straţarima.

U kolima sjedi poguren otac Smole, uz njega sjena od ţene, omotana u crni rubac.

Svjetina se potiskivala prema kolima:

- Gle mrtvaĉke glave kako viri iz crnog rupca.

- Sto? Zar te vrag ostavio na cjedilu?

- Zašto nije došao po tebe crveni vrag na konju?

- Ne isplati mu se spašavati grdobu.

Ovako je dovikivala svjetina, dok je nesretnica u kolima zurila preda se kao

daje već mrtva i kao da ništa ne ĉuje i ne vidi.

Sa Zvjezdišća zacinkalo mrtvaĉko zvonce.

- Slušaj, kako ti zvone vrazi! - vikale neke stare ţene.

Za kolima stupao je kapelan škropeći put kojim su prolazili da otjera Ċavle

koji, sigurno, prate svoju sluţbenicu na lomaĉu.

Posljednji se pojavi sudac Krajaĉić praćen sucima i priseţ-nicima, Dvojkovićem i

Saleom, sa vlasuljama na glavi i potpunom sudaĉkom opremom. Na kraju povorke

stupao je Mi-kica Smernjak.

Pred lomaĉom skinuše grabanti Jelicu s kola.

Nije mogla stajati na nogama, jer su joj bile zdrobljene pa je ostala napola

sjedeći napola kleĉeći. Ruke sa zdrobljenim ranjavim prstima opustila je kraj

sebe kao da i ne osjeća da su njezine. Glavu je spustila na prsa.

Iz svjetine padale su na nju bijesne psovke i pogrde.

Sudac Krajaĉić, okruţen pratnjom, razmota papir i stade ĉitati:

"U ime njezinog veliĉanstva carice i kraljice Marije Terezije izriĉe se ovime

osuda Jelici Kušenki - po vlastitom priznanju pravoj vještici. Jer je ĉinila

ljudima zlo, zaĉaravala cvijeće u vrtu duv-na,2 onda obmanula ĉarolijama Pavla

Galovića tako da još danas ne moţe naći mira i spasenja svojoj duši, osuĊuje se

prema postojećim zakonima da se ţiva spali na lomaĉi."

Strašan vrisak iz Jeliĉinih grudi potrese zrak.

Krvnik Puncer pruţi Krajaĉiću crni štap, a ovaj ga prelomi napola i baci pred

nju.

Svjetina zaurla:

- Smrt coprnici! Ţivio sudac Krajaĉić!

Na krvnikov znak pograbe grabanti djevojku, odvuku je na lomaĉu i stanuje

vezati.

U tom trenutku bane pred suca Galović, baci se na koljena, stane mahati rukama i

udarati se u prsa.

2 Duvna (lat.) - opatica, redovnica, kaluĊerica.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

To je presenetilo svjetinu i ona najednom zašuti ţedno gledajući u Galovića u

nadi da će joj on reći o vještici još nešto strano. Kroz tišinu prodirao je

njegov oĉajni dršćući glas:

- Nije me opĉarala ĉarolijom. Htio sam je imati za dragu,

ona nije htjela - bila je poštena, a ja sam mislio daje privoljela

vragu. Krivo sam je optuţio!

Smijeh svjetine zatomi odgovor Krajaĉićev.

- Sudac vam poruĉuje da mu ne vjerujete. Vrag gaje opsjeo

- vikne Mikica svjetini gromkim glasom.

Krajaĉić samo potvrdi glavom u znak daje to doista rekao, a kapelan stane

škropiti Galovića svetom vodom kako bi istjerao iz njega vraga.

Ali Galović nastavi vikati:

- Nije mene vrag opsjeo, nego me savjest zapekla. Danas

sam se priĉestio i kunem se da ona nije coprnica! Lagao sam i

opozivam sve što sam rekao.

Oĉajni Galovićev glas išĉeznuo je u vici i buci svjetine. Svaki je vikao nešto

drugo. Nastala je opća zabuna.

Grabanti su svezali Jelicu za stup, a ona je drhtala i strahovito vikala. Sudac

je izdavao naloge.

Galović se sruši na zemlju, i stane sebi ĉupati kosu.

-Vragovi su ga napali! Bjesomuĉan je!

- Uţgi coprnicu, odmah će ga vrag pustiti.

Ruke se Jeliĉine pruţile prema svjetini. Iz prestravljenih njezinih grudi zarida

strahovita, luĊaĉka molba:

- Ubijte me! Smilujte se! Ne dajte da ţiva gorim! Ubijte

me!

U rukama krvnika zasja baklja, on ju okrene k lomaĉi, a smola i drvo plane.

Vrući ţarki traci plamena poput ognjenih zmija zasiktali oko Jelke. Njezino se

lice strašno izobliĉi, oĉi joj se prevrnu-le, prsti stadoše grepsti po zraku, a

iz prestravljenih grudi kriĉao je samrtni uţas:

- Ubijte me - ne dajte da ţiva gorim! Smilujte se, ljudi! Zar

nema nikoga tko bi se smilovao? Bacite mi, za ime Boţje, noţ

- ustrijelite me - da ne izgorim ţiva.

Siniša osjeti na svojoj ljevici hladnu ruku koja ga je ĉvrsto stisla. Do ušiju

mu dopre dršćući Nerin šapat:

- Za ime Boga, oslobodite je da ne izgori ţiva. Molim vas,

Siniša!

On se lecne. I ne pogleda tko ga drţi za ruku, lati se pištolja i zapovjedi

svojim momcima:

- Pucajte u zrak!

Oštri gromoviti prasak zagluši urlik svjetine, a Jelica se u isti mah nagne

smirena niz lomaĉu.

Dim zakrije trenkovce, svjetina vrisne i u divljem bijegu uz-makne natrag. Suci

i gradska gospoda skameniše se. Nastala guţva i krika. Strah i neizvjesnost

gonila je svjetinu u oĉajno klupko.

Samo je plamen nepomućenom ţeĊom sukljao ispod suhog drveta i hvatao se smirenog

bešćutnog Kušenkinog tijela. Ne-rina ruka još je uvijek drţala grĉevito Sinišinu

ljevicu.

Dvojković prvi pohiti k Siniši i vikne:

- Što ste to uĉinili?

- Svjetina je htjela da nas potisne i provali do lomaĉe. Zato

sam dao pucati u zrak.

- Ali ste ustrijelili vješticu. To je upereno protiv osude.

- Ako je doista tko to uĉinio, odgovarat će za to!

- Tko je ova ţenska ovdje? - reĉe Dvojković i pokaţe Neru

koja je stajala kraj Siniše, pa mu se oĉito uĉinila sumnjiva.

- Nisam vam duţan polagati raĉun ni za koga!

Siniša lagano gurne Neru medu svoje momke i šapne joj:

- Sad ja molim vas: brzo bjeţite kući.

Ona se pokorila i prihvatila Filipovu ruku da je izvede iz osinjaka. Ali bilo je

prekasno. Svjetina se oporavila od prvog straha i uprla oĉi gore u lomaĉu.

Plamen je zahvatio

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

M A L L E U S MALEFICARUM

Kušenkino odijelo i u dva tri hipa ga proţdro. Ona je leţala u ognjenom plastu.

- Ne viĉe! Ne vrišti više! - pitala se preneraţeno svjetina.

- Kako? Neće da jauĉe?

- Još joj nije oganj dosta vruć.

- Pa nije viša ţiva. Netko ju je ustrijelio! - povikne Mikica.

Silni bijes i razjarenost prodre iz svjetine. Krika i vika uz

digla se iz gustog klupka ljudi.

- Ustrijelio ju je netko daje spasi muka!

- Tko je spasio coprnicu? Tko spašava coprnice?

- Razderimo ga! Ubijmo ga.

- Trenkovci su pucali! - vikne Mikica.

- Udrite po coprnjakima!

Strašan bijes obuze svjetinu koja je ţeljela da se naslaĊuje patnjama vještice

kad joj se plamen ţivoj upije u meso. Zato navali na trenkovce viĉući:

- Oni su je ustrijelili!

-Vraţji ortaci! Saveznici coprnica!

Siniša stane na ĉelo svoje ĉete i zagrmi: - Natrag! Ne dirajte u carsku vojsku!

Momĉad je uperila na svjetinu pištolje, ali im Siniša zapovjedi da nitko ne

puca. Onda opet poviĉe svjetini:

- Opametite se, ljudi. Tu nema saveznika vraga. Mi smo sluţ

benici kraljice.

- Coprnica je vaša kraljica. Udrite ih!

Najednom netko vikne:

- Ona na lomaĉi nije coprnica. To je samo obmana. Gledaj

te - tu je coprnica.

Sad iskoĉi jedan pandur iz mnoštva i pokaţe Neru koja je stajala zaštićena

trenkovcima. Siniša problijedi.

- Eno vam, gledajte, crni rubac i mrtvaĉka glava! To je Ku-

šenka! Prevarili su nas.

Svjetina se baci prema trenkovcima, a konji stadoše skakati.

- Pucaj! - zapovjedi Siniša i prvi podigne pištolj.

I opet prasnuše hici u zrak, a svjetina nagne u bijeg.

- Filipe! Sad brzo bjeţi s njom kući! Obidi Griĉ naokolo i

udi na Kamenita vrata - nipošto na Mesniĉka. Tko je dirne sa-

sijeci ga. Dvojica neka te prate!

Filip se izgubi s Nerom u smrznutu šumu.

Kroz noć ţarila se lomaĉa. Truplo Kušenkino pretvorilo se u ţivu ţeravicu.

Sudac Krajaĉić pristupi blijeda lica k Siniši koji ga odmah napadne:

- Vi odgovarate za sve što će se dogoditi. Vaš pisar huška

svijet na vojsku.

- Vi ste se urotili protiv osude izreĉene u ime kraljice!

- Onaj kojemu se dokaţe daje pucao u Kušenku neka bude

kaţnjen.

- Kakvu ste to ţensku skrivali? Svijet misli daje ona Kušen-

ka i da je sve prijevara.

- Zaštitio sam ţensku koju je napala svjetina! Što ja znam

kamo je nestala.

-Tko je ona?

- Ni to ne znam!

Pritom je Siniša pogledao u tamu u kojoj se izgubio Filip s Nerom. Srce mu je

zadrhtalo od brige.

Samo da im uspije pobjeći - poţeli u sebi.

Kad je svijet vidio da sudac razgovara sa Sinišom, opet se stane pribliţavati

trenkovcima.

- Ako tko od ovih ljudi stavi ruku na moju momĉad, platit

ćete vi glavom - zaprijeti Siniša Krajaĉiću.

Prijetnja prestraši suca i on se okrene k svjetini:

- PoĊite, ljudi, kući. Trenkovci su pucali u zrak, oni nisu u-

strijelili Kušenku. Vi znate da Ċavo ĉesto sam umori svoju co

prnicu da bije lišio muka. Sigurno je to uĉinio i ovaj put.

I

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Ove su rijeĉi djelovale na puk snaţnije nego pištolji trenko-vaca.

Narod se smirio, nije više navaljivao na momke, niti na Sinišu. Razoĉaran što

nije mogao da gleda vještiĉine muke buljio je svijet u lomaĉu što se u noćnoj

tami ţarila poput baklje. Ali sad ih uskomeša vrisak ţene. Neka ţena leţala je

na snijegu bez svijesti. Nitko se nije usudio dotaći je. Svi su od nje pobjegli

kao od Ċavla.

Siniša je dojašio meĊu svjetinu koja se, opazivši iza leda konja, rastrĉala.

Sagnuo se i pogledao u snijeg gdje je zamijetio onesviještenu djevojku. SiĊe s

konja i pridigne joj glavu. Upravo se iznenadio kad je ugledao neobiĉnu ljepotu.

Stane joj snijegom trti ĉelo od ĉega se djevojka polako osvijestila. Oko njega

sakupio se svijet i nekako ga sumnjivo gledao i sve nešto mrmljao.

- Zašto se vi, gospodine, brinete za ovu djevojku? - upita

ga jedan graĊanin.

- Zašto da joj ne pomognem?

- Jer, sigurno, nije prava - kad se onesvijestila. Zašto se bo

ji lomaĉe?

- Zar nije moguće da joj je teško gledati gdje ljudski stvor

gori?

- A zašto mi moţemo gledati mirno? Ha? - izbeĉi se na Si

nišu neka debela ţena i podboĉi se.

- Zašto nas nije strah? - prihvati odmah druga.

- Jer znamo da nas neće prţiti na lomaĉi, jer smo poštene,

jer nemamo ništa na duši.

- Jest, tako je - potvrĊivao im je Mikica koji se zaĉas stvo

rio uz Sinišu.

Raspoloţenje protiv djevojke stalo je rasti. Siniša je razabrao daje u pogibelji

i pogleda oko sebe ne bi li se pojavio tko god kome bi djevojku mogao povjeriti.

Prestrašeni banuše preda nj Barica i Adam.

- Ne biste li poveli ovu djevojku sobom? - upita on Baricu.

- Zar joj je pozlilo? Neka samo poĊe s nama - odvrati Bari

ca i prišapne Siniši daje izgubila Neru. On je umiri daje poš

la s Filipom okolišnim putem kući i zamoli je da djevojku uz

me sobom.

Nekoliko baba skupilo se dotle oko Mikice koji im je šapću-ći govorio:

- Ovo nisu ĉisti poslovi! Taj se kapetan neprestano vrti oko

hljebarke.

Ali svoje pripovijedanje nije mogao nastaviti. Od Mesniĉkih vrata, kojima se već

jedan dio svjetine uspinjao na Griĉ, ĉula se vika i strka.

Ljudi stadoše bjeţati onamo da vide stoje.

Siniša uzjaše svoga konja i pozove momĉad da ga slijedi. Trenkovci pojuriše

prema Mesniĉkim vratima gdje se svijet tako natiskao da se jedan drugome gotovo

htio popeti na leĊa.

To je pobudilo kapetanovu znatiţelju pa se progura pred vrata.

Na jednoj vratnici pod zidom, nedaleko od zelene svjetiljke, pruţao se strašan

prizor.

Na ţeljeznoj izboĉini visio o uţetu neki ĉovjek. Lice mu poplavilo, oĉi

iskoĉile, a iz crnih usta provirio jezik.

Mnoštvo je preneraţeno gledalo u ĉovjeka i s nekim strahom šaputalo:

- Galović! Galović!

Vratarica je prestravljeno zurila u njega i glasno jadiko-vala:

- Joj, joj - zašto nisam išla za njim?

- Kamo? - pitali je neki muškarci.

- Doletio je k meni u sobu - pripovijedala je vratarica drš

ćući od uzbuĊenja. - Izgledalo je kao da mu se pamet okre

nula. Pjena mu se cijedila iz usta, a oĉi je izbeĉio u mene da

me je sve groznica tresla.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- A stoje htio? - upita nekoliko ljudi u isti mah.

-Vikaoje kao da ga, Boţe mi prosti, Ċavoli peku na raţnju:

"Krivo sam je optuţio, a oni su ipak zapalili lomaĉu! Boţe, to ne mogu

preţivjeti - muĉi me, razderat će mi prsa." I onda pograbi uţe na kome sam

sušila rublje i okrene se viĉući: "Nisu mi htjeli vjerovati, prokleti bili. Sam

ću olakšati svoju savjest."

- Tako je rekao? - upita jedan graĊanin plaho.

- Da, to je rekao i onda istrĉao iz sobe, a ja sam se bojala

izaći za njim, i sada, eto, vidite - objesio se na vratima.

- Savjest gaje zapekla, jer je krivo svjedoĉio.

Svi se ogledaše prema ĉovjeku koji je rekao ove rijeĉi. Bijaše to Tito.

- Sin gradskog suca! - šaptali su iznenaĊeni graĊani.

- Kako vi to znate? - vikne prijetećim glasom gradski pri-

seţnik Jelaĉić koji je sudjelovao pri Jeliĉinoj osudi.

Tito se uspravi:

- Jer je to sam rekao, a i dokazao ovime. Ĉovjek svoj ţivot

neće odbaciti za što god. Kad se netko sam ubija i u ĉasu smrti

veli da ju je krivo optuţio, onda je to istina. U smrtnom ĉasu

ĉovjek ne laţe.

Svi su zašutjeli. Nitko mu nije protuslovio. Rijeĉi što ih je izrekao Tito pale

su kao teška istina koju nitko nije mogao da poreĉe.

- Zar nije Kušenka sama priznala daje vještica? - vikne Mi-

kica koji je stajao uz priseţnika.

- Da, priznala je - odvrati mjesto Tita njegov prijatelj Mala-

koczy - ali da vas metnemo na muke, i vi biste odmah tu pred

nama priznali da ste vi objesili Galovića.

I opet nije svjetina odgovarala.

- Kako smijete ovako govoriti? - ponovno će priseţnik Je

laĉić. - Zar nije ona grofovska vještica priznala daje Kušenka

coprnica?

- To nije istina! - klikne u isti mah do desetak mladića.

Remetinci se najednom našli na okupu i stali vikati:

- Kontesa nije ništa priznala i oni koji to vele - laţu.

GraĊani su iznenaĊeno slušali ovu prepirku i kao daje nisu

shvaćali.

Mikica je, meĊutim, naglo išĉeznuo. A priseţnik Jelaĉić nastavi: - Kušenka je s

kontesom Nerom pravila tuĉu i ubijala marvu.

- Ne dajte se ljudi zavoditi! - povikne opet Tito gromkim

glasom. - Kako bi ţenski stvor mogao da pravi tuĉu?!

- Coprnice prave tuĉu, a vrag im daje moć! - reĉe Jelaĉić.

- Jest, coprnice su za sve krive - povikne više glasova, a

drugi su odobravali.

- Vrag nema nikakve vlasti - sva je vlast u Boţjim rukama.

Tko god tvrdi da vrag i vještice mogu po volji praviti tuĉu, na

nositi ljudima bolest ili pretvarati ljude u ţivotinje, taj daje ve

ću vrijednost vragu nego Bogu!

Sva su lica preneraţeno zurila u Tita, a sve su ga oĉi zabrinuto pitale:

"Zar je moguće da mi dajemo veću vrijednost vragu nego Bogu?"

- Ima pravo - promrmljalo je nekoliko muških glasova,

dok su neke ţene gledale u Tita s tihim ushićenjem, ali se, oĉi

to, nisu usuĊivale ni pisnuti.

Dok su neki odobravali, šapne grof Ĉikulini Titu:

- Kad se umoriš, preuzet ću ja rijeĉ.

- Samo me pustite - odvrati Tito i nastavi govoriti:

-Ali, recimo, kad bi vrag mogao dati coprnici toliko moći da moţe letjeti zar ne

bi ona najprije odletjela s lomaĉe? Ako se vrag moţe provući kroz šivaću iglu -

kako se to veli - zašto se ne provuĉe kroz rešetke coprnjaĉkog tornja i

zatvorene ţene ne spasi iz zatvora? On bi se mogao uvući kroz rešetke tornja,

uspavati straţare i coprnicama otvoriti vrata da pobjegnu!

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Svjetina je na ĉas stala kao ukopana. Ovi su razlozi djelovali. Nastade tišina.

Ali samo naĉas. Najednom se pojavio Kraja-ĉić. Bio je blijed, oĉi mu se

raširile, a donja ĉeljust mu je drhtala.

- Nesretnice! - krikne sudac. - Iz tebe govori neĉastivi!

U mnoštvu je zamrmorilo iznenaĊenje. Odmah zatim, kao da su se ljudi probudili

oda sna i od ĉasovite obmane, poviĉu deseci glasova:

- Neĉastivi, da neĉastivi!

- Đavo ga je opsjeo! Vrag brani sebe i vještice na njegova

usta! - ĉuo se glas gradskog odvjetnika Dvojkovića kraj ko

jega je stajao Sale. Dvojković je poĉeo ponovno vikati:

- Evo, ljudi, koliku vlast ima neĉastivi! Nahuškao sina pro

tiv oca. Sin gradskog suca govori protiv onoga koji ispovijeda

zakon i vjeru. Zar bi to uĉinio sin suca Krajaĉića da ga nije op

sjeo Ċavo?

- Laţeš, huljo! - vikne Tito dršćući od bijesa. - Iz mene go

vori zdrava pamet i poštena istina, a vi zavodite nesretni puk

i silite ga da se klanja vragu.

- Zar nije ovaj pošteni narod vidio na svoje oĉi kad je po

bijelom danu vrag oteo vješticu Neru? - odgovori uzbuĊeno

Dvojković.

- To nije bio vrag, nego ĉovjek, vi to znate najbolje.

Titove se rijeĉi nisu mogle razumjeti. Svjetina je planula bijesom, sipala

psovke, pogrde i kletve na vješticu koju je Ċavo oteo po bijelom danu i stane se

prijetiti Titu koji brani tog Ċavla i vještice, a i Remetincima koji su Tita

okruţili da ga obrane od mnoštva.

Krajaĉić je drhtao. Dvojković, Sale, Mikica i Jelaĉić nešto su govorili sucu

ţivo mašući rukama, a svjetina se sve više tiskala oko Remetinaca i vikala:

- Fina su to gospoda koja brane vraga. Je li vam dao cekina

zato?!

- Sram vas bilo! Fiškali coprniĉki.

- Bacite ih kroz gradska vrata!

- Van s Griĉa! Nećemo imati vraţjih slugu meĊu nama!

- Oni su sami coprnjaci, zato i brane svoje drugarice! Van

iz našeg grada! Gadovi!

Babe stadoše pljuvati prema mladićima, a muškarci dizahu pesnice i batine.

- Hoće da nas ubiju, jer im propovijedamo istinu - plane

Malakoczv.

- Šuti Francesko, nosiš glavu u torbi - opomene ga Tito.

Remetinci su razabrali da su u ţivotnoj pogibelji. Ali nisu

mogli izaći iz mnoštva koje ih je zaokruţilo i potisnulo na vrata.

- Grofovski derani da ovdje brane coprnice?! - poviĉe Mi

kica svjetini. - To nećemo dopustiti!

No još to nije izgovorio kad mu najednom glava klone, nagne se na lijevu stranu,

a u zraku se opazila Franceskova ruka kojom mu je dao zaušnicu.

To je svjetinu još više razjarilo i ona nahrupi na mladeţ. Ali u isti ĉas

zatopoću konjska kopita. Ljudi shvatiše da na njih navališe konji na kojima su

sjedili ogromni jaki momci s pištoljima u ruci.

Ţene stadoše vrištati, a muškarci se bijegom ukloniše konjima. Zaĉas su

Remetinci stajali na ĉistini, opkoljeni tren-kovcima.

- Sad se poţurite kući! - dovikne im Siniša koji je izveo tu

navalu na svjetinu stojeći sa svojom momĉadi izmeĊu mno

štva i Remetinaca.

Kad je svjetina razabrala da su im trenkovci oteli iz ruku mladeţ, obrati svoj

gnjev prema njima. Ali to njih nije smetalo. Oni su mirno stajali, dok su

Remetinci vikali:

- Vivant Remetinci! Vivat prosvjeta!

- Ĉujte coprnjake - odgovarala im svjetina.

r~~

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

OPSJEDNUTI VRAGOM

Magistrat opkolila uzbuĊena svjetina, a ugledni graĊani okupili se u skupinu i

buĉno raspravljali o dogaĊaju što se netom zbio.

Ţene se razdijelile u više grupa, a djetići, šegrti i drugi svijet opsjedao ulaz

u magistrat i ţeljno oĉekivao da sazna što će gospoda od grada uĉiniti s onima

koji su pogrdili zakone i sud.

Katkad pojavio se na vratima magistrata Mikica tako vaţna lica da gaje svijet

svaki puta saletio sa stotinu pitanja. Ali on je svaki put odgovarao:

- Još nismo ništa odluĉili. Ĉekajte malo - nije to mala stvar

kad sin gradskog suca popljuje zakone!

I svjetina je ostala i dalje na trgu pred magistratom na snijegu, ledu i zimi

strpljivo ĉekajući što će biti.

Dotle se u sobi gradskog notara Salea odigravao uzbudljiv prizor.

Gradski sudac Krajaĉić stajao je sav blijed, potišten, pognute glave nasred

sobe. Odvjetnik Dvojković i notar Sale govorili su mu:

- Tito ne bi nikad iz vlastite pobude ovako govorio. Ili ga

je opsjeo Ċavo, ili gaje zaĉarala kakva vještica da se vama o-

svećuje pa nesretnik ne zna što govori.

- Vi ga morate kazniti, već zbog svijeta! - doda Sale. - Ta

pomislite kamo ćemo doći ako sin prvog ĉuvara zakona poĉ

ne svijet buniti protiv zakona!

- Pa onda onaj Malakoczv koji oblijeta oko vaše kćeri.

- Oko moje Sande? - vikne sudac uprepašteno.

- Jest. Već cijeli grad zna daje mladić kani zaprositi.

- Zar je moguće da bi sin i zet radili protiv vas kad to ne bi

bio posao vraga i osveta kakve vještice?

MALLEUS MALEFICARUM

Krajaĉić je nijemo slušao Dvojkovića i Salea. Alije njegovo lice pokazivalo da

mu je svaka rijeĉ pala na dušu kao novi uţas i strahota. Otare sebi znoj sa ĉela

i usklikne.

- Uvijek sam bio uvjeren da mi vještice ne mogu nauditi, a

sad eto! Kako mi se strašno osvećuju!

- Ne mogu vam nauditi tijelu, jer nosite svete moći, ali vam

otrovaše sina, a sad još hoće da vam narinu ovakvog zeta -

reĉe Dvojković.

Vrata pokrajnje sobe bila su tek pritvorena, ali sada se širom otvore. Na njima

se pojavi Tito, a s njim njegovi drugovi.

- Kako dugo ćemo ovdje ĉekati? - upita Tito.

Na njegovu mladom licu s crnim brĉićima i visokim ĉelom drhtao je bijes i prezir

kad se obratio prema Dvojkoviću i Saleu:

- Mislim da ste mi oca već dovoljno nahuškali pa mogu do

ći pred vaše lice.

- Gospodine, zabranjujem vam da nas vrijeĊate! - poviše

nim glasom odvrati Dvojković.

- Još me se usuĊujete objeĊivati da sam vas uvrijedio! Ĉuo

sam sve što ste govorili. Evo, izvolite mi suditi.

- Gospodin odvjetnik ne treba da me huška na tebe! - drš-

ćućim glasom reĉe sudac. - Svaki ĉovjek mora uvidjeti da te

opsjeo vrag.

- Zaboga, oĉe, tako je svijet mislio prije pedeset godina. Ali

sada vani svijet priznaje da zdrav razum nije plod Ċavla i da

ljudi koji ne vjeruju u vještice nisu opsjednuti vragom nego

nadahnuti prosvjetom.

- Ti ne vjeruješ u vještice? - upita ga Krajaĉić prestrašeno.

-Ne!

-1 mi svi ne vjerujemo! - kliknuše Remetinci.

Krajaĉiću se priĉinilo da se cijela soba sa svima koji oko njega stoje

zavrtjela. Znoj ga oblije, i on osjeti neki strah od ove mladeţi koja gaje

okruţila. Gledao je u mladiće kao u nesret-

I

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

ne stvorove, opsjednute vrazima i zaĉarane vješticama, pa ih se bojao.

- Tko vas je okuţio takvim strahovitim mislima?! - iznena

Ċeno će Dvojković.

- Tko drugi nego ona prokleta vještica koju je Ċavo oteo na

oĉigled svijeta - doda Sale.

- Sad mi sviće pred oĉima! - vikne sudac. - Ove mlade lju

de našao sam jednoć u Remetama u nekoj kolibi s unukom

grofice Ratkav!

- Oni su se vrlo ĉesto s njome ondje sastajali - reĉe Dvoj

ković. - Ja sam to naknadno saznao. To su oni mladići s ko

jima se sastajala kontesa Nera i ĉija imena nije htjela da spo

mene u istrazi. Ako se sjećate, gospodine suce, ona je i natuk-

nula da ima više ljudi koji misle jednako s njom i ne vjeruju

u vještice, a pritom vam se zlorado smiješila u lice.

- Ona je sve to uĉinila, ona ih je zaĉarala - samo ona! - vi

kao je sudac. U njegovu glasu drhtala je strašna mrţnja pre

ma Neri.

- Opameti se, Tito! Za ime Boţje, zar ne vidiš da si ţrtva

one prokletnice koja se podala paklu?

- Ne, oĉe, ona se nije podala paklu! Nera je djevojka koja

ima više razuma nego drugi.

- Za ime Boga, zar nisi ĉuo da ju je naoĉigled svijeta oteo

Ċavo?

- I ti u to vjeruješ, oĉe? Kakav Ċavo? To je ludost. Netko

je djevojku spasio i tko zna kamo je odveo. Da li u dobroj ili

zloj namjeri, to ne znam, ali ĉovjek, koji ju je oteo, sigurno je

izrabio praznovjerje svijeta i da je spasi odjenuo se u vraga.

- Ne, vi ste svi obmanjeni - reĉe Sale. - Svi ste vi zaslije

pljeni ĉarolijama! Kako moţete nijekati ono stoje cijeli svijet

vidio na svoje oĉi?

- Neka mi oprosti gospodin gradski notar i gradski odvjet

nik - ali ja vam u oĉima ĉitam da vi sami ne vjerujete u ono

što zagovarate.

-Ovo je drzovito.

- A ono što vi radite jest nepošteno! Mislite li da nismo

ĉuli kako ste gradskog suca, koji je do dna duše zaraţen pra

znovjerjem, uvjeravali daje njegov sin opsjednut Ċavolom?

- Ti si, oĉe, opsjednut Ċavlima u ljudskoj spodobi! - povik-

ne Tito i pokaţe na Dvojkovića i Salea. - Evo, to su tvoji Ċavli

koji te opsjedaju i zlonamjerno - vikao je Tito - truju tvoju

dušu.

- Ovo je zloĉin što vi radite! - dovikne mali Ĉikulini Dvoj-

koviću, a lice mu se zarumenilo od ljutine. - Ja sam jednoć

ĉuo odvjetnika Dvojkovića gdje se u razgovoru s mojom ma

ćehom ruga sucu Krajaĉiću i njegovim vješticama.

- Pa i vi se još javljate, gospodine grofe, koji ste izdali svoje

drugove kad su htjeli oteti kontesu Neru? - odgovori mu Dvoj

ković zajedljivo.

Jedan trenutak svi su zanijemili tako da se ĉulo njihovo disanje. Oĉi Remetinaca

upiljiše se u Franju Ĉikulinija koji se gotovo skamenio.

- Ja? - krikne on. - Ja da sam ih odao?

- Da vi! Bili ste ljubomorni na Tita koji je takoĊer bio za

ljubljen u Neru.

Još nije Dvojković ni izgovorio te rijeĉi, kad mladić u tren oka trgne iz dţepa

pištolj i naoĉigled svih ispali ga u Dvojkovića.

Gradski odvjetnik je u posljednji trenutak odskoĉio, a hitac probije stijenu na

onom mjestu na kojem je malo prije stajao.

Kad je Ĉikulini opazio daje Dvojković umaknuo, poleti prema njemu i baci mu se

na prsa. Ali Dvojković, snaţan kao bi-vol, pograbi malog grofa za ruke, svine mu

ih i za ĉas je slabašni mladić bio savladan. Smrtno bljedilo prosulo mu se

njeţnim bijelim licem, oĉi mu se zatvorile, a tijelo mu se stalo trzati.

-A"

:L

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Remetinci se okupili oko svoga druga i zabrinuto vijećali što da uĉine.

- Vidite li ga? - reĉe Dvojković tiho Krajaĉiću. - Kao da ga

je vrag uzeo!

- Zaboga, na usta mu dolazi pjena! - šapne Sale.

Krajaĉić se prestraši, povuĉe se k prozoru i odanle zapovje

di Mikici:

- Brzo po ţupnika. Recite mu da je nekog mladica uzeo

vrag!

- Potrĉi po lijeĉnika! - reĉe Tito jednom panduru, ali ovaj

nije htio da ide već mu se posprdno nasmije.

- Donesi brzo vode - prišapne Dvojković jednom panduru,

a ovaj otrĉi i za nekoliko se ĉasaka vrati s posudom.

- Evo, gospodo - ponudi pandur Remetincima vodu.

Nisu znali kakva je to voda, niti su to pitali, te stali polije

vati ĉelo mladoga grofa.

Za malo se grof prestao tresti. Otvori oĉi, skoĉi na noge i pogleda po sobi.

- Vidite li - prišapne Dvojković Krajaĉiću - da je bio uzet

od vraga. Dao sam mu donijeti svete vode, odmah je otjerala

vraga.

Sada su Remetince otpremili u pokrajnju sobu, a Krajaĉić, Sale i Dvojković

ostadoše sami.

Nakon pola sata opet su mladeţ pozvali u notarevu sobu. On je već sjedio kod

svog stola vrlo vaţna lica, dok su Dvojković i Krajaĉić stajali iza njega.

- Gospodine Tito Krajaĉiću! - sveĉanim glasom oslovi Sale.

Vi ste javno pred svijetom pogrdili zakon i huškali svjetinu na

ovaj sud. Vi ste ljudima govorili daje Kušenka neduţna i time

okrivili sud da je nepravedno osudio vješticu na smrt. Vi ste

ujedno govorili da ne vjerujete u vještice, a to opet znaĉi daje

sud nepravedno osudio sve ţene koje su dosad spaljene.

- Jest, to doista i drţim!

-1 mi se svi slaţemo s njim! - rekoše ostali.

- Vivat prosvjeta! - kliknuše svi na zgraţanje notara i suca.

Sada pristupe gradski panduri i stave okove na ruke Titu,

Malakoczvju i grofu Ĉikuliniju, koji se već posve oporavio.

Vani je svjetina stajala na snijegu, buĉila i galamila, a Mi-kica je pred

vratima magistrata pripovijedao ljudima što se sve zbilo u sobi gradskog notara.

Muškarci su klimali glavama i ĉudili se:

- Ja sam odmah znao da je Tito opsjednut vragom ĉim je

poĉeo onako govoriti! - reĉe mošnjar Canjko.

- Da, a na Mesniĉkim si vratima odobravao - okosi se na

nj Mikica.

- Zar ja? Priseći ću da to nije istina! - Mošnjar pristupi k

Mikici i šapne mu: - Hodi malo sa mnom da ti nešto kaţem.

GraĊanin izvadi kriomice iz svoje koţnate kesice dvije forinte i dade ih Mikici:

- Na, pa šuti!

Mikica pograbi novac i spremi ga brzo u dţep. Onda se vrati jednoj grupi ljudi i

stane im pripovijedati kako su mlada gospoda koja brane vještice saveznici i

sluţbenici grofovske co-prnice Nere.

Sad je gnjev ljudi još porastao. Nastala je vika i krika, te se stalo

zahtijevati da se coprnjaci odmah stave u toranj.

Na vratima magistrata napokon se pojave svezanih ruku Tito, Malakoczv i

Ĉikulini, a za njima ostali Remetinci.

Svjetina stade vikati:

- Coprnjaci!

- Sram vas bilo!

- Na lomaĉu s njima!

Mladeţ je neprestano vikala:

-Vivat prosvjeta!

Pred zatvorom se povorka zaustavi. Svjetina se tek onda udaljila kad se za

trojicom svezanih uhapšenika zatvorila vrata zatvora.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

SVETAC

Svjetina je vikala, buĉila, klela. Buka je prodirala u kuću Ba-rice Cindek. Iz

galame ĉulo se neprestano Nerino ime.

- Barice, ĉujete li? - šapne Nera.

- Ĉujem! Prava je sreća da ste na vrijeme stigli kući.

One su šaptale da ih ne ĉuje djevojka koja se zavukla za peć i prestrašeno

podigla glavu slušajući bijesnu viku svijeta. Bila je to ona ista djevojka koju

je Siniša našao leţati pred lomaĉom u nesvijesti i zamolio Baricu daje povede

svojoj kući.

Nekoliko ĉasaka šutjele su sve tri ţene i sa strahom slušale. Barica se bojala

da će svjetina moţda opaziti njezinu kuću i sjetiti se da je i ona bila već u

tornju. Ali, oĉito, nitko se nije sjetio ni opazio da prolaze kraj hljebarkine

kuće. Najednom netko zakuca na kućna vrata. Barica se u prvi ĉas prestrašila,

pohiti u drugu sobu i reĉe poluglasno:

- Adame, nemoj nikome otvoriti dok ti ne kaţe tko je.

Bojazan Bariĉina bila je neopravdana. Adam je zaĉas do

veo u sobu kapetana Sinišu.

Nera naglo ustane i htjede mu poći u susret, ali se sjetila da je u sobi strana

djevojka, pa ostane na svom mjestu.

- Vidio sam da prolaze ljudi ovuda pa sam se bojao da ćete

imati neprilika - reĉe Siniša.

- Hvala vam na brizi, mirno su prošli pokraj nas.

-Ako više nema nikakve pogibelji, onda bih ja mogla otići.

u mi umrli otac i

ra došla u toranj.

- Kamo? Gdje vam je dom?

- Kod suca Krajaĉića.

- Sto radite kod suca Krajaĉića?

- Ja sam Dorica, njegova kmetic

mati došla sam k njemu u sluţbu.

- Već dugo?

- Baš onoga dana kad je lijepa konte

- Zar ste je vi poznavali?

- Kako je ne bih poznavala! Bila je vrlo dobra s kćerkom

moga gospodara, gospoĊicom Sandom. Bila je tako lijepa da

je za njom poludio sam Lucifer.

- Tko ti je to rekao? - upita je Siniša.

Pa to svi znaju. Da nije Lucifer za njom poludio, ne bi, bogme, došao po nju po

bijelom danu.

Siniša je motrio djevojku pronicavim pogledom. Opazio je da su djevojĉine

kretnje uzrujane, lice blijedo, premda lijepo, a odijelo neuredno. Na prvi mah

pobuĊivao je njezin nemirni pogled pozornost. Njezine velike, lijepe plave oĉi

bile su staklene, zjenice velike i sjajne, pa se ĉinilo da neprestano gori u

vatri. Ogledavala se oko sebe s nekim strahom. Od svakog se štropota trgnula,

više puta je pokrila oĉi rukom. Ĉas bi pogledala širokim pogledom u Sinišu, a

onda opet poĉela treptati oĉima.

Vika svjetine već se gubila u daljini. Barica ponudi kapetanu da ostane još koji

ĉas kod njih.

Najednom skoĉi Dorica kao da se neĉega prestrašila. PoĊe prema vratima šapćući:

- Ja moram ići, moram odmah ići!

- Sad, u to doba, ne mogu vas pustiti - reĉe Barica. Spavaj

te kod nas.

- Ne mogu, ne mogu! Što će reći svetac Rafael?

- Što ti imaš sa svecem? - upita je Siniša.

- Moram još danas k njemu!

- Zašto moraš k njemu?

- Jer mi to zapovijeda gospodin Sale.

- Što ćeš ti kod "sveca" u to doba noći?

- Molit ću se Bogorodici da mi pomogne - odvrati ona gle

dajući tupo kapetana, a onda se okrene prema vratima i na

glo išĉezne u mraku.

Siniša je gledao za njom i primijetio:

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ovo je ĉudnovata djevojka. Što to ona ima sa "svecem"?

Idem za njom.

- To vam je dobra zamisao, kapetane - odobri mu Nera. -

Molim vas, poţurite, da vam ne uteĉe.

Noć je bila tamna, a ulice puste. U tami Siniša nije mogao razabrati kamo je

djevojka otišla, ali je znao put kojim se išlo do Rafaelove kuće. Zaĉas je ĉuo

Doriĉine brze i hitre korake, pa se uputi za njima. Pod Rafaelovom kućicom

djevojka pokuca na prozor.

Iz daljine ĉuo je Siniša kako se prozor otvorio. Ĉuo je da Ra-fael nešto govori.

Odmah zatim zaškripala su vrata od dvorišta i zaĉuli se brzi djevojĉini koraci

kroz dvorište. Kapetan pobrza i htjede ući na dvorišna vrata, ali su već bila

zakljuĉana. Popne se na ogradu i skoĉi u dvorište. Tu je bilo tamno kao u grobu.

Samo kroz jedna vrata što su se otvarala u otvoreni hodnik virio traĉak svjetla.

Siniša poĊe tiho i polagano šuljajući se kao tat do vrata. Kroz njih je prodirao

povišeni glas Rafaelov: -Tebe, djevojko, šalje k meni tvoj dobroĉinitelj notar

Sale!

- Kako znaš? - zaĉuje se plahi glas djevojke.

- Svetac zna sve i vidi sve.

- Sale mi je rekao da me oblijeću vrazi, pa me je strah. Ne

znam što da uĉinim!

- Znam već, tebe hoće vrazi da povuku u pakao, pa moraš

traţiti lijeka.

- Ali ja to ne znam.

- Slušaj Boţjeg Rafaela. Bog će te ĉuvati, ali moraš biti po

slušna dobrim ljudima koje Bog šalje u svijet da ih uĉe.

- Smiluj mi se! Što da uĉinim? Dan i noć obilaze oko mene

Ċavli, beĉe u mene oĉi i posiţu svojim pandţama za mnom

da me odvedu u pakao, govore mi ruţne rijeĉi, napastuju

me, hoće da ĉinim ruţne stvari. Nagovaraju me na besramni

grijeh, nude mi da će mi biti lijepo kod njih u paklu, da ću ima

ti novaca i svilenih haljina.

- Kad ti se pokazuju?

- Svaku noć kad legnem spavati, dolaze k meni i stoje

oko mog kreveta, vuku s mene pokrivalo. Vidim pakao i li

jepe mlade vragove kako plešu i kako se vesele i oni mi pri

povijedaju da moram doći k njima i da mi je otac bio vrag. A

ja bih htjela da poĊem k njima, ali se onda ukaţe duh mojeg

oca, pograbi me i odvuĉe opet u postelju i ondje me sveţe da

ne mogu disati. Molim te, svece, smiluj mi se. Reci mi što da

radim.

- Idi k notaru Saleu, samo on moţe da iz tebe istjera

vraga.

- Kako? On?

- Jest, samo on! PoĊi, dijete moje, i ĉini sve što ti Sale na

loţi.

Dorica ustane s poda. Noge su joj klecale, a oĉi kruţile sa strahom po sobi.

Rafael joj otvori vrata i provede je do dvorišnih vrata.

Siniša ju je slijedio do kuće suca Krajaĉića, a onda se vratio u svoj stan. Baci

sa sebe kabanicu i vojniĉku dolamu i sjedne kraj toplog kamina. Naslonio se na

koljena i pripovijedao Filipu što se sve zbilo kod "sveca". Ovaj se snebivao od

ĉuda.

- Ja se samo divim - reĉe Filip - kako se tebi hoće da vršiš

sluţbu mjesto gradskog kapetana.

Mladić trgnu glavom i odbaci sa ĉela crnu kosu. Pogleda Filipa. Oĉi mu sijevnu,

a neka toplina prelije mu se licem.

Uljanica je već bila dogorjela i Filip nije nalijevao drugu. Iz kamina se ţarilo

svjetlo. Nekoliko crvenih trakova osvjetljavalo je Sinišu.

-Ja ipak mislim, Siniša, daje pogibeljno što radiš. Protjerat će te iz grada.

- Pusti me. Ţivim samo u ovom ludovanju, grozniĉavom

traţenju i pogibeljima što se slaţu i gomilaju oko mene.

- Bio si uvijek takav, ali ovo što ovdje radiš moţda je ipak

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

previše. To bi te moglo dovesti u tamnicu. I ono danas, kod lomaĉe - to je bilo

ipak previše, Siniša. To je ĉin protiv zakona.

- Ne bi ti tako govorio da si osjetio ono što sam osjetio kad

me je uhvatila za ruku...

Filip se iznenadi nad ovim oĉitovanjem. Ovako mu Siniša još nije govorio.

- Kako sam mogao to izdrţati? Kad me se dotaknula, pro

trnuo sam. Da mije onda prišapnula: ubij svoga oca -ja bih

pucao.

Njegove su rijeĉi zvuĉale poluglasno i muklo, kao da govori sam sebi. Filip

opazi da je Sinišu obuzelo ganuće, kao ono kad je pisao one listove. To ga

osokoli, pa odluĉi s njim progovoriti iskrenu rijeĉ.

Ali Siniša nastavi:

- Nisam je vidio, ali znao sam da je to njezina ruka. Ona

ista bijela ruka koja se nekoć pištoljem branila od mene, a pri

jateljski primala ruke drugih. Znaš li, Filipe, da nikad nisam

u svojoj ruci imao njezine ruke - nikad mi je još nije pruţila -

a danas! Kako je grĉevito uhvatila ovu moju ljevicu. Gledaj: -

ljubomoran sam na svoju vlastitu ruku. A ipak, daje nemam,

ne bih danas osjetio ono - Filipe! Kakav mora daje tek dodir

njezinih usana!

- Siniša, mani se tih misli, to će te odvesti do propasti. Zar

ne vidiš da ona nije više ono stoje bila? Izgubila je svoj vedri

um i svoju ljepotu.

Filip je oĉekivao da će Siniša skoĉiti i viknuti na njega. Ali on ostane

nepomiĉan, samo usta su mu ĉudno šaptala:

- Nisi ruţna, Nero, za mene nisi ruţna - uvijek si ista.

- Taj nije više zdrav! - prošapće Filip sam sebi. Ova ga je

misao snašla već onda kad je zamijetio da joj noću piše pi

sma, a onda ih spaljuje.

Filip priĊe k Siniši i zagleda mu se u blijedo lice slušajući

ga kako budan bunca i sanja o njoj. Htjede ga probuditi i nastavi govoriti:

- Osvijesti se Siniša. Sanjaš o dodiru njezinih usana. Pogledaj ta usta i vidjet

ćeš kako su blijeda. Vjeruj, ljubeći ih ne bi osjetio ono što naslućuješ. Svi

smo ljudi. Kad bi te ona poljubila - onda bi bilo moţda još nekako razumljivo.

Ta vidiš, Siniša, da ona nije zdrava, samo luĊakinja moţe svoju ljepotu hotimice

iznakaziti.

Po sobi su tiho mrmorile Filipove rijeĉi i zamirale u tami. Siniša mu nije

odgovarao. Filip se nagne nad njega i pogleda mu u lice. Ono je bilo posve

preobraţeno, usta su mu šaptala nesuvisle rijeĉi, desna ruka ĉvrsto je drţala

ljevicu...

"Ništa. Gurnut ću ga u naruĉaj kakve lijepe ţene. Ljubavnica mu treba, pa će ga

sve minuti", odluĉi u sebi Filip.

PRVA KOCKA

Barica se rano vratila iz svog dućana i ostavila ondje Adama da prodaje kruh.

Nedjelja je i htjela je da priredi što bolji objed.

Neru je našla u njenoj sobici s prozorima na dvorište. Kao i svaki dan, sjedila

je zureći preda se, blijeda, ţuta lica i sumorna pogleda. Ali kad opazi Baricu,

naglo upita:

- Niste li vidjeli kapetana?

- Nisam, ali on će sigurno doći - odvrati hljebarka i pode

brzo u kuhinju.

Kad se vrtjela oko ognjišta iznenada ude k njoj notar Sale.

Ona otare ruke, povede ga u sobu i ponudi mu stolicu.

Sale ne sjedne. Drţeći u ruci svoj crni klobuk stane pred lijepu Baricu. Odjenuo

je posve novi baršunasti kaput, a pod svjeţe i nasmiješeno lice prikopĉao kao

snijeg bijele ĉipke. Guste

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

crne obrve dijelile su oĉi od pramenova bijele vlasulje, lice mu se bijelilo, a

na usnama poĉivao onaj tajanstveni ĉeznutljivi smiješak kojim je Sale tako

uspješno osvajao ţene.

- Stoje dobra vašu milost dovelo u moju skromnu kućicu?

- upita Barica.

- Vi znate da sam vas onomad pustio iz tornja. Ali moţda

i ne znate da sam to uĉinio zato jer sam uvjeren da vi niste

vještica. Vi ste predobri i prelijepi da se podate vragu. Ali vas

moram obavijestiti i o tome da istraga protiv vas još nije obu

stavljena. Meni bi bilo vrlo drago kad bih vas mogao riješiti

svake sumnje, već i radi Adama.

- Odveć ste dobri, vaša milosti.

- Jer znam da ste nevini - reĉe Sale i poloţi ruku na jedro

hljebarkino rame.

Ona se polako odmakne od njega, a notar nastavi:

- Istraga bi se mogla odmah dovršiti.

- A kako, vaša milosti?

- Posve jednostavno. Trebalo bi ustanoviti da na vašem

tijelu nema vraţjeg peĉata i istraga bi bila odmah obustav

ljena.

- Ah, gospodine, taj vraţji peĉat vrlo je ĉudna stvar. Takvu

znamenku moţe imati i novoroĊeno dijete, pa valjda neće ni

tko reći daje i ono imalo posla s vragom!

- Sve je moguće. Ali meni se ĉini da se vi ustruĉavate da

vas pretraţe. Ĉini mi se da niste odveć sigurni da nemate pe

ĉata. Ali ništa zato - nastavi blago. - Ja ću vas pretraţiti, vraţ

jeg peĉata neću naći. To ću dati u zapisnik i sve je gotovo. Da

kle, kada ćemo to uĉiniti?

- Ne, ne! Ja to neću, mene je stid.

- Zar će vas biti manje stid ako vas dadem pretraţiti po krv

niku?

U oĉima lijepe hljebarke pojavi se zabrinutost. Osjećala je da je to ionako

svejedno.

- Pa dobro, neka bude - reĉe ona mrzovoljno.

- DoĊite sutra poslije podne u moju sobu na magistrat, ili

bolje, da vas ne bude stid; u moj stan. Donesite mi toboţe

hljeba.

Barici se taj prijedlog nije odviše svidio. Zamišljeno se zagledala u pod i nije

odgovorila.

Sale je to krivo shvatio, pa se sagne k Barici i lagano ovije desnu ruku oko

njezina struka.

Hljebarka se lecne i htjede skoĉiti, ali je notar ĉvrsto stisne k sebi.

Uprijevši sve svoje sile, Barica mu se ipak istrgne, uhvati s prostrtog stola

noţ za rezanje kruha i pogleda ga odluĉnim pogledom.

-Ako smjesta ne ostavite moju kuću, rasporit ću vas! - dovikne mu ona.

Sale se ne preplaši, već se nasmiješi.

- Kad biste vi znali, kako ste ovako lijepi?! Nije pametno,

Barice, da tako postupate sa svojim notarom.

- Kupite se iz moje kuće!

- Baš sada bih ostao radije nego ikad. Vi mi se grozite no

ţem, a ja vas ovdje preko stola obasipljem cjelovima a da se

i ne dotiĉem vašeg vrata. Vaš vrat je napast. Kad god vas gle

dam, uvijek ga grlim. Vaš vrat mi ne da spavati. Sve grofice i

barunice, pa ni kontesa Nera, nije imala tako zamamni vrat.

Vrelim je glasom govorio ove rijeĉi, a još vrelijim pogledima obasipao njezina

ramena. Barici poleti krv u lice.

- Vi ste sam sotona. Nosite se! - vikne ona prestrašeno.

- Odnijet ću u svojim oĉima sliku vašeg vrata i gledat ću ga

i grliti dok se ne omamim kao od vina.

-Ostavite me!

Na vratima sobe pojavi se Siniša. Jedan pogled razjasnio mu je o ĉemu se radi.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEF I CARU M

- U kakvom ste poslu ovdje, gospodine notaru? - ironiĉno

upita kapetan.

- A u kakvom je poslu ovdje vaša milost? - uzvrati Sale.

- Sigurno ne u onom u kojem vi.

- Imam s optuţenicom nešto govoriti.

- Oprostite, ali ja nemam namjeru da vas ostavim s njom

nasamo.

- Pa dobro. Vi ćete, Barice, doći sutra poslije podne k meni

kako smo rekli. Ako naime hoćete da se istraga što prije za

vrši...

Sale osine hljebarku ljubomornim oĉima. ProĊe kraj Siniše i ne pogledavši ga.

Kad je uhvatio kvaku, pokroĉi Siniša k vratima i upita ga:

- A mene ste zaboravili pozdraviti, gospodine notaru?

Bljedilo oblije Saleovo lice. Ali kad ugleda široka Sinišina

ramena i njegovu jaku desnicu kojom se podboĉio o struk, on se nasmiješi i odmah

ispriĉa:

- Oprostite, posve sam zaboravio.

Barica se i protiv volje nasmije.

Notara pogodi ovaj smijeh u srce. Crne mu se obrve stisle, a usta sklopila.

Prigušivši svoj ljubomor izaĊe.

- Sva je sreća da ste došli, kapetane - reĉe Barica. - Kad bi

samo što prije došao i Adam.

Jedva ĉujno uĊe u sobu Nera. Siniša je pozdravi.

- Barice, zar vam se što dogodilo? - upita je.

Jedva stoje Barica poĉela pripovijedati, doĊe Adam.

Bio je smrknut i nemiran.

- Nisi li susreo Salea? - upita ga ona.

- Jesam. Reĉe mi da tvoja stvar ne stoji dobro i daje pošao

k tebi da te na to upozori, ali je morao ići jer je našao u tvojoj

sobi kapetana.

- Hulja! - reĉe Siniša. - A nije li vam još što rekao?

- Jest, da je Barica bila kod vas na Sljemenu i da zbog nje

dolazite u našu kuću.

- A što si mu ti odgovorio? - upita Barica.

- Rekao sam mu da ja najbolje znam kamo ona ide i tko do

lazi u našu kuću i zašto. To je moja briga.

- Ja vas odrješujem vaše rijeĉi - oglasi se sada Nera. - Re

cite slobodno Adamu gdje ste bili i zašto.

- Ja znam da Barica nije uĉinila ništa zla - primijeti

Adam.

Barica ispripovjedi i Adamu sve što se dogodilo izmeĊu nje i notara.

On je slušao snebivajući se. Lice mu se zarumenjelo od bijesa, a opori glas mu

provali iz grudi:

- On ti reĉe da je tebe izbavio iz tornja i to zato što zna da

si nevina?

- Jest, to mije rekao.

- O, prokleti lopov!

- Zar je bilo još što drugo - upita Siniša opazivši Adamovu

srdţbu. - Ako je što drugo vi nam morate reći. Tko zna ne bi

li se time Salea moglo uhvatiti na nepoštenu ĉinu.

- Nisam htio da to Barica zna, ali sad vidim da je bolje da

dulje ne tajim. Sale je od mene traţio 400 forinti i ja sam mu

ih dao. Onda je Baricu pustio na slobodu.

Svi su na ĉasak zanijemili. Siniša se tom nenadanom otkriću silno obraduje.

- Sad budite mirni, Barice! Ništa vam se ne moţe dogoditi.

Ovo je prva kocka koja je pala na Saleovu glavu. Sad je u na

šim rukama.

Dok je Siniša likovao, Barica se pribliţi Adamu i tiho ga upita:

- Ti si me, dakle, iskupio tako velikim novcem?

- Daje traţio, dao bih mu cijeli svoj dućan.

Siniša opazi da bi sada trebalo mladi braĉni par pustiti na miru. Neka sebi kaţu

što im srca ţele. Zato reĉe Neri:

- Smijem li vam sada pripovijedati što sam novo saznao?

f-

"*Ť•

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- DoĊite! - odvrati ona i povede kapetana u svoju sobicu

u dvorištu.

Tu on poĉne pripovijedati stoje vidio i ĉuo kod Rafaela. Pripovijedao je

hotimice polagano, samo da njezine lijepe crne oĉi, koje ništa nije moglo

nagrditi, što dulje gledaju u njega i da njezinu pozornost što dulje priveţu za

sebe.

Kad je dovršio, opazi da joj se ugasli pogled probudio, a oĉi malo zasjale.

Štoviše, radovala se onome što joj je priĉao.

- Sad se poĉinjem nadati da na Griĉu više neće dugo paliti

na lomaĉi nevine ljude. Ono juĉer bilo je strašno.

- Baš zato niste smjeli doći da to gledate.

- Htjela sam vidjeti kako bi spalili mene da...

- Da nije došao jedan pustolov koji vas je sa crnim namje

rama oteo lomaĉi. To ste htjeli reći?

-Ali kad me je oteo i kad se dogodilo ono s mojom bakom, onda se trgnuo i pruţio

mi prijateljsku ruku. Samo, nisam mogla steći povjerenje u taj preokret -

osobito onda kad su zakrabuljeni ljudi došli u dvor i o njemu priĉali strahote.

- Vi ste ĉesto ĉuli o nekim Luciferima?

- Vrlo ĉesto, pa još uvijek mislim da ste, moţda, i vi bili u

tom društvu.

- Ne, konteso. Nisam bio, ali da znam kako bih mogao doći

medu njih, pošao bih samo da vidim tko su i kakva je to dru

ţba.

- Ĉudnovato. One noći kad smo bili u samoborskom dvor

cu, slušala sam neki smijeh i buku i bila sam uvjerena da ĉu

jem vaš glas.

- Moj glas? Ja nisam bio medu gostima samoborskog go

spodara.

Nera je šutjela, a Siniša pomisli: "Prije dva tjedna ona bi skoĉila i viknula:

Pretvarate se. Laţ je svaka rijeĉ? Zašto sad šuti? Sumnja li još ili neće

priznati da mije uĉinila krivo?"

Htio je nastaviti taj razgovor, ali ga ona prekine:

- Neću da propustim još nešto. Vi ste juĉer kod lomaĉe uĉi

nili opasan ĉin, ali ujedno veliko djelo milosrĊa. Hvala vam!

Nera mu pruţi ruku, prvi put u ţivotu...

Siniša prihvati malu blijedu ruku, sagne se i dotakne je u-stima. Ĉinilo mu se

da svoje usne neće moći otkinuti s te ruke. Skupi svu svoju snagu. Naglo se

uspravi i ostane stojeći pred njom, dok je Nera zamišljeno gledala u zemlju.

- Ipak je strašno tako umirati - u ognju - šapne ona zureći

preda se. - Dok sam bila u tornju, nisam to osjećala kao da

nas kad sam tu muku gledala svojim oĉima. U tornju sam se

uvijek nadala da će odnekle doći spas.

- Nadali ste se? - upita je Siniša. Jedva je svladavao uzbu

Ċenje. - Kako ste se mogli nadati?

- Jedne noći donio mije Mikica pismo. Nepoznati prijatelj

pisao mi je da će me spasiti, neka ne klonem duhom. Nisam

oĉekivala spas, ali ipak, kao da mi se u daljini ukazivala neka

nada...

- A tko je bio taj ĉovjek?

- Ne znam. Mislila sam da je moţda grof Ĉikulini ili Tito,

ali njihova pisma poznam.

- Zašto niste nastojali saznati tko je taj ĉovjek? Tko zna ko

liko bi nam mogao pomoći?

Nera izvadi iz pregaĉe mali prljavi papirić i reĉe:

- Ovdje je njegovo pismo. Ĉitajte ga. Ah, da, vi ste odrasli

na ratištu, a ne u školi - reĉe Nera sjetivši se prizora kad je

Siniša rekao da ne zna pisati, a onda nastavi:

- Pisano je francuskim jezikom. On me jednostavno obavje

štava da će me spasiti. Niste još vidjeli ovakav rukopis.

- Ne, ne sjećam se.

Veliko uzbuĊenje obuze ga dok je gledao pismo što gaje drţala u ruci. Pisao ga

je on svojom rukom i svojom krvlju. Ali ostade naoko miran, a njegov glas bio je

jasan i zvonak:

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ako ţelite, pokušat ćemo pronaći onoga tko je to pisao.

- Ne, sad imamo većih i vaţnijih poslova.

U sobu ude Barica i donese ruĉak za Neru. Kapetan ustane.

- Adam je izvan sebe - reĉe Barica - što kontesu nismo po-

dvorili i grdi me što mu nisam prije rekla tko ste.

- A ne ljuti se više što ste mu zatajili svoj noćni polazak na

Sljeme? - upita Nera.

- On mi vjeruje - odgovori Barica.

- Vjerovati moţe samo ljubav - reĉe Siniša. Osjeti bol u du

ši pa se brzo oprosti.

Kad je izašao, Barica tiho reĉe Neri:

- Jeste li opazili kako izgleda taj ĉovjek?

- Kako?

- Svaki je dan mršaviji i bijedi, a oĉi mu plamte kao da mu

u prsima nešto gori. Filip mi kaţe da ĉitave noći ne spava,

nego trĉi okolo kao lud. Svi su trenkovci bili ludi, ali ovaj nat-

kriljuje sve.

Nera ne odgovori.

- A znate li što ljudi šapću o njemu?

-Što?

- Da je on ustrijelio Kušenku. Bogme, to bi bilo zlo za nje

ga. Pomislite, oficir pa da se opre osudi koja je izreĉena u ime

kraljice.

- Tko vam je to rekao?

- Oni tamo, od suda.

Na uvelom i ţutom Nerinu licu Barica opazi traĉak zabrinutosti. Šuteći, gledala

je kontesa preda se i zamislila se.

POSJET U TAMNICI

Grof Vojkffv, gradski odvjetnik Dvojković i notar Sale sjede u sobi gospodina

notara. Svaki se udobno zavalio u svileni naslonjaĉ. Srĉu ĉokoladu. Mirisavi dim

smotaka napunio sobu kao magla.

Na vrata proviri šiljasto lice Mikice Smernjaka. Oĉito je, htio bi gospodi nešto

reći. Ali oni su skupili glave i nešto šaputati, pa nije imao smjelosti da ih

prekine.

Zato se nakašlje, a gospoda okrenu glave k vratima.

- Netko traţi gospodina notara - reĉe Mikica.

- Nemam vremena.

- Ali, molim ponizno, ţensko je.

Notar ustane.

- Povedi je u drugu sobu.

Mikica se izgubi.

- Gle ti njega, on tu prima posjete ţena.

- Samo sluţbeni posjeti. Moram istraţivati vraţje peĉate...

Sva se trojica grohotom nasmiju.

- Vi ste kivni na moju sluţbu. To je, uostalom, Barica Cin-

dek.

Ti znaš da ne volim domaće purice, već samo plemenite fa-zanke - reĉe Vojkffv.

- Onakve kakva bijaše Nera?

- Nju je odnio paun? - nasmije se notar.

- Prokleti magarac! Onakva smjelost! Još me danas hvata

bijes kad se toga sjetim - ljutito će Vojkffv.

- Ja se nikako ne mogu oteti slutnji daje samo Siniša kadar

poĉiniti takav drzovit i vratoloman ĉin.

- Ali Siniša se nije zanimao za Neru - primijeti Dvojković.

- Baš mije to sumnjivo. Ja sam, bogami, ludovao za njom.

Svega me je uţarila - prizna Vojkffv.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

- Ne govori dalje o tom. Ovo nije mjesto da se govori o ta

kvim stvarima. Kad bi on i bio oteo djevojku, dugo je neće skri

vati, premjestit će ga iz Zagreba.

- Ali kad?

- Ĉim ovamo stigne grofica Auersperg. Ona će riješiti stvar.

Sale je dotle pred zrcalom ureĊivao svoju vlasulju.

- Gledaj ovog luĊaka. UreĊuje se za hljebarku - reĉe

Vojkffv Dvojkoviću.

- Vi znate da ništa neću silom. Hoću da se dopadnem. U-

kradeni cjelovi ne idu mi u tek.

- A ti nastoj da ih dobiješ dobrovoljno, mi idemo.

Sale isprati goste do hodnika, a onda pohiti u svoju sobu, namirise se mirisavom

vodom, promijeni ovratnik od ĉipaka.

Sitna otmjena dama u smedem krznenom kaputu ustane sa stolice i polako pode

prema notaru.

"To nije Cindekovka", iznenadi se on.

Nepoznata mala dama podigne s lica gustu koprenu.

- Vi, gospoĊice Sando? - klikne iznenaĊeno notar.

- Tiho gospodine Sale! Nitko ne smije znati da sam ovdje.

- Pouzdajte se u mene gospoĊice - prošapće Sale, nakloni

se vrlo udvorno i ponudi Sandi naslonjaĉ.

- Vi moţda i ne slutite zašto sam došla... - prošapće Sanda

spustivši se na stolicu.

Notarova se usta sklopila u tajanstveni smiješak, a njegov se pogled spusti k

djevojci. Nije znao što da misli o tom posjetu, ali bio je previše tašt a da se

ne bi podavao ugodnim nadama.

- Presretan sam što vas ovdje gledam, ali ĉemu imam za

hvaliti tu sreću?

- Došla sam zamoliti vas za veliku uslugu, ali ne znam hoće

te li mi je iskazati. - Pogledala ga je svojim toplim oĉima što

su se plavile poput modrih zvjezdica. Ovaj ga je pogled smje

sta raznjeţio pa reĉe kavalirski:

- Unaprijed vam zadajem rijeĉ da ću ispuniti sve što ţelite.

- Ne pitate što traţim od vas? - iznenaĊeno će Sanda.

- Ne, menije svejedno što od mene traţe vaše krasne oĉi.

- Htjela bih kriomice govoriti s Titom, a samo biste mi vi to

mogli dopustiti.

-Već sam unaprijed dopustio, ali vas molim samo jedno: to mora ostati naša

tajna. Nitko ne smije znati da sam vam dopustio ući u tamnicu, pa ni Dvojković.

Razumijete li?

- Obećaj em!

- Provest ću vas kroz dvorište i ondje predati pandurima

da vas odvedu u tamnicu.

- Hvala vam, gospodine Sale. Lijepa vam hvala.

- Kavalir ne prima hvalu, već samo nagradu.

Ona ga iznenaĊeno pogleda.

-Vi ste me pogledali, i ja sam, eto, već nagraĊen!... reĉe on udvorno.

Galantno joj otvori vrata i izvede iz sobe u dvorište gdje je stajao straţar.

Njemu naredi kamo da povede gospoĊicu.

U maloj ćeliji magistratskog zatvora sjede Tito Krajaĉić i Francesko Malakoczv.

Oko njih mokre pljesnive stijene. Na zemlji dvije slamnjaĉe, a pred njima mali

stol od dasaka i zaprljana klupa. Na stolu tinja uljanica, blijedim tracima šara

po mrkoj tami ćelije.

Sjede na slamnjaĉi i govore poluglasno:

- Ja od Ĉikulinija nikad nisam oĉekivao da bi bio kadar pu

cati na ĉovjeka. Uvijek se ponašao kao djevojka.

- Bio je silno uzbuĊen. Ne ĉini li ti se ona nesvijest ĉudnom.

Kao da je padavica - odvrati Malakoczv.

-1 otac mu je bolovao od iste bolesti.

- Ĉekaj ĉasak! Ĉuješ li?

Obojica prislone uho na tamniĉki zid.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEF1CARUM

- Opet govori sam sa sobom - reĉe Tito.

Kroz tanki zid, što ih je dijelio od tamnice grofa Cikulinija, ĉuli su se

grozniĉavi uzdisaji:

- Ja sam ih izdao.. Zvao sam Salea... Ja sam mu odao cr

venu svjetiljku... Baš ja! Nitko drugi nego ja! Izdajica-ja!...

- Ĉuo sam ga i noću da govori u snu.

- Misliš li daje on zaista izdajica?

- Ne znam. Dvojkoviću se, doduše, ne moţe vjerovati, ali

smo ipak svi tog mnijenja. Nitko osim nas nije mogao znati

za crvenu svjetiljku, a ipak su straţari, koji su nas doĉekali

na istom onom mjestu gdje nas je imao ĉekati Ĉikulini, imali

crvenu svjetiljku koja bijaše naš ugovoreni znak. To je odveć

sumnjivo.

- Ja sam već mnogo o tom razmišljao. Taj mladi grof ĉini

se tako djetinjski odan i iskren, a opet protiv njega ima toliko

sumnjivih dokaza.

- Jesi li ĉuo što se govori o obitelji grofa Cikulinija? Vele

da im je izdajstvo obiteljska bolest, da im je u krvi. Znaš daje

obitelj Cikulinija dobila od kralja Leopolda velik dio imanja

Petra Zrinjskoga.

- Ĉuo sam. Zar i ovu palaĉu Petra Zrinjskog na Griĉu?

- Jest. A po njegovu vlastitom priznanju dobili su ta imanja

zato što grofovi Ĉikulini nisu sudjelovali u uroti Zrinjskog i

Frankopana.

-1 zato su dobili imanja?

- Ne ĉini li se to i tebi ĉudnim? Obiĉno se ne dariva nekoga

što nije bio urotnik. Tako je nastala priĉa da su oni bili izdajice

ili bar pomagaĉi izdajica Petra Zrinjskog. Tako im svijet prišio

daje njima izdajstvo obiteljska bolest.

Tito se zamisli.

Najednom kroza zid prodru teški uzdisaji i prigušeni plaĉ. Tito podigne glavu:

- Kao da se netko guši u plaĉu!

Tito skoĉi, udari šakom po stijeni Ĉikulinijeve ćelije i zovne: -Franjo! Ali

nije bilo odgovora.

- Da mu nije zlo? - reĉe Tito i prodrma vrata ćelije. Kroz

otvor na ţeljeznim vratima pojavi se koštunjavo lice straţara

koji se grubo izdere:

- Koji vam vrag ne da mira? Što hoćete?

- Pogledaj malo preko u susjedstvo. Ĉini se da je grof

Ĉikulini bolestan.

- Vraga neće biti bolestan kad je u krletki.

Straţar otkljuĉa susjednu ćeliju. Na zemlji, tik uza zid koji je dijelio njegovu

ćeliju od one u kojoj su bili Tito i Malakoczv, leţao je mali grof. Liceje

pokrio objema rukama i pritisnuo ga

0 zid. Sav se trzao od plaĉa.

- Što vam je? Gospodiĉić bi htio na krabuljni ples? - upita

grubo straţar.

Ali se Franjo nije obazirao na njega. Gušio se u suzama poput djeteta.

Straţar ga promjeri pogledom, pode opet k vratima i zatvori ih. Onda proviri

kroz vratašca i reĉe Titu:

- Ništa mu nije. Plaĉe. Vraga ne bi plakao kad vani slave

fašnik, a on leţi u zatvoru.

- Plaĉe! - ponoviše u isti ĉas Tito i Malakoczv.

Sjedoše opet na svoje slamnjaĉe, ali više nisu razgovarali. Slušali su kako se u

pustoj tami zatvora polako gubi tihi plaĉ

1 zamire jecaj. Kad je opet sve zanijemilo, spustila se u crne

zidine duga, olovna veĉernja tišina, ispunjena pljesnivim te

škim zadahom.

U bravi zastruţe golemi kljuĉ. Obojica upriješe oĉi u vrata.

Sitno ţensko biće prhne u polutamu poput pahuljice. Oko nje zamiriše zrak.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Mladići u tren oka skoĉiše sa slamnjaĉe. Malakoczv raskrili ruke i klikne:

- Sando! Moja Sando!...

Ona se bez rijeĉi baci na njegove prsi.

- Što se zbilo Sando! - upita on nastojeći da podigne nje

zinu malu glavicu, pokrivenu kapom od krzna. No ona je sa

mo jecala i grĉevito se uhvatila njegovih grudi.

- Zašto plaĉeš, mila moja?

Stoje on njeţnije govorio, ona je bolnije plakala. Kad se malo umirila, posadiše

je na klupu.

- Daj mi ruku, Tito - šapne ona. Tako, sad će mi biti lakše.

Sad osjećam da ste obojica uza me.

- Zar se što dogodilo ocu? - upita Tito nestrpljiv da sazna

zastoje Sanda tako blijeda i zastoje toliko plakala.

- Ne. Ali on se veoma promijenio. Od one veĉeri kad si ti

dospio ovamo, on sa mnom gotovo i ne govori. Sumnjiĉavo me

gleda i šuti. Samo me jedne veĉeri upitao: "Jesi li i ti odlazila

na sastanke u Remete?" "Jesam", odgovorih. On me pogleda

tako strašnim pogledom kao da je ovaj moj odgovor u njemu

ugasio svaki roditeljski osjećaj. Još iste veĉeri ĉula sam kako

su k njemu došli Dvojković i Sale. Gotovo je svaki dan s njima,

a svake veĉeri dolazi k njemu i Rafael i dugo ostaje. Juĉer, kod

objeda, otac mi najednom reĉe: "Za mjesec dana spremi svoju

opremu. Isprosio te gradski odvjetnik Dvojković." - Bilo mije

kao da se strop srušio na mene. Ali, oĉe - zaboga - ta ja njega

nimalo ne volim... rekoh mu ja... On upilji u mene prijeteći po

gled i upita me: "A koga ljubiš? Franceska Malakoczvja? Urot

nika koji će svršiti na vješalima?!" reĉe on strašnim glasom.

- On nije urotnik, oĉe - pa da i jest, ja neću drugoga. Volim

umrijeti, nego poći za drugoga... "Onda umri!" kriknu otac.

Reĉe oštro: "Za mjesec dana obavit će se vjenĉanje. Budeš li

do tada ţiva, poći ćeš za Dvojkovića..."

- Nećeš poći za njega! - reĉe Francesko odluĉno. - Ti pripa

daš meni i nikome više!

- Što da uradim - zaplaĉe ponovno Sanda. - Reci kako da

se oduprem? Kako?

- Sando, znaš li ti kako te volim? Zar sam ja kukavica? Mi

sliš li da te neću moći braniti?

- Znam Francesko, ali ti si u tamnici.

- Vidiš, debele su ove zidine, ali ljubav će razvaliti i tvrĊa

ve. Ja te ne dam nikome, razumiješ li? Ili ćemo biti svoji, ili

ćemo zajedno umrijeti. Prisegni mi Sando, da nećeš ništa uĉi

niti dok se sa mnom ne sporazumiješ!

- Neću Francesko, tako mi Bog pomogao!

- Ali tko te je pustio ovamo k meni?

- Notar Sale.

- Notar? Prijatelj Dvojkovićev? To je zbilja nedokuĉivo!

- Bio je vrlo udvoran prema meni i rekao mi da to ne smije

saznati nitko, pa ni Dvojković.

- Što to znaĉi? - upita Francesko.

- Da Sale ne moţe nijednoj lijepoj ţeni ništa odbiti - odvra

ti Tito. - Ali mnogo je ĉudnovatije zašto Dvojković hoće da

oţeni Sandu. Mora da je vaţna stvar radi koje on hoće da je

uzme. Ona nema miraza, nema visokih veza, a on je ne ljubi.

Zašto je hoće oţeniti?

- To je sad svejedno - nestrpljivo će Sanda. - Reci radije što

da uĉinim. Dršćem od straha pred ocem. On me mrzi, i ja ga

se bojim! Kad noću ĉujem njegove korake, od straha se zaklju

ĉavam. On nije više naš otac, Tito, on nas je odbacio. Moj je

ţivot uz njega strašan.

- Znam - odvrati brat. - IzmeĊu njega i nas dvoje prazno

vjerje je iskopalo jaz koji se moţda nikad neće premostiti. Ali

menije sad samo do toga kako da tebe spasimo od te ţenidbe.

Mi smo ovdje u tamnici nemoćni.

- Zašto imamo svoje drugove na slobodi? - reĉe Francesko.

- Potraţi Meska. Moţda će što pronaći. Gledaj, Sando, ovdje

gore ove rešetke. Upamti dobro taj prozor, treći od ugla. Ovu

da nam moţeš ubaciti u ćeliju svaku obavijest.

I

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

Francesko uhvati njezine ruke i pogleda je oĉima u kojima se zrcalila vjernost,

ljubav i mladenaĉki zanos. Iza vrata ćelije oglasi se hrapavi glas straţara.

- Moram ići, straţar zove! - šapne Sanda, a oĉi joj se na

pune suzama.

- Umiri se i misli na mene. Tito i ja izbavit ćemo te svih boli

- reĉe njeţno Francesko i zagrli je.

Sanda se oprosti i s Titom i poput sjene išĉezne iz tamnice.

OSVETA

Stara Palĉićka i Mikica stoje u kutu dućana i povjerljivo razgovaraju. Meţnar

Ţajler pijucka komovicu i polako prisluškuje. Pokraj vrata neki ĉovjek poloţio

glavu na ruke i hrĉe. Uza nj prazna boca komovice.

Palĉićka i Mikica ne obaziru se na nj.

- Ne bojte se - govori Mikica poluglasno. - Ovaj put ona vi

še neće ugledati sunce. Sale je neće pustiti iz tornja. Samo ne

ka Andrija nabrusi jezik.

- Prokleto pseto! Dršće pred Adamom kao pile pred jastre

bom. Ali ja ću mu već otvoriti ţvale ako sam ne bude znao

govoriti.

- A vi, Ţajler? - okrene se Mikica meţnaru. - Hoćete li vi

svjedoĉiti kod suda?

-Zašto ne bih?!

- A koliko traţite?

- Ako moram svjedoĉiti pravo, onda pol cekina, ako krivo,

onda cijeli.

- Cijeli cekin? - Mikica će zaĉuĊeno.

- Dobro - odvrati Ţajler i poĉeše se po nosu što mu se izbeĉio

iz lica kao veliki crveni prišt. - A protiv koga da svjedoĉim?

- Protiv Barice Cindek - reĉe Mikica. - A sad, Palĉićka, zbo

gom. Neka se Andrija dobro potkuje.

- Samo neka doĊe kući, već ću ga ja potkovati - odvrati

stara.

Ĉovjek stoje dotad spavao podigne glavu.

- Ĉujte, majstorice, a tko je taj ĉovjek? - tiho upita Ţajler

Palĉićku.

- Vrag bi ga znao! Dolazi svaki dan, pije kao ćutura i onda

spava kao puh.

Ĉovjek u kutu ustane, plati i izaĊe.

Bijaše to Filip.

Ţurio se uz Kamenita vrata i pošao ravno u kuću Barice Cindek nadajući se da će

ondje naći Sinišu.

Barica mu, meĊutim, reĉe da Siniša nije došao, ali je zato u prvoj sobi Nera.

Filip brzo priopći Barici stoje ĉuo kod Palĉić-ke dok se pretvarao da spava.

- Meni onda nema spasa. Što će, zaboga, kontesa ako me

ne opet odvuku? - reĉe Barica i poĊe u sobu da priopći Neri

što joj prijeti.

- Morali bismo se posavjetovati što da uradimo! - reĉe Ne

ra. - Zovnite kapetana.

Kad je zanoćilo, sjedili su Adam i Barica uz veĉeru i smišljali osnove kako bi

se spasili Saleove osvete. Na bijeg se nije moglo ni pomišljati. To bi se

smatralo sigurnim znakom daje vještica. Odluĉe zaprijetiti Saleu da će odati

kako se dao podmititi.

Još nisu poveĉerali kad u kuću osvanu dva straţara s dija-kom Mikicom. Predadoše

Barici pozivnicu od gradskog notara da mora odmah u magistrat.

Adam i Barica osjećali su da im ta pozivnica radi o glavi.

U prvi ĉas Barica se prestraši. Pobojala se za Neru koja je bila u dvorišnoj

sobici. Ali nije se mogla opirati jer bi time samo pobudila sumnju.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Mikica najprije pretraţi smoĉnicu i ponese sobom sve trave i korijenje što ih je

Barica imala za lijek. Kad je došao u Neri-nu sobu, zaĉuĊeno stane i upita

Baricu:

- Tko je ta ţenska?

- Moja roĊakinja. Kako vidite, bolesna je.

Mikica je promjeri od glave do pete, Nera je gledala u pod. Promatrao je neko

vrijeme, a onda šuteći izaĊe iz sobe.

Adam i Barica ostave Neru i odoše sa straţarima do magistrata.

Sale je sjedio u svom uredu i zluradim podsmijehom gledao Baricu.

- Ţao mije majstorice - reĉe Barici - ali protiv vas su ponov

no dva svjedoka iskazala vrlo sumnjive stvari. Istraga je svr

šila zlo, pa vas ponovno moram zatvoriti u toranj.

- Znam - vikne ona. - Ali ja se ne bojim. I vas će stići

plaća.

- Zašto se ljutite? Nisam li vam rekao da doĊete k meni i da

ću vas osloboditi sumnje? Još nije prekasno.

- Sale joj se posve pribliţi i dotakne se njezina golog vrata.

Ali ga Barica gurne od sebe i vikne:

- Nosite se lopove!

Sale se samo nasmiješi i pozove pandura.

Adama nisu pustili u uredsku sobu. Dok je on ĉekao na hodniku odvedoše Baricu na

druga vrata u toranj.

Kad je Adam to saznao, pohiti k Siniši da mu sve ispripovijeda i zapita ga za

savjet. Ali kod kuće nije našao ni Filipa. Tuţna srca vrati se kući. Bijaše mu

pusto, nesnošljivo. A kad opazi da je Bariĉino mjesto za stolom prazno, pritisne

glavu rukama i zaplaĉe.

CRNA VIJEST

Na Trgu sv. Marka talasa se svjetina. Gradski panduri trĉe okolo i potiskuju

ljude da mogu proći sjajne ĉetveropreţne koĉije kojima upravljaju koĉijaši u

modrim, crvenim i crnim surkama. Na pragu crkve pojavljuju se gospode u svilenim

i krznenim kaputima, a sa širokim šeširima punim perja, krzna i zlatnih ĉipaka.

Iza njih stoje gospoda u sjajnim odorama od svile i sukna obrubljenim krznom.

Samo gdjegdje vidi se kavalir u bogatoj francuskoj nošnji s bijelom vlasuljom i

o-kruglim klobukom. Gospoda vode dame iz rasvijetljene crkve niza stube, pokrite

debelim sagovima, i pomaţu im pri ulazu u koĉiju.

Pred crkvenim vratima stane koĉija optoĉena zlatom. Ispred nje trza glavama šest

vranaca, sjajnih kao crna svila, na njima blista zlatom obrubljena orma.

Nekoliko zraka zapa-dajućeg sunca osvijetli crkvene stube. Baš tada pojavi se

krasna mlada ţena u bijeloj svili, s dugom bijelom koprenom u kojoj dršću

briljanti i sjaje se biseri. Vatrenim oĉima zaokruţi cijeli trg. Sve zadivljeno

gleda u nju, njezinu ljepotu, mladost i svadbenu odoru.

Uz nju stupa visok, otmjen mladić, s plavim brĉićima, u sjajnom crnom odijelu

hrvatskog velikaša. Kad su se pribliţili koĉiji, ona pode naprijed, a on naĉas

zaostane.

- Lijepa Terka, bit ćeš gospodar u kući! - šapću ţene. - Vi

diš, ona ide naprijed!

- Makar je on grof Erdodv i premda je bogat, ipak je ona

banova kći.

- Ipak je on bolje odabrao nego ona! - primjećuju mu

škarci.

Mladenci udu u šestoropreţnu koĉiju. Nestrpljivi vranci ponosno diţu zlatom

urešene vrane glave i krenu korakom pre-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

ma Opatiĉkoj ulici. Za njima se reda koĉija za koĉijom. Jure pred svjetinom, a

za njima u zraku ostaje miris svile, parfema i bjelila.

Filip stoji snuţden, neodluĉan. U ruci gnjeĉi ruţiĉasto mirisavo pisamce. Već

tri puta donio je to pismo Terkin sluga traţeći Sinišu, ali ga ne nade kod kuće.

Treći put je pismo o-stavio i naloţio Filipu da odmah potraţi svoga gospodara.

On je znao gdje je. I kad se svijet poĉeo razilaziti a sunce zapalo, uputi se

Filip na Kapucinski trg.

Siniša je ĉesto zalazio k ocu Smoleu da u njegovoj ćeliji proboravi koji sat i

govori s njim o Neri i staroj grofici Ratkav. Danas se oĉito sakrio jer mu je

naloţio da nikome ne reĉe gdje je. Filip je ipak pozvonio na vratima samostana i

pošao u ćeliju oca Smolea.

Mladi fratar zgurio se u naslonjaĉu. Lice mu je ostarjelo, kosa sasvim

pobijelila. Siniša je stajao kraj prozora i po stoti put slušao kako se Smole

optuţuje da je samo on skrivio Nerinu nesreću. Da nije doveo u njenu kuću

Kušenku, ona ne bi dospjela u toranj. A onda je po stoti put uzdišući šaptao:

- Samo dobri Bog zna gdje je sada i kako joj je!

A Siniša je šutio. Morao je šutjeti. Tako je htjela Nera. Kad je Filip ušao u

ćeliju, mladi se kapetan gotovo razljuti.

- Oprosti - šapne mu Filip. - Morao sam ti donijeti ovo

pismo.

Siniša ga otvori, a zatim ga srdito zgnjeĉi i baci.

- Nema me kod kuće! Zar ti nisam rekao?

-1 grofica Auersperg je prispjela na svatove i dva puta je poslala svoga slugu

po tebe.

Kad je ĉuo to ime, ušuti. Nakon nekoliko ĉasaka reĉe:

- Idemo, Filipe!

Siniša se opraštao od oca Smolea, a Filip iskoristi zgodu i pokupi zgnjeĉeno

pismo. Na hodniku ga kriomice proĉita. U njemu su bile napisane ove rijeĉi:

"Siniša! Danas je naš dan. Ĉekam vas. Terka!"

Za nekoliko ĉasaka bio je Siniša kod kuće i odijevao sveĉanu oficirsku odoru. I

Filip obuĉe crvenu odoru Trenkove ĉete i pode sa Sinišom u palaĉu grofa

Nadaţdija.

- Zanima me što će ti reći tvoja vjerenica - usudi se primi

jetiti Filip.

-1 mene. Danas moram uĉiniti kraj toj strašnoj neizvjesnosti. Saznat ću tko je

ona ţena što sam je one noći ugušio.

"Dakle, zato on ide na svadbu?" pomisli Filip. "Ali ništa zato. Terkina ljepota

pobijedit će mladu krv. To je njegov jedini spas da se izlijeĉi od bolesne

ljubavi prema Neri."

Filip je ostao medu ostalim slugama koji su dopratili svoje gospodare, a Siniša

ude u veliku sjajnu dvoranu. Bila je ispunjena sjajem svijeća, šumom svilenih

povlaka i mirisom razgaljenih ţenskih ramena.

Sve se oĉi upriješe u njega kad se pojavio na vratima u sjajnoj odori što se

priljubila njegovu jakom, visokom stasu. Gospode su napeto promatrale hoće li

pristupiti najprije grofici Auersperg. Od onog dana kad je tako nenadano nestao

s dvora u Mokricama, šaputale su daje s njom prekinuo. Ali Siniša pode najprije

domaćici, banovoj sestri, poljubi joj ruku, onda se pokloni grofici Auersperg, a

tek se tada uputi Terki da joj ĉestita. Ona mu je ĉvrsto stisnula ruku koju on

tek galantno poljubi. Terka mu nije mogla reći ništa jer je bila opkoljena

svatovima. Samo gaje ispod oka motrila kad je ponovno prišao grofici Auersperg.

- Dugo se nismo vidjeli - reĉe ona mirno.

- Na ţalost, ali ja tome nisam kriv.

- Znam. Šampanjac je kriv da si onda onako otišao. Pa još

s onom grdobom sobaricom! MeĊutim, ja sam od onog dana

bolesna. I kad sam te molila da me u bolesti posjetiš, ti nisi

došao.

- Imam viši nalog da se odavle ne smijem maknuti.

- Tako? Uskoro ćeš dobiti drugi nalog pa ćeš moći ostati

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

kod mene u Mokricama. Mislim da bismo se mogli vjenĉati u veljaĉi.

U taj ĉas pristupi im dvorski grofa Nadaţdija i zamoli Sini-šu da groficu

Ĉikulini povede k veĉeri, a baruna Skerleca opet dovede grofici Auersperg.

Grofica od bijesa stisne zube i šapne prijateljici:

- Sigurno je tako naredila Terka, samo da Siniša ne sjedi

uza me. Zmija!

Veĉera je trajala puna dva sata. Siniša je ĉitavo vrijeme motrio grofa Vojkffvja

koji je dobacivao znaĉajne poglede grofici Auersperg i katkad mraĉno pogledao

preko stola Terku. Promatrao je Skerleca koji je dobacivao njeţne poglede svim

gospoĊama što su sjedile u njegovoj blizini. Terka je svaki ĉas nastojala da se

sastane sa Sinišinim oĉima, ali je on to izbjegavao.

Poslije veĉere grofica Ĉikulini šapne grofici Auersperg.

- Što se dogodilo sa Sinišom? On se posve promijenio. Gle

daj samo kako mu oĉi plamte. Misli su mu negdje daleko.

- Opazila sam to i odluĉila povesti ga sa sobom.

- Krajnje je vrijeme. S njim se zbiva nešto neobiĉno!

Još su bili u rijeĉima kad priĊe Siniša i zamoli groficu Auersperg za razgovor.

Ona rado prihvati. Pod ruku poĊoše kroz plesnu dvoranu gdje su mladenci otvorili

ples uz burni pljesak mladeţi.

U pokrajnjem salonu Siniša ponudi grofici da sjedne.

- Prije veĉere govorila si mi o našem vjenĉanju - reĉe mir

no - i zato sam odluĉio da prije svega rašĉistimo jednu vaţnu

stvar. Hoĉu da znam tko je onaj ĉovjek koji zna za moj nesretni

mladenaĉki ĉin o kojem si mi govorila u Mokricama.

- To ti ne mogu reći. Konaĉno, to je i posve suvišno. On te

nikad neće odati.

- Zastoje to onda pripovijedao tebi?

-1 to je suvišno da znaš.

- Nipošto nije suvišno. Ti ne znaš ĉitav dogaĊaj onako kako

se zaista zbio. Ja nikad nisam bio zavodnik one ţene.

- Prvi njezin zavodnik doista nisi bio! Zar ti je lijepa grofica

rekla da si ti prvi kojega je ljubila?

"Sad moram lagati hoću li da doznam tko je ta grofica", pomisli Siniša. Reĉe

glasno:

- Naravno da mi je to rekla.

- Kolike li drskosti! Ona je imala ljubavnika, nekog mladog

grofa, i kad je htjela da ostavi muţa, izvela je lukavu osnovu.

Jednog dana dok je njen muţ bio u lovu, doĊoše u dvor ne

ki lovci i donesu joj poruku da joj je muţ u lovu ranjen. Sil

no uzbuĊena, ona pohiti s lovcima u lovište, ali sve je to bi

la laţ. Njezin muţ nije bio ranjen. Sve je to dogovorila s lju

bavnikom i tako pobjegla. Muţ joj je od ţalosti otišao u rat i

ondje poginuo, a ona se bacala iz naruĉaja u naruĉaj dok se

nije ugušila u tvome.

- A djece nije imala?

- Kako nije? Zar ne znaš daje Nera njezina kći?

Siniša protrne. U grudima mu zastao dah i srce prestalo udarati.

- Grofica Ratkav pomno je tajila kakva joj bijaše kći - nasta

vi Auerspergova. - Nera je znala samo to daje njezina majka

poĉinila samoubojstvo od ţalosti što joj je muţ pao u ratu. Ja

se nikad nisam ĉudila što te Nera tako mrzila. Kao daje u tebi

osjećala ubojicu svoje majke.

- Prestani - povikne Siniša muklo, uhvati se objema ruka

ma za ĉelo i pokrije lice.

- Ne razumijem što te to uzbuĊuje - nastavi grofica. - Za

što se nisi prije uzrujavao? Još se sad sjećam kako si ono htio

silom plesati s Nerom i podigao ĉitavu galamu. Zar onda nisi

na to mislio?

Siniša nije odgovarao. Ništa nije ĉuo. U ušima mu je šumilo kao da oko njega

vitla orkan. Nekoliko trenutaka prosjedio je

u -

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

ovako dok ga je grofica iznenaĊeno gledala ne znajući što da misli o tom.

Najednom se on digne i naglo izjuri iz salona.

Brzim koracima prošao je dugim hodnicima i našao se na otvorenoj verandi. Noćni

zrak hladio mu je ĉelo. Nasloni se na stup i zagleda u tamno dvorište. Dugo je

stajao na toj verandi, a glavom mu se kriţale teške i sumorne misli. U toj

samoći njegove su boli bile sve glasnije i teţe. Uskoro je osjetio da se više ne

moţe vratiti u društvo i odluĉi neopaţeno otići.

Tiho i oprezno prošulja se kroz hodnike i spusti niza stube. Dolje nade Filipa i

pozove ga da podu kući.

- Upravo sam htio da ti donesem poruku od bana. Ţeli da

odmah doĊeš k njemu. Ima s tobom razgovarati nešto vaţno.

Siniša je bio uvjeren da se banova stvar odnosi na potragu za vješticama i

razbojnicima i odluĉi da se odazove pozivu.

Filip povede Sinišu u drugo krilo palaĉe gdje je ĉekao sluga. Oĉito je već bio

obaviješten o Sinišinom dolasku pa ga je poveo u mali salon i zamolio da ga tu

priĉeka. Prošlo je tek nekoliko ĉasaka. Otvore se pokrajnja vrata. Siniša ustane

misleći da ulazi ban. Ali se nemalo iznenadi. Na vratima stajaše Terka u bijeloj

laganoj haljini od ĉipaka, bez vijenca i koprene.

- Oprostite, ĉekam ovdje njegovu preuzvišenost - reĉe Si

niša.

- Nećete ga doĉekati. Ovaj trenutak pozvali su ga u salon.

Siniša uvidi da gaje Terka prijevarom namamila da bude

s njim nasamu.

- A vi, grofice, zar ste ostavili goste?

- Samo naĉas. Pola noći je prošlo, a ja sam morala odloţiti

svoje vjenĉano odijelo. Skinula sam ga, štoviše, moj mi je

muţ pred djeverušama skinuo vijenac s glave. Oh, kako sam

brzo poslala iz sobe i njega i djeveruše! Mislila sam na vas.

- Grofice, jednom zaista treba da budemo nacistu. Ne ţe

lim vas uvrijediti, ali bih vas zamolio da me otpustite. Ova i-

gra nije dostojna.

- Siniša, zar me opet kanite razgnjeviti? Vi strašni ĉovjeĉe!

Vama se sviĊa kad ludujem za vama, kad uspirujete u meni

svu moju mladu krv!

- Nipošto, grofice. To ne kanim i ne ţelim. Opametite se i

pustite me svojim putem.

Terka ga pogleda raširenim oĉima i podigne ruke koje su ĉekale na zagrljaj. Nije

dugo ĉekala. Savije mu ruke oko vrata i stane ga cjelivati.

Siniša se trgne, skine Terkine ruke sa svoga vrata i odgurne je od sebe.

- Grofice, slušajte moju ozbiljnu rijeĉ. Vaša ljepota ostavlja

me hladnim. Ne mislite da se pretvaram. Moja je duša puna

boli i bio bih sretan da je kod vas mogu naĉas zaboraviti. Ali,

vidite, mene se vaša ljepota ne doima. Ja nisam tu, kod vas,

moja je svaka misao drugdje, moj svaki kucaj srca vapi dru

gamo.

Glas mu bijaše taman i mukao, a lice tako blijedo daje Terka iznenaĊeno

kriknula:

- Siniša, kako to izgledate? Vi ste poludjeli, vi niste pri se

bi? Vaše misli, vaše osjećaje prepuštam onoj drugoj, ali vaše

cjelove hoću da imam ja.

- Ona ih neće, a druge ne mogu cjelivati. Razumijete li me

sada?

- Zar je tako lijepa, tako bogata, ĉarobna?

- Baš obratno! Ništa od svega toga nema, a ja umirem za

njom.

- Siniša, vi ste bolesni. Vaše oĉi zure kao da gledate stra

šilo. Evo, pogledajte me, Siniša. Zar nije ovo ĉar, ljepota, slast

ţivota?

Terka spusti sa sebe ĉipke što su pokrivale prozirnu noćnu haljinu od koprene.

Izgledala je kao kip u kojemu se probudilo stotinu mladih ţivota.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Da, ljepota je to. Ali ne za mene!

Terka omota svoje krasno tijelo i reĉe:

- Neću mirovati dok ne smrvim onu zbog koje me odbijate.

Iz njezinih oĉiju siktali su otrovi stotinu zmija. Siniša osjeti

takvu tjeskobu da je zaţelio poletjeti zrakom onamo, u tihu dvorišnu sobicu,

podići Neru na ruke i odnijeti je daleko kako bije sakrio pred tom ţenom.

U blijedom mramornom licu ljepotice sijevnulo je nešto kao munja prije oluje.

Onda se okrene i naglo nestane.

Siniša uzme svoj klobuk, izaĊe na druga vrata u hodnik, pojuri niza stube i

pozove Filipa.

U velikoj dvorani plesali su menuet. Na ĉelu parova bila je grofica Drašković i

ban Nadaţdi, osim njih plesala je Terka sa svojim mladim muţem, zatim je

slijedila grofica Ĉikulini sa Skerlecom. Samo je grofica Auersperg plesala s

grofom Vojkf-fyjem, pa su gospode radoznalim pogledima kruţile po dvorani

traţeći Sinišu.

On, koji ih je uvijek kod menueta zadivljavao svojim otmjenim kretanjem, danas

nije plesao i nije ga bilo u plesnoj dvorani.

Jedino je Terka znala zašto ga nema. Odjenula je za ples krasnu ţutu svilu sa

zlatnim ĉipkama, a na glavi joj je sjao dijadem od dijamanata, poklon vjerenika.

Njezine su oĉi plamtjele i ĉesto se sastajale s pogledom otmjenog i zanimljivog

grofa Vojkffvja.

Kad god se Terka u plesu sastala s njim, pogledao ju je znaĉajno i stisnuo joj

struk.

Glazba zamukne, ples završi. Parovi se meĊusobno poklone zahvaljujući se. Terka

i Auerspergova sretnu se licem u lice. Obje se lako naklone. Umjesto da se

udalji, Terka uhvati groficu ispod ruke i smiješeći se upita je:

ii

- Smijem li vas, grofice, povesti u svoj salon da vam poka

ţem vjenĉane darove?

-Vrlo ću se veseliti - odvrati Auerspergova nemalo iznenaĊena. Grof Vojkffv i

grof Erdodv ostadoše sami, a obje ţene poĊoše dvoranom u mali salon gdje su bili

darovi.

Terka na pola puta stane i vrlo srdaĉno pogleda groficu Auersperg:

- Grofice, osjećam da mi je duţnost meĊu nama razjasniti

jednu stvar.

- Zaista ne znam o ĉemu se radi. Mi smo uvijek bile dobre

prijateljice.

- Ipak, vidite, grofice, danas sam postala ţena ĉovjeka ko

jega vrlo volim i cijenim pa ne ţelim da o meni mislite krivo.

Radi se o kapetanu Siniši.

Grofica Auersperg priĉini se vrlo zaĉuĊenom.

- O mom vjereniku? Zaista me zanima kako njegova osoba

dolazi u vezu s vama?

- On, sigurno, nije ništa kriv. Vi znate, grofice, daje Siniša

tako lijep i tako napadan da gotovo nema ţene koja se naĉas

nije u nj zagledala. Štaviše, mog je oca tako osvojio da me je

htio za nj udati. Mislila sam da moram slušati oca - premda

sam bila zaljubljena u grofa Erdodvja, ali Siniša je lijep. Kad

sam ĉula da Siniša ljubi drugu, odlanulo mije. Jedne mije ve

ĉeri, onako sluĉajno, priznao da umire za nekom ţenom koja

njega neće da gleda.

Pogled grofice Auersperg potamni, a Terka nastavi:

- Dakako, nije mi odao vaše ime, ali sam slutila da ste vi

ona nedokuĉiva sreća za kojom tako uzdiše. I drago mije što

je tako.

- On ne obiĉava drugima govoriti o svojim osjećajima.

- Oĉito je one veĉeri bio malo slab pa se osjetio prisiljenim

govoriti o svojoj ĉeţnji za nekom ţenom koja ga ne ljubi, koja

nije ni lijepa ni bogata, a on umire za njom.

is

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEF1CARUM

Terka je naglašavala svaku rijeĉ. Lice dvorske gospoĊe smr-kavalo se sve više, a

usta joj se stiskala.

- Naravno - nastavi smiješeći se Terka - on je govorio tako

po svoj prilici zato što nije htio da saznam da ste to vi -jer vi

ste, zacijelo, prelijepi i bogati. To je što vam htjedoh reći. Jed

ne veĉeri sreli ste me kad sam bila s njim u intimnijem raz

govoru pa mi se ĉini daje otada meĊu nama nastala neka mr

zovolja, a ta je suvišna. Ja ljubim svoga muţa, a Siniša opet

umire za vama. Samo, vi ste malo škrti prema njemu. Kad je

danas odlazio, susrela sam ga i opet je bio silno snuţden. Ali,

ne biste li izvoljeli pogledati darove?

Grofica prihvati ponudu. Ali je jedva ĉekala trenutak da se Terki izmakne i

potraţi groficu Ĉikulini.

- Julijo - reĉe ona tiho kad je našla groficu - Siniša nekoga

ljubi.

Na brzu ruku ispripovjedi joj razgovor s mladom groficom, a onda reĉe:

- Ona sigurno ne misli da sam tako glupa pa ne shvaćam

njezine rijeĉi. Sve sam progledala. Ona je sigurno Sinišu htje

la namamiti k sebi, a on ju je odbio i rekao joj da ljubi neku

drugu. On je doista posve izmijenjen. To opaţaju drugi, a bog

me i ja. Pomisli, taj strastveni mladić, uvijek ţedan cjelova,

već me se odavna kloni.

- Nisam te htjela rastuţivati i zato sam dosad šutjela, ali

kad to već sama uviĊaš, onda ti moram iskreno reći daje Sini

ša u neku zaista zaljubljen do besvijesti. Ali u koju? Kakva je

to osobita krasotica?

- Terki je rekao da nije ni lijepa ni bogata.

Cikulinka podigne ruku kao da se dosjetila neĉem neobiĉnom.

- Ĉuješ, ti si mi pripovijedala ĉitav dogaĊaj one veĉeri u

Mokricama kad je odveo onu sobaricu.

- Ali, zaboga, ona je ţena bila ruţna kao strašilo. Pa i se

ljanka!

- Ne znaš što sve umiju seoske ţene. Zaĉaraju grofa i kne

za. Siniša je s njom pobjegao one noći i otada je nitko nije vi

dio. Premalo smo vaţnosti polagali na onaj dogaĊaj i na to što

je djevojka nestala.

- Tu se nešto zbiva što ja ne znam. Ja ću se s Terkom

sprijateljiti da od nje što više saznam. Glavno je samo da do

znamo gdje je ona sobarica.

- Evo, ide Sale, moţda će ti on pomoći.

Notar pristupi k njima uz tajanstveni smiješak. Grofica Ĉikulini ode, a dvorska

gospoĊa povede Salea u prazni salon gospoĊa.

PRIZNANJE

Već je odavno odmakla ponoć kad su Filip i Siniša stigli kući.

- Naloţi vatru - reĉe kapetan i sjedne u stari koţnati na

slonjaĉ.

Za koji ĉas crvenkasti je plamen veselo pucketao. Filip se tada nasloni na kamin

i kriomice pogleda u mladog kapetana. Ovaj se podupro rukama, skupio obrve i

mrko zurio preda se.

Jedna cjepanica u kaminu turobno je pištila kao da plaĉe za svojim ţivotom.

Filip je osjetio da se nešto dogodilo. Siniša je uvijek tako šutio kad god gaje

snašlo nešto teško. Ali se nije usudio da ga pita. Šutio je i ĉekao.

- Filipe - oglasi se napokon Siniša podigavši glavu. - DoĊi

bliţe! Ono što sam slutio, istina je. Ona ţena bila je Nerina

majka.

Mukla šutnja ispuni sobu. Samo je cjepanica u kaminu pištila ĉudnim, plaĉućim

glasom...

- Znam - reĉe Filip - daje to strašno, ali ti imaš opravdanje

pred sobom, a i pred njom.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

- Tu nema opravdanja!

-Ti ćeš joj reci sve?

- Moram! Dao sam joj rijeĉ.

- Ali ne zataji joj kako je došlo do toga da si nesretnicu

ubio.

- Onda joj moram reći i to kakva joj je bila majka...

- Naravno!

- Bi li ti nekome tko ti je drag mogao reći: Tvoja je mati bila

zla i pokvarena djevojĉura?

Filip metne obje ruke na Sinišina ramena i upita ga tihim toplim glasom:

- Siniša moj, zar ne vidiš da će te sve to upropastiti?

-Ja sam je upropastio...

- Ne govori uludo! Što bi ona imala u ţivotu od onakve maj

ke? Saberi se. PoĊi, idemo odavle.

- Ti si luĊak! - povikne Siniša. - Ako me ne shvaćaš, onda

ušuti i pusti me na miru.

- Ne, sinko, ja te odveć ljubim, a da bih te pustio. Ostat ću

uza te do posljednjeg ĉasa svog ţivota. Samo sam te htio upo

zoriti da ne srljaš u propast. Ali, kad ti ne moţeš drukĉije, o-

stat ću s tobom. Što god hoćeš uĉinit ću. Sve što hoćeš!

Sinišu su te rijeĉi ganule. Uzme Filipovu ruku i naglo je poljubi.

Ovaj je trgne, sagne se k njemu i reĉe mu ganuto:

- Samo budi iskren i reci mi sve...

- Sto da ti reĉem? Zarobljenik sam svoga srca, okovan sam,

trpim i ljubim te patnje...

Već se noć susrela s danom i prozore osvijetliše prvi traci zore, kad se Filip i

Siniša spremiše na poĉinak.

Najednom netko dva-tri puta udari po staklu prozora.

- Tko je? - trgnuše se obojica i priskoĉiše k prozoru.

- Gumbar Adam - reĉe Filip. - Otvorit ću vrata.

- Da se nije što dogodilo? - dahne Siniša. - Ovako rano

dolazi...

Adam je ušao blijeda lica na kojem su se vidjeli tragovi ne-prospavane noći.

- Barica je sinoć odvedena u toranj - obavijesti ih Adam.

Vijest se Siniše nemilo kosnula. Prva mu je misao bila: A Ne-

ra? Što će biti s njom?

Sva trojica stadoše vijećati što da uĉine. Siniša uputi gum-bara da sam poĊe

Saleu i neka mu zaprijeti da će ga odati kako se dao podmititi i daje Baricu

htio otpremiti u toranj zbog osvete što nije htjela da bude njegova. On pak ide

k banu da mu sve to reĉe.

Sunce je pozlatilo smrznuto inje kad je Siniša pohitao u kuću hljebarice Barice.

Ogledao se da ga tko ne opazi. Kad se uvjerio daje ulica pusta, ude u kuću.

Neka sitna, mala ţena, Bariĉina roĊakinja, uputi Sinišu da je djevojka koju

traţi već davno ustala.

Siniša nade Neru snuţdenu, potištenu.

- Konteso, vi odmah morate iz ove kuće - reĉe Siniša.

- Zašto? - upita ona iznenaĊeno.

- Sigurno osjećate pogibelj otkad su Baricu ponovno za

tvorili.

- Ne - odvrati ona. - Ja ostajem ovdje, kapetane. Svoju za

daću još nisam izvršila.

-Vaša je zadaća samo jedna: izvršiti obvezu stoje dadoste svojoj baki: naći

ubojicu svoje majke.

- Još ga nisam našla.

- Ja sam ga našao...

-Vi! - klikne Nera glasom od kojeg je Siniša protrnuo.

- Jest, konteso, našao sam ga. Kad god zaţelite, on je u va

šim rukama. Ubojica vaše majke stoji pred vama.

Nerin pogled, pun preneraţenja ukoĉi se. U Sinišinim oĉima drhtala je pritajena

strava izmuĉene duše koja ĉeka na osudu svoje ljubavi. Gledali su se napregnutim

nijemim

I

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

pogledom. Kao da su ĉuli strašnu vijest koja ih je oboje jednako prestravila.

Nera se najednom nasloni na peć kao da ne moţe stajati. Samo drhtaj Sinišinih

obrva odavao je da mu je taj ĉas zatrep-tjela ĉitava duša.

U nijemom ĉekanju proĊe više ĉasova. Siniša je ĉekao da Nera prva progovori.

Uskoro je ĉuo tih, plah i prestrašen glas kakav još nikad nije ĉuo s njezinih

usana.

- Dakle, ipak - vi?...

- Nesreća je tako htjela.

Siniša ponikne glavom.

- Jest, konteso, samo nesreća.

- Nesreća? A nije li ubojica moje majke bio i njezin zavod

nik? - vikne ona oĉajnim glasom. - Onaj isti koji je moju maj

ku odmamio iz dvora moga oca himbenom varkom? Onaj isti

koji ju je ubio i spalio...

- Nije konteso - dahne Siniša slomljenim glasom. - Nije, ta

ko mi Bog pomogao!

- Nisu li vaši ljudi došli u dvor moga oca i poveli moju maj

ku sa sobom, jer da je otac u lovu ranjen? A sve to bijaše laţ

i himba, samo da je mogu odmamiti. Otada je više nitko nije

vidio. Kako je umrla, zastoje umrla? Govorite: što ste uĉinili

s njom? Govorite!

- Konteso, nikad nisam bio zavodnik vaše majke. Prizna

jem da sam u jednom nesretnom ĉasu okaljao svoje ruke nje

zinom krvlju, ali je zaveo nisam. Promislite: to se dogodilo

prije deset godina, vi to sami znate, a onda mije bilo tek 15

godina. Bio sam još djeĉak - nisam bio zavodnik, samo sam

je ubio.

-Ali zašto? Zašto ste to poĉinili? - upita ona dršćući kao da bi ţeljela da se

on opravda.

- U tom je baš moja nesreća što vam ne mogu reći uzrok.

Ne pitajte me jer vam neću reći ni kad bih znao da biste mi

oprostili. Alija ne traţim, ja neću oproštenje. Ja se, evo, predajem posve vama.

Uĉinite sa mnom što hoćete. Samo vas jedno molim, da prije poĊete sa mnom, da

vas odvedem na sigurno mjesto gdje ne mogu do vas doprijeti osvetljive

zloĉinaĉke ruke.

- Ne, ja se odavle ne miĉem.

-Konteso, prijeti vam opasnost. Otkako je Barka zatvorena, mogla bi lako pasti

sumnja i na vas jer ste u njezinoj kući.

- Menije svejedno što će se sa mnom dogoditi.

- Ali meni nije! - klikne on uzbuĊeno i poĊe korak prema

njoj. Ali odmah nastavi svladavajući se:

- Ja imam još samo jednu zadaću u svom ţivotu - da vas

otpremim na sigurno mjesto.

- A ja odbijam svaku vašu pomoć. Prepustite meni da se

brinem o sebi.

- Mora da me drţite strašno opakim ĉovjekom. Ili, zar zaista

mislite da se moţe toliko lagati? Zar mislite da me nikad nije

zaboljela duša zbog nesretnog grijeha moje prve mladosti?

Nikad ĉovjek koji je nekom oduzeo ţivot nije propatio toliko

muka kao ja. Ova mi je patnja potamnila svjetlost mladosti,

ona me natjerala meĊu trenkovce, na bojne poljane, daje za

glušim u grmljavini topova. Ali nisam je mogao ugušiti. Uvi

jek, i u smijehu, u zabavi, u pustopašnim ĉasovima, kucala je

na moju savjest i mutila mi ţivot kao neizljeĉiva bolest. A kad

sam saznao strašnu istinu o tom tko je bila ona nesretnica,

moje su se patnje ustostruĉile.

Nera gaje pozorno slušala. Razabirala je u njegovu patniĉ-kom pogledu da govori

istinu. On, meĊutim, nastavi:

- Sve što sam vam skrivio uništilo mi je ţivot i zato sam

imao samo jedan cilj: braniti vas od većih nesreća i pogibelji

koje vam prijete.

- Mnogo bi mi olakšalo dušu da mi kaţete je li istina da je

moja majka izgorjela?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jest, tako barem kaţu.

- A vi je niste odvukli na lomaĉu?

- Ne, i nije rijeĉ o lomaĉi. Netko je zapalio kuću u kojoj je

ona bila pošto je već umrla od moje ruke.

- Dakle, nije bila ţiva? Sirota baka uvijek je govorila daje

ţiva spaljena.

-1 to nije iskljuĉeno.

- Zašto vi ništa toĉno ne znate? Kako ste mogli ubiti ţenu

koju niste poznavali, niste znali tko je bila i što se s njom do

godilo?

- Konteso, ta je tajna usko povezana s mojom obitelji. Ne

mogu vam reći više nego to da sam bjegunac obitelji koja je

nadamnom razastrla smrtno velo. Kad bih govorio, taj bi ne

sretnik uskrsnuo, a ja moram i nadalje ţivjeti - mrtav! Vidite,

bio sam iskren, a mogao sam vam zatajiti sve što mi je rekla

grofica Auersperg i sve iskriviti. Ipak, govorim istinu, makar

me ona tereti.

Nera je kratko vrijeme razmišljala. Onda se okrene k Siniši i reĉe mu tiho:

- Moja bol i moj oĉaj zbog moje nesretne majke upravo su

strašni. Ali ono što ste mi rekli moram vam vjerovati.

Od te jedne rijeĉi bljesne Sinišinim licem svijetli traĉak:

- Obećajte mi, konteso, da ćete ostaviti ovu kuću i Griĉ i

skloniti se daleko od neprijatelja?

Nera mu nijemo pruţi ruku.

Njemu, ubojici svoje majke, ona pruţa ruku. Sasvim se zbunio. Privinuo je tu

ruku na svoja usta. Ona mu je nije otela, makar ju je odveć dugo drţao na

usnama. Oborivši glavu, zagleda se u njegovu rusu glavu što se sagnula nad

njezinom rukom. A kad se Siniša uspravio, raširile se Nerine zjenice u nekom

tihom iznenaĊenju. Razabrala je da su njegove duboke tamne oĉi vlaţne, pune

ganuća.

To je tako iznenadi da nije mogla reći ništa ni kad se on okrenuo i bez rijeĉi

pošao k vratima. Tiho joj reĉe:

- Poţurit ću da sve pripremim. Putujemo još ove noći. Pokloni se s dubokim

poĉitanjem i naglo zatvori vrata.

U PREDVEĈERJE BIJEGA

Poslijepodne došao je u Bariĉinu kuću Filip. Adama nije bilo, tek je u kuhinji

nešto radila starica, njegova roĊakinja.

- Gdje je moja kći? - upita Filip staricu.

- Sjedi ondje u sobi. Ne znam što joj je, nije ni okusila o-

bjeda.

- Bolesna je, sirota.

- Bit će još štogod više. Ĉitavo je prijepodne nemirna, ĉas

sjedi, ĉas opet ustaje i pokriva lice rukama. Nigdje nema mi

ra. Još je nisam vidjela takvu.

- Idem da je vidim.

Kad je ušao, nade kontesu naslonjenu kraj peći.

"Gle", pomisli Filip, "izgleda nekako drukĉije. Kao da njezine oĉi nisu više

onako mrtve. Ali pogled joj je nemiran i uzbuĊen."

- Šalje me gospodar i poruĉuje - reĉe joj Filip - da ću posli

je deset sati noću doći po vas. Mi ćemo pješke do Save gdje će

nas ĉekati on s dva momka. Svi ćemo se odjenuti u graĊanska

odijela, sjesti na konje i otići u Kranjsku. A ja ću, ako dopu

stite, ostati ondje s vama.

Predveĉe je Nera bila kod kuće posve sama kad se ušulja Krajaĉićeva sluţavka

Dorica.

- Došla si potraţiti Baricu? - upita Nera.

- Ah ne! - odvrati djevojka, a pogled joj je nemirno lutao

po sobi i svaki ĉas zapeo o drugi predmet.

- Nego, što ţeliš?

- Molim vas - prošapće Dorica povjerljivo - recite mi istinu

je li Barica zaista coprnica?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

Kontesu je pitanje iznenadilo, ali je to prikrila. Bila je u-vjerena daje

djevojka neĉiji uhoda, premda joj se za to ĉinila odveć smetena.

- Kakva coprnica? - odvrati Nera. - Nikad to nije bila.

- Nije? - Doriĉino se lice snuţdi, a iz glasa joj proviri dubo

ko razoĉaranje.

- A ni vi niste coprnica? - upita ona još zbunjenije Neru.

- Sto ti pada na um?

- Meni se ĉinilo kad sam vas prvi put vidjela da ste vi i Ba-

rica coprnice.

- A zašto to tebe zanima?

Djevojka poĉne uzbuĊeno guţvati jedan kraj svog zobunca. Onda najednom briţne u

plaĉ.

- Što ti je, zašto plaĉeš?

- Vi ćete me sigurno odati.

- Sto bih te odala? Ja te i ne poznam.

- Vi ćete reći sucu da sam bila ovdje i pitala za Baricu. Ja

sam mislila da ste vi sigurno coprnica pa sam htjela...

- Reci samo što si htjela! Zanijemila zauvijek ako te ikome

odam.

Zakletva je oĉito djelovala na Doricu i ona plaĉući prošapće:

- Htjela sam vas pitati kako bih mogla i ja postati copr

nica?

To priznanje silno iznenadi Neru. A djevojĉino ponašanje izbrisalo je svaku

sumnju daje uhoda i potaklo Nerinu znatiţelju što ta djevojka zapravo hoće.

- Zar bi ti zaista htjela postati vještica?

- Vrlo rado. Svake noći dolaze k meni vragovi i plešu oko

moje postelje, a svi su lijepi i mladi. Svi imaju pune dţepove

cekina pa ih bacaju kao pljevu po zraku. Ali kad bih htjela u-

stati da odem s njima, pobjegnu.

- A zašto bjeţe?

- Zato što još nisam zapisana u ceh. A ne znam gdje se to

upisuje pa sam htjela pitati vas kako da to uĉinim.

- Reci mi zašto bi ti rado postala vještica?

- Zato što one ne moraju ništa raditi, imaju pune lonce ce

kina i onda im je lijepo. Svakog tjedna imaju gozbu na Me

dvednici, svaka ima vraga za dragoga. To mora daje puno lje

pše nego imati pravoga deĉka.

- Tko ti je to rekao?

- Ĉula sam govoriti da se kod vragova pleše, fino jede i pi

je, i kad vrag svoju coprnicu zagrli, onda je gotovo zadavi.

Sad se Nera sjeti svega što je priĉao Siniša kad je prisluškivao Doriĉin

razgovor s Rafaelom, pa je upita:

- A nisi li ti kod Rafaela molila da te spasi od tih ţelja?

- Jesam, a on me poslao Saleu da iz mene istjera vraga.

- Pa zar ti nisi bila kod njega?

- Jesam! Htio je da mi traţi vraţji peĉat, ali ja nisam htjela.

Sramila sam se, a onda, meni je ogavan i on i svaki drugi

muškarac. Voljela bih imati vraga za dragoga nego postati

grofica.

U taj trenutak zazvoni pozdravljenje.

Kroz sivo predveĉerje provlaĉio se zvuk zvona s tornja Sv. Marka. Njegov glas

probudio je zvonove ostalih crkava, polako se oglasilo zvono za zvonom.

Dorica i Nera stajahu licem u lice. Kad god se oglasilo zvono, Dorica se trgla i

ispruţivši glavu slušala zvonjavu kao da nešto oĉekuje, a pritom joj pogled

zurio u Neru.

"Što me samo tako gleda?" pomisli Nera. "Što se tako trza kao da se zvuk dotiĉe

njezinih ţila. Ĉudnovato! Zašto je pozdravljenje tako uzbuĊuje?"

Zvonovi se sloţili u veĉernju molitvu. Obje su se djevojke šuteći gledale.

Najednom Dorica prozbori:

- Vi ste ipak coprnica. Vi se ne kriţate, a evo zvoni, nemojte

mi tajiti! Idete li na Manduševac?

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Što bih ondje radila?

- Pa danas je petak. Poslije pozdravljenja sastaju se ondje

coprnice da idu u ceh. I ja idem u ceh. Idem, pa makar sutra

došla u toranj. Povedite me, molim vas, samo do zdenca, on

dje me ĉeka moja prijateljica Anka. Ona me već dugo zove da

doĊem u ceh, ali se ja ne usudim ići sama na Manduševac.

Anka je već dugo u cehu, ona moţe letjeti, praviti tuĉu i tjera

ti oblake.

To probudi u Neri davnu teţnju da traţi te ţene koje se zovu vještice. Sve što

joj je pripovijedala Dorica, njezino drhtanje i uzbuĊenje, izazvalo je u Neri

dvostruku znatiţelju: da vidi što se dogaĊa s tom djevojkom i je li doista

tkogod ĉeka na Manduševcu, ili je to samo utvara.

- Pa dobro - reĉe ona Dorici - otpratit ću te do Mandu-

ševca.

Dorica je radosno i brzo pohitila k vratima kao da joj se ţuri.

- Samo ţurno dok zvoni, jer kad bismo poslije pozdravljenja

došle na zdenac, svijet bi odmah prepoznao da smo vještice.

Dajte mi brzo škaf kao da idemo po vodu.

Nera je uĉinila po Doriĉinoj ţelji. Uzela je škaf za vodu i s njom izašla iz

kuće. Ni Adam ni njegova stara roĊakinja nisu se još bili vratili, pa su tako

mogle izaći a da ih nitko ne vidi.

Hoće li danas doista koga vidjeti? Ili je sve to što priĉa Dorica samo utvara

njezine uzbuĊene duše? Ovako razmišljajući, prolazila je ulicama prema Novim

vratima. Da je izašla na Kamenita vrata, sigurno bije tkogod vidio. Na Novim

vratima nije bilo ţive duše, pa su neopaţeno izašle na cestu i spustile se niz

brdo k Manduševcu.

Dorica je gotovo trĉala u teškom išĉekivanju da što prije stigne na zdenac i

svaki se ĉas okretala poput kradljivca koji se boji da tko na nj vreba. Putem su

neprestano susretale ţene koje su sa zdenca nosile vodu na Kaptol i Griĉ. Kad su

ugledale

zdenac, Nera ondje opazi mnogo ţena. Jedne su stajale izvan ograde zdenca s

punim škafovima na glavi i pripovijedale o dogaĊajima u svojim kućama i raznim

dnevnim sitnicama, a nekoliko ih je još stajalo na vrelu i uzimalo vodu.

"Zar su to vještice?" pomisli Nera u ĉudu. "Pa te ţene nose uveĉe kući vodu."

Ali na ogradi zdenca opazi babu Uršu gdje sjedi moleći pozdravljenje, a uz nju

prazan škaf. Prisutnost Uršina silno je iznenadi. Još se više zaĉudila kad je

razabrala kako se stara krevelji i poboţno moli, samo da drugi vide kako je

poboţna.

Neka mlada ţena pristupi Urši i stade s njom povjerljivo razgovarati.

- Vidite li onu ţenu tamo što govori s Uršom? - upozori je

Dorica. - To je Anka, ona je kmetica baruna Skerleca i prava

pravcata coprnica. Danas su kmeti otišli na Skerlecovo ima

nje runiti kukuruz, pa i njezin muţ, zato će ona ići u ceh. I ja

idem s njom.

- Tko te nagovorio na to?

Ĉula sam kod suda kako coprnice pripovijedaju kako ţive, kako im je lijepo, pa

sam i ja poţeljela da idem u ceh. Ondje mora daje veoma lijepo. Osobito ţelim

piti ţgano vino.

Zamukoše posljednji zvuĉi zvona i kroz sivo predveĉerje ĉula se samo njihova

jeka.

- Zurite se, ţene, da nas ne zateknu coprnice - oglasi se jed

na Griĉanka koja je na glavi nosila puno vjedro vode.

Ţene se uzvrpoljile i stale grabiti vodu. U toj vrevi primakne se Nera babi Urši

i okrene joj leĊa ne bi li ĉula što to razgovara s kmeticom Ankom. Ĉula je samo

nekoliko rijeĉi:

- Samo je dovedi - šaptaše Urša Anki. - Ionako pripada k

nama. A jesi li govorila s lijepom Lizom?

- Jesam - odvrati Anka - ali ona neće da ide, kaţe da neće

imati nikakva posla s coprnicama.

Urša ustane i spusti se stubama na vrelo da uzme vode.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Danas je petak- reĉe Urša - ţurite se, coprnice dolaze na

kriţanje. Bjeţite kući.

Neke su ţene vrisnule i pohitale s vodom, a druge su šuteći izlile vodu u zdenac

i onda je ponovo uzele.

- Izlijte vodu iz vjedra - šapne Dorica Neri - to je znak Urši

da ćemo doći na kriţanje.

Nera je to uĉinila i sa zanimanjem pogledala ţene koje su netom izlile vodu iz

vjedra, ali nijednoj nije mogla vidjeti lice. Neke su povukle rubac na ĉelo pa u

tami nije nikako mogla raspoznati niĉiji lik. Zato uzme praznu posudu i uspne se

stubama do ograde zdenca. Za nekoliko trenutaka nestale su sve ţene, dapaĉe i

sama se Urša izgubila u tami. Samo Dorica, An-ka i Nera stajale su pokraj

kamenite ograde Manduševca.

Gusta tama pokrila je ĉitav prostor oko njih. Tišina se rasprostrta oko zdenca.

Tamo dolje pod ogradom tiho je ţu-borilo vrelo i izlijevalo se u kamenito korito

da onda niz korito poteĉe u potok.

- Ostavite vjedro tu - prošapće Anka - i doĊite brzo da nas

tko ne zatekne. Vi danas idete prvi put u ceh? - upita mlada

kmetica Neru.

- Da - odgovori ona i poĊe za mladim djevojkama. Tjerala

ju je goruća ţelja da vidi kamo se to ide i što će se dogoditi.

Nekad je toliko noći probdjela ĉekajući te vještice, a danas joj

se, eto, nenadano pruţila prilika da ih napokon vidi.

Anka je išla prva i vodila ih ravno na Harmicu, a onda okrenula širokom cestom

Ilicom. Na mjestima je cesta bila smrznuta, pa su mogle brţe koraĉati, ali

mjestimice je opet smr-zavica popustila pa su zagazile meku, duboku ilovaĉu i

jedva iz nje izvlaĉile noge. Nera je hodala preko jaruga i graba u kojima je

popucao led, pa su joj noge zagrezle u kaljuţu i vodu. Nije vidjela kamo ide pa

ni svoje dvije pratilice. Nigdje u blizini nije bilo ni kuće ni kolibice,

razabirala je da se udaljuju od grada. Najednom Anka stane.

- Sad treba ovdje ĉekati!

Nera je stala zureći u gustu tamu. Sad poĉne razabirati da se na tom mjestu

kriţaju dvije ceste, a na samom kriţanju kraj ceste strši uvis veliko drveno

raspelo.

- Okreni kriţu leĊa - reĉe Anka Neri. - Inaĉe te neće primi

ti u ceh.

U gustoj tami stajale su sve tri pod kriţem. Pred njima u daljini, visoko gore,

svijetlile su luĉi. Nera je razabrala da su to rasvijetljeni prozori griĉkih

palaĉa.

Vjetar bi pokatkad zašuštao golim granjem stare lipe što se sablasno uzdigla pod

tamno oblaĉno nebo. Od tog se šuma Dorica svaki ĉas trgla pa ju je Nera više

puta upozorila da je to samo vjetar. Odjednom se u tami pojavi neka crna sjena i

stane im se pribliţavati.

- Tko je to? - prestraši se Dorica.

- Šuti, to su one druge - odvrati Anka.

Iza te sjene pomoli se druga, pa treća i ĉetvrta. Dolazile su šuteći, bez

pozdrava, i stale pokraj raspela. Nera je nastojala da im zagleda lice, ali su

one povukle rubac na ĉelo kao da se jedna pred drugom sakriva. Samo po njihovim

kretnjama i po vitkosti njihova tijela mogla je razabrati da su to mlade ţene.

Od Trnja najednom dopre do njih topot konja i štropot koĉije koja im se sve više

pribliţavala.

- To dolazi on sa ĉetveropreţnom koĉijom - šapne Anka.

-Vrag?

-Da!

Dorica prigušeno usklikne, sva se potrese i uhvati Neru za lakat. Kontesa osjeti

da djevojka dršće. I druge su ţene bile oĉito uzbuĊene. Svaki su se ĉas okretale

i uzdisale gledajući u tamu iz koje im se topot konja i štropot kola priĉinjao

kao paklena buka. Ta ondje u tami, u ĉetveropreţnoj koĉiji vozi se Ċavo i dolazi

sve bliţe da ih odveze nekamo na nepoznato mjesto. Stoje dolazio bliţe, ţene su

bile sve nemirnije. Samo

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

je Nera ostala mirna i s velikom znatiţeljom prisluškivala kako se koĉija sve

više pribliţava. Konaĉno pod raspelom stane. Ĉetiri vranca soptala su kao svaki

konj kad ga malo gone. Ali to soptanje ĉinilo se ţenama paklenim, a konje su

drţale vilenjacima. Iz koĉije iskoĉi visoka i crna muškaraĉka pojava i priĊe im.

Ţene prigušeno ciknuše i stisnuše se u klupko, dok je Dorica grĉevito stiskala

Nerin lakat. Nera je jasno vidjela da ţene tu pojavu smatraju vragom. Ona se

pribliţila k njoj da je bolje vidi. Odmah je razabrala daje to samo visok i jak

muškarac. Dodirnula se i crnog plašta kojim se sav omotao. Osjetila je da je

plašt vrlo fin, šuštao je kao svila. Lice je ne-znanĉevo pokrivala crna kapuca,

pa ga nije mogla vidjeti.

- Koliko vas je? - upita muškarac.

- Šest! - odvrati Anka.

- Bit ĉe dovoljno mjesta. Mogao bih vas u svojoj koĉiji po

vesti i dvadeset, ali ovako ĉe vam biti ljepše. A sad doĊite re

dom, moje golubice, da vam malo sveţem oĉi.

One opet ciknuše od prigušena straha, na što se ispod crne kapuce oglasi zvonki

i ugodni glas:

- Ne bojte se, lijepe moje djeveruše. Svezat ću vam oĉi

samo zato što moji vilenjaci lete napola po zemlji, a napola

po zraku, pa bi vas bilo strah i snašla bi vas vrtoglavica.

Ispod plašta izvadi poveze i stane im vezivati oĉi. Najprije je stavio povez

Dorici - ona se trzala kao da je prolazi zima. Nakon toga priĊe Neri. Ona osjeti

da joj je na oĉi metnuo neko debelo sukno i ĉvrsto ga svezao oko glave. To u

njoj pobudi neku neugodnost pa nehotice posegne rukom za povezom.

- Ne diraj u povez! Ako ga skineš, pustit ću te nasred ceste!

Morala se pokoriti i pridrţati povez na glavi. Za nekoliko

trenutaka muškarac je ukrcao u koĉiju sve ţene. Nera osjeti meke svilene

jastuke.

"To je otmjena koĉija", pomisli u sebi. Tada zvizne zrakom biĉ, koĉija se makne

i jurnu.

Neri se priĉinilo da se voze na valovima vjetra. Ali onda se poĉne osvješćivati.

Ne, ne, to je ludost! To je varka. Mene ne mogu prevariti. Ja ĉujem svaki dodir

konjskog kopita po cesti.

Kako nije ništa vidjela, nastojala je da barem sluša što se oko nje radi i

govori li tko što. Ali ţene su bile posve tihe. Po dodiru njihovih nogu osjećala

je da sjede kao skamenjene. Hladni noćni zrak pirio joj u donji dio lica koji

nije bio pokriven pa joj se ĉinilo da svaki ĉas biva hladniji kao da se

pribliţavaju gorama. Voţnja bijaše vrlo duga i već se s nekom zabrinutošću

pitala kamo se to zapravo vozi i što će se dogoditi s njom i s ostalim ţenama.

Koĉija naglo stane. Neka muška ruka uhvati je oko pasa, a jedan muški glas reĉe:

- Upri se o mene i izaĊi iz koĉije.

Ona ustane i izaĊe. Osjeti da ju je muška ruka ĉvršće stisla oko pojasa nego

stoje bilo potrebno i da joj je neznanac pri-šapnuo:

- Krasna li struka!

Neugodni osjećaj preleti joj dušom. Tješilo ju je što je ĉula da su i one druge

s njom.

"Što će sada biti s nama?" pitala se u sebi nastojeći da bar kretnjama liĉnih

mišića odmakne povez s oĉiju ne bi li vidjela gdje je. Zamalo osjeti da je netko

zaogrće dugim plaštem. Krupni muški glas reĉe:

- Sad smo na Medvednici, ali se moramo spustiti dolje u

paklene dvorove. Slijedite me.

"Na Medvednici!" klikne u sebi Nera presenećeno. "Ta to je neĉuvena sljeparija.

Kako smo došli na Medvedgrad?! Zaboga, vozili smo se neprestano po ravnoj cesti.

Ta zar smo tako glatko došli na ovako visoki brijeg kojemu je put posve uništen?

To je lupeština."

Nera se prisjeti da je za vrijeme voţnje zrak bivao sve hladniji kao da su se

pribliţavali gorama. Taj zrak posve je

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

mirisao na gore i na sljemensku omoriku. Ali kako bi mogli prispjeti na

Medvedgrad kolima koja neprestano jure? Gore je gotovo nemoguće dospjeti koĉijom

jer je put loš. A kad bi se i moglo, konji bi vozili polagano i veoma dugo. Iz

tih je misli trgne muški glas:

- Drţi ovaj plašt i ne puštaj ga iz ruke. Idi polagano kako

te drugi vode.

"Preda mnom ide jedna od onih ţena", pomisli Nera, "ili tko drugi? Ne znam tko

je, ali drţim neĉiji plašt koji me gotovo vuĉe naprijed. I za mnom koraĉa netko

pa se hvata za moj plašt kao da idemo u povorci jedan po jedan. Ne vidim ništa,

ali kao da su mi ostala osjetila postala osjetljivija. Ĉini mi se da uz nas ide

još više muškaraca. Ovako koraĉaju samo muške noge.

Ali stoje to? Mi neprestano zaokrećemo. Kao da se vrtimo najednom mjestu. Da, ja

to posve dobro osjećam. Kakva je to igra? Ĉudnovato kako je tlo po kojem hodamo

glatko i meko! Na Medvedgradu nije tako. Ne, nipošto, ondje je tlo grubo i

kamenito. Onaj ĉovjek reĉe da silazimo, a mi idemo ravnim putem. Ne, ne to je

opsjena, prosta opsjena i varka."

- Pazite! - poluglasno će muški glas. - Sad dolaze stube.

Silno radoznala, Nera je napela sva svoja osjetila ne bi li

spoznala kamo to ide.

"Zrak više nije hladan", pomisli. "Sad su ušli pod krov. Jest, sigurno. Osjeća

toplinu u zraku. I tlo je tvrdo kao da idu po kamenom podu. Sad silaze stubama.

Doista su stube. Kakvi su to glasovi? Kao da se negdje daleko ĉuje buka? Stube

su ravne, kamenite. Sad opet idu ravno. Zaboga, ovo je sag! Koraĉaju po mekanom

sagu. Kamo su stigle? Buka je sve glasnija, ĉuje se glazba i smijeh. Da joj je

znati gdje je? Htjela bi maknuti povez s oĉiju, ali kraj nje neprestano netko

koraĉa kao da upravo pazi na nju."

Neki muški glas zapovjedi:

- Evo ih. Neka se preodjenu.

Nera osjeti da joj netko skida povez s lica.

Jedva je ĉekala da moţe vidjeti gdje je. Pred oĉima joj bljesne svjetlo, magleno

i mutno. No polako joj se oĉi oporave od poveza koji je ĉvrsto stiskao i ona

pred sobom opazi neku ţenu s krinkom na licu.

Brzo se ogleda po sobi. Razabere tamne zidine, pokrivene crvenim suknom i veliku

široku dvoranu. Sa stropa je svjetiljka tek malo rasvjetljavala ţene u tamnim

plaštevima. Ţena s krinkom na licu zapovjedi im:

- Evo, tu su vam odijela. Brzo se odjenite!

Nera je na glavi imala pokrivalo i pomno skrivala svoje lice dok su one druge

skinule svoja graĊanska odijela. Ţena s krinkom stade im odijevati crvene

svilene suknje, haljetke izrezane na grudima i s kratkim rukavima. Nera je

mislila da će im sada vidjeti lica, no one su se i dalje jedna od druge

sakrivale, a ţena s krinkom nije ih u tom nimalo spreĉavala, štoviše sama ih je

meĊusobno prikrivala. Obuću su skidale okrenute jedna od druge, a ţena koja ih

je odijevala zapovjedi im da spuste kosu po leĊima, a onda svakoj dade crvenu

masku i sveţe joj preko lica.

Ţene ciknuše i sustaše na vratima. Neka starica potpuno crvenih obraza digla

metlu i zaprijetila im, a maĉak joj skoĉi s grbe.

- Ne bojte se, golubice moje - reĉe "Ċavo" - to je Luciferova

punica. Ona svakoj ljepotici prijeti, ali nema nikakve vlasti da

kojoj naškodi. Iš, babo! - potjera je "Ċavo".

Starica se ponizno i pokorno povuĉe u kut, a Neri se ĉinilo kao daje ispod grbe

ĉula prigušeni smijeh.

"To sam lice već negdje vidjela", pomisli Nera u sebi. "Posve je sigurno

namazano crvenilom, a ona grba ĉini mi se kao da se micala slijeva nadesno kad

je maĉak s nje skoĉio." Ali "Ċavo" ih pozove da uĊu u carstvo Lucifera.

Svi su zidovi obloţeni crnim baršunom. S niskog stropa posutog zvijezdama visi

svjetiljka nalik na mjesec.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ovo je predvorje pakla - reĉe "Ċavo".

Ţene su zapanjeno gledale u crne stijene posipane zvijezdama i u ĉudno svjetlo

što je tek toliko svijetlilo da su se mogli raspoznavati oblici.

- Sad ćemo stupiti u dvorac njegovog veliĉanstva Lucifera

- navijesti "Ċavo".

Onda priĊe k crno presvuĉenom zidu i tri puta udari ţeljeznom šipkom. Na to se

vrata otvore kao sama od sebe, a kroz crne zidine zine crveno svjetlo i sukne

crvena para.

U "PAKLU"

Nera je u prvi ĉas stala zapanjena. Iz usta ţena oteše se prestravljeni glasovi.

- UĊite! - zapovjedi "Ċavo". - Neće vam se ništa zlo dogoditi. Tu vas ĉeka

gozba, veselje i radost.

One uĊu. NeviĊeni prizor omami Nerine oĉi. Sva se izgubila. Oko nje se

rasprostirao crveni mirisavi oblak koji ju je omamljivao i oduzimao svijest.

Stoje dulje gledala u taj pla-meni crveni oblak, to joj je više titralo pred

oĉima, u glavi se vrtjelo, a njezine misli kao da su se sakrile zaprepastivši se

onoga što su gledale oĉi. Sva joj osjetila obamriješe, a razum je iznevjeri.

Samo još vid ostane gospodar u toj omami razbuĊujući sliku u mnogo jaĉoj formi.

Osjetivši neku slabost i vrtoglavicu, uhvatila se za otvorena vrata. Nekoliko

puta zatvorila je oĉi da ništa ne vidi. Što ih je dulje drţala zatvorenima, to

joj je brţe stao raditi mozak. Domalo opet pribere svoje misli i zavlada svojim

duhom i osjetilima.

Kad je ponovno otvorila oĉi, vidjela je sve jasnije i kroz crveni oblak sjaja i

mirisa razabrala što je oko nje i gdje se nalazi.

Pred njom se pruţila mala dvorana s niskim stropom. Zidovi presvuĉeni crvenom

svilom po kojoj se sjale male zlatne trozube vile. Po stropu vise crveni jezici

i zlatni lanci, a sa sredine se spustila svjetiljka, obavijena crvenom prozirnom

svilom. Njezin sjaj polio je dugi prostrti stol, zlatne trozube vilice i srebrne

vrĉeve. U velikim srebrnim stalcima sloţeno je juţno voće.

Uz svilene zidove prislonjeni su divani od crvenog baršuna, a nad njima uzvinuli

se nasloni na kojima poĉivaju punjene sove i zure velikim zelenim oĉima.

Gore u proĉelju diţe se prijestolje od grimiza. Nad njim se razastro baldahin od

svile, obrubljen zlatnim resama. Na krovu baldahina sjaju dva zlatna roga. Medu

njima sjedi strašna crna sova. Iz crne glave vire joj dva oka od dijamanata.

Uz prijestolje stoje dva golema kotla. Iz njih se diţe mirisava para i puni

dvoranu maglom koja se stapa sa crvenim svjetlom i stvara mirisavi oblak. Kroza

nj se sve stoje u dvorani ljudskom oku privida kao bajka, priĉa, ĉarolija...

Nera pogleda na svoje drugarice što su stajale pred njom kao okamenjene zureći u

paklenu ĉaroliju.

Sve je bilo tako zamamno da je i sama Nera trenutak izgubila prisutnost duha.

Sirote ove priproste ţene, zaraţene praznovjerjem, moraju, naravno, misliti da

su u stanu Ċavla. "Ja razabirem", rekne u sebi Nera, "da je u onim kodovima kod

prijestolja ţeravica i da su je posipali neĉim mirisavim od ĉega se uvis diţe

ova mirisava para, onako isto kao što se u crkvi pali tamjan. Ali ove ţene to ne

znaju. Sigurno vjeruju daje sveto istina."

- Pazite, sad će doći vragovi! - opomene "Ċavo" ţene. - Ali, ne bojte se! Vidjet

ćete da su lijepi i vrlo ljubazni, baš kao kakvi vitezovi.

Otvore se mala vrata pokraj prijestolja, a kroz njih zabruji nešto kao

grmljavina. Ţene se lecnuše. Na vratima se pojavi

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

povorka. Dva muškarca omotana u crni plašt i crne kapuce, a u ruci goruće

baklje.

Nera gotovo vikne od iznenaĊenja.

Ovi ljudi! Takve je vidjela u dvorcu pod Sljemenom. Imali su iste takve ogrtaĉe,

isto takve kapuce. Ta to su oni, to je ĉeta crnih. Sva je zadrhtala od tog

otkrića. Crni se postaviše kraj prijestolja, a za njima su dva "Ċavla" nosila

veliki kotao u kojemu se ţarila ţeravica a druga dvojica zlatne posude. Sad se

pojave crveni Ċavoli. Visoki i stasiti. Od pete do glave o-djeveni u crvenu

svilu koja im se priljubila uz tijelo. 0 struku lanci. Hlaĉe su im uske i kratke

do koljena, a noge obuĉene u crvene svilene ĉarape i crvene svilene cipele.

Lica im se ne vide. Glavu sakriva kapa od crvene svile koja se spušta preko

lica, oko oĉiju je izrezana. Iz tjemena glave vire im rošĉići od bjelokosti.

Nera je morala priznati da su ti "Ċavoli" posve pristali i da izgledaju kao

pravi Ċavolski vitezovi.

Osam crvenih "Ċavola" poredalo se oko prijestolja.

- Dolazi Lucifer s kapetanicom pakla i dvorskim gospoĊama! - navijesti jedan od

"Ċavola", a sve se oĉi upriješe u vrata.

Strašan tutanj odjekne dvoranom kao da je zagrmjelo nebo. Odmah nakon toga

zatrube trube, a na vratima se ukaţe Lucifer!

Visok je. Viši od svih. Visoka stasa i širokih leĊa. Jaki bokovi odaju snagu.

Odijelo mu je od grimiza, isto onakva kroja kao i u drugih, samo mu se na glavi

sjaji kruna od zlatnih rogova. U ruci mu goleme zlatne trozube vile poput ţezla.

Za njim uĊu tri ţene odjevene u crvenu svilu, opšivenu blistavim draguljima.

Suknje su im kratke, ruke i grudi gole, a glava pokrita kao i Luciferova.

"Đavoli" stupe pred njih, naklone im se, pruţe im ruke i povedu ih pred

prijestolje.

Lucifer krene natrag i uvede u dvoranu stasitu ţenu. Odjevena je u bijelu svilu.

Po kratkoj suknji i duboko izrezanom

struku crvene joj se vraţići izvezeni svilom. Suknja joj je kratka, prerezana na

više mjesta, pa joj se ispod bijele svile vide crvene doljnice od ĉipaka. Glava

joj je zamotana u bijelu kapu, samo navrh glave sjedi joj bijela sova, s velikim

crvenim oĉima. Neri sustane dah.

"Katica Dolenec priĉala mi je u tornju da je bila na gozbi Ċavola, daje vidjela

prave vragove, da se plesalo, jelo i pilo i tamo je vidjela kapetanicu pakla u

bijeloj haljini s bijelom sovom na glavi. Je li to ona ista koju sam ĉula kod

babe Jane?! Ona ista koja je došla da kupi od nje lijes u kojem sam leţala u

onoj podrtini iza Janine kuće one veĉeri kad je onamo došao Siniša i kad je sve

izgledalo daje on moj otmiĉar."

Neri se priĉinilo da se cijela dvorana zavrtjela oko nje. Preneraţeno je zurila

u tu ţenu. Sve joj se više ĉinilo da je to ona zagonetna ţena koja je od Jane

htjela kupiti lijes.

"Zar je znala da su mene otmiĉari zatvorili u taj lijes? Ona je govorila o mom

bratu, o mojoj majci i njezinom ubojici... Tko je ta ţena? Da je mlada, to se

vidi po njezinim rukama i razgaljenim grudima."

Uzalud je uprla svoje oĉi u nju kako bi kroz onu gustu koprenu na licu

raspoznala tko je i što je.

"Valjda će skinuti bijelu masku. Cijele noći neće ovako probaviti", pomisli u

sebi.

Dok je ovako razmišljala, ĉula se izvana grmljavina i mukli zvuĉi trube.

Lucifer sjedne na prijestolje, a uza nj desno bijela kapetanica pakla.

U dvorani nastane tišina. Lucifer reĉe.

"Taj glas!" pomisli Nera. "Taj glas kao daje glas - Sinišin?"

Osjeti da joj se opet zavrtjelo. Brzo se spusti na divan.

Lucifer je to opazio i okrene se k Neri.

- Ne boj se, ljepotice! Kad se kod nas priuĉiš, nećeš se više bojati.

i

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Ta Luciferova utjeha još je više uzbudi. Njegov glas koji je dopirao do ušiju

zavrtio je oko nje ĉitavu dvoranu. Stoje više slušala taj glas, to je više

nalikovao Sinišinu. Pokuša da bude mirna i poĉne promatrati Lucifera.

"Zar je to varka, utvara moje mašte?" Ali nije se usudila dalje misliti. Upre u

nj oĉi i sasvim zaboravi na "Bijelu sovu" koja je sjedila kraj njega prekriţivši

noge kao i njezine dvorske gospode.

- Pristupite bliţe! - reĉe Lucifer ţenama što su stajale zajed

no s Nerom u krugu oko prijestolja.

Nera odvaţno priĊe posve blizu, samo da uzmogne što bolje promatrati.

- Dobro nam došle, lijepe duše iz onoga kraja svijeta - po

ĉe Lucifer - u naš pakleni kraj! Neka vas ne bude strah, bit

će vam ovdje ljepše nego gore gdje ljudi veselje smatraju gri

jehom. Predajte nam dušu i tijelo vaše, a mi ćemo vam dati

svu snagu svoje moći... Sazivat ćete oblake, sipati tuĉu i le

tjeti u nepoznate krajeve slasti. Hoćete li, dakle, pristupiti u

naš ceh?

- Hoćemo! - ĉuli se poluglasni odgovori.

Nera je šutjela, a da to nitko nije zamijetio.

- Hoćete li se pokoriti svemu što od vas traţi kraljevstvo

pakla?

-Hoćemo!

- Dvorski meštre, daj amo kotao!

Dva "Ċavla" stave pred Lucifera kotao sa ţeravicom a druga dvojica dodahu mu

zlatne posude. On iz jedne i druge uzme neku tekućinu i baci je u ţeravicu iz

koje se digne ţarka i mirisna para.

- Posvećujem te vraţjim peĉatom i znamenjem paklenog

carstva - govorio je sveĉano Lucifer. - Bit ćeš odsad vještica

pa moţeš izabrati jednog Ċavla da ti bude vitez i ljubavnik!

DoĊe red na Neru. Nastojala je da progleda gustu koprenu, da što bolje vidi

Lucifera koji joj bijaše tako blizu, ali mu je

lice sakrivala crvena maska. Lucifer dodirne zlatnim vilama njen vrat, njegove

oĉi upiljiše se u njezino jedro tijelo i on joj šapne:

- Prekrasna si struka, ljepotice! Ti ne smiješ birati drugog

Ċavla osim mene.

Svi su promatrali Neru kad je izašla pred prijestolje. Njezino visoko lijepo

tijelo u crvenoj svilenoj haljini napadno se isticalo, pa su s uţitkom gledali

njezin vitki struk, grudi, bijele ruke i bijeli labuĊi vrat.

Tada crni "Ċavo" otvori u zidu vrata, a odanle sukne plamen kao iz pakla.

Lucifer uzme pregršt slame što mu je dao crni "Ċavo", baci je u peć i reĉe:

- Ovako će svaka izgorjeti ako ikome reĉe što je ovdje vi

djela.

Nera opazi da je to jednostavna peć što je grijala sobu, ali je tako spretno

uzidana i prekrita da izgleda kao tajnovito ţdrijelo pakla.

- Pristupite, okrinkane duše. Ovo vam je gospodarica - ka

petanica pakla, slušajte je i pokoravajte joj se! - reĉe kralj pa

kla. Onda se okrene prema kapetanici:

- Vaše veliĉanstvo i dvorske gospoĊe, izvolite k stolu.

Luciferi povedoše gospoĊe i Nerine drugarice k stolu. Je

dan crni "Ċavo" priĊe Neri i prišapne joj:

- Lucifer ţeli da ti sjedneš k njemu slijeva!

Uzme Neru za ruku i posjedne je za stol. Zdesna Lucifera sjedila je "Bijela

sova", a svi ostali poredaše se duţ cijeloga stola. Crni "Ċavoli" nisu sjeli k

stolu. Trojica poĊoše u kut dvorane da sviraju, a jedan je uzeo bubanj i poĉeo

po njemu udarati lisiĉjim repom. Crni su "Ċavoli" donosili zdjele s peĉenim

mesom, zatim kopune, jarebice i fazane, raznovrsno pripremljene kolaĉe i

slastice. Dva crna toĉila su vino: kod jednog jela ţuto kao ulje, kod drugog

rumeno, onda opet crno, a na kraju šampanjac. Pucali su ĉepovi, a vino je

skakalo poput

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

vodoskoka. Nerine priproste drugarice snebivale su se nad tim ĉudesima, uţivale

u neobiĉnim dogaĊajima, finim jelima i još finijim vinima koje su ulijevale u

sebe s pohlepnom slašĉu.

Dotle su u kutu dva "Ċavla" proizvodila neĉuvenu glazbu, dokje treći neprestano

udarao u bubanj. Neri se oĉito ĉinilo da ta buka i trube imaju svrhu:

zaglušivati ono što se kod stola govorilo pa je nestrpljivo ĉekala kad će se i

kako to završiti.

Ĉitavo je vrijeme pazila na Lucifera, promatrala njegove kretnje i slušala

njegov glas. Što gaje dulje promatrala, sve je više bivala uzrujana i nemirna.

Sliĉnost sa Sinišom bivala je sve jaĉa i vjerojatnija.

Napokon donesoše "Ċavoli" u bijelim vrĉevima crno vino što se pušilo i mirisalo

po mirodijama.

Lucifer se sagne k njoj i šapne:

- Ti ne jedeš i ne piješ. Uzmi šampanjca! Pokušaj, krv će ti

poteći mladim ţilama kao bujica.

- Ne mogu piti. Ovdje je tako lijepo da ne ţelim ni piti ni

jesti. Htjela bih zauvijek ostati.

Lucifer se nasmije i odvrati:

- Ali mi ne primamo nikoga zauvijek, osim ako koja pruţi

povoda daje bacimo u peć. Kad bi mi sada koja od vas skinula

masku ili kad bi na povratku bacila povez s oĉiju da vidi

odakle je izašla, strpali bismo je u peć.

- To nikad neću uĉiniti. Meni je svejedno gdje smo, samo

kad bih mogla opet doći.

- Dok si tako mlada i lijepa, moţeš doći. Vidim tvoj krasni

struk i tvoj labuĊi vrat. To mije dovoljno da prosudim.

- Tako i ja po vašem stasu sudim da ste lijepi, najljepši od

svih! Lucifer se grohotom nasmije.

- Znam da se nisam prevarila. Zapitat ću jednog Lucifera

neka mi kaţe jeste li doista onako lijepi. Smijem li?

- Ni oni me svi ne poznaju. Tko bi poznavao sve Lucifere

u paklu?

- Onda mi bar recite imate li crne oĉi...

- Naravno da imam.

-1 lijepo garavo lice?

- Izvrsno si pogodila.

- A crne brĉiće?

- Ti si vraţja cura! Vidim da te omamio neki crni momak, a

ĉini se da je nalik na mene.

- Posvema.

- A ne bi li mi kazala tko je taj deĉko?

- Jedan trenkovac.

- Što? Trenkovac? A koji je to?

- Kapetan Siniša.

- Što, sviĊa ti se kapetan Siniša? - iznenaĊeno će Lucifer i

nasmije se. - Zar zbilja? - upita ţivlje.

- Da - odgovori ona - vrlo mi se sviĊa. A vi mu tako veoma

nalikujete.

- A tko ti veli da ja nisam - on?

Nera ne odgovori.

- Pogledaj me samo - reĉe on. - Nisam li ja visok kao on?

Nisu li moja leĊa široka, ramena snaţna, nisu li mi oĉi tako

tamne, plamene i duboke?

Neru je nešto stislo u grlu pa je zanijemila i samo u nj uprla oĉi.

- Sto si se skamenila? - upita je on i nasmije se glasno. -

Ti si zaljubljena u mene, draga moja. Vidiš kako je to ĉudan

sluĉaj da smo se ovako sastali. Sad bih zaista htio vidjeti tvoje

lice. Ali krinku ne smiješ skinuti.

- Zašto ne? Zar nas dvoje ne bismo smjeli skinuti s lica

krinku?

- Ne - odvrati on - to je kod nas strogo zabranjeno. Pri

svjetlu se krinka ne smije skidati. Jer kad bi Ċavoli vidjeli lice

svojih lijepih vještica, onda bi se zbog njih posvaĊali. Svaki bi

htio da odabere najljepšu. Zato smo uveli obiĉaj. Ali, moram

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

ti priznati, ĉim sam te ugledao kad si ono pristupila k meni pred prijestolje,

osjetio sam da me nešto vuĉe k tebi. A to nije badava. Meni se ĉini da sam te

negdje već sreo.

Ne ĉekajući odgovora, Lucifer najednom ustane i pode trubaĉima koji su još

uvijek trubili i lupali u bubanj praveći zaglušnu buku s kojom se miješao

luĊaĉki smijeh vinom omamljenih ţena i pripitih Lucifera.

Nerin ga je pogled pratio.

"Taj hod", pomisli ona i srce joj stane burno kucati, "te kretnje i taj stas.

Jest, tako je izgledao onaj dan u crvenom Ċavolskom odijelu kad me ponio na

konju ispred tornja kod Kamenitih vrata? Zašto bi se taj izdavao za Sinišu?

Zašto mu tako strašno nalikuje?"

Pitanje za pitanjem gomilalo se u njenoj duši, uspomena gonila uspomenu, jedan

razlog obarao drugi, jedan dokaz uništavao naredni. U njezinoj duši smiješao se

neki dosad nepoznati strah pred neizvjesnošću, dosad nepoznate muke što ih je

prouzroĉila svaka pomisao, svaki znak da bi taj Lucifer mogao biti - Siniša.

Dok se ona muĉila takvim pitanjima, zapoĉeo je ples. Lucifer je plesao s bijelom

"kapetanicom pakla".

Nera je zaĉuĊeno gledala kako se pleše. Svi su parovi plesali okrenuti jedan od

drugoga leĊima. To joj se skakanje uĉinilo kao kolo luĊaka kad ih obuzme muĉna

mahnitost.

Lucifer doĊe i po nju da s njim pleše, ali je ona odbila jer da ima vrtoglavicu.

On se nasmije i pusti joj na volju.

Nisu odveć dugo plesali kad se najednom pojavi crni "Ċavo" noseći u ruci crnog

maĉka. Nera je zapanjeno gledala kako ga postavlja na stol i veţe za svjetiljku,

tako daje prednjim nogama visio o svjetiljci, a zadnjima stajao na stolu.

Ples prestane. Svi su gledali maĉka stoje napola visio. Lucifer uzme u ruke

komad slanine i baci ga prema maĉku. On se zaleti po stolu za mesom, staklenke

se prevrnu i porazbijaju.

Pritom maĉak povuĉe svjetiljku o koju je bio svezan, tako da se ona zanjihala

kao pomamna. Ţene su vrisnule, a Luciferi i Luciferke zahihotaše pijanim

smijehom.

- Ostani uza me, posve blizu - šapne Lucifer Neri.

Neru proţme strah i tjeskoba. Kao da je osjećala što će se dogoditi, pogleda

kamo bi se sklonula.

Lucifer baci drugi put meso prema maĉku, a ovaj se pohlepno zaleti. Boce i

tanjuri popadaše, staklo i porculan se zdrobi, a svjetiljka se stropošta preko

maĉjih leĊa na stol i razbije se. Nasta paklena tama...

Sad se tek zaĉuje luĊaĉka vika, hihot i vrisak - smijeh -cjelovi...

Nera spretno skoĉi prema prijestolju. Paklena orgija posluţila joj je daje nitko

nije ĉuo kad se bacila na vrata kroz koja su prije veĉere ulazili Luciferi i

izjurila iz sobe.

Našla se u lijepom malom salonu, napola rasvijetljenom. Nigdje prozora, tek

jedna vrata u dnu.

Progonio je strah i uţas. Da se spasi, pojuri na ta vrata. Kad ih otvori, naĊe

se na hodniku - onom istom kojim je s ostalim ţenama došla ovamo. Bilo je tamno,

samo se u dnu hodnika nešto sjajilo.

Ona stade traţiti ne bi li bar negdje našla kakav prozor, ali uzalud. Kao daje u

grobnici.

Prošao je ĉitav sat u grozniĉavom išĉekivanju. Tad joj dopre do ušiju muški

razgovor koji se sve više pribliţavao.

Nera se prisloni na zid kao da se s njim stopila. Dva muškarca, eto, dolaze i

proći će tik nje. Nera se jaĉe pritisne uza zid. Oni proĊoše posve pokraj nje.

Ĉula je kako je jedan pijano promucao:

- Pravo ti budi! Da si slušao mene, ne bi nam Nera nikada

utekla. Bila je prava ludost strpati je u lijes i onda ga ondje o-

staviti. Tako si zauvijek izgubio finu vraţicu. Ha-ha-ha! Kad si

pijan, uvijek sanjaš o njoj!

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Kunem ti se da ĉe lijepa Nera kraljevati u našem carstvu.

Dalje nije ĉula jer se muškarci izgubiše iz hodnika i zarvo-

riše neka vrata. Drhtala je od uzbuĊenja. U dnu hodnika opazi ţenske pojave.

Bile su to njezine drugarice koje je vodio jedan "Ċavo". Ona brzo potrĉi za

njima pa im se pridruţi kao da je s njima izašla iz "pakla".

Crni "Ċavo" povede ih opet u onu sobu gdje su se odijevale. Tu ih doĉeka ista

ona ţena i zapovjedi im da se odjenu u svoje odijelo. Sve su one omamljene vinom

teturale i smijale se.

Slijedilo je ono isto što i prije ulaska u "pakao". Svezali su im oĉi i ruke, a

muškarac u ogrtaĉu i kapuci izvede ih iz onih prostorija na zrak. No sada više

nisu hodale tako dugo kao prije. Odmah su ih smjestili u koĉiju.

Ni vozili ih nisu dugo. Doskora stadoše. Muškarac s kapu-com koji je sjedio s

njima u koĉiji oduzme im poveze s lica i iskrca ih pred raspelom na kriţanju.

Nera se još nije pribrala kad opazi da stoji sama s Doricom. Druge su se

razbjeţale u noćnu tamu.

- Uzmite me sa sobom - šapne Dorica. - Strah me samu.

Nera pohiti s njom prema Griĉu. Oko nje u tami sablasno je

zviţdao vjetar i ispunjavao joj dušu neugodnim osjećajima.

Sive predjutarnje sjene lebdjele su na gradskim bedemima kad je prispjela u

Ilicu. Ţurno pojuri na Harmicu, uspne se do Novih vrata, obiĊe Popov toranj i

okrene u Opatiĉku ulicu. Bila je pusta i prazna.

Nera i Dorica preskoĉe preko ograde u dvorište Barice Cin-dek. U tom trenutku

zakriješti mladi pijetao.

- Jeste li ĉuli? Zapjevao je mladi pijetao! A to znaĉi da će

nas stići nesreća.

- Ne govori ludosti. Popni se na sjenik, ondje ćemo leći.

Ĉini se da iz kuće ĉujem glasove. Poţuri se da nas ne opaze.

Za nekoliko ĉasaka one legoše u sijeno. Dorica je usnula. Nera je zurila u strop

sjenika. Duša joj se ukoĉila od pretrpljenih uzbuĊenja...

PREOKRET

Sunce se uspelo visoko. U dvorištu Barice Cindek vladala je tišina. Adam je

stajao prislonjen na vrata i pušio lulu zamišljena i ţalosna lica.

Iz kuće izaĊe starica, pogleda Adama i uzdahne, a onda poluglasno reĉe:

- Adame, zar si zaboravio što sam ti rekla? Donesi sijena

za krave.

Mladi gumbar odloţi lulu i ljestvama se popne na sjenik. Kad je ţeljeznim vilama

htio zagrabiti sijeno, izvine mu se iz grudi: -Nebesa! Evo je!

Odbaci vile i zovne Neru koja je ĉvrsto spavala u sijenu:

-Konteso!

Nera se trgne, skoĉi i smućeno pogleda oko sebe.

U prvi je mah mislila da je još uvijek u onom strašnom paklu. Ali se brzo

sabere.

- Kako ste došli ovamo gore? - upita je Adam iznenaĊeno.

- Pretraţili smo sve, samo ne sjenik.

- Ovdje spava Krajaĉićeva sluţavka Dorica - reĉe Nera mje

sto odgovora. - Pustite je.

Kontesa se stade ljestvama spuštati sa sjenika. RoĊakinja Adamova sklopila je

ruke i sumnjivo gledala Neru kao da bi rado rekla: "To nisu ĉisti posli!"

Nera se, meĊutim, sklone u svoju sobicu, baci se na postelju onako odjevena i

sakrije lice u jastuke.

Već za nekoliko ĉasaka otvore se vrata. Ona podigne glavu: ušao je Siniša.

Sva joj krv poteĉe u sljepooĉice, a u duši joj se uzdigne ĉitav orkan sumnji i

straha. Kakvu će sada otkriti istinu? PriĊe mu i pogleda ga poput istraţitelja.

Kad je opazila da mu je lice blijedo i neispavano, a oĉi sumorne, porasla je u

njoj sumnja. Osjeti daje oblijeva hladan znoj.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Konteso - reĉe Siniša prijekornim glasom - što ste uĉinili?

Kamo ste nestali?

Ona se uspravi i polagano reĉe:

- Gospodine kapetane, bila sam u paklu!

Siniša se lecne kao da se prepao.

"On je bio!" šapne sama sebi potišteno. "Eto, zaprepastio se!" Njezine se oĉi

zališe strašnim gnjevom i ona se spremi da mu dobaci u lice sve objede koje su

joj navrle na usta. Alije u grlu stislo. Mahne Siniši rukom da ode iz sobe. On

se bez rijeĉi pokori.

- Adame - reĉe Nera gumbaru kad je ĉas nakon toga ušao

- zahvaljujem vam se za sve dobro koje ste mi iskazali, ali mo

ram vas ostaviti, i to odmah.

- Znam - odvrati on. - Pogibeljno je da ostanete dulje

ovdje. Da znate samo kako se gospodin kapetan juĉer bojao

za vas. Već smo mislili na zlo i ĉekali vas do jutra.

-Vi ste me do jutra ĉekali?

- Da! Gospodin kapetan nije htio da ode, uvijek se nadao

da ćete odnekle doći, a menije bilo drago da mogu s njim raz

govarati o Barici. Tako nas je zateklo jutro.

- On je morao otići još prije pola noći.

- Sjedio je kod mene od deset uveĉe do jutra.

- Adame - reĉe Nera dršćućim glasom - nešto ću vas moliti,

a to je za mene vaţnije nego sve drugo. Sjetite se i recite mi is

tinu: kad je došao kapetan Siniša, a kad je otišao:

- Nikad ne vidio Barice ako laţem! Menije svejedno kad je

došao ili otišao. Zašto bih vas varao? Ali kaţem vam istinu:

kapetan je došao po vas oko deset sati, a otišao je kad je sunce

bilo visoko i od veĉeri do jutra nije se maknuo iz kuće. Kunem

se srećom svoje Barice, što mije na svijetu najdraţe.

Nera pritisne ruke na grudi u kojima je srce udaralo tolikom snagom da joj je

ponestalo rijeĉi.

- Vama je zlo? - upita je Adam koji nije slutio što se zbiva

u Neri.

- Pustite me sada da se odmorim.

Kontesa pokrije oĉi rukama kao da se sakriva sama pred sobom.

"A tko je onda bio Lucifer koji mu tako strašno nalikuje i sam se prikazuje

Sinišom?"

Ali nije imala kada da se dalje pita jer na vratima netko pokuca. Siniša se

vratio.

-Vi ste htjeli da izaĊem, ali ja se opet vraćam. Moram s vama razgovarati.

Ona mu korakne u susret i neobiĉno ga pogleda. Pruţajući mu obje ruke, reĉe:

- Oprostite.

Nije shvaćao zašto mu je to rekla niti je mogao vjerovati da je to ona pruţila

ruke njemu, ubojici svoje majke, njemu kojega je još ĉas prije gledala s

mrţnjom. Ali onda je ipak uvidio daje sve to istina, da se u pogledu njezinih

oĉiju zrcali topla, odana molba.

Srce mu je snaţno zakucalo, a u grudima mu se topilo ganuće. Prihvati njezine

bijele ruke i privine ih na svoja usta.

- Vi se ljutite - reĉe ona -jer sam malo prije...

- Nipošto! - prekine je on. - Tek sam se uplašio kad ste go

vorili o paklu. Pobojao sam se za vaše zdravlje.

- Mislili ste da sam pomjerila pameću? Sad sama uviĊam

da sam bila blizu tome. Ove sam noći doţivjela mnogo, vrlo

mnogo. Sve me to izmuĉilo...

- Što se dogodilo?

- Bila sam doista u "paklu", meĊu Luciferima. Vi opet

mislite da ludujem, ali sjednite i slušajte...

Nera mu stade redom pripovijedati sve što se dogodilo. Samo mu je pomno

prešutjela daje prvi Lucifer nalikovao na nj i koliko je zbog toga prepatila.

Oprezno je izbjegavala sve što je bilo u svezi s njim.

Kad je završila svoju priĉu, reĉe joj Siniša:

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- U Beĉu sam mnogo ĉuo o takvim društvima. Tamo ima ta

kvih zabava koje prireĊuju raskalašeni velikaši i dvorski do

stojanstvenici, ali nisam znao da su ih prenijeli ovamo k nama.

Ta gospoda za svoju raskalašenu zabavu izrabljuju sve što su

ĉuli o vješticama i tako k sebi vabe lijepe djevojke i snahe isko-

rišćujuĉi njihovu glupost i praznovjerje.

Najednom se Siniša udari po ĉelu i klikne:

- I ja sam jednom vidio noću povorku koja je obilazila

oko grmlja. Bilo je to jedne noći prije Boţića na Mesniĉkom

brijegu.

- Zaista?! Ali ondje nema nikakva dvorca u kojem bi mogle

postojati takve prostorije. A onda, mi smo se vozili izvan gra

da. A vi ste me uzalud ĉekali? - iznenada upita Nera.

- Već sam se pobojao da ste opet utekli preda mnom odbi

jajući moju pomoć.

- Ne, to više neću uĉiniti - odvrati ona toplo. - Danas ću

drage volje poći s vama da ostavim Griĉ.

- Ĉim padne noć, konteso, mi ćemo krenuti. A kad se vi

sklonite na sigurno mjesto, onda ću ja zapoĉeti da traţim Lu-

ciferove hulje. Moţda to neće biti tako teško. Nastojat ću da

me prime u svoje kolo.

Ispred vrata zaĉuju se psovke. Prije nego stoje progovorio rijeĉ, vrata se naglo

otvore i u sobu bane Mikica. Iza njega se pojave dva pandura. Gumbar Adam stajao

je prislonjen na zid škripajući zubima od bijesa.

Mikica se vrlo ponizno nakloni i skine kapu sa svoje dugoljaste glave.

- Staje? - okosi se na nj ljutito kapetan. - Tko ti je dopustio

da ulaziš ovamo?

- Neka mi vaša milost oprosti, nisam znao da ću tako jako

smetati! - odvrati on ponizno dok su mu se usta drzovito

smiješila.

- Htio sam ga zadrţati - reĉe Adam koji je stajao iza njega

- ali su me straţari odgurnuli. On dolazi u moju kuću s pandurima! U vlastitoj

kući više nisam gospodar.

- Ne ljutite se, majstore - opet će Mikica pjevajućim, po

niznim glasom - ali ja nosim gospodinu kapetanu vaţnu po

ruku.

- Od koga?

- Od njegove preuzvišenosti bana!

- Laţeš! Otkad si ti banov glasnik?

- Vaša milosti, nije ban poslao mene, nego svojega tajnika.

Taj vas uzalud traţi, pa kad je došao na magistrat da pita za

vašu milost, poslao me notar Sale da vas ja traţim. A ja sam

znao da niste nigdje drugdje nego ovdje.

- Ako me se još jednom usudiš traţiti po Griĉu, bit će ti to

posljednji put.

- Evo vašoj milosti pismo od njegove preuzvišenosti.

Siniša uzme zapeĉaćeno pismo, proĉita ga i onda odgovori:

- Doći ću odmah!

Mikica se nije maknuo s mjesta.

- Što blejiš? Gubi se!

- Ĉekam vašu milost!

- Ne trebam tvoje pratnje.

Mikica izaĊe.

Adam se povuĉe u sobu i upozori Sinišu na nešto.

Kapetan poĊe do prozora i opazi daje Mikica s dva pandura stao u dvorištu i

nešto im govori pokazujući na Nerine prozore.

- Ovaj nije došao samo radi mene - reĉe Siniša i izaĊe iz

sobe. - Imaš li mi još što kazati? - zapita Mikicu u dvorištu.

-Ne.

- Ĉemu onda tu stojiš? Ovo je dvorište poštenog graĊanina

i tu nemaš nikakva posla.

- Naloţeno mije da ostanem ovdje dok vi ne izaĊete.

Siniša plane:

MARIJA JURIC ZAGORKA

MAILEOS MALEFICARUM

- Ja sam carski ĉasnik i nitko neće na mene paziti. Tornjaj

se, inaĉe ćeš kupiti kosti po cesti.

Kapetan podigne svoju jaku pesnicu, a Mikica se zgurio kao pas kad podvine rep.

Pobrza na ulicu, a za njim poţure i panduri.

Siniša zatvori ulaz u dvorište i htjede se vratiti u kuću kad preda nj iz

sjenika dotrĉi Dorica i baci mu se pred noge:

- Spasite me, vaša milosti! Došli su po mene, odvest će me

u toranj.

- Tko to veli?

- Ĉula sam kad je dijak izašao iz kuće i rekao pandurima

neka ĉekaju dok vi odete, a onda će djevojku odvesti u toranj.

To sam sigurno ja, samo ja.

Siniši je tek sad puklo pred oĉima. Pode k dvorišnim vratima i kroz pukotinu

opazi da vani stoji Mikica. Brzo se vrati u sobu i povede sa sobom Doricu.

- Adame - šapne kapetan gumbaru. - Moţe li se iz vaše ku

će pobjeći s koje druge strane?

- Moţe, a zašto pitate?

- Mikica je oĉito došao da nekoga odvede iz ove kuće.

- Mene? - upadne Nera.

- Mene, mene - zaplaĉe Dorica.

Siniša je bio uvjeren da se ne radi o Dorici, već o Neri i da Sale kani uhititi

navodnu Bariĉinu roĊakinju ne bi li od nje što doznao i ne sluteći tko je ta

roĊakinja. Siniša se zamisli što da uradi. U to se iznenada pojavi Filip i reĉe

uzbuĊeno:

- Vidio sam s našeg prozora da pred vašom kućom stoji di

jak Mikica s pandurima. Što to znaĉi?

- Dobro da si došao - poveseli se kapetan i naloţi gumbaru:

- Adame, vi ćete Filipa i kontesu povesti kroz dvorište. Ti je,

Filipe, odvedi u onu malu kolibu u Remetama. Ondje ĉekajte

noć, a dotle ću ja dovesti konje i sve potrebno za put.

-Vi ih, Adame, otpratite i onda se vratite. Dotle ću ja sjediti u kući, jer dok

ja ne izidem, Mikica neće prekoraĉiti praga.

Filip, Nera i Adam odmah se spreme na put. A Dorica se baci na koljena i stade

vikati i plakati:

- Spasite me, odvest će me u toranj.

- Neka ide i ona - reĉe Nera.

- Dobro, ionako bi ovdje mogla sve pokvariti - primijeti Si

niša.

Za nekoliko ĉasaka Siniša, Nera, Dorica i Filip izaĊoše iza sjenika kroz vrt.

- Eto, vidite, tu nema ţivog stvora. Tu moţemo otići neza

mijećeni - uputi Adam Sinišu.

Nera pruţi Siniši ruku i šapne:

- Do viĊenja! Nestrpljivo vas oĉekujemo.

- Još prije nego što se smrkne bit ću tamo.

Nekoliko trenutaka nijemo su se gledali. Filip opomene:

- Idemo! Što prije, to bolje!

Siniša se vrati u kuću. Sve je više bio uvjeren da Mikica ĉeka Neru. Otkako je

Barica bila odvedena u toranj, osjećao je da Neri prijeti pogibelj.

"Da samo prije nije bila tako tvrdokorna i da je bjeţala odmah kad sam joj

govorio", mislio je on. "Još ga nikad nije tako pogledala kao danas. Još mu

nikad nije govorila takvim glasom. Što to znaĉi? Kako se to najednom

promijenila? Strah da joj opet prijeti pogibelj? Pritajena radost zbog tog

preokreta proţela je njegovu dušu. U Nerinoj sobi sjeo je Siniša na stolac na

kojem je ona obiĉavala sjediti i podao se maštanju.

Ţivo ju je pred sobom vidio i slušao njen glas... Iz tog sna-trenja samo ga

katkad probudi neka tajna tjeskoba." Onda je polako ustao, provirio kroz prozor

i opet vidio Mikicu kako ĉeka s pandurima.

Za pola sata Adam se vratio i navijestio Siniši da je Filip s djevojkama sretno

prošao u Remete.

- Dobro sam raĉunao - reĉe Siniša. - Mikica još uvijek stoji

vani. Neka još malo zebe dok se oni odmaknu od grada, a

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

onda moram k banu koji me zove. Poslije ćemo opremiti konje i obojica krenuti u

Remete. Ĉekajte me u mom stanu.

- Dobro, vaša milosti. Samo vas molim: ne zaboravite banu

reći za moju Baricu.

- Sigurno ću mu govoriti. A vi svojoj staroj naloţite, ako

je tko pita gdje je Bariĉina roĊakinja, neka kaţe da je otišla

u Trnje i da će se vratiti sutra u podne. Do tada smo mi već

daleko.

Pola sata kasnije Siniša opazi da je Mikici već dodijalo ĉekati. Ljutito je

otišao ravno k banu.

Dotle se po smrznutom snijegu ţurio Filip vodeći Neru i Do-ricu u Remete.

Kontesa je hodala brzo i odluĉno, dok se Dorica neprestano obazirala svojim

vjeĉno prestrašenim oĉima. Neprestano je spominjala mladog pijetla što je jutros

zakukurijekao. To sigurno donosi nesreću.

- Više se ne usuĊujem vratiti u Krajaĉićevu kuću - govorila je ona. - On će me

dati uloviti kao kradljivicu, ili bogzna što.

Napokon stigoše u malu kolibu u Remete.

Stari trošni stol, klupa i slama na podu osvjeţili su Nerine uspomene na one

lijepe sretne ĉasove kad se tu sastajala sa svojim prijateljima Remetincima i s

malom Sandom, pa su kovali urote protiv praznovjerja i progona vještica. Tada je

ona bila još sretna i slavljena ljepotica.

"A danas?" pomisli Nera, "danas sam, eto, vještica grada Griĉa, progonjena,

poniţena, najbjednija ţena na svijetu."

Filip ponuka Neru da se odmori na slami jer će putovati ĉitavu noć. On izaĊe na

dvorište da ondje straţari.

Dorica se pomalo umirila. Dok je kontesa umorna legla na slamu, djevojka se

naslonila na klupu.

"Kako je to noćas bilo lijepo", stala je govoriti sama sa sobom. "Kako su

Luciferi lijepi, kako su bogati, kako umiju grli-

ti! Oh, da još jednom doĊem dolje u pakao, nikad se više neću vratiti na ovaj

svijet."

Nera je s velikim zanimanjem promatrala djevojku i slušala kako bunca o

davolima, a onda izvadila nekakav mali lonĉić, sa svih ga strana ogledavala s

velikom znatiţeljom i najednom se stala smješkati kao daje obezumila.

- Što to imaš? - upita Nera djevojku.

- Coprnjaĉku mast! - šapne ona.

- Što? Coprnjaĉku mast? Odakle ti to? - ustane Nera.

- Kupila sam od babe koja nas je ove noći odijevala.

- A zašto sije kupila?

- Da mogu letjeti. Kad se coprnica namaze ovom mašću,

onda se digne u zrak i poleti u ceh. Ja ću danas odletjeti u pa

kao i ostati ondje zauvijek.

- Ne vjeruj u to, Dorice. To je sve laţ. Ona baba prodala ti je

to samo zato da izmami novac. Ĉovjek ne moţe letjeti.

Dorica se nasmije i reĉe:

- Kako ne bi mogao? Cijeli svijet na Griĉu zna da coprnice

lete. One su to i same pripovijedale.

Nera pogleda mast u malom lonĉiću. Bila je zelenkasta i nekako je ĉudno

mirisala.

- Sve je to utvara i laţ - opet će Nera. - Evo na, ja ću se na

mazati, a ti pazi i vidjet ćeš da te je ona ţena prevarila jer se

letjeti ne moţe.

- Pa dajte - zamoli Dorica.

Nera se stane mazati po sljepooĉicama, grudima i vratu. Dorica je široko

otvorenih oĉiju pratila svaki Nerin pokret i konaĉno reĉe:

-1 pod pazuhom se morate namazati, drukĉije ne vrijedi.

Nera uĉini i to i sjedne na klupu.

- Dakle, gledaj. Ostat ću tu, sjedeći s tobom i neću letjeti.

To je obiĉna svinjska mast pomiješana s nekim biljem da do

bije drugu boju, i to je sve.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Dugo su sjedile i razgovarale. Dorica je nestrpljivo ĉekala kad će Nera

poletjeti. Otprilike za pola sata Nera osjeti ţeĊ i Dorica pozove Filipa da u

svom klobuku donese s potoĉića vode.

Nera je sve više ţedala, a usta joj se sušila. Stoje više gutala vodu, to je u

ustima više gorjelo.

Filip je opazio da se Nerino lice osulo tamnim crvenilom, a glas joj oslabio.

Kad je opet donio vode, dotakne se njezine ruke koja bijaše hladna kao led.

Pogleda je u oĉi i razabere da su joj se zjenice nenaravno raširile.

- Vama nije dobro - reĉe on s pritajenom zabrinutošću.

- Osjećam se ĉudno, ruke i noge su mi teške.

Ona se spusti na slamu i glavu nasloni na ruke. Lice joj je bivalo sve vrelije,

a ruke hladnije.

Filip je opet izašao pred kolibu da bude na straţi, dok je Dorica s velikom

napetošću gledala u Neru ĉekajući kad će već jednom poletjeti. Kad god je

podigla ruke, djevojka se trg-la oĉekujući da će se strop kolibe rastvoriti, a

ona se uzdići poput ptice.

Nera je, meĊutim, leţeći zurila preda se. Ţed ju sve više morila, usta se

sušila, lice joj gorjelo, a tijelo zeblo. Htjede se pridići i nešto reći, ali

joj se jezik prilijepi za suho nepce. Tada osjeti da više ne vidi Dorice. Oko

nje lebdjela neka siva, neprozirna magla kao u predveĉerje. Najednom se iz te

magle pomoli nešto strašno i crno. Pred njom se otvori ponor, a ona mu leţi na

rubu. S druge strane ponora stoje Auerspergova i Terka. Pruţaju ruke za njom.

Ruke im se strašno produljuju i sve se više pribliţuju k njoj. Njihovi veliki,

zašiljeni nokti već se dotiĉu njezine odjeće. Ali u to na konju dojuri Siniša,

istr-gne je iz njihovih ruku i ponese.

Privinuo ju je ĉvrsto uza se, tako da osjeća toplinu njegovih grudi, osjeća

kucaj srca i njegovu ruku kojom je privija na svo-

je široke prsi. Osjećaj ugodnosti i milja prolazi joj tijelom, konj leti kao na

krilima, a Siniša je drţi ĉvrsto zagrljenu. Htjela bi da mu nešto reĉe, ali su

joj usta slijepljena. Najednom oko nje zalepršaju sove, bijele poput golubova, a

s njima mali crni vrazi. Istrgnu je Siniši iz ruku, podignu s konja i ponesu

gore... Naglo se diţe, sve je više i više pod nebeskim svodom. Zemlja izmiĉe

njezinu oku.

Krovovi i zvonici Griĉa gube se. Ona plovi nad cvjetnim poljanama prekrasnih

krajeva i bogatih gradova. Na mjeseĉini se ljeskaju stakleni krovovi poput

srebra.

Zamalo zemlja se posvema izgubi, a Nera osjeti kako joj se ruke raskriljuju kao

krila, pa zavesla toplim valovima povjetarca poput lagane ptiĉice. Leti - leti

sve više gore, k plavom svodu, gdje je razdragana lica i raskriljenih trakova

ĉeka - mjesec. Oko nje se u toplom modrom valovlju igraju zvjezdice, a njihovi

osmijesi sijevaju zlatnim zrakama i spuštaju se dolje na zemlju. Razdragano joj

se smije mjesec i plovi sve bliţe i bliţe. Već joj njegov sjaj zaslijepio oĉi.

Najednom, mjesec i zvijezde ugasnu, a ona se naglo spusti dolje u kobnu dubinu u

kojoj plamti more crvene vatre. U toj vatri plivaju crni i crveni vrazi, smiju

joj se, dozivaju je. Lucifer se krilima digne do nje, uhvati je i povede do

bogato prostrtog stola, stavi joj na glavu krunu od suhog zlata i proglasi je

kapetanicom pakla. Svi joj se Ċavli klanjaju i slave je u strašnoj buci i vici.

Odjednom o-sjeti da se tik uz stolac na kojem sjedi prorovao pod i zinuo

strašan, dubok, bezdani ponor. Ona zirne dolje, u glavi joj se zavrti i strovali

se u bezdan. Glava joj udari o nešto tvrdo, pred oĉima joj se zakrijesi.

I

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

KRVAVA NOĆ U ŠUMI

Mala remetska dolina snivala je u tihom predveĉerju. Dolje, u samostanu,

svjetluca nekoliko prozora. Siniša i gumbar Adam jašu brdom nad samostanom.

Kapetan vodi sa sobom jednog konja za Neru, a na Filipovu jaši Adam.

Putem mladi gumbar ispripovijeda kapetanu da su ga odmah nakon njegova odlaska

pozvali na magistrat i ondje preslušavali o Barici, a uz to su ga ispitivali o

toboţnjoj bolesnoj roĊakinji Bariĉinoj. Shvatio je daje doista bilo krajnje

vrijeme da se kontesa ukloni. Zadrţali su ga na magistratu do noći, pa je jedva

dospio skoĉiti do Siniše koji se već spremao u Remete. Na kraju gumbar zapita

kapetana je li što uĉinio za Baricu.

- Rekao sam banu sve - odvrati Siniša. - Gotovo nije povje

rovao daje Sale traţio mito. Banje rekao da će se zauzeti za

Baricu.

- Evo nas na cilju - reĉe napokon Siniša, poda Adamu uzde

oba konja i pode u kolibu.

- Sve je tiho i tamno oko kolibe - primijeti gumbar.

- Pritajili su se - odvrati Siniša - da ih tkogod ne zamijeti.

Ovamo, doduše, nitko ne zalazi, ali ipak, moglo bi se dogoditi,

pa je bolje da se ne javljaju.

Siniša poskoĉi uzbrdice. Za nekoliko trenutaka bio je pred kolibicom. Otvori

prislonjena vrata i poluglasno zovne u tamu:

- Filipe! Filipe! Evo me!

Trenutak je ĉekao na odgovor. Ali se nitko ne odazove.

Adam je imao u dţepu komadić lojanice. Zapali je i stadoše pretraţivati kolibu.

Po svjeţe izgaţenoj zemlji uvjeriše se da je u kolibi netko bio.

- Bit će da se Filip neĉega bojao. Moţda se tko pribliţavao

kolibi, pa je s djevojkama pobjegao - reĉe Siniša.

- A što je to? - upozori Adam kapetana. Na stolu komadić

ispisanog papira!

Siniša ga brzo dohvati.

- Dajte bliţe svijeću. To je Filipovo pismo. Kako je samo mo

gao biti tako neoprezan i ovako ga ostaviti ovdje? Da gaje tko

drugi našao?

Na papiriću napisao Filip samo nekoliko rijeĉi:

"Morao sam odmah krenuti dalje i primiti ponudu dobrog

prijatelja koji mi ponudi da doĊem u Sisak. DoĊi za mnom u

stari dvor na Kupi."

- Nešto se vaţno dogodilo kad je tako uĉinio - reĉe Adam.

- Nema sumnje. Ali tko je taj prijatelj koji mu je ponudio da

doĊe u sisaĉki dvor?

- Da nije tko dolje iz samostana?

- Znam da je Filip pametan, ali mi nije razumljivo kako se

odvaţio da s Nerom pode u kaptolski dvor u Sisak? Ondje je,

doduše, nisu nikad poznavali, ali ipak... Najviše me ljuti što

je pismo ovako ostavio. Ali sad nema druge. Uzjašit ću konja

i krenuti u Sisak. A vi se vratite kući.

- Ne biste li priĉekali jutro?

- Nipošto. Hoću da znam što se zbilo.

Pošto su još malo razgovarali, oprosti se gumbar od Siniše i povede oba konja

što su ih imali sa sobom za Filipa i Neru. Siniša se uputi preĉacem da što prije

stigne na cestu koja vodi u Sisak.

Noć je bila vrlo tamna. Nebo su osule zvijezde, ali mu nisu osvjetljavale put.

Ipak, nikako nije mogao prekinuti putovanje.

Najprije se nadao da će, moţda, Filipa sresti putem. Ali se ta nada brzo

raspršila kad se sjetio da je on sigurno otišao još za dana. Tko je taj

prijatelj koji ih je onamo poveo, to se nikako nije mogao sjetiti. Nekoliko puta

opetovao je u mislima cijeli Filipov list. Na koncu se ipak umirio: "Bit će da

se

i "Ť

i •

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

nenadano s nekim susreo kome se mogao povjeriti. Filip zna što radi. Drukĉije me

nije mogao izvijestiti nego ovom ceduljicom. Samo kad bih mogao što prije stići

u Sisak."

Odluĉi da pode prijekim putem kroz šumu. Tako će dva sata prije stići na cilj.

Dobro je poznavao ovaj put. Više puta jahao je ovuda u sisaĉki dvor kad su

ĉasnici iz Karlovca i Zagreba bili u gostima kod preĉasne gospode s Kaptola,

posjednika sisaĉkog dvora.

Onda je Nera još bila slavljena nasljednica grofice Ratkav pa je ĉesto, potresen

njezinom mrţnjom, traţio zaborav u pustopašnoj zabavi daleko od Griĉa, u

pijankama kod gvardijana. Krene u šumu. Sve je pokriveno snijegom, ali on odmah

pronaĊe kolni put, potapka po vitkom vratu svoga konja i brţe ga potjera.

Ţivotinja kao daje osjetila kakve brige nose gospodara u Sisak- pojuri kao

vjetar.

Gusto drveće širilo nad njegovom glavom pobijeljele gole grane. Iznenada se

vranac zaustavi, podignu glavu i stade trzati ušima i poskakivati. Okretao je

ušima kao da nešto sluša.

Siniša se ogleda. Nigdje ništa.

Svom snagom osine konja, ali ţivotinja stane drhtati i uzmicati. Siniša razabere

da se konj neĉega plaši. Brzo segne za pištoljem. Izdaleka pronosilo se šumom

sablasno zavijanje. Njegov vranac nije strašljivac i baš zato je mladić oprezno

pogledao oko sebe. Nekoliko koraĉaja pred njim šuljalo se po snijegu nešto crno

poput velikog pseta. Bez oklijevanja odapne hitac - nešto se prevali u snijeg.

Vuk - iznenadi se Siniša. Oĉito nije sam. Okrene konja nadesno da obiĊe ranjenu

ţivotinju i poleti poput munje.

Neko vrijeme jurio je vranac naprijed kad se kapetanu priĉini da ĉuje vukove

kako zavijaju. Stoje brţe hitao naprijed, zavijanje je bivalo to glasnije. Sad

kao da su posve blizu. Obazre se i zamijeti da se po snijegu za njim valja ĉopor

vukova. Ni

ĉasa se nije prepao. Ljevicom uhvati uzde, a desnicom stisne pištolj, ĉvrsto se

upre o sedlo i okrene gornje tijelo. Kad su vuci dospjeli već posve blizu konja,

on opali hitac. Vuci sustaše uz divlji urlik, a Siniša segne za drugim pištoljem

što ga je imao u sedlu.

Vranac je jurio vrtoglavom brzinom.

U divljem trku vuci love konjanika i urliĉu.

Siniša osjeti kao da vranac pod njim ćuti da ga progoni smrt i zato se uzda u

njegovu munjevitu brzinu.

Opet prasne hitac iz pištolja. To je posljednje. Siniša nema više što da ispali.

Nadaleko i široko pusta šuma, niotkuda se ne moţe nadati pomoći. Upre, tjera

konja. U njegovim je nogama spas obojice...

Ali ni vuci ne sustaju. Još se bješnje bacaju za konjanikom, još glasnije

urliĉu. Siniša drţi ljevicom uzde, desnicom trţe sablju. Vuci skaĉu oko njega,

bacaju se na konja. On ga brani sabljom.

Nekoliko trenutaka, i vranac zarţe, zaustavi se i padne na straţnje noge.

Podigne glavu u oĉajnoj boli. Mladić skoĉi sa sedla i strelovito se popne na

stablo. Vuci se bacili na konja.

"Na mene su zaboravili", opazi Siniša i stade se šuljati sve dalje i dalje,

skrivajući se od stabla do stabla. Tako dospije do šupljeg debla pred kojim je

leţalo povaljeno stablo. Popne se u šupljinu ogromnog hrasta. Tu je stajao

zaklonjen u dubini stabla. Šupljina se protezala još visoko iznad njegove glave.

Slušao je i ĉekao, ali se nigdje ništa ne javi.

Izlazilo je sunce. Ljute zvijeri potjerao dan u mraĉna gnijezda. Kapetan proviri

iz svoje tvrĊave. Svuda je tiho.

Ode potraţiti mjesto gdje je ostavio konja.

Ono što je našao predoĉilo mu oĉajnu borbu i strašan konac njegova ljubimca.

Lijepo crno konjĉe bijaše njegov vjerni drug i prijatelj, jedini ţivi svjedok

njegovih ljubavnih muka. Kad je Nera,

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

okruţena otmjenom mladeţi i laskavim poklonima, dobacila Siniši prezirni pogled

ili osornu rijeĉ, on je uzjahao vranca. A ovaj kao daje osjećao da mu gospodara

boli duša, poletio je s njim poput munje u goru da mu olakša boli. Kad bi on u

bijesu rinuo u njegova rebra ostruge, konj je skakao preko graba i gudura trpeći

s njim muĉeniĉki. Taj ponosni, jaki, dobri prijatelj pomogao mu spasiti Neru iz

Krajaĉićevih pandţa. Ponio ju je poput munje ispod Kamenitih vrata leteći kao da

osjeća kakav dragi teret nosi gospodar u svome naruĉju.

Htjede otići, ali na snijegu opazi ĉuperak grive, crne kao u-gljen i svijetle

kao svila. Sagne se, pridigne je, zagleda se ĉasak u crnu grivu. Onda je brzo

turi u dţep prsluka i pohita naprijed. Ali nije mogao hodati brzo. Sve je više

zaostajao.

Nije mogao vjerovati da to sada on odlazi doista sam iz šume, bez svoga konja na

kojem je juĉer tako bezbriţno jahao. Ĉinilo mu se daje na groblju, drveće su

spomenici, a on odlazi ostavljajući u hladnom snijegu dragog, vjernog stvora

koji gaje volio i znao toliko njegovih tajni.

Na istoku se pomoli sunce. Od njegovih zraka zasja na granama drveća smrznuto

inje, sva šuma bljesne. Sinišu obuzme još veća tuga.

Napokon Siniša izaĊe na cestu. Trenutak opet stane i pogleda još jednom u šumu

gdje je ove noći izgubio svog vjernog prijatelja, svog ljubimca, sudionika svoje

patniĉke ljubavi. Spasio je s lomaĉe Neru, a sada svoj vjerni ţivot ţrtvovao i

za njega.

NEOĈEKIVANI DOĈEK U SISKU

Sunce je već ugrijalo zrak kad je stigao na obalu Kupe niz ĉije su korito tiho

hitali sitni valovi, a u njima se kupalo zimsko sunce. Stupi u ĉamac što je bio

svezan uz obalu, sjedne

i zavesla prema drugoj obali gdje je sjedio ponosni sisaĉki dvor.

Stare okrugle kule, teške i ĉvrste poput pećine, stoje kao spomenik stare velike

slave. Sive stijene nose tragove junaĉke prošlosti i kao da suncu što ih

ogrijeva priĉaju o davnim prošlim vremenima kad ih je grijala vatra turskih

topova.

Siniša od svega toga ništa ne zamjećuje. Misli na Neru, uzbuĊeno pogledava u

prozore kula. Moţda se baš ondje, u toj kuli, sklonula, moţda gleda iza onog

prozora. Tko zna - moţda i ĉeka na njega.

Zaveslavši krepko, za ĉas-dva stiţe do obale, pohita pred vrata dvora i zazvoni.

Otvorio mu je stari kljuĉar, njegov dobar znanac. Mnogo mu je puta otvarao vrata

kad je dolazio u dvor na veselice.

- Zar pješice? - upita ga iznenaĊeno starac.

- Na ţalost, moj dobri Grga. Ali reci mi je li me ovdje tko

ĉeka?

- Jest, jest, ĉekaju vas, već su mi rekli. Neka se vaša milost

samo potrudi gore.

Siniša se uspne drvenim stepenicama i poĊe dugim otvorenim trijemom što je

opasavao gornji kat dvora. Pokuca na vrata upravitelja, kanonika Blaška.

Iznenadi se kad mu u susret poĊe kanonik Pulingar, njegov znanac iz Zagreba.

- Što vi tu radite preĉasni? - upita ga Siniša i pruţi mu

ruku. - Juĉer sam vas još vidio u Zagrebu.

- Kao i ja vas - nasmiješi se kanonik.

- Ţelio sam govoriti s kanonikom Blaškom.

- On je otišao po poslu, ali će odmah doći. Ima goste.

- Koga to?

- General Auersperg iz Karlovca boravi tu već tri dana. Po

znajete li ga?

- Kako ne? Toliko smo ovdje zajedno proveli veselih veĉeri.

Ali tu mene netko ĉeka.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Da, odmah će doći - reĉe kanonik i otvori pokrajnja vrata

kroz koja ude visok, otmjen ĉasnik, prosijede kratke brade,

puna lica i pronicavih oĉiju.

- General - reĉe kanonik i udalji se.

Siniša vojniĉki pozdravi visokog ĉasnika. Auersperg mu odvrati, ali mu ne pruţi

ruke.

- Gospodine kapetane - reĉe general ponešto hladno - o va

ma se pronose zli glasovi.

- O meni? Ne znam tko ima da mi što prigovori.

- DoĊite malo sa mnom u moje odaje.

Kapetan ga posluša, premda je gorio od ţelje da vidi Neru. Kad su se našli u

generalovoj sobi, ovaj se ustoboĉi pred Sinišom.

- Ono što ću vam sada reći govorim vam kao znancu, a ni

pošto kao vaš pretpostavljeni. Vi ste se na badnju veĉer zaru

ĉili s mojom roĊakinjom groficom Auersperg. Svoj odgoj do

bili ste u Trenkovoj ĉeti, a ja mislim da ste ondje nauĉili što

znaĉi nekome zadati rijeĉ.

- To sam znao uvijek, gospodine generale - odvrati Siniša

oštro.

- Nemojte misliti da sam u to ikad posumnjao i baš zato

kanim vas upozoriti na neke vrlo neugodne stvari. Moja vas

je roĊakinja odlikovala svojim srcem i upravo mije zato dvo

struko neugodno što se pletete u stvari koje nisu dostojne

ĉasnika.

- Gospodine generale, razjasnite mi te teške objede.

- Sad s vama ne govori general, već samo grof Auersperg.

Vi ste bili pozvani u Zagreb da grad zaštitite od zloĉinaĉkih

vještica, a kad tamo, tuţe se na vas da ih još podupirete. Mo

lim vas, budite tako dobri i ĉekajte dok svršim. Optuţuju

vas da ste na lomaĉi ustrijelili vješticu koju je kraljevski sud

osudio da umre u plamenu. Nadalje, da ste na dan zaruka

ostavili Mokrice na vrlo ĉudan naĉin i - poveli sobom grofi-

ĉinu sobaricu. Štoviše, da ste svakoga dana zalazili u kuću jedne hljebarice,

obiĉne pekarice koja je pod istragom zbog ĉarolija. Na kraju se ispostavilo da

ste onamo zalazili radi one iste djevojke s kojom ste pobjegli iz Mokrica. Ja se

ne bih postavio sucem vašem moralu - napokon takav doţivljaj s jednom sobaricom

nije ni spomena vrijedan - ali taje djevojka prava nakaza, pa je iskljuĉeno da

bi vas privlaĉila njezina ljepota. Posve je, dakle, naravna sumnja da vas je

omamila ĉarolijama. Zašto biste inaĉe tu djevojku posjećivali svakog dana?

- Jest, gospodine generale, ja sam doista ĉesto zalazio u

kuću hljebarice, ali iz posve drugih razloga. Mene je zamolila

njegova preuzvišenost ban da uĊem u trag nekim zloĉincima.

Tom sam zgodom doznao da se gradski notar Sale dao pod

mititi od muţa spomenute hljebarice, a ja sam htio da toj lo-

povštini uĊem u trag. Jednog sam dana ondje i našao grad

skog notara; imao sam, dakle, mnogo povoda pohoditi taj

braĉni par. Pritom sam ĉesto govorio i s onom sobaricom, to

više što je ona kći mog vjernog sluge Filipa.

- Ta vam isprika ne vrijedi. Znam da je taj toboţnji sluga

Filip vaš roĊeni otac. Ali vi to oĉito nećete priznati jer je obiĉ

ni vojnik.

- Nemam razloga stidjeti se svog oca. Ali tko je, gospodine

grofe, rekao da je Filip moj otac?

- To je sporedno. Glavno je da to znam i da to ne moţete

oporeći.

- Pa dobro. Ako to već znate, da, on mije otac. Ako on ne

će da se to zna - to je obiteljska stvar, ali djevojka o kojoj je

rijeĉ moja je sestra, pa će vam sada biti jasno zašto sam tako

mnogo zalazio k njoj.

- Oprostite mi, ali ovo posljednje ne vjerujem. Ona djevojka

nije vaša sestra, to ja dobro znam. Vi je, naravno, kavalirski

zaštićujete, ali ona je pod sumnjom daje vještica.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Krivo su vas izvijestili, gospodine generale. Svoju rijeĉ da

jem da nije vještica.

- Ako se dokaţe protivno, kako ćete onda opravdati zada

nu rijeĉ?

- Ne moţe joj se ništa dokazati. Ali kad već govorimo o

njoj, molim vas da mi kaţete tko je optuţuje za ĉarolije?

- Ja o svemu tome ne znam ništa drugo već samo ono što

mi je pisala moja roĊakinja grofica Auersperg i što sam ovaj

ĉas rekao. Ali da prijeĊemo na sluţbu. Sad govorim kao gene

ral. Protiv vas, gospodine kapetane, podnesene su tuţbe da

ste se ogriješili o carske zakone, da ste ustrijelili vješticu ko

ja je bila osuĊena da umre u plamenu i da ste zaštićivali bun

tovnu mladeţ koja se javno pred svijetom bunila protiv suda

i zakona.

- To mi se sve, gospodine generale, mora tek dokazati.

- Posve naravno. Meni je ĉak stalo do toga da vam se sve

to ne bi moglo dokazati i da se oslobodite svih sumnji. U tu

svrhu ţelim vas privremeno lišiti osobne slobode.

-Ali, gospodine generale, to ne moţe biti! Vi nemate pravo lišavati me moje

slobode - upadne mu u rijeĉ Siniša.

- Ne uzbuĊujte se - general će. - Vi jednostavno ostajete

u ovom dvoru iz kojeg se ne smijete maknuti dok vam to ne

dopustim.

- Dopustite mi, gospodine generale, jedno pitanje. Kao da

ste znali da ja danas dolazim ovamo i kao da ste me ĉekali?

- Posve naravno.

Sinišu obuzmu strašne slutnje. Kako je mogao netko obavijestiti generala da on

dolazi u Sisak kad ga je ovamo poslao Filip? Ilije tkogod neznani zatekao ono

pismo?

U taj ĉas uĊe kanonik. Siniša ga odmah upita:

- Zar nije ove noći stigao ovamo moj otac Filip?

-Ne. Stigao je iz Zagreba samo jedan teklić koji je generalu donio jedno pismo.

Mladom se kapetanu gotovo zamagli pred oĉima. Kako to da Filip nije stigao kad

mu je to napisao svojom rukom? Ilije posrijedi kakva spletka? Nakon kratkog

razmišljanja, Siniša će generalu:

- Gospodine generale, ja imam da obavim na Griĉu vrlo

vaţan privatni posao. Dopustite mi da poĊem onamo, a u za

log vam ostavljam svoju ĉasniĉku rijeĉ da ću se za 48 sati vra

titi i ostati vaš suţanj dokle god ţelite.

- Slušajte me, dragi kapetane. Vas zaista opĉiniše ĉarolija

ma, pa kad bih vas pustio da poĊete na Griĉ, pali biste u ruke

onih koji vas opsjeniše. Zato vas moram zadrţati ovdje da ne

doĊete više u doticaj s onima koji su vas smutili.

- Ali, gospodine grofe, zar vi, ozbiljan ĉovjek, moţete vje

rovati u takvu glupost da sam ja pod utjecajem kakve ĉaro

lije?

- Moram u to vjerovati. Da ste odabrali kakvu lijepu dje

vojĉicu pa s njom malo prikraćivali vrijeme, bilo bi to posve

naravno. Ali tu se radi o djevojci koja je ruţna, bolesna, lice

joj ţuto poput voska, a vi ste ipak zalazili k njoj. Kako da ni

ste onda oĉarani? Ne, to vam nije sestra! Za sestrom ljudi ne

izgube pamet. Eto, vi stojite preda mnom, a u vama sve drš-

će. Htjeli biste opet na Griĉ radi one djevojke. Saberite se, dra

gi kapetane. Vi sami vidite da ste ţrtva ĉarolije. Ostat ćete u

dvoru, ovdje je za vas spremljena soba, a nećete biti ni sami.

Grofica Ĉikulini poslala je ovamo svog pastorka. On nešto ni

je pri sebi, pa je zamolila gospodu kanonike da ga prime i sa

kriju od lošeg utjecaja prijatelja koji su i njega povukli u svoje

društvo. Pobrinuo sam se da vam bude dobro. Ţivjet ćete kao

da ste na svom imanju, ali nećete moći pobjeći. Dakle, ne po

kušavajte.

- Dobro, ostat ću ovdje - pristane Siniša.

-Vidite, to je pametno. Nitko neće znati za vaše zatoĉenje. Ja sam ovdje već tri

dana sa svojim ĉasnicima iz Karlovca, a

i

i

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

danas u podne bit ćemo zajedno na ruĉku. Ponašajte se tako kao da se ništa nije

dogodilo. Uveĉe kad se ja vraćam u Karlovac, vi ćete mjesto na Griĉ - u kulu. A

sad sjednite pa ćemo odigrati partiju šaha.

Satovi su prolazili polagano, u strašnoj neizvjesnosti. Sini-ša je po šahovskoj

ploĉi premetao figure od slonove kosti a poslije razgovarao sa ĉasnicima i

gospodom kanonicima, ali njegove su misli bile u Remetama i na Griĉu. Neprestano

mu se vrzlo po glavi ono pismo zbog kojeg je došao ovamo. Na stotinu naĉina

pokušavao je riješiti zagonetku: kamo je Filip otišao, zašto mu je pisao ono

pismo i gdje je sada Nera? Jesu li krenuli u Sisak pa ih je general dao

uhvatiti? Ni na jedno pitanje nije našao odgovor. Uveĉe se general oprostio sa

Sini-šom i svojim ĉasnicima.

Prije nego što gaje kanonik Blaško poveo u kulu, reĉe mu Siniša:

- Preĉasni gospodine, znam da su vam zabranili da bilo što

kaţete, ali jedno mi ipak moţete iskreno reći. Je li juĉer došao

ovamo Filip s dvije djevojke? Molim vas, odgovorite mi istinu

pa ću biti miran.

- Kunem vam se spasom svoje duše da ovamo nitko nije do

šao, osim jednog sluge grofice Auersperg.

- A kako je grofica znala daje general ovdje?

- To ne znam. Poznato mije samo to da joj je pisao iz Kar

lovca i htio se s njom ovdje sastati zbog ţenidbe s vama. Ali

grofica nije stigla, već mu je poslala pismo.

Kanonik povede Sinišu u desnu kulu i pokaţe mu otmjeno ureĊenu sobu:

- Eto, vidite, kapetane, imate sve što moţete poţeljeti. Mo

ţete se prošetati po dvoru, ali izaći ne moţete. Ne samo da

vas kljuĉar neće pustiti, jer mu je strogo zabranjeno, nego je

general u kljuĉarevu sobu namjestio i dva vojnika koji imaju

da straţare dan i noć. Tamo stanuje grof Ĉikulini - moţe vam

biti za društvo.

Kad se kanonik oprostio, Siniša ostade sam. UzbuĊeno je hodao gore-dolje. Muĉila

ga neizvjesnost. Kamo je dospjela Nera i zašto mu je Filip pisao to nesretno

pismo? Uza sve neprilike još i to da su mu uskratili slobodu. To ga je

raspaljivalo do bjesnila. Što da uradi? Da bjeţi? Ali kako? Ipak, neĉemu se

dosjeti.

GROF FRANJO ĈIKULINI

Hitro izaĊe iz svoje sobe u mali trouglasni hodnik i pokuca na vrata. Odazove se

slab glas.

U kutu na velikom naslonjaĉu sjedi slabašan mladić. Lice mu je propalo, blijedo,

put prozirna, plave oĉi ugasle. Slabašan je i njeţan poput djevojke.

-Vi ovdje, gospodine kapetane? - klikne mladić veselo.

- Da, grofe, i to prvi put protiv svoje volje!

- Baš kao i ja. A već sam se poveselio da ćete mi pomoći da

se oslobodim tog zatvora - reĉe grof Ĉikulini.

- Ne znam ni sam kako da sebi pomognem, ali moţda

ćemo dvojica biti spretniji. Recite mi, najprije, kako ste do

spjeli ovamo?

Mali grof tuţno pogleda Sinišu i reĉe blagim, plahim glasom:

- Prije ĉetiri dana pustili su me iz tamnice. Mene su pustili,

a Tita Krajaĉića i Franceska Malakoczvja nisu. To me silno pe

ĉe. Zar ne izgleda kao da me uzimaju u obranu i da me štite?

Tito i Malakoczv nisu uĉinili ništa drugo nego što su porekli

da ima vještica Ja sam pucao na gradskog odvjetnika - i oni

me ipak puštaju na slobodu. Znam daje to ishodila moja ne

sretna maćeha, velika Dvojkovićeva prijateljica. Ali to me sra

moti i ponizuje. Ne mogu to podnijeti.

- Zašto vas je grofica poslala ovamo?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- One veĉeri kad sam došao iz tamnice, našla me je u ĉasu

kad sam htio sebi pištoljem prosvirati glavu. Istrgla mije iz ru

ke oruţje i poslala po svog prijatelja kanonika Pulingara koji

me je otpremio u Sisak. Sad sam ovdje, zapravo, suţanj pre-

ĉasne gospode.

- Grofe, vi ste se htjeli ubiti? Vi, posljednji potomak svoje

obitelji?

- Baš zato. Ĉikulinijeva krv mora izginuti.

- Ali zašto? Što su vam zlo uĉinili vaši preĊi?

- Uĉinili su me najnesretnijim ĉovjekom na svijetu!

- Vi pretjerujete! - nasmiješi se Siniša.

- Uvijek sam osjećao, gospodine kapetane, da se iza vaše

divlje ćudi krije toplo srce. Ne znam jesam li se prevario, ali

meni je ovaj ĉas tako da vam se moram izjadati.

- Samo vi recite sve, pokušat ću vas shvatiti.

- Sigurno se sjećate, gospodine kapetane, kako je neko

licina nas mladih htjela spasiti kontesu Neru kad su je ono

vozili na Savu. Znate sigurno i to kako smo bili zateĉeni na

sumnjivi naĉin. Ja sam imao doĉekati svoje drugove na ureĉe-

nom mjestu kad su dovezli splav s Nerom. Stajao sam na obali

sa svoja dva druga i drţao u ruci crvenu svjetiljku koja nam

je bila ugovoreni znak. Podalje je stajala koĉija koja je imala

odvesti Neru. Najednom iz tame padoše Krajaĉićevi panduri,

oduzeše mi svjetiljku, svezaše mene i moja dva druga. A oni

doĉekaše Neru i poslije su je odveli u toranj. Sve je izgledalo

kao izdajstvo. Nitko osim nas nije znao gdje ćemo doĉekati Ne

ru ni što znaĉi crvena svjetiljka. A znate li koga moji drugovi

drţe izdajicom? Mene, jer me optuţio Dvojković.

- To nije moguće. Oni to neće vjerovati.

-Jest, gospodine. Kad sam bio u tamnici, ĉuo sam razgovor izmeĊu Tita i

Franceska. Mislio sam da moji drugovi neće u to vjerovati, ali sam se prevario.

Slušajući njihov razgovor, uvidio sam da oni doista vjeruju klevetniku. Ja da

izdam Neru,

ja, koji je tako... - Tu mladić zapne i potekoše mu suze. Pokrije lice rukom i

stade plakati kao dijete.

Siniša je saţalno gledao mladića.

"Ti, siromah, ljubiš Neru", pomisli u sebi. Ali ne osjeti nikakvu ljubomoru,

naprotiv, saţaljenje.

- Vi ćete mi se rugati što plaĉem kao ţena, ali ne mogu

drukĉije. Ima još nešto što me muĉi strasnije nego sumnja

mojih drugova. Iste one veĉeri u tamnici slušao sam Tita i

Franceska kako govore o mojoj porodici. Vi znate, kapetane,

da je moj djed dobio na dar od kralja Leopolda palaĉu Petra

Zrinjskog na Griĉu i još neka imanja. Predaja veli daje dobio

zato što nije bio urotnik zajedno s Petrom Zrinjskim, a onda

se još koješta šaptalo o mojoj obitelji. Ljudi vele da netko ne

moţe biti nagraĊen samo zato što nije urotnik. NagraĊuje se

samo onoga koji urotnike izdaje...

- Kakve vas to misli snalaze?!

- Ĉuo sam na svoje uši gdje u tami govore i zbog te pro

šlosti mog imena i Tito i Malakoczv vjeruju da sam i ja bio iz

dajica. Nisam ništa kriv i ne mogu sebi protumaĉiti kako je

netko drugi saznao ono što je meni povjereno. Ali kad sam

stupio iz tamnice u dvor svog oca, bilo mije mnogo gore ne

go u tamnici. Obuzelo me strašno uzbuĊenje kad sam pro

lazio dvoranama Petra Zrinjskog. Promislite! Sve su te dvo

rane sada moje. Ja idem iz jedne sobe u drugu, hodam po

svilenim sagovima, sjedim u starodrevnim stolicama od bar

šuna, pijem iz zlatnih vrĉeva, a sve to daje postalo moje - iz

dajstvom? ! Od toga ĉasa kao da neprestano u mene zuri straš

na rijeĉ: izdajstvo!

Progonile su me strašne misli i tjerale iz jedne sobe u drugu. Tada u jednoj

dvorani ugledam na stijeni veliku sliku Petra Zrinjskog. Slika se stade micati,

a njegove oĉi upriješe se u mene osvetniĉkim gnjevom. Gledao me je kao da je

oţivio. Njegove oĉi probiše mi grudi. Znoj me oblio, pao sam na ko-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

ljena i stao ga moliti: "Reci mi je li istina da te izdao moj djed?" Strepeći,

oĉekivao sam odgovor. Njegova lijepa glava sagne se naprijed kao da je nijemo

potvrdio moje pitanje. Oh, kapetane, vi ne znate kako mi je bilo. Bacio sam se

pred njegovu sliku i plakao. Svaka moja ţilica tresla se od tuge i razoĉaranja.

Isplakao sam više suza nego stoje isteklo iz njegova tijela krvi kad su mu

odsjekli glavu. Nisam mogao ţivjeti. Kud god pogledam, svud njegove oĉi koje u

meni gledaju potomka njegovih izdajica. Onda se latih oruţja da uĉinim kraj

svojim mukama i u tome me zateĉe maćeha. Tako sam, eto, dospio ovamo. Zašto me

tu drţe, ne znam. Istina, ne mogu doći do oruţja, ali me još više progone

njegove oĉi. Vidim ga kad se spusti mrak i noću kako seta po mojoj sobi i kako

se sagiba do mene. Strašno je to, kapetane! Eto, vidite gore njegovu sliku.

- Ali to nije slika Petra Zrinjskog - reĉe Siniša. - Vi ste uz

buĊeni, to je slika jednog biskupa.

Grof nije slušao Sinišu, već je i dalje zurio u tamnu sliku što je visjela na

zidu. Lice mu je blijedo, slabašno tijelo zgurilo se u naslonjaĉu, a usta

prestravljeno govorila:

- On je! On je! Kako me strašno gleda!

Mladi grof skoĉi s naslonjaĉa, baci se pred sliku na koljena viĉući prestrašeno:

- Što sam ti uĉinio? Smiluj mi se, ne progoni me. Sve ću ti

vratiti natrag, neću zadrţati ništa što je tvoje. Neću tvoje pa

laĉe, neću tvojeg zlata, neću ništa. Samo me pusti, ja nisam

ništa kriv...

Mladić se sruši i stade jecati. Siniša podigne slabašnog grofa s poda, metne ga

u postelju i upali svjetlo. On je leţao potpuno u besvijesti. Lice mu se strašno

iskrivilo, baš kao onoga dana kad je u sobi notara Salea pucao na gradskog

odvjetnika. Siniša brzo pozove slugu koji je dvorio grofa i naloţi da mu

pomogne.

Dugo je s mladićem imao posla dok se ponovno osvijestio.

- Već drugo jutro kad je mladi gospodin došao k nama,

opazio sam da nije zdrav. Govori u snu kao da su ga urekle

coprnice.

- Stoje to pripovijedao? - upita Siniša slugu.

- Da je nekoga izdao, da će se ubiti, da će odavle pobjeći i

- da voli nekakvu Neru.

- Što si rekao? - upita najednom Ĉikulini podignuvši glavu.

- Ništa - reĉe Siniša.

- Ĉuo sam sve. Uzalud me tješite. Boţe, govorim u snu?...

Onda sam tako mogao pripovijedati i ono...

Mladić klekne na jastuke. Siniša se sagne k njemu.

- Nikad mi nitko nije kazao da govorim u snu. To je uţasno.

Ĉujete li, kapetane. Ja sam ipak izdajica!

- Ne uzbudujte se. Vi ste bolesni pa vam bilo što padne

na pamet. Pustite da vas najprije spremimo u krevet, a onda

ćemo dalje govoriti.

Pola sata nakon toga leţao je Ĉikulini u svom krevetu. Uza nj je sjedio Siniša.

- Vi mnogo toga sebi umišljate, dragi grofe, zato i jeste bo

lesni. Zašto sebe progonite izdajstvom svoje obitelji? Da je

vaš djed i dobio na poklon imanja Petra Zrinjskog, otud ne sli

jedi da je bio njegov izdajica. Savjetujem vam da se okanite

takvih misli. Nigdje se ne moţe dokazati da je vaš pradjed

doista bio izdajica, a nagaĊanja ne slušajte. Vi ste vrlo njeţnih

ĉuvstava i još njeţnijih ţivaca, pa će vas takve misli ubiti.

Doskora grof usne, ali je već nakon ĉetvrt sata stao opet govoriti u snu.

Pripovijedao je o svemu što je malo prije razgovarao sa Sinišom. Sad je i Siniša

poĉeo sumnjati u to da je grofa netko slušao dok je govorio u snu i tako odao

Reme-tince.

Te noći Siniša nije izašao iz sobe svog mladog prijatelja. Prema jutru kapetan

osjeti da je njegovo snaţno i jako tijelo

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

stala tresti groznica. Kad ga je grof upitao što mora da je povod, kapetan mu

ispriĉa svoje doţivljaje u noći u šumi:

- Kad sam tako ostao bez kabanice, oĉito sam se nahladio.

Siniša se uvukao u svoju sobu i borio se s vrućicom tri dana. Ĉetvrti dan

njegovo snaţno tijelo svladalo je bolest i on reĉe mladom grofu koji se brinuo o

njemu:

- Danas mi je bolje, sada već treba da pokušamo kako da

odavle umaknemo.

- Recite kako bismo mogli uteći?

- Još ne znam što ćemo i kako ćemo. To bih morao prepu

stiti sluĉaju - odvrati Siniša i uputi se u dvorište.

Dotle je mladi Ĉikulini sjeo u naslonjaĉ, pokrio lice rukama i zaplakao: "Neće

da mi kaţe jer bih u snu sve izbrbljao. Ja to dobro znam. Sigurno sam tako odao

i svoje drugove. Samo tko je ta hulja? Tko je prisluškivao i tako bezdušno odao

moju tajnu?"

Najednom se trgne, pogleda u kut, ustane sa stolice i sav problijedi.

"Opet me progoni svojim oĉima. Što sam ti skrivio, što me muĉiš?"

Mladi grof otetura k vratima, izleti iz sobe i stane traţiti Si-nišu. Ali ga ne

naĊe. Skloni se u njegovu sobu u nadi da ga ondje neće progoniti prikaza.

Izmuĉen baci se u naslonjaĉ, ali uzalud. Kud god je pogledao, svuda je vidio

sliku Petra Zrinj-skog kako ga probada svojim oĉima i kao da mu nešto govori i

spoĉitava.

Mladića spopadne smrtna tjeskoba. Bjesomuĉan stane trĉati po sobi i pograbi

Sinišin pištolj koji je još od prošle noći bio prazan.

Onda se baci prema prozoru, popne se i htjede se baciti niz kulu. Ali ĉvrste

ţeljezne rešetke zaustavile su ga u njegovoj namjeri. Ostao je tako leţeći kraj

prozora, a tijelo mu se trzalo. Dolje pod kulom tekla je Kupa tiho i lagano

slušajući jecaje mladoga grofa...

HASAN

Siniša se prošetao dvorištem i nekoliko puta zašao u blizinu dvorskih vrata.

Odanle je provirila kljuĉareva glava i kad je Siniša razabrao da nikoga nema u

blizini, namigne kljuĉaru da doĊe bliţe. Golem ĉovjek, suh i ţut u licu, priĊe k

Siniši. Velika usta što su ih pokrili sivkasti brci ponizno se na-smiješiše.

Skine kapu stoje pokrivala nisko ĉelo i pokloni se.

- Što radiš cijeli dan? - upita ga Siniša.

- Otvaram i zatvaram vrata - reĉe mu kljuĉar.

- Ja ni to ne mogu raditi - odvrati Siniša. - DosaĊujem se.

- Kad bih smio, vaša milosti, ja bih vam rado prikratio vri

jeme - nasmije se vratar.

- A ti ne pitaj nikoga. U noći kanonici spavaju. Mogao bi mi

pomoći isprazniti koju bocu, sam ne mogu piti.

- Trista mu Ċavola, kako ne bih htio! - reĉe kljuĉar. - Samo

kad bi me vaša milost poĉastila.

- Kad sve usne, doĊi k meni u kulu. Ta mi smo oduvijek

dobri prijatelji. Dovedi i dvojicu vojnika koji imaju paziti na

mene. Vina ima dovoljno, ali pazi da kanonici ništa ne za

mijete.

Siniša poĊe u kulu.

Noć je... Vani tuţno zavija vjetar. Ĉikulini sjedi u kuli sa Si-nišom. Lice

mladoga grofa je blijedo. Zadubio se u misli i gleda u pod. Siniša mu sjedi

suĉelice. Njegove su crne oĉi upale. I njega muĉe misli.

Na vratima se zaĉuje tiho kucanje.

- Oni su - šapne Siniša.

Kapetan otvori vrata. UĊe kljuĉar s dva vojnika. Pozdraviše vojniĉki, na što im

se Siniša nasmije:

- Ajde, ajde, sad smo prijatelji ijedan drugome ravni. Kad

je nekom dosadno, onda mu mora drugi prikratiti vrijeme.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

To je plemenito djelo. Sjednite malo i gucnite kao da ste mi u gostima.

Siniša je tako ljubazno oslovljavao vojnike da su se brzo snašli i doskora se

medu njima rasprede srdaĉni razgovor. Siniša im najprije stade priĉati o svojim

doţivljajima s vucima, a onda svoje vojniĉke pustolovine. Pritom im je

neprestano toĉio gusto crno vino iz podruma gospode kanonika. Vojnici i kljuĉar

Grga otvorili uši i usta. Gutali su svaku kapetanovu rijeĉ. Pogledavali su se,

gurkali laktima, a kljuĉar se tako zaboravio da je nekoliko puta udario šakom po

stolu kako bi tako izrazio svoje zaĉuĊenje nad dogaĊajima. Više se puta upletao

i stavljao svoje primjedbe. A Siniša je priĉao sve dalje i pritom sve više

toĉio... Vojnici su više šutjeli, ali to marljivije pili.

- A molim vas, vaša milosti, bez zamjere, zašto ste vi ovdje

zatoĉeni? - upita ga Grga. - Takav junak, pa ga zatvoriti.

- Nisam ja ni u kakvom zatoĉenju - odvrati Siniša. - To je

sa mo tako naoko. Htio sam se riješiti jedne ţene pa sam se

dao zatvoriti, to je sve.

- U - u, mudri ste vi - reĉe kljuĉar i raširi svoja velika u-

sta na smiješak. Tako se zaboravi daje Sinišu potapšao po ra

menima. Siniša je uţivao i ponovno stao toĉiti. Neprestano je

podrţavao veseli razgovor. Dotle se mladi grof neopazice išu-

ljao iz sobe.

Najednom se kroz kulu prenese štropot. Kao da je netko udario gvoţĊem po gvozdu.

- Sto je to? - trgnuše se svi. Kljuĉarevo se lice produlji, usta

mu se otvore i on, zureĉi u vrata, prestrašeno šapne:

-Toje Hasan!

- Da, to će biti on - odvrati Siniša takoĊer prestrašeno i šap-

ćući. - Svaku noć ĉujem takvo udaranje po gvozdu.

- Uvijek on tako radi - reĉe kljuĉar još uvijek prestrašen.

Ali nije vidio da je Siniša preko kljuĉareve glave pogledao

na vrata kroz koja se tiho ušuljao grof Ĉikulini i da su jedan

drugome nešto namignuli.

Grof Ĉikulini sjedne k Siniši i upita kljuĉara kao da se nije udaljavao iz sobe:

- A tko je taj Hasan?

- Zar još ništa niste ĉuli o njemu? - zaĉudi se, toboţe,

Siniša.

- Ne - odvrati grof- nikada!

- To morate ĉuti, je li, Grgo? - okrene se Siniša kljuĉaru. -

Vi ćete mladom grofu pripovijedati.

- Kako ne bih pripovijedao - reĉe kljuĉar kao da je jedva

doĉekao ĉas da moţe o tom govoriti.

- Bilo je to onda - reĉe Grga - kad su ovaj dvor opsjedali ne-

kršteni Turci. Ja, Bog i duša, nisam to vidio, ali su vidjeli drugi

Sišĉani, pa priĉa otac sinu, sin opet sinu, a vele da i knjige o

tom pišu.

Grga protegne ruke, podsuĉe rukave. Vojnici ga gledaju znatiţeljno, grof

Ĉikulini upre u nj svoje plave oĉi, a i kapetan ga promatrao s velikom

znatiţeljom. Kad Grga uvidi kako je uvaţen i kako svi s velikom radoznalošću

oĉekuju njegovu pripovijest, otkopĉa surku, poravna pojas, skine s njega pregršt

kljuĉeva što su mu visjeli niz bedro i metne ih na stol. Kad su kljuĉevi

zazveĉali, Sinišine zjenice sijevnu kao da je samo to ĉekao. Ali ostane

nepomiĉan i miran, upilji, toboţe, još s većom znatiţeljom oĉi u kljuĉara.

- Ja sam to već jednom ĉuo - reĉe Siniša - ali me uvijek

iznova zanima. Ajde, priĉajte Grga! - Pritom je Siniša u klju-

ĉarev vrĉ natoĉio finoga vinca, a on ga je nadušak iskapio i

stade priĉati:

- To bijaše onda kad je pod Siskom gradom zaurlao divlji

Alah, a duţ Kupe i Save podigli se svileni šatori s polumjese

com na krovu. Sjao se kao kriţ na tornju Sv. Marka, baš pred

nosom ove kule. Ovdje, u tom dvoru, sjedili su hrabri naši si

saĉki momci s drugom braćom. Sve stoje moglo da digne sa

blju i pušku zavuklo se medu ove zidine, pa ĉekaj Turĉina.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Vodio ih je hrabri Mikac, a Turke Hasan-aga. Dva-tri puta od-biše naši tursku

navalu. Na to gizdavi Hasan plane i reĉe sam sebi: "A što ću ja, Alaha im, da se

s njima bijem?! Neka oni predaju grad jer ja sam silni Hasan, a Sisak tek

pašĉe." I hajd”, pošalje Hasan Mikcu poslanika neka preda grad, jer ako ne bude,

onda jao njemu. Mikac pomisli u sebi: "Nećeš ti da se sa mnom rugaš, Turĉine", i

reĉe poslaniku: "Kaţi ti svome Ha-sanu da ću mu predati grad kad on tako ţeli

jer Hasan je sila, a mi smo bokci. Ali samo ti jedno velim, poslanice: - neću

predati grada bilo kakvim vojnicima. Sisak je ĉestiti komad tvrĊave pa treba da

ga predam ĉasno! Ako Hasan pošalje samo begove i age, e, onda ĉast, evo mu

grada!"

Poput munje dojavi to poslanik Hasanu, a on gotovo da zapleše od veselja. Sve se

smiješi i govori: "E, pa kad hoće begove da ĉasno preda grad, evo mu ih." I

treći dan nakon toga eto ti njih u Sisku.

Pet stotina njih na broju pokucaše na vrata. Sam Mikac u paradi izaĊe pred njih

pokloni im se smjerno i pusti ih u predvorje grada. Ali se za njima odmah

zatvorila vrata.

- Što mislite - ţmigne Grga oĉima - što se zbilo?

Jedva begovi pogledali tvrde zidine i jedva im se nakesila usta od miline kako

će se ovdje baniti i šepiriti, kad najednom zatutnji zemlja! Iz zelene tratine

zagruvaše topovi što bijahu zakopani i pokriveni tratinom! Pucaju topovi, jedan

za drugim, kao da iz zemlje pucaju vrazi. Turci se ruše i 500 glava omotanih

ĉalmama pade pod zidinama u gradu. Mikac se nasmije i poruĉi Hasanu: "To ti je

odgovor na tvoju zapovijed da predam grad!" A Hasan rikne od bijesa: "Osveta!

Smrvit ću hulje krštene da će me se sjećati dok bude sisaĉkog grada." I on skuje

osvetu.

Grga, koji je stajao i razmahivao se rukama, srkne opet pun vrĉ vina što mu ga

pruţi Siniša. A mladi vojnici srkali oĉima kljuĉara, a ušima njegove rijeĉi.

Samo Siniša i grof, kadgod bi

se kriomice pogledali, kao da se nešto pogledima dogovaraju. Onda Siniša upita:

- A dalje, što je bilo dalje?

- Onda - nastavi Grga - dovuĉe Hasan pred Sisak osamna

est hiljada Turaka. Postave se ovako: Turci stoje tu - iza leĊa

im Kupa - lijevo Odra, a desno most kojim mogu da po potrebi

odmagle. Sunce bijaše visoko kad Turci udare na grad. Ali da!

Ne zna Hasan tko su naši. Tu se pred njih baci Ivan Drašković,

slijeva, a zdesna eto ti Auersperga - pradjeda našega generala

koji je danas bio ovdje - pa udri sa svih strana na Turĉina. Naši

se tuku, oni padaju. Već su im naše puške bile pod nosom, kad

oni bjeţ” na most. Ali prevari se, kuzum Hasane! Na mostu

ih skresa ban Toma s Hrvatima i tako udri sa svih strana po

Turetu. Sve im se cijepaju lubanje i kotrljaju u Kupu, a što je

još imalo glave na ramenu, udri u bijeg - ali kamo? Za leĊima

Kupa, lijevo Odra, sprijeda Hrvati i Slovenci, na mostu ban

Tomo. Turska daleko, a Alah visoko. Voli Turĉin u vodu, nego

puški nadohvat, i cijela rulja sruši se niz strmu obalu. Prska

voda, diţu se valovi Kupe i gutaju nekrštene duše. Kupa guta

i guta, proguta ih petnaest i pol hiljada.

I ljuti, gizdavi Hasan skoĉi u vodu. Diţe glavu i bori se sa smrću, htio bi da

se spasi i sve se uspinje na ljutu Turad, ali tonu oni, tone i on. Voda mu

zahvatila grkljan. Hasan pruţa ruke i hvata zraka, ali mu glava utone i zaĉas ga

poklopi Kupa, valovi se zapjeniše nad njim kao da se Kupa smije stoje u svom

zagrljaju zagušila Hasana. I kad je na zapadu zakrvarilo sunce, plivali su po

Kupi mrtvi Turci kao uginule ribe. Pobjeda je naša!

Dva momka iz sisaĉkog dvora poĊoše da potraţe Hasana. I baciše - Boţe prosti -

za njim udicu. Izvukoše ga, pa ni pet ni šest, odrezaše mu glavu, skinuše koţu s

lubanje, napuniše je piljevinom i slamom, pa hajd” s njome na kolac da vidi

vojska kako osvetiše jednog našeg voĊu kome su Turci isto tako na-takli glavu na

kolac.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

I tako prije dvjesta godina zaglavi u šumnoj Kupi Hasan--aga iz Carigrada. I do

danas kao da to ne moţe zaboraviti. Sramota ga što se ugušio u vodi, a nije

slavno pao na bojnom polju, pati noću, obilazi nekršten duh Hasanov naše zidine.

Ĉas ga ĉuješ gdje udara po gvozdu nasred krova kule, ĉas ga opet vidiš gdje

odvezuje ĉamac ondje dolje na Kupi i vesla niz vodu kao da traţi svoje truplo.

Vidjeli smo ga već mnogo puta. Baš zato ne marim noću hodati po dvoru, a

najmanje po toj kuli. Ali kad ste vi tu, kapetane, ne bojim se ni Hasana!

- E, pa vi ste Grgo hrabri i jaki kao tri Hasana! - reĉe Si-

niša.

- E, ĉekte, ĉekte, gospodine kapetane. Drugo je ţiv Hasan,

a drugo mrtav. Lako ti se sresti s krštenom dušom, a Bog zna

kako bi bilo s nekrštenom.

Vojnici su krvavim pospanim oĉima zurili u kljuĉara dok je on, mašući rukama i

cijelim tijelom, ĉas stojeći, ĉas sjedeći, pokazivao, razmahivao se, a iz

velikih mu je usta sipala kiša rijeĉi. Kad je svršio pripovijest, natoĉi Siniša

vrĉeve do vrha, pa će onda kljuĉaru Grgi:

- Ajd”, u zdravlje Hasan-age!

- E, nemojte tako, kapetane. Nemojte se šaliti, nemojte ga

dozivati.

Oba vojnika i kljuĉar ispiju vrĉeve do dna. Siniša je mladom grofu dobacio

pogled, a onda brzo ustao.

- Tiho, ĉujete li? - šapne Siniša uprijev se o stol i ogledava

jući se.

Kljuĉar Grga i vojnici prestrašeno pogledaju kapetana, uvjereni da su i oni

nešto ĉuli.

- Jest, nešto smo ĉuli.

- To je Hasan, sigurno je on - šaptao je Grga.

- Pa vi ste barem vojnici - dobaci Siniša momcima - vi ste

ratnici, pa što se bojite?

- E, gospodine kapetane, ţivom bih triput odsjekao glavu,

ali se s mrtvima ne bih rado sreo. Tko zna kakvi su nekršteni dusi, kako pravo

veli naš Grga.

- Idem mu ja u susret - reĉe Siniša - pa da vidim hoće li mi

doći na megdan.

Svi iznenaĊeno pogledaju u Sinišu. On otvori vrata i izaĊe na hodnik. Zamalo se,

meĊutim, vrati i reĉe:

- Eto, nema nikoga. Ali da vidim i u svojoj sobi.

Ode na druga vrata u svoju sobu.

- Hajde, pustimo to - reĉe mladi grof Ĉikulini Grgi. - Dok

je tu kapetan Siniša, ne treba da se bojimo. On će i mrtvome

Hasanu sjesti na vrat.

- To je istina - reĉe Grga - ali ipak...

Ĉikulini je nastojao da kljuĉara i vojnike malo zabavi pa im natoĉi još vina.

Za nekoliko ĉasaka škrinuše vrata koja su vodila u hodnik. Otvore se kao da ih

je otpuhnuo vjetar. U svjetlu mjeseĉine u hodniku se pokaţe Turĉin, okrenut k

mjesecu, s bijelom ĉal-mom na glavi. Kabanica mu duga do poda, a oko pasa širok

pojas, pilji u njih.

Grga i vojnici trgoše se i skoĉiše. Stol se nagne, svjetiljka se u tili ĉas

ugasne i skotrlja niz stol, a kljuĉevi zaštropoću...

- Kleknite i kriţajte se - dahnu Grga u mraku.

- Ne bojte se - ĉuje se Sinišin glas odnekud iz blizine - u-

drite samo triput po stolu, to će ga prestrašiti.

U tami zaštropoće stol, nešto sušne, kao da se netko odšuljao, i vrata se

zatvore a vojnici i kljuĉar tuku po stolu već deveti put.

- Ha, vidite - šapne Grga - prestrašio se i pobjegao. Ajd”

lupi još tri puta da ode što dalje.

Vani je dotle "Hasan" gurao pred sobom grofa Ĉikulinija koji se prošuljao kroz

tamnu sobu noseći kljuĉeve od dvora. Obojica su potrĉali niza stube, otvorili

vrata od kule, izašli i opet ih zakljuĉali, pa onda brţe niz tamne stube u

dvorište. Tu

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

smuknuše pod boltu ogromnih vrata - u velikoj bravi škljocne kljuĉ. "Hasan" i

Ĉikulini poţuriše prema Kupi. Brzo stignu na obalu gdje su se njihali svezani

ĉamci. Odveţu najjaĉi i ukrcaju se. "Hasan" baci kljuĉeve u Kupu i reĉe:

- Grofe, leţite na dno, a Hasan će veslati. Mjeseĉina nas,

doduše, odaje, ali što za to? Ja nisam Siniša, ja sam Hasan-

-aga!

I ĉamac se otisnu niz Kupu, Siniša je veslao brzo i upirao ispitivaĉki pogled u

ponosni, mjeseĉinom obasjani sisaĉki dvor.

Gore u dvoru kljuĉar Grga još je uvijek kleĉao u tamnoj sobi i zvao kapetana i

grofa. Ali nitko se ne odazva.

- Što je to, zaboga? Da ih nije - Boţe prosti - ugušio

Hasan!

Kljuĉara uhvati strah i stane gurati oba vojnika što su bili kraj njega. U

mraku, omamilo ih vino i ĉekajući Hasana, zaspaše.

Kljuĉar se izvuĉe ispod stola i zatetura po mraku sve dršćući od straha neće li

ugledati Hasana. Nije se usudio na hodnik, a nije znao gdje je svjetlo da ga

zapali.

Vojnici hrĉu, a Grga tetura amo-tamo, ĉas se kriţa, ĉas opet kune. Traţi izlaz

iz sobe i naiĊe na prozor. Mjeseĉina svijetli kroz ţeljezne rešetke, a vjetar

lomi granje. Pogleda dolje. Ispod ponosne kule šumi Kupa, a po njoj klizi ĉamac.

- Za ime Boga - Hasan! On je - vikne Grga - eto, vesla niz

Kupu.

Spusti se na koljena i stade se kriţati, a pijane mu oĉi lutahu za Hasanom koji

je polako izmicao njegovim oĉima i plovio ravno u Savu. Onda i njega svlada vino

i strah, nasloni se na prozor i zahrĉe.

Siniša je dotle veslao svom snagom. Osjećaj slobode udvostruĉio mu snagu.

- A oni nas ne progone? - upita mladi grof iz dna ĉamca.

- Otkud? Vino im je tako smutilo mozak, vrata su zaklju

ĉana, a s kljuĉevima se igraju ribe na dnu Kupe.

- Cijelu sam se veĉer bojao da nećemo uspjeti.

- Mene nije bilo strah. Znam ja Grgu: Hasan je njegova sla

ba strana. Slušao sam ga već mnogo puta kako pripovijeda

tu priĉu.

- Nećete skinuti svoje tursko odijelo?

- Zašto da ga skinem kad mije u njemu toplo? A smiješan

sam u njemu, je li?

Siniša je doista bio smiješan. Vojniĉku je kapu omotao ruĉnikom, a na sebi je

imao pokrivaĉ od šarene svile koji je na kraju prerezao i kroza nj turio ruke, a

u prsima ga stegnuo i u struku svezao nekakvom širokom maramom koja mu je

sluţila kao pojas.

Mjesec se već sakrio za oblake, a jutarnjica zasjala na plavom nebu.

Slabašni grof je usnuo. Njegovo blijedo lice i nemiran san, u kojem je

neprestano pripovijedao, izazivahu u Siniši samilost.

Kad su Savu posipali zlatni sunĉevi traci, Siniša probudi grofa i obojica

izadoše na obalu. Kapetan potopi ĉamac, a oni se pješice upute u Trnje. U jednoj

maloj seoskoj krĉmi zatraţili su sobu da se odmore. Krĉmaru su rekli da su

cijelu noć putovali pa ţele malo prospavati.

Ĉitav su dan proveli u toj sobici - nisu se usudili po danu poći na Griĉ. Tek

podnoć kad je već tama zastrla Griĉ a mjesec još nije izišao na obzorje, upute

se u grad. Obojica se zaogrnuli plaštevima što su ih sobom ponijeli iz Siska.

Stadoše se stranputicom uspinjati na Griĉ. Siniši je srce drhtalo od teškog

oĉekivanja, tjeskobe i straha. Hoće li naći Neru i Filipa?!

Te misli muĉile su ga punih šest dana što ih nije vidio. I što se više

pribliţavao gradu i osjećao im se bliţe, to je njegovo uzbuĊenje bivalo veće...

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

PREVRTLJIVA SUDBINA

Šuljali su se poput tatova preko potoka na nova vrata. Tu se obazriješe na sve

strane. Nigdje nikoga.

Tek prozori kuća rasvjetljavali su ulice, ali oni su se uklanjali svjetlu. Za

malo stignu pred Sinišin stan. Kroz okance je sjalo svjetlo.

- Netko je tu! - klikne Siniša. SnaĊe ga nada daje to Nera

s Filipom.

Pokuca na vrata.

Dotle je mladi Ĉikulini blijeda, izmuĉena lica zurio preda se u tamnu ulicu.

Samo se gdjekad ogledao da ga tko ne prepozna. Odluĉio je da se ne vrati kući,

nego da ostane uz Sini-šu koji mu je omilio.

Kapetan je dva-tri puta pokucao. Najednom se na prozoru pojavi Filipova glava.

Mladiću odlane.

Filip brzo dotrĉi, podigne svjetiljku u zrak i pogleda Siniši u lice. Kao da ne

vjeruje daje to zaista on.

- DoĊite - reĉe kapetan mladom grofu i udu brzim kora

kom u kuću.

Prvim pogledom zaokruţi sobu. Pogled mu se zaustavi na vratima koja su vodila u

Filipovu sobu.

- Zašto mraĉiš lice? Što je? Već šest dana dršćem od neiz

vjesnosti. Što se sve dogodilo? Zašto si mi ostavio ono pismo

u kolibi?

- Evo, reći ću ti odmah!

- Reci prije je li ona tu i je li joj dobro?

- Najprije me slušaj da ti kaţem sve. Moramo se vratiti šest

dana unatrag kad smo ono ĉekali tebe u kolibi... Još za bijela

dana najednom opazim da idu k nama panduri s Mikicom.

- A ti si s kontesom pobjegao?

- DoĊem u kolibu da je pozovem da bjeţimo, ali kontesa

leţi na slami u tvrdom snu. Budim je, dozivam. Uzalud.

- Ona se namazala coprnjaĉkom masti - reĉe mi Dorica. -

Govorila je da to nije ništa i da ću vidjeti kako ona neće letjeti,

i eto, sad spava, a doskora će letjeti.

Dok je Dorica ovako govorila, mene oblije hladan znoj. Pokušao sam je ponovno

probuditi, ali uzalud. Hoću da je uklonim noseći je na rukama, kad iza sebe

zaĉujem plaĉ. Opazivši pandure, Dorica je zaostala, bacila se na koljena, stala

plakati i vikati: "Kriva sam! Bila sam u paklu! Smilujte se!" Prokleta

luĊakinja! Bio bih je ubio. Valjda im je kazala kojim sam pravcem pošao s

kontesom, i hulje me ulovile.

Siniša je slušao Filipove rijeĉi, sve je više blijedio.

Mikica zapovjedi pandurima da mi otmu djevojku. Ponijeli su je na Griĉ...

- To je moja kći - viknuh ja. - Bolesna je, bez svijesti, leţi

u mom naruĉju, pustite da je odnesem kući. Ali Mikiĉino ši

ljasto zloĉinaĉko lice iskesi se na mene: "Sad je moja, dragi

trenkovĉe, a ti doĊi i napiši jedno pismo." Kome? - upitam ja.

Mikica podigne svoj šiljasti nos i stade mi kazivati u pero onaj

list što sam ti ga pisao.

- A ti si ga mirno pisao? - klikne Siniša.

-Ne, dragi! Rekoh mu: "Strijeljaj me, ali pismo pisati neću. Ako moţeš, zatvori

kraljiĉinog vojnika. Neću da laţem!" Propalica je nešto razmišljao, a onda reĉe:

"Meni nije stalo do djevojke. Samo mije do toga da kapetan ode u Sisak, tako

hoće grofica Auersperg. Ako mi napišeš pismo, evo ti djevojke pa je nosi kući.

Ako nećeš, vodim ti kćer u toranj." Bio sam uvjeren da je tako najbolje i

napišem ono pismo, a on ga namjesti u kolibici. Ne znam kako je doznao da ćeš

doći.

- Dobro si uradio. A onda ti je vratio Neru?

- Krenuli smo na Griĉ. Mikica me nije puštao s vida, a to

me silno uznemirivalo. Kontesa mi je bez svijesti leţala na

rukama. Nju je tako lako nositi, ali sam je ja nosio kao daje

doista moje dijete. Kad smo stigli pred Kaptol, ona hulja mi

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

reĉe: "Hvala ti što sije dovle donio. Uzmite je, momci - zapovjedio je

straţarima - i nosite je kamo sam odredio." Bacim se na Mikicu, isprebijam mu

rebra, navalim na druge, ali oni mi svezu ruke, odvedu me na magistrat, a

kontesu mi oteše. Zatvorili me jer sam se opro vlasti. Sutradan su me pustili na

slobodu.

- A Nera? - upita Siniša.

- Sve je bilo dogovoreno. Adama su pozvali na magistrat

i ondje ga zadrţali da ne doĊe kući, tebe su pozvali k banu

i ondje te zadrţali - a Mikica je provalio u Adamovu kuću i

našavši u njoj njegovu staru roĊakinju, stade je tući i muĉiti

da reĉe kamo smo išĉezli iz kuće. Ona im ispriĉa ĉitavu našu

osnovu. I tako su nas u Remetama uhvatili.

- Ali zašto mi ne odgovaraš na pitanja? Gdje je ona? - po

viĉe Siniša dok je mali Cikulini, skvrĉivši se u kut, slušao bez

daha njihov razgovor.

- Gdje je? Odveli su je na Kaptol gdje su je zadrţali, dok si

ti otišao u Sisak. Oni su te uhodili oko kolibe i kad su vidjeli

da si odjahao, odveli su je - u toranj!

Siniša se uhvati za glavu. Mali Cikulini nije pravo shvaćao što se to zbilo s

Nerom pa je zabezeknuto zurio u Sinišu.

- Ona u tornju? Tko ti je rekao? Tko ti je to rekao?

- Cijeli grad govori o tome daje Auerspergovkina sobarica

u tornju jer je opĉarala kapetana Sinišu...

Siniša problijedi, ruke su mu drhtale. Okrene se Ĉikuliniju:

- PoĊite, grofe, u drugu sobu, leţite i odmorite se. Vi ste sla

bi da dalje slušate te strašne vijesti.

Mladić je suznih oĉiju pošao u drugu sobu kamo ga je otpratio Filip.

Kad se ovaj vratio k Siniši, nade ga gdje leţi na postelji zari-nuvši glavu u

jastuke!

- Sad je sve izgubljeno. Sad je sve svršeno - šaptao je Filip

dok su mu suze curile niz lice.

Siniša se trgne, podigne glavu i pogleda ga bijesnim po gledom:

- Svršeno? Ne - nikako. Nije svršeno. Ili ću je izbaviti, ili s

njom umrijeti.

- Ali kako ćeš je izbaviti? Ako su je već stavili na muke?

Sinišu oblije znoj. Iznemoglo se spusti na postelju. Na oĉi

mu iskoĉi oĉaj.

- Ako je s njom već sve svršeno, onda je i sa mnom! Razu

miješ, Filipe? Ako njoj ne bude spasa, onda mi spremi smrtno

velo.

- Osvijesti se, Siniša. Zašto da ti umreš?

- Kad ugasne sunce, mora usahnuti i zemlja.

Filip je brisao suze, a Siniša stiskao sljepooĉice. Onda reĉe Filipu:

- PoĊi k ocu Smoleu i upitaj ga bi li htio sakriti u samostan

mene i grofa Ĉikulinija, i to još ove noći. Ovdje nismo sigurni.

- A što si nakanio uĉiniti?

- Vidjet ćeš! Je li ban na Griĉu?

- Vraća se tek za tri dana. A onda grof Drašković prireĊuje

u njegovu ĉast oproštajnu veĉeru.

- Tek za tri dana. Tko će to doĉekati? Bez bana nema ništa.

Idi brzo k fratru. On će nas barem obavijestiti što je s njom.

Sad mu moram reći sve. Idi, idi, brzo!

Filip pohita u samostan. Već za pola sata vrati se s fratro-vom porukom da moţe

doći odmah. Gvardijan samostana otputovao je u Italiju, a on je sada upravitelj

pa će ga to lakše uzeti pod krov.

Purgerske kućice i ulice Griĉa utopiše se u tami.

Tri sjene veru se uz kuće kao da se uklanjaju mjesecu što se diţe iza Kaptola.

Tiho prolaze ispod palaĉe grofa Erdodvja, banova zeta. Prozori su rasvijetljeni.

Na jednom prozoru zasjaji dijadem

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

od briljanata na crnoj, tek lako naprašenoj glavi lijepe Terke. Siniša i ne

pogleda gore. On se ţuri. Na ulazu u Kamenitu ulicu stane, pogleda u toranj.

Pokrila ga noć. Crne rešetke zijevaju. Ondje je, iza njih, ona.

Sinišu zamalo obuzme slabost. Drhtavom rukom uhvati Filipa, a on ga povuĉe gore

na Kapucinski trg. Tiho, ţalosno, cik-ne zvonce na samostanskim vratima.

Na pragu se pojavi mutno svjetlo i glava mladog kapucina Smolea.

Svjetlo mu dršće na licu kao da ga pita: Što te uĉini starcem?...

Siniša i Ĉikulini tiho udu, a Filip se vrati preko Kapucinskog trga. Dušu mu

ispunila tjeskoba...

U SALONIMA GROFA DRAŠKOVIĆA

Zlatni svjetionici sipaju sjaj po ţutim tapetama goleme dvorane, razotkrivaju

gole grudi, bujna ramena, naprašena lica i skrovite poglede sjajnih oĉiju.

Po dvorani šumi svila, dršće grimiz, dostojanstveno se koĉi baršun, ţubori

smijeh, glasni i prigušeni. Grudi dišu vrućim dahom, plamene oĉi odavaju

pritajene ĉeţnje. Sve šumi, bukti, blista, zrak se opaja zamamnim mirisom. Po

sagovima tek pritajeno zvekeću ostruge.

Poput cvjetnog grmlja gosti stoje u grupama. U sredini lijepa domaćica grofica

Drašković strasnih oĉiju. Slijeva joj suprug Ivan Drašković, blijeda, boleţljiva

lica, a zdesna elegantni snaţni ban grof Nadaţdi. Podalje dva otmjena talijanska

lica, s njima bradati Krištof Erdodv i uvijek njeţnih pogleda ţeljan grof

Vojkffv. Mlada grofica Terka u središtu, a zavidnim je okom gledaju grofice

Auersperg i Ĉikulini.

Sve dalje talasa se otmjeni svijet Draškovića, Oršića, Kegle-vića, Erdodvja i

bezbroj drugih plemića.

Kajkavština im zbori s usta kao stvorena za ljubavne domjenke. Opet ĉuješ hladnu

latinštinu, buĉnu nijemštinu i otmjenu francuštinu.

Gore na stropu uţarile se svjetiljke milujući oprašene glave, otapajući se u

golim ramenima i cjelivajući vruća usta.

Veĉer je minula. Gosti se zatalasali po dvorani, ploveći u zabavi. Glazba ljulja

mladeţ u plesu, a drugi još ĉekaju i šapću, sanjare, puše, politiziraju,

ljubakaju rijeĉima i pogledima... Ogovaraju i splektare...

U velikoj dvorani za konverzaciju pobuĊuju pozornost dva visoka otmjena

kavalira. Tamne oĉi i sanjiva blijeda lica pokazuju tragove bezbrojnih

probanĉenih noći, a sjaj njihova odijela raskošne navike.

- Tko su ona dva neobiĉna kavalira? - upita tiho barun

Skerlec groficu Ĉikulini.

- Zar ih ne poznajete? To su Genoveţani grof Jeronim

Fieschi i markiz Josip Lamellini.

- Ona dvojica s kojima se Krištofor sprijateljio u Genovi?

- Da, to su oni krasni ljudi!

-Vama se odviše sviĊaju! Cijelo ih vrijeme motrite.

- Ne - odgovori grofica. - Mogla bih, doduše, biti markiza

Lamellini, ali...

- Kako to?

- Kad sam bila u Mokricama, dolazili su onamo i jedan me

od njih zaprosio. Što mislite bih li se udala za nj?

- Vi biste se udali, a da ne ljubite?

- Oh, barune, ĉovjek se osjeća tako usamljen!

Grofica je ispod oka promatrala dojam svojih rijeĉi, a onda stisne zube, okrene

glavu i ljutito poĊe prema grofici Auersperg koja je razgovarala s Genoveţanima.

- Ti si zle volje - reĉe dvorska gospoĊa hrvatski da Talijani

ne razumiju.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Mene ostavlja strpljivost s barunom. Kad god govorim o

ţenidbi, onda oglupi.

- Valjda ne ljubi i sad još Neru? Umiri se, ja ću danas s njim

ozbiljno govoriti.

Grofica Ĉikulini primi ruku markiza Lamellinija i s njim ot-hrli na ples pred

nosom barunu Skerlecu. Grofica Auersperg pode u salon gospoda.

U dvorani punoj plavetnila, plavih tapeta, sagova i naslonjaĉa, hladi se lepezom

visoka i snaţna grofica Auersperg odjevena u crvenu svilu kao makov cvijet. Iz

crvenila bijele se polugole grudi, vrat i lijepo duhovito lice. Uz nju se tihom

kretnjom spustila na svileni meki naslonjaĉ visoka, vitka grofica Terka. Struk

joj je obavio ruţiĉasti muselin poput prozirna ruţiĉasta oblaka. Crna, tek malo

naprašena kosa, uzdigla se nad golim vratom. Posred izreska grudi privinula se k

njezinim prsima kita crvenih ruţa. Latice im klonule od vrućeg daha mladosti i

ljepote.

Blijedo lice, obasjano ţarom oĉiju, vješto sakriva svoje misli i buktaje srca.

Kroz smiješak zirkaju u groficu Auersperg bijeli zubi i vrebaju kako bi je

ugrizli.

- Sto velite na Genoveţane? - upita grofica Auersperg

Terku.

- O, vrlo su otmjeni i draţesni kavaliri. Oni nam nose slut

nju mirisa naranĉina cvijeta, mirte. Ali, opaţam grofice - reĉe

Terka i pokaţe svoje šiljaste biserne zube - vi ste danas nešto

nujni?

- To vam se tek ĉini - odvrati Auerspergova.

- Shvaćam vas grofice - uzdahne Terka hinjenom sućuti -

osjećaje moramo kriti. Sav je svijet zloban. Ali, budite posve

mirni. Siniša će brzo ozdraviti od ĉarolije. Kako je to moguće

da gaje zaĉarala vaša ruţna sobarica?

- Neka se vaša milost za to ne brine - nasmije se grofica, a

u smijehu joj drhtao bijes. - Siniša me toliko ljubi da ga ĉaro

lije ne bi mogle doseći.

-1 ja sam ĉesto mislila o tom. Kad mi je ono jednom kapetan Siniša pripovijedao

kako umire od ljubavi za nekom djevojkom koja nije ni lijepa ni bogata, ja sam

se smijala jer sam znala da misli za vas. Ali kad su mi pripovijedali da zalazi

k hljebarici Cindekovki i to zbog one vaše sobarice iz Mokrica, poĉela sam

zaista vjerovati u ĉarolije. Ovako lijepa, bogata i otmjena gospoĊa kao što ste

vi! On se s vama zaruĉio tek prije dva mjeseca, a svakako se zaruĉio zato što

vas silno ljubi. Vi ga sigurno niste na to prisilili. Ta on nije bogat niti je

plemić! Dakle, pripovijest sa sobaricom ne moţe biti drugo nego tek bezdušna

ĉarolija koja će ga ubrzo minuti. Moram priznati da nikad nisam vidjela muškarca

da onako luĊaĉki ĉezne za ţenom kao što sam vidjela Sinišu da luduje za tom

ruţnom djevojkom.

- Molim vas kojim se povodom vama tako izjasnio?

- To je bilo jedne veĉeri kad je kapetan kod nas veĉerao.

Nakon veĉere vrlo smo povjerljivo razgovarali kao dva dobra

prijatelja. Znate - reĉe kroz smijeh Terka - muškarci pod doj

mom šampanjca ĉesto pripovijedaju istinu što se nama ţena

ma ne dogaĊa ni uz šampanjac.

Terka je priĉala krilatom brzinom, vitkošću jegulje i samo-sviješću potpuno

neduţne ţene pa je uţivala gledajući kako grofica Auersperg pod prašinom bjelila

sve više blijedi, kako stišće ruke da se svojoj suparnici ne zaleti u kose.

- Zašto danas nema gradskog suca Krajaĉića? - upita na

jednom grofica Auersperg, samo da svrne razgovor na drugo.

- Ne znam, pripovijedaju da ovih nekoliko dana otkako je

u tornju vaša sobarica, neprestano zalazi u toranj i ne pušta

nikoga k njoj, pa ni Salea ni Dvojkovića. Jedini Smole smije

dolaziti daje škropi svetom vodom.

U to u sobu bane barunica Linĉika. Stara djevojka odjenula se u bijelu haljinu

pa je stršila iz bjeline kao osušeni kolac.

- Jeste li ĉuli - vikne Linĉika - stigao je moj vjerenik.

I

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Koji to vjerenik? - iznenadi se Terka.

- Pa valjda znate! Tko drugi nego grof Adam Oršić! Bio je,

siromah, dugo bolestan u Beĉu.

- Dakle, bit će svatova? - napola će podrugljivo Terka. -

Ĉini se da ćete imati svatove istodobno kao i preuzvišena go

spoĊa Auersperg s kapetanom Sinišom.

Dvorska gospoda skoĉi sa stolice kao da ju je ujela zmija, ali se brzo svlada i

ljubazno se nakloni Terki.

- Ja vas već danas pozivam na vjenĉanje. Ali, oprostite,

zanima me da ĉujem zašto je grof Adam došao iznenada u

Zagreb.

Rekavši to, brzo išĉezne u dvoranu.

- Baroneso - šapne Terka Linĉiki kad je grofica otišla - ka

nite se uobraţenja da će vas grof Adam oţeniti.

- Ali, on se vjerio sa mnom.

- Ha, ha! - nasmija se Terka. - To je bilo onda kad je popio

ljubavni napitak, namijenjen nekom mladom krasniku...

- Zar zbilja ima ljubavnih napitaka?

- Pa vi to ne znate? Ima jedna crno-plava trešnjica. Ako od

nje tek dvije-tri kapljice ulijete u bocu šampanjca i date je po

piti ĉovjeku svoga srca, poludjet će od ljubavi.

- Draga grofice, ako Boga znate, recite mi kakva je to treš

nja? Dat ĉuje svu obrati.

- Ĉekajte do ljeta ili poĊite babi Urši! - smijući se odvrati

Terka i izaĊe iz salona.

Već bijaše pola noći. Grofica Auersperg otplesala je s grofom Kristoforom

gavotu. Kraj prozora je doĉeka notar Sale.

- Vi plešete, a Siniša ĉami u Sisku? - podraška je notar.

- Bilo je krajnje vrijeme da smo ga poslali onamo. Ostat će

ondje makar do ljeta. Istjerat ću mu uroke!

-Ako ne probije zidine sisaĉkog dvora? Što ne uĉini Turĉin, to bi mogao uĉiniti

on - primijeti Vojkffv. - Još i sad osjećam udarac njegove sablje.

PriĊe im Dvojković s groficom Ĉikulini koja bijaše uzbuĊena.

- Grofice, nemojte se prestrašiti nad onim što ću vam reći

- šapne Dvojković dvorskoj gospoĊi. - Orao je odletio s kule i

poveo sobom mladog orlića. Pobjegao je iz sisaĉkog zatvora i

poveo sobom maloga grofa Ĉikulinija.

- To je neĉuveno! Kanonik Pulinger sigurno je trĉao za si

saĉkim djevojkama i nije se brinuo za kapetana.

- Ni za mog pastorka!

- A naloţili smo mu da budno pazi na njih.

- Evo, ĉitajte što piše.

Grofica Auersperg preleti pismo i onda reĉe:

- To je neĉuveno. Pobjeći na takav naĉin!

- Nisam li rekao, grofice - primijeti Vojkffv da Siniši nije

ništa nemoguće.

- Ali kamo je otišao?

- Tko bi to znao?

- Mislila sam da ću ga jedino ovako izlijeĉiti od pustolovine

u koju se upustio.

- Ali, draga grofice - prihvati rijeĉ Dvojković - zar vi uis

tinu drţite daje onu djevojku ljubio? To bi zbilja bila nadze

maljska ĉarolija.

- Nisam li vam rekla da je s njom pobjegao iz Mokrica i

opet sada htio pobjeći s Griĉa. Eno, pitajte groficu Terku. Ona

je vrlo dobro upućena u to da Siniša luduje za djevojkom koja

nije ni lijepa ni bogata. To joj je rekao on sam - naravno u

vrlo intimnom razgovoru -jer Siniša ne odaje tako lako svoja

ĉuvstva...

- Vi mislite da je Terka pokušala s kapetanom?...

- Ona je mnogo nastojala da ga osvoji...

- Što ćemo sada? - upita grofica Ĉikulini. - Gdje da traţim

svog pastorka.

U taj se trenutak društvo u dvorani nešto zavrtjelo, uskomešalo.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Što se dogodilo - upita grofica Auersperg.

- Kao daje netko došao - doda Dvojkoviĉ. - Da vidimo!

Svi nagrnuše u prvu dvoranu gdje gosti radoznalo uzdiţu

glave i nekoga gledaju. U dvorani se pojavio Siniša. Sve se oĉi upriješe u

njega...

Korak mu je odvaţan, tijelo snaga, oko odaje boli što mu izmoriše dušu. Odjeven

je u sveĉano odijelo sa zlatnim resama. O boku mu zvoni sablja, o ĉizmama

ostruge, a po ĉelu mu pala crna kosa. Izgleda kao da nije došao u mirisavu

dvoranu zabave, nego na bojno polje gdje ga ĉeka neprijatelj.

- Gle, kako je krasan - šapĉu ţene.

- Vidi mu se da je opĉaran.

Svi ĉekaju što će uĉiniti i kamo će poći.

Siniša priĊe grofici Drašković, otmjeno joj se klanja i ljubi joj ruku, onda se

okrene banu koji mu pruţa ruku. Siniša mu nešto govori.

- Sto to znaĉi? - On ne traţi svoju vjerenicu?

Ban uzme Sinišu pod ruku i povede ga u dno dvorane.

Grofica Terka dobaci Auerspergovoj podrugljiv pogled. Ona podigne glavu, a oĉi

joj prospu tisuću bijesova.

Gosti se skupljaju u grupe, šapću, pogledavaju bana i Sinišu, pa opet groficu

Auersperg.

- Dolazim vašoj preuzvišenosti s velikom molbom - reĉe

Siniša banu.

- Recite samo što ţelite. Rekoše mi da ste u Beĉu.

- Ne, bio sam bliţe. Ali da kaţem vašoj preuzvišenosti za

što sam došao. Nenadano sam ĉuo da sutra putujete pa sam

vas morao smetati ovdje u društvu. Rijeĉ je samo o mom vjer

nom sluzi Filipu koji mije otac. On ima bolesnu kćer, a meni

je sestra - to je ona koja je bila kod hljebarice Barice. Ja sam

sirotu bolesnu djevojku više puta posjetio, ali našla se zla ţe

na koja je proglasila da me djevojka obmanula ĉarolijama. Po

moću svojih prijatelja spremila je djevojku u toranj. DoĊoh,

dakle, vašoj preuzvišenosti koja je ovdje zamjenik kraljice i ĉuvar njezinih

zakona. U ovom sluĉaju zakon je upravo nemilo pogaţen. Djevojci nisu poslali

poziv, kako je to propisano, niti su je preslušali prije nego što su je odvukli

u toranj, a tada je bila u potpunoj besvijesti.

-Ako je zbilja tako kako mi kazujete, onda je to sablazan.

- Da nije bilo tako, ne bih se za to zauzeo. Vani je Filip koji

vas moli za pomoć.

- Dobro - odvrati ban. - Odmah ću govoriti s Krajaĉićem,

samo vas molim da me malo priĉekate. Ispriĉao se domaćici

grofici Drašković da ima neki vaţan posao, ali će oko pola no

ći biti ovdje da se oprosti.

Nadaţdi uhvati Sinišu pod ruku i onda mu reĉe: - DoĊite kapetane, ondje vam je

vjerenica.

Grofica Auersperg istupi brzo iz grupe, ali je Terka bila hitrija. Laganim je

koracima prestigne i pogleda mladog kapetana oĉima punim vruće ĉeţnje. Siniša se

udvorno nakloni, prihvati pruţenu ruku i jedva je dotakne usnama. Ali ona mu je

ruku uhvatila prstima kao kliještima. Na usnama lijepe Terke titrao je

pobjedonosni smiješak kad je pristupila grofica Auersperg i glasno nagovorila

Sinišu:

- Odakle tako nenadano dolazi moj vjerenik? - Naglasila je

pritom rijeĉ vjerenik osobitim akcentom.

- Htio sam vas pozdraviti - reĉe Siniša nakloniv se pa polju

bi ruku isto tako hladno kao i Terki.

- Oprostite mi naĉas, moje gospode - reĉe kapetan. - Mo

ram na vaţan razgovor, doskora ću se vratiti.

Siniša pusti obje gospoĊe kavalirima koji su se brzo okupili oko njih. S njima

je stajao mlad, visok snaţan gospodin. On se pokloni Siniši i reĉe:

- Ja sam grof Jurica Meško.

- Ĉuo sam o vama - primijeti Siniša.

- A ja još mnogo više o vama, kapetane. Ţivim povuĉeno

na svom imanju sa svojom ţenom, ali danas sam sluĉajno

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

boravio po nekom poslu u gradu i na ţelju grofa Erdodvja morao sam se odazvati

pozivu. Tu su mi, dakako, naše dame priĉale ĉitave nevjerojatnosti o vašoj

stvari. Oprostite ako to sve spominjem, ali ja ne vjerujem u ĉarolije, ima samo

spletki i, ĉini se, da su vas oštro zapleli u mreţe. Iskreno osjećam s vama,

kapetane, i ako vam ustreba prijatelj - potraţite me.

- Vašoj se ponudi iskreno veselim, grofe - reĉe Siniša.

- Sramota je da naše otmjeno društvo vjeruje u ĉarolije. A

još nikad nisu bili tako uvjereni da se radi o ĉarolijama kao

ovaj put - reĉe Meško.

- Vele da je djevojka vrlo ruţna, pa kako bih se mogao za

nju brinuti da me nije omamila ĉarolijama? To vele, zar ne?

- upita Siniša.

- Da. Vi ste se oĉito iz samilosti zauzeli za jadnu djevojku.

Kamo vodi to glupo praznovjerje?

- Nije to samo praznovjerje! Zli i opaki ljudi sluţe se time

i poĉinjaju zloĉine na lomaĉama. Ni progonstvo kršćana nije

bilo tako strašno kao što je progonstvo ţena koje zovu vje

šticama. Tješe se time daje Njemaĉka u dvije godine spalila tri

hiljade nevinih ţena.

- Prava strahota - šapne Meško. - Ĉudim se da ban nije

predloţio kraljici neka obustavi te progone.

- Ţenske intrige - odgovori Siniša.

- Veselim se što sam vas upoznao i molim vas uputite me u

ĉitavu stvar. Opetujem, ako vam ustreba moja pomoć...

MeĊutim u dvoranu uĊe gradski sudac Krajaĉić s dva suca. Vrlo uzbuĊen i blijed

odmah priĊe Dvojkoviću i stane nešto uzrujano pripovijedati.

Siniša i Meško pribliţe se grupi u kojoj je u sredini stajao Krajaĉić, a oko

njega se skupili Vojkffv, Dvojković, Sale, grofica Ĉikulini, Auersperg i Terka,

veliki ţupan Krsto Oršić. Sve polako dolazili su i drugi. Krajaĉić je uzbuĊeno

govorio:

- Menije odmah bilo ĉudno kad su mi rekli daje u nesvje

stici, da ne vidi i ne ĉuje i da se ne odaziva na pozive. Drţao

Jj

sam da je opsjednuta Ċavlom. Dadem je zatvoriti u posebnu tamnicu, pozovem

lijeĉnika Stillera i on mi reĉe da je djevojka zapala u ĉudan san i da nije u

njegovoj moći daje probudi - pa je uvjeren da taj san nije naravan. Odluĉio sam,

dakle, da nikoga ne pustim k njoj i da je sam promatram sa Stillerom. Ali sam se

dosjetio daje s njom došla u zatvor još jedna djevojka. Kad mije predvedoše, bio

sam izvan sebe od ĉuda. Bijaše to moja vlastita sluţavka. Kad sam je ispitivao,

baci se na koljena i prizna bez muĉila da se njezina drugarica, koju je upoznala

kod hljebarice Barice, namazala mašću od vještica i od toga tako zaspala. Mast

su dobile u paklu gdje su obadvije bile na cehu.

- Tko to, tko? - padahu znatiţeljna pitanja sa svih strana.

Gosti se sve više skupljali oko suca. Za malo bilo je tu gotovo

sve što bijaše u gostima kod Draškovića.

- Tko - opetuje pitanje Krajaĉić. - Sobarica njezine preuzvi-

šenosti grofice Auersperg.

Povik iznenaĊenja prenese se dvoranom. Kao po dogovoru svi se pogledi zaustavili

na Siniši. On je stajao nepomiĉan i blijed, ukoĉen, ali miran.

- Tada sam odredio - nastavi Krajaĉić - da nesretnica o-

stane sama u jednoj ćeliji da mogu toĉno izvidjeti kako će se

drţati kad se probudi. Lijeĉnik Stiller bio je sa mnom. Prvi se

dan uopće nije probudila. Drugi dan je već stala otvarati oĉi,

lupati glavom o zid, pridizati se, gledati oko sebe, ali kao da

nas nijednog nije vidjela, ili se priĉinjala da nas ne vidi. Pro-

Ċoše dva dana, a da nije odgovarala na pitanje. Treći dan, kad

smo ušli, ona skoĉi, pogleda nas i upita:

- Zar nije došao Siniša?

U dvorani nasta gibanje. Ĉule su se tihe primjedbe, a svi se pogledi zapiljiše u

Sinišu koji je desnicom stiskao drţak svoje sablje, a ĉelo mu probio znoj.

- Mi smo je tada ispitivali zašto pita za kapetana, ali je ona

glavinjala lijevo i desno, nije mogla stajati na nogama. Spu-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

stila se na slamu i nije više odgovarala. Peti dan ponovno sam došao sa

Stillerom u ćeliju i našao je gdje snuţdeno sjedi na slami. Kad nas je opazila,

trgnula se kao od straha, oborila oĉi i okrenula od nas lice. Bilo je jasno daje

pri svijesti.

- Zašto ne odgovaraš na tolika pitanja? - rekoh ja. Ali ona

je opet šutjela. Ĉudnovato - reĉe mi lijeĉnik Stiller - kako to

da neprestano odvraća lice od nas?

- Stupi naprijed - rekoh, ali ona se ne makne. Pozovem

straţara i zapovjedim mu daje silom dovuĉe pred mene. Ona

se borila s njime i pokazala snagu kakva je u ţena rijetkost.

Kako je skrivala lice, zapovjedim straţaru da mi silom pokaţe

njezino lice. Kad joj pogledam oĉi, ona ih obori. Ja i doktor

Stiller ostadosmo zapanjeni. Prvi dan kad je došla u toranj,

njeno je lice bilo ţuto kao vosak, a sad je najednom bilo bijelo

i svjeţe.

Siniša ĉvrsto uhvati Meska za lakat.

- A onda, što se dogodilo onda? - navališe gosti na Kra-

jaĉića...

- Eto, što je bilo dalje - nastavi Krajaĉić. - Pustili smo je u

miru da vidimo što će se dogoditi. Doktor Stiller i ja nismo

mogli nikako dokuĉiti kako to da ona u tornju svaki dan biva

svjeţija dok su druge vještice, naprotiv, svaki dan bile sve blje

Ċe. To, svakako, mora daje nešto neobiĉno i nadnaravno. Do

govorimo se da nećemo nikoga puštati k njoj. Zatajio sam

svoje otkriće pred svima, dapaĉe i pred mojim prijateljima,

jer nisam bio siguran da je moja sumnja istinita. Napokon se

ipak obistinilo ono što sam mislio. Tom djevojkom doista je

vladao Ċavo. Dan na dan mijenjalo se djevojci obliĉje. Ne ĉi

ni li vam se - rekoh doktoru - da ta djevojka ima sliĉnosti s

jednom osobom koju svi vrlo dobro poznajemo? Tijelom joj

posve nalikuje, a licem kao da joj poĉinje tek sada nalikovati.

Doktor Stiller bio je istog mišljenja i prizna mi da ima neke

sliĉnosti. Odluĉimo ovo: tri dana nećemo djevojku uopće po-

hoditi pa ćemo razliku i promjenu njezina lica mnogo bolje zamijetiti nego kad

je gledamo svaki dan. Što smo ugovorili, to smo i uĉinili.

- Pa što ste pronašli? - zapita nekoliko znatiţeljnika.

- Danas podveĉe došli smo opet u toranj. Našli smo je gdje

snuţdeno sjedi. "DoĊi ovamo", rekoh ja. Ali ona se ne mak

ne i ne odgovori. Morao sam opet pozvati straţare koji je

izvukoše pred nas. Rubac je svezala na glavu, tako da joj se

jedva vidjela bradica. Mi joj silom skinemo rubac i tad ostane

mo zapanjeni...

Pripovijedanje Krajaĉićevo dokraja je pobudilo radoznalost. U dvorani nastane

tišina. Sve je pohlepno slušalo suca.

- Što ste vidjeli? - ĉulo se nekoliko pitanja.

Pred nama je stajala djevojka bijela lica i svijetle pepeljaste kose. Kad je s

glave skinula rubac, pala joj je kosa duga i svijetla kakvu je imala samo jedna

djevojka u našem gradu. I kad sam joj pogledao lice, bio bih prisegnuo daje to

ona.

- Tko? - klikne u isti ĉas desetak glasova.

- Samo se još ĉasak strpite. Da se uvjerimo kako se nismo

prevarili, dozvali smo pandure i upitali ih neka nam kaţu po

znaju li ovu djevojku. Oni se stadoše kriţati i govoriti... Onda

pozovem dva graĊanina i upitam ih poznaju li tu djevojku?

- "Neka nas Bog zaštiti", rekli su u jedan glas, "to je gricka

vještica!" Dao sam pozvati i dva suca i gospodu priseţnike i

upitao ih neka kaţu tko je ona. Oni mi isto rekoše: "To je kon-

tesaNera!!"

Poklik iznenaĊenja pronio se dvoranom. Sve se uskomešalo, gospode su sklapale

ruke od ĉuĊenja. Grofica Auersperg bijaše skamenjena. Terka problijedi, grof

Vojkffv bijesno stisne usta i pogleda Salea znaĉajnim pogledom. Skerlec se

sakrio kao da se boji da će se tko od gostiju sjetiti daje bio Nerin vje-renik.

Ljudi nisu znali kamo bi se djenuli od iznenaĊenja i ĉuĊenja. Dolje u dnu

dvorane spustio se u naslonjaĉ grof Adam

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Oršić, koji je danas prvi put stupio u društvo, a uza nj njegov brat Krsto

Oršić. Kod zida odmah blizu vrata stajao je Siniša blijed, drţeći grĉevito drţak

svoga maĉa.

- Što to znaĉi? - tiho upita Meško Sinišu.

- Da, to je bila ona - odgovori kapetan tiho. - Hljebarica

Barica priĉala mije da Nera svaki dan ispire lice i kosu da bu

de ruţna, a kosa da joj pocrni. A sad u tornju deset dana nije

imala ĉime prati lice pa joj se vratila prijašnja boja i svjeţina

lica. To je beznadna propast. Što će se sada dogoditi? Što će

biti s njom?

Grof Meško sućutno pogleda Sinišu. A Siniša mu uzvrati tako oĉajnim pogledom da

se ovaj nije usudio ništa pitati, premda mu je na ustima lebdjelo pitanje.

Grof Vojkffv povukao je u kut notara Salea i bijesno se oko-sionanj:

- Eto vidiš kako si opet glupo postupio. Kako to da nisi baš

ništa znao što radi Krajaĉić?

- Ĉuo si da me nije pustio blizu. Zar sam mogao slutiti tko

se krije iza one neznatne sobarice?

- Sad nastoj da je izbaviš iz tornja. Razumiješ li? Sada to

ţelim više nego ikad.

- Ili si poludio ili si se ozbiljno u nju zaljubio.

Siniša je opazio da su svi pogledi upereni u njega pa se o-krene Mesku da ga

znatiţeljne oĉi ne promatraju.

Krajaĉić je, meĊutim, priĉao gospoĊama i gospodi sve što je vidio i opazio.

Drhtao je od veselja stoje opet dobio u šake pogibeljnu vješticu.

- Sad nam je više nitko neće oteti iz tornja.

- A recite nam, gospodine gradski suce - upita ga jedna

djevojka - zar je ona doista zaĉarala kapetana Sinišu? On je

zaista u nju zaljubljen?

- To će se vidjeti u istrazi. Moj pisar Mikica našao je toboţnju

sobaricu s kapetanom u vrlo povjerljivom razgovoru.

- A zar je on znao da je ona Nera? - upita opet mlada

djevojka.

- Sigurno nije jer je onda ne bi ni pogledao. Ali sve mi se ĉini

da je ona nagrdila svoje lice zato da moţe doći kao sobarica

grofici Auersperg i ondje ĉarolijama omamiti Sinišu.

- To je mogla i na Griĉu - reĉe mladi Stiller, sin lijeĉnika

Stillera koji je pripadao mladim juratušima.

- Sumnjate daje ona vještica? - okosi se na nj Krajaĉić.

- Štoviše, uvjeren sam da nije.

- Kanite li mene i cijeli sud obijediti za nepravde?

- To nikako! Ja samo mislim: da je ona vještica, zar vam

ne bi mogla uteći? Ta vještice lete. Trebalo bi samo da poleti

iz kule u zrak poput ptice i da vam se s vrha tornja nasmije

u brk.

- Sad više vrag nema nikakve moći nad njom.

- A ipak ste rekli da Ċavo ĉesto dolazi vješticama kad su na

mukama u tornju i pomaţe im da toliko ne pate.

- Vi ste premladi, gospodiĉiću, da se prepirete sa sucem.

Još morate uĉiti zakone - reĉe gradski notar Sale.

Dvojković mu pohita u pomoć:

- Vaš je otac vrlo uljudan gospodin. Bilo bi lijepo da ga u

tom slijedite.

- Prolazi vrijeme kad su mladi ljudi morali svoje zdrave mi

sli gutati jer je neuljudno istinu govoriti. Ja sam uvjeren da

kontesa Nera nije vještica.

- Daje ona vještica, o tome danas ne smije dvojiti nijedan

ĉovjek koji štuje zakone - odvrati Krajaĉić koji je bivao sve uz

buĊeniji i neprestano mijenjao boju lica. Kao da strepi od stra

ha da će tko posumnjati u to daje Nera vještica.

- Cijeli je Griĉ na svoje oĉi vidio da ju je ispred tornja u po

bijela dana oteo sam pakleni Ċavo. Moţe li tko poreći da ona

nije vještica?

- Ja - zaĉuje se u taj ĉas snaţan muški glas.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Sve se glave okrenu prema dnu dvorane odakle je dopro glas. Ondje je stajao

Siniša. Njegova visoka pojava prislonila se na zid, oĉi su mu prijeteći zurile u

dvoranu u kojoj je sve zujalo oko njega.

- Gospodine kapetane - odvrati Krajaĉić - vi ste ţrtva ĉaro

lije i ne moţete biti vjerodostojan svjedok.

- Ja sam jedini pozvan da opovrgnem ono ĉime ste vi kon-

tesu obijedili - zagrmi Siniša.

"On jedini", šaputale su grofica Terka i Auerspergovica u sebi tiho strepeći.

"Zašto on jedini?" pitao se tiho grof Vojkffv.

Siniša i Krajaĉić stajahu licem u lice.

Ban grof Nadaţdi izaĊe iz skupine znatiţeljnika, pristupi k Siniši i tiho mu

reĉe:

- Molim vas, dragi kapetane, ostavite, mi smo u kući gro

fice Drašković. Nije uljudno da ovdje zapoĉne tako neugodna

prepirka.

- Neka mi vaša preuzvišenost oprosti, ali u toj istoj kući

ovaj je ĉas Krajaĉić uvjeravao prisutnu gospodu o velikoj za

bludi. Pred svima je rekao da nitko ne moţe poreći daje kon-

tesa vještica.

- Jest - uleti mu u rijeĉ sudac. - Ĉitav je Griĉ na svoje oĉi

vidio kako je na paklenom vrancu jašio Ċavo i odnio je naoĉi

gled cijelog naroda. Neka kaţu uzvišena gospoda nije li to i-

stina? Nisu li to vidjeli svojim oĉima?

- Dakako da smo vidjeli - ĉulo se nekoliko glasova. - Što

smo vidjeli, ne da se poreći.

- Eto, sud ima stotinu i hiljadu svjedoka daje kontesu Ne-

ru odnio sam neĉastivi. Da toga nije bilo, moţda biste je još

mogli pred gospodom i gospoĊama braniti. Ali svi su na svoje

zdrave oĉi vidjeli Ċavla kako je nosi na konju i kako je s njom

išĉeznuo. To je ţiva istina, ţivo svjedoĉanstvo.

- A gdje su vam ţivi svjedoci daje taj "Ċavo" bio pravi prav-

cati Ċavo? - povikne Siniša.

U dvorani nastane gibanje. Neki su sumnjivo gledali Sinišu dok je Krajaĉić

gotovo bez daha poĉeo uvjeravati:

- Svi su ga vidjeli, nitko ne moţe kazati da nije bio Ċavo.

Konj je letio kao pravi vilenjak, iz nozdrva mu sukljao plamen,

a na njemu je jahao Ċavo.

- Niti je vranac bio paklenski niti je jahaĉ bio Ċavo - povik

ne Siniša.

- Ako nije vrag, tko je bio? - klikne nekolicina iz društva.

Siniša stupi naprijed, podigne glavu, pogleda goste i vikne

zvonkim, snaţnim glasom:

-Ja sam bio!

Kao da je mlaz hladne vode pljusnuo u društvo. U cijeloj dvorani nastane zaĉas

mrtva tišina.

Ne ĉuje se ni daha, ni šuma svile, ni šuštaja ĉipaka. Svima ostadoše usta

otvorena, a poklik preneraţenja ukoĉio im se u grlu. Svi su se pogledi

prikvaĉili o Sinišu koji je stajao meĊu njima poput mladog gorostasnika,

samosvjestan i spreman da se sa svima omjeri. Terka je sjedila u naslonjaĉu

uzdignutih grudi. Grofica Auersperg stajala je kao ukopana stisnutih usta.

Prvi se sabere grof Vojkffv i šapne Saleu:

- To sam uvijek slutio.

Svi su ĉuli taj šapat i on ih trgne iz prvog preneraţenja. Poslije iznenaĊenja

dvoranom prohuji ţamor. Sve se vrze, pita, govori, sklapa ruke i ĉudi se.

Nedaleko od Siniše stoji ban grof Nadaţdi. Njegovo je lice vrlo ozbiljno. PoĊe

dva koraka bliţe k Siniši i zabrinuto klikne:

- Gospodine kapetane, vi kao da ne znate kakve posljedice

navlaĉite na sebe takvom izjavom.

- Znam, vaša preuzvišenosti. Ali moje je poštenje i moja

viteška ĉast takva da moram govoriti istinu i da ne dopustim

klevetati mladu djevojku.

Kad su ostali vidjeli da Siniša govori s banom, brzo se oku-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

piše oko njih ne bi li ĉuli što potanje. A Siniša, kao da nije vidio nikoga,

nastavi:

- Sudac Krajaĉić rekao je da je najveći i jedini nepobitni

dokaz daje kontesa Nera vještica to što ju je oteo Ċavo. Evo,

dakle, tu mu je taj Ċavo. Tu je fabula o Ċavlu, Ċavlu i pakle

nom konju. Bijaše to moj vlastiti vranac koji me tolikom br

zinom ponio kroz Kamenita vrata da sam kontesu Neru mo

gao oteti naoĉigled svijeta i straţe. Stavio sam na kocku puĉ

ko i sluţbeno praznovjerje. Odjenuo sam se u Ċavla, kako ga

gospoda suci prikazuju, i oteo sam je. To je bilo djelo moje

domišljatosti. Sva moja momĉad svjedoci su mog ĉina. Taj

vaš Ċavo je utvara, ludost, opsjena, a ja i moja momĉad ţi

vi smo svjedoci kako je sve to grozna kleveta, strahovita za

bluda kojom silom gradski sudac hoće da kontesu dovede na

lomaĉu. I sve samo zato što mu se ona usudila jednom nasmi

jati u lice i reći da ne vjeruje u vještice!

- On je opĉaran i ne zna što govori. Nije on oteo kontesu.

Iz njega govori sam neĉastivi. Eto, to je najbolji dokaz da je

zaĉaran - usplahirio se Krajaĉić.

- Ĉekajte, gospodine suce - posreduje ban. - Saslušajmo

najprije gospodina kapetana, neka nam razloţi kako je bilo

moguće da je on poĉinio to djelo.

- Hvala vašoj preuzvišenosti i molim da me samo ĉasak sa

sluša. Cijela stvar bila je vrlo jednostavna. Tko od nas ne zna

kako naši suci opisuju Ċavla! Vele daje odjeven u crveno, da

hoda po svijetu kao ĉovjek i svijet dršće pred njim. Pa dobro,

rekoh, neće biti ništa lakše nego preodjenuti se u Ċavla i ote

ti kontesu. Tako se i dogodilo. Moji vlastiti momci sašili mi cr

veno Ċavolsko odijelo. Kad sam pojurio ispred tornja, svijet

je od mene bjeţao, sve se prestrašilo, ja sam mirno mogao

pograbiti kontesu i pobjeći. Nitko me nije pokušao progoniti.

Zar je, dakle, tako nemoguće oteti kontesu? I sami vidite,

preuzvišenosti, da me nije mnogo truda stajalo pobjeći s

djevojkom pred ljudima koji su me se prestrašili i pustili me bjeţati. Nije to

bio nikakav Ċavolski ĉin.

- Pa dobro, ako je to istina - uplete se gradski odvjetnik

Dvojković - vi ste jednu djevojku oteli vlasti suda stavivši na

kocku svoju sluţbu, ugled i ĉast, znajući da bi vas taj ĉin mo

gao stajati tamnice, a moţda i glave? S kojeg ste razloga pošli

sebe izlagati za kontesu?

- Jer ga je ĉarolijama namamila da je spasi! - vikne

Krajaĉić.

- Moţda će gospodin kapetan drukĉije opravdati svoj ĉin -

uplete se ban da utiša Krajaĉića.

Dvojković znaĉajno pogleda Sinišu i upita:

- Zašto ste se, dakle, izloţili za kontesu?

- Ne bi trebalo da to pita muškarac i vitez...

- Dakle, na to vas je ponukalo srce? - ĉuo se jedan glas. -

Sad je sve jasno. Oteo ju je za sebe.

- Tko je to rekao? - vikne Siniša.

- Ja gospodine kapetane - javi se Vojkffv. - Valjda imam

pravo na to. Niste li to rekli dovoljno jasno?

Sinišino se lice izduţi, put mu pozeleni, a ruke mu se uzdignu i poklope ramena

grofa Vojkffvja. Gospode se prestrašile, gospoda su pohitala k njima dok je

Siniša drţao grofa pitajući ga:

- Grofe, hoćete li zamoliti oproštenje zbog te uvrede?

Glas mu je prijetio i nitko se nije usudio umiješati u njihovu

prepirku.

- Ako sam krivo shvatio vaše rijeĉi - tiho će grof - onda

sam pripravan ispriĉati se, ali vi ste govorili tako da sam mo

gao shvatiti da se radi o srcu.

- Da, gospodine grofe. Radi se o srcu, ali ĉistom kao

sunce...

Nitko ne ostade miran. Sve se uskomeša i okrene prema grofici Auersperg koja se

poraţena naslonila na prozor, a iz

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

oĉiju joj sipao bijes. Ali Siniša nastavi govoriti ţeleći uvjeriti društvo, a

osobito bana koji ga je pomno slušao, da ga Nera nije opĉarala ĉarolijama, pa je

volio pred svima otkriti naj-skrovitiju tajnu svoga srca, samo da dokaţe Nerinu

nevinost.

- Jest, srce je htjelo da to uĉinim. Iskazujem to, evo, posve

otvoreno, uzdignute glave, pred svima i pitam ovdje sve vite

zove zdrave pameti i poštena srca jesu li umnoj, odvaţnoj i

lijepoj djevojci kakva je kontesa Nera potrebne ĉarolije da o-

svaja mlada srca?

- Djevojka je doista lijepa pa moţe da zavrti pamet svakom

muškarcu - reĉe ban mirno i pomirljivim glasom. - To je i mo

je mišljenje.

-Vaša preuzvišenosti - okrene se Krajaĉić banu - dopuštam daje bilo mnogo mladih

ljudi koji su ljubili kontesu Neru i mogli je ljubiti jer je lijepa. Ona je,

dapaĉe, bila zaruĉena s otmjenim velikašem koji ju je ljubio, ali zato nije

pošao daje otme zakonu.

- Stotinu će zakona pogaziti ako je ljubi - povikne Siniša.

Skerlec se povukao medu prozore, u dno dvorane, a go

spode su svoje oĉi pune divljenja izgubile u Siniši.

- Svatko ljubi na svoj naĉin - reĉe Nadaţdi - ali mislim da

te stvari spadaju na drugo mjesto.

- Samo još jednu rijeĉ neka mi dopusti vaša preuzvišenost -

primijeti Dvojković. -Kad je gradski sudac našao za shodno da

tu stvar ispripovjedi, moramo to proĉistiti da naše društvo ne

bi imalo o svemu krivi pojam. Vi ste nas, gospodine kapetane,

iznenadili otvorenim priznanjem da ste vi oteli kontesu Neru

odjenuvši se u Ċavla. To je doista bio vratoloman ĉin i vi velite

da ste taj ĉin uĉinili iz najĉišće ljubavi prema kontesi Neri. Pa

dobro. A kamo ste kontesu sklonuli? Da li kod sebe?

- U njezin vlastiti dvorac pod Sljemenom...

- U kojemu ste vi stanovali...

- Ali izmeĊu mene i nje stajao je cijeli ocean, i nitko ţiv

neće iz te dvorane tko u to ne vjeruje... Siniša nategne svoje mišiće kao da je

spreman da sve oko sebe smrvi i razbije. Ban mu pristupi i uhvati ga pod ruku:

- Kapetane, vi ste odviše uzbuĊeni, doĊite, govorit ćemo

o tom u ĉetiri oka. -1 ban povede Sinišu iz velike dvorane u

jedan prazan kabinet. - Sjednite. Izgledate strašno, dragi ka

petane. Morali biste se svladati.

- Vaša preuzvišenosti, da znate koliko se suspreţem? Da

nije toga, razbio bih sve one ĉeljusti koje su se objesile u pod

smijesima kad sam govorio o kontesinoj nevinosti.

Siniša sjedne i podupre glavu rukama.

- Smirite se malo.

- Vi ste vrlo dobri, preuzvišenosti. Molim vas uĉinite nešto

za nesretnu kontesu.

- Hoćete li mi na jedno pitanje odgovoriti ĉistu istinu?

- Dajem vam ĉasnu rijeĉ.

- Jeste li ono malo prije govorili samo u kontesinu obranu,

ili ste zbilja vi bili onaj crveni konjanik?

- Jesam, tako mi moje ĉasti. Cijela moja ĉeta moţe to po

svjedoĉiti.

- Dosta. Vjerujem vašoj rijeĉi. Nikad nisam bio uvjeren da

je onaj konjanik bio doista Ċavo, ali gospodin Krajaĉić u to je

sveto vjerovao, a vi znate ako se ne dijeli njegovo uvjerenje,

plane i okrivljuje ĉovjeka daje protiv suda i zakona. Ne bih se

dao ovako objedivati od gradskog suca. GraĊanstvo i narod

rekli bi: evo, banje protiv zakona!

-1 brani vještice...

- Jest, i zato se radije time ne bavim. Mislim da sam jed

nom s vama razgovarao o kontesi i onda je nisam branio.

Naravno, onda mi nije bilo poznato kako vi o njoj mislite. Ali

sada neću ostati skrštenih ruku jer vidim da se tu doista radi

nepravedno.

- Samo upozoravam vašu preuzvišenost da ni ĉasa ne ĉa-

site. Krajaĉić će kontesu što prije staviti na muke, samo da od

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

nje izmami priznanje koje mu je potrebno daje moţe osuditi. A promislite - ako

djevojku stave na muĉila...

- Umirite se. PoĊite naĉas u drugu sobu.

Ban pozvoni i naloţi sluzi da pode po Krajaĉića. Siniša se digne i brzo se

udalji. Ostane u poboĉnoj sobi u blizini vrata da moţe ĉuti što će ban govoriti

sa sucem.

Doskora uĊe u sobu Krajaĉić i pokloni se. Ban mu reĉe:

- Ponajprije, moram vam iskreno reći da nije bilo shodno

da ste tu stvar s kontesom Nerom donijeli u kuću grofice Dra-

šković i pokvarili dobru volju društva. Vi ste duboko uvjereni

daje kontesa Nera Keglević vještica?

- To je dokazano. Uostalom, neka govore svjedoci.

- Dobro, ne mislite da ću seja zato stoje iz naših velikaških

krugova zainteresirati za nju, ali moram vam prigovoriti što

se kod njezina uhićenja mimoišao zakon. Nije joj poslan po

ziv i zato mislim da bi bilo potrebno pustiti je na slobodu, a

uhićenje provesti kako propisuje zakon.

- Vaša preuzvišenosti, onoga ĉasa kad to uĉinim, podignut

će u gradu revoluciju. Naš je narod ugroţen od te vještice, a

ja ne bih mogao odgovarati za ono što bi se u tom sluĉaju do

godilo. A onda, tko je jednom uhićen...

- Ali ona nije uhićena onako kako propisuje zakon.

- Zloĉinca valja odmah uloviti - da ne pobjegne.

- Opet vam velim da se ne kanim plesti u vašu sudaĉku

vlast, ali vas upozoravam da sam ovdje namjesnik vladarice i

moja je duţnost štititi zakon. Zato vas pozivam da se u postup

ku prema kontesi ne smije ni za vlas mimoići zakon. Ona se

ne smije staviti na muĉila prije mjesec dana poĉevši od dana

njezina uhićenja. Bude li se to dogodilo, podnijet ću svoju pri

javu kraljici u Beĉu.

- Ne, ne preuzvišenosti! Zakon će se štovati, to vam

jamĉim.

- Isto vrijedi i za onu hljebaricu koja je takoĊer bez poziva

odvuĉena u toranj - nastavi ban. - U prvom redu, imaju se poštivati zakonski

propisi.

-Vaša preuzvišenosti, bit će kako zahtijevate. Strogo ću naloţiti da se postupa

propisno.

-1 ako to bilo tko okrnji, stradat ćete vi. Ja ću ravno kraljici i njezinom

savjetniku Van Swietenu! To je sve što sam vam htio reći. Hvala vam što ste se

potrudili do mene.

Sudac se udalji, a ban iz druge sobe pozove Sinišu.

- Jeste li ĉuli?

- Jesam, preuzvišenosti. Sad smo barem sigurni da je neće

odmah staviti na muĉila.

- Ĉudim se da je nisu već dosad muĉili.

- Od toga ju je spasila samo besvjestica u kojoj su je uhitili.

Siniša ispriĉa banu što je doznao od Filipa kako je Nera

htjela uvjeriti Doricu da vještiĉja mast nije ništa nego prijevara - i tako je

od nje zaspala. Pošto su dulje o tom razgovarali, Siniša reĉe banu:

- Sad bi bio prvi korak: odmah poći u Beĉ i zamoliti kralji

cu za pomoć. Vaša milost zna daje kraljica već ukinula jednu

osudu u Kriţevcima kad su je uvjerili da osuĊenica nije bila

vještica.

- Pošaljite nekoga u Beĉ, a ja ću mu za kraljicu dati prepo

ruĉeno pismo.

- Hvala vam, preuzvišenosti. Samo molim neka grofica

Auersperg o tome ništa ne sazna.

- Razumijem. Ali što će biti s vama, kapetane?

- Prijavit ću se svojim pretpostavljenima da mi sude.

- Ţelim da vam ne sude odveć strogo.

Siniša se oprosti. IzaĊe u veliku dvoranu da poĊe kući. Gosti grofice Drašković

stajali su još uvijek u grupama i razgovarali o onom što su ĉuli od Siniše. Ĉak

ni mladeţ još nije plesala.

Kad je Siniša prolazio dvoranom, iznenada mu priĊe barun Skerlec i upita ga:

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Gospodine kapetane, molim vas samo jednu rijeĉ. Jeste li

malo prije nišanili na mene kad rekoste...

- Tko ste vi? - upita Siniša.

- Pa valjda znate tko sam? Barun Ivo Skerlec.

- Tako? Ţalim, ali s tim gospodinom nemam nikakva posla.

Skerlec problijedi i odvrati:

- Dobro, ali morat ću vam ipak dati prilike da imate sa

mnom posla, makar na sablji.

- Budite uvjereni da sam to već odavno zaţelio.

Kako se Siniša ironiĉno nakloni, izaĊe iz dvorane. U isti ĉas osjeti na ramenu

neĉije ruke. Okrene se i spazi grofa Adama Oršića.

- Davno li se ne vidjesmo! - reĉe Siniša.

- A odonda koliko se toga dogodilo! Molim vas, samo tre

nutak, dragi kapetane. Mislim da i vi osjećate da imamo sebi

mnogo što reći.

- Dugo sam ţelio da se jednom sastanemo - reĉe Siniša i

pode za grofom koji ga uvede u mali salon za konverzaciju.

Tu su ih ĉekali veliki ţupan Krsto Oršić i njegova ţena Ivka Oršić. Oboje Siniši

pruţe ruku, a da nisu pritom ništa rekli. Kad sjedoše, Adam upita kapetana:

- Recite mi, kapetane, zašto ste sve do danas šutjeli? Zašto

nam niste ništa javili?

- Kontesa je tako htjela.

- Ali, ipak, da ste barem nekako pisali u Beĉ!

- Zadao sam joj rijeĉ da nitko neće saznati o njoj.

- Kako je niste mogli bolje sakriti? - upita grofica Ivka.

- Zašto joj niste savjetovali da napusti Griĉ?

Siniša je šutio sagnuvši glavu.

- Da ste je odveli kamo daleko, nikad ne bi ponovno došla

u ruke Krajaĉiću - reĉe Krsto Oršić.

- Nije htjela da ide.

- Ali da ste joj razjasnili opasnost.

- Jesam.

- Pa ipak vas nije slušala?

- Nije imala u mene povjerenja. Vi znate da me je upravo

mrzila.

- Ta vi ste je spasili od smrti?

- Onda me još više mrzila misleći o meni ono isto što je

danas mislio Vojkffv kad sam ono htio da njime tresnem o

zemlju.

Oršićevi se nisu više usudili pitati. Sinišin glas bio je taman i mutan.

Osjećali su da ga je svladala duboka ţalost. MeĊutim, on se prene i reĉe:

- Ne mogu vam sada pripovijedati sve što se u to vrijeme

dogodilo. Kontesina mrţnja i nepovjerenje prema meni raslo

je iz dana u dan. Tek posljednje dane opazio sam na njoj neki

preokret, neko povjerenje. Onda me poslušala i odluĉila da

mi se povjeri i pristane daje odvedem daleko odavle. Ali sad

je već bilo prekasno. Uostalom, što je bilo o tom nećemo sada

govoriti. Mnogo je vaţnije to kako ćemo kontesu spasiti.

- Treba se obratiti banu - reĉe veliki ţupan. - Svi smo

danas ĉuli da on blago misli o Neri i da ne vjeruje u ĉarolije.

- Ja sam s banom već govorio - odvrati Siniša. - Rekao mi

je da bi trebalo nekoga poslati u Beĉ, a on će mu dati vlasto

ruĉno pismo za kraljicu.

- Onda smo spašeni.

- Samo ako grofica Auersperg nešto ne upotrijebi protiv

Nere, stoje napokon i razumljivo. Vi ste njezin vjerenik, a lju

bite drugu.

- Banje ipak glava zemlje. Kad se on zauzme i svojom ru

kom napiše kraljici pismo, tada se ne treba bojati niĉega - re

ĉe Siniša. - Trebalo bi samo što prije poći u Beĉ.

- Ja ću odmah sutra na put - ponudi se veliki ţupan.

- Bilo bi dobro da gospodin veliki ţupan odmah pode do

bana jer sutra odlazi iz Zagreba.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Grof Krsto Oršić ustane, poravna svoje velikaško odijelo i svoju plavu kosu koja

mu je na tjemenu bila već prorijetka i uputi se k banu. Siniša je ostao s grofom

Adamom i njegovom šurjakinjom groficom Ivkom. Razgovarali su o Neri.

SUPARNICE

U salonu za gospode sjedila je grofica Auersperg s prijateljicom groficom

Ĉikulini. Dvorska gospoda grizla je usta i trgala skupocjene ĉipke na svojoj

haljini. Ono što se malo prije dogodilo izazvalo je sav njezin gnjev. Sakrila se

od ostalih gostiju daje toliko ne gledaju. Na vratima se pojavi notar Sale.

- Smijem li se pribliţiti, vaša milosti?

- Što se dogodilo?

- Sudac Krajaĉić izašao je od bana vrlo blijed i uzbuĊen

i priopćio mi da je ban zapovjednim tonom posredovao za

Neru.

- Ban! - klikne grofica Auersperg i ustane.

- Ne kani li on moţda posredovati kod kraljice? Ĉuli ste ka

ko je neprestano branio Neru?

- Sto da uĉinimo? - zabrine se grofica Ĉikulini.

- Ne znam - reĉe Sale.

- Molim vas, recite grofu Vojkffvju neka pod bilo kakvom

izlikom dovede ovamo groficu Terku - zapovjedi grofica

Auersperg.

- Vojkffv je takoĊer Nerin zaštitnik.

- Neka je ukrade iz tornja, pa će se tako stvar najbolje

riješiti.

- Vi ste glava policije, valjda to moţete uĉiniti.

- Nije to mala stvar. Nera je pod Krajaĉićevom vlašću.

- Onda idite brzo!

- Slušam, vaša svjetlosti!

Sale izaĊe, a grofica Auersperg skoĉi sa stolca i ljutito reĉe:

- Jesi li ĉula? Ban će posredovati. Sve je to uĉinio Siniša.

Prvi put sam uspjela sprijeĉiti da Nerina stvar doĊe do kralji

ce, a hoće li ovaj put?

- Ali ja od toga nemam nikakve koristi - odvrati grofica

Ĉikulini. - Barun Skerlec još uvijek neće da se izjasni o ţenid

bi. I danas, kad je sve to ĉuo o Neri, nestao je iz društva. Valj

da je još uvijek voli.

- Pusti me, draga prijateljice, s tim stvarima. Danas imam

druge brige. Evo, ide Terka. Pazi da potvrdiš sve što govorim.

Grof Vojkffv dovede pod ruku lijepu Terku. Bila je nešto blijeda, ali se vrlo

ljubazno smiješila.

- O, grofice! - zaĉudi se Vojkffv obrativši se objema ţenama

kao da ih je tek sada opazio. - Moţda smetamo?

- Naprotiv - nasmiješi se grofica Auersperg. - Vrlo ste mi

dobro došli. Jeste li već izruĉili kapetanu poruku koju ste mu

imali odnijeti u moje ime?

- Nisam ga mogao naći. Ali bila bi mi duţnost da to sada

uĉinim.

- Moţda će grofica Terka biti tako ljubazna da se zaĉas,

dok se vratite, pozabavi s nama? - upita gospoda.

- O, vrlo rado - reĉe Terka. - Ionako vas poslije onog nemi

log otkrića što gaje uĉinio kapetan Siniša nisam imala prilike

utješiti.

Grof Vojkffv ode, a grofica Terka nastavi:

- Taj siromašni Siniša. On je doista posve opĉaran. Inaĉe

ne bi mogao to sve poĉiniti.

- Ja sam, naprotiv, uvjerena - reĉe grofica Auersperg - da

je Siniša ozbiljno zaljubljen u Neru i zato prezire mnoge ĉa

robne ljepotice koje mu se upravo neĉuveno nadaju...

- A kako je onda moguće da se s vama zaruĉio?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Posve jednostavno. Nera gaje mrzila, pa se vratio k meni.

Volio je ipak mene negoli one druge ili, bolje, jednu drugu lje

poticu koja gaje silom htjela primiti u svoj naruĉaj.

Terka bi najradije bila dobacila grofici kakvu uvredu, ali se samo svojim

lijepim zubićima ugrizla u ruţiĉasta usta i odvratila:

-Vi, dakle, mislite da će se s vama vjenĉati?

- Ne, ja sam mu ovaj ĉas po grofu Vojkffvju poruĉila da s

njim raskidam vjereniĉke veze.

- Nije moguće! - Terka nije mogla suzdrţati radost. Glas joj

je zadrhtao od veselja.

- Evo, pitajte groficu Ĉikulini.

- Jest, grofica mu je vratila prsten.

- Odluĉila sam da se udam za velikaša - nastavi dvorska

gospoda. - Siniša neka uzme onu koju ljubi.

- Neru! - klikne Terka i gotovo se zaprepasti. - Ta ona je

izgubljena. On je ne moţe uzeti.

- Varate se - odvrati grofica. - Vaš će otac posredovati za

nju kod kraljice.

Terka je bila gotovo izvan sebe. Morala je ustati da sakrije svoje uzbuĊenje i

reĉe:

- To je zaista lijepo da se moj otac zauzeo za nju.

- Ban će je svakako spasiti iz tornja i od lomaĉe pa će onda

poći za Sinišu. Vi znate daje u dvoru grofice Ratkav izgorjelo

sve blago obitelji, sve vrednote, a ono malo imanja što je

ostalo Neri ne moţe joj nadomjestiti nekadašnje bogatstvo.

Pa što će drugo uĉiniti nego udati se za Sinišu koji ju je spa

sio. Neka budu svoji!

Grofica je naglašavala svaku pojedinu rijeĉ, dok je Terka neprestano upirala oĉi

u plesnu dvoranu, gdje je već zapoĉeo veliki ples, samo da sakrije svoju

uzbudenost.

- Oprostite - reĉe Terka grofici Auersperg - kontesa Ţenka

Drašković domahuje mi da doĊem k njoj, valjda mi ima što re

ći. Terka izaĊe iz dvorane.

- Jesi li vidjela? - šapne dvorska gospoĊa svojoj prijatelji

ci. - Kako je ĉas blijedila, ĉas crvenila. Pazi! Ban neće posre

dovati.

Još je bila u rijeĉima kad u salon uĊe Siniša. Grofica Ĉikulini odmah je otišla,

a Siniša stane podalje od grofice Auersperg i hladno se pokloni.

- Vaša milost poruĉila mi je po grofu Vojkffvju da ţeli sa

mnom razgovarati.

- Siniša, što si to uĉinio?

- Odgovaram samo sebi, kraljici i zakonu.

- Zar nisi moj vjerenik?

- Valjda znate kako sam došao do te ĉasti.

- Meni nije bilo toliko stalo da se sa mnom oţeniš, već da

ostaneš uza me, da saĉuvam tvoju ljubav.

- Koju niste nikad posjedovali.

- Dakle, da se bolje izrazim, bilo mije stalo da ostaneš moj

ljubavnik.

- To je već iskrenije. Ali ljubavnik kakav sam ja bio vama

moţe se ostati samo dotle dok se ne ljubi! To ste, valjda, uvi

djeli!

- Hoćeš li popraviti sramotu u koju sam upala kad si pred

svijetom priznao da ljubiš Neru?

-Ne!

- A ako te prisilim da mi odrţiš zadanu rijeĉ?

- Nisam vam zadao nikakvu rijeĉ. Vaša je milost proglasi

la zaruke, a ja, naravno, nisam mogao reći svoj gospodi: ona

laţe! Prepustio sam vremenu da te zaruke raskinete na ĉasniji

naĉin.

Grofica ustane i oštro pogleda kapetana u lice:

- Ti ćeš Neru, ako kojim sluĉajem doĊe do slobode, oţe

niti?

- Molim, gospoĊo, da ne spominjete u našem razgovoru

ime koje je za mene svetinja.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

Grofica se nasmije: - Za tebe postoji i svetinja! Ti koji si umorio Nerinu majku

hoćeš da se igraš viteza prema njenoj kćeri! Ona te ipak neće ljubiti. Ubojicu

svoje majke moţe svatko samo mrziti.

- To ja vrlo dobro znam, ali upamtite: sve to ne moţe pro

mijeniti moje osjećaje.

Grofica dosegne Sinišine oĉi zmijskim pogledom.

- Ti je, dakle, zbilja ljubiš?

-Više nego svoju slobodu, svoju sablju i svoj ţivot!

- Ubojica grofice Keglević nema prava govoriti o sablji

jer će je izgubiti. Ako se ne skloni k meni, moţe doći samo u

tamnicu.

- Odabirem doţivotnu tamnicu i deset smrti, samo ne ono

što hoće vaša milost.

- Siniša! - klikne grofica preneraţeno.

- Rekoh!

-Tako? Dobro!

- Moj poklon, vaša milosti. Nadam se da se više nećemo

sastati.

Siniša ode na protivna vrata, a grofica Auersperg pohita u plesnu dvoranu. Tu

nade groficu Ĉikulini i povede je sa sobom u salon u kojem je ĉas prije

razgovarala sa Sinišom. Salon je bio gotovo uvijek prazan, pa se tu moglo

govoriti. Grofica Auersperg uzbuĊeno se baci u naslonjaĉ i reĉe svojoj

prijateljici:

- Svršeno je, Siniša će prije odabrati tamnicu i smrt nego

da bude moj.

- Pa što ćeš sada uĉiniti?

- Potraţiti ĉovjeka koji zna za njegovo ubojstvo i podnijeti

prijavu. Ti o tome ne moraš više šutjeti. Pripovijedaj svakome.

- Nemoj se prenagliti. Sama si rekla da ban neće

posredovati za Neru.

- Ali tu je još Terka. Nje se više bojim. Uvjerena sam da će

Terka kad sazna da sam raskrstila sa Sinišom, uĉiniti sve da

uništi Neru, ali će Sinišu ujedno svojatati za sebe. Siniša me odbio, a to znaĉi

da je zauvijek sve svršeno. Dakle - poći će k Terki.

- Zar ne vidiš da luduje za Nerom?

- Kad je ne dobije, zar će ţivjeti kao fratar? A Terka je pre

krasna i strastvena, ona će ga omamiti i osvojiti.

- Zar ti je toliko do Siniše?

- Ludo pitanje! Najkrasniji, najstrastveniji, najdivljiji mu

škarac što sam ga ikad poznavala, a ipak sanjar, pjesnik...

- Ti si u nj zaljubljena?

- Nisam nikad ljubila, ali kad gaja ne mogu imati, neće ni

druga.

- Što ćeš uĉiniti?

- Sutra ujutro Sinišu moraju uhapsiti. Zapovjednik ovdaš

nje posade moj je najnoviji oboţavatelj. Siniša će sutra biti u

tamnici.

U taj ĉas netko tiho zatvori vrata koja su vodila u hodnik. Grofica Ĉikulini to

zamijeti, pohita k vratima i otvori ih. Hodnikom je prolazio Filip.

- Što ste radili u ovoj sobi?

- Nisam ni bio, vaša milosti.

- A što radite ovdje na hodniku?

- Došao sam traţiti svoga gospodara, kapetana Sinišu.

Grofice se vrate u salon. Pozovu Salea i Dvojkovića i sta

doše spremati svoju zamisao.

BANOVA KĆI

Ban Nadaţdi sjedi u knjiţnici grofice Drašković. Ogromni visoki ormari puni

debelih knjiga, svezanih u skupocjenu koţu, prislonjeni po zidovima, izgledaju

kao velike tamne sjene. Veliki koţni naslonjaĉ i debeli perzijski sagovi ĉine

sobu mraĉnom.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Svjetiljka što gori na pisaćem stolu pokrivena je zelenom svilom. Njezin

zelenkasti sjaj tajanstveno se odrazuje na lijepoj polusijedoj banovoj glavi.

Njegova otmjena pojava odaje muţevnu ljepotu i snagu zdravog 45-godišnjeg

muškarca.

Grof Nadaţdi piše pismo. Uza nj se naslonila u naslonjaĉu grofica Drašković i

uprla lijepe smeĊe strastvene oĉi u bana. U sobi je tiho, ĉuje se samo škripanje

pera. U zelenkastom svjetlu banova gustom kosom obraštena glava izgleda tako

zamamna daje grofica ustala, tiho mu se pribliţila i stavila mu ruku na kosu. On

stavi pero na stranu, privuĉe njenu ruku i poljubi je u lakat.

- Suzano, meni se sutra nikako ne ide u Varaţdin.

- Moraš! Što će reći svijet da tako dugo izbivaš od kuće?

Ĉini mi se da već na svaĉijim ustima vidim podrugljivi smije

šak kad god tko veli da si naš gost. PoĊi samo lijepo u Varaţ

din, doskora ćemo i mi onamo. Ĉim sazoveš bansko vijeće,

moj muţ će krenuti u Varaţdin da prireĊuje zabave.

- Ti me tjeraš?

- Znaš da bih najradije da si uvijek samo uza me.

Grofica mu ovije ruke oko vrata, a banje ogrli i privine sebi

svom strašću.

- Ne, ja sutra neću da idem.

- Budi pametan. Već je krajnje vrijeme. Moram ti iskreno

reći da se bojim Ţenke.

- Tvoje kćeri? Ali zašto? Valjda ništa ne sluti?

- Bojim se. Neprestano se šulja po kući i kad god smo na

samu, uvijek nas iznenaĊuje svojim dolaskom.

- To sam i ja opazio. Ali zašto se već jednom ne uda? Vidiš,

Terka nas danas više ne smeta.

- Nastojala sam da Ţenku podsjetim na udaju, ali ona sve

jedno neće o tome ništa da ĉuje. Veli da joj se sviĊa neki mu

škarac kojega ne moţe tako lako dobiti za muţa. Sve mi se ĉini

daje zaljubljena.

- Ispitaj je u koga. Mislim da nema mladića koji ne bi htio

uzeti kontesu Drašković.

- Kad bi se ona udala, mi se ne bismo morali sakrivati ni

kod mene ni kod tebe.

Grof Nadaţdi zagrli groficu i nasloni na njezine grudi svoju glavu poput

sanjarskog mladića.

Dolje, u dnu knjiţnice, meĊu crnim ormarima, koţnim knjigama i tamnim tapetama,

najednom sijevne nešto bijelo. Kao daje iz tamnih knjiga izašao duh i neĉujnim

se korakom pribliţio grofici i banu...

Svila zašušti, a oni se prenuše. Grofica se odmakne od bana, a on uhvati pero i

nastavi pisati. U zelenkastom svjetlu ispred crnog ormara stane Terka. Oko nje

leprša ruţiĉasti rau-selin, ruţe na vrućim grudima već su uvenule. Stoji mirno i

od crnog ormara istiĉe se kao kip.

- Što pišeš, oĉe? - upita jedva ĉujnim glasom. - Bit će nešto

vaţno kad si ostavio goste.

- Da, vrlo vaţno - nastavi ban. - Pišem kraljici.

- Što pišeš kraljici?

- Molim je da pomiluje kontesu Neru Keglević jer nije ništa

kriva.

- Nije ništa kriva? Odakle ti to znaš?

- Iz svega onoga stoje danas rekao Siniša morao sam stvo

riti zakljuĉak daje djevojka ţrtva osvete i Krajaĉićeva prazno

vjerja.

- Zar te Siniša molio da se za nju zauzmeš?

- Dakako da me je molio. Ali i sam vidim daje stvar doista

nepravedna.

- Oĉe, ti ne smiješ pisati kraljici!

- Što to govoriš?

- Velim da ne smiješ posredovati za kontesu.

Nadaţdi podigne svoju lijepu prosijedu glavu i pogleda svoju priliku Terku što

se ustoboĉila pred njim, a jednom se

i!

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

rukom uhvatila za pisaći stol. Njezino blijedo lice i plamteće oĉi odavale su da

se u njezinoj duši natjeĉu crne misli.

- Stoje tebi, Terka? - iznenaĊeno upita ban ne sluteći o ĉe

mu se radi.

Grofica Drasković ustane, ali je Terka zaustavi.

- Molim vas, grofice, uĉinite mi ljubav i ostanite.

- Terka, ja te ne shvaćam - reĉe ban.

- Jer me uopće ne nastojiš shvatiti, jer me ne vidiš. Tvoje

srce baš nimalo ne pripada meni. Zato i nemaš vremena da

se brineš za svoju kćer. Da si se više bavio sa mnom, bio bi se

malo više zanimao zašto sam u svoje doba toliko priĉala o Si-

niši. Mislim da sam ti dosta jasno rekla da ga hoću za muţa.

- Ja sam pokušao nešto uĉiniti, ali sam razabrao da mladić

ne misli na ţenidbu.

- Ali zašto si ti ban? Zašto sam ja tvoja kći? Grof i ban Na-

daţdi mogao je naći sredstva kojim bi pustopašnog kapetana

odveo u moj naruĉaj. Ali ti imaš previše svojih briga... - pri

tom pogleda groficu. Nastavi: -1 tako sam se morala udati za

neljubljena muţa.

- Ti se nisi morala udati, ja te nisam silio.

- Nisi me ti silio, ali me je na to prisilila baštinjena krv.

- Ne shvaćam u kakvoj je vezi to pismo kraljici s tvojom

udajom?

- Hoćeš spasiti Neru?

- Nakon onoga što sam danas ĉuo uvjeren sam da bi bilo

zloĉinstvo ostaviti djevojku da pogine sramotno i strašno. A

onda, kontesa je kći našeg društva, kći plemićka, pa mije duţ

nost da se brinem za nju.

- Ne, oĉe! To ne moţe biti. Moju suparnicu ne smiješ spaša

vati. Ako to uĉiniš, ja više nisam tvoja kći.

- Terka, ti nemaš savjesti.

- Ti najbolje znaš da u ljubavi nema savjesti...

Banje osjetio da tim rijeĉima nišani na njegov odnos s uda-tom groficom, ali se

uspravi i reĉe:

- Ne, Terka, ako ti nisi uspjela dobiti Sinišu, zato Nera ne

smije umrijeti.

Iz crnih Terkinih oĉiju plane gnjev. Nekoliko ĉasaka šutjeli su svi troje, a

onda se Terka obrati grofici Drasković uljudnim rijeĉima, ali zapovjednim

glasom:

- Vaša milosti, usrdno vas molim samo nekoliko rijeĉi, ali

posve nasamo.

Ban upitno pogleda groficu. Ona se mirno i poslušno digne i pode s Terkom poput

uhapšenika na preslušavanje. Na vratima se Terka okrene ocu:

- Priĉekaj groficu ovdje.

Grof je zapanjeno gledao za svojom lijepom kćerkom. Bojao se za groficu znajući

daje strašljiva i plaha pa je oĉito drhtala pred Terkom. Vlastita kći uĉinila mu

se sada kao pripitomljena zvijer u kojoj se opet stao buditi zvjerski osjećaj pa

se spremila da uĉini nešto strašno.

MeĊutim, grofica Drasković uvede Terku u svoj salon. Tu je sve mirisalo od

raskoši, svile i ĉipaka.

- Izvolite, drago dijete, sjesti - blagim će glasom plaha

grofica.

- Grofice, moj otac ne smije pisati kraljici! - reĉe Terka o-

štrim i tvrdim glasom kakav grofica nikad nije ĉula iz njezinih

ustiju.

- Zašto to ţelite, Terka?

- Nera mi je otela onoga za kojim ĉeznem kao proljeće za

suncem.

- Vi ljubite kapetana Sinišu?

- Da grofice. Pa kad mi ga otac nije znao pribaviti za muţa,

ja sam se vjenĉala s Erdodvjem, ali samo zato da mogu ljubiti

Sinišu...

- Terka, zašto se tako optuţujete?

- Mislim da nije veći grijeh udati se za neljubljena da

moţeš ljubiti drugoga nego se udati radi bogatstva pa opet

i

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

ljubiti drugoga. U jednom i drugom sluĉaju muţ je jednako prevaren. Zar ste vi,

moţda, drugog mišljenja?

Rumen oblije lice grofice Drašković, a usta joj zadršĉu. Nije mogla odmah

odgovoriti. Osjećala se preslabom da Ter-ki uzvrati milo za drago. Razabrala je

da sjedi okom u oko svome sucu u kojem nema ni trunka obzira ni trunka ljudske

samilosti.

Terka je opazila da je grofica posve u njezinoj vlasti, pa nastavi:

- Nemojte misliti da vam kanim spoĉitavati. Naprotiv! Ja sa

mo ţelim da me shvatite. Ta vi ste ţena koja ljubi, ali ne svoga

muţa. I baš zato morate me razumjeti što se borim nogama i

rukama za svoj ideal, za ideal svoje mladosti. Dakle, slušajte

me, grofice, i recite mi svoje mišljenje. Na dan kad sam se

vjenĉala pozvala sam Sinišu u svoju loţnicu.

-Ali, Terka...

- Mislila sam: od danas poĉinje moja sreća. Pala sam mu

na grudi, kleĉala pred njim na koljenima, obujmila ga svojim

golim rukama, ponudila mu svu svoju ljepotu i umirući ĉekala

na njegov cjelov. U tom ĉasu - kad sam bila njegova - odrinuo

me, odbio, a zašto? Jer je onaj ĉas kad sam gaja grlila, mislio

na drugu! Pojmite li to, grofice? Zamislite kad onaj koga vi

svom strašću grlite i kad opojeni ĉekate njegov cjelov, u taj

tren misli na drugu, bulazni o drugoj.

Lijepa grofica Suzana sve je više blijedila. Neki uţas i strah provirivao joj na

oĉi.

- Recite ne biste li vi onoj drugoj koja je otela vašeg Boga

ţeljeli smrt? Ne biste li je sami ubili svojom rukom? Što biste

uradili da vam u ĉasu kad se svom dušom svojom privinete

uza nj - stupi u vašu loţnicu ona druga koja vam je ugrabila

njegovo srce i njegove cjelove? A Nera je bila u mojoj loţnici.

On ju je gledao svojim oĉima, doĉaravao je svojom mladom

maštom, grlio je i cjelivao svojim mislima, oslijepio za moje

ĉari jer je vidio samo nju. Shvaćate li sada, grofice, zašto strastveno ţelim

njezinu smrt? Moraju je spaliti, njezino se tijelo mora pretvoriti u prah da je

ni mrtvu ne moţe cjelivati. Eto, zato moj otac ne smije pisati kraljici.

Tišina zavlada u raskošnoj sobi u kojoj je drhtala ruţiĉasta svjetiljka i

talasao se miris parfema, a Terka zuri u nju kao zvijer.

- Dakle? - upita ona.

- Terka, vi traţite od mene strašno djelo. Zar da budem

sudionica smrti kontese koja ništa nije kriva?

Terka skoĉi uvis, podigne glavu kao zmija kad joj zaprijeti pogibelj, otvori

usta kao da sipa otrov i povikne:

- Vi ste jedini kadri sprijeĉiti bana da piše kraljici, a ipak to

nećete uĉiniti? Dobro. Gdje je Ţenka?

- Sto hoćete s njom?

- Hoću da se njoj istuţim. Ona će me shvatiti jer ljubi ne

sretno kao ija.

- Ona ljubi nesretno?

- Ĉudnovato da vi to ne opaţate, kao što ni moj otac ne opa

ţa moje boli. Znate li koga ljubi Ţenka? Moga oca, bana.

- To je ludost - klikne grofica.

- Ali ta vas ludost vrlo uzbuĊuje. Ĉini vam se smiješna

ta ljubav? Ţenka je mlada, tek joj je 16 godina, a moj otac

ima već prosijedu glavu. Ali je u najljepšim godinama, je li,

grofice?

Lijepa grofica Suzana drhtala je, nije mogla ništa odgovoriti. U grlu je uhvati

grĉ, samo njezine oĉi odaju kakva ju je uhvatila strava.

- Vi se ne bojite što će biti ako Ţenka sada sazna da njezina

majka ljubi onoga kojega je ona odabrala u svojim sanjama?

- nasmije se Terka.

-1 vi biste njoj to priopćili?

- Jest. U mene nema ni savjesti, ni poštenja, ni obzira jer

ljubim, a vi vrlo dobro znate da ljubav ne pozna nikakva mo-

rala. Mlada krv vri u meni i gušim se u njoj kao onaj koji se utapa u vrtlogu i

oĉajno lovi oko sebe za što da se uhvati. Mrzim i zavidim svakoj ţeni koja je

voljena. U toj mrţnji i zavisti spremna sam svakoj ţeni pokvariti sreću, pa bila

to i grofica Drašković.

- Ali vaš otac? - zavapi grofica. - Štedite njega!

- Zar je moj otac ţrtvovao samo ĉasak svoje ljubavi za me

ne? Ne poznam nikoga i ništa osim svoje ţelje i svoga ljubo

mora. Upamtite to, grofice! Da nije bilo Nere, bio bi Siniša,

taj pustopašni mladić, u mom naruĉaju. Samo ljubav što je

osjeća prema njoj uĉinila je od njega pećinu postojanosti. I

ako moj otac za tu djevojku uĉini samo jedan korak, Ţenka će

doznati sve. Razumijete li me?

- Vi mislite da će Siniša, ako spale Neru, doći k vama?

- Mrtvi se uvijek zaboravljaju. S groficom Auersperg je

raskinuo. Pa da i nije, moja je ljepota najbolje jamstvo da će

Siniša zaboraviti Neru. Dakle, u ruci moga oca stoji sudbina

moja i - vaša.

Grofica Drašković ukoĉeno je stajala pred svojim lijepim i bezdušnim sucem i

gledala u pod. U to netko tresne o vrata koja se otvoriše buĉnim šumom. Pred

objema ţenama zaustavi se lijepa, mlaĊahna i vitka djevojka u bijelom odijelu i

zaĉuĊeno pogleda.

- Mama, svuda te traţim. Banje u oĉevoj knjiţnici i vrlo je

zamišljen. Zar mu se što neugodno dogodilo?

- Ne znam, ali ti ne bi smjela smetati bana kad je u knjiţnici,

dijete moje. Sigurno piše nešto vaţno. - Posve sam sluĉajno

ušla u knjiţnicu - odgovori djevojka naglo i porumeni preko

ušiju.

- Ban te nije korio što si ga smetala? - upita Terka.

- O ne! Pogladio me po kosi, a ja sam ga molila da doĊe

plesati. Obećao mi je menuet i rekao, kad mala Ţenka hoće,

plesat ću i ja. Kako se veselim, mama! On tako lijepo pleše.

I

- Ţenka, ti odveć rado plešeš s mojim ocem - primijeti

Terka i zaprijeti joj prstom. - Još ćeš mi ga oĉarati.

Djevojka se zbuni i lice joj se zarumeni.

Grofica Drašković se lecne. Sad joj je pala mrena s oĉiju. Vidjela je sve,

sjetila se u taj ĉas svih sitnica koje prije nije opaţala, a sad joj najednom

uskrsnuše pred oĉima da potvrde sve ono što joj je rekla Terka.

Grofici bude jasno da se to lijepo, mlado djevojĉe doista zagledalo u otmjenu

banovu pojavu. Dušom joj proleti strah i proviri u njezinim oĉima. Pogled joj

padne u zrcalo. Uvjerila se da je još uvijek lijepa i poţeljna. Ali u zrcalu

bijesnu vitka i zaĉarana pojava. ProĊoše je srsi. Strah i ljubomor uzdrmaju joj

dušu i napune grudi, pa će naglo Ţenki:

- Idi, dijete moje, na ples, ja ću odmah doći. Terka i ja

imamo još da se nešto dogovorimo.

Djevojka tiho izaĊe, a grofica Suzana pokroĉi Terki, uhvati njezine ruke i

moleći prošapće:

- Terka, molim vas, kao što nikad nikoga nisam molila, ne

mojte bana upozoriti da ga Ţenka ljubi.

- Obećajem vam još više. Udat ću vašu kćer za brata mog

muţa. Bogat je i glup, a to su skupocjene vrline za muţa ko

jega ne ljubite. Traţim jamstvo da ćete mi kod bana ishoditi

ono što ţelim!

- Obećavam, evo moje ruke!

Nijemo su sebi pruţile ruke. Terka podigne svoju lijepu glavu. U oĉima joj

sijevne grešna nada.

Grofica Drašković pohita iz svoje sobe ravno u knjiţnicu.

Ban ju je ĉekao radoznao što joj je rekla Terka. Kad ju je upitao, ona je

šutjela. Suzana u taj ĉas nije ništa ĉula ni osjećala, već samo svoju lijepu

kćer što pokraj nje izgleda kao proljetni pupoljak koji se rastvara u ljubavi

prema ovom muţu kojega ona ljubi svom strašću.

Gledajući ga ovako lijepa u snaţnim godinama, vidjela je uza nj svoju Ţenku i

osjećala strašnu pogibelj.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Što me tako gledaš? - reĉe ban tiho. - Znaš da mi od tvog

pogleda nestaje slobodne volje.

Ona upravi u nj svoje lijepe, sjajne, strastvene oĉi. Grof joj poloţi ruku na

smeĊe naprašenu glavu i htjede je poljubiti.

Grofica se trgne. Njezin prestrašeni pogled posve zbuni bana.

- Što je tebi, Suzano?

- Ne smiješ pisati kraljici. Moraš poslušati Terku.

- Što ti je, zaboga, rekla?

- Ona je nesretna pa je spremna na sve...

- Da nas oda tvome muţu?

-1 njemu i drugima. Ona se pretvorila u lavicu. Grof se smrkne, malo problijedi

i reĉe:

- Kakva opaka krv!

- O ovom pismu kraljici ovisi naša ljubav. Moj ţivot ovisi o

tom - prošapće lijepa grofica.

Grof ni ĉaska nije razmišljao. Pode k stolu, uzme pismo, razdere ga i baci na

pod. Onda se okrene grofici i obujmi njezin goli vrat:

- Sad si zadovoljna, draga?

Grofica mu se nijemo baci na grudi.

- Ne ţelim više poći gostima - prošapće ban.

- Obećao si Ţenki menuet?

- Ispriĉaj me! Ona će naći deset lijepih, mladih zamjenika.

Danas ne ţelim vidjeti više nikoga osim - tebe...

Kad se grof Krsto Oršić vratio u mali salon gdje su ga ĉekali grof Adam i

grofica Ivka, njegovo je lice odavalo da se zbilo nešto neugodno.

- Ti si mrk - zabrine se grofica. - Što ti je rekao ban?

- Odustao je od toga da piše kraljici.

Siniša skoĉi sa stolice.

- Nije moguće. Još prije jedan sat sam mije ponudio da će

pisati kraljici.

- Što ti je rekao zašto neće pisati? - upita grofica sa

strahom.

- Rekao je da se ne moţe paĉati u vlast suda. To bi izgledalo

kao da štiti Neru i hoće daje izvuĉe ispod vlasti jer je grofica.

A bude li svijet ovako mislio, reći će da velikaši štite grofice a

siromašne ţene vode pred sud, pa bi zbog toga moglo doći do

pobune protiv velikaša. Na kraju je rekao da se mora priĉekati

istraga, pa ako je Nera nevina - što i on sam drţi - njezina će

se nevinost ionako dokazati.

- Netko je bana morao na to nagovoriti - klikne Siniša pre

neraţeno.

- To sam i ja odmah opazio - doda grof Adam Oršić. -

Netko je tu imao svoje prste.

- A što ćemo sada? - zavapi grofica Ivka zalomivši

rukama.

- Treba pokušati sve da doĊemo do kraljice.

-Ali ništa neće koristiti. Banje odustao da posreduje, a grofica Auersperg ima

mnogo uzroka da svakome zatvori put do kraljice. Neće preostati drugo nego silom

provaliti u kraljiĉinu palaĉu.

- Treba da o svemu tome malo razmišljamo - odvrati Si

niša. - Jedno jamstvo zasad imamo: Neru neće staviti na mu

ke punih 14 dana. A do tada se moţe nešto uĉiniti.

Pošto su još neko vrijeme vijećali, oprostiše se ţalosna srca. Siniša je pošao

dolje. Na stubištu nade Filipa i s njim izaĊe iz palaĉe.

Noć je bila gusta, po ulicama se topio snijeg. Siniša osjeti u nogama neku

teţinu. Tek sad je osjećao kako je sve ono što se danas dogodilo kod grofa

Draškovića potreslo njegove ţivce. Tek na zraku osjeti kako mu krv uzbuĊeno kola

ţilama, kako je izmuĉen i umoran.

- Idemo Filipe, na spavanje.

- Ja mislim da nemaš kad.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Zašto?

- Jer će te sutra u zoru uhititi!

- Što ti pada na pamet?

- Pošao sam da te potraţim u gornjem katu. Jedva otvorih

sobu kad mi dopre do ušiju razgovor grofice Ĉikulini i tvoje

dobre vjerenice grofice Auersperg. Ona je priĉala da sije od

bio, pa kad te ona ne moţe dobiti, neće te priuštiti ni kojoj dru

goj. Još danas podnijet će protiv tebe prijavu zapovjedniku

posade zbog onog tvog nesretnog djela.

Siniša stane. Sva krv poletjela mu u sljepooĉice.

- Upravo sada! Dosta mije dugo i strogo sudila vlastita sa

vjest, a sad, eto, dolazi da izrekne svoj sud i svjetska pravda. A

što će biti s Nerom? Dok ja budem u tamnici okajavao strašnu

smrt njezine majke, umrijet će ona u groznim mukama u

ovom tornju.

Kroz tamnu noć pruţio se u zrak toranj na Kamenitim vratima poput grdne

sablasti. Kroz debele zidine nije dopirao nijedan vapaj nesretnih muĉenica koje

su dolje u tami, svezane okovima, ĉamile zbog ljudske gluposti, zlobe i

pokvarenosti.

Dugo je stajao na mjestu buljeći preda se. Sad mu se ĉinilo da shvaća zašto ban

odustaje od posredovanja za Neru. Naslućivao je da se iza banove odluke krije

ţenska ruka, a ban bijaše tako slab prema lijepim ţenskim rukama...

- Sad mi još jedino preostaje otac Smole. PoĊimo k njemu

- reĉe Filipu.

Krenuše u kapucinski samostan. Najednom prozoru još je drhtalo svjetlo. - Što to

znaĉi? On još bdi?

Filip pozvoni. Zaĉas su bili u Smoleovoj sobi. Vratar im reĉe da Smole nije kod

kuće, ali da se doskora mora vratiti. Siniša i Filip jedva sjedoše kad im do

ušiju dopru koraci.

- U pokrajnjoj sobi netko hoda - upozori Filip.

- To je valjda grof Ĉikulini. Njega je Smole tu smjestio.

Ĉekaj ovdje, i kad se vrati Smole, zovi me.

U OĈAJU

Grof Ĉikulini šetao je gore-dolje po sobi u kojoj je gorjela mala noćna

svjetiljka. Kad ude Siniša, grof ustane, ali ne reĉe ni rijeĉi.

- Zar vi još ne spavate - upita Siniša. - Ili ste tako rano

ustali?

- Ne, nisam mogao usnuti cijele noći.

- Da niste bolesni?

- Sva mi je duša bolesna. Ali, na ţalost, od bolesne duše

nitko ne umire.

- Kakve vas to misli snadoše?!

- Vidite ono svjetlo? - šapne mladi grof i uhvati Sinišu za

lakat.

Na drugoj strani Kapucinskog trga, u palaĉi grofa Ĉikulinija, svijetlili se

prozori. - Vidite li onu palaĉu?

- Da to je vaša palaĉa.

- Ne, to je palaĉa Petra Zrinjskoga.

- Kad ćete se, dragi grofe, već jednom okaniti tih utvara?

Rekao sam vam da ste na posve krivom putu.

- Nisam. Osjećam u sebi da je sve istina. Ĉitao sam ovdje

u knjiţnici stare dokumente u kojima piše daje kralj Leopold

imanje Petra Zrinjskoga doista darovao mom pradjedu grofu

Ĉikuliniju jer mu je bio vjeran. I drugi velikaši bili su za vri

jeme Petra Zrinjskoga vjerni kralju pa zašto kralj njima nije

dao palaĉu Petra Zrinjskoga i njegova imanja? Zašto baš gro

fovima Ĉikulini? Ne, ne, gospodine, nećete me utješiti. Osje

ćam da su moje slutnje opravdane.

Lice mladoga grofa bilo je blijedo. Dok je govorio, ĉeljusti mu je stezao grĉ.

Njegove djevojaĉke plave oĉi uprle se preko, u palaĉu, ĉiji su prozori bili

rasvijetljeni. U salonu se pojavile grofice Ĉikulini i Auersperg.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Vratile su se od Draškovića - reĉe Siniša. - Nešto vaţno

govore!

Mladi grof je šutio i zurio kroz rasvijetljene prozore u svileno pokućstvo,

dragocjene sagove po stijenama i vaze po stolovima.

- Vidite li, kapetane? Ovako bogato stanuju samo iz

dajnici.

- Ne gledajte više onamo. Vi se hotimice podajete utvari ko

ja će vam izgristi dušu. Bolesni ste, dragi moj grofe. Otresite

se tih misli, inaĉe ćete sići s uma.

- Ne mogu ih se osloboditi. I danju i noću prikazuje mi se

onaj strašni trenutak kad banu Petru odsjekoše glavu. I uvijek

vidim krv, vidim njegovu glavu. A kad pogledam krvnika, na

jednom se njegovo lice pretvara u moje vlastito. Vidim sama

sebe. To je uţasno, kapetane. To je nepodnošljivo.

Ispod meke plave kose mladoga grofa iskoĉe kaplje znoja i spustiše se niz lice.

Njegove oĉi odavale su oĉajan strah i duševne muke.

- Ne smijete ostati ovdje - odluĉno će Siniša. - U toj samoći

još se više podajete tim ludim mislima. Ţivite samo s njima i

vjerujete u njih, a to vas moţe dovesti do ludila. Poslušajte

me, vratite se kući.

- Nikada! U onu palaĉu moja noga više neće stupiti. Nikad

više neću sjesti na svilene naslonjaĉe na kojima je nekoć sje

dio on niti ću spavati na dragocjenom krevetu na kojem je

nekad spavao Petar Zrinjski. Moram bjeţati odavle. Bogatstva

i blaga stoje pripadalo mom ocu ja se odriĉem jer osjećam da

mirišu na izdajniĉku krv.

- Grofe, daje sve i istina što vi mislite o svom pradjedu, zar

ste tome vi krivi? U vas nema ni kaplje izdajniĉke krvi. Vaša je

duša ĉista, a srce pošteno.

- Varate se. U mojim ţilama teĉe izdajniĉka krv koja je

nadvladala i moje srce. Nije li prokletstvo izdajstva to što

govorim u snu? Sada već posve dobro znam da sam u snu izbrbljao cijelu našu

osnovu kako ćemo spasiti Neru. Netko je za to ĉuo, moţda i moja maćeha, pa je

sve to odala Dvojkoviću, i tako je nesretna kontesa izdajstvom ponovno pala u

tamnicu. A ja, ja sam bio njezin izdajica. Ĉujete li? Ja koji bih rado dao svoj

ţivot da se mogla spasiti ona koja me je ispunjavala poĉitanjem, oboţavanjem i

udivljenjem, u koju sam gledao kao što siromašni prosjak gleda u kraljicu. Ja

sam njezin izdajica. Ono što srce ne bi bilo nikada uĉinilo uĉinila je ipak moja

krv koja mije u ĉasu besvjesnog sna natisnula na usta najstrašnije izdajstvo...

- Opet vam velim ne utapljajte se u ludim utvarama.

Okanite se toga, grofe!

Kad bih mogao prognati i išĉupati iz svog mozga te misli! Ali one peku, tište i

ţegu poput usijanog gvozda, pritišću mi prsi kao olovni teret. Ne vidim više

nikakva spasa, ne mogu nikamo uteći, ne mogu se nigdje sakriti pred tim mislima

koje me progone kao sablast. Uteći pred njima mogao bih samo u grob. Moţda me

onamo ne bi dostigle.

Siniša je s dubokom sućuti gledao u njeţnog, malog, suhonjavog mladića koji je

sjedio na postelji zguren i potišten i kroz plaĉ govorio kao djevojĉica koja ne

moţe da suzdrţi suze.

- Mislite, kapetane, da sam kukavica što ovako plaĉem?

Ništa drugo nemam na svijetu nego suze koje mi barem na ĉa-

sak ublaţuju boli.

- Ne, dragi grofe, varaju se ljudi kad misle da nije muţevno

plakati. Ima jedna suza koju moţe da plaĉe samo junaĉki

muţ. To je suza što dolazi iz najdublje dubine poštena pat-

niĉkog srca. Nije sramota plakati, ali vas molim da se umirite

jer ćete nastradati. Ako ne kanite poći svojoj kući, povjerite

se kojemu vrijednom velikašu iz okolice, pa idite k njemu:

Ĉekajte! Danas sam upoznao grofa Juricu Meska. Vi znate, to

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

je onaj mladi grof što je bio zaruĉen s nekom barunicom Makar? Lehotski - kako

li se zvala - priĉali su mi ĉitav roman. On ţivi povuĉeno na selu. Ĉovjek koji

je onako ţivo branio svoju ljubav prema sadašnjoj ţeni razumjet će vas - a i

mene!

- Eno vam Jurica Meško, on će vas povesti na svoje imanje

ili koji drugi od Remetinaca.

- Da se sakrivam kao pravi izdajica? Ne, nikada!

Siniša sjedne k njemu na krevet i blago mu reĉe:

- Dobro, nastojte, dakle, traţiti svoje umirenje u radu za

druge koji su vam dragi, ali su mnogo bjedniji od vas.

- Koga to mislite?

- Nera je u strašnoj opasnosti.

- Zar uistinu?

- Na ţalost, kruta istina. Sve ću vam kazati kad doĊe otac

Smole. Tko zna, grofe, nećete li nam baš vi biti od velike ko

risti? U krajnjoj smo nevolji i ovoga ĉasa ne znam hoćemo li

ikad izaći iz te nesreće. Vi znate da ljubim Neru, a i vi je lju

bite. Dat ćemo zajedno za nju svoj ţivot. Hoćete li?

- To bi za mene bilo otkupljenje!

U taj ĉas ude u sobu Filip i najavi da se vratio Smole.

- Idemo sada k njemu - reĉe Siniša - a vi se smirite.

- Ono što ste mi rekli ispunja me nadom da neću umrijeti

sasvim isprazno i bez koristi.

Kad je Siniša ušao u sobu k fratru, snašle su ga zle slutnje. Upita sa strahom.

- Što se dogodilo?

- Neru će sutra staviti na muke.

- To nije moguće! Sam ban zapovjedio je Krajaĉiću da se

ima drţati zakona - vikne Siniša.

- A ipak on to neće uĉiniti. Neka se spletka plete protiv Ne-

re - zbog vas, Siniša!

Otac Smole spusti umornu glavu i sklopi ruke na molitvu, a Filip obriše suze.

- Što da uĉinim? - klikne Siniša. Morao bih uĉiniti nešto

strašno, nešto luĊaĉko, nešto nadnaravno, nešto Ċavolsko ili

boţanstveno da istrgnem Neru iz ruke krvnika!

Otac Smole pogleda Sinišu kao da mu je htio reći: ja sam posve nemoćan.

- Oţeni groficu Auersperg - dobaci Filip.

- Prije bih se ubio!

Umuknuli su, zagledali se u pod i zavezli u oĉajne misli. U sobu se uvukla

tjeskobna tišina. Samo iz sobe grofa Cikulinija ĉuli su se sitni koraci.

RAZORENE NADE

Drugi dan natrpali se u dućan Andrije Palĉića kaptolske prodavaĉice i prodavaĉi,

natiskali se u malu hljebarnicu kao daje svetak.

Palĉić, rumen, pripovijeda i toĉi rakiju, a iz svijeta se od ĉasa do ĉasa ĉuju

poklici: - Zar je moguće?

Niz Kamenitu ulicu spustio se Mikica Smernjak. Baš je prošao pokraj dućana

Barice Cindek koji je bio zatvoren, dok je gumbar Adam sjedio ţalostan u svom

dućanu. Mikica stupa ponosno, da se nije udostojio ni pogledati Adama.

Visoko dignuvši glavu, popne se u Palĉićev dućan. Iz dţepova mu virili spisi, a

iz kratkih rukava duge, suhonjave ruke.

- Dobar dan - pozdravi Mikica.

Svijet se naglo razdvoji i pusti ga proći, ali se odmah oko njega sklopi kao

obruĉ i navali na nj sa stotinu pitanja.

- Je li istina što veli Palĉić da je Bariĉina roĊakinja, neka

ţuta djevojka, opĉinila onog lijepog kapetana?

Mikica se podupre rukama o struk, a lice mu zadobi vrlo vaţan izraţaj.

- Što bi bilo istina? - reĉe on hladnokrvno. Svjetina zine. -

Nije to bila nikakva Bariĉina roĊakinja.

-A tko je bio? Tko?

- Grofovska coprnica što ju je Ċavo odnio ispred tornja.

- Kriste! - vikale su ţene i muškarci i stadoše se krstiti.

- Ne budi lud, Mikice. Vele da je ona djevojka što je bila

kod Barice krţljava i ţuta.

- Dakako kad joj je vrag preobrazio lice da je ne prepo

znaju.

- Uh, grom je Boţji raznio! - povikne debela mesarica iz

Mesniĉke ulice. - To još nikad nisam ĉula.

- Dakako da nisi ĉula - reĉe Mikica. - Još nikad u tornju

na Griĉu nismo imali kapetanicu pakla. Samo slušaj pa ćeš

saznati...

Zid znatiţeljnih lica okruţio Mikicu i stotinu pitanja padalo je iz njihovih

usta. A on im je priĉao sve ono što je Krajaĉić juĉer govorio kod Draškovića.

Samo je zašutio svijetu da je Siniša bio onaj Ċavo koji je oteo Neru. Ali im je

priĉao da je Nera opsjednuta Ċavolom, da se namazala coprnjaĉkom masti, da joj

se lice u tornju preobrazilo i da je s Doricom bila u paklu.

Kad je svršio pripovijedanje, lica su ljudima bila crvena i znojna od uzbuĊenja

i stiske.

-A gdje je sada kapetan? Stoje s njim?

-1 njega će staviti u kavez.

- A zašto?

- Zašto? Coprnica Nera nagovorila ga je da ubije njezinu

majku, samo da se moţe doĉepati njezina imetka. A tko zna,

moţda je i mati bila coprnica, kao i stara grofica Ratkav. Sve

se to rodilo u paklu. Coprnjaĉka familija!

- Jao! jao - kriţali se ljudi sklapajući ruke.

- Kakvih sve nemani ima na tom svijetu!

- Saĉuvala nas sveta Bogorodica!

Još se nisu dosta naĉudili kad oni koji su stajali na pragu opaze da niz

Kamenitu ulicu trĉi zvonar Markove crkve Ţaj-

ler. Ljudi se okrenuli prema njemu ĉudeći se što tako bjeţi. Slutili su da im

nosi nekakvu strašnu novost.

- Što je, kume Ţajleru? Bjeţite kao da vas vrazi gone? -

pitahu ga ljudi.

Ţajler stane i otvori usta htijući nešto reći, ali mu nestane daha.

- Ka - pe... - promuca teškom mukom.

- Stoje? - upita brzo Mikica kao da naslućuje daje Ţajler

donio neobiĉnu novost.

- Kapetan - opet će Ţajler muĉeći se uzalud da izgovori

ostalo.

Ţajler mahne glavom, povuĉe u se dah i s najvećim naporom reĉe:

- Kapetan Siniša leţi u kapucinskom samostanu!

Svjetina nagrne iz dućana s velikom bukom u kojoj se izgubila svaka Ţajlerova

rijeĉ. Svatko je pitao, a nitko nije ĉuo Ţajlerov odgovor. Ali su ljudi stali

bjeţati uz Kamenitu ulicu i uspeli se gore na Kapucinski trg.

Ţamor i buka pred crkvom dovabili su vratara samostana na ulicu. Mikica izaĊe

preda nj i zapita gaje li istina daje kapetan Siniša ovdje, a fratar mu reĉe:

- Ne mogu vam ništa reći, samo magistrat moţe...

- Ja sam od magistrata - naglo će Mikica.

Fratar se zbuni. Nije poznavao Mikicu pa nije pravo znao što da s njim uradi.

Ali se Mikica tako ponosno prikazao da mu otvori samostanska vrata i jednim

uskim hodnikom povede ga u sobicu u prizemlju.

Kad je stupio na vrata, Mikica se gotovo ukoĉio od prene-raţenja. Na drvenoj

postelji, odjeven u ĉasniĉko odijelo, leţi Siniša nauznak, ukoĉen kao da je

mrtav. Lice mu blijedo, samo su se gdjegdje vidjele crne pjege. Do uzglavlja je

stajao Filip. Okrenuo leĊa prema vratima, a lice pokrio rukama.

- Što se dogodilo tvojem gospodaru? - nagovori Mikica

Filipa.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

a uzana fina usta sloţio na smiješak u kojem je lebdjelo neopisivo zadovoljstvo.

Redom je gospoĊama ljubio ruke i gotovo se rastapao od milja što su mu sve došle

u susret. Znao je da ih je na to potakla radoznalost donosi li im što nova, a

ipak je bio tako sretan kao da su ga opkolile zbog njegove osobe.

- Što nam nosite novo? - upitahu ga dame znatiţeljno.

- Ništa takvo što već ne biste znale.

- Strašno je to što se dogodilo sa Sinišom.

- Svakoga je iznenadilo - odvrati Sale.

- Tko bi mogao slutiti da taj lakoumni ĉasnik moţe tako

ljubiti.

- Kako? - upita Sale i nasmiješi se svojim zagonetnim tajan

stvenim smiješkom. - Mislite li daje posrijedi ljubav?

- Pa to se razumije. Niste li sami ĉuli daje do ludila zalju

bljen u Neru kojoj nema spasa iz tornja?

-Vaše milosti, dakle, još ne znaju sve...

- Što? Što još ne znamo?

- Danas ujutro imao je Siniša biti uhapšen po odluci našeg

zapovjednika...

- Što vi to govorite?

- Njega da uhapse? Ali da...

-To nije moguće!

- Da, da, ţiva je istina!

- Ali zašto? Zašto?

- Zašto? To je vrlo zanimljiva pripovijest koju nije tako la

ko tek naizust izreći - govorio je Sale uţivajući stoje sada sre

dište interesa i što sve dame upravljaju na nj oĉi. - Lijepi ka

petan ima na svojoj duši veliku ljagu.

- Recite nam kakva je to ljaga? - ponuka Salea Terka. -

Kazujte!

- Drage volje ako vas zanima...

- Naravno da nas zanima. Kako nas ne bi zanimalo?

- Molim vas - nestrpljivo će grofica Terka - da ĉujemo što

je?

- Kapetan Siniša bio je već od rane mladosti ţenskar, a oso

bito mu se svidjela grofica Olga Keglević.

- Nemojte se, gospodine, takvim priĉama šaliti s nama -

ukori ga grofica Drašković.

- Oprostite, vaša milosti, nisam kanio da priĉam nešto što

nije istina. Tadašnji mladi poruĉnik u Trenkovoj ĉeti upoznao

je groficu Keglević. Gdje, to ne znam. Ali jednoga dana ona

je ostavila svoju kćer Neru, kojoj je tada bilo sedam godina,

muţa i majku groficu Ratkav i pobjegla k njemu. Prikazala

je svoj bijeg u dogovoru s ljubavnikom, kao da ju je netko

oteo...

- Ali, dragi notare, Olga Keglević bila je vrlo ĉestita gospoda.

Ja sam je dobro poznavala - opet će grofica Drašković. - Ne

znam što se sve dogodilo u toj obitelji, a nisam ni ispitivala

jer se grofica Ratkav sasvim povukla iz društva. Ali zna se toĉ

no da se mlada grofica ubila zbog ţalosti što joj je muţ pao

u ratu.

- Tako je to prikazivala grofica Ratkav: da je grofica u

Beĉu, a grof da je pošao u rat i ondje pao, a njegova ţena

da se od ţalosti za njim ubila. Zapravo je obratno. Grofica je

pobjegla, a tek je onda grof otišao u rat.

- Gdje je bila grofica nakon bijega? - upita grofica

Ĉikulini.

- Svakako negdje s poruĉnikom Sinišom. Izgleda kao da se

Siniša zadovoljio i zasitio svoje lijepe ljubavnice, koja je bila

mnogo starija od njega, pa je umorio ili moţda ubio u svaĊi.

To bi se tek imalo ustanoviti u istrazi.

- Zašto Sinišu nisu onda uhitili? - upita grofica Drašković.

- Sigurno zato što su svi tajili dogaĊaj, a najviše obitelj

Ratkav da se ne bi saznalo za grofiĉinu zabludu i naškodilo

Nerinu glasu. Tako je Siniša dobro prošao. Ali ima jedan ĉo

vjek koji sve to zna, pa je tako stvar izašla najavu sada kad više

nemaju obzira prema obitelji Ratkav.

"

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Zna li to sve grofica Auersperg?

- Ne, nije mi poznato, moje gospode.

- Nikako ne mogu vjerovati u tu priĉu - odluĉno će grofica

Drašković. - Kapetanu je tada moglo biti tek kakvih petnaest

godina.

- Mislim da mu je bilo više od petnaest, a ako i nije, Siniša

je s petnaest godina bio razvijeniji od svih drugih mladića te

dobi. Ţalim, vaša milosti, ako sam vas lišio jedne romantiĉne

iluzije. Doskora ćete ĉuti daje brisan iz imenika ĉasnika car

ske vojske.

- Dakle, neće ga pokopati s vojniĉkim poĉastima? - zaĉulo

se razoĉarano pitanje jedne starije gospode.

- Na ţalost, neće, vaša milosti. Štoviše, neće ga pokopati

ni kao svakog drugog ĉovjeka sa svećenikom, a neće biti po

kopan ni na groblju, već izvan groblja kao svaki drugi samo

ubojica.

Na licima gospoda pojavilo se nemilo razoĉaranje.

- Zaista ţalostan svršetak za tako slavnog ĉasnika - reĉe

Sale. - Tome se nikada nisam nadao.

Polako su poĉele dolaziti i druge gospode, pa se razgovor nastavio. Sto puta

opetovalo se jedno te isto pitanje. Društvo je sve dalje i više kritiziralo

Sinišin ĉin. Na kraju ga svi osudiše. Kad je bilo nadomak predveĉerju, gospode

se razidoše kućama. Samo je Terka ostala kod grofice Drašković.

- Sale me umirio. Dosad sam se drţala sukrivcem kapeta

nova samoubojstva. Samo se vama, Terka, ĉudim što ste tako

mirni.

- Dok je bio ţiv, drhtala je u meni svaka kaplja krvi od lju

bomore. Sad sam posve mirna, znam da ne moţe nijednu dru

gu ljubiti i nije mi više stalo.

- Kad je tako, Terka, onda valjda nećete dopustiti da Neru

spale - reĉe grofica glasom koji je molio.

-To je nešto drugo. Nerajoš ţivi i zato je još uvijek mrzim. Ona me je lišila

nekoliko sretnih ĉasova što sam ih mogla pro-

vesti sa Sinišom. Hoću da Nera umre u bijedi i da prije te smrti vidi mene kako

joj se smijem i rugam i time osvećujem za one sretne trenutke što ih je provela

s kapetanom kad ju je posjećivao kod hljebarice. Ona mije otela najveće uţitke

mladosti - i ja ću joj uskratiti pomoć.

Lijepa grofica Drašković sasvim se zgrbila u naslonjaĉu i zaprepašteno gledala

Terku.

Spustila se veĉer. Lijepo Terkino lice obaviše sjene iz kojih se krijesile

njezine oĉi. Jedva što su bile upaljene svjetiljke, na-javiše grofa Vojkffvja.

- Tako kasno, gospodine grofe? Već su svi otišli - zaĉudi se

Terka.

- Neka mi vaša milost oprosti, prevario me san - i poljubi

ruku domaćici, a onda Terki.

- Što velite, grofe, za Sinišu?

- Što da reĉem - slegne grof ramenima. - Mladost ludost.

Nije smio uĉiniti takve sramote, pa makar ga i uhitili. Neko

bi vrijeme sjedio u tamnici, a na kraju bi ga ipak pomilovali.

Ljudi bi zaboravili, kao što se sve na svijetu zaboravlja. Ne mi

slite li vi tako, grofice? - dovrši Vojkffv i pogleda Terku.

- Sasvim tako. Sve se zaboravlja!

- Jedno nadomješta drugo - ţivot je takav. Alija zadrţavam

domaćicu. Smijem li vas otpratiti kući? - okrene se grof Terki.

Na stubama Vojkffv reĉe:

- Smijem li vam ponuditi da se o mene oslonite?

- Drţite li, ako sam udata, da već trebam oslona niz stube?

Grof je pogleda vrućim pogledom i nasmiješi se: - Mladosti

treba uvijek oslona da ne posrne...

Grofica se nasmije, uzme njegovu ruku i pode naglo niz stube. Tu joj noga malo

zapne o sag, no grof je ĉvrsto povuĉe k sebi i pridrţi.

- Eto, vidite grofe. Mlad ĉovjek i uz oslon moţe posrnuti...

- Ali onda uvijek pada u naruĉaj...

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

On raširi ruke prema Terki, pribliţi svoje oĉi njezinu licu i pogleda je tako

prodorno da je ĉasak stala i sa zanimanjem ga gledala. "Ĉudnovato", pomisli

Terka u sebi kad je prolazila ulicom, "taj kavalir ima tako vreli pogled. Zašto

to nisam prije opazila?..."

MEĐU MRTVIMA

Noć je. Nad Griĉem vise debeli oblaci, a topli vjetar zviţdi oko kuća. Zamalo se

prva kiša sasula na grad. Voda pljušti po krovovima i teĉe niz ulice. Cijeli

grad spava, svi su prozori tamni i zatvoreni.

U samostanu kapucina nitko nije budan. Kroz tamne hodnike odjekuje zavijanje

vjetra i udaranje kiše o prozore.

U prvom hodniku otvorila se mala vrata. IzaĊe tamna sjena i šulja se neĉujno

hodnikom kao da se ne dotiĉe zemlje ili joj se koraci gube u šumu vjetra.

Silazi stubama polako i oprezno i spušta se stubu po stubu sve niţe u prizemlje.

Tu opet malo postane, a onda okrene niskim tamnim hodnikom. Ide po tami tako

odvaţno kao da joj Ċavo svijetli nevidljivim svjetiljkama.

Vjetar udari o prozore malog hodnika i uzdrma ih. Sablasni štropot ispuni tamu.

Crna sjena otvori vrata nalijevo, zatvori ih i ostane u neprozirnoj tami.

Najednom nešto bljesne. Malo svjetlo zadršće u ruci ĉovjeka koji se tiho

prošuljao kroz tamne hodnike. Drhtavi blijedi traci padoše na blijedo i umorno

lice oca Smolea. On se o-krene k vratima kroz koja je ušao, zakljuĉa ih, spremi

kljuĉ u dţep i digne uvis lojanicu. Svjetlo lizne crne i hladne stijene što su

se u valovitom krugu stisle nad njegovom glavom. Tik pod njegovim nogama

spuštaju se strme stepenice u duboku tamu.

Fratar se polagano spusti dolje. Pred njim se otvori široki hodnik. Lojanica

rasvjetljava mrke zidine i kamene nadgrobne ploĉe fratara koji u tim zidinama

poĉivaju mrtvi san.

Smole prolazi kraj svojih mrtvih drugova mirno i spokojno. Dva hodnika vode

lijevo i desno, a jedan ravno. Na dnu ovoga bljesne nešto zlatno. To je oltar na

kojem fratri na Svisvete sluţe misu za pokojnike. Smole pode prema oltaru.

Crvena uljanica titra posred mrtve nepomiĉnosti. On se izgubi za oltarom i

rasvijetli lojanicom mala uska vrata. Sablasni kucaj pronio se kroz grobnicu:

jedanput, pa onda brzo jedan nakon drugoga - dva puta... Kao daje mrtvi fratar

pokucao na poklopac svoga lijesa, Dva tri hipa bila je potpuna tišina, a onda se

otvore vrata... Smole ude, a pred njim u maloj sakristiji stoji Filip.

- Kako je? - šapne Smole.

- Sve onako kako je i bilo.

Smole pode u dno sakristije i osvijetli Sinišu koji je leţao blijed i ukoĉen.

Fratar pruţi Filipu svijeću, izvadi iz dţepa boĉicu, nalije na ruke tekućinu i

stade Siniši trljati sljepooĉice i ţile. Onda namoĉi maramicu i metne mu je pod

nos.

Trenuci prolaze, lojanica dršće, a mrtvaci spavaju svoj vjeĉni san. Obavija ih

mukla tišina. Svuda ukoĉeni mir.

- Sto to znaĉi da se još ne budi? - tjeskobno će Filip.

- Ne znam - šapne Smole sakrivajući tjeskobu. - Toĉno

sam izraĉunao. Nakon trideset sedam sati mora se probuditi.

Dobro poznam te kapljice, iskušao sam ih u jednom talijan

skom samostanu...

- Moţda bi ipak bilo bolje da smo upotrijebili onaj Uršin

"pospanac" kojim su jednom Neru uspavali njezini otmiĉari.

- To ni izdaleka nije tako sigurno. Dobar bi lijeĉnik morao

vidjeti da samo spava, a ovo zavede i najboljeg lijeĉnika. A

onda, ne znate vi kako je to kad se ĉovjek ne moţe maknuti,

a ĉuje sve što se oko njega zbiva. Nera mi je priĉala kakve je

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

strašne ĉasove proţivljavala u onom snu. Ove kapi uspavljuju tako da ĉovjek ne

zna za sebe, a to je mnogo bolje za onoga koji ih uzme.

Njihov šapat prodirao je kroz sakristiju, kao da šapću mrtvaci.

- Moţda sam metnuo jednu kapljicu previše, pa će dulje

spavati, ali ne vjerujem. Brojio sam kaplje kao ĉasove svoga

ţivota.

- Ĉini mi se da su mu se grudi maknule.

Smole prisloni uho na Sinišine grudi.

-Već diše.

- Oh, sad mi je lakše. Ja sve nekako nisam vjerovao da će

se on ikad probuditi.

U taj ĉas Siniša otvori oĉi. Zjenica mu je mutna, ukoĉena.

- Ne bojte se - šapne Smole Filipu. - Trebat će barem pola

sata dok mu se vrati vid, sluh i svijest, a onda je opet kao vuk.

Sjeli su i ĉekali.

Fratar se nije preraĉunao. Siniša se doskora podigne, sjedne na svoj neobiĉni

leţaj, protegne se i zijevne. Kao da je u-stao iz obiĉnog sna.

U prvi je mah zaĉuĊeno pogledao oko sebe. Kad opazi Filipa, odmah će:

- Ti si to?

Ovaj mu se baci oko vrata i stane ga grliti kao otac sina kojega davno nije

vidio.

- Kako se osjećate? - zapita Smole Sinišu.

- Kao da sam previše spavao.

- A sjećate li se kako ste zaspali?

- Sjećam li se? Da, ĉini mi se da se sjećam. Nismo li zajedno

sjedili u vašoj ćeliji - vrlo ţalosni i nesretni zbog Nere.

Ali odmah se lecne, uhvati fratra za ruku i sa strahom ga upita:

- Sto je s njom? Jesu li je stavili na muĉila?

MALLEUS MALEFICARUM

- Krajaĉić strpljivo ĉeka novoga krvnika. Pismo što smo ga

pisali Rafaelu urodilo je obilnim plodom. Ponajprije treba da

se odjenete u svoju novu uniformu. Sašio ju je samostanski

krojaĉ - reĉe Smole - a taj starac nikad ne izlazi. Nema, da

kle, straha da bi se što saznalo.

Sinišino visoko vitko tijelo izgubilo se u ljubiĉastoj halji do poda. Preko ove

prebacio je crni plašt, glavu pokrio širokim crnim klobukom, a jedno oko povezao

crnim zavojem.

- Nikad se nisam nadao da ću nositi suknju ni onda da do

Ċem po drugi put na svijet kao danas. Kad uza se ne osjećam

sablju, kao da nemam desne ruke.

- Dosad ste ratovali sabljom, a odsad himbom i lukavošću,

dragi moj kapetane!

- Zabunili ste se, ja sigurno u ovom ĉasu više nisam ka

petan.

- Da, da! Skinuli su vam kapetanski znak dok ste leţali na

odru...

- Privjesili su mi ga kad sam leţao na bojnom polju. A jeste

li me već pokopali? - zapita Siniša.

- Ove noći.

- Sprovod je svakako bio traljav?

- Nosili su lijes izvan groblja, a na sprovod su došla dva

straţara i nekoliko vaših momaka. Plakali su...

- Dobri, vjerni momci! I nitko nije zamijetio da u lijesu nije

Siniša.

- Ja sam u lijes nametao mnogo olova i pošao s njima da

sve bude u redu.

- Da znaš kako su babe navalile moliti za komadić krpice

tvoga odijela jer da im to donosi sreću. Nudile su po dvije i tri

forinte za krpicu - reĉe Filip.

- Što nisi otvorio trgovinu?

Sva trojica izadoše iz sakristije u grobnicu da bi se popeli u samostan.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS M A 1. E F I C A R U M

Jedva su prošli nekoliko koraka i za sobom ostavili oltar sa crvenom uljanicom,

kad u prednjem dijelu grobnice ugledaju kako na tamnoj stijeni titra malo

svjetlo.

- Stoje to? - prošapće Smole i zaustavi se.

- Još je netko ovdje osim nas! - šapne Siniša i puhne u loja

nicu što ju je fratar drţao u ruci. Ostadoše u tami.

IzmeĊu njih i rasvijetljenog prostora još je ĉas bljesnulo na stijeni, ĉas na

podu. Stisli se uza zid i motrili sablasno svjetlo, udaljili se od oltara. Nosi

li tko svjetiljku, po grobnici, ili je to utvara? Najednom kroz mrtvu tišinu

prodre oĉajni, mukli rik ţiva stvora. Svjetlo se utrne i ponovno oko njih

polegne mrtvi mrak i olovna tišina.

Siniša pokroĉi naprijed, ali ga Smole i Filip zadrţe.

Prošlo je mnogo ĉasaka a da se nisu maknuli. Ĉekali su što će se dogoditi.

Uzalud. Oko njih su mirno i spokojno snivali mrtvaci. Ništa se ne miĉe. Samo

mali plamiĉak uljanice nad oltarom ţalobno titra po crnim stijenama.

- Kao da se netko zagušio - šapne Siniša. - Idemo!

Krenu naprijed. Kad su došli u široki prostor, zapale loja

nicu i podignu je uvis:

- Tko je ovdje? - upita Smole.

Odgovori mu vlastita jeka.

Pretraţi sve kutove. Nigdje ništa. Iz glatkih stijena strše samo nadgrobne ploĉe

pokojnih fratara. Filip se okrene nalijevo.

-Stoje to?

- Zdenac - reĉe Smole. Pristupe bliţe.

- Što je u tom zdencu? - upita Siniša i posvijetli u zdenac

iz kojeg je stršila tama.

- Dajte mi, oĉe, uţe ako imate.

Na jednoj grobnici fratar naĊe uţe i da ga Siniši. Ovaj sveţe na jedan kraj

uţeta lojanicu i polako je spusti u zdenac.

- Nema ništa.

Siniša okruţi lojanicom oko cijele površine vode.

- Ipak, nešto je tu. Ondje, u blizini zida, pliva po vodi nešto

okruglo.

- Nešto se svijetli kao da su mokre dlake.

- Kad bismo imali kakvu posudu?

- Donijet ću odmah iz sakristije posudu za svetu vodu. Ona

ima drţak - reĉe Smole i pohita u sakristiju. Brzo se vrati.

Siniša sveţe drţak na uţe i spusti posudu u zdenac. Neko je vrijeme traţio po

vodi kad osjeti daje posuda udarila o nešto tvrdo. Zaroni posudom u vodu,

zgrabi, i povuĉe.

Sva trojica znatiţeljno su se okupila oko posude. U njoj je leţala muška glava,

odrubljena od trupla. Tamna mokra kosa sjala se na svjetlu. Oĉito je dugo leţala

u zdencu, jer je voda izjela oĉi i koţu s lica.

- Što vam se ĉini, oĉe Smole, kako je ova glava dospjela

ovamo?

- Nevjerojatno je to što vide moje oĉi...

- Ovako jaka glava mogla je pripadati samo jakom tijelu.

- Moţda je i truplo u zdencu?

- Ne znam je li utvara - reĉe Siniša - ali kao da je to glava

onog ĉovjeka što su mu je kradljivci Krajaĉićeva vina odrezali

od trupla u suĉevoj klijeti.

- To je vrlo vjerojatno - potvrdi Filip.

Siniša priĉvrsti o uţe dvije ţeljezne šipke što su leţale pokraj zdenca i stane

njima traţiti po vodi i spuštati ih sve do dna ne bi li napipao kakvo truplo.

- Ništa ne osjećam - reĉe on - ali bi trebalo bolje pretraţiti

zdenac. Kome je palo na um kopati zdenac u grobnici?

- Ne znam - odvrati Smole. -1 najstariji fratri ne sjećaju se

tko gaje iskopao, tek se zna da postoji već odavno. Ali nikad

ga nitko nije dirao.

- Traţili smo ĉovjeka koji je kriknuo, a našli smo glavu ko

ja je već dugo leţala u zdencu. Sve sam više uvjeren daje to

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

glava onog ĉovjeka iz Krajaĉićeve klijeti koji je na raĉun vještica krao suĉevo

vino.

- Ali kako bi mogla dospjeti u grobnicu? Tko ju je mogao

baciti?

- Ima li još kakav drugi izlaz iz grobnice?

- Nema. Jedini je izlaz ovaj koji vodi stubama u samostanski

hodnik.

- Ipak ćemo malo razgledati te zidove - ponuka Siniša.

Uzeše s oltara svijeće i stadoše pretraţivati cijelu grobnicu.

Ali nisu našli ništa. Svuda okolo bile su ĉvrste jake zidine od opeka, nigdje

nikakve rupe, nikakva kutića, nikakva izlaza. Vrata grobnice naĊoše zakljuĉana,

a kljuĉ je imao Smole.

- Da vjerujem u duhove, rekao bih da su mrtvi ustali da

se malo prošeću od dugotrajnog sna. Ali ovako mi preostaje

samo još to uvjerenje daje netko ušao na samostanska vrata,

otkljuĉao ih drugim kljuĉem i opet se vratio.

- Ja sam kljuĉ uzeo zato što sam se bojao da nesretnim slu

ĉajem ne doĊe za mnom koji od braće i vidi daje kljuĉ u klju

ĉanici, a to bi pobudilo sumnju.

- Dakle, netko je mogao poslije vas doći s drugim kljuĉem.

Isto je tako mogao drugim kljuĉem ući u grobnicu prije dva

mjeseca i baciti glavu u zdenac.

- Zaboga, to nije moguće!

- Neću da okrivim koga u samostanu - reĉe Siniša. - Ipak,

onaj koji je ovu glavu bacio u zdenac, mogao je doći do

zdenca samo kroz samostan.

- Meni staje pamet. Stranac nikako ne moţe u samostan,

a da ga tko ne opazi. Ali, poĊimo sad gore - predloţi Smole.

- Vrijeme je poodmaklo, i fratri će uskoro ustati. Glavu ćemo

sakriti u sakristiju.

Sva trojica popeše se stubama do ţeljeznih vrata, kroz koja je prije ušao Smole,

pa se oprezno i tiho ušuljaše u hodnik. Grobnu tišinu stoje vladala dolje

razbije ovdje šum pljuštavice

i zviţduk oluje koja još uvijek nije popuštala. Ona im posluţi da se neĉujno

uspnu u prvi kat. UĊoše u veliku sobu u kojoj su bile spremljene škrinje i

ormari puni starih spisa i knjiga. U kutu na starom divanu leţao je grof

Cikulini.

- Kad su ušli, mladić skoĉi i osta kao ukopan.

- Znao sam da ćete doći u tom odijelu - reĉe Cikulini - ali

vas nisam prepoznao. Kako vas samo iznakazuje to odijelo i

povezano oko.

- To mi je vrlo drago, mladi grofe. Na drugom svijetu o-

stavio sam sablju, oko i pristalost.

- Kako sam se bojao! - reĉe grof. - Sve nisam vjerovao da

ćete ikad ustati s onog leţaja.

- Pa ipak je to moguće, hvala budi mudrim ljudima koji i

otrove umiju upotrebljavati za ljudsko dobro. A kako je va

ma? Jeste li se umirili?

- Ovih dana nisam ni na što drugo mislio već samo na Ne-

ru, na vas i Rafaela.

- To je mnogo zdravije nego da sebi razbijate glavu pra

djedom.

- A sada na put - klikne Cikulini odluĉno.

- Vrijeme baš nije ugodno - primijeti Smole - kiša lijeva,

ali je vrlo prikladno da vas ne sastane tko od Griĉana. A vi,

Siniša, morate prije zaloţiti. Poslije ovog sna treba napuniti

ţeludac.

Grof Cikulini i Filip izadoše iz sobe, a Siniša je dotle jeo meso i pio vino što

mu gaje spremio Smole.

Doskora se Filip i grof vrate s malim torbama, ogrnuti u ogrtaĉe, sa šubarama na

glavi, spremni za put. Otac Smole uze iz ormara pismo i pokaţe ga Siniši.

- Ovo je pismo za kraljicu.

- Napisali ste ga vrlo dobro - reĉe Siniša pošto ga je

proĉitao. - Glavno je da ste spomenuli obećanje što gaje kra

ljica nekoć dala grofici Ratkav da će ispuniti svaku njezinu

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

molbu ako joj se kadgod obrati. Dospije li pismo u njezine ruke, kraljica će

odrţati rijeĉ...

- Kunem se svojim ţivotom da hoće - oglasi se grof

Ĉikulini. - Ono što mi rekoste izvršit ću. Dan i noć ĉekat

ću pred dvorom i kad se kraljica izveze, bacit ću pismo u

koĉiju.

- Budite oprezni - reĉe Siniša. -Ako je s kraljicom grofica

Auersperg, onda ĉekajte drugu zgodu. Bilo bi najbolje da joj

predate onda kad se s njom vozi samo mladi car Josip II. On

je jedini ĉovjek na dvoru koji sigurno ne vjeruje u vještice.

- Dobro. Iz moje ruke tu molbu neće primiti nitko nego sa

mo vladarica ili mladi car. Ali prije nego odem moram vam

zahvaliti - reĉe Ĉikulini tronutim glasom - što ste mi povjerili

tako veliku i svetu stvar. Dali ste mi prigodu da popravim ono

što sam prvi put na Savi pokvario. Bit ću vam zahvalan preko

groba.

- Nema potrebe da zahvaljujete. PoĊite na put vedra lica i

u svakom trenutku mislite samo na to da o vašoj lukavosti i

spretnosti ovisi Nerin spas!

Siniša zagrli Filipa, onda priĊe grofu Ĉikuliniju, uhvati njegovu slabašnu ruku,

srdaĉno je stisne i zagrli ga. Kad je podigao glavu s njegovih grudi, Siniša

opazi da su mu oĉi suzne.

- Nadajmo se da ćemo se sastati sretniji nego što smo

danas.

- Tko zna hoćemo li se još ikad vidjeti? - odvrati grof turob

no. Onda pode s Filipom i ocem Smoleom dolje i kroz crkvu

izadoše iz samostana.

Vani je bilo još tamno, no kiša je već popustila, a jutro je bilo nadomak. Pred

crkvenim vratima stajao je Sinišin momak i drţao dva konja.

- Zbogom, oĉe Smole - šapne Ĉikulini.

Filip i mladi grof uzjašu konje i potjeraju ih preko Kapucin-skog trga.

Kad su prolazili kraj Ĉikulinijeve palaĉe, grof se obazre na njezine tamne

prozore.

- To je posljednji put što gledam ovu palaĉu - reĉe i potjera

konja.”

KRVNIK NEUHOFER

Rafael je sjedio u svojoj sobi. Bila je noć. Pri svjetlu uljanice ĉitao je

pismo:

"Ĉestiti i poboţni svece! Glas o tvojoj svetosti dopro je daleko preko granice

tvoje domovine, pa i do mene. U Mariboru sam ĉuo da u gradu Griĉu ima jedna

vještica, rodom grofica, o kojoj se pripovijedaju zloĉini o kakvima ja, koji sam

u Njemaĉkoj stavio na muke barem 1000 vještica, nikad nisam ništa ĉuo. Kako se

sada nalazim na granici Hrvatske, u Štajerskoj, kamo me je pozvao sud da jednu

okorjelu vješticu prisilim na priznanje, ţelja mi je da vidim tu ĉuvenu

grofovsku vješticu i da je, ako mi sud dopusti, sam podvrgnem mukama. Izumio sam

posebna muĉila i nikad se još nije dogodilo da na tim muĉilima vještica ne bi

priznala sve što god je u ţivotu uĉinila zla. Otvorio sam dosad usta i

najopasnijoj vještici pa bih vrlo rado pokazao svoju vještinu i vašim sudovima,

ako budu htjeli. Ali, upozoravam te da moja muĉila mogu koristiti samo onda ako

prije mene vješticu nije dotaknuo ni jedan drugi krvnik ni grabant. Odluĉio sam

kad ovdje svršim posao, odmah doći u Zagreb da je barem vidim jer me kao

struĉnjaka silno zanima. A kad bi se ti, svece, zauzeo svojim rijeĉima i

preporuĉio me gradskom sucu, bio bih ti pripravan dati 50 zlatnih cekina da ih

upotrijebiš u slavu Boţju. Dok se ne vidimo, cjelivam tvoje svete ruke.

Neuhofer, prvi krvnik njemaĉkih muĉilišta."

"Otkad sam primio ovo pismo", mislio je u sebi Rafael, "a toga krvnika nema,

njegovih cekina nema! A ipak sam ja za ovih 50 cekina izvršio svoj posao."

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

"Istoga sam jutra potrĉao Krajaĉiću koji je onog dana htio kontesu staviti na

torturu, ispripovijedao mu o tom krvniku ĉitave litanije i nagovorio ga da ga

priĉeka. On je odmah pristao, ali je nestrpljiv jer, veli, cijele noći ne moţe

mirno spavati. Neprestano sniva o Neri kako dolazi k njemu s vješticama i

vragovima pa jedva ĉeka daje što prije stavi na muĉila i osudi. Da se nije i on

zagledao u nju - taj luĊak..."

"Samo kad mi taj krvnik ne bi izmaknuo. Poslao mi je pismo po fratru -varka,

dakle, nije! Bilo bi šteta 50 cekina. Kako se to kod kršćana dade lijepo

zasluţiti, sjedeći u naslonjaĉu i smišljajući koješta! Kad bi samo taj Neuhofer

već jednom došao! Svaki dan moram tri puta trĉati Krajaĉiću da ga tkogod ne

odgovori. Naš krvnik Puncer nimalo neće biti zadovoljan, kad sazna da će drugi

spremiti u dţep zasluţbu koja bi, zapravo, išla njemu. Već davno nisam vidio na

okupu toliko zlatnika."

Na vratima netko oštro zakuca. Rafael pode i otvori. U sobu ude stranac. Visok,

nešto pognut, u ljubiĉastoj halji sa crnim šeširom i crnim ogrtaĉem. Po garavu

licu izrasle su crne dlake, brkovi su mu bili kuštravi, a jedno oko svezano

crnim rupcem.

- Hvaljen Isus! - pozdravi stranac njemaĉkim jezikom i ĉud

nim mrkim glasom.

Svetac ga iznenaĊeno pogleda.

- Po svetoj halji što pokriva tvoje tijelo - reĉe stranac -

vidim da si bogobojaznik Rafael o ĉijoj se svetosti pronio glas

nadaleko i široko.

- Ja sam taj - odvrati Rafael njemaĉki. - Što ţelite?

- Prije svega, dopusti da se ustima dotaknem ruba tvoje

haljine - reĉe stranac, klekne jednom nogom pred "sveca" i

poljubi mu bijelu haljinu.

Rafael se osjeti silno poĉašćen.

- Ti si ovih dana primio pismo poslano po jednom fratru?

- upita stranac.

- Jesam - klikne Rafael jedva se suzdrţavajući od veselja. -

Bilo je to pismo glasovitog krvnika Neuhofera iz Njemaĉke.

-Taj sam ja.

- Hvala providnosti da ste prispjeli. Već vas teško ĉekam.

- Nisam se ţurio - odvrati stranac. - Ĉuo sam, naime, daje

vještica o kojoj sam pisao već bila stavljena na muĉila.

- Nije. Ja sam sucu savjetovao da priĉeka na vas i on je pri

hvatio moj savjet!

- Hvala - tiho će stranac. - Ali da ne misliš, sveti oĉe, da

mi je moţda do plaće što je propisana krvniku za taj posao.

Ta ja sam za put potrošio mnogo više nego što bih dobio za

ovo. Menije mnogo više do slave koju ću steći pred sudovima

svijeta kad se pronese glas daje na mojim muĉilima priznala

svoje grijehe najzlokobnija vještica stoje pamti vaša sudbena

povijest. I zato mi dopusti da ti predam 50 cekina. Ti ih upo

trijebi na slavu i diku Boţju. Ali neka sve to, osim nas dvojice,

nitko ne zna. Neću da zna ljevica što ĉini desnica. Ja sam bo

gat i za plemenite stvari mogu ţrtvovati tu svotu, ĉak i više!

- Blagoslovljena budi tvoja dareţljivost. Upotrijebit ću sve

zlatnike za spas tvoje duše - reĉe "svetac" sklopivši ruke, a

oĉi mu sijevnuše.

Budući da je Rafael spremio novac, pozvao je stranca da s njim pode Krajaĉiću u

njegov stan.

Ubrzo su gradski sudac i krvnik Neuhofer sjedili zajedno. Stranac je pokazao

Krajaĉiću svoje spise, preporuku biskupa s peĉatima i potpisima daje on

najslavniji inkvizitor vještica. Krajaĉić se oduševljavao. Promatrao je stranca

s osobitim poštovanjem. Odijelo što je nalikovalo napola krvniĉkom, napola

jezuitskom, kakvo je sudac vidio na nekim talijanskim slikama koje su

prikazivale inkvizitore 14. vijeka, ulijevalo mu osobito poĉitanje. Promatrao ga

je vaţnim licem dok je stranac ispitivao suca u najtanje tanĉine povijest

vještice Ne-re. Ispitivao ga je za sve optuţbe što ih podigoše protiv nje, a

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Krajaĉić je priĉao vrlo obradovan time što se novi krvnik zanima za sve sitnice,

o svemu raspravlja s velikom pomnjom, zgraţa se, maše glavom, snebiva nad onim

što mu on pripovijeda.

- To što sam ĉuo upravo je neĉuveno - reĉe stranac. -

Kad se radilo o kakvoj okorjeloj vještici, mene su pozivali ne

samo svi sudovi u Njemaĉkoj već su me zvali i u Austriju, Švi

carsku, pa i u Italiju. Tamo sam vidio i stavljao na muke ĉu

vene vještice, ali to što mi vi priĉate nadilazi sve što sam do

sad znao.

- A ĉuo sam - reĉe sudac - da vi imate posebna muĉila za

vještice na kojima svaka bezuvjetno prizna svoje zloĉine.

-Jest, to je istina.

- Rado bih ih vidio.

- To su teški ţeljezni strojevi koje moram uvijek posebno

zgotoviti prema tijelu vještice.

- Onda bismo mogli odmah poći u toranj da vidite vješticu.

Tvrdokorna je do krajnosti. Već nekoliko dana neće da uzima

hranu. Oĉito hoće da se ubije glaĊu.

- Dajem svoju glavu da će od danas jesti.

Podu odmah u toranj, Krajaĉić povede stranca tamnim hodnikom, a straţar im

otvori zakljuĉana vrata i posvijetli bakljom.

Krajaĉić se nije usudio prijeći praga tamnice, već je stajao vani dok je njegov

gost ušao u zatvor - mali uski prostor. Na slami leţi Nera. Njezine duge

raspletene kose pokrile su blijedo upalo lice i pola tijela.

- Ustaj! - zapovjedi straţar što je drţao baklju. Ali se ona

ne makne.

- Pustite je - reĉe krvnik straţaru njemaĉkim jezikom, a

onda se okrene Krajaĉiću: - Bit će mi teško jer ne znam jezika

kojim se ovdje govori. Neka se pandur ukloni.

Sudac zapovjedi straţaru neka izaĊe.

- Mi u Njemaĉkoj vještice upravo tovimo u zatvoru, hrani

mo ih najboljim jelima - reĉe krvnik sucu.

- Kako to? - zaĉudi se Krajaĉić.

- Da tjelesno ojaĉaju jer tada im Ċavo ne moţe na muĉili-

ma niĉim oduzeti svijest.

- Vidite - klikne Krajaĉić - to je istina. Kod nas im svaki

Ċavo oduzima svijest pa leţe po dva-tri sata, a da ništa ne

kaţu.

- Šteta što je tako slaba. Neću moći odmah poĉeti s tor

turom. Neka vaša milost zapovjedi da donesu dobre juhe, me

sa, vina, a onda bih molio vašu milost da mi pošalju najboljeg

kovaĉa da se s njim dogovorim kako će iskovati muĉila.

Na Krajaĉićev nalog straţar u zemlju zatakne baklju i poĊe po jelo, a sudac

pobrza gore u straţarnicu po jednog straţara da mu pošalje ţeljenog kovaĉa.

Stranac je dotle ostao sam u ćeliji. Nekoliko je ĉasaka gledao za sucem, a onda

promijeni svoje drţanje i kao tat skoĉi k Neri, sagne se k njoj i prošapće:

-Nero!

Djevojka se prene, otvori oĉi i pogleda stranca.

- Nero - šapne on ponovno. - Ne prepoznajete moj glas?

Ja sam vaš prijatelj - Siniša!

Nerine se obrve trgnu, a blijedim i upalim licem preleti zaprepaštenje.

-Vidim, ne prepoznajete mi lice, ali to sam uistinu ja. Slušajte moj glas, on

vas ne moţe prevariti. Pokoravajte mi se pred sucem, on je u našim rukama.

Uzmite jelo što ću vam ga dati i slušajte sve što ću vam kazati. Sve što govorim

i ĉinim samo je za vaš spas. Ĉinite to kao da se protiv volje pokoravate mojim

rijeĉima.

Nera mu htjede pruţiti ruku, ali je obuze takvo uzbuĊenje daje zaklopila oĉi i

klonula na slamu. Siniša brzo ustane i poĊe k vratima. Uto se sudac vrati i

najavi da kovaĉ nije na Griĉu i da će tek sutra biti ovdje. MeĊutim, straţar je

donio jelo.

MARIJA J U R I Ć ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

Toboţnji krvnik okrene se k Neri i zapovjednim glasom reĉe:

- Uzmi jelo. Ja ţelim da jedeš.

Nera tiho i pokorno pogne glavu:

-Jest ću...

Krajaĉić od ĉuda raskolaĉi oĉi. Takvom se uspjehu nije nadao.

Nera posrkne juhu, pojede mesa i ispije nekoliko gutljaja vina.

- Vi ste ĉudovište - klikne Krajaĉić kad su izlazili iz Nerine

tamnice. - Nismo je mogli niĉim prisiliti da jede, a evo kako

se sada brzo pokorila.

- Ja imam samo jedno oko, ali kad njime pogledam vješti

cu, pokorava mi se kao pas.

- Mi smo vašu milost već odavno ovdje trebali - reĉe Kraja

ĉić i zatvori ţeljezna vrata Nerine tamnice, a kljuĉ preda no

vom krvniku s rijeĉima: - Evo, predajem vam je posvema.

- Imate li još koju vješticu u tornju?

- Kako ne. Ako vas zanima, molim da ih pogledate.

Krajaĉić odvede novog krvnika u veliku tamnicu. Dvije ţene stajale su svezane u

okovima za stijenu, a jedna je visjela na uţetu i tupo zurila preda se.

- Ovo je vještica Marija Vugrinec - reĉe sudac. Već je šest

mjeseci u tornju. Muĉili smo je barem sedamdeset sati, ali ona

šuti kao grob. Ova je ovdje moja sluţavka Dorica. Ta je pri

znala sve bez muka i bit će uskoro spaljena. Ova mlada ţena

je nekog gumbara koju svijet poznaje pod imenom Barica Cin-

dek. Juĉer smo joj metnuli palĉenice, ali nije priznala ništa.

Molio bih vašu milost kad biste se htjeli potruditi i katkad po

gledati i ove vještice.

- Uĉinit ću po vašoj ţelji. Ali sad ţelim još nešto: hoću sta

novati u tornju.

- To je lako. Gore nad tamnicama ima jedna prostrana

soba.

- Vrlo dobro. Prije no što se latim posla, redovito se ispo

vijedam i priĉešćujem. Onda se uvuĉem u svoju sobu i ne pri

mam nikoga. Molim propisane molitve i ni s kim ne razgova

ram nego samo s vješticom koju kanim muĉiti. Naravno, spre

man sam razgovarati s vama kad god zaţelite.

- Hoću li moći biti nazoĉan muĉenju?

-Naravno!

- Koji dan ţelite poĉeti s muĉenjem?

- Samo onaj koji ima u datumu broj sedam, dakle: sedmog,

sedamnaestog ili dvadeset i sedmog. Sad je na redu sedam

naesti.

- Samo vas upozoravam još na to da sve one dane kad pri

premam vješticu za muĉila ne smije u gradu biti ni spaljivanja

vještica, ni sveĉanosti, ni parade, ni plesa, ni svatova jer se

kod tih sveĉanosti uvijek sakupljaju vještice i krvniku kvare

posao.

- A baš ovih dana imala bi se vjenĉati moja kći s gradskim

odvjetnikom.

- Onda ćemo muĉenje odgoditi na dvadeset i sedmoga -

reĉe krvnik.

- Ne, ne. Volim da se odgode svatovi, premda mije to neu

godno jer smo ih već nekoliko puta odgodili zbog bolesti mo

je kćeri.

- Recite mladom vjereniku da djevojka još nije potpuno

zdrava. To je najbolji izgovor. I ja bih volio da vaša milost do

ţivi iznenaĊenje kakvo još niste imali. Ta okorjela vještica ne

će moći zatajiti ni najmanji zloĉin.

- Ja potpuno vjerujem u vas. Što god ţelite, samo recite,

sve će biti po vašoj ţelji - reĉe sudac i odvede krvnika u sobu

nad tamnicama.

Noć je. U tornju u gustoj tami usnuše vještice izmuĉene od boli i plaĉa. U

tornju je tiho, samo vani u straţarnici bdiju straţari i kartaju se.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MAUEUS MALEFICARUM

Malim drvenim stubama spušta se Siniša u podzemlje tornja i polako se šulja

Nerinoj tamnici. Tiho poput duha otkljuĉava vrata.

Nera je leţala otvorenim oĉima na slami i zurila preda se.

- Niste li se prestrašili, Nero?

- Znala sam da ste vi.

- Kako vam je?

-Pogledajte me!...

- Zašto ste odbili hranu?

- Hoću da umrem!

- Pred vama je ţivot!...

- Ne vjerujem više u to.

- Morate vjerovati. Nero. Otac Smole, Ĉikulini i ja oslobodit

ćemo vas odavle.

- Ĉikulini će vam pomoći da me oslobodite? Ta on je tako

plah - što bi on mogao uĉiniti?

- Pošao je u Beĉ i prodrijet će do kraljice.

- Ne vjerujem da će to uĉiniti.

- Hoće jer vas ljubi!

- Siromah!

Njezin samilosni glas ĉudno ga se dojmio.

- Zašto imate svezano oko? - upita ga ona.

- Da se bolje prikrijem.

- Ako ipak tko u vama nasluti Sinišu?

- Nije im ni na kraj pameti. Ja sam za njih mrtav i pokopan.

Vi ćete, Nero, odsad jesti, morate se oporaviti. Tako sam op

ĉinio Krajaĉića da će vam dati najbolju hranu.

- A što će biti ako se oporavim? Odavle se ne moţe bjeţati,

straţari bdiju dan i noć.

- Neka bdiju. Nastojte se oporaviti. Ja ću misliti kako ćete

doskora na slobodu.

- Slušat ću vas! - odgovori ona smireno. - Da sam vas ba

rem prije slušala.

Šapćući je izrekla te rijeĉi. Ali u njegovoj duši odjeknuše poklici. Osjećao se

sretnim što ga ona smatra svojim prijateljem i što je odluĉila poslušati ga.

- Kako bih vam rado pripravio ljepši leţaj i omogućio malo

svjeţeg zraka i toplog sunca. Ali ne smijem uĉiniti ništa što bi

moglo samo naĉas uzdrmati Krajaĉićevo povjerenje...

Briţno joj popravi slamnato uzglavlje i pokrije ga gunjem što joj ga dadoše po

njegovu nalogu.

- Sad spavajte i mislite samo na svoje osloboĊenje - koje

će doći.

S tim rijeĉima Siniša izaĊe iz tamnice.

Nera je gledala za njim, a njezino je srce pitalo razum:

"Zašto on sve to ĉini za mene?..."

U BEĈU

U Beĉu vrvi svijet. Ulicama hrle djevojke u svilenim šeširima, gospode u

baršunastim ogrtaĉima. Svilene odjeće lepršaju oko njih i pobuĊuju pozornost

kavalira što se ţure iz jedne ulice u drugu. Koĉija se s koĉijom prestiţe. S

veselim smiješkom na ustima susreću se Beĉani kao da svaki od njih uvijek slavi

samo blagdan.

Nedaleko od carskog dvora stoji mali grof Franjo Ĉikulini. Odjenuo se u

najsveĉanije odijelo hrvatskog velikaša. Njegovo djevojaĉko lice, oko kojega

leprša plava kosa, bijede je nego ikad.

"Kako su svi ti ljudi oko mene sretni!", šapće on. "Samo ja moram snositi tolike

boli. Svi ljudi idu vedra ĉela - samo ja nosim ţig..."

- Zašto ste tako blijedi? - zapita ga Filip stojeći uza nj. -Otkako smo ovdje,

neprestano se uzbuĊujete. Rado bih znao što vam je na duši.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Nije to mala stvar, dragi Filipe, što imam da izvedem. Ne

prestano se plašim da neću uspjeti...

- Ne bojte se, ova vaša odora vrijedi više nego sva odvaţ

nost. Kad vas samo vide da ste poletjeli kraljiĉinoj koĉiji, kra

ljica će spaziti vašu plemićku odoru i neće proći a da ne zapi

ta tko ste, što ste i što ţelite. Samo, ako se kraljica izveze u za

tvorenoj koĉiji - onda će biti zlo.

- Već sam nestrpljiv. Izgubili smo tri dana, a kraljica se nije

povezla u šetnju. Hoće li danas?

- Htio sam se propitati negdje oko dvora, ali bi to bilo sum

njivo - reĉe Filip. - Ali još nije doba. Kraljica uvijek izlazi u

ĉetiri sata. PoĊite, idemo dotle u jednu gostionicu.

U gostionici naruĉe vina i nešto za jelo. Jedva su zagrizli, kad opaze da su u

gostionicu ušla tri hrvatska Ċaka. Jedan je od njih mladi Stiller, sin lijeĉnika

Stillera.

Kad su opazili Ĉikulinija, uĉinili su se kao da ga ne vide. Mladog se grofa to

teško kosnulo. Odloţi jelo i obori oĉi. Najednom Cikulini ustade i pode prema

Stilleru koji je sjedio za stolom sa svoja dva druga i pruţi mu ruku. Stiller ga

pogleda, ali ne prihvati grofovu ruku.

Mladić zadršće, pa je trebalo nekoliko ĉasaka dok je smogao rijeĉ.

- Zašto to ĉiniš, druţe moj? - upita slomljenim glasom.

- Suvišno je da me pitaš.

- Ti, dakle, vjeruješ Dvojkoviću?

- On je najbolji prijatelj tvoje majke pa vjerojatno nešto

zna. Ali uzmimo da mu i ne vjerujem - nije li sumnja posve

opravdana? Nisu li nas uhvatili u stupici upravo s onom cr

venom svjetiljkom kojom si nam ti imao dati znak da se

moţemo mirno iskrcati? Istina, oni su te zatvorili s nama, ali

samo prividno. Nisu li te sada pustili na slobodu iako si pucao

na Dvojkovića?

- A zašto sam pucao na njega?

-Valjda zato što te odao. Ĉemu se uzrujavaš? Daj nam dokaza da nisi baš niĉim

sudjelovao pri tom izdajstvu, dokaţi nam da je Dvojković lagao pa ćemo ti svi

pruţiti ruke i moliti te zaoproštenje. Dajem ti rijeĉ.

Grudi mladoga grofa sapinjale se, pred oĉima mu se smraĉilo, a tijelo mu se

poĉelo trzati. Posrne i sruši se.

Svi pohitaše k njemu, polise ga hladnom vodom da ga do-zovu k svijesti.

- Nisi mu smio ništa govoriti - ukori Stillera jedan od dru

gova. - Znaš daje bolestan kao suhi list na drvu - a moţda ga

to ipak peĉe.

Kad se Franjo probudio iz nesvjestice, razabrao je da leţi na gostioniĉkoj

klupi. Uza nj je stajao Filip s gostioniĉarom i njegovom ţenom, a podalje pokraj

vratiju opazi Stillera i njegova dva druga. Prvi pogled padne na drugove. U tom

pogledu kao da se zrcalila duboka, beznadna bol. Okrene se Filipu i šapne:

- Idemo!

Dok je grof prolazio kraj Stillera, bijaše tako blijed i slomljen da se

drugovima oĉito saţalio. Vani na ulici grof stade tako brzati da gaje Filip

jedva stizao.

- Samo, hoće li danas kraljica u šetnju? - pitao se Filip.

Filip je nastojao da grofovu pozornost svrati na nešto veselo, na kakvu lijepu

damu, zaustavljao se pred dućanima ne bi li ga razvedrio i trgnuo iz njegove

šutljivosti. Uzalud. Franjo nije odgovarao, nije ni u koga gledao, samo je ţurio

naprijed gore-dolje ulicom kojom je morala proći kraljiĉina koĉija.

Kad bi kraj njih projurila kakva koĉija, stao je i zapiljio oĉi u noge hitrih

konja. Kao da za nj na ulici nije postojalo baš ništa do jurećih konja.

Filip razabere da se grof trgne na svaki topot konja. Nekoliko puta potrĉao je

na cestu i doĉekao koĉije tako blizu da su mu se gotovo dotaknule velikaške

odore.

Ji

"J "v

y&

A

"*L>.k

,: i1

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

"Sigurno prouĉava kako će u koĉiju baciti pismo", pomisli Filip. "Kad samo ne bi

bio tako uzbuĊen!" Već su po stoti put prošli ulicom gore-dolje, kad se izdaleka

zaĉuje štropot koĉije. Grof Cikulini opazi da su ljudi na ulici zastali, da

gledaju za koĉijom, a muškarci skidaju šešire. Na grofovu se licu pojave crvene

mrlje, a zjenice mu se rašire.

- Evo kraljice!

Filipov poklik lecne Franju. U prvi se ĉas skamenio, a onda skoĉi naprijed, pode

na cestu i izvadi pismo što gaje otac Smole napisao za kraljicu.

Filip pode za njim i stane kraj njega.

- Propali smo! - šapne. - Koĉija je zatvorena. Pismo se ne

moţe baciti u koĉiju.

- Pusti me - okosi se na njega grof. - Ostani otraga!

Filip ga posluša, a u sebi pomisli:

"Pravo je dijete! Sve u njemu igra što će vidjeti kraljicu."

Koĉija se pribliţavala.

Sve se više blistao zlatni vijenac na krovu koĉije.

Franjo je stajao na cesti, upiljio svoje plave oĉi u bijelce što su, ponosno

diţući glave, u sjajnoj ormi hitali niz ulicu. Pred Franjinim oĉima nesta svijet

i kuća. Vidio je tek zlatni vijenac na krovu koĉije ispred koje su obijesno

skakala ĉetiri bijelca. Pred oĉima mu se njihove noge umnoţile, rasle i

produţivale se. Sve se u njemu potreslo, a u ušima mu se priĉinjalo da koĉija

grmi, a zemlja se trese.

Filip opazi da je grofovo lice problijedilo poput mramora. Koĉija je već bila

tu, posve blizu, samo još dva-tri trka, i konji će proletjeti kraj grofa, a on

neće moći baciti pismo jer je koĉija zatvorena staklom.

"Što kani?" protrne Filip.

U isti mah grof se nagne, poskoĉi pred konje, sruši se i nestane pod kopitima

bijelaca. U tili ĉas nastane silna vreva.

Vrisak ţena, zapomaganje Filipovo, strka ljudi - sve se to zbilo u nekoliko

trenutaka. Koĉijaš trgne uzde, konji su stali.

Iz koĉije iskoĉi visok mladić, potrĉi k prednjim konjima, u-hvati nogu lijevog

konja i skine je s grudi mladoga grofa.

- Drţi dobro konje! - vikne koĉijašu.

- Izvucite ga van, ali oprezno.

- Mladi car Josip - šapću ljudi gledajući u mladića koji se

trudio oko mladoga grofa i davao naloge.

- Stoje, Josipe? - zaĉuje se iz koĉije kraljiĉin glas.

Svjetina je uzbuĊeno gledala ĉas kraljicu i mladog cara, ĉas

opet nesretnog mladića ispod nogu konja.

- Veliĉanstvo - tiho će sin majci - pregazili smo nekog

plemića.

Marija Terezija izaĊe iz kola.

Garda opkoli koĉiju i potisne svjetinu.

- Evo ga! - upozori car kraljicu. - Izvukli su ga ispod

konja.

Dva muškarca nosila su grofa koji se nije ni micao. Obje su mu ruke visjele, a u

desnici je grĉevito stiskao veliko pismo, okrvavljeno vlastitom krvlju.

- Zar ga nisi vidio kad je prolazio ulicom? - strogo će kra

ljica koĉijašu.

-Vaše veliĉanstvo - odvrati dvoranin umjesto koĉijaša skoĉivši s prvog sjedala -

on se bacio pod konje. Kraljica pogleda mladića.

- Nije moguće da se bacio pod konje!

- Jest - odvrati nekoliko glasova.

Jedan dvoranin priĊe kraljici i reĉe:

- Veliĉanstvo, tu medu svjetinom stoji sluga ovog plemića.

I on tvrdi da se njegov gospodar sam bacio pod konje.

- Dovedite slugu!

Dvoranin poĊe do Filipa i dovede ga pred kraljicu.

- Tko je taj plemić? - upita kraljica Filipa.

- Grof Franjo Cikulini, veliĉanstvo - odgovori on ponizno.

- Ti veliš da je sam skoĉio pod konje?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jest, veliĉanstvo.

- A zašto?

- Htio je u koĉiju vašeg veliĉanstva baciti neko pismo, a

kad je vidio da je koĉija zatvorena i da neće uspjeti, odluĉio

je ţrtvovati svoj ţivot, samo da pismo doĊe u ruke vašeg

veliĉanstva.

- Gdje je to pismo?

- Eno, još ga drţi - reĉe Josip.

- Dajte ovamo! - reĉe carica.

Jedan dvoranin pohita k teško ranjenom grofu i uzme pismo.

Kraljica pogleda naslov, razmota i proĉita. Lice joj se smrkne. Onda naloţi

dvoraninu:

- Ponesite grofa odmah u bolnicu i poruĉite u moje ime lijeĉ

nicima neka upotrijebe svu znanost kako bi spasili mladica.

- Ţivjela kraljica! - klikne narod stoje stajao okolo. Kralji

ca se uspne u koĉiju i zajedno sa sinom odveze natrag u kra

ljevski dvor.

U prostranoj sobi beĉke bolnice sklopljenih oĉiju leţi grof Franjo Cikulini.

Lice mu je blijedo i prozirno kao da gaje smrt pomilovala veĉ objema rukama.

Lijeĉnici su ga dozvali k svijesti, ali njihovo zabrinuto lice pokazuje Filipu

koji sjedi do grofovih nogu da nemaju nade u njegov spas. Filip je dozivao u

pamet sve one ĉasove što ih je proveo s grofom, poĉevši od ranog jutra kad je s

njim pošao na put u Beĉ. Sjetio se kako je mladić projašio Kapucinskim trgom,

pogledao palaĉu svog oca, nekadašnje vlasništvo Petra Zrinjskoga, i tuţno

prošaptao: "Ovu palaĉu nikad više neću vidjeti."

Shvaćao je njegovu uzbudenost ova dva-tri dana u Beĉu i njegovu sutljivost. Sad

je znao zašto je neprestano silazio na cestu, zurio u konje, zašto je drhtao i

blijedio i trĉao ulicom gore-dolje.

Gradom se proširila vijest o mladom hrvatskom plemiću koji se bacio pod

kraljiĉinu koĉiju. Stiller i njegovi drugovi takoĊer saznaše za to i pohitaše u

bolnicu da ĉuju što se dogodilo s njihovim zemljakom s kojim se tek prije sata

onako nemilo sukobiše u gostionici. Kad su ušli u grofovu sobu, pode im u susret

Filip.

- Dakle, istina je što ljudi vele? Bacio se pod koĉiju.

- Jest! Samo zato da u kraljiĉine ruke doĊe molba za Neri-

no pomilovanje.

Đaci su zurili u pod. Šutjeli su. Nisu se usudili ni pogledati u Franju. Njegovo

teško disanje provlaĉilo im se kroz dušu kao teški ukor.

U sobu uĊoše dva lijeĉnika i stadoše nešto pripremati oko bolesnika.

- Molim da se malo pomaknete u kut - reĉe jedan lijeĉnik

Ċacima - dolazi kraljiĉin osobni lijeĉnik.

Jedva su se povukli, kad u sobu uĊe stariji gospodin srednjeg stasa, mudrih

pronicavih oĉiju iz kojih je virila hladna promišljenost. Bio je to osobni

lijeĉnik Marije Terezije uĉeni Holandanin Van Swieten.

Lijeĉnici rekoše Van Swietenu da je grofu zdrobljen cijeli prsni koš i saopće mu

kakve je sve zadobio unutarnje ozljede. Van Swieten ga još i sam pregleda i

reĉe:

- Siromah, skupo je platio kraljiĉinu milost.

Grofa su te rijeĉi probudile.

- Kraljica će, dakle, uslišati našu molbu? - prošapće on i

otvori oĉi.

- Jest, mladi ĉovjeĉe - odvrati Van Swieten. - Kraljica je od

redila da se povede nova istraga o krivnji mlade kontese i o-

stalih optuţenih vještica u Hrvatskoj.

Oĉi mladog grofa zasjaše:

- Sad mogu mirno umrijeti!

-Vi ste zaista korisno uloţili svoj ţivot. Ipak, šteta je za vas - reĉe Van

Swieten. - Kraljica vas po meni pozdravlja.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Sad sam sretan kao nikad u ţivotu.

- Zbogom, mladiću - reĉe Van Swieten opraštajući se.

- Samo da kraljiĉina rijeĉ ne doĊe u Zagreb prekasno. Ako

kontesu stave na muke, zauvijek je propala. Osakatit će je...

- Ako zlonamjernost nije prekoraĉila granice, onda će vla-

dariĉin glas stići na vrijeme - reĉe stari lijeĉnik, pruţi Franji

ruku i izaĊe.

Kad Ċaci ostadoše s Franjom nasamo, priĊe mu Stiller. Ĉikulini ga tuţno pogleda.

- Mislim da sam ti pruţio dokaz da je Dvojković lagao -

reĉe on.

- Franjo, valjda te nisu moje rijeĉi?...

- Ne, tu sam odluku donio već iz Zagreba. Nisam posve ne

vin, ti si ipak imao pravo.

- Što to veliš, Franjo?

- Ĉuj me. Ljudi vele da su grofovi Ĉikulini izdajstvom stekli

imanje Petra Zrinjskoga.

- Ta se pripovijest rodila u zraku, tek onako kao svaka

druga.

- Svejedno je, ja sam ipak izdajica.

- Franjo, strašno je što govoriš...

- Idi u Zagreb i pitaj moju maćehu nije li u snu prisluškivala

što govorim. Da, da! Dok sam bio budan, nitko od mene ne

bi mogao išta doznati - ni na muĉilima. Ali kad usnem, onda

kao da sa mnom vlada neko prokletstvo!

-1 tako je Dvojković saznao za naš plan?

- Samo tako... Alija sam u sebi ubio prokletog izdajicu, ba

cio sam ga pod kopita kraljiĉinih konja - i sad sam se oslobo

dio. Sad me više nećete prezirati?

- Oprosti nam, Franjo. Tko bi sve to slutio! Zašto nam nisi

rekao?

- Zar biste mi vjerovali? Samo svojim ţivotom mogao sam

iskupiti vaše poštovanje... i povjerenje...

Grof nasloni umornu glavu na jastuk. Đaci su stajali uza nj suspreţući suze.

Stiller je bio nemiran. Najednom se odluĉi:

- Franjo! Uvrijedio sam te danas i nisam ti dao ruke.

- Samo mije sada podaj, pa će sve biti u redu...

Mladić uhvati pruţenu grofovu ruku, sagne se nad nju i briţne u plaĉ...

- Ah, druţe, kako mi to godi. Te suze padaju na moju du

šu kao tiha kiša na uvelo lišće. Da su barem sada ovdje i oni

drugi... I Tito i Francesko da mi barem i oni pruţe ruku, prije

nego što umrem... Kao tada kad smo se sastajali u maloj ko

libi u Remetama, kad smo vijećali o svojoj osnovi kako ćemo

preporoditi praznovjerni narod, kako ćemo raditi za prosvjetu

našeg puka. A sad? Gdje su svi moji lijepi snovi?...

- Oni su postali djelo. Ti si im dao ţivot, udahnuo si im svoj

vlastiti ţivot. Ti si svojim ţivotom otkupio pravdu iz okova

strašne zablude praznovjerja. Nad tvojim grobom podići će

Remetinci spomenik slave.

Oko Franjinih usta zatitra smiješak, jedva zamjetljiv kao da sluša sanjivu

slatku glazbu s onog svijeta. Onda prošapće:

- Daj mi, druţe, još malo svoju ruku... Tako, sad mije do

bro.. . Sad znam da mi svi vjerujete, da me opet volite.

Stiller se sagne i pritisne malu bijelu grofovu ruku na svoja usta.

- Koliko sreće!... Recite mi, prijatelji moji: zar ne da me u

grobu neće dostići muke što sam ih pretrpio ovdje? Neću vi

djeti kako odrubljuju glavu Petru Zrinjskom?

Njegovi su prijatelji šutjeli i suznim oĉima gledali kako se iz mladih grudi

dijeli bolesna duša.

- Filipe, priĊi bliţe... - mahne grof Filipu.

Filip se sagne nad grofa, a ovaj mu šapne:

- Kad doĊeš u Zagreb, pozdravi mi Neru i reci joj: ako ne

moţe ljubiti Sinišu, ne smije ljubiti nikoga!... Reci joj da sam

tako silno ţelio umrijeti, da sam tako - tako - rado umro...

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Zbogom, mili drugovi... Dajte mi još jednom ruke...! Stisnite ih ĉvrsto -još

ĉvršće - tako - sad mije lijepo - sad mije ugodno... Pozdravite onu kolibicu u

Remetama, sazovite onamo sve drugove i recite im da nisam imao opako srce, nego

da sam bio nesretnik.

Mladićeve oĉi najednom se rašire i prestravljeno upilje u zid.

- Vidite, ondje daleko! To je opet - on, Petar Zrinjski. Ka

kva muţevna glava... kako ponosna, kakve oĉi! - Gleda me,

zuri u me!

Grof zatvori oĉi, a lice mu odavalo stravu.

- Sad su ga doveli na stratište. Krvnik ide - krvnik!

Grof se stao bacati. Strašan vrisak prodre iz njegovih grudi.

Stiller ga uhvati za ruku.

Oĉi umirućeg mladića zaustaviše se na njemu. On mu pruţi i drugu ruku i smiren

klone na jastuk stišćući ruke svog prijatelja...

Malo po malo stisak je bio sve slabiji i slabiji...

Oko njega stoje prijatelji nijemi, gledaju ga bez daha osjećajući daje sada iz

mladog tijela prhnuo duh - kao prašak što ga odnese vjetar s proljetnog cvijeta.

Kroz prozor provirilo proljetno sunce i poljubilo oproštajnim cjelovom ĉelo

posljednjeg potomka grofova Ĉikulini.

UROTA

Svaka novost na Griĉu prošla je kroz dućan Andrije Palĉića. Tu su se sastajali

svi muški i ţenski brbljavci na ĉašicu ko-movice i komadić svjeţeg bijelog

kruha. Otkako je dućan Ba-rice Cindek bio zatvoren, kupovao je svijet kruh kod

Palĉića, pa je on sada bio veoma zadovoljan stoje svjedoĉio protiv Ba-rice i

tako se riješio opasnog takmaca.

Samo se nije usudio izlaziti na ulicu. Kad se uveĉe vraćao iz dućana, uvijek ga

je pratio prijatelj Puncer ili njegova dva grabanta. Palĉić je drhtao pred

gumbarom. Njegovo blijedo lice, na kojem se ukoĉila duboka bol i jad na cijeli

svijet, pratilo je Palĉića danju i noću. Svake je noći snivao kako mu je skoĉio

za vrat i kako ga guši.

Najsretniji bijaše preko dana kad je u njegovu dućanu sjedio krvnik Puncer s

grabantima. Onda se nije bojao gumbara. A već su prošla dva tjedna otkako krvnik

s grabantima sjedi kod Palĉića i pije. U tornju nema posla, pa cijeli dan sjede

ovdje.

S njima je i Mikica. Ruke mu iskoĉile iz kratkih rukava kaputa, na njih je

naslonio svoju šiljastu glavu i buljio preda se. U malom zagušljivom prostoru

vlada zlovolja, mrzovolja.

Na vratima se nenadano pojavi jak, pristao ĉovjek prosijede kose i brade. -

Dobro jutro, kume! - pozdravi Puncera.

- Gle! - reĉe Mikica - to je kljuĉar sisaĉkog grada.

- Jest, ja sam gospodine - ponizno će Grga uzdahnuvši.

- Dakle, vas su isperjali preko zida.

-Bogmejesu, gospodine!

- Pravo vam budi! Niste se smjeli tako glupo pustiti preva

riti od kapetana.

- On je pobjegao, ali me nije prevario.

- Beno! On ti se prikazao kao Hasan.

- Zar meni? Nisam ja bilo tko. Nikad ne vidio zvijezda ni

sunca ako Hasana nisam vidio svojim oĉima. Vidjeli su ga i

moji susjedi kako je veslao. Ali gospoda od Kaptola razljutila

se na mene pa me otjerali jer se grofica Auersperg veoma ra-

srdila. Pa što sad imaju? Smrt bi kapetana našla i u gradskoj

kuli. A kako je u Zagrebu? - pita Grga.

- Kako? Ne moţe biti gore. Gradski sudac je šenuo pa

meću...

- Što, vraga?

- Kako nije kad već dva tjedna ĉuva u tornju vještice i ne da

ih muĉiti, a mi tu sjedimo bez posla i zasluţbe.

5* ->

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- A zašto ih, nesreća, ne da muĉiti?

- Jer je odnekud iz Švapske došao neki strani krvnik pa će

ih on toboţe bolje muĉiti nego mi. Krajaĉić misli da on umije

bolje natezati uţeta i jaĉe stezati španjolske ĉizme nego ja -

reĉe bijesno Puncer.

- Je li moguće? Pa zar još uvijek nije muĉio vještice?

- Nije, hulja. Dao je praviti razliĉita muĉila kod kovaĉa Fun-

teka, a svaki put to još nije dobro, svaki se dan nešto poprav

lja, a sve zato da hulja zavuĉe muĉenje. Vele da svaki dan što

je ovdje dobiva dvije forinte.

- Ništa ne radi, a ipak dobiva plaću.

- Gdje stanuje? - upita Grga.

- U tornju. Nitko ne moţe k njemu, samo sudac Krajaĉić. Ni

Dvojković, ni Sale ne smiju k njemu.

Kaţe da ne smije ni s kim govoriti, neprestano moli, a Smole ga svaki dan

priĉešćuje.

- Pa kako će dugo trajati gospodstvo tog krvnika?

- Dok mu ja ne stanem na vrat - poviĉe Puncer i udari po

stolu da sve ĉaše zazveĉaše, a boca se prevrnula.

Svi su iznenaĊeno pogledali Puncera.

- Kad on ovako lupa po stolu, bit će zlo - šapne Palĉić svojoj

ţeni. - Taj će stranom krvniku skuhati poparu, vidjet ćeš.

Sve se više ljudi skupljali u dućan, kupovali hljeb i pili ko-movicu. Kad je

došao zvonar sv. Marka, posjetitelji pohite k njemu. Njegovo je lice odavalo

daje opet donio novosti.

- Stoje, Ţajleru? - upita Mikica. - Zar opet nešto znaš?

- Ove noći provalile su coprnice u gradsku općinu. Svaki

dan nešto pokradu.

- Je li se još ikad dogodilo toliko provala i razbojstava kao

u ovih ĉetrnaest dana? Ha? - upita Puncer i pogleda blistavim

oĉima sve prisutne izazivajući odgovor.

- Istina je - potvrde drugi plaho, nešto iznenaĊeni tim

otkrićem.

- Kako coprnice ne bi gospodarile kad su tako slobodne!

Sjede ĉitav dan u tornju, hrane se i smišljaju kakvu će novu

psinu uĉiniti u noći, a sve to za volju stranca krvnika.

- Idemo gradskom sucu - vikne Zajler. - Jesmo li mi, do

vraga, graĊani ili nismo? Mi smo ga izabrali za suca pa ima

mo pravo traţiti da coprnice stave na muke.

- Tako je, ovo se ne da trpjeti - upadne Palĉić. - Još će i

nas orobiti.

Palĉićka je pomogla, a grabanti, Puncer, Mikica i svi koji su sjedili u malom

zadimljenom dućanu poĉeše se sve više uzbuĊivati i psovati gradskog suca.

UzbuĊenje iz dućana prenijelo se do popodne po ĉitavom Griĉu, tako da se

predveĉer svjetina skupila pred stanom suca Krajaĉića i stala bijesno vikati.

- Gdje je sudac? Na muke s vješticama!

Ali suca nije bilo kod kuće. Mala Sanda izašla je pred svjetinu i blijeda i

prestrašena. Onima koji su stajali u prvom redu rekla je da otac nije kod kuće,

daje nekamo otputovao po poslu i da će se vratiti tek sutra. Sad je svijet pošao

k tornju, galamio i lupao po vratima straţarnice viĉući:

- Provalite vrata, idemo sami u toranj.

- Razapet ćemo ih na muke mi, kad neće gradski suci.

- Razrušite toranj!

- Van s coprnicama! Vodimo ih na lomaĉu! Neka izgore u

plamenu, proklete utovljene nesnage!

Već je oko tornja i Kamenitih vrata padao mrak, a svjetina je još vikala. Notar

Sale poslao je pandure da ĉuvaju toranj, ali ni ovi se nisu baš nimalo

uzrujavali i potiskivali svjetinu. Sve se nešto dogovarali i šaputali.

Vrata straţarnice bijahu zatvorena.

Andrija Puncer, ĉetiri grabanta i Mikica zavukoše se meĊutim u komoricu u kojoj

su se obiĉavali odmarati poslije muĉenja.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

Puncer je pisao na debelom papiru, a ostali su gledali u pero.

- To je posljednji raĉun. Kad nam ovo isplate, onda nema

više nikakve zarade - reĉe Puncer.

- Daj ovamo raĉun da ga odnesem na općinu neka nam is

plate - reĉe Mikica.

Krvnik još jednom proĉita svoj raĉun što gaje imao za svaku vješticu predloţiti

gradskoj općini. Glasio je:

"Za muĉenje Jelene Kušenke potrossil szem: Item grabantom 36 forinti. Item dal

szem za sveche kaj smo ju pekli 12 den. Item dal szem gda su babu ţgali polag

vina oficialom 20 den. Item henkaru polag vina, kruh i meszo 12 den. Item

straţarom i dvem grabantom, gda su babe mucsili 12 den. Od 20 deczembra do 20.

janera dal szem coprnici szaki dan dva groscha za kruh 1 for. 60 d. Na 20

janera, gda su babe Marija Vugrinec i Kušenka na mukah bile, potrosil szem za

vino grabantom i henkaru 32 den. Na 14. februara dobil je henkar za mucsenje bab

4 puta vino, kruha i szira 25 den. Na 1. marta pocseli smo hraniti dve coprnice

Baricu Cindek i Neru Keglevich. Vszaka je dobila grosch na dan za kruh 20 den.

Pokehdob 14 danov nemam poszla proszim da sze ov raĉun isplati.

Andrija Puncer, varoški henkar."

Kad je krvnik proĉitao i uvjerio se daje sve u redu napisano, sloţi papir.

- Sve me je strah da će sudac namjestiti ovog novog stra

nog krvnika, ali onda ćemo i mi grabanti otfrknuti - reĉe je

dan grabant.

- Bukvane! - izdere se na nj Puncer. - Ova zemlja nije rodi

la krvnika kakav sam ja i nikad neće mene nitko odavle mak

nuti jer-onda...

- Ne bojte se. Još ćemo danas muĉiti groficu - utješi ih Mi

kica i otvori vrata.

- Ĉujete li viku?

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

- To su Griĉani. Dakle, uspjeli su.

- Sad je sve u redu.

- Suca si otpravio.

- Jesam - odvrati Mikica. On u Bukovcu vodi istragu o co-

prnicama koje su orobile groficu Drašković. Rekoh mu da se

grofica ljuti što još nije bio ondje da presluša ljude i on se od

mah odvezao onamo!

- Dobro! Sad smo mi tu gospodari. Stavit ćemo sve vještice

na muĉila.

- A što će reći sudac? - upita jedan grabant.

- Zašto imaš tako veliku lubanju kad si tako glup? - izdere

se Puncer. - Kad se sudac vrati, reći ćemo mu da je svjetina

htjela provaliti u toranj i zapaliti njegovu kuću ako coprnice

ne metnemo na muĉila pa će šutjeti i platiti svakome njegovu

zaradu kao obiĉno.

- A onaj strani krvnik?

- S njim ćemo biti odmah gotovi. DoĊite!

U sobi nad tamnicom vještica sjedi Siniša. Ljubiĉasta halja, crni šešir i povez

s oka leţe na stolu. Mjesto vojniĉkog odijela dao mu je otac Smole od

samostanskog krojaĉa produţiti jedne svoje hlaĉe i prsluk preko kojeg je odjenuo

ljubiĉastu ha-lju i skinuo je samo onda kad se zakljuĉao u sobi nad tamnicama.

Samo kad je odloţio halju njegov je stas podsjećao na nekadašnjeg lijepog

Sinišu, naoĉitog kapetana Trenkova bataljo-na. Njegovo lijepo i mlaĊano lice

obasuše guste dlake i nagr-diše ga. Oĉi su mu upale, a kosa neuredna i

nepoĉešljana pada mu sve do ušiju. Ĉelo su mu nabrale brige i boli, lice uve-

nulo kao nakon neprospavanih noći, a oĉi mu upale i smrknuto gledaju po pustoj

sobi strašne kule.

Ĉekao je oca Smolea. Svake veĉeri dolazio je kapucin k

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

njemu i toboţe ga ispovijedao, a svako jutro da ga, toboţe, priĉesti.

Na vratima netko tiho pokuca i zovne:

- Otvorite, poboţni ĉovjeĉe. Dolazi ispovjednik!

Siniša je poznao glas oca Smolea, ali je ipak brzo obukao halju, metnuo na oko

povez, a na glavu šešir i tek onda pošao otvoriti.

Kapucin je ušao tiho i oprezno. Siniša ga zabrinuto pogleda:

- Još uvijek ništa?

- Ništa - odvrati Smole, ispod halje izvadi omot mesa i

bocu vina i stavi na stol.

- Što se to moralo s njim dogoditi?

- Moţda nisu na vrijeme stigli u Beĉ?

- Ja sam toĉno proraĉunao vrijeme kad bi mogli stići iz

Beĉa.

- Budimo strpljivi, ja se ĉvrsto nadam. A kako je njoj?

- Neprestano šuti i zuri preda se. Samo katkad razgovara

sa mnom, a onda joj glas, tako mekan, postane i tuţan... Kao

da se više ne uzda u svoju slobodu.

-A vi?

- Pomislite oĉe, ja sam tu u ovoj sobi, a ona dolje u tamnici

na slamnjaĉi i ne smijem joj niĉim pomoći. Jedino ako joj dam

malo jela ivina.

- Ovo je ĉekanje zaista strašno - reĉe Smole. - Cijele noći

ne spavam, a usnem li, uvijek snivam da vidim kraljiĉinu ko

ĉiju kako hrli kroz beĉke ulice, a mali nespretni Ĉikulini stoji

blijed i prestrašen ispred koĉije i ne moţe u nju baciti pismo.

- Mene ti sni muĉe i na javi.

-Vi još uvijek niste spavali?

- Odvikao sam se od sna. Bojim se. Krvnik Puncer me gleda

strašno, a nije ni ĉudo. Ako sucu reĉem da se odriĉem svoje

plaće za muĉenje, mogao bi posumnjati zašto hoću da radim

badava. Ali svejedno. Sad to ne moţe više dugo trajati. Vijest iz Beĉa mora

doći, osim ako obojica, i Filip i Ĉikulini, nisu na putu stradali.

Dok su ovako razgovarali, iznenadi ih buka i vika stoje dopirala kroz debele

zidove kule.

Siniša skoĉi k prozoru. Prva mu je misao bila da je stiglo nešto iz Beĉa. Ali

kad otvori prozor, provališe u sobu povici izvana:

- Na muke s coprnicama. Mi ćemo ih spaliti sami kad neće

sudac!

Siniša i Smole se pogledaju. Razumjeli su se.

- Nahuškali su ljude - reĉe Smole.

Vika je bivala sve zaglušnija a kroz toranj tutnjili udarci svjetine po

ţeljeznim vratima.

- PoĊite, oĉe, do suca, a ja idem k njoj. Meni sve nešto veli

da nam prijeti velika nesreća. Samo sudac moţe umiriti svjeti

nu. Ţurite se jer ako provale u toranj, izgubljeni smo.

Siniša otvori vrata. Tu su se kroz pod spuštale drvene stube, sliĉne ljestvama

kojima se Siniša spuštao u tamnicu, a dale su se prisloniti i opet odnijeti. Ali

kad je otvorio vrata u podu, opazi da su ljestve nestale.

- Što to znaĉi? - klikne Siniša. - Netko je odnio ljestve?

Siniša pohita prema vratima kroz koja je ušao Smole, otkljuĉa ih i htjede poći

stubama u straţarnicu. Ali vrata bijahu izvana zakljuĉana.

- To je urota - reĉe Smole.

Siniša malo razmisli. Uzme sa svog leţaja pokrivaĉ, smota ga i sveţe za nogu

ţeljeznog ormara, onda se oboruţa s dva pištolja što ih je sakrio u sobi, uhvati

kraj pokrivaĉa i spusti se. Visio je u tami. Tlo hodnika bilo je još daleko.

Neko je vrijeme ĉekao da mu se oĉi priviknu na tamu. Sad je razabrao visinu, pa

se spusti. Nije ni posrnuo, nego se zadrţao na stijeni. Onda se uputi u Nerinu

ćeliju. Kad je htjede otkljuĉati, padne mu ruka u prazan prostor. Vrata su bila

otvorena, razvaljena.

ffr1?.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

Srce mu se stislo. Oĉajan ode u tamnu ćeliju i zovne:

- Nero!

Ali mu ona ne odgovori. Slamnjaĉa je bila prazna. Nera je nestala.

Strašna slutnja obuzme Sinišinu dušu. Sune iz ćelije i po-hita prema muĉilištu.

Do njega dopre Nerin glas: - Što hoćete sa mnom?

Siniša bane u muĉilište.

Dva grabanta vukla su Neru prema muĉilima.

Krvnik Puncer stajao je u sredini prekriţenih ruku, a Mikica je sjedio uz mali

stolić drţeći u ruci pero kako bi biljeţio, kao i uvijek, kad je koja vještica

bila na mukama.

- Sto to radite? - upita ih strogo Siniša stojeći na vratima i

uspravivši svoju ĉudnu pojavu.

Grabanti se preneraziše. Oĉito se ni u snu nisu nadali da bi taj ĉovjek sada

mogao naići. Krvnik Puncer okrene se k njemu i lukavom ljubaznošću reĉe:

- Griĉ se pobunio što coprnice još uvijek nisu na mukama, a

toliko su nedjela posljednjih dana poĉinile po cijelom gradu.

- Recite ljudima - zapovjednim će glasom Siniša Mikici -

da će vještice sutra na muĉila.

Mikica je bio tako iznenaĊen odluĉnim glasom da je ustao i izašao. A Siniša je

gledao Neru koja mu je oĉima davala neke znakove. No on ih nije razumio, a nije

htio da je pred Puncerom i grabantima što pita. Zato brzo uzme pero i napiše

francuski: "Vidim da mi nešto ţelite reći. Recite na francuskom kao da govorite

sama sa sobom."

Tada uzme papir i šapne Punceru:

- Odmah ćemo vidjeti je li zrela za muĉenje. Bude li sada

govorila i buncala, sutra ćemo zapoĉeti. U tom ĉasu kontesa

je naĉas zaboravila svoju bijedu.

"On umije pisati?" pitao je Nerin pogled prateći kako mu pero u ruci leti po

bijelom papiru. "Zar je to moguće? A jed-

nom je pred cijelim društvom rekao da umije drţati u ruci samo srblju, a pero da

nije nikad upoznao."

Siniša nije opazio njezino preneraţenje. Mislio je na pogibelj koja joj je

zaprijetila. Kad je vidio da Puncer sa zanimanjem oĉekuje što će uĉiniti s

papirom, priĊe k Neri i bez rijeĉi joj pokaţe ispisani papir.

Njezino se lice ukoĉi, oĉi joj piljile u pismo.

Zaboravila je da mu odgovori i slijedi njegov poziv. Vidjela je samo njegova

slova kojima su nekad bila ispisana pisma što ih je dobivala od nepoznatog

viteza.

U tom je ĉasu zaboravila da mora odgovoriti, daje moţda na kocki i njezin ţivot.

Vidjela je pred sobom ista ona slova kojima su bile napisane ljubavne rijeĉi.

Ipak se sabere, okrene glavu od Siniše i, zagledavši se u muĉila što su visjela

na stijeni, obasjana blijedim svjetlom uljanice poĉne govoriti monotono

francuskim jezikom kao da govori sebi:

- Ĉula sam gdje su se dogovorili da će me staviti na muke,

a sucu će reći da je svjetina htjela u kulu. Njima je do novca

što će ga dobiti strani krvnik.

Siniša se okrene Punceru koji je znao priliĉno njemaĉki i šapne mu:

- Sutra ćemo je staviti na muĉila. Vi ćete mi pomoći prije

nego što se dam na posao. Moram s vama nešto govoriti. Do

Ċite!

Puncer izaĊe iz muĉilišta u hodnik.

- Ja znam da nikome nije drago kad tko doĊe i oduzme mu

sluţbu.

Puncer odmahne glavom i reĉe:

- Pa dobro, ali svijet se neće umiriti. Oni traţe da se copr

nice odmah stave na muĉila. Ĉujete li kako viĉu?

- Sam ću razloţiti ljudima.

Siniša ostavi Puncera i pode u straţarnicu, otvori prozor i htjede govoriti

onima koji su bili blizu, kad najednom stane netko vikati:

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ja ću ga kamenom.

- Neka ide u Švapsku toviti coprnice!

- Van s tim strancem, mi imamo domaćeg krvnika. Bacite

ga van! Svjetina je to buĉno prihvatila i stade vikati:

- Udrite dotepenca.

U isti mah na prozor padne nekoliko kamena, a za njima se prema Siniši saspe

ĉitava kiša. Siniša se vrati u muĉilište.

Kroz hodnik dopru mu do ušiju glasovi kao da tko stenje.

Nije mu bilo jasno tko to stenje pa pobrza u muĉilište jer su glasovi dopirali

odanle. U tami opazi straţara koji mu zakrĉi put.

- Natrag! - reĉe straţar i naperi u Sinišu pušku.

Nešto se ovdje dogaĊa, pomisli Siniša. Svi su se urotili protiv mene, zajedno sa

straţarima.

Bez oklijevanja baci se na straţara kao ris, izbije mu iz ruku pušku i udari ga

tako da se onesviješten srušio na pod, a onda pohita u muĉilište.

Nera je sjedila na muĉeniĉkoj klupi, jedan ju je grabant drţao, a drugi joj

stavljao na lijepu bijelu nogu španjolsku ĉizmu, podstavljenu oštrim ĉavlima.

Jedna strana ĉizme već se napola zabola u meso, a druguje pripremao da onda obje

strane priĉvrsti na nogu.

Siniša mu bane iza leda i gurne ruku pred ĉavle koji su se imali zarinuti u

Nerinu nogu. Grabanti se trgnu ne znajući u prvi ĉas ĉija je to ruka i tko im je

za leĊima.

Siniša ih gurne, a oni, nepripravni na napadaj, obojica padnu na zemlju. Onda

istrgne dio ĉizme s Nerine noge. Nera je sjedila blijeda, napola sklopljenih

oĉiju, i tiho stenjala.

Dok se Siniša brinuo o djevojci, grabanti se podignu. Uto iz henkarove komorice

dotrĉi Puncer i Mikica i htjedoše navaliti na Sinišu. Ali on segne u prsluk, a u

rukama mu bijesnu pištolji:

- Tko se makne, poginut će - vikne Siniša. - Ako se odmah

ne povuĉete, postrijeljat ću vas kao pse. Mikica pogleda Punc^ra.

"Sad najednom zna i hrvatski, a dosad je govorio samo njemaĉki", pomisli u sebi.

"To nisu ĉisti posli."

UzbuĊeni Siniša zaboravio je na svoju ulogu; zaprijetio im na hrvatskom.

- Idemo u komoricu - reĉe Puncer - neće dugo trajati njegovo vodstvo, platit će

on to skupo.

I oni se povuku u "henkarovu komoricu", kako su nazivali sobicu u kojoj su se

krvnik i grabanti odmarali i gostili za vrijeme muĉenja. Uzmakoše pred

pištoljima Siniše koji ih je sproveo do praga, a kad su bili u komorici, zaklopi

vrata i zakljuĉa ih.

Jedva što je to uĉinio, pobrza na ulaz u muĉilište i zatvori velika ţeljezna

vrata ogromnim zavorom. Tada pristupi k Neri koja gaje gledala široko

rastvorenim oĉima poput djeteta koje se neĉem divi. Nikad dosad to još nije

vidio i nikad to nije mogao ni slutiti.

Mladić je upravo nije ni pogledao, već svuĉe svoju halju, razdere rukav košulje

i omota krvavu Nerinu nogu.

ZAŠTO?

Ona je gledala preda se izmuĉenim pogledom i ne pazeći što on radi. U tom ĉasu

nije mislila ni na bol u nozi ni na to da joj povija ranjenu nogu. U njezinu

blijedom licu odraţavalo se neko nijemo preneraţenje.

Kad joj je povio ranu iz koje je tekla krv, tiho je upita:

- Je li vas jako boli, Nero?

Ona ne odgovori. Siniša se sagne i pogleda joj u široko rastvorene oĉi što se

upriješe u crni zid na kojem su visjela muĉila.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEF1CARUM

- Obuzeo vas je strah? Smirite se. Više vas neće dotaknuti

ruka krvnika. Samo još malo izdrţite, molim vas. Dosad ste

me svaki dan slušali i pouzdavali se u moje rijeĉi. Zar vas tako

silno muĉi bol u nozi? Ili ste se prestrašili daljnjih muka?

Ona zanijeĉe glavom.

- Zašto ste tako problijedili, zašto vam je pogled tako pre

neraţen?

- Siniša!

- Sto ţelite reći?

- Zašto vi to sve ĉinite za mene?

To pitanje snašlo ga kao grom. U grudima kao da su ga sa-pela kliješta, srce se

prestrašeno sakrilo i utihnulo, a sva krv u tijelu kao da mu se sledila.

Šutio je i blijedio... A onda, zureći preda se, Nera tiho nastavi:

- Nekad, još neki dan, mislila sam da ste se posvetili samo

jednom cilju: otkupiti svoj grijeh što ga poĉiniste na mojoj

majci. Ali sada, od danas...

Rijeĉ joj zastane.

Duboka šutnja zavlada u tamnim zidinama muĉilišta. Nisu se ĉuli grabanti u

komori ni svjetina pred tornjem. Samo mala uljanica tinjala je na stijeni i

njezin se plamiĉak sagibao k njima kao daje radoznao zašto šute.

Nera se sretne sa Sinišinim oĉima, dubokim, tamnim i tajanstvenim. U njima je

poĉivala njegova zatajena, izmuĉena ljubav.

Ona šapne drhtavim mekim glasom:

- Moji su ĉasovi izbrojeni, ali prije nego što umrem, rado

bih znala zašto - zašto?

Njezin mekani topli glas zavukao mu se u svaku ţilicu snaţnog tijela. Dugo

zatajivana, teško izmuĉena, uvijek odbijana i uvijek krvavo vrijeĊana, njegova

iznemogla ljubav klonu a da se nije mogla oduprijeti.

Slabost i ganuće preliju mu dušu. Njezin glas poput sunca otopi njegov ledeni

ponos...

Nešto kao da ga je pritislo o zemlju. Padne na koljena do njezinih nogu i

pokrije lice rukama. Sva zatajivana bol provalila je sada iz njegova srca kao

što divljom snagom provaljuje dugo zadrţavana bujica.

Susteţući dah i dršćući cijelim tijelom Nera je gledala kako pod teţinom

neizmjerne boli podrhtavaju njegova jaka ramena...

Nehotice, besvjesno poloţi ruku na njegovu glavu.

- Siniša, ja bih morala pred vama kleĉati i svojim suzama

vaše zaustaviti... Ali odveć su mi drage i skupocjene...

Siniša podigne glavu i pogleda je u lice. Preobraţeno je osjećajem beskrajne

odanosti. Njihovi se pogledi susretoše i stopiše u jedno. U dodiru njihovih

zjenica zadršće ljubav što u taj ĉas ne osjeti ni ĉeznuća, ni strasti, ni teţnje

ni ţelje - ljubav što se rodila u patnjama.

Ni ruke im se nisu dotakle ni usta primakla. Samo se suze u njihovim oĉima

nijemo zagrliše ĉistim zagrljajem. Nijedno nije progovorilo. Kao da su oboje

ţeljeli da se taj trenutak vine u vjeĉnost.

Tad netko lupne po vratima divljom snagom. Kroz tamno strašno muĉilište zatutnji

prijetnja. Oboje se trgnu.

Siniša skoĉi i pohita do vrata komorice, ogleda bravu, a onda se vrati Neri.

- Ne bojte se. Vrata su ţeljezna, brava jaka. Neće ih razbiti

Puncerove jake mišice.

- Ipak, dugo to neće trajati. Doći će muĉitelji. Siniša, dajte

mi otrov što ste mi ga obećali.

- Obećao sam vam, Nero, ali samo u krajnjem ĉasu.

- Zar taj ĉas još nije došao?

- Ne. Još se uvijek nadam u osloboĊenje. Samo onda kad

bi sve bilo uzalud i kad bi vas sudac htio staviti na muke, kad

izgine svaka nada, samo onda...

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Dajte da vidim otrov, da budem mirna.

On segne u dţep, izvadi dvije boĉice napunjene tekućinom i da joj jednu.

- A ova druga?

-Ova je za mene.

- Za vas?

Njezina usta kao da se bore s plaĉem.

- Htjeli ste sa mnom umrijeti, Siniša?

- Moram, Nero. Priroda tako hoće. Zemlja mora izdahnuti

kad ugasne sunce.

Tako joj je pisao u onim pismima...

- Bila sam bogata i oboţavana kad ste to pisali... A sad ho

ćete da to izvršite!

- Mogu li drukĉije? Otpratit ću vas u smrt.

- Kao što ste me pratili u svoj mojoj nesreći! Nisam zaslu

ţila ni vaših ţrtava ni vaših patnja.

- Da su bile sto puta veće, još uvijek ne bih zasluţio ovaj

ĉas...

S tolikim je zanosom izgovorio te rijeĉi da je Nerina duša sva zatreperila.

- Sada bi bilo najljepše umrijeti, Siniša - reĉe ona.

Vani se zaĉuju buĉni glasovi.

-Već idu. Moja se ţelja ispunjava - klikne Nera.

- Ne bojte se, Nero. Ta se vrata ne daju tako lako otvoriti.

Dok doĊu do nas, mi ćemo već snivati u miru. Ponajprije da

ĉujemo tko su i što hoće.

Siniša prisloni uho na kljuĉanicu.

Usprkos bolovima u nozi, Nera je pošla za njim i napeto o-sluškivala. Izvana su

se ĉuli poklici i glasovi. Netko udari na vrata.

Siniša prisloni uho na kljuĉanicu.

- Tko je tu? Otvorite?

- Zašto je muĉilište zatvoreno?

- Krvnik Puncer stavio je groficu na muĉila.

- A gdje je strani krvnik?

-Valjda gore.

Gibanje, trĉanje. Neki su oĉito potrĉali gore u sobu nad tamnicom.

Za nekoliko su se ĉasaka vratili jer je galama poĉela iznova. Ali sada se ĉuo i

glas oca Smolea kojega su oĉito doveli iz gornje sobe.

Siniša i Nera slušali su ne shvaćajući pravo što hoće i zašto

ih traţe.

- Razbijte vrata muĉilišta! - zapovjedi netko.

- Gdje je kontesa Nera?

- Filip! - kliknu u isti ĉas Nera i Siniša prepoznavši njegov

glas. Stisli se i slušaju što se vani dogaĊa.

- Ali, jao vama ako ste je muĉili! - ĉuo se opet prijeteći

Filipov glas.

- Nitko nije odredio muĉenje, ako nije sam Puncer.

- Onda će izgubiti glavu.

- A gdje je strani krvnik?

- Pošao je dolje - tumaĉio je otac Smole.

- Mjesta, ljudi! Pustite velikog ţupana i podbana.

- Nero, dolazi podban. Ja slutim, to je rijeĉ kraljice! - klik

ne Siniša.

- Otvarajte! U ime njezinog veliĉanstva kraljice, otvarajte!

Siniša odrine zavor i velika ţeljezna vrata se rasklope.

U hodniku su stajali gusto natiskani straţari, notar Sale, Dvojković, veliki

ţupan Oršić, a uz njega podban.

Nekoliko trenutaka iznenaĊeno su gledali u velikog ĉudnog ĉovjeka koji im je

otvorio vrata, a lice mu je bilo tako ĉudno i obraslo. Dolje kraj njega leţala

je ljubiĉasta halja i crni šešir. Povez mu se s oĉiju okliznuo i visio o vratu.

Podban ude. Iza tog neobiĉnog ĉovjeka opazi Neru. Veliki ţupan pohiti prema njoj

i sav je ganut zagrli. Filip se progurao kroz straţare i ostale u hodniku,

priskoĉi Siniši i šapnuo mu:

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

- Sada bjeţ, dok je vrijeme.

-Neću bjeţati!

- Prepoznat će te, moraju te prepoznati.

- Neka.

Ĉulo se kako netko lupa na vratima komorice.

- Tko je ondje? - upita podban.

Siniša pode k vratima i otvori ih.

Puncer, Mikica i grabanti banuše iz komorice. Htjedoše se oboriti na Sinišu, ali

se prestraše opazivši toliku gospodu.

- Ovi ljudi htjedoše silom, bez prisutnosti suda, staviti op

tuţenu kontesu na muĉila - odvrati Siniša.

Govorio je svojim glasom, drţao se uspravno kao da mu je svejedno hoće li ga

prepoznati ili ne. Svi se zgledaše.

Taj im je glas bio poznat, ali je svjetlo bilo preslabo da bi mu mogli zagledati

u oĉi. Da Siniša nije za njih bio mrtav, bili bi prepoznali njegov glas i

pojavu. Ali on je bio mrtav, pa nikome ni u snu nije palo na um da u njemu traţi

Sinišu.

- Vaša presvjetlosti - reĉe Mikica pokazavši na Sinišu - s

ovim krvnikom nisu ĉisti posli. Još koji sat prije imao je samo

jedno oko, bio je pognut i nije znao hrvatski a glas mu je bio

posve drukĉiji. Zato smo ga htjeli i otjerati.

- To nije moja stvar - reĉe podban i okrene Mikici leda. -

Mislili smo da ćemo tu na okupu naći suce, a kad tamo, tu se

oĉito nešto dogodilo. Neka to istraţi Krajaĉić. Ja neću imati

s njim posla. Evo, dajte mu kraljiĉino pismo i recite neka od

mah sve uredi prema ţelji vladarice.

Grof Oršić uzme pismo, a podban ode s Dvojkovićem i Saleom.

Veliki ţupan, Filip, Siniša i Nera ostadoše sami.

- Kako sam te ĉekao, Filipe! - reĉe Siniša i zagrli ga.

- Bjeţi što prije moţeš - šapne mu on.

- Pusti me, Siniša ne bjeţi ni pred kim - tiho će on i okrene

se velikom ţupanu Krsti Oršiću. Poznajete li me, grofe?

- Filip mije sve rekao.

- Kad si prispio, Filipe? - upita ga Siniša.

- Podveĉer. Upravo kad je svjetina vikala pred tornjem. Do

šao sam zajedno s kraljiĉinim glasnikom koji je donio pismo

od grofa Batthyanyja.

- Što piše?

- Evo ĉitajte - reĉe veliki ţupan. - Glasi na bana.

"Preuzvišeni gospodine!

Njezino veliĉanstvo naloţilo mije da Vam povjerljivo pišem i izruĉim nalog naše

premilostive vladarice. Svi zapoĉeti procesi protiv vještica u Hrvatskoj imaju

se uputiti u Beĉ. Njezino veliĉanstvo hoće da ih ovdje ispitaju juristi i ljudi

koji su vještaci u svim granama juridiĉke znanosti. Neka, dakle, Vaša

preuzvišenost ne kasni da dade svaki takav proces, osobito sadašnji proces

protiv Nere Keglević, sebi predloţiti i meni ga u tu svrhu odmah predati. S

ostalim pak procesima koji su u teĉaju ne treba zato prestati, već treba dalje

uredovno istraţivati, ali tako da se nipošto ne izreĉe presuda, a još manje da

se kakva osuda izvrši, već se ima stvar najprije meni poslati da sve to

podastrem na uvid Veliĉanstvu. Nadalje, njezino veliĉanstvo ţeli da se tri

vještice, medu njima Nera Keglević, pošalju u Beĉ da se vladarica sama uzmogne

osvjedoĉiti je li zaista šta na stvari glede tih vještica. Dok to Vašoj

ekscelenciji osobito na srce stavljam, ostajem

Vaše preuzvišenosti odani sluga grof Karlo Batthyany."

Kad je Siniša proĉitao pismo, pruţi ga Neri koja je sjedila na muĉeniĉkoj klupi

i nijemo gledala što se oko nje dogaĊa. Veliki ţupan priĊe Siniši:

- Vaša je prijevara bila vratolomna i neĉuvena.

- Pustimo to! - upadne mu u rijeĉ Siniša. - Sad je najvaţ

nije ima li vaša milost potpunu punomoć od podbana da

ureduje?

- Jest. Podban još uvijek sam vjeruje u vještice, pa je došao

u veliku nepriliku. On neće da ureduje protiv Krajaĉića, pa

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

mu je zato po meni poslao ovo pismo. Ĉitajte pa ćete vidjeti kakav vjetar puše s

podbanove strane. Siniša uzme pismo koje je glasilo:

"Velecijenjeni i vrlo poštovani gospodine suce! Iz privitog pisma grofa

Batthyanyja, koje sam kao zamjenik bana otvorio, Vaše će gospodstvo uvidjeti

radi ĉega ţeli njezino veliĉanstvo da joj se procesi protiv vještica, osobito

protiv kontese Nere, pošalju u Beĉ. Budući da, kako dobro razabirem, te vještice

terete iskazi ozbiljnih ljudi, neka Vaše gospodstvo ne kasni odrediti da se

proces toĉno prepiše i meni s autentiĉnim potpisima pošalje da ga uz-mognem

poslati u Beĉ preuzvišenom gospodinu grofu."

- Koji to ozbiljni ljudi terete Neru? - upita Siniša proĉitavši

pismo.

- Ne znam - posprdno će veliki ţupan - ali, kako vidite, go

spodin podban je zabrinut.

- Glavno je da vi imate moć odrediti neka se tri zatraţene

vještice što prije pošalju u Beĉ. Najbolje da pošaljete Baricu

Cindek i Krajaĉićevu sluţavku Doricu. Ona je skrenula pa

meću, pa neka je kraljica vidi. Ali sad bismo kontesu morali

smjestiti gore u sobi nad tamnicom. Ovdje je ne smijete duţe

pustiti.

Siniša je s grofom otpratio Neru gore.

Bila je to prostrana soba debelih zidova i s malim prozorom, ali je bila suha i

zrak je u njoj bio snošljiviji. Nera se jedva snašla u tim prostorijama.

Priviknuta na usku, mokru, zagušljivu tamnicu i prostu slamu, smatrala je te

gole zidine i jednostavan krevet pravim bogatstvom, a zrak joj se ĉinio ĉistim i

ugodnim.

Teško je hodala jer ju je boljela noga. Siniša ju je više nosio nego vodio i

posjeo na klupu.

- Neka vaša milost dade pozvati ranarnika - reĉe Siniša -

da kontesi ispere rane.

Onda upita Neru.

- Hoćete li što zaloţiti?

- Ne, ali me mori ţeĊ.

Mladić podigne slamnjaĉu, izvuĉe bocu jakog vina i dade ga djevojci s rijeĉima:

- To imam još od oca Smolea. A sad nam reci, Filipe, kako

ste došli do kraljice?

-Ne pitaj me!

- Zar se dogodila kakva nesreća? Govori!

Filip im ispripovjedi što se zbilo u Beĉu. Slušali su duboko potreseni, na

licima im se odraţavala bol zbog smrti mladoga grofa.

- On se na to spremao! - reĉe Filip. -Već je u Zagrebu od

luĉio da će se baciti pod kraljiĉinu koĉiju. Time je sa sebe htio

oprati sumnju daje izdajica.

-1 oprao ju je, ali odveć strašno - uzdahne Nera.

- Vi ste se, konteso, umorili - primijeti Siniša. - Treba vam

poĉinka i sna.

- Tko bi danas spavao?!

- Onda barem leţite.

- Hoću, samo se bojim... Ako me opet stave na muke?

- Tko bi se usudio raditi protiv kraljice?

- Vaša milost neka odredi - okrene se Siniša velikom ţu

panu - da Filip ostane tu.

Filip je ostao na stubama, koje su vodile u straţarnicu, da ĉuva Neru, a Siniša

i veliki ţupan izadoše na ulicu.

Grad je leţao u dubokom snu. Crveno svjetlo pod Kamenitim vratima titralo je na

vjetru stoje puhao kroz vrata. Veliki ţupan stane i prišapne Siniši:

- Recite mi, prijatelju, kako ste mogli poĉiniti onako straš

no djelo u svojoj mladosti?

- U ĉasu uzbuĊenja!

- Kako ste vi došli do Nerine majke?

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Nesretan sluĉaj. Ali ne pitajte me dalje o tom.

- Dakle, ne kanite bjeţati?

- Ne. Bjeţao sam kad mije bilo 15 godina. Danas sam mu

škarac i odgovarat ću za ono što sam poĉinio kao djeĉak.

- A zna li Nera da ste ubojica njezine majke?

-Rekao sam joj.

- A vi je zaista ljubite?

- Neka me to vaša milost ne pita!

- Ĉujte me, mladiću! Iako ste poĉinili to nesretno djelo,

ne mogu zatajiti da prema vama gajim iskrene osjećaje. Mi

smo muškarci, i ja znam što je ponos, ali bih vam savjetovao

da poĊete u svijet. To će za vas biti najbolje. Vi ste ionako u

oĉima svijeta mrtvi pa nitko neće ni pitati za vas.

- Hvala vašoj milosti na dobroti, ali već vam rekoh: bjeţati

neću.

- Ludo je što vas toliko ispitujem. Vi i sami najbolje znate

što ćete uĉiniti. Ţurim kući - reĉe veliki ţupan - ĉekaju me ţe

na i grof Adam da ĉuju što se dogodilo.

Veliki ţupan ode, a Siniša se vrati na Kamenita vrata.

Ţelio je da bude sam i da bude u blizini Nere. Bio je uvjeren da joj sada više

ništa ne prijeti i mislio je samo na ono što je doţivio ove noći. Šetajući oko

tornja, doĉaravao je ĉasove što ih je netom doţivio. Još mu je uvijek u ušima

titrao Nerin topli glas kojim mu je govorila, još je uvijek vidio njezin pogled

ispunjen odanošću, još je uvijek u svojoj duši osjećao da se njezina ruka

dotakla njegove glave.

"Ona da mene - ljubi?! Siniša, ti si lud! To je sve san, preuzetni, bolesni

san!"

Premda je to sebi rekao već po deseti put ipak je cijelim bićem osjećao daje

bliz Nerinu srcu. Taj osjećaj tjerao ga oko tornja i omamljivao. Na kraju sjedne

ispred Kamenitih vrata i upre pogled u onaj prozorĉić s rešetkama iza kojeg je

poĉivala ona. Njegove oĉi gledale su gore s nekim zanosom. Ovako je sjedio sve

dok se nisu pojavili prvi traci proljetne zore.

NOVA BORBA NEPRIJATELJA

Salon grofice Ĉikulini pun je posjetitelja.

Grofica sjedi u potpunoj crnini, nešto blijeda, sa ţalosnim izraţajem lica. Sa

svih strana prima saţaljenje zbog tragiĉne smrti koja je zadesila mladoga grofa.

Gospode su došle u crnim ili tamnim odijelima i govorile tiho i sućutno. Grofica

im je zahvaljivala nijemim naklonima.

No ţalosne posjetitelje još je više zanimala druga vijest: da je kraljica

odredila neka se Nera Keglević pošalje u Beĉ.

Svi su jedva ĉekali da tkogod spomene njezino ime kako bi mogli govoriti o njoj.

Tu im je ţelju ispunila grofica Terka.

- Sve je to skrivila Nera - primijeti ona.

- Zbog nje je izumrlo pleme grofova Ĉikulini - uzdisale su

gospode.

- Zar se zaista zbog nje bacio pred kraljiĉinu koĉiju? -

upita grof Erdodv.

- Drugog uzroka nije imao - reĉe grofica Ĉikulini.

- Pa kako je mogao pobjeći u Beĉ? S kim i kako?

- To ne znam - reĉe ţalosno grofica. - Otkako je pobjegao

s kapetanom Sinišom, ništa o njemu nisam ĉula.

- Ĉudnovato - primijeti grofica Terka. - Siniša se zbog nje

otrovao, mladi se grof zbog nje ubio; to je ipak vrlo neobiĉno.

Dosad nisam vjerovala u ĉarolije, ali sada poĉinjem vjerovati.

Ona ipak nije ĉista.

- To će se tek vidjeti iz istrage - umiješa se grof Vojkffv.

- Pazite, grofe, da ne budete treći koji će se ubiti zbog kon-

tese - naruga se Terka grofu i ljubomorno ga pogleda.

- Zbog nje nipošto - šapne grof Terki u uho - ljubim samo

vas.

- Onda je ne branite - reĉe ona tiho.

Uskoro se gosti oproste od grofice Ĉikulini. Ostala je samo Terka.

1

I., " 4

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEF1CARUM

- Što veliš na to, Terka? - Skerlec nije došao.

- Da si prije sa mnom sklopila tako usko prijateljstvo, od

mah bih ti bila rekla da te Skerlec nikad neće oţeniti. On je

kukavica i slabić, dade se premamiti i svašta nabajati, ali je

još uvijek zaljubljen u Neru.

- Ĉesto mije govorio kao da će me uzeti.

- Mijenja se kao ţena. Ako kraljica oslobodi Neru, onda se

uzalud nadaš. Ali reci mi kakvo su ti to pismo danas donijeli

iz Beĉa.

- Posljednje pismo mog pastorka.

- Zbilja? A što piše?

- To ti je cijela pripovijest. Moj pastorak obiĉavao je govoriti

u snu. Kad je ono Nera bila zatvorena pa su je Remetinci htjeli

spasiti, ĉula sam kako Franjo u snu nešto bunca. Zavlaĉila

sam se u njegovu sobu i prisluškivala. Tako sam doznala o ĉe

mu se radi te pozvala k sebi Salea i Dvojkovića i rekla im što

će se dogoditi. Oni su u posljednji ĉas sprijeĉili lude mladiće

da spase Neru i sakriju je u Slavetić.

- Zašto si to uĉinila?

- Zato što sam sebi utuvila u glavu da Skerlec mora biti

moj. A sad mi Franjo u pismu spoĉitava da sam ja kriva stoje

svojim ţivotom morao iskupiti svoje poštenje. Ali neka to ni

tko ne sazna, molim te.

- Sto će sada biti s Nerom?

- Bojim se da će je kraljica spasiti.

- Bilo bi strašno da nam opet doĊe u društvo i oduzima ka

valire.

- Pisat ću u Beĉ grofici Auersperg. Ona bi mogla utjecati na

one koji će tamo voditi istragu.

U taj ĉas sluga najavi baruna Skerleca. Ušao je vrlo ozbiljna lica i rekao

grofici Ĉikulini nekoliko rijeĉi saţaljenja. Terka je izišla iz salona da ih

ostavi nasamo.

- Vidite, barune - reĉe grofica - sad sam ostala sama na

svijetu, posve sama!

- Ali prijatelji vas neće napustiti.

- Nemam mnogo nade. Vidite, vi ste mi bili najiskreniji

prijatelj, a došli ste posljednji kad me je stigla ova ţalosna

vijest. .

- Oprostite, spremao sam se na put.

- Putujete? Kamo?

-U Beĉ!

- Zar vam je stiglo imenovanje?

- Ne, ali ja sam glavni svjedok u stvari moje roĊakinje i biv

še vjerenice kontese Nere pa će me u Beĉu preslušati.

- Zaista? Vidite kako bismo lijepo mogli putovati zajedno.

-1 vi putujete?

-Već sam sve spremila, idem na grob svoga pastorka.

- Bit ću sretan ako vam na putu mogu biti zaštitnik.

- Hvala vam, barune, rado primam vašu ponudu.

Kad je odmah nakon toga Skerlec otišao, potrĉala je grofica u drugu sobu k Terki

i kliknula:

- Još nisu propale sve nade. Putujemo zajedno u Beĉ,

barun i ja.

- Ako sada ne upotrijebiš sva sredstva, onda nisi ţena. Ako

Neru ne spale, onda bar ne smije dobiti nikakvu zadovoljštinu.

Ne smije se vratiti u društvo... Od ĉasa kad je Vojkffv ĉuo da

bi Nera mogla biti slobodna odmah se prema meni ohladio.

Ona kao daje na svijetu zato da meni oduzima ljubavnike.

- Odmah ću se spremiti za put, a ti se pouzdaj u moju di

plomaciju.

Terka ostavi groficu koja se odmah poĉela spremati za put.

Sudac Krajaĉić hodao je gore-dolje po sobi i cupkao svoju šiljastu bradu. Sale i

Dvojković sjede uz mali stolić i gledaju u suca.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Sad nema druge - reĉe Dvojković. - Kraljici se ne moţe

nitko oprijeti, vještice moramo poslati u Beĉ.

- Ali kako je vladarka mogla posumnjati u naš sud? - o-

glasi se Krajaĉiĉ i sklopi ruke od ĉuda i ogorĉenja. - Ovako pra

vednog sudišta nema u cijeloj carevini. Mi se toĉnije drţimo

zakona nego itko drugi. Naš je sud uzor, a kraljica ipak

sumnja.

- Netko nas je morao optuţiti.

- Samo tko? Da ga mogu pronaći, nikad više nikoga ne bi

tuţakao - zaprijeti Sale.

- Kraljica ipak neće poniziti sud i zakone. Mi smo se u

svemu drţali zakona - reĉe Krajaĉić. - Kraljica valjda neće

posramiti zakon?

- A sjećate li se one zgode u Kriţevcima? Nije li kraljica

dokinula osudu suda kriţevaĉkoj vještici Herucini? - podsjeti

Sale.

- Istina je, ali ja to ne bih mogao preţivjeti - primijeti

Krajaĉić i sjedne. - Ovako opasnu vješticu da vladarka pomi

luje? Ne, to ne smije biti, to ne moţe biti - stane vikati Kra

jaĉić, a lice mu poblijedi.

- A Barica Cindek? Nije li i ona pogibeljna vještica - pri

hvati Sale. - Ako već pomiluje groficu, neka barem ne zaštiti

one druge!

- Ne, nijedna ne smije biti pomilovana. Onda nema više za

kona, nema više suda!

- Jedan od nas mora u Beĉ da ondje pripremi suce koji će

voditi istragu.

- Ja ću poći - ponudi se Dvojković. - Imam ondje moćnih

prijatelja.

- Onda vas molim da poĊete odmah. Ako hoćete, moţete

se odmah i vjenĉati i povesti sa sobom Sandu.

- To ne bi bilo pametno - reĉe Dvojković. - Ja sam vas, do

duše, uvijek silio na vjenĉanje, ali kad ste vi mogli svatove od-

gaĊati dosad, moţemo još malo priĉekati. Sad su na kocki naš ugled, naše

poštenje i naša ĉast.

- Istina je - tiho će sudac i obriše znojno ĉelo.

- A tek naša sigurnost? - primijeti Dvojković. - Jednog da

na u pola noći spustit će se vještice u moju kuću, ubiti me i

orobiti. Drugu noć doći će k vama - okrene se odvjetnik Kra-

jaĉiću. - Kad usnete, okruţit će vašu postelju i svezati vas.

- Prestanite! - upadne mu u rijeĉ Krajaĉić, a lice mu pro-

blijedi kao u mrtvaca.

Na Krajaĉićevu ĉelu pojavile se krupne kaplje znoja. Jedva je podigao ruku da ih

obriše, tako se ukoĉio od uţasa.

- Samo bi nas jedno moglo spasiti - nastavi odvjetnik.

- Što? - uzbuĊeno upita Krajaĉić.

- Ako u Beĉ pošaljete samo one svjedoke koji su govorili

protiv Nere i drugih vještica.

- Pa to je lako. Recite kako da to uĉinimo?

Sudac je bez daha ĉekao odgovor.

- Trebalo bi pouĉiti svjedoke. Mi, oĉito, imamo neprijatelja

koji nas hoće skinuti s naših mjesta. Oni će sigurno htjeti pot

kupiti naše svjedoke da nas osramote. Mi bismo ih morali pot

platiti, tako da ih nitko ne moţe preoteti. To je, doduše, malo

ruţno, ali što da drugo uĉinimo kad smo dospjeli već dotle da

zakon moramo ĉuvati potkupljenim svjedocima?

- U zaštitu zakona treba uĉiniti sve - reĉe sudac ozbiljno.

Sale i Dvojković znaĉajno se pogledaju. Oĉito se nisu na

dali da će Krajaĉić tako brzo privoljeti.

- A odakle nam novac?

- Neka dade općina - odvrati sudac. - Onda, imetak Barice

Cindek je zaplijenjen. Uzmite koliko treba.

Sale i Dvojković odmah se oproste da sve uĉine kako treba. Na ulici Dvojković

šapne notaru:

- Drţali smo ga poštenijim nego što jest.

- On misli da ćeš oţeniti njegovu Sandu makar ga skinuli

sa sudstva.

J

Ť”&.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Glupan! Ali to se neće dogoditi. Ja mislim da će kraljica pomilovati Neru i

ništa više.

-Ako je i pomiluje, naš dţep još uvijek nije ugroţen.

U BEĈKOM DVORU

Veliki ţupan uredio je sve, tako da je transport vještica već za tri dana bio

spreman za put. Ĉitav Griĉ sakupio se ispred tornja radoznao da vidi vještice

koje će putovati u Beĉ kraljici.

Veliki ţupan, kojemu je podban dao svu vlast da uredi stvar, dopustio je gumbaru

Adamu da se oprosti sa svojom Ba-ricom. Donio joj je ĉisto pristojno odijelo, i

Barica se sveĉano odjenula. Samo su joj prsti, ranjeni od palĉenica, bili

svezani. Dorici takoĊer odjenuše bolje odijelo, a Neri je grofica Ivka poslala

haljine, ogrtaĉe i šešire od tkanine.

Vrata tornja se otvore i sve tri ţene izaĊu u pratnji straţara. Sudac nije bio

prisutan. On je toga dana od uzbuĊenja obolio i legao u postelju. Svjetina koja

je stajala duţ Kamenite ulice šutjela je. Na svim licima odraţavao se bijes i

prezir prema vješticama.

Bili bi ih najradije kamenovali, ali ljudi su šutjeli jer je kraljica ţeljela da

joj dovedu vještice. Pokorili su se kraljiĉinoj ţelji. Vještice posjedaše u kola

sa straţarima, dok su svjedoci sjeli u posebna kola.

MeĊu ovima su bili Andrija Palĉić, Mikica i Ţajler.

Uz Neru je, na naroĉitu ţelju velikog ţupana, sjeo Filip.

Sve su oĉi bile uperene u nju. Bila je mirna i gledala preda se. Ispod crne kape

virili su njezini pepeljasti pramenovi.

Sa prozora palaĉa provirivale su naprašene glave velikašica koje nisu mogle

odoljeti znatiţelji. Ĉitav transport mirno je prošao ulicama. Nitko od svjetine

nije progovorio rijeĉi, a ipak su svima na ustima lebdjele pogrde i ţelja da ih

taj tren sprovedu na lomaĉe.

.i...

- Dolaze zagrebaĉke vještice!

Te su rijeĉu u Beĉu išle od usta do usta.

Pred zidinama beĉkog dvora sakupio se toliki svijet da su straţari jedva mogli

da ga zadrţe u redu. Sve se guralo naprijed da bude što bliţe velikim vratima na

kojima će se na ulazu u dvor vidjeti te ĉuvene zagrebaĉke vještice.

Priĉale se o njima ĉitave legende i pripovijesti. Govorilo se da imaju strašna

usta i velike zube, da im je pogled Ċavolski i da se hodajući ne dotiĉu zemlje.

Kad god je ulicom projurila kakva koĉija, svijet se uskomešao. Sve se guralo da

vidi tko se to vozi i nisu li to vještice. Proĉulo se da će ih dovesti u dvor u

koĉijama da ne poplaše svijet.

Ali radoznalo ih mnoštvo nije vidjelo jer su one već davno prije kroz pokrajni

ulaz dopraćene u dvor gdje su u jednoj maloj dvorani ĉekale da ih primi carica.3

U predsoblju smjeste Neru, Baricu Cindek i Doricu.

Nerino je lice blijedo, ali mirno. Odjenula se u crno odijelo od obiĉne tkanine,

posve jednostavno i bez ikakva nakita. Njezina bujna pepeljasta kosa napadno se

isticala na crnoj odjeći. Blijedo lice, na kojem su velike crne oĉi bile

zasjenjene kolobarima, odavalo je tragove patnji što ih je proţivjela. Ruke je

sloţila u krilo i sjedila poput kamena.

Barica Cindek nešto je omršavila, a njezino rujno lice izgubilo svjeţinu. Samo

je Dorica neprestano trzala glavom, ogledavala se lijevo i desno. Njezine

grozniĉave oĉi neprestano su nešto traţile. Kad god bi tko otvorio vrata i

zaĉuli se kakvi glasovi, stala je drhtati od straha i povukla se u kut.

3 Primitak zagrebaĉkih vještica na dvoru Marije Terezije opisao je Josip

Peharnik. Dokument o tome saĉuvan je u beĉkom arhivu.

i.

*-

i

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALIEUS MALEFICARUM

S druge strane predsoblja sjedili su gradski notar Sale, odvjetnik Dvojkoviĉ,

Mikica Smernjak, dva straţara i Josip Peharnik koji je nad njima imao glavni

nadzor. Tko god bi od dvora sluĉajno otvorio vrata tog predsoblja, stao je i

zaĉuĊeno zurio u tu malu ĉetu, a onda se opet povukao.

Na vratima se pojavi grof Karlo Batthyany, nešto progovori s Dvojkoviĉem i opet

izaĊe. Dvojković priĊe Neri i njezinim drugaricama.

- Pazite! Ni jedna ne smije ništa govoriti ni koga tuţiti. Kraljica ne trpi da

joj se tuţi. Osobito vi, konteso, treba da pokaţete smjernost i krotkost jer

ćete inaĉe izgubiti kraljiĉinu milost.

Nera nije odgovorila, nijemo je gledala preda se.

Svaki bi ĉas netko otvarao vrata i zirnuo u sobu. Sad muško, sad ţensko, i

radoznali bi pogledi promatrali vještice. Ĉitav se dvor strĉao u ĉudu da vidi

strašne stvorove koji mogu praviti tuĉu, zaĉarati ljude i marvu. Oni koji su ih

vidjeli priopćili bi to drugima, i tako se na vratima predvorja obredalo sve što

je bilo na dvoru. Nera nikoga nije pogledala. Dorica se stisla k Barici koja je

potpuno mirno ĉekala svoju sudbinu.

Najednom Nera opazi da je lakaj rastvorio oba krila desnih vrata i stao

postrance s poĉitanjem koje ne pripada obiĉnom dvoraninu.

Na vrata uĊu dva muškarca, obojica umotana do brade u modre ogrtaĉe da bi

sakrili svoja odijela.

Znatiţeljno su prišli bliţe i gledali djevojke. Prvi - visok, jak, obrijana

zdrava svjeţa lica, ĉinilo se da ima nešto više od ĉetrdeset godina. Velike oĉi

pod tamnim debelim obrvama i snaţne ispucale usne pokazivale su lakomislenost.

Bujna vla-sulja spuštala se oko širokog lica u gustim uvojcima.

Drugi je bio mlad, jedva nešto više od dvadeset godina. Srednjeg stasa, vitak,

vrlo tamne puti, s visokim ĉelom koje je obrubila glatka vlasulja, sa strane

uvijena u nekoliko dugo-

ljastih uvojaka. Tanke tamne obrve uspinjale se koso od nosa prema

sljepooĉicama. Oštar nos i snaţne usne odavale su odluĉnost. Crte lica, mrke i

zamišljene, nisu izraţavale ljepotu, ali to više odluĉnost i dobrotu.

- Stoje to? Ova treća je ljepotica - šapne stariji mladiću.

- Tiše, kontesa sigurno govori francuski - odgovori

mladić.

- Da s njom poĉnemo razgovor?

- Što će na to kraljica?

- Valjda se ne bojiš ljubomore njezinog veliĉanstva?

Mladić se obazre, zovne lakaja i nešto mu šapne - a onda

se oba gospodina udalje. Lakaj pristupi Neri i uputi je da poĊe za gospodom.

Slijepo, ne pitajući, slijedila je nepoznate muškarce. Našla se u malom

kabinetu. Oba su gospodina, još uvijek umotana u plašteve, stajali pokraj kamina

i nijemo upirali u nju znatiţeljne poglede. Starijemu se lice ĉudno smiješilo, a

mladićev je obraz izraţavao da Nera pobuĊuje njegovo zanimanje.

Tada je poluglasno oslovi:

- Vi ste kontesa Keglević?

- Jesam, vaša milosti.

- Optuţuju vas da ste vještica.

-Vještica nema!

Mladićeve se oĉi rašire i nekoliko sekunda upilje u lijepo blijedo kontesino

lice. On nastavi:

- Ali zakon ih priznaje i kaţnjava.

- Taj su zakon stvorili ljudi u doba neprosvijetljenosti.

Stariji se gospodin lecne, a mladić se pribliţi djevojci i za

ĉuĊeno joj reĉe:

- Odvaţno izraţavate svoje misli, konteso. Nije ĉudo što su

vas stavili pred sud.

- Oprostite, zvali su me ovamo pred svijetlo lice kraljice da

se opravdam - a naredili su mi da šutim. Ne znam, gospodi-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

111

ne, tko ste, ali govorim onako kako bih govorila i njezinom veliĉanstvu da me

pita. Moj ţivot ionako nema više druge svrhe nego da kaţem istinu i da za nju

umrem.

Mladić je opet stupio korak bliţe. Njegove mrke oĉi sve su više oţivljavale. Kao

da ga neka nevidljiva sila vuĉe sve bliţe k Neri.

- Nije potrebno da znate tko sam, ali bih ţelio ĉuti sve što

vas tišti. Recite mi ĉistu istinu, moţda ću vam pomoći kod nje

zinog veliĉanstva.

- Hvala, vaša milosti. Dopustite da kaţem sve, makar me

i osudili. Moj zloĉin je u tom što ne vjerujem u vještice. Time

je zapoĉeo moj kriţni put. Rekla sam svima da ne vjerujem

u vještice koje prave oblake, tuĉu, diţu vihore i sa Ċavolom

progone pravedne i poštene ljude. Zbog tog uvjerenja padoh

u nemilost suca Krajaĉića. To je moj prvi zloĉin. Drugi moj

zloĉin bijaše što sam sakrila Jelenu Kušenku. Njezinu vlastitu

majku na mukama su prisilili da je optuţi zbog vještiĉenja.

Tu sam djevojku sakrila od suda jer sam uvjerena da nije bila

vještica. To su zloĉini koje sam poĉinila.

Sve ostale zloĉine nametnuli su mi kod suda. Optuţili su me da sam ubijala

djecu, da sam se podala vragu, da sam kapetanica pakla. Jednom sam bila u takvom

"paklu". Na svoje sam oĉi vidjela Lucifera, ali su to bili ţivi ljudi! Tko su,

ne znam, jer se skrivaju u tajnim skrovištima i mame onamo lude, neuke djevojke

i ţene za svoju grešnu zabavu. Okrivljuju me da sam poĉinila zlodjela s ostalim

vješticama. Ako su vještice tako moćne da mogu praviti tuĉu, zašto bi onda krale

i ubijale? One do tuĊeg novca mogu doći nadnaravnom moći. Samo obiĉni ljudi mogu

ubijati i krasti da doĊu do tuĊeg novca. Ali sud ne istraţuje tko su razbojnici

koji robe i ubijaju, je li istina što svjedoci govore iz osvete, nego pale ţene

na lomaĉama ni krive ni duţne. Ali ako toboţnja vještica ima novaca i moţe

platiti otkupninu, tada se poboţna

srca gospode od pravde ne zgraţaju i ne nalaze uzroka da ih zatvore. Dok u

njihove dţepove padaju cekini, nesretnica se ne mora bojati da će izgorjeti na

lomaĉi!...

Kad je njezino veliĉanstvo svojim predobrim srcem odredilo da se istraga povede

ovdje, pred njezinim licem, po-slaše gospoda od suda samo svjedoke koji će nas

optuţiti. Ima i drugih svjedoka koji će dokazati da nijedna od nas nije kriva za

ono zbog ĉega hoće da nas osude na lomaĉu. Oni su došli kriomice i mi, nesretne

optuţene, molimo da se saslušaju i ti svjedoci. Ako se onda dokaţe da smo krive,

neka nas stigne zasluţena kazna: neka nas ţive bace na goruću lomaĉu!

Stariji gospodin nije toliko slušao koliko promatrao strojno Nerino tijelo.

Niĉim nije pokazao da ga zanimaju njezine rijeĉi. Naprotiv, mladićeve sivomodre

oĉi upile se u Neru. Lice mu se rumenjelo, a u njegovu se pogledu zrcalilo

duboko divljenje.

- Konteso, vi zborite kao umni prokušani odvjetnik - kao

mladi mudrac!

- Rekla sam ono što mislim.

- Pametno mislite - vrlo pametno i hvala vam!

- Na ĉemu zahvaljujete, vaša milosti? - zaĉuĊeno i smete

no će Nera.

- Što ste mi razotkrili prostu trgovinu kojom obešĉašćujemo

zakone. Postoje li vještice ili ne - svejedno je - vi to niste.

- Nisu ni one koje su došle sa mnom ni one koje su spalili.

Sve su samo neduţne ţrtve zablude.

-1 u Francuskoj i Njemaĉkoj progone ţene okrivljene zbog ĉarolija - reĉe on.

- Zar to opravdava zabludu? Naprotiv, zlo je to veće i sra

motnije što mu sluţi više ljudi i više drţava.

Htjela je nastaviti, ali se suzdrţi.

On je sivomodre oĉi tako ĉvrsto i s toliko iznenaĊenja upi-ljio u nju i

pribliţavao joj se tako ĉudno da se nije usudila nastaviti. Obuzela je smutnja.

Kome to govori, tko je taj mladić

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

što zuri u nju kao u neko ĉudovište, je li dobro što mu govori? On se zaustavi

sasvim blizu nje, pa će poluglasno:

- Ljudi vele da vi umijete ĉarati?

- Da to umijem - upadne kontesa ne mogavši prešutjeti

- davno bih bila pozvala sve Ċavolske moći da se oslobodim

svojih progonitelja. Oni su zarobili pamet, zdravu pamet pri-

kovali na kriţ gluposti.

- Sad razumijem zašto su vas proglasili vješticom. Vaša

mudrost su vaše ĉarolije kojima se ne moţeš oteti. Kad stupite

pred njezino veliĉanstvo, ne recite sve ono što ste rekli meni.

Ja ću to sam priopćiti kraljici. Pouzdajte se u mene, konteso!

Njegove su rijeĉi zvuĉile tako toplo, a njegov je pogled svjedoĉio da govori

iskreno.

On hitro dade znak lakaju stoje stajao pokraj ulaza, pokloni se kontesi, kao što

bi se poklonio kakvoj dvorskoj dami, i otprati je do vrata.

Kad je izašla, oba muškarca skinu plašteve ispod kojih zablista bogato odijelo i

zlatom okovane sablje.

- Dakle, što veliš - upita mladić starijega.

- Ona je uistinu vještica.

- Kako to?

- Zaĉarala je i tvoje, ţenama vazda zatvoreno srce, Josipe.

- Koliko uma u toj glavici! Koliko ljepote uma!

- Meni se više sviĊa glavica nego pamet - reĉe stariji. -

Svakako zagovaraj kontesu kod njezinog veliĉanstva, ali joj

nikako ne odaj ovu pustolovinu. Barem ne kazuj da sam ja u

njoj sudjelovao. Odviše je lijepa, a da mi kraljica to ne bi spo

ĉitnula.

- Opet se rugaš, oĉe. Da te kraljica ne voli, ne bi bila lju

bomorna.

- Šalim se, ali uza sve to obećao si mi diskreciju.

Na vratima se pojavi gospodin u crnom baršunu sa zlatnim vrpcama i pozlaćenom

palicom. Duboko se nakloni mladiću i reĉe:

- Njezino veliĉanstvo moli da bije vaša visost pratila.

- Šteta što će kontesa saznati s kim je govorila - šapne

mladić ocu - sigurno će sebi predbacivati stoje govorila tako

iskreno. Ali - moram ići!

Mladić izaĊe. Onaj u crnom baršunu pogleda starijeg koji je ostao sjediti u

naslonjaĉu.

- Tebe kraljica ne zove, slavni prinĉe Franjo Lotarinški?!

- Sigurno su joj rekli daje kontesa lijepa. To je sudbina prin

ca Lotarinškog kad je muţ Marije Terezije - nasmije se on. -

Ali kad sam odabrao to zvanje, ne mogu nikamo iz tog kaveza.

Ništa zato. Vidio sam vještice, osobito onu grofovskog roda.

- Pa kakav je dojam ostavila na tebe?

- Da sam ja austrijski kralj, ona bi bila moja Madame Pom-

padour. Ovako sam samo muţ kraljice koja vlada i ne mogu

imati ni svoje volje, a kamoli svoje Pompadurke.

- Pompadurka ne bi dopustila svom kralju da ima toliko lju

bavnica kao ti.

- Šuti, tapete imaju uši...

U sobu gdje je Nera ĉekala sa svojim optuţenim drugarica-raa ude dvoranin i

pozove ih da ga slijede. Peharnik povede povjerene mu vještice u veliku dvoranu

s modrim tapetama i tamnim pokućstvom. U grupi su stajali dvorani, nekoliko

starije gospode i starijih dama. I ţene i muškarci iznenaĊeno su gledali ţene

što su stale pokraj Peharnika. Dorica je drhtala. Barica je smeteno guţvala

pregaĉu, a Nera mirno i ponosno gledala preda se.

- Što? To su te vještice? - usklikne u ĉudu jedna dama.

- Da, vaša preuzvišenosti - odvrati grof Batthyany.

- Vi se šalite, to su posve obiĉne ţene. Hoću da ih vidim

izbliza.

Beĉanka pode nekoliko koraka prema Neri. Za njom se primaknu i ostale dame. Neke

su kroz stakalca zurile u "vješti-

i

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

ce", a druge su ih hvatale za ruku. Dorica je briznula u plaĉ. Gospode se stale

smijati.

- To su isto takve ţene kao i mi.

- Štaviše, vrlo lijepe i mlade - ĉudila se druga.

- Kakve su to vještice kad nemaju dugih zuba i velikih

noseva?

Gospodin u crnom baršunu najavi:

- Njezino veliĉanstvo kraljica.

Gospoda i dame ostave "vještice" i hitro se poredaju u dvored.

Neru je nešto stislo u srcu. Ona koja sada ulazi ima u svojoj ruci svu njezinu

sudbinu. I strah, i poĉitanje, i divljenje smeli su njezinu odvaţnost.

Kraljica uĊe. Kontesa obuhvati pogledom njezinu visoku snaţnu pojavu.

Krinolina je visoko, ugojeno tijelo ĉinila još impozantnijim, snaţnijim. Ugojeni

struk ipak je zadrţao gipkost. Svjeţe lice, unatoĉ podbratku, još nije izgubilo

tragove ljepote. Napraše-na kosa, poĉešljana unatrag, otkrivala je visoko ĉelo

ispod kojeg su gledale oštre i pronicave oĉi. Bjeloputno lice, nešto odviše

rumeno, nije ulijevalo pouzdanja. Izraţavalo je suviše samovolje i hladnoće. Ali

kad se Nera zagledala u ĉelo što je odavalo mudrost, ponovno joj se vratila

nada.

Dostojanstvenim korakom pode kraljica do naslonjaĉa i sjedne. Iza nje je stajao

kancelar Kaunitz. Njegovo plosnato lice sa šiljastim dugim nosom pokazivalo je

da mu je dosadno.

Kraljici slijeva stao je njezin osobni lijeĉnik i savjetnik Van Swieten. Na

njemu se moglo zapaziti mnogo više pozornosti.

- A gdje je mladi car? - upita kraljica.

Pojavi se mladić sivomodrih oĉiju.

Nera protrne. Onaj s kojim je prije pola sata razgovarala bio je car Josip. U

isti mah osjeti strepnju i radost. Opazila je kako je njegov pogled upravljen k

njoj i kao da je bodri i hrabri. Onda se mladić sagne prema kraljici i nešto

tiho reĉe.

- Gdje su vještice? - upita kraljica kancelara.

Kaunitz dade znak da djevojke pristupe bliţe.

-Vidim samo tri mlade ţene - zaĉudi se kraljica.

- Veliĉanstvo, ove su ţene optuţene zbog ĉarolija - najavi

grof Batthyany.

Kraljica zapovjedi da stupe još bliţe pa ih redom promotri.

- Ja sam vještice zamišljala drukĉije - šapne kraljica sinu.

- Što veliš, Josipe?

- Ne vjerujem da bi te djevojke mogle poĉiniti tako strašna

nedjela i prodati svoju dušu Ċavlu. Ova u sredini, to je unuka

grofice Ratkav - doda car.

-A, da! Gotovo sam zaboravila. Grofica mije za ratnih neprilika pomogla novcem -

tiho će kraljica. - Rado bih joj se oduţila, samo ako njezina unuka nije kriva.

Ne izgleda skromno ni krotko, a to je zlo!

Kraljica se obrati Neri:

- Vi ste unuka grofice Ratkav?

- Jesam, veliĉanstvo.

- Ĉini se da ste ipak nešto sagriješili kad su vas optuţili

zbog gadnih zloĉinstava.

- Molim vaše veliĉanstvo da moje grijehe ispita sud koji će

sluţiti samo istini.

Kraljica pogleda Neru nešto oštrije: -Vi optuţujete svoje suce?

- Molim vaše veliĉanstvo neka se uvjeri imam li pravo da

se tuţim. Ako mi istina i pravda dokaţu krivnju, onda molim

da me sude na lomaĉu.

Svi pogledi upravili se kraljici. Ovako se u njezinoj prisutnosti nisu usudili

govoriti ni kraljiĉini najbolji prijatelji. Svatko je bio uvjeren da će

vladarica, koja nije trpjela protuslovlja ni od muškaraca, a kamoli od ţena,

Neru ukoriti i otpustiti u nemilosti.

-Veliĉanstvo, vidim da biste ţeljeli odgovoriti: ovako moţe

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

govoriti samo nevina duša! I ja se slaţem s vama! - prišapne car Josip svojoj

majci.

- Da, to sam doista u ovom ĉasu mislila, premda se kontesa

izraţava odviše mudro. Ţene obiĉno nisu tako pametne, a to

izaziva neku sumnju.

Car se sagne posve blizu svojoj majci:

- Nije li najumniji vladar Europe njezino veliĉanstvo kra

ljica, moja uzvišena majka?

Vladarka se nije nasmiješila ni odgovorila. Smatrala je da njezin sin govori ono

u stoje i sama uvjerena, ali joj je to priznanje godilo. I kao uvijek kad bi joj

tko rekao što sliĉno, njezino raspoloţenje pretvori se u veselost.

- Da vidimo što kaţu one druge dvije - reĉe kraljica. - Se

ljanke su, pa bismo se mogli i pozabaviti: Obrati se Dorici.

- Ti si udata?

Tumaĉ ponovi Dorici kraljiĉino pitanje na što ona briţne u takav plaĉ da nije

mogla ništa odgovoriti. Bacila se pred kraljiĉine noge i plakala tako silno daje

nisu mogli umiriti.

- Pustite je - zapovjedi kraljica kad je htjedoše odstraniti.

- Neka se isplaĉe.

Onda se obrati Barici:

- Ti si optuţena da vraĉaš?

Kako je i njoj tumaĉ obrazloţio pitanje, Barica će:

- Vaše veliĉanstvo, imam siromašnu pekaru i umijem peći

dobar kruh, što mogu posvjedoĉiti svi velikaši jer ga kupuju

kod mene.

Dvojković mahne Barici da šuti, ali se ona nije dala smesti.

- Uz moj dućan ima pekaru i Andrija Palĉić - nastavi ona

neustrašivo - koji me je optuţio da moj kruh kupuju zato što

sam se podala vragu.

Tumaĉ rastumaĉi kraljici stoje pripovijedala Barica. Vladarka se nasmije i

nastavi:

- To je sve zbog ĉega te tuţe?

- Još me optuţuju da vraĉam jer sam mnogim ljudima izlije

ĉila groznicu. Jednom sam travama izlijeĉila i kontesu. Da su

to znali kod suda, već bih davno bila spaljena. Ali, ovdje, pred

vašim veliĉanstvom, usudim se reći sve što mi je na duši.

- Ĉini se da su i seljanke iz Hrvatske odvaţne - zakljuĉi kra

ljica. Onda ustane i reĉe Van Swietenu:

- Tu stvar povjeravam vama. Znam da ćete je ispitati u du

hu prave istine.

Van Svvieten se pokloni. Kraljica ostavi dvoranu u pratnji svog sina.

Grofica Auersperg našla se uz Kaunitza i šapne mu:

- Gospodine kancelaru, ako pomilujete kontesu, imat ćete

u Hrvatskoj revoluciju protiv velikaša. Narod je uvjeren daje

ona vještica i traţi da se smakne. Mislim da vam pobuna puka

ne bi bila odviše poţeljna.

- Zaista ne bi. Vanjska politika opet se nešto zamršuje, ne

mamo vremena za domaće neprilike.

ISTRAGA NA CARSKOM DVORU

U kraljevskom dvoru sve je utihnulo. Tama ispunjava duge hodnike i stubišta.

U jednoj sobi lijevog krila dvora gori mala svjetiljka prikrivena zaslonom.

Dvije ţene prisluškuju na vratima. Katkad nešto šapnu, a onda opet prisluškuju.

U kljuĉanici zaštropoće kljuĉ. GospoĊe se trgnu. U sobu bane visok muškarac s

klobukom na glavi, omotan u plašt.

Naĉas se zagledao u gospoĊe, kao daje iznenaĊen.

- To je moja prijateljica grofica Ĉikulini. Ne boj se, Geza -šapne grofica

Auersperg.

Mladić baci klobuk i plašt. Pred gospoĊama stajaše ĉovjek

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

visok, jak, s bijelom vlasuljom na glavi, u odori dvorskog lakaja.

- Jesi li kod "Crnog orla" našao Griĉane?

- Jesam. Jedan je od njih mlad, visok ĉovjek i ĉini se da je

posve obiĉan graĊanin. Zovu ga Adam.

- To je gumbar Adam - šapne grofica Ĉikulini.

- Drugi je fratar. Izgleda mlad, ali je već sijed.

- Sigurno otac Smole.

- Treći ima ljubiĉastu halju, crni klobuk i povezano oko. Kao

neki inkvizitor. Krĉmar je rekao da su sva trojica iz Zagreba.

- Dobro si ih upamtio Geza? - upita grofica Auersperg.

- Pouzdajte se u mene, vaša milosti.

- Sada moţeš otići - reĉe grofica Auersperg lakaju.

Ali se on ne makne. Grofica ga pogleda i nasmije mu se. Mahne glavom i pokaţe mu

mala vrata iza leda grofice Ĉikulini. Geza je slijedio taj znak.

- Mladić je drzak - šapne grofica Ĉikulini.

- Ali gotovo tako stasit kao što bijaše Siniša - znaĉajno će

grofica.

- Pouzdan?

- Bezuvjetno. Budi posve mirna. A što će u istrazi govoriti

barun Skerlec?

- Ono stoje rekao prvi put. Rekoh mu: ako poreĉe ono što

je izjavio u Zagrebu, drţat će ga nestalnim ĉovjekom, a to bi

moglo škoditi njegovoj karijeri.

- Kakav je bio na putu u Beĉ?

- Vrlo njeţan. Ali me još nije zaprosio.

- To ne shvaćam.

- Uvjerena sam da još misli na Neru. Ako je oslobode kriv

nje, oţenit će se s njome.

- Neće je vjenĉati. Bit će posve onako kako mi hoćemo.

- Da kraljica istragu nije povjerila Van Swietenu, vjerovala

bih, ali ovako...

- Nitko drugi nije to skrivio nego car Josip. Ali ne gubi

srĉanosti. Poznam sve putove do Nerine osude. PoĊi mirno

spavati.

Grofica Auersperg pruţi svojoj prijateljici ruku i oprosti se pa izaĊe kroz ista

vrata kroz koja je otišao mladi lakaj. Kad je grofica ušla u svoju sobu, Geza je

sjedio na divanu i pušio smotku.

- Zadimit ćeš mi spavaću sobu - ukori ga grofica.

- Zašto vas tako dugo nema?

- Tvoja drzovitost prelazi sve granice. Ali neka ti bude opro

šteno. Sutra ćeš izvesti vrlo vaţnu stvar. Budeš li pametan, do

bit ćeš veliku nagradu.

- Danas sam kod "Crnog orla" potrošio cijelu kesu.

- Evo ti novaca.

Mladić uzme dobaĉenu kesicu zlatnika.

- Zadjenuo mi se šal o naušnicu - reĉe grofica toboţe ljuta.

- Odriješi mi ga Geza, ali pazi da ne razdereš ĉipku.

- Odmah, vaša milosti - odvrati Geza i spremno ugasi

smotku...

Drugi je dan Van Svvieten prebirao po spisima. Ĉitao je, razmišljao, odmahivao

glavom, kao da se snebiva, i opet ĉitao. Prodoše sati. Lijeĉnik pozvoni. U sobu

ude Geza.

- Gdje je moj sluga John? - zaĉuĊeno upita Van Svvieten

ugledavši Gezu.

- Naglo mu je pozlilo pa me zamolio da ga danas prijepod

ne zamijenim.

-A mene niste znali pozvati kad mu je pozlilo? - upita lijeĉnik i oštro pogleda

Gezu.

- Nije htio smetati vašoj milosti pa je otišao da legne. Iz

kancelarije su mu zvali lijeĉnika.

- Jesu li prispjeli neki ljudi iz Hrvatske?

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

- Jesu, vaša milosti, ĉekaju u predsoblju.

- Dobro. Pozovi drţavnog odvjetnika Dvojkovića.

U sobu ude Dvojković.

Sjedeći u naslonjaĉu, Van Svvieten upiljio oĉi u došljaka.

Dvojković se nije smeo. Otvoreno je gledao u lijeĉnikove male oĉi što su poput

dviju uhoda zurile iz njegova lica.

-Vi ste, dakle, taj ĉuveni drţavni odvjetnik koji brani Hrvatsku od vještica? -

upita lijeĉnik.

- Na sluţbu - odvrati Dvojković mirno. - Ja sam se drţao

zakona.

- Jesu li svi svjedoci ovdje? I vaši i svjedoci optuţenih?

- Jest, svi su ovdje.

- Recite mi tko je taj oštroumni policijski glavar Sale? Je li

taj ovdje?

-Da, i on je ovdje.

- Nije li se moţda potrudio i sudac Krajaĉić?

- On se razbolio pa nije mogao doći.

- Sigurno su ga zaĉarale vještice. To je lako moguće. Vje

štice su zlobne.

Lijeĉnik je sve to rekao tako hladno i mirno da Dvojković nije pravo znao ruga

li se ili ne.

- Molim, pošaljite mi redom sve svjedoke. Naravno, svje

doci vaše optuţbe imaju prednost.

Dvojković se pokloni i izaĊe u predsoblje. Tu su u jednom kutu sjedili Mikica

Smernjak, zvonar Ţajler, Andrija Palĉić i njegova ţena i stari Miško, kmet

grofice Ratkav. Dvojković odredi kojim će redom svjedoci polaziti u Van

Swietenovu sobu. U drugom kutu stisle su se optuţene Barica Cindek i Dorica.

Nera je sjedila mirna i puna nade.

Vrijeme se vuklo polagano. Satovi su prolazili dok su svjedoci izlazili iz Van

Svvietenove sobe zaţareni od umora kao da su bili na teškoj lijeĉniĉkoj

pretrazi.

Dvojković je sjedio kraj prozora i zamišljeno gledao na

ulicu. Kako se koji svjedok vratio, on bi ga pozvao k sebi i s njim šaptao.

Barica Cindek šapne Neri:

- Što je to da nema naših?

- Ne znam. Valjda im Dvojković nije sprijeĉio pristup na is

tragu?

Geza je sjedio dolje kod malih vrata koja su vodila iz lijeĉnikova stana na

ulicu. Vratara je odstranio lukavom izlikom, pa je on vršio njegovu sluţbu.

Iz uskog hodnika, koji je spajao ĉinovniĉke zgrade dvora sa stanom Van

Svvietena, izaĊe ţena odjevena u seljaĉku nošnju.

- Izvolite samo gore - šapne joj on. - Odvest ću vas na dru

ga vrata k lijeĉniku.

Uto netko pozvoni na malim vratima.

- Stanite malo iza vrata - reĉe Geza - da vas došljak ne vi

di. Ona se povuĉe, a Geza otvori vrata.

Vani stajahu gumbar Adam, otac Smole, grof Oršić i zagrebaĉki krvnik s povezanim

okom. Bio je to Siniša koji se još krio u tom odijelu.

- Što ţelite? - upita Geza.

- Pozvani smo njegovoj milosti Van Swietenu - odvrati grof

Oršić.

- Njegova milost poruĉuje da se ne morate truditi k njemu

jer je već sve ureĊeno. Istraga je dovršena u prilog kontese.

Geza htjede zatvoriti vrata, ali ih zadrţe jaka Sinišina ramena.

- Mi ţelimo bezuvjetno poći k njemu - zagrmi on.

- To ne moţe biti, sad ne prima.

Mladi lakaj htjede ponovno zatvoriti vrata, ali ih Siniša od-rine i stane na

prag. Opazi da se ondje naslonila neka ţena odjevena kao hrvatska seljakinja. To

ga iznenadi, zato joj se primakne i pogleda je u lice. Ona se povuĉe u kut, ali

prekasno. Siniša ju je već uoĉio. Upita lakaja:

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- I ova ţena pripada k nama, vidim po odijelu. Zašto si

pustio nju, a nas ne puštaš?

- Nikome nisam duţan odgovoriti, nego svom gospodaru.

IzaĊite jer će biti zla.

- Pazi da ne poţališ svoju prijetnju - zagrmi Siniša na la-

kaja i pogleda ga prijeteći.

Geza se bez rijeĉi okrene, otvori vrata i vikne u hodnik. Izadoše momci i lakaj

im naredi da dovedu dvorsku straţu, jer netko hoće provaliti u dvor.

Siniša je znao što to znaĉi. Sam se povuĉe, a za njim se zatvore vrata.

- Da je istraga dovršena u prilog Neri? - upita Oršić.

- Moţda, ali zašto nas je Van Swieten zvao? - reĉe Smole.

- Iza vrata sam vidio groficu Ĉikulini u odijelu seljakinje.

Tu se nešto kuha - priopći Siniša.

- Grofica Ĉikulini u odijelu hrvatske seljakinje? To ima ne

što da znaĉi.

- Ĉekajte, evo jednog lakaja. Poznajem ga iz doba kad sam

bio u gardi.

Siniša priĊe muškarcu koji je upravo izlazio iz velikog dvorišta.

- Molim vas - upita ga Siniša - znate li kad će kod Van

Swietena biti preslušavanje zagrebaĉkih vještica i svjedoka?

- Preslušavaju već od jutra - odvrati lakaj i poĊe dalje.

Siniša znaĉajno pogleda svoje prijatelje.

- Netko hoće da nas prevari. Ali ostanite ovdje. Ja ću pro

valiti do kraljiĉina lijeĉnika. Bio sam godinu dana u dvorskoj

sluţbi i tu poznam svaki kutić.

Siniša ostavi Oršića, gumbara Adama i oca Smolea. Znao je koji su prozori u

prvom katu Van Swietenovi. Ispod tih prozora dostaje visok zid. Kad u blizini

nije bilo nikoga Siniša mahne gumbaru da doĊe do njega. Onda sa sebe skine

ljubiĉastu halju i ostane u odijelu, uspne se na Adamovo rame i popne

na zid. Za koji trenutak uspne se do otvorenog prozora da bi se kriomice uvukao

u stan Van Swietena.

Za to je vrijeme kraljiĉin lijeĉnik u svojoj radnoj sobi preslušavao groficu

Ĉikulini koja je stupila pred njega preodje-vena u seljanku. Upita je:

- Što ste vi bili kod grofice Ratkav?

- Njegovala sam pokojnicu koju je iznenada snašla bolest.

Nitko nije znao zašto se razboljela. Jednog mi dana ona po

vjeri veliku tajnu. Uzdišući, starica je govorila. "Ah, draga

Marta, nitko ne zna kako sam ja nesretna. Nitko ne sluti zašto

ja ovdje leţim napola mrtva. Nezahvalnost me prikovala tu.

Evo, vidiš - potuţi se starica plaĉući - ljubila sam nadasve

svoju unuku i da bih joj osigurala muţa, baruna Skerleca, da

rovala sam joj sve što imam. A ona me, da što prije doĊe u

posjed mog imetka, htjede otpremiti na drugi svijet. Noću kad

je zamolih za lijek, ona mi nešto saspe u bocu. Otad osjećam

da mi slabi um i da neću dugo. Sve polako gubim svijest i po

sve ću je izgubiti. To sam povjerila tebi, a kad umrem, reci tko

je kriv za moju smrt."

- Zašto to niste odmah prijavili sudu? - upita Van Swieten

ţenu.

- Leţala sam dugo mjeseci u bolesti. Sad kad sam ozdra

vila, pošla sam sucu Krajaĉiću koji me poslao s drugim svje

docima u Beĉ.

- Moţete li na ovo što rekoste poloţiti prisegu?

-1 deset puta.

- Dobro, iziĊite i priĉekajte.

Po nalogu Van Svvietena opet uĊe Dvojković.

- Znate li vi, velecijenjeni gospodine drţavni odvjetnice,

stoje iskazala svjedokinja koja je netom izašla?

- Menije nešto rekla, ali još ne sve.

- Kako tumaĉite to da ova jedina vaţna optuţba protiv kon-

tese nije unesena u Zagrebu u sudbene spise?

I”-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Zato što se svjedokinja javila tek kad je vladarica odredila

da se vještice imaju dovesti u Beĉ.

- Sad mi pošaljite svjedoke obrane.

- Svjedoci obrane bili su već pred vama. To je kmet grofice

Ratkav i zvonar Ţajler.

- To su, dakle, bili svjedoci obrane? Niste li u moje ime po

zvali ovamo fratra Smolea i gumbara Adama?

- Jesam, ali su oni izjavili da ne mogu uzeti na svoju dušu

da brane kontesu pa su otputovali u Zagreb.

- Kontesin branitelj? Gdje je taj?

- Ona nije imala branitelja. Narod bi ga kamenovao što bra

ni takvu vješticu.

- Izvolite mi poslati optuţene.

Siniša je ĉuo kako je Dvojković izašao. Nekoliko ĉasaka vladala je tišina.

Zamalo se ĉulo kako je netko ušao, a odmah nakon toga glas lijeĉnika:

- Recite mi iskreno sve što ću vas pitati. Ako niste krivi,

vaša se nevinost mora dokazati. Zato je potrebno da budete

posve iskreni i da mi ništa ne prešutite.

- Neizmjerno sam vam zahvalna - odgovori Nera. - Do da

nas mi još nitko nije dopustio da se opravdam.

Nera poĉne toplim i mirnim glasom pripovijedati sve što se s njom zbilo, kako je

noću tajno polazila na Kamenita vrata, kako je jednom išla na kriţanje sv.

Ţavera da ondje ĉeka toboţnje vještice, kako se potajice sastajala s Remetincima

i kako nikad nije vjerovala da postoje vještice; zašto je sakrila Kušenku, što

je sve uĉinila, kako je ţivjela i što je radila i, napokon, kako je dospjela u

toranj, kako ju je Siniša spasio odnesavši je na konju u dvorac pod Sljeme.

Konaĉno mu ispriĉa sve stoje doznala o Dvojkoviću i Saleu.

- Ima li tko da mi posvjedoĉi što ste mi iskazali?

- Ima. Svjedoci su u Beĉu. Samo ne znam zašto ne dolaze.

- Odustali su da svjedoĉe za vas.

- To je nemoguće, posve nemoguće!

Van Swieten je malo razmišljao, a onda priĊe vratima i zovne Dvojkovića.

- Gospodine drţavni odvjetnice, optuţena se poziva na

svjedoke.

- Već sam vašoj milosti rekao da su otputovali.

- To nije istina! - klikne Nera.

- Hoćete li dokaza? Evo pisma oca Smolea, gumbara

Adama i Neuhofera, njemaĉkog krvnika. Gumbar, doduše,

brani svoju ţenu da nije vještica, ali što se tiĉe kontese pere

ruke. Ostali izjavljuju da ne mogu braniti kontesu jer ne bi

mogli priseći na svoje izjave.

Van Swieten uzme pismo i proĉita ga:

- Što velite na to? - upita Neru.

- To oni nikad nisu pisali, nikad!

- Posve je naravno - reĉe Dvojković - da će optuţena svaka

ko nastojati da se obrani. Alija, vaša milosti, zastupam ovdje

istinu pa ću dokazati sa svjedocima koji će na to priseći da ovi

ljudi ne samo što su pisali to pismo nego su, dapaĉe, rekli da

ih je kontesin prijatelj grof Oršić podmitio daje brane.

- Ne! - vikne Nera. - To moji svjedoci nisu rekli.

- Mi imamo svjedoke koji će na to priseći.

- Dovedite ih - reĉe Van Swieten.

Dvojković iz predsoblja dovede dva muškarca odjevena graĊanski, oba Štajerca,

koji su potvrdili da im je gumbar Adam to govorio.

Van Swieten otpusti svjedoke i Dvojkovića, a onda se obrati Neri:

- Vaša sudbina prikazuje se beznadnom.

- Vidim, sve je protiv mene. Ostavlja me snaga da se dalje

branim.

Van Swieten je nešto razmišljao. Iznenada ude dvorski meštar cara Josipa i

najavi carev dolazak. Lijeĉnik uputi kontesu u predsoblje.

i

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Mladi car ušao je k lijeĉniku zdesna odakle je vodila galerija ravno u carske

odaje.

- Istraga me vrlo zanima - reĉe car - pa sam došao da vi

dim spise o preslušavanju.

Van Swieten mu priopĉi sve što se dogodilo. Careve sivo-modre oĉi, uvijek

zamišljene i ponešto melankoliĉne, uprle se u lijeĉnika.

- Ipak ne vjerujem daje ta djevojka vještica. Što vi mislite?

Samo recite svoje mišljenje, kao ĉovjek ĉovjeku.

- Mlada kontesa zapanjuje bistrinom svog razuma. Ona

ne vjeruje u vještice, ona je bila na ĉelu Ċaĉke druţbe koja

ĉita zabranjenu studiju protiv progona vještica. To je njezin

grijeh. Ne vjerujem da se razumije u ĉarolije, osim onih koje

proizlaze iz bistrine njezina uma, iz snage njezine ljepote i

nastupa. Ali svjedoci su protiv nje.

- Pitam vas kao prosvijećeni ĉovjek, a ne kao car: vjerujete

li da postoje vještice koje imaju Ċavolsku moć?

- Njezino mi veliĉanstvo ne bi oprostilo da o tome izreĉem

svoje mišljenje.

- Što u ovom ĉasu kaţe uĉenjak Van Swieten ĉovjeku -

Josipu, a ne caru - ostat će naša tajna.

- U tom sluĉaju kazat ću istinu: ne vjerujem u to. Ĉetiri sto

tine godina ĉovjeĉanstvo progoni svoju pamet groznim pra

znovjerjem. I kontesa, slaba ţena, morala se svima omraziti

kad je tom praznovjerju navijestila borbu. Divim joj se. Vidi

te, mi nemamo odvaţnosti da glasno izreĉemo svoje mišlje

nje, a ona viĉe na sav glas, ona radi, sakriva optuţene, uhodi

u Zagrebu suca i drţavnog odvjetnika. To bi u današnje doba

bilo odviše i za muškarca.

- Glas ove Zagrepĉanke pobudio je u meni ţelju da prou

ĉim ĉitav proces protiv vještica. Hoćete li mi pomoći? Pribavi

te mi knjige koje pišu za progon, ali i onu zabranjenu koja to

pobija. A sad još jedno: molim vas uĉinite sve što je u vašoj

moći da tu djevojku spasite od lomaĉe.

- Samo, kako da to provedem? Vaše veliĉanstvo zna da kra

ljica nije vladar kojemu se samo referira. Ona hoće toĉan iz

vještaj, hoće dokaze, hoće sama prouĉiti spise. A svi su svjedo

ci protiv kontese.

- Ne bih li mogao govoriti s kontesom?

Lijeĉnik pozove Neru. Kad je ušla i opazila mladog cara, duboko se pokloni i

obori oĉi. Car je zamoli da sjedne, a onda će tiho:

- Ponajprije, nitko ne smije saznati da sam govorio s vama

prije dva dana i sada ovdje. To bi vašoj stvari moglo naškoditi.

A sad mi recite zašto su vas vaši svjedoci napustili?

- Nisu me napustili, ne vjerujem u to, veliĉanstvo. Netko ih

je morao izigrati. Gospodin Dvojković ne bi se usudio poći u

Zagreb kad bi mene riješili krivnje, i tko zna što on sve radi.

Trebalo bi moje svjedoke pozvati ovamo, pa ako pred licem

njegove preuzvišenosti gospodina Van Swietena potvrde ono

što kaţe Dvojković onda mi doista nema spasa.

Melankoliĉne Josipove oĉi gledale su je toplo i uvjerljivo.

- Opet vam velim, konteso: pouzdajte se u mene. Vaša sud

bina bit će mi u svakom ĉasu na pameti.

Nekako znaĉajno pogledao je Van Swieten mladog cara, ali brzo spusti pogled na

spise da sakrije svoje misli. Reĉe:

- Ako su svjedoci doista otputovali, ja ću ih ponovno po

zvati u Beĉ.

- Vrlo dobro - odvrati car. - Konteso, do sretnijeg viĊenja!

Car se pokloni kontesi što je ponovno pobudilo lijeĉnikovo

ĉuĊenje.

Kad je car otišao, Van Svvieten upita Neru:

- Prema svemu što ste mi priĉali o kapetanu grofu Siniši

Vojkffvju, on, dakle, ţivi? Ali gdje?

- Ne znam. Menije rekao da će svakako s ostalim svjedoci

ma u Beĉ.

- Dobro, poslat ću u Zagreb posebnog kurira.

\b

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

U tom ĉasu Siniša odgurne zavjesu na vratima spavaće sobe i stupi u Van

Swietenovu radnu sobu. Iz Nerinih grudi otkine se poklik iznenaĊenja.

Van Svvieten namjesti oĉale i upilji oĉi u Sinišu.

- Da, to je kapetan. Dobro je što ne vjerujem u duhove -

reĉe Van Swieten. - Da ste se proglasili mrtvim, to shvaćam,

ali ne shvaćam kako ste ušli u moju spavaću sobu?

- Kao provalnik, vaša milosti. Popeo sam se na zid i kroz

otvoreni prozor, na kojemu nema rešetaka, ušao u vaš stan.

Oprostite mi, morao sam tako uĉiniti.

Siniša ispriĉa lijeĉniku kako je Geza odbio njega, oca Smo-lea, Adama i grofa

Oršića i onda reĉe:

-Vaša milosti, moram vam kazati jednu vaţnu stvar, ali nasamo.

- UĊite u moj salon - reĉe Van Swieten i pode za njim. -

Konteso, strpite se dotle.

Kad je Siniša bio nasamu s lijeĉnikom, reĉe mu:

- Vaša milosti, ova je djevojka nevina i ĉista kao sunce. Ţe

ne su se uplele u stvar. U vašem hodniku vidio sam groficu

Cikulini iz Zagreba u odijelu hrvatske seljakinje.

- Seljakinju sam preslušao, ali...

- Bila je to prijateljica grofice Auersperg...

- Priĉekajte ĉasak - reĉe Van Swieten, otvori vrata i pozove

kontesu Neru.

- Ostanite ovdje dok vas ne zovnem - reĉe lijeĉnik Neri, pri

tvori vrata i pode u svoju radnu sobu. Nera i Siniša stajahu sa

mi licem u lice.

U isti mah u Sinišinu srcu bude bolno i veselo. Pruţi prema njoj obje ruke i

privine njezinu bijelu ruku na svoja usta. Dugi, topli cjelov odao je Neri sve

stoje osjećao.

- Bojala sam se da vam se što dogodilo - reĉe ona.

On podigne glavu i pogleda je u oĉi ĉistim pogledom.

- Dok vi niste osloboĊeni, ne smije mi se ništa zlo dogoditi.

- A onda kad budem slobodna? - upita Nera. - Što će biti

s vama?

- Nero, jedina ţelja mog ţivota jest da vi budete slobodni.

- Ali vi morate misliti i na sebe.

- Menije sudbina već skrojena.

Iz druge sobe trgnuo ih prijeteći glas Van Swietena.

- Zašto zamjenjuješ mog slugu.

- Zato stoje bolestan.

- Laţeš. Znam tko te je ovamo poslao i zašto. Pazi, ako ne

odgovoriš na svako moje pitanje, ako slaţeš, bit ću neumoljiv.

Tko te ovamo poslao?

- Grofica Auersperg.

- Ona ti je naredila da otpremiš mog lakaja:

- Da, vaša milosti.

-1 da ne pustiš preda me one svjedoke? -Jest, vaša milosti!

- Gdje je grofica koja se preodjenula u odijelo seljakinje?

- Sakrio sam je u vaš ţuti salon daje ne vide drugi Zagrep

ĉani.

- IzaĊi - oštro zapovjedi Van Swieten sluzi.

Siniša i Nera nijemo su slušali taj razgovor, puni nade u istinu i pravednost.

Van Svvieten otvori vrata od salona gdje je bila grofica Cikulini.

Grofica ustane, protrne.

Ne bojte se, draga grofice, znam sve. Ovoga ĉasa razgovarao sam s groficom

Auersperg. Lijepa se grofica prevarila kad me ubrojila meĊu svoje protivnike.

Najmoćnija gospoĊa u cari-ĉinoj okolini moţe imati samo prijatelje. S njom sam

se spora-zumio, i sad je stvar svršena. Kontesa Nera je kriva.

- Još se uvijek ne mogu snaći od velikog ĉuda i straha -

dahne grofica.

- Pouzdajte se u mene, grofica Auersperg našla je u meni

saveznika. Ne trebam vaše svjedoĉanstvo o tom kako je kon-

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

tesa Nera unesrećila svoju baku. Zašto teretiti dušu krivom prisegom? Budite,

dakle, sa mnom iskreni i otvoreno recite što ţelite. Vi ćete svakako postići

svoj cilj...

- Tko zna? Grof Skerlec je mušiĉav... Ali glavno je da

kontesa ne doĊe na slobodu. Najviše sam se bojala vas, ali

sada...

- Ja sam potpuno vaš saveznik. Zaista vas grofica Auersperg

silno voli kad se odvaţila da to sve uĉini za vas.

-1 nju vodi ţelja za osvetom - zbog Siniše. On je, doduše, umro, ali ţena ne

moţe zaboraviti kad joj druga preotme dragoga. To je razumljivo.

- A sad vas molim da još neko vrijeme ostanete u mom sa

lonu dok ne svršim neke formalne stvari, a onda ću vas još

jednom zamoliti da mi kaţete neke potankosti o toj vještici.

Van Swieten pomno zatvori vrata salona i povuĉe teški zastor. A tada naredi da

se pozovu otac Smole, gumbar Adam i grof Oršić koji su još uvijek ĉekali pred

dvorom.

Sve ih je redom preslušavao. Najprije Sinišu, onda ostale, i potanko ih

ispitivao o svakoj sitnici.

Kad su bili preslušani, lijeĉnik pozove Dvojkovića i Salea.

- Premudra i velevrijedna gospodo - reĉe lijeĉnik mirno,

podignuvši naoĉale. - Neću vas dugo muĉiti. Sve mije jasno

kao sunce. Spisi su u redu i svjedoci izvanredno spremljeni.

Moţete se mirne duše vratiti u Zagreb i ondje ĉekati odluku

njezinog veliĉanstva.

- A kontesa? Mogla bi uteći.

- Na nju će paziti naša policija. Do konaĉne odluke ona

ostaje ovdje.

Dvojković i Sale sa svojim ljudima otputuju u Zagreb potpuno uvjereni u svoj

uspjeh. A Nera i obje njezine drugarice, Barica i Dora, ostale su u Beĉu.

CAR JOSIP II.

Mladi car Josip sjedio je kraj prozora. Njegova vitka i vazda tmurno odjevena

pojava sasvim se izgubila u tamnoj sobi. Carev tjelesni sluga nekoliko je puta

ušao da svoga gospodara opomene neka izjaše, ali ga se nije usudio osloviti. Car

se udubio u knjige i ni da bi trepnuo okom kad je sluga stao ispred njega.

-Veliĉanstvo! Vaše veliĉanstvo!

Car Josip spusti knjigu u krilo i pogleda slugu. Melankoliĉni pogled mladoga

cara ĉinio se još umornijim, kao da se probudio iza sna.

- Što je, Vili? - upita ga. - Zašto mi smetaš?

Sluga se smeo. Njegovo oštro lice gledalo je cara s izraţajem odanosti. Već je

davno prešao tridesetu. Godinu dana sluţio je cara i zavolio ga svom dušom,

brinuo se o njegovu zdravlju više od lijeĉnika.

- Htio sam podsjetiti veliĉanstvo da bi trebalo zraka. A ţeli

unići i njegovo veliĉanstvo car Franjo Stjepan.

- Moj otac? Pusti ga neka ude, ali nitko drugi.

Zamalo ude u sobu visok, snaţan gospodin, crvena lica, zdrav, veseo i

nasmiješen.

- Oprostite, veliĉanstvo - reĉe sinu kao da govori s pret

postavljenim. - Oprostite mi, ali silno me zanima ona stvar s

groficom, kako li se zove zagrebaĉka vještica? Da - Nera, ĉud

no ime, vrlo ĉudno. Kako napreduje istraga? Ne bi me toliko

zanimalo da me za to nije zamolila grofica Auersperg. Ona je

vrlo zabrinuta...

- Grofica Auersperg prva je dvorska gospoĊa pa će znati

bolje od mene.

- Ne mislim na dvorsku gospoĊu, nego na ţenu kneza

Auersperga, mog prijatelja. Valjda ti je poznato da zalazim

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

u kneţevu kuću, ako, naime, dobijem dopust od njezinog veliĉanstva.

-Ah, tako? Znam...

- Po svoj prilici ne vjeruješ u dvorska priĉanja da udvaram

kneginji?

- Nipošto. Ali zašto tebe zanima sudbina grofice Nere?

- Recimo da i mene zanima, ali više kneginju i kneza. On je

bratić bivšeg muţa dvorske gospode grofice Auersperg.

- Ne brinem se za rodoslovlje dvorskih ljudi.

- Ĉudak si ti, veliĉanstvo, veliki ĉudak. Kraljica majka bila

je vesela i ţiva ţena i meni ne nedostaje ţivotnog eliksira, ali

ti, ti si uvijek šutljiv, uvijek nepovjerljiv. Mene to boli. Iako

sam car, samo po tituli, ipak sam tvoj otac, trebalo bi da mi se

povjeriš. Ako, naime, tvoje veliĉanstvo uopće osjeća potrebu

da mi se povjerava...

- Takav sam. Ne mogu govoriti. Mislim - opet mislim. Oda

bran sam nositi teret krune, a to me već danas zastrašuje. Ta

kav sam roĊen - ne mogu drukĉije.

Ali Franjo Stjepan oĉito nije slušao ono što govori Josip. Pogled mu je

neprestano kruţio po knjigama što su bile raza-strte po stolu mladog cara.

- Da, odabrao si teret krune, ali to je još daleko. Hvala

zdravlju njezinog veliĉanstva, tvoje majke, ona je još ĉvrsta i

lijepa, njezina energija i ţelja da o svemu odluĉuje sama ni ĉa

sa ne prestaje. Dakle, još će proći mnogo vremena dok ti pri

miš krunu. I ti si sad još samo titulirani car, pa uţivaj! Ništa ni

je ljepše nego nositi titule, a bez odgovornosti. Veseli se. Mlad

si - a ţiviš kao fratar kad ostari.

Josip se nasmiješi.

- Ţivim kad ĉitam ili mislim.

- Vidim. Ĉitaš, smijem li pogledati, veliĉanstvo, što ĉitaš?

Znatiţeljno posegne Franjo Stjepan za knjigama što mu ih

je pruţio car.

- "Progoni vještica"? - Oho! Dakle ti prouĉavaš sudstvo?

Zato te već nekoliko dana nema na dvor. Njezinom si veliĉan

stvu poruĉio da si boleţljiv.

- Ĉovjek se mora razboljeti kad ĉita te strahote.

- Hoće li mladu groficu pomilovati?

- Nadam se.

- Bila bi šteta loţiti lomaĉu tako lijepim gorivom...

Opet se pojavi sluga i najavi Van Swietena.

- Sigurno bih smetao - reĉe Franjo Stjepan i nakloni se si

nu kao suverenu.

U njegovu govoru i gestama bilo je nešto sarkastiĉno, podrugljivo, ali Josip to

nije opaţao. Odavna se privikao takvu naĉinu govora svog oca. Ustane i isprati

oca do vrata.

Van Swieten ude noseći spise. Careve su oĉi oţivjele, njegovo mirno hladno lice

izraţavalo je napetu radoznalost.

- Što mi nosite, dragi prijatelju? - oslovi car kraljiĉina li

jeĉnika.

- Vrlo mnogo, veliĉanstvo: Raskrinkao sam krajnju prije

varu i zloĉin što su ga htjeli poĉiniti protiv vaše mlade štiće

nice.

- Recite "naše", jer ste i vi uvjereni da nije kriva.

- Da, veliĉanstvo. Dopustite dakle: naša štićenica bila bi

spaljena da vaše veliĉanstvo kraljici nije savjetovalo da istra

gu povjeri meni. Ali i mene bi prevarili da opet nije u posljed

nji ĉas priskoĉilo vaše veliĉanstvo. Sad se radi o tome kako

kraljici priopćiti ono što sam pronašao. Vi znate daje kraljica

vrlo poboţna. Vjeruje u sve u što vjeruju i njezini savjetnici.

Mislim...

- Samo recite što mislite, mi smo u ovom ĉasu sluţbenici

pravde. Vi mislite da moja kraljevska majka vjeruje u sve što

vjeruju ili, bolje, zapovijedaju drugima vjerovati -jezuiti? O

tom sam ja davno nacistu. I tko bi se usudio kraljici izreći

najmanju sumnju protiv jezuitskih prijatelja i njihove nauke,

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

naškodio bi samo sebi, a i onome koga bi htio zagovarati. Dakle, sad mi recite

sve što ste pronašli u toj istrazi.

Van Swieten je poĉeo svoj referat: - Dorica, sluţavka suca Krajaĉića, protiv nje

uopće nema svjedoka. Ona sama sebe optuţuje i pripovijeda da je vještica i da

ljubi vragove. Ispitivao sam cijeli njezin ţivot i razabrao da je bila silno

zaljubljena u nekog momka koji ju je ostavio. Od prirode je bolesna na ţivcima,

a neispunjena ţudnja prouzroĉila je u njoj razliĉite sne. Ĉula je da vještice

imaju ljubavnike vragove koji strastveno ljube. I poĉela je teţiti za tom

ljubavi. Snadoše je sanje i utvare dok joj se, napokon, nije poremetila pamet.

Ona nije ubrojiva, pripada u ludnicu, a ne na lomaĉu.

- Dobro, a stoje s kontesom?

- Neka mi veliĉanstvo dopusti da prije priĉam o Barici Cin-

dek. To je lijepa i mlada graĊanka, vrlo iskrena i poštena. U

Zagrebu peĉe dobar kruh, pa kako je vrlo lijepa i rjeĉita, ima

i više kupaca. Uz njezin dućan drţi pekaru Andrija Palĉić ko

ji nema ni polovicu toliko kupaca; dakle, Barica mu je konku

rentica. Ovaj je ĉovjek glavni svjedok protiv Barice. On veli:

budući da Barica tako mnogo prodaje, znaĉi da ima posla s

vragom.

- To je neĉuveno i sramotno za naš vijek!

- Ovdje ima još nešto zanimljivo. Notar Sale primio je od

muţa lijepe Barice 400 forinti i pustio je na slobodu. Kad je

bila na slobodi, htio je notar da Barica s njime zapodjene lju

bavni odnos. Jer to nije htjela, ponovno ju je bacio u toranj.

- Sto se sve ne dogaĊa u našoj drţavi? Strašno! Ali stoje s

kontesom?

- Samo još ĉasak. Barica je ţrtva osvete. Tako je nastradalo

najviše ţena koje su, ni krive ni duţne, došle na lomaĉu. Sva

tko ih moţe optuţiti, a ne traţe se ni dokazi. A sada, vaše ve

liĉanstvo, da se osvrnem na kontesu Neru Keglević, našu

štićenicu. U Zagrebu se pojavila mlada generacija koja je

najprije potajno, a onda javno ustala protiv praznovjerja. Nera je bila odveć

neustrašiva pa je prva javno izrekla svoje misli. I na temelju toga je do srţi

neinteligentni i praznovjerni griĉki sudac bio uvjeren da je vještica. Zatvorio

ju je u pljesnivu tamnicu. Sve stoje uĉinila dobra, upisali su joj na raĉun

vraćanja. Sudac Krajaĉić nema nijednog svjedoka koji bi mogao makar i najmanje

dokazati njegove optuţbe.

- A što je bilo s onim Ċavlom koji ju je odnio po bijelom

danu.

- Taj Ċavo bijaše kapetan Siniša. Mladić ju je ljubio i

prevario ĉitav Griĉ. Odjenuo se u Ċavla i tako je oteo. Sad

još nešto, vaše veliĉanstvo. Kontesa je optuţena da se mazala

vještiĉjom mašću. Ja sam tu mast toĉno istraţio. Ona sadrţi

neke otrove koji su kadri ĉovjeka uspavati. Toĉno sam je is

traţio i ispitao kontesu. Ona se zanimala za sve što se tiĉe

vještica i naĉinila je pokus. Toĉno mije ispriĉala kako je od te

masti pala u san i sanjala da leti. Oĉito, ima ţena koje umiju

praviti takvu mast pa je skupo prodaju onima koje, ĉuvši toli

ko o vješticama, ţele i same da to budu i zato kupuju mast i

njome se obmanjuju. Zapadnu u san i misle da je istina ono

što sanjaju. Valjalo bi kaţnjavati one koji tvrde da postoje vje

štice. Dakle, te parnice i bajke posljedica su praznovjerja koje

šire i raspiruju sama gospoda drţavni odvjetnici, policija, gra-

banti, krvnici i razliĉiti općinski pisari. Što svijet u to više vje

ruje i što ima više vještica, posao bolje uspijeva.

- A zašto onda postoji sudac?

- Krajaĉić je praznovjerni luĊak, a drţavni odvjetnik Dvoj-

ković i notar Sale lopovi koji ne vjeruju u ono što pripovijeda

ju, ali od toga imaju koristi. Pomislite, veliĉanstvo, koliko na

Griĉu ima ţena i gotovo svaka druga plaća Saleu i Dvojkoviću

rentu da ih ne optuţe da su vještice.

Van Swieten ispriĉa caru o Nerinu posjetu "paklu" što mu je povjerila kontesa.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Car je iznenaĊeno slušao i najzad upita:

- Što vi drţite o tom "paklu", Van Swieten?

- Bit ĉe da netko na raĉun vještica veselo ţivi i zato tim

zloĉincima moramo uĉi u trag. Općenito sam opazio da u Hr

vatskoj ima ĉudnih zloĉina koji se pripisuju vješticama. Jed

nom su, na primjer, provalnici došli kao vještice s metlama

u ruci. To prelazi sve granice lopovluka, i ja se ĉiste savjesti

usuĊujem ustvrditi daje zakon o progonu vještica najstrašniji

zloĉin koji ljudima pruţa sredstva da izmišljaju zloĉinstva

krajnje podivljalosti i pokvarenosti.

- To je velika rijeĉ - reĉe zamišljeno car. - Prema tome, ovaj

bi zakon zapravo bio zloĉin?

-Budući da govorim ĉovjeku, a ne caru, velim: da, to je zloĉin. Kontesa ga je

pravo nazvala tim imenom.

- To je izvanredno pametna djevojka. Nikad nisam vidio

djevojku tolike duševne bistrine. Nikad!

Gledajući u daljinu, car je izrekao te rijeĉi s melankolijom koja bijaše u

njegovoj ćudi, ali se Van Swietenu uĉini da nikad nije ĉuo cara govoriti s tako

sjetnim prizvukom.

- Van Swietenu - reĉe car. - Vi imate najveći utjecaj na

caricu. Razjasnite joj sve što se odnosi na kontesu, samo joj

ne recite da se kontesa buni protiv zakona o progonu. Pro

tumaĉite joj sve i predloţite sve spise, samo ne o tome da je

kontesa oponirala vlasti, to bi kraljicu razljutilo. Ali ne štedite

ni groficu Auersperg!

- Ona je htjela podmetnuti krive svjedoke, ne samo kontesi

nego i ostalim optuţenima. To je zloĉin.

Van Svvieten se zadrţao kod kraljice dva sata. Vladarka je proĉitala sve

predloţene spise, pozvala k sebi svog pouzdanika kancelara Kaunitza i naloţila

da pozovu groficu udo-vu Auersperg, a isto tako da joj još jednom dovedu

vještice. Groficu odmah obavijestiše o kraljiĉinoj ţelji.

Ona pohita u svoje odaje gdje se sklonila grofica Ĉikulini.

Od ĉasa kad ju je Van Svvieten raskrinkao, sakrivala se u odajama grofice

Auersperg ĉekajući što će se dogoditi. Osjećala je da se kraljiĉin lijeĉnik

zauzima za Neru i nastoji dokazati njezinu nevinost.

- Što se dogodilo? - upita grofica Auersperg.

-Van Swieten me je prepoznao.

- To je nemoguće! Kako bi znao tko si kad te nikad nije

vidio?

- Ali ti si mu rekla tko sam.

-Ja sam mu rekla? Zar ti se muti pamet? On je moj najveći protivnik.

- Ne razumijem. Poslije preslušavanja došao je k meni i re

kao daje netom govorio s tobom i da si mu ti sve priopćila jer

je i on protiv kontese.

- Ali, zaboga, ti si poĉinila ludost!

- Rekao mije daje s tobom govorio, daje tvoj pristaša i da

Nera mora biti osuĊena.

Grofica Auersperg uhvati se za glavu.

- Ti si poĉinila strašnu ludost. Sve si to vjerovala? Zar ne

znaš dvorske intrige? Znaš li tko je Van Swieten? On je najpo-

gibeljniji ĉovjek na dvoru, on sve vidi i sve ĉuje. On je mozak

dvora, a jao dvoranima kad na dvoru ima mozga. Što si mu

rekla?

- Ništa, on je već sve znao.

-1 da sam te ja poslala da svjedoĉiš?

- Nisam mu govorila o tebi, ali mi je on sam sve rekao što

smo mi zakljuĉili, a ja sam samo potvrdila.

- Van Swieten te prevario, samo da sve dozna!...

Grofica Auersperg baci se oĉajna na divan. Izgubivši priseb-

nost, sklapala je ruke, hvatala se za ĉelo i oĉajno govorila:

- Sad sam izgubljena. Sad je sve izgubljeno. Netko nas je

odao. Van Svvieten zna sve.

- Mogao nas je odati samo tvoj lakaj Geza - reĉe grofica

Ĉikulini.

I

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEF1CARUM

- Neka smjesta doĊe ovamo. Ali - kraljica me pozvala. 0-

stavila me pamet. Moram brzo k njoj. Slutim da mi se pod no

gama nešto ruši. Ako je Van Svvieten govorio s kraljicom, on

da sam izgubljena. Idem da ĉujem o svojoj sudbini.

Dok su dvorani pošli po "vještice", Van Swieten je kraljici pokazivao spise,

ĉitao joj i tumaĉio. Kraljica gaje pomno slušala, a lice joj bivalo sve

ozbiljnije.

Prošao je ĉitav sat dok su na dvor doveli Neru s drugaricama. U maloj dvorani,

gdje je radila kraljica, skupilo se samo nekoliko dvorjana i dvorskih gospoda

koje su znatiţeljno raspravljale što to kraljica zapravo hoće s vješticama. Vrlo

uzbuĊena i blijeda, ušla je grofica Auersperg u kraljiĉin mali ţuti salon.

Marija Terezija sjedne vrlo ozbiljna lica u naslonjaĉ, pogleda po dvorani i

pozove Neru, Baricu i Doricu da priĊu bliţe. Bez ikakva uvoda, reĉe im:

- Kako su vaše parnice po pravdi istraţene, ispostavilo se

da protiv vas nema nikakvih dokaza, pa vas kao vrhovni su

dac u svojoj drţavi oslobaĊam svake optuţbe i puštam na slo

bodu...

Nera se baci kraljici pred noge.

- Veliĉanstvo, slutila sam da ĉu u vas naĉi pravde.

- Zahvalite pravednosti koja je pobijedila zloću i spletke -

odvrati kraljica.

Grofica Auersperg naslonila se na stijenu. Došlo joj da se onesvijesti.

- Sad se moţete vratiti svojim kućama - reĉe Van Svvieten

optuţenicama.

Kao da ništa nije shvatila, Dorica je zurila u kraljicu, a Bari-ca i Nera duboko

se poklone.

Sve tri optuţenice izaĊu. Kraljica se obrati grofici Auersperg:

- Grofice, vaših savjeta više ne trebam. Od ovog ĉasa više

niste moja dvorska gospoĊa!

-Veliĉanstvo! Netko me je ocrnio.

- Urotili ste se protiv mojih odredaba i groficu Ĉikulini po

slali da krivo svjedoĉi. Protiv mene, koja ţelim dijeliti pravdu,

usudili ste se skovati urotu.

Grofica problijedi.

- Grofica Ĉikulini nije krivo svjedoĉila, ono je istina, ali se

nije usudila da svjedoĉi kao grofica - reĉe dvorska gospoĊa

skupivši još posljednju snagu da se opravda.

- Sama mi je priznala da je krivo svjedoĉila - reĉe Van

Swieten.

- Jeste li ĉuli? - upita oštro vladarica.

Grofica Auersperg stajaše poput kipa, blijeda i dršćući.

- Što još ĉekate? - oštro će kraljica. - Idite mi ispred oĉiju!

Dvorska gospoĊa protrne i satrta i slomljena poĊe prema

vratima salona. Sva njezina moć leţala je sada pred njom zdrobljena i razrušena.

Ta i s dvora su je izbacili.

Dva dana pošto je grofica Auersperg ostavila kraljiĉinu sluţbu, najavio se Van

Sweiten kraljici:

- Veliĉanstvo mi je bilo vazda sklono pa se usuĊujem po

dastrijeti pred noge vašeg veliĉanstva vruću molbu.

- Govorite. Neću vam ništa odbiti...

- U mojim odajama boravi mladić, nekad ĉasnik u dvorskoj

gardi, poznat kao kapetan Siniša.

- Znam, hrabar je vojnik i pouzdan dvoranin. To je onaj ko

ji je s lomaĉe ugrabio optuţenu kontesu?

- Da, veliĉanstvo. Protiv njega podnesena je prijava da je

jednom ubio neku ţenu. Netko je saznao daje u mom stanu i

izdanje nalog da se odmah uhiti i preda sudu.

- Ako je svoje ruke okaljao krvlju, ne smijem ga oteti odluci

pravde.

- Molim vaše veliĉanstvo samo to da ga saslušate.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

-Vrlo rado, dragi Van Swietene. Dovedite ga k meni, ali odmah dok ga ne uhite.

- Moja najsmjernija hvala, veliĉanstvo. Sudbina tog mladi

ća vrlo je tragiĉna.

- Zanima me ako mu i ne smijem pomoći.

Kraljiĉin se pouzdanik nakloni i ode iz salona po Sinišu. Jedva što je izašao,

najave vladarici dvoranina grofa Batthyanyja.

- Pozvala sam vas - reĉe kraljica - da javite u Zagreb banu

neka se povede istraga protiv svih koji su vodili istragu u par

nici grofice Keglević, osobito da se istraţi jesu li drţavni od

vjetnik Dvojković i notar Sale primali mito od nekih ţena

da ih ne zatvore kao vještice. Nadalje, na mjesto grofice

Auersperg ţelim pouzdanu i ozbiljnu plemkinju koja neće

spletkariti. Ali pazite, ona ne smije biti prijateljica otpuštene

grofice Auersperg, jer neću da grofica nade novih putova do

mog doma.

- Onda bi to mogla biti samo grofica Terka Erdodv, kći ba

na Nadaţdija, neprijateljica grofice Auersperg.

- Dobro. Banova kći bit će nasljednica grofice Auersperg.

Neprijateljica grofice Auersperg neće dopustiti da grofica svo

jim spletkama nadalje doseţe u moj dvor.

- Veliĉanstvo, mora li to ostati tajnom?

- Onda to ne bih rekla - vama!

Grof se pokloni i uozbilji, a kraljica sa smiješkom reĉe:

- Budite radije veseli. Takvi su ljudi drţavnicima ĉesto po

trebni.

- Zahvaljujem vašem veliĉanstvu na velikodušnim rijeĉi

ma. Ujedno bih se usudio zamoliti vaše veliĉanstvo da izvoli

potvrditi moju ostavku predanu prije više mjeseci.

- Zasitili ste se dvorske sluţbe? Vidite, odviše ste se zanima

li za ţene, odnosno za jednu ţenu.

- Vaše veliĉanstvo ima svevidljivo oko. Doista je tako, ţe

nim se.

- Protiv toga nema utoka. Niste li se pobrinuli za nasljed

nika?

- Preporuĉio bih baruna Ivana Skerleca.

- Tako? Dobro. Razmislit ćemo. Dakle, otpuštam vas iz

svoje dvorske sluţbe i ţelim da stalno ostanete u dvorskoj

sluţbi kraljice svog srca.

- Hvala vam, veliĉanstvo.

Grof se nakloni, poljubi kraljici ruku i udalji se.

PRIZNANJE

Jedva je grof izašao, kad vladarici opet najaviše Van Swietena. Kraljica upita

lijeĉnika:

- Gdje je vaš štićenik Siniša?

- On ĉeka da ga vaše veliĉanstvo izvoli primiti.

- Prije nego što ude, hoću vas nešto upitati. Jeste li ĉuli da

je barun Skerlec bio vjerenik kontese Nere?

- Ĉuo sam. Dapaĉe, medu spisima sam našao jedan ulomak

njegova iskaza kojim je optuţuje.

- Sad mi se ĉini da gaje grofica Auersperg prije više mjeseci

mnogo preporuĉivala da ga imenujem svojim dvoraninom.

Što mislite o tom?

- Govorio sam sa Skerlecom dva puta. Nesposoban je za

spletke. Prema ţenama je neiskusan i plah, ali bit će revan u

sluţbi.

- Dobro. Pokušat ćemo. A sad, neka ude vaš štićenik.

Van Svvieten izaĊe, a zamalo uĊe u sobu Siniša. Bijaše odjeven u uniformu

kapetana slavonskog bataljona. Njegovo visoko snaţno tijelo znatno je

omršavjelo, a lice izblijedilo.

Kraljica gaje promatrala kao da ga istraţuje.

Siniša se pokloni na vojniĉki i pogleda vladaricu u bistre pronicave oĉi.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Primila sam vas zato da ispunim molbu svog lijeĉnika

doktora Van Swietena - reĉe kraljica strogim glasom. - Ali,

koliko se sjećam, vama je oduzeta ĉast kapetana. Vi ne biste

smjeli nositi maĉ.

- Menije ĉast kapetana slavonskog bataljona podijelila kralji

ca, pa mije nitko ne moţe uzeti, nego samo vaše veliĉanstvo.

Siniša pritisne svoj maĉ na usta i poloţi ga pred vladariĉine noge. To se

kraljici oĉito svidjelo pa ga stane promatrati s većom paţnjom!

-Vi ste, dakle, krivi? Zbog ĉega vas optuţuju? Ili, bolje, zašto ste ubili ţenu?

- Nisam znao što radim. Na taj ĉin nagnala me ljubav pre

ma majci...

- Govorite jasnije. Ţelim znati sve. Priĉajte mi, obećala sam

Van Swietenu da ću saslušati vašu sudbinu - reĉe kraljica da

bi opravdala znatiţelju što ju je obuzimala gledajući pred so

bom mladog ĉovjeka koji je s lomaĉe spasio Neru.

- Tko je bila vaša majka?

- Bila je prekrasna djevojka, Španjolka. Moj otac upoznao

se s njom ovdje u Beĉu i zaljubio se u nju kao što se, uostalom,

zaljubljivao u svaku lijepu ţenu. Ona je mog oca ljubila do

ludila i kad ju je nagovorio da s njim pobjegne, u svojoj ve

likoj ljubavi privoljela je. Ali je za to doznao njezin otac i

ulovio bjegunce u ĉasu kad htjedoše pobjeći. Tada moj otac

oţeni mladu Španjolku. Ljubav moga oca trajala je kratko vri

jeme. Rijetko su ga vidjeli kod kuće, uvijek je veselo ţivio u

krugu svojih prijatelja i ţena, a majka je bila ostavljena. Kad

odrastoh, poslao me otac u Beĉ na nauke, a majka je provo

dila patniĉki ţivot u jednom dvorcu mog oca usred šumske

pustoši. Jedne jeseni, kad mi je bilo petnaest godina, doĊoh

iz Beĉa da vidim svoju majku. Bila je sama. S njom u dvorcu

ţivjela je i stara sluţavka i moj sadašnji sluga Filip. Majka je

preda mnom tajila da ju je otac napustio, ali sam vidio to

u njenim tuţnim oĉima i blijedom licu. Osokolim se pa je zapitam: "Reci mi,

majko, gdje je otac?" "Otputovao je", odvrati ona. "Bit će dugo na putu." "Dugo?

A zašto nikad ne doĊe da vidi sina?" "Doći će, dijete moje, prije nego što opet

po-Ċeš na nauke." Osjećao sam da mi nešto taji. Oĉito, nije htjela da oca ocrni

pred sinom. ProĊoše dva dana. Odoh u šumu u lov. Kad sam se vratio, opazim pred

kućom stranog slugu gdje drţi osedlanog konja. UĊem u sobu. IznenaĊeno sam stao

i slušao. Iz druge sobe ĉuo se tuĊi ţenski glas: "Ja ostajem ovdje, a vi se

odstranite iz dvora." "Znate li gdje ste?" ĉuo se glas moje majke koja je

dodala: "Ja sam u dvorcu svoga muţa!"

"Baš zato vas molim da se što prije odstranite. Oĉekujem ovdje svoje

prijatelje."

"Tko ste vi da se usuĊujete mene odavle tjerati?" vikne moja majka.

"Ljubavnica vašeg muţa", odvrati strana ţena i nasmije se. "Odlazite, ali hitro.

Ako ne odete, pozvat ću svog slugu", reĉe ţena, otvori prozor i zovne slugu koji

je pred kućom drţao njezina osedlanog konja.

"Što ste nakanili?" vikne majka. "Dat ću vas baciti iz dvora, da mi ne smetate."

Veliĉanstvo, u meni je uzavrela sva moja mlada krv i sva ljubav prema majci.

Provalim u njezinu sobu. Upravo u taj ĉas visoka lijepa ţena zaletjela se prema

mojoj majci i udarila je biĉem. Izgubio sam svu pamet. Tek sam osjetio da drţim

za vrat stranu ţenu, da je moje ruke stišću, a ona se otimlje snaţno, a onda sve

slabije. Klonula je... Skinem ruke s njezina vrata, ali se više nije branila...

"Što si uradio, nesretnice?" krikne majka prestravljeno i poleti k svojoj

suparnici. Ali ona je bila mrtva. Ugušio sam je ja, petnaestogodišnji djeĉak! U

sobu uĊe majĉin sluga Filip. Odmah je shvatio što sam uĉinio. Skoĉi k vratima i

zakljuĉa ih. Uzalud je sluga lijepe strane ţene kucao na vrata. Nitko mu ne

odgovori.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

"Sine, dragi moj, što si uĉinio?!" naricala je majka ĉupajući kosu. "Sad sam i

tebe izgubila. Više mi nema ţivota." Najednom, kao da joj je sinula sretna

misao. Pohita k meni, grĉevito me uhvati za ramena i prošapće: "Bjeţi! Bjeţi!"

"Majko, kamo ću od tebe?" pitao sam kao u snu.

"Bjeţi, ne ubijaj svoju majku. Filipe, brzo... Ti moraš s njim!"

"Kamo da bjeţimo?" upita sluga.

"Svejedno, samo neka je daleko gdje vas nitko neće naći!"

"Nemojte, majĉice, da vam sin bude kukavica", dugo sam molio majku. Ali ona

stane preda me i poĉne mi govoriti kao u ludilu: "Bjeţi u svijet, ili ću ja u

smrt. Smiluj mi se - bjeţi!" Sa svojih ruku uzme dragulje, pokupi sve svoje

zlato, drago kamenje i nešto novaca. Grozniĉavom brzinom strpa to Filipu u

dţepove. Zaĉas bijaše sve gotovo. Majka mi se baci oko vrata i reĉe:

"Bjeţi i sakrij se pred ocem. Javi mi se kad budeš na sigurnom mjestu."

"Filipe! obrati se moja majka sluzi - zakuni mi se da ćeš ga njegovati i paziti

kao sina." On se zakleo.

Ali nisam mogao otići. Majka trgne sa zida pištolj i zaprijeti se: "Ako nećeš

bjeţati, ubit ću se pred tobom." "Dobro", rekoh ja, "ali što ćeš ti?"

"I ja ću pobjeći, ali oprezno. Bit ću u Beĉu, tamo ćeš me naći." Majka me zagrli

svom ljubavlju i oĉajnim strahom, a onda me gurne s Filipom na druga vrata u

hodnik. Tu je još uvijek stajao sluga umorene ţene.

"Molim vas - reĉe on - grofica me pozvala. Javite joj da sam tu."

"Ja sam obavio posao zbog kojega te pozvala", odgovori mu Filip. "Idi u kuhinju

i zaloţi, grofica će ostati kod nas."

Sluga nas je odmjerio od glave do pete. Pode s nama. Ose-dlali smo dva konja, i

sluga nas upita: "Kamo idete?"

1

"U susret gostima koji dolaze."

Sjedosmo na konje i odjurismo u šumu. Bjeţali smo mnogo dana. Jedne noći opazimo

u šumi svjetlo. Filip me upozori da su to panduri. "Kakvi panduri?" zapitao sam.

"Trenkovi. Tu im je sklonište. Poznam ih jer sam iz njihovih krajeva", reĉe

Filip i podbode konja.

Doskora smo prispjeli k pandurima. Prijateljski su nas primili. Ostao sam kod

njih i s njima ţivio kao obiĉan pandur, bez imena i porodice. Prozvali su me

Sinišom, a nisam znao zašto. Jednog dana poĊem s njima u rat i tu steknem milost

svoje kraljice - ĉast oficira.

- A majka? - upita kraljica slušajući sa zanimanjem.

- Nju smo zaista našli u Beĉu. Ali njezin je otac umro ne

gdje u Španjolskoj. Nitko o njemu ništa nije znao, pa nije dobi

la imetak svog oca, nego ţivi oskudno.

- A što se dogodilo s umorenom?

- Ne znam. Majka mi je rekla da je odmah ostavila dvorac.

Nikad mi nije rekla što se tamo dogodilo.

- Tko vas je sada prijavio za vaše nedjelo?

- Ne znam.

- Vaš je otac bio plemić?

- Da, veliĉanstvo. On još ţivi.

-1 ništa ne zna o vama?

- Ne zna. Posljednji me put vidio kad mi je bilo osam go

dina. Kasnije bi dolazio u Beĉ na balove, ali me nikad nije

posjetio u naukama - nije ni pitao za me. To je cijela moja

ispovijest, veliĉanstvo. Poĉinio sam zlo i kao dijete popustio

majci i pobjegao. Sad se, eto, predajem u vaše ruke.

- Shvaćam vas, zavela vas je vaša divlja priroda. Ali, pravdi

se mora udovoljiti.

- To znam, veliĉanstvo, i mirno ĉekam odluku.

Ne mogu za vas uĉiniti ništa drugo nego preporuĉiti sucima da budu blagi.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

-Veliĉanstvo, i to je odviše velikodušno.

- Ĉinim to samo zato što ste hrabar vojnik, pa je šteta da

takav ĉovjek bude izgubljen za moju vojsku. Ali ne da se izbri

sati ono što ste uĉinili.

-Veliĉanstvo, znam da me ĉeka tamnica. Samo jedno molim vaše veliĉanstvo, a to

je, zapravo, ono zbog ĉega sam molio da me vaše veliĉanstvo primi.

-Štoje to?

- Molim vaše veliĉanstvo svim svojim srcem za jednu veli

ku milost.

- Ako je kraljica moţe ispuniti, uĉinit će.

- Jedina mi je ţelja da prije nego što se za mnom zatvore

vrata tamnice, mogu govoriti s kontesom Nerom Keglević.

-Vije ljubite?

- Da, veliĉanstvo.

- A ona je bila vjerenica baruna Skerleca?

- Da, veliĉanstvo?

- A ipak ima samo vama zahvaliti da još ţivi. To je lijepo i

ja sam popravila svoje mišljenje o vama.

- Vaše me je veliĉanstvo osuĊivalo?

- Rekoše da ste se otrovali od straha pred kaznom.

- Nikad ne bih uĉinio takvo što.

- Veseli me da ste ostali dosljedni svom junaĉkom glasu

i zato vam dopuštam sastanak s kontesom. Dat ću potrebne

odredbe.

- Do posljednjeg trenutka svoga ţivota zahvaljivat ću va

šem veliĉanstvu za tu velikodušnost.

Kraljica pozvoni i pozove Van Swietena koji je ĉekao u pokrajnjoj sobi.

- Van Svvietenu, vi znate da je kapetan Siniša sada uhiće

nik? - reĉe vladarica pokazavši na Sinišu.

- Znam, veliĉanstvo, predat ću ga njegovoj oblasti.

- Dobro, povjeravam ga vama. Dopustila sam mu da govori

s kontesom.

Siniša se duboko pokloni i izaĊe s lijeĉnikom. U predsoblju mu Van Smeten šapne:

- Siniša, kod mene vas ĉeka grof Adam Oršić. Govorit ćete

s njim prije nego što vas predam vojnom sudu.

- Hvala vam stotinu puta!

Van Swieten povede Sinišu u svoj stan.

U salonu je sjedio grof Adam Oršić. Njegovo debelo tijelo ispunilo je ĉitav

divan. Crveno okruglo lice priklonio je na naslon. Male modre oĉi zurile su

ţalosno preda se. Ruke je sloţio na trbuh koji mu je stršao iz debelog tijela.

Tuţno raspoloţenje uvijek gaje ĉinilo smiješnim.

Kad je opazio Sinišu, htjede ustati, ali se nije mogao pridići. Pruţi mu samo

ruke i reĉe:

- Što će biti s vama?

- Ono što odredi sud.

Van Swieten otvori jedna vrata i da znak sluzi koji u sobu uvede visokog,

snaţnog muškarca, odjevena u odoru plemićkog lakaja. Lice mu je bilo ledene

hladnoće, oĉi male i mirne, a put koziĉava.

- Poznate li ovog gospodina? - upita Van Swieten lakaja.

- Poznam. To je kapetan Siniša.

- A vi, Siniša, poznate li vi njega?

- Poznam. To je lakaj Toma, sluţi kod grofice Auersperg.

- Niste ga nikad prije vidjeli?

- Rekao bih da jesam, ali ne znam gdje.

- Kad si posljednji put vidio ovoga gospodina? - upita Van

Swieten Tomu.

- Prije deset godina kad je umorio groficu Olgu Ke

glević.

- Tko ti je to rekao? - upita ga Siniša povišenim glasom.

- Bio sam njezin sluga pa sam je dopratio u vaš dvorac

onog dana kad ste je umorili.

- Ti si bio onaj sluga koji je stajao u hodniku kad sam ja

izašao?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jest, to sam bio ja. Vi ste onda sa svojim slugom pobjegli.

- Kako si me tek sada prepoznao, a prije dvije godine bio

sam ĉesto kod grofice Auersperg.

- Najprije sam prepoznao vašeg slugu Filipa, a onda sam se

sjetio i vas. Već ste onda bili snaţan momak.

- Kako to - upita Van Svvieten - da si se tek sada sjetio da

prijaviš kapetana.

- Odmah sam rekao grofici Auersperg sve što sam znao.

- Zašto nisi ništa o tome spomenuo Filipu?

- Zabranila mije grofica.

-A sada...

On zašuti.

- Ja ću ti pomoći - reĉe Siniša. - Sad ti je grofica Auersperg

naredila da me prijaviš.

-Da, tako je.

- Znaš li daje groficu Keglević netko ugrabio? - upita grof

Oršić.

- To su bile pripovijesti da bi se ona pred svojima uĉinila

boljom. Grofica je pobjegla od svoje volje.

-Skim?

- S grofom Kristoforom Erdodvjem.

Oršić i Siniša iznenaĊeno pogledaše.

- Gdje je ţivjela grofica da se za nju nije znalo? Obitelj ju

je traţila.

- Najprije je bila na dvoru grofa Erdodvja u Samoboru, a

poslije uvijek kod onoga koji joj se dopao.

- Laţeš! -vikne Adam Oršić.

- Neka mi oprosti vaša milost, ja sam je sluţio sve dok nije

umorena i spaljena.

- Tko ti je rekao daje spaljena?

- Kad je vaša milost pobjegla, grofica je nestala - reĉe To

ma. - Nisam znao ni zašto dok nije kuća poĉela gorjeti. Pohi

tao sam da groficu spasim iz plamena, ali sam je našao zadav-

ljenu pa sam je ostavio u plamenu i utekao. Na zgarištu nije ostao kamen na

kamenu.

- Tko je zapalio dvorac? - upita Siniša.

- Bio sam uvjeren da je to uĉinila vaša milost da zamete

trag umorstva.

- Ne, ja to nisam uĉinio.

- Imate li nam još što reći?

- Ne znam ništa drugo.

Van Swieten otpusti Tomu. Tada reĉe Siniši i grofu Oršiću:

- Odgovara mirno i hladno, gotovo bih rekao daje prepre

dena hulja.

- Ali ne laţe - tiho će Siniša.

- Vi ste, dakle, doista ubili groficu Keglević? - upita Adam.

- Ako vas time neću povrijediti, molio bih vas da mi kaţete

zašto i kako se to dogodilo?

Siniša ispuni grofovu ţelju i sve mu ispriĉa.

Grof je slušao upiljivši u njega male modre oĉi i slušajući rijeĉ po rijeĉ. Kad

je dovršio, grof Adam se zagleda u zemlju i reĉe:

- To nije moguće! Kći grofice Ratkav daje bila zla? Ne mo

gu vjerovati.

- Pa ipak, bilo je tako - reĉe Siniša. - Ni ja ne bih vjerovao

da na svoje uši nisam ĉuo kako govori s mojom majkom.

- Majka moje Nere da je bila milosnica? - klikne grof

Adam ogorĉeno. - Onda ne bih smio vjerovati više ni u koga

na svijetu!

- Ţene su uvijek nerazumljiva zagonetka - reĉe Van

Svvieten.

- Ona daje dobrovoljno pobjegla s Kristoforom Erdodvjem?

Ĉekajte, sjećam se daje upravo u to doba on otputovao s ne

kom lijepom groficom u Italiju. Tako su barem priĉali.

- Kad se grofica vratila iz Italije, postala je ljubavnica moje

ga oca - reĉe Siniša.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

- A tko je vaš otac? - upita grof Adam Sinišu.

- Ne traţite od mene da vam odgovorim. Deset godina mo

ja usta nisu izgovorila ime koje mije ostavio u baštinu.

- Vi ste se odrekli svog imena?

- Nije li to razumljivo? Morao sam tajiti da bi moj nesretni

zloĉin ostao tajnom.

- Zna li Nera zašto ste ubili njezinu majku?

- To ona nikad ne smije saznati.

- Kad bi znala kako se to dogodilo, ipak biste pred njom do

nekle opravdali svoj ĉin.

- Ali bih joj zadao neizbrisivu bol. To ne mogu i neću. Mo

lim vas, grofe, da joj to nikad ne kaţete.

- Vi ljubite kćer one koju ste ubili? - reĉe Van Svvieten.

- Strašno je to! - odvrati Siniša.

- Kad ste se s njom upoznali, niste to, naravno, slutili?

- Ne. Tek sam znao da sam ubio neku groficu. Ali nikad ni

sam znao tko je bila ta ţena.

- Ţalim vas, Siniša, iz sve duše - reĉe grof Adam. - Zabo

ravite Neru, to vam je suĊeno.

- Zaboraviti? Grofe, jeste li kada ljubili?

- Jesam. Beznadno i bez cilja, kao i vi.

-1 niste to zaboravili?

- Ne, ni sa sijedim kosama, ni sada - preko njezina groba.

- Pa ipak traţite od mene?

-Alije vaša ljubav potpuno bez cilja i nade, baš posve...

- Znam.

U tom je odgovoru nešto tajno zadrhtalo, pa je grof Oršić prestao ispitivati.

Siniša se okrene Van Svvietenu i reĉe:

- Vaša milost, prije no što se oprostim s vama, stotinu

vam puta hvala! Vi ste sprijeĉili strašni zloĉin što ga htjedoše

poĉiniti na kontesi Neri.

- Uĉinio sam samo svoju duţnost.

- Molim vas samo još jedno. U tamnici u Zagrebu ĉame sin

gradskog suca i vjerenik njegove kćeri jer su svijetu govorili da nema vještica.

Sjetite se i njih.

- Bit će pušteni na slobodu.

- Neću dulje iskorištavati vašu dobrotu. Poći mi je u ta

mnicu.

- Tek u istraţni zatvor - reĉe Van Svvieten.

- To je predsoblje tamnice.

- Grofe - oslovi Siniša Adama - dopustite da vas nešto pi

tam: gdje je kontesa Nera i kako joj je?

- U Beĉu je. Vrlo je slaba, pa smo pozvali lijeĉnike. Rekoše

da su je sasvim uništile velika oskudica i još veće duševne

patnje.

- Sloboda će joj vratiti zdravlje i zadovoljstvo.

- To se i ja nadam. Samo me zabrinjava što je uvijek tiha,

zamišljena i šutljiva.

- Mnogo je prepatila.

- Baš bi zato sada morala biti smirena. Ali meni se ĉini da

se njezina duša neće smiriti.

- Grofe, nisam zasluţio da me vi koji ste tako blizu Nere po

dupirete i da mi budete prijatelj. Ipak se usuĊujem zamoliti

vas da mi iskaţete ljubav.

- Nehotice ste uĉinili jedno zlo, ali ste uĉinili mnogo dobra

za Neru. Spreman sam uĉiniti sve što ţelite.

- Uskoro ću pred sud. Odanle me put vodi u tamnicu. Prije

nego što se za mnom zatvore vrata tamnice, jedina mi je ţe

lja da govorim s kontesom. Biste li htjeli tu moju molbu ispo

ruĉiti kontesi?

- Hoću. Samo ne znam je li to pametno, Siniša, izmeĊu vas

i nje stoji njezina mrtva majka. Ne bi li bilo bolje da s njom

ne govorite?

- Ne bih mogao podnositi svoju sudbinu. Neću joj govoriti

o sebi, ali bih htio da je još jednom vidim.

- Dobro, Siniša. Ispunit ću vašu ţelju.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Kraljica mi je to dopustila. Recite joj da se ţelim s njom

oprostiti. A sada, zbogom!

- Tko zna hoćemo li se još kada vidjeti?!

Grof Adam i Siniša pruţe si ruke. Siniša se zatim oprosti i s Van Svvietenom i

izaĊe.

Kad je ostavio Van Swietenov stan, Siniša se prepusti vojnicima koji su ga

odveli u zatvor.

OSUDA

Mali debeli Švaba, vlasnik "Crnog orla", dao je donijeti u gostionicu vrĉ vina i

dvije ĉaše. Blago lice nešto mu se smrklo. Otvorio je vrata što vode u kuhinju i

pozvao djeĉaka koji je ondje posluţivao.

- Idi gore u prvi kat i dozovi mi starog slugu grofa Oršića,

onoga koga zovu Filip. Razumiješ li? Ali da si ga pozvao pri

jazno, a ne kao obiĉnog slugu! Valjda si vidio da ga mlada kon-

tesa i grof paze kao da im nije sluga. Hajde, poţuri!

Debeli Švaba sjedne uza stol i neprestano pogledavaše vatru.

Nije ĉekao dugo i Filip ude u malu ĉistu gostinjsku sobu.

- Što ţelite? - upita Filip gostioniĉara.

- Ništa veliko - reĉe Švaba. - Ali vi znate da mi je mnogo

stalo do mojih gostiju, do grofa i kontese, pa bih rado saznao

jesu li zadovoljni i ne bi li ţeljeli još kakvu udobnost.

- Sve je u redu. Ovih mjesec dana što su tu vrlo im je dobro

i zadovoljni su. Samo im nije ugodno što je svijet tako silno

znatiţeljan.

- E, znate, to vam je ono. Ljudi dolaze u gostionicu i sjede

kao da si ih prilijepio. Kod mene se dobro jede i pije. A onda

svatko bi htio da vidi "vješticu". Svijet zna da ju je kraljica o-

slobodila jer nije ništa kriva, pa bije rado vidjeli. Ali ne bojte se, neće je

nitko smetati. A je li joj već bolje?

- Dakako, daje. Pa ona i nije teško bolesna, samo je slaba i

turobna. Bogme je dosta prepatila.

- Sirota! Grofica, pa ovako s njom postupati?! Ali zato je

tu kraljica. Ali, recite mi tko je ona grofica što je juĉer pri

spjela?

- To je grofica Ivka Oršić, ţena našeg grofa. Ona će sada os

tati s kontesom.

- Ovdje u Beĉu?

- Da. Samo, kako dugo, to ne znam.

Švaba se vrlo zadovoljan rastane s Filipom. U kuhinji šapne ţeni:

- Ostat će još. Mi ćemo, ţeno, dobro zaraditi. Već ĉitav Beĉ

dolazi k nama radi te mlade grofice. Pa da nije vještica?!

Filip je tiho ušao u sobu grofa Oršića i promatrao Neru koja je u susjednoj sobi

sjedila drţeći na krilu knjigu. Ali već ĉitave sate nije okrenula nijedan list.

Svaki bi tren pogledavala kroz prozor na ulicu kao da nekoga oĉekuje. Najednom

brzo ustane i prijeĊe u pokrajnju sobu. Tu su se već ĉuli koraci. Na vratima se

pojavi grof Adam.

- Dugo vas nije bilo, grofe. Niste obiĉavali da tako dugo izo-

stajete? Što je novo?

Grof Adam kriomice pogleda Neru.

- Banje stigao u Beĉ.

- Doista? Što priĉa?

- Vrlo mnogo.

- Zanimalo bi me što.

- Ti znaš daje kraljica odredila istragu protiv Salea i Dvoj-

kovića.

-1 što se ustanovilo?

- Ništa.

- Kako to?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Nijedna ţena koja je Saleu plaćala rentu nije htjela da to

prizna. Naprotiv, sve su notara branile i tvrde da je najbolji

ĉovjek na svijetu. Ni protiv Dvojkovica nije se moglo ništa pro

naći.

-Toje neĉuveno!

Grof je ušutio. Sjetio se dana kad je od Dvojkovica kupio Nerin pojas koji bi

imao biti dokaz da je ona noću bila kod Kamenitih vrata. Ali on nije htio

prijaviti Dvojkovica. Bio je sretan što je Nera slobodna pa je šutio. A onda,

Dvojković je prodao pojas u ime svjedoka, a ne u svoje ime. Ovako je grof

opravdao samog sebe.

- U takvoj istrazi, drago dijete, svatko radije šuti i sretan

je što nema neprilika i što nitko ne spominje njegovo ime. A

onda, Sale je šef policije! Njega se svi boje, a moţda je i pot

platio ljude.

- A Barica Cindek i njezin muţ?

- To je tek jedan svjedok. Adam je bio sa Saleom nasamo

kad mu je dao novac, a potrebna su dva svjedoka. Tko će do

kazati daje Sale primio novce?

- To je vjerojatno. Van Swieten je bio silno ljutit kad je

proĉitao izvještaj istrage. "To je himna Saleu i Dvojkoviću",

kliknuo je lijeĉnik, "i za to se vaša preuzvišenost potrudila u

Beĉ?" rekao je banu. Van Svvieten veli da se ban, oĉito, nije

brinuo za to. MeĊutim, kraljica voli bana, a kome je ona sklo

na, protiv toga se ne moţe. Ĉuo sam da se za istragu zauzi

mao car Josip.

- Tako? - reĉe Nera, sjetivši se ţelje mladog cara da o nje

govu udjelu u istrazi nikome ne govori.

- Imam jednu dobru vijest - reĉe grof. - Tito Krajaĉić i Fran-

cesko Malakoczv pušteni su na slobodu.

- Kako će Sanda biti sretna!

- Tuţne li sreće! Njezin je otac zabranio da progovori ma

samo rijeĉ s Franceskom.

- Taj je ĉovjek zaista luĊak!

- On je jedini u toj hajduĉkoj ĉeti koji doista i vjeruje sve

što radi. Kad je saznao da je kraljica dokinula proces protiv

tebe, Barice i Dorice, razbolio se i sada leţi u groznici.

Grof je ušutio i stao listati po nekakvoj knjizi.

- A drugo nema ništa novo? - upita Nera nakon dulje

šutnje.

- Da, još nešto. Danas je Siniša bio pred sudom.

Njezin upitni pogled odavao je da sa zebnjom oĉekuje što će joj reći grof.

Ali on nije znao kako bi poĉeo pa je neprestano otkapĉao i zakapĉao puceta na

svojoj odori. Djevojka nije mogla izdrţati. Naglo ustane i pode grofu, nasloni

se k njemu na stol i tiho upita:

- Što ste saznali o raspravi?

- Ništa. Sve se vodilo iza zatvorenih vrata. On je sam ţelio

da nitko ne zna. Bili su prisutni samo suci.

- Zar se nije doznalo ni to zašto je poĉinio ono strašno

djelo?

- Ne. Tek znam da nikad nije bio zavodnik tvoje majke. Ta

kako bi i bio? Tada je još bio djeĉak. On je pošten mladić, pa

sam uvjeren daje ono strašno djelo poĉinio nesvjesno.

- To sam i ja mislila.

Oboje su zašutjeli. Grof Adam skrivao je svoj pogled pred Nerinim istraţujućim

oĉima.

- Zar zaista ništa ne znate o tom kako je ispala osuda? -

upita opet ona. - Je li osuda stroga?

Dalje nije mogla. Kao da se zgrozila nad onim što je htjela da pita.

- Ne, nisu ga osudili na smrt - reĉe grof osjećajući što misli

Nera. - Osudiše ga na tamnicu, mislim na pet godina.

Kontesa se povuĉe iza grofa da sakrije lice. No grof se o-krene i reĉe:

r

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

-1 tako su drugi izvršili osvetu koju je ţeljela tvoja baka. Nera ne odgovori.

Stisla je usta i htjela otići. Grof nastavi:

- Imam za tebe poruku.

- Od koga?

- Od Siniše. Moli te da mu dopustiš da se oprosti s tobom.

Nera problijedi. U taj ĉas Filip najavi Van Swietena.

Nera se iznenadi tom posjetu i radosno mu pohita u susret.

- Presretna sam, vaša milosti, što ste nas tako poĉastili.

- Došao sam po ţelji vladarke da vidim nije li tamnovanje

moţda ostavilo kakva traga na vašem zdravlju.

- Dobre li i velikodušne kraljice! - reĉe kontesa ganuto.

- Kraljica je pravedna, ali i vrlo dobrostiva. A sada, dopu

stite, konteso, da izvršim Njezinu ţelju.

MeĊutim, zatajio je Neri da ga je zapravo poslao car Josip.

Lijeĉnik pomno pogleda u Neru i priopći grofu da je njezino tijelo oslabilo,

osobito da su uništeni ţivci, pa će trebati ĉitava godina da se oporavi. Zato mu

savjetuje da je povede u Italiju.

- No, donio sam još jednu poruku od kraljice - reĉe Van

Svvieten. - Vladarka zna da je veći dio kontesina imetka iz

gorio u njezinu dvoru na Griĉu i zato vladarica hoće da kon-

tesi vrati cijelu svotu što ju je nekad grofica Ratkav poklonila

kraljici za rat. Novac će kontesa primiti s kamatama.

Grof Oršić i kontesa branili su se da to prime od vladarice, ali je Van Swieten

rekao da se to ne moţe i ne smije promijeniti.

- Kontesa je nevino stradala - reĉe lijeĉnik - njoj se ne mo

ţe vratiti drugo nego taj novac. A kraljica to bezuvjetno ţeli -

i car Josip je to naroĉito naredio.

Oršić i Nera zahvale se, na što Vam Svvieten reĉe Neri:

- Jeste li ĉuli, konteso, kako je ispala istraga u Zagrebu?

- Malo prije ispriĉao mije grof. Tome se nisam nadala.

-Vjerujte, ni ja. Ali mi nećemo mirovati. Uvjeren sam da su

Sale i Dvojković glavni krivci što je Krajaĉić dao spaliti toliko ţena.

- To je ţiva istina, vaša milosti - reĉe Nera.

- A znate li, konteso, tko bi mogao tim ljudima ući u trag?

Vi! Jest, vi. Ţene imaju izvanredno oko. Mi ćemo lopove pu

stiti, neka nitko više na njih ne pazi, neka se nitko za njih ne

brine. Tako će se opet osjetiti sigurnim, poĉet će svoj zloĉi

naĉki posao i zaboraviti na oprez. Tada ćemo ih polako hvata

ti. Ali sad moram poći. Htio sam vas još pitati, konteso: imate

li kakvu poruku za svog spasitelja Sinišu?

To pitanje silno je iznenadi. Nije mogla odmah odgovoriti.

- Vama je teško, konteso - reĉe lijeĉnik - vjerujem. On je

ubojica vaše majke. Ali morate misliti na to da vi njemu du

gujete isto toliko zahvalnosti koliko je on vama nanio zla. Bu

dite plemeniti! On, nesretnik, nema nikakve druge ţelje nego

da mu uslišite posljednju molbu.

- Recite mu da ću doći! - reĉe Nera odluĉno.

- To je plemenito - reĉe Van Svvieten. - Dakle, poslijepodne

vas ĉekam u svom stanu.

OPROŠTAJ

Grof Oršić i grofica Ivka krenuli su poslijepodne s Nerom k Van Svvietenu.

Kraljiĉin lijeĉnik doĉekao ih je u predsoblju i poveo u salon. Njegovo pronicavo

oko odmah je opazilo Ne-rinu bljedoću.

Isprva se razgovaralo o obiĉnim stvarima koje se nisu ticale Siniše. Najednom

Van Svvieten ustane i reĉe:

- Konteso, naš osuĊenik ĉeka u mojoj radnoj sobi. Smijem li vas povesti onamo?

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLBOS MALEFICARUM

Lijeĉnik ponudi Neri ruku, odvede je kroz salon i otvori vrata svoje ordinacije.

Tu je ĉekao Siniša. Sjedio je na divanu. Rukama je stisnuo sljepooĉice i zurio u

pod. Svaka njegova misao i svaki otkucaj srca dozivao je Neru. Ĉinilo mu se da

za njega nema veće sreće na svijetu nego daje sada vidi.

Najednom zaĉuje šum svilene haljine. Trgne se kao da ga se takla munja, podigne

glavu i naglo ustane.

Pred njim je stajala Nera. Crna haljina svu je obavila. Iz hladne crnine

uzdignuo se bijeli vrat i blijedo lice iz kojeg su turobno i mirno gledale tamne

oĉi. Premda je ĉekao ĉitav sat i neprestano mislio na nju, sada gaje smela

njezina blizina.

- Oprostite, Nero, što sam se usudio zamoliti vas za ovaj

sastanak.

Ona ne odgovori i odvrati od njega pogled.

- Vi znate daje pravda rekla svoju?

- Znam - tiho će ona. - Pet godina tamnice!

- Za mene je to blagodat. Da, Nero, jer kaznu koju mi je

dodijelila pravda podnosit ću za vas - za vaš mir. Svakim da

nom svog zatvora otkupljivat ću boli koje sam vam zadao. Da

mogu svojim ţivotom otkupiti vašu majku, ja već davno ne

bih ţivio.

- Siniša, recite mi barem: zašto? Kako je došlo do tog straš

nog ĉina? Kako je moguće da ste vi...

On pred njom sklopi ruke i stane je moliti:

- Ne pitajte me, Nero, molim vas jer vam to ne mogu reći.

Zašto? To ne bi moglo popraviti moj ĉin, a vas ne bi utješilo.

Zato me ne pitajte.

- Bilo bi mi lakše da znam.

"Ubilo bi je da zna tko je bila njena mati", pomisli Siniša i nastavi:

- Konteso, neću dugo iskorištavati besprimjernu plemeni

tost Van Svvietena. Moram u tamnicu. Na pragu tog mog no-

vog ţivota nisam imao nikakve druge ţelje nego da vidim vas i da vas nešto

zamolim.

- Što? - upita ona jedva ĉujno.

- Obećajte mi da ćete zaboraviti veliku nesreću koju sam

vam prouzroĉio, da ćete se smiriti.

- Pokušat ću.

- Hvala! Sad rado polazim u tamnicu.

- Rado?

Pitanje se Neri nehotice okliznulo niz usta, a njega je tako potreslo daje

sklopio ruke na prsima i zavapio:

- Bolja je tamnica nego sloboda u kojoj ne bih vidio vas!

U tom ĉasu korakne k njoj, prihvati obje njezine ruke i uti-sne na njih vrući

cjelov. Kad je otkinuo svoja usta s njezinih ruku, tiho prošapće:

- Zbogom, Nero!

Onda se upravi i podigne glavu. Još je drţao njezine ruke što ih je ovaj tren

izljubio. Sad im se sretoše pogledi. Siniša protrne.

U njezinim oĉima drhtale su suze... A on je osjećao da pripadaju njemu... Sva mu

duša zatrepti. Nije vidio ništa drugo nego njezine suzne oĉi, ni na šta nije

više mislio, samo je osjećao nju. U tom osjećaju povuĉe njezine ruke i privine

ih na svoje grudi.

Nera se nije opirala. Osjećala je da mu srce burno udara, da je svaki udar jedan

krik za njom, vapaj k njoj, da je svaki dah ovog muškarca njezin...

Kroz tvrdi oklop kojim je okovala svoje srce provali zatajena ljubav. Misli i

razbor utekoše, ona klone na njegove grudi...

Zadrhtao je kao trstika, kad je zahvati vihor. Njegove jake ruke obuhvate je,

privinu k sebi tako ĉvrsto, silno i pohlepno kao da će je pretvoriti u sebe.

Sve misli, sav razbor zanijemiše, obamriješe. Samo srca šap-ću, dozivaju se i

cjelivaju u besvjesnom omamnom zagrljaju.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Sunce se spuštalo na zapad i kroz velike prozore opraštalo se s njima svojim

krvavim suzama. Tiho i neĉujno šuljaju se trenuci da ih ne probude iz sna.

Nera se prene prva. Htjede mu se istrgnuti iz naruĉja, ali je on pridrţi. Opet

joj uhvati ruke i njeţno privine na grudi, uzburkane njezinom blizinom i

njezinim priznanjem ljubavi...

- Ostaje nam još nekoliko ĉasaka, Nero. Uskoro će se za

mnom zaklopiti vrata tamnice. Moţda vam nikad više neću

smjeti kazati svoje boli jer se nikad više neće vratiti ovaj ĉas.

Nero, propatio sam luĊaĉke boli, a ipak, tako su mi drage

one strašne muke u kojima sam se svijao kao izranjena zvijer.

Od prvog ĉasa kad se s vama sretoh - ne, ne odvraćajte lice,

znam zašto vam se mraĉe oĉi - od našeg prvog sastanka.

- Zašto ga spomenuste?

- Ĉujte me, Nero. Kunem vam se ţivotom svoje drage maj

ke: od onog ĉasa kad ste me vi poĉeli mrziti, ja sam vas po

ĉeo ljubiti. Otad smo prepatili mnogo, danas ćete mirnije mi

sliti i shvatiti me. Kad se ono sretosmo u tamnoj šumi, bijah

mlad, pun ĉeţnje za ljubavlju. Sav moj ţivot do onog ĉasa bio

je prazan, nikad mi srce nije u ljubavi zadrhtalo, nikad pro

patilo, nikad ţena nije potresla moju dušu. One noći kad smo

se sreli u onoj šumi, prvi sam put ĉuo vaš glas. Nisam vidio

vaše ljepote ni znao tko ste ni što ste, ali - glas vaš dotakao se

moje duše kao bljesak i duša mi zatreptala prvi put u ţivotu.

Vaš glas, kojim su zvuĉile vaše pametne rijeĉi, svega me opo-

jio - i bio sam lud, mlad i bezuman, ali nikad opak... Jer, da

mi je krv bila opaka, zar ne bih bio oteo vaš cjelov onda kad

ste u mene ispalili hitac i lako mi ranili ruku? Zar nisam imao

svu vlast nad vama kad doĊoše moji drugovi? Niste li kad

razmišljali o tome kad ste me poĉeli mrziti? Svojim glasom

koji mi je prodirao u dušu posijali ste u meni onu klicu iz ko

je je proklijala moja bezumna ljubav. Ljubio sam vas bez na

de, bez cilja, divlje poput luĊaka i njeţno poput djeteta. Sva

moja divlja ćud promijenila se u janje što leţi do nogu svog gospodara i onda

kad ga odgurne. Pisao sam vam svoje zatajene uzdisaje krvlju kao mali glupi

djeĉak. Ali ta je ludost bila moja slast, jedini odušak kad me spopala divlja

ĉeţnja za vama.

A kad sam poslije govorio s vama, bio sam osoran i grub, a ipak, svaka moja

gruba rijeĉ milovala vas je tajno, svaki moj hladni pogled kriomice vas je

cjelivao. Svaki moj divlji, sablaţnjiv ĉin bio je krinka - da sakrijem svoju

beznadnu ljubav. Kad sam vas ono ugrabio u dvorcu pod Sljemenom i ĉuvao, vi ste

se grozili od mene, smatrali ste me svojim zlotvorom. A pred vama je bio

nesretnik koji nije ţelio ništa drugo nego da mu dopustite da vas spasi iz ruku

progonitelja!

-Vi ste me, Siniša, ugrabili samo zato što...

- Što sam vas ljubio, Nero! Ali vi to niste osjetili, vi o tom

niste razmišljali. Kako je velika i beskrajna bila moja ljubav, ta

ko je velika i beskrajna bila vaša mrţnja... Shvaćao sam vas.

Sve što se dogodilo, sve je bilo protiv mene. Sve je u vašim

oĉima bacalo na mene sumnju. Dapaĉe, i onaj ĉas kad sam

htio da vam padnem pred noge, odvratili ste se od mene sa

zgraţanjem. Šutio sam i patio... Danas bih kleknuo i blago

slivljao sve te svoje boli, jer su mi donijele najveću sreću o ko

joj se nikad nisam usudio pomišljati ni u snu.

Nera je slušala zureći kroz prozor u sunce.

- U tamnici ću misliti na svoju preveliku sreću, na ovaj ĉas.

Da su me osudili doţivotno, još ne bi bilo dovoljno da svaki

ĉas ispunim ovom uspomenom.

Njezine oĉi podigoše se k njemu. Siniši se ĉinilo da ga miluju i cjelivaju.

- Uspomenom? - šapne ona. - Zar se od uspomene moţe

ţivjeti?

Ali ona ne dovrši što je htjela reći. Razumio ju je i pokrije lice rukama.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ja sam dosad ţivio samo od svojih patnja. Uspomena je

jedan ĉas sreće, Nero.

- Zašto se to moralo ovako završiti?

- Ja sam razorio sve, ja...

- Kad biste bar rekli zašto?

- Ne pitaj, draga, ne pitaj, moju krivnju ništa ne moţe

popraviti.

- Moţda bi i vaše patnje bile lakše da mi kaţete...

- Sve patnje koje bi me još mogle stići tek su kap prema

moru sreće u koje sam sada utonuo. Ne traţim ništa više od

ţivota. Zahvalan sam mu što si me ti samo jedan trenutak

ljubila! Ne smijem ništa više traţiti od ţivota - nemam na to

pravo.

-Ni ja!

Oboje ušute. Siniša je drţao njezine ruke kao kakvo veliko blago.

- Ali na jedno imam pravo, Nero - šapne on.

- Na što?

- Da mislim na ovaj ĉas. Pet godina provest ću u tamnici s

jednom jedinom mišlju - na tebe. Ali ti - ti mi obećaj da ćeš

svake godine na ovaj dan pomisliti na mene.

- Hoću, Siniša!

- Da ćeš me se sjetiti podveĉe, o zapadu sunca, ovako kao

sada.

- Hoću! - šapne ona i pogleda na prozor na kojem se odra

ţavahu posljednje krvave zrake umirućeg sunca.

- Kako se tuţno oprašta - šapne on.

- Sutra će ipak ponovno granuti.

- Ali mene više neće obasjati!

Nera je gledala sumornim pogledom na zapad. Isĉeznuo je i posljednji trak sunca.

- Oni nas ĉekaju! - šapne ona i ustane.

- Zbogom!

- Zbogom, Siniša!

Trenutak su se nijemo gledali, a onda padoše u naruĉaj. Nisu se cjelivali.

Plakali su i jecali.

Nera se prva otkine od njega i pode prema vratima.

- Nero, ĉuj me! Svaku godinu na današnji dan - pisat ću!

Smijem li?

-Da!

- Uvijek - svake godine?

Uto uĊoše u sobu ostali.

-1 drugi hoće da se oproste - reĉe Van Swieten. Mladić pode k vratima. Opazivši

Filipa koji je plakao, reĉe mu:

- Filipe, suspregni suze!

Grof Adam, grofica i lijeĉnik pridoše k Neri i povedoše govor o njemu. Dotle je

Siniša poveo Filipa do prozora i rekao mu:

- Filipe, ti si mi bio i otac i majka. Budi to sada i njoj! O-

stani joj vjeran i ne pusti je ni ĉasa.

- Ti hoćeš da ja budem uz nju?

- Hoću da je nikada ne ostaviš, da je ĉuvaš više nego svoj

ţivot.

- Ako se jednom što promijeni?

- Što? - upita on gotovo prestrašeno.

- Tako, mislim, pet godina je cijeli vijek, pa neće valjda uvi

jek ostati djevojka. Ako se uda, zar daje i onda ĉuvam?

Sinišino se lice preobrazi, ali se ipak svlada i tiho odvrati:

-1 onda!

Sav se urušio u sebe. Filipove rijeĉi kao da su ga probudile iz omame. Dosad

nije ništa drugo osjećao, ni na što drugo mislio nego na nju i na sebe. Sreća da

ga Nera ljubi, opojila ga tako da mu se pet godina tamnice ĉinilo tek nekoliko

dana. Iako je osjećao da ih zauvijek dijeli duh njezine majke, ni naĉas nije

pomislio što se moţe dogoditi ovih pet godina. Znao

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

je tek jedno: da će ona svake godine na današnji dan misliti na njega, a on će

joj pisati. Hoće li se udati, na to se ni u snu ne bi sjetio. Filip gaje na to

upozorio. Sad je najednom pred sobom vidio pet godina kao vjeĉnost u kojoj će se

sve utopiti u zaborav. I već ugleda Neru gdje stoji pred ţrtvenikom s nepoznatim

mladoţenjom.

Nešto ga potrese poput bjesomuĉne groznice. Osjeti ţelju da neĉim tresne o tlo,

da nešto smrvi, uništi, da razbije prozor i da uteĉe Van Swietenu i tamnici i

cijelom svijetu.

Van Swieten je, meĊutim, govorio u dnu sobe nešto glasnije i priĉao grofu Oršiću

i grofici Ivki:

- Svakako što prije povedite kontesu iz ovih krajeva na

jug---

- Odmah sutra krenut ćemo na put u Italiju. Neka ostane

ondje dok svijet u Hrvatskoj zaboravi što se dogodilo. U Hr

vatskoj sada ne bismo mogli mirno ţivjeti. U Italiji nas nitko

ne pozna, a podneblje je blago, pa će joj dobro ĉiniti - reĉe

grofica.

- Vrlo pametno - reĉe Van Svvieten. - Ondje, u tuĊem svi

jetu, zaboravit će sve!

Siniša je ĉuo svaku rijeĉ. Bilo mu je kao da su mu iz zasjede gurnuli u prsa

bodeţ. Naglo se okrene i sretne s Nerinim pogledom.

Stajala je posve blizu vrata, naslonjena na zid i zurila nijemo preda se.

Pode polako k njoj i zaroni u njezine zjenice oĉajnim pitanjem:

- Sve ćete ondje zaboraviti, Nero?!

- Mislite li da tako lako zaboravljam?

U njezinu pogledu kao daje bila nijema prisega. Van Swieten reĉe: -Vrijemeje.

DoĊite!

Siniša se stane opraštati s Oršićevima, a onda ogrli Filipa i šapne mu:

- Svojom mi glavom odgovaraš za nju!

Tada pristupi posve blizu Neri i sagne glavu na poklon. Ne pazeći što će reći

drugi, ona pruţi ruku ubojici svoje majke. On je prihvati kao gladno pseto

mrvicu kruha i utisne na malu bijelu ruku ĉitavu svoju dušu.

Ona osjeti kako mu ruka dršće, kako u njemu trne cijeli ţivot. A on stisne usta

kao muĉenik na mukama i bez jedne rijeĉi, nijem kao grob, krene k vratima.

Van Swieten je pošao za njim.

Siniša se uhvatio za glavu. Klone prislonivši se na stol. Lijeĉnik opazi kako

sav dršće i kako ga orosiše kapi znoja. Brzo mu pruţi boĉicu s jakim pićem.

Siniša je iskapi i poţuri u hodnik. Tu ga je ĉekao tamniĉar.

Kad je Nera stigla u gostionicu "K crnom orlu", Filip je zamoli da ga primi u

sluţbu.

- Ostani - reĉe ona tiho.

- On je pokopan, pokopan na pet godina, a moţda i umre.

Sluţiti vašoj milosti to je jedino radi ĉega još ţivim.

Filip se sagne da joj izljubi ruke.

- Siromašni, dobri Filipe! - reĉe Nera i pogladi sluzi pro-

sijedu kosu.

Filip izaĊe na ulicu da u veĉernjem mraku bude sam sa svojim mislima. Jedno je

vrijeme šetao, a onda sjedne na klupu uz stablo. Iz grada su dolazili neki

ljudi, prolazili pokraj njega u potpunoj tmini. Niti ih je u tami razabirao niti

je slušao što govore.

Iz misli ga probudi šapat. Naćuli uši. Blizu gostionice stajala su u tami dva

muškarca. Razabrao je to po konturama njihovih pojava. Isprva probudi njegovu

pozornost to što su šap-tali, a kasnije rijeĉi što su ih tajanstveno

izmjenjivali.

- Tamo je gore svjetlo, ondje stanuje ĉarobnjaĉka ljepotica

- šaptao je jedan glas.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Zašto si me vodio ovamo, oĉe? - ĉuo se snaţan muški glas

- baš nije odviše otmjeno.

- Ne pretvaraj se! I ti si ţelio daje vidiš prije nego što ot

putuje. Zašto nam Van Svvieten nije rekao da će ona doći na

dvor.

"Gle, to su dvorani", pomisli Filip, stisne se na klupi i još bolje naćuli uši.

- Ajde, vratimo se, znaš kakve bi bile posljedice da nas ov

dje zateknu.

- Valjda me nećeš ostaviti? Ljepotica će sigurno veĉerati s

društvom u gostionici.

- Ali, oĉe, ako nas prepoznaju! Nikako. Napokon, sasvim je

suvišno truditi se oko nje - ona je ĉestita djevojka.

- To bih se više veselio daje osvojim.

- Oĉe, zaboravljaš tko si. Nije lijepo da si me na prijevaru

doveo ovamo. Ako sam te poslušao da s tobom idem gledati

vještice, bilo je to prirodno, jer vještice se ne gledaju svaki

dan. Ali ovo nije lijepo - to je prijevara u kojoj sam ti pomogao

protiv svoje majke.

- Ne jadikuj! Mlada grofica ionako sutra odlazi - i time će

biti sve svršeno.

- Nadam se da će biti sve svršeno!

- Valjda neću za njom?! To je ionako muškaraĉki trenutni

hir.

- Ako je tako, vratimo se.

- Pa dobro, pokoravam se.

Filip nije ništa toliko ţelio nego da nepoznatoj gospodi vidi obraz. Zato

polagano poĊe za njima. U jednoj ulici ĉekala su kola na kojima je bila

svjetiljka. Oni su upravili korake prema koĉiji. Sad je Filip razabrao da su

odjeveni gospodski. Onaj koji je ţelio vidjeti Neru bio je visok, krupan, a

drugi, što gaje zvao ocem, niţi i vitak. Obojica su sjeli u koĉiju i odvezli se.

Filip se vrati "K crnom orlu".

"Eto", pomislio je, "jedva što su se za njim zatvorila vrata tamnice, već su za

njom pruţili ruke. Pa još k tome - oţenjen. Istina, dvoranin je, ali ipak ima

ţenu i tako velikog sina pa hoće osvojiti Neru. Preuzeo sam duţnost da se o njoj

brinem. Nije li Siniša mislio da je ĉuvam od udaje? Ne, to je prevelika duţnost.

To neću moći da ispunim. Ali tko je taj dvoranin koji hoće da osvoji Neru?"

U OLUJI

Nad stubiĉkim brdima visi oblak poput nemani stoje naslonila krila na vrhunce i

kad sijevne oĉima, sipa bljesak munje, kad rukne, zatutnji grmljavinom, kad

zine, strovali se na zemlju pljusak leda.

Gromovi trešte jedan za drugim, tutnje kao da se gore lome.

S neba se sasula rijeka i omela vinovu lozu po breţuljcima, zamela oranice,

potopila poljane i putove. Široka cesta pretvorila se u potok, livade u jezera.

U vodi leţi gospodska koĉija. Konji zagreznuše u grabu, plivaju u blatu i vodi.

Na cesti stoje ĉetiri muškarca. Do koljena su u vodi, tijelo im pere pljusak, a

nad glavama im se igraju munje i gromovi. Ali se oni smiju, hihoću i dovikuju:

- Vojkffv! Tuĉa te je kvrcnula po nosu!

- Zatvori usta, markiţe, napit ćeš se vode.

- Isplazi pogani jezik, Kristofore, da ti ga kiša opere.

- Nikad još nisam vodom okuţio usta.

Iz grabe se izvukao koĉijaš. Odora mu se prilijepila uz tijelo, a klobuk

poklopio niz uha.

-Vaša milosti, ne moţemo dalje. Valja potraţiti sklonište.

- Pod koĉijom? Ili pod konjima? Kamo da, do bijesa,

idemo?

“<*Ť

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- A što je to na breţuljku, tamo medu drvećem?

- To je krov. Ako ne lebdi u zraku, onda je pod njim kuća.

- Baš si bistra glava! Ej, koĉijašu? Stoje ono gore!

-Dvorac, gospodine!

- Ĉiji?

- Grofa Jurice Meska.

- Ajde, otplivaj gore - reĉe Vojkffv smijući se.

- Kako da mu dokaţemo da u ovakvoj toaleti nismo propa

lice i lopovi?

- Ne bojte se, poznam ga. Prije dvije godine upoznao sam

ga u Zagrebu kod bana.

- Pa dobro, negdje se moramo skloniti.

- Ej, koĉijašu, pusti koĉiju neka pije vodu, a konje povedi

u dvorac.

Krenuše cestom gazeći vodu, smijući se i zbijajući šale. Svaki bi se ĉas netko

spotakao, okliznuo ili zagazio u grabu, jer je voda narasla visoko i cestu

sravnila s livadama. Nakon teškog lutanja, naĊoše napokon put na breţuljak.

Niz brdo se valjala voda kao da se negdje gore otvorilo stotinu vrela. Jedva se

odupriješe bujici. Gore izmeĊu vitkih jablana i gustog drveća smiješio se dvorac

s tornjem i obećavao im suho sklonište.

Cijeli je sat prošao dok stigoše u perivoj. Drveće se lomilo pod pljuštavicom, a

cvijeće leţalo na zemlji blatno i zamu-ljano. Grof Vojkffv prvi se uspne stubama

što su vodile u dvorac. U susret im poĊe sluga u narodnoj surki.

- Je li gospodin grof kod kuće - upita Vojkffv.

- Jest.

- Onda mu reci da su stigli stranci.

Sluga nestane iza jednih vrata. Već za nekoliko trenutaka na njima se pojavi

muškarac. Visok, vitak, brkat i plemenita ĉela pod kojim se smiješila dva tamna

oka.

- Mislim da se ne varam - reĉe Meško ljubazno - vi ste grof

Vojkffv.

- Pogodili ste, grofe. Eto, u oluji stigla nas nevolja. Koĉija

nam se prevrnula, a pljusak nas gotovo ugušio. Smijemo li za

moliti komadić krova?

- Molba je suvišna - reĉe Meško. Moj vam je dvorac otvo

ren i pruţit ću vam što mogu.

- Dopustite da vam prije predstavim svoje drugove: grof

Kristofor Erdodv, grof Jeronim Fieschi i markiz Josip Lamelli-

ni, naši prijatelji iz Genove.

- Gospodu sam imao ĉast vidjeti u Zagrebu.

- Ali onda nisu izgledali kao pokisli maĉki.

- Osušit ćemo vas. Samo izvolite za mnom.

Meško ih odvede u lijevo krilo dvorca, pozove sluge i naredi da gospodi dadu

njegova odijela i osuše njihove mokre odore.

- Odjenite se kako znate - reĉe Meško - a onda izvolite do

ći u blagovaonicu da se malo okrijepite.

Markiz Lamellini, koji je stajao pred jednom velikom slikom, pokrije se mokrim

plaštem i reĉe:

- Ne bih rado da me ova lijepa gospoĊa vidi u takvom ko

stimu.

- Kad se preodjenete, izgledat ćete mnogo bolje, a onda joj

se moţete predstaviti.

- A tko je ona? - upitaju oba Genoveţanina.

- Moja ţena.

- Svojedobno sam mnogo ĉuo o njoj.

- Sad ţivimo osamljeno i zaboravljeno. Izvolite se preo-

djenuti.

Kad je Meško izašao, skupila se sva ĉetvorica pred slikom mlade gospode.

- Bogme, lijepa ţenica - reĉe Vojkffv.

- Sad mi je drago što smo se prevalili u grabu - primijeti

Lamellini.

- Markiţe, mi smo se tebi za volju odrekli Nere - reĉe

Vojkffv - a ti nama prepusti mladu groficu.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Grof Fieschi već se zaljubio u sliku - peckao je Kristofor Talijana. - Što će

tek uĉiniti kad je ugleda ţivu?

- Poslije svake oluje grane sunce, a ovaj smiješak bogme je

ĉisto sunce - oduševljeno će talijanski grof.

- Šuti. Netko kuca.

Sluga im donio tople vode da se umiju.

Poţure se odjenuti. Meškovo odijelo pristajalo je osobito dobro oboma vitkim

Genoveţanima i grofu Vojkffyju, dok je Kristofora Erdodvja odviše stegnulo jer

je bio nešto ugojen. Kad su se umili i dotjerali, udu u veliki salon s vrlo

jednostavnim pokućstvom od hrastovine. Zidovi su bili urešeni slikama i

sagovima, a stolice presvuĉene tamnomodrim brokatom.

U salonu ih je ĉekao grof Meško.

Jedva što su zapoĉeli razgovor, na vratima blagovaonice pojavi se vitka, visoka

ţena u bijeloj ljetnoj odjeći bez krinoline. Lice joj je lijepo zaobljeno,

jabuĉice pokrivene ruţiĉastim velom, a ispod smeĊih obrva smijala se dva oka kao

dvije potoĉ-nice. Oko visokog glatkog ĉela padali su joj bujni smeĊi pramenovi

tek malo napraštene kose.

Gosti su naĉas ostali iznenaĊeni. Mali grof Fieschi gotovo zaboravi ustati.

Meško promotri svoje goste ispod oka i nasmiješi se ţeni:

- Evo, Stanka, naših nenadanih gostiju. Dopustite, gospo

do, da vas predstavim svojoj ţeni.

Sva ĉetvorica gledala su gospoĊu s velikim zanimanjem, otmjeno joj se poklonili

i neobiĉno joj toplo poljubili ruku.

Mlada grofica uputila se s njima u razgovor i stavljala šaljive primjedbe o

njihovoj nezgodi.

Doskora su gosti pozvani u blagovaonicu na uţinu. Ubrzo se razvio veseli

domjenak. Meško je bio vrlo ljubazan domaćin, a mlada grofica Stanka središte

zanimanja.

Grof Vojkffv nastojao je da njezinu pozornost što više skrene na sebe, dok je

mladi Genoveţanin grof Fieschi šutio i nijemo promatrao groficu.

To je Meska ponukalo da ga bolje pogleda. Ĉinio mu se neobiĉno lijepim.

Talijansko lice, tamna put, plemeniti nos i vruće crne oĉi, izboĉene rumene

usne, iza kojih su uvijek oĉijukali bijeli zubi morali su pobuditi zanimanje

svake ţene. Vlasulju nije nosio oĉito zato stoje imao prelijepu dugu kovr-ĉastu

kosu koja mu je padala u pramenovima do ramena poput prave vlasulje.

- Gospoda su sigurno došla u naš kraj da love - upita Meš

ko poslije uţine svoje goste.

- Da, ali ne divljaĉ - odvrati grof Vojkffv.

- Što to znaĉi? - primijeti Meško.

- Traţimo griĉku vješticu.

- Ovdje nema nikakvih vještica - nasmiješi se Stanka.

- Ima, grofice. Vi i ne slutite.

- Na kakvu to griĉku vješticu mislite? - zapita Meško.

- Na unuku grofice Ratkav koja je u Zagrebu bila optuţena

kao vještica.

- Oh, znam reĉe Meško. - Sjećaš li se, Stanka; susreli smo

kontesu onoga jutra kad sam te nakon vjenĉanja povezao u

svoj dvorac. A koĉijaš je rekao da to znaĉi nesreću. Ludorija -

nasmije se Meško.

-1 vi ste bili njezin oboţavalac? - reĉe Vojkffv Mesku.

- Bila je pametna, odvaţna i posve neobiĉna djevojka - ali

nisam zalazio u dvor grofice Ratkav. Otvorila je svoju kuću

gostima kad sam već bio sretan muţ moje sadašnje ţene. Ali

vije uzalud traţite ovdje - reĉe Meško, ona je u Italiji.

-Već se vratila i nastanila negdje oko Stubice.

- Ne vjerujem.

- Daje vidite kako se razvila ove dvije godine - zanosno će

grof Vojkffv.

- Vi ste je vidjeli? - upita Meško.

- Nedavno, na povratku iz Italije. I ja sam bio tamo, a prije

dva tjedna vratio sam se u Hrvatsku.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jeste li već bili u Zagrebu?

- Nisam još dospio, premda me vrlo zanima je li se što pro

mijenilo otkako sam otišao. Htio bih znati kako ţive moji pri

jatelji Dvojković i Sale.

- Posve dobro. Kad je ono protiv njih bila povedena istraga

zbog podmićivanja, obojica se zahvališe na sluţbi i povukoše

na svoja imanja, premda im se nije ništa dokazalo.

- Dakle, sada ţive pustinjaĉkim ţivotom?

-Više ne. Opet su se vratili u sluţbu.

- Kako to?

- Ne znam. Mislim da ih je u sluţbu povukao gradski sudac

Krajaĉić.

- On je još uvijek gradski sudac?

- Kad je kraljica reformirala zakon o progonu vještica, raz

bolio se pa je morao napustiti sluţbu. Kad je ozdravio, prije

godinu dana ponovno je izabran za gradskog suca.

- I onda su Dvojković i Sale ponovno nastupili svoju

sluţbu!

-Da.

- Krajaĉić, Dvojković i Sale bili su nerazdruţivi. Posjetit ću

ih prvom zgodom.

Domaćica je ustala i povela gospodu u salon za pušenje. Ali Meško i Vojkffv

ostadoše razgovarati u blagovaonici.

- Gdje ste našli ove Talijane? - upita Meško grofa.

- Proveo sam veći dio ove godine kod njih. Erdodv odavno

s njima prisno prijateljuje.

- Sjećam se da su jednom bili njegovi gosti u Samoboru. Si

gurno su i sada tamo?

- Da, samo s tom razlikom što je sada Kristofor njihov

gost.

- Zar im je grad prodao ili dao u zakup?

- Nijedno ni drugo, ali je grad ipak njihov.

- Kako je to moguće?

1

- Kristofor i ja bili smo jednom u Genovi gdje markiz

Lamellini ima svoju palaĉu. Uveĉer smo kartali upravo za veli

ke bure. Kristofor je gubio, a naša dva Talijana dobivali. Vani

je bjesnjela bura, more je udaralo o stijene palaĉe, i to nas

je neobiĉno razdraţivalo. Bacali smo karte po mramornom

stolu, zlato je zveĉilo, a Kristofor praznio svoje dţepove. Mar

kiz Lamellini i grof Fieschi kao da su gutali zlatnike. Kad je

Kristofor bacio na stol posljednji komad zlata, htjedosmo

prestati s igrom, ali on udari po stolu i poviĉe: "Tko će vri

jeĊati hrvatskog velikaša? Jao vama ako ne nastavite. Igrat

ćemo dalje. Zar mislite da se moţe kartati samo o cekine?

Naprijed. Stavljam u blagajnu juţnu kulu svoga grada Sa

mobora. Lijepa je, vitka, koketna i ponosna kao mlada Sici-

lijanka." Nasmijasmo se i nastavismo igru. Karte padoše, ali

pade i kula u vlasništvo markiza Lamellinija. Kristofor nije po

puštao. "Dalje! Igram za zidove druge kule. Cetvorouglasta

je i ponosna, prijeteći zuri na Samobor." I ta je kula postala

vlasništvo Genoveţanina. Kristofor reĉe: "Treća kula na jugu

mrka je kao lav. Ĉuva ulaz u grad. Brani ga od provalnika i ne

prijatelja. Udrite!" Zaĉas i ta kula pade u ruke grofa Fieschija.

Ali ludi Kristofor nastavlja: "Bedemi padoše! Neprijatelj ulazi

u grad, ali još branim rudarsku kulu u kojoj šušte svilene suk

nje, zvoni smijeh i romone cjelovi. Ona mi je najdraţa. To je

kula ljubavi!" I ona pade u ruke grofa Fieschija. "Koga će nam

bijesa kule?" reĉe grof. "A ti ĉekaj dok osvojiš grad!" - rekao

je Kristofor. "Kule su osvojene. Još ostaje grad! Dalje?"

Za ĉetvrt sata Samobor pade u vlasništvo markiza Lamellinija i grofa Fieschija.

- Neĉuveno? A što je na to grof Kristofor?

- Natoĉio je ĉetiri ĉaše šampanjca i kliknuo: "Kule moje li

jepe - grade moj prekrasni - dijelim se od tebe i dolazim ti

odsad samo u goste! U zdravlje genoveške uprave grada Sa

mobora!" Kad smo ispili, on reĉe Talijanima: "A sad, prijatelji

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

moji, pozovite me u goste. Rado bih vidio kako će to biti kad budem u Samoboru

gost." Odmah smo se dogovorili da ćemo u Samobor. Kao da je to preko puta. Već

drugi dan ukrcali smo se u grofovu laĊu i krenuli put Napulja.

- U Samobor put Napulja?

- Nipošto! Markiz Lamellini htio je da uzmemo sa sobom

nekoliko lijepih djevojaka, a po njegovu mišljenju, Napuljke

su ljepše od drugih. Otputovali smo u Napulj, poveli sobom

tri krasne djevojke i krenuli dalje morem. Kad smo došli u

Messinski zaljev, snaĊe nas strašna bura. Pala je siva magla,

more i nebo se spojilo u sivi beskraj. Nismo vidjeli drugo

nego sivu vodu i neprozirnu maglu. Najednom pred nama

sijevne svjetlo. Svi se štrcasmo na palubu. Kapetan broda

najavi da smo naišli na brod koji je stradao u buri. Grof

naredi da se brodolomci pokušaju spasiti. Nakon pet sati

borbe s valovima, donesu na brod jednu djevojku. Bila je

onesviještena i zamotana u plašt. Sagnem se k njoj i kad sam

je bolje pogledao, prenerazim se. Što mislite koga sam pre

poznao? Kontesu Neru!

- Sto vam pada na um?

- Najprije sam i ja mislio da to nije moguće, ali doskora

se uvjerih da se nisam prevario. Donesoše i grofa Adama i

jednu kontesinu komorkinju koja nam je pripovijedala da je

to doista kontesa Nera Keglević i da su na povratku iz Italije u

Hrvatsku. Putem ih je snašla oluja i njihov je brod stradao.

Oko Nere osobito se brinuo markiz Lamellini. Ulijevao joj u usta šljivovicu,

stao joj trljati ţile i sljepooĉice i tako je dozvao k sebi. Kad me prepoznala,

oĉito je bila neugodno iznenaĊena. Jedva me je pogledala. Lamellini je bio bolje

sreće. Brinuo se oko kontese, prepustio joj svoju spavaonicu na brodu, obasipao

je svim kavalirštinama, dapaĉe, zaboravio je lijepe Napuljke što smo ih vodili

sobom. Vrijeme se doskora promijenilo. Kontesa i grof Oršić osjećali su se kod

nas ugodno.

- Ona je i dalje putovala na vašem brodu?

- Jest. Dvorili smo je kao kraljicu. Nekad sam bio u nju za

ljubljen pa sam, naravno, ponovo usplamtio, ali ona me se

klonila kao Ċavla, a bila je naklonjena markizu Lamelliniju. U

Trstu su se grof Oršić i kontesa od nas oprostili i od tog ĉasa

nismo je vidjeli. Ali smo pošli za njom u potjeru. Nismo je na

šli na imanju grofa Oršića u Slavetiću. Danas smo od nekog na

šeg povjerljivog sluge saznali da je negdje u ovoj okolici pa

smo krenuli na put daje potraţimo. Markiz Lamellini je u nju

zaljubljen i sve mi se ĉini da će je zaprositi.

- Mislite li da bi kontesa pošla za njega?

- Bila je s njim vrlo ljubazna, a grof Oršić pokazivao je pre

ma markizu i odviše prijateljstva. A onda, markiz je lijep, ot

mjen i - silno bogat. Kontesa ima vrlo malo imetka. Ali, da

kako, prekrasna je, ljepša nego je bila prije godinu dana, pa

se upravo ĉudim da se takva ljepotica nije udala u Italiji.

- Moţda nekoga ĉeka.

- Valjda ne mislite na Sinišu koji ĉami u tamnici zbog

ubojstva njezine majke? Sinišu nikad nije podnosila.

- Ipak sam uvjeren da su njih dvoje jedno za drugo kao

stvoreni. Dakako, ne moţe se ni pomisliti na kakvu vezu me

Ċu njima. On je ubio njezinu majku, pa bi takav brak, da se i

vole, bio nemoguć.

- Vjerujem da se Lamellini sviĊa kontesi.

Njihov razgovor prekinu grof Kristofor i markiz Lamellini.

- Bura je prestala - reĉe grof Kristofor. - Mogli bismo

dalje.

- Po ovoj poplavi? - oglasi se Meško. - Ostanite do sutra

kod mene.

- Moramo u Samobor da nabavimo nova odijela. Naša su

tako upropaštena od vode da ih više nećemo moći odjenuti.

- Mi se još ne kanimo vratiti - reĉe markiz -jer nismo oba

vili svoj posao.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Mogu li vas posluţiti svojim odijelima? - upita Meško.

- Vrlo ste ljubazni, ali nam ta odijela ne bi odgovarala. Na

mjeravamo posjetiti kontesu Keglević i valja da budemo odje

veni u svoja paradna odijela.

- A gdje ćete je naći?

- Posve pouzdano znam da je u ovoj okolici, u kući kakvog

velikaša ili plemića.

- Tada bismo i mi o tom nešto znali! Uostalom, neka go

spoda ostanu kod nas - predloţi Meško - a u Samobor pošalju

po odijela.

Gosti su to prihvatili. Odmah je odreĊeno da će dvojica slugu poći na put u

Samobor ĉim prestane kiša.

- Samo ako će to grofici biti s voljom? - primijeti grof

Vojkffv.

- Unaprijed znam da će se tome veseliti - reĉe Meško.

Meško pode u salon za pušenje da obavijesti Stanku o

tom da gosti ostaju. Talijanski grof priĉao je grofici nešto na francuskom

jeziku i pritom je sanjarski gledao. Meško je nehotice stao na pragu dok je

Genoveţanin govorio Stanki:

- Naprotiv, presretan sam što nas je snašla oluja.

- Vidi se da niste gospodar - reĉe grofica i nasmiješi se. - U

potopu, bujici i strijelama nitko ne moţe naći sreće.

- Da nije bilo ove oluje, nikad ne bih upoznao vas, grofice.

- Ja sam već davno prerasla takve komplimente.

- Oprostite, komplimenti se obiĉno govore iz navike, iz ka-

valirštine a ja sada govorim ponukan svojom dušom.

- Morat ćete obuzdati svoju dušu - nasmiješi se Stanka.

- Meško je pošao prema njima. Kad je Genoveţanin ĉuo ko

rake, svrne razgovor na drugo.

- Stanka - reĉe Meško - gosti će danas i sutra ostati kod

nas.

- Radujem se - kratko će grofica i ustane. - Oprostite - na

kloni se Genoveţaninu - zove me duţnost domaćice.

Mlada grofica sagnula se nad kolijevku u kojoj je spavalo dijete zdravo, rumeno,

poput jagode. Gledala gaje razdragano i prisluškivala svaki njegov dah.

Oluja je već davno prestala. Nebo se razvedrilo i osulo zvijezdama.

Kroz otvoreni prozor u sobu je strujao svjeţ zrak, pun mirisa lipe, cvijeća i

mladog lišća.

Tiho i neĉujno došuljao se po mekom sagu mlad, visok, lijep muškarac - grof

Meško. Pribliţio se kolijevci, obuhvatio groficu objema rukama i utisnuo joj

cjelov u zatiljak. Ona se sretno nasmiješi i ukori ga:

- Probudit ćeš Juricu!

- Samo na njega misliš. Zar ti nije drago što sam tu?

-Ti luĊaĉe!

Ona ga pogladi i poljubi, a onda se opet sagne nad dijete i šapne:

- Gledaj, kako se smiješi. Kako je krasan!

- Opet on!

- Ti si, Jurice, ljubomoran?

- Uvijek misliš samo o njemu. A ja bih rado da uvijek misliš

samo na mene, samo o meni!

Grof obujmi njezina ramena i pogleda je u oĉi pronicavim bistrim pogledom.

- Ĉini mi se daje ovaj mališan došao na svijet samo zato da

mi otimlje tebe. Jedanput ti to moram reći. Volim našeg ma

log djeĉaka, ali sada ne tako kao prije. Kad sam vidio da se ti

posvećuješ samo njemu, da ţiviš samo za njega, nešto sam o-

hladnio prema djetetu.

Stanka se istrgne iz njegova naruĉja i reĉe prijekorno:

- Kako si sebiĉan!

- Mlad sam i zaljubljen u tebe.

- A nisam li ja u tebe zaljubljena? Ali mi imamo i svoje

duţnosti.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Zar nisam uvijek veselo radio i svršavao svoje duţnosti? U

jutro sam išao s teţacima i ĉitav te dan nisam mogao zagrliti.

Ali uveĉer sam se vraćao presretan jer sam znao da ću se sklo

niti u tvoj zagrljaj. A sad? Sad je dijete vjeĉno u tvojem naruĉ

ju. Za mene tu više nema mjesta. Ti si se promijenila. A sve je

kriv taj mališan.

Stankine zjenice sijevnuše. Pode korak prema njemu kao da će mu se baciti u

naruĉje, ali u taj ĉas dopre joj do ušiju uzdah djeteta. Ona se lecne i sva

njena duša privine se k djetetu. U tren oka kleĉala je pred kolijevkom i gledala

u lijepo zdravo lišće svog novoroĊenĉeta. Tada njeţno pokrije djetetovu ruĉicu

stoje leţala postrance i opet se zagleda u nj.

U to nešto lupne o zid, a Stanka se okrene. Njezin muţ stajao je naslonjen na

prozor. Lijepo visoko ĉelo smrklo se, lice navoralo, a obrve stisle. Zamišljeno

i sjetno gledao je u perivoj. Nekoliko trenutaka upirala je u nj oĉi, a onda

ustane od kolijevke, polako mu se pribliţi i ovije ruke oko vrata. Meško je

iznenaĊeno privine k sebi, ali ona mu se njeţno otme i reĉe šapćući:

- Jurice, budi dobar i pametan.

- Ne mogu. Tako sam ţeljan tvojih mekih usta! Više nego

onda kad sam za njima poĉeo ĉeznuti. Ti znaš, Stanka, kako

sam se teško dovinuo te sreće, a sad, kad smo jedva osamnaest

mjeseci svoji, kad bismo mogli uţivati svu našu ljubav, ti se od

mene tuĊiš. Reci: zar je moguće da me više ne ljubiš kao prije?

Zar je ovo dijete ugasilo u tebi sav tvoj mladi plamen?

- Nije, Jurice. Ĉekaj da ti sve kaţem. U mom srcu nije uga-

snula ljubav - ista je kao i prije, samo joj se pridruţila ljubav

majke.

- Zar ljubav majke traţi da ne budeš moja?

Ona obori oĉi, no brzo ih opet podigne i priĊe mu:

- Nešto ću ti reći. Mi oboje imamo duţnosti prema svom

djetetu. Budi pametan i strpljiv. Majka se potpuno mora posve-

titi svojem dojenĉetu i samo njemu, makar je to stajalo i najteţeg pregaranja u

ljubavi. To neće više dugo potrajati...

Jurica odvrne oĉi od Stanke i pogleda u lijepu svjeţu noć. Lice mu se smrklo,

ali je nastojao da izgleda vedar i miran. Tiho pokroĉi k Stanki, poljubi je u

ruku i ĉelo i reĉe nešto zlovoljno:

- Laku noć, dušo!

S tim rijeĉima poĊe tiho prema vratima. Stanka je gledala za njim kao da ga

svojim pogledom ţeli prinukati da se još jednom osvrne. Ali on je izašao, a da

se nije ogledao.

Turobnost zasjeni njezino lice, oĉi joj se napune suzama. Ali suze išĉeznu kad

joj pogled padne na kolijevku, i ona klekne pokraj mališana i povuĉe ga prema

svom krevetu.

Mjesec je kroz prozor zavirio u kolijevku u kojoj je spavao mališan. Upiljivši

mu se u oĉice, podraţi ga svojim sjajem i konaĉno probudi. Dijete zacvrkuće

poput ptiĉice u gnijezdu, a majka hitro skoĉi iz postelje k prozoru i spusti

zastor da nametljivom mjesecu sakrije svoje blago. Onda se vrati kolijevci, uzme

dijete na ruke i privine ga na grudi. Osjetivši bijele, slatke grudi svoje

majke, mališan se dosita nasiše i spokojno zaspi.

Pod prozorom se ĉulo kao da se netko šulja oko zida.

"Što je to?" pomisli Stanka. Slušala je podignuvši glavu poput srne kad u šumi

zaĉuje neobiĉno gibanje. Polako poloţi dijete u kolijevku, poĊe k otvorenom

prozoru, nagne se i pogleda dolje.

U perivoju, tik pod njezinim prozorom, stajao je muškarac i gledao gore. Posve

jasno razabirala se muškaraĉka surka.

"Sto radi noću dolje?" pomisli ona, nagne se nad prozor i zovne:

-Jurice!

-&.

\

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Muškarac se povuĉe u grmlje i ne odazove se.

"Ĉudnovato. Zašto se sakrio?"

Povuĉe se u sobu da vidi hoće li se opet pojaviti, ali ga nije bilo.

Neugodno ĉuvstvo obuzme joj srce.

"Zašto se Jurica sakriva? On je morao ĉuti i poznati njezin glas? Zašto noću

hoda okolo?"

S takvim mislima proĊe po sobi, a onda, kao da se nešto dosjetila, uzme

svjetiljku i otvori vrata sobe u kojoj se odijevala. Tihim koracima prijeĊe

preko sagova i zaustavi se pokraj vrata što su vodila u drugu sobu.

Prisloni uho na bravu i prisluhne. Zovne Juricu, ali se on ne javi. UĊe u sobu,

bila je prazna. Nije dugo razmišljala. Vrati se u svoju sobu i oprezno se stane

odijevati. Kad je bila obuĉena, pogleda dijete, ugasi svjetlo i izaĊe u hodnik.

Polagano, daje ne ĉuje, izaĊe do kućnih vrata. Bila su otvorena. To je još više

uĉvrsti u uvjerenju da je Meško u perivoju. I ona oprezno izaĊe.

Noć je poĉivala u dubokom snu. Grane drveća raširile se nad njezinom glavom, a u

debeloj rosi stoje visjela na soĉnom lišću drhtale su mjeseĉeve zrake. Cvijeće

je ispunjavalo zrak omamnim mirisom. Nad stubiĉkom dolinom poĉivao je mir, ni

lahorić ga nije pomućivao.

Stanka pode uskom bijelom stazom prema mjestu gdje je malo prije vidjela

muškarca kako se sakrio u grmlje. Upirući oĉi u gusto drveće i grmlje, zaustavi

se pod svojim prozorom. U grmlju nešto zašušti. U tami granja Stanka primijeti

visokog muškarca.

- Jurice! -zovne.

Grane se rašire, a pred nju izaĊe muškarac u Meškovu odijelu. Ali to nije bio

on, već talijanski grof Fieschi.

- Što radite ovdje? - iznenaĊeno upita Stanka.

- Snatrim.

- Ali u to doba noći već biste mogli spavati.

- San mi ne ide na oĉi, grofice. Duša mije uzbuĊena.

- Zar vam se nešto neugodno dogodilo?

- Smućen sam. Ne znam ni sam što mije... Najradije bih

pobjegao.

- Baš niste udvorni prema mom domu...

- Moţda sam ludo govorio, oprostite. Ali ni vi, grofice, ni

ste spavali?

- Probudilo me dijete, pa sam ĉula da netko hoda po vrtu.

Grof je šutio. Ona opazi daje gleda nekako neobiĉno. To je

smete, okrene se od njega i pogleda oko sebe.

- Traţite li nekoga?

- Niste li vidjeli mog muţa?

- Jesam. I on je pošao u šetnju.

- Ne znate gdje je? Moţda u sjenici.

-Nije. Odjašioje.

- Odjašio? To nije moguće.

- Vidio sam ga.

- Onda se valjda nešto dogodilo u vinogradu. Što je rekao

kad je otišao?

- Nisam razgovarao s njim.

- Zar niste zajedno šetali?

- Ne, grofice. Kad su ostali legli, izašao sam u perivoj da po

traţim mir. Otprilike nakon pola sata opazim grofa kako hoda

gore-dolje po glavnom putu. Malo zatim ĉuo sam topot konja.

Netko se uspinjao prema dvorcu. Grof je pošao ĉovjeku u su

sret. Bio je neki muškarac odjeven u zeleno lovaĉko odijelo.

Grof je s njim razgovarao, a onda otišao u staju, uzeo konja i

obojica su odjahali.

-Kad je to bilo?

- Prije dva i po sata.

- PoĊite, grofe, na poĉinak.

- Smijem vas otpratiti u dvorac?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

- Ja ostajem ovdje. Ĉekat ću muţa.

- Ne bih bio vitez da vas ovdje ostavim samu. DoĊite, ide

mo pred ulaz u dvorac da ĉujemo kad će se vratiti grof. Zani

ma me što se moglo dogoditi.

Još to nije izgovorio kad se pod dvorcem zaĉuje topot konja.

- Evo ga - reĉe Stanka vedro.

Blijedo talijansko lice grofa Fieschija smrkne se.

- Smijem li ostati ovdje ili da poĊem u kuću?

- Zašto? - iznenadi se Stanka. - Ĉas prije zamolili ste me

da smijete ostati.

- Ali sad više nećete ostati sami.

Stanka je već bila pošla. U sjenama što ih je pravila mjeseĉina padajući kroz

granje razabirala je Meska.

PoĊe mu u susret. On zaustavi konja, skoĉi i priĊe Stanki.

- Što tu radiš u ovo doba? - zapita je iznenaĊeno?

- Ĉekam tebe.

- Kako si znala da sam otišao?

- Probudila sam se i ĉula kako netko u vrtu hoda, pa sam

mislila da si ti, ali sam našla našeg gosta grofa Fieschija.

Tek sada Meško opazi da u sjeni lipe stoji mladi grof. Pode k njemu.

- Vi ste sišli da se ohladite - reĉe Meško grofu glasom koji

je zvuĉao prisiljeno ljubazno.

- Gotovo je grijeh prospavati takvu noć.

- I ja sam bio tog mnijenja - reĉe Meško - pa sam malo iz-

jahao.

Njegov glas bio je ĉudan, nekako stran i neiskren. Genoveţanin pogleda groficu

kao da bije htio upozoriti: "Vidiš kako taji daje po njega netko došao i daje

zato otišao."

- Zar si bio sam? - upita Stanka.

- Da, tko bi bio sa mnom?

- Mislila sam daje i špan pošao s tobom.

- Ti bar znaš da ja nikada nisam trebao pratnje. Ali sad mi

dopustite da odvedem konja u staju. Odmah ću se vratiti.

Meško odvede konja, a Genoveţanin se okrene grofici i tiho joj reĉe:

- Ne bih volio da vaša milost drţi moje rijeĉi za izmišljotinu.

Izvolite grofa preda mnom pitati tko je došao po njega.

- To je suvišno. Oĉito se nešto dogodilo u vinogradu, pa ne

će da mi to kaţe. Nije vrijedno spomena - odvrati ona mirno.

Kad su uskoro svi troje ušli u dvor, Genoveţanin se oprostio s braĉnim parom i

pošao u svoju sobu. Meško i Stanka uĊu u svoje odaje.

- Kad sam vidjela da te nema, bojala sam se da se što do

godilo?

- Što bi se dogodilo? Nisam mogao zaspati pa sam malo iz-

jahao.

Njegov je glas zvuĉao hladno.

Zašto govori ovako? Zašto je izjahao, gdje je bio dva sata, tko je došao po

njega i zašto? Htjela gaje zapitati, ali se suzdrţala.

- Nisi li se vani nahladila? - upita je on nakon kratke

stanke.

"To sad pita samo zato", pomisli ona u sebi, "da mu pripovijedam što sam u

perivoju razgovarala s Genovezaninom. Ali dok mi on sam ne kaţe gdje je bio,

neću ni ja ništa reći."

- Nisam bila dugo vani - odgovori mu ona i doda: - Lezi

Jurice, kasno je.

- Laku noć - odvrati on tako kako se još nikad nije s njom

oprostio.

Sjetna srca ode Stanka u svoju sobu. Ali nije mogla usnuti. Zastoje otišao?

Kamo? Zastoje tako hladan? Što se to zbilo?

Drugi je dan uzalud ĉekala da će joj reći zašto je izjahao i tko je došao po

njega. Ĉitav se dan vladao prema njoj ljubazno kao da ništa nije bilo. Gosti su

cijelo prijepodne

Ji.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

proboravili u vinogradu, a poslije objeda u perivoju. Grof Fieschi neprestano je

slijedio stope domaćice, a i grof Vojkffv se trudio da je što više zabavi.

Podveĉer, kad su gosti došli sa šetnje, sjedne Vojkffv uz Meska i upita ga:

- Zar vi uvijek stanujete ovdje?

- Zimi stanujem u svom dvorcu kraj Zagreba, a ljeto provo

dim ovdje.

- Naši su Genoveţani zaneseni ljepotom vašeg dvorca i va

šom gostoljubivošću, a osobito draţešću domaćice.

- To mije vrlo drago.

- Ne smijete zamjeriti što se grof Fieschi toliko trudi oko

grofice. Juţnjakje, a njihovo je evanĊelje da moraju udvarati

svakoj gospodi.

-Vrlo ste ljubazni što ste se potrudili da me umirite.

PriĊe im grof Kristofor Erdodv i poĉeše govoriti o vinogradu.

Drugi dan vratio se sluga iz Samobora i donio nova odijela. Gosti se dogovore da

će u zoru poći traţiti Neru.

- To nije tako lako - reĉe Meško. - Ja ću s vama u potjeru

za kontesom - ponudi se. - Poznajem svakog vlastelina pa ću

lakše prodrijeti u njihova gnijezda nego vi.

- Izvrsno - klikne Lamellini. - Stotinu puta zahvaljujem na

ponudi.

- Nemate na ĉemu zahvaljivati. Mene samoga zanima je li

kontesa u ovoj okolici.

- I je li tako lijepa kao što sam rekao - primijeti Vojkffv,

kriomice pogleda Stanku koja ih je šuteći slušala. - Sve se vi

še odajete da i vi niste pošteĊeni od njezine ljepote.

- Hoćete li nam za danas otpustiti svog supruga? - upita

grof Lamellini Stanku.

- Kako ne - nasmiješi se ona i natoĉi gospodi vina.

Kad su već bili polijegali, stajao je Meško uz prozor svoje sobe i gledao u

perivoj. Nešto mu nije dalo da usne. Smrknuta

pogleda zurio je u perivoj po ĉijem su zelenilu stazice išarale bijele pruge.

Najednom pod Stankinim prozorom opazi sjenu. Zavukla se u grmlje i pritajila se.

Nešto ga trgnulo u duši i on se povuĉe. Spopala ga ţelja da pode u sobu svoje

ţene ili da bar pri-sluhne. Baš u taj mah dijete zaplaĉe. Meško je razabrao daje

Stanka ustala i ĉuo kako ga je nosila po sobi, a onda je opet sve utihnulo.

TAJNI PUTOVI

Djeĉarac je spavao tvrdim snom. Kraj njega je sjedila Stanka i ĉekala muţa.

Ujutro je otišao s Genoveţanima i još se nije vratio. Stanku je to ispunjavalo

tjeskobom.

Zašto ne dolazi? Otkako su uţivali svoju sreću, nikad nije izostao iz kuće.

Zastoje danas pošao da traţi ljepoticu? Zašto ga ona tako zanima? I nehotice je

obuzimala ljubomora prema nepoznatoj ţeni.

"Vojkffv je rekao daje i Meško bio njezin oboţavatelj. Zar su se u njemu

probudili stari osjećaji?" pitala se. "Ali ujedan dan nije se mogao

promijeniti."

Noć se sve više pribliţavala, a njezina je ĉeţnja bivala veća. Napokon je svlada

umor i ona usne.

Ujutro je našla Meska kako duboko spava. Tiho se povukla i pustila ga nasamo. Na

zajutrak je došao priliĉno kasno.

Doĉekala gaje ljubazno, kao da nije nimalo oţalošćena što se nije uveĉer vratio.

Meško je poljubi u ĉelo i upita za djeĉaka.

- Dobar je i veseo - reĉe ona. - A kako si ti? Jeste li našli

izgubljenu kontesu?

- Nismo. Znao sam da nije u Stubici.

- A zašto se kontesa krije?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

-Valjda izbjegava Genoveţane. Moţda je uvidjela da ti Talijani baš nisu

najvredniji ljudi.

- Po ĉemu to sudiš?

- Ţive od orgija i pustolovina.

- Moţda. Ali tada kontesa sigurno neće prihvatiti marki-

zovu prošnju?

- Tko bi znao! Prema onom što mi je o njoj pripovijedao

kapetan Siniša, jamĉio bih da se kontesi ti pustolovi ne bi svi

djeli. MeĊutim, prošla je godina dana, a ljudi se mijenjaju,

osobito ţene.

- Kako to govoriš o ţenama, Jurica? - ukori ga Stanka.

- Oprosti. Malo sam umoran, nisam dovoljno spavao, a Ge-

noveţani su me vodili okolo kao popa s kriţem.

- Baš ih nije trebalo u našoj kući!

Poslije zajutarka Meško je otišao u vinograd, udaljen od dvorca puna dva sata.

Tu je ĉitav dan proveo s kmetovima koji su radili u klijeti i po vinogradu. Sam

je obilazio svaki trs, privezivao ga i gledao lozu. Podveĉer krene kući. Pred

njim su išli kmetovi, noseći oruĊe i pjevajući. Zamolio ih je da pjevaju, a on

je pošao za njima.

Cijela stubiĉka kotlina leţala mu je pod nogama. Predveĉerje se polako spuštalo

sa stubiĉkih gora i ispunjavalo cijeli kraj nekim sjetnim mirom.

Kad su se spustili u dolinu i pošli putem što je vodio u Me-škov dvorac, opazi

da su se kmetovi nešto uzvrpoljili, prestali pjevati i zaustavili se. Pohita

naprijed.

Kad je došao bliţe, primijeti kako na travi leţi muškarac. Do njega je stajao

njegov konj. Sagne se ĉovjeku na zemlji i zaĉuĊeno klikne francuski:

- Grof Fieschi! Što vi radite ovdje?

- Orobiše me i gotovo ubiše - odvrati on slabim glasom.

-Tko?

- Kmetske psine.

- U ovom su kraju samo moji kmetovi, a oni takvo što ni

kad ne bi uĉinili.

- Onda ne znam tko je to bio. Ne mogu se ni maknuti.

- Naĉinite nosiljku - naredi grof svojim kmetovima - i po

nesite grofa u dvorac.

Za pola sata leţao je Genoveţanin u jednoj sobi Meškova dvorca. Seoski ranarnik

pregledao je grofa i povio mu rane.

Kad je uveĉer stari ranarnik, kako je ponovno pregledao Talijana došao grofu

Mesku, ovaj ga upita:

- Dakle, jesu li rane teške?

- Bit će vrlo teške, vaša milosti, jer se nijedna ne vidi iz

vana.

- Kako to?

- Đavo bi ga znao! Grof najprije nije dopuštao ni da ga gle

dam, a kad sam ga ipak nagovorio, nisam našao ni traga rani,

dapaĉe ni ogrebotini.

- A ipak ga boli?

- Sigurno - kad jauĉe. Alija mislim da grofa nije napao ĉo

vjek. Vještice su mu zamele put i premlatile ga.

- A nije li, moţda, grof tek od šale rekao da su ga napali?

- Zašto bi onda jaukao?

Neka sumnja provukla se grofovim ĉelom, ali ne reĉe ništa. Otprati starca i poĊe

u sobu svoga gosta koji je u postelji stenjao.

- Kako ste se vi to vratili u blizinu moga dvorca? - upita

Meško Genoveţanina, budući da gaje ispitao kako mu je.

- Grof Lamellini nije se htio iz Oroslavja vratiti u Samobor,

već odluĉi da poĊemo još u Gornju Stubicu ne bismo li ondje

našli lijepu kontesu. Uputili smo se, dakle, na put, a ja sam

malo zaostao i zalutao.

Meško je podrobno ispitivao grofa kako je došlo do napadaja. Slušajući ga,

sumnjiĉavo se smješkao.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Grof Fieschi leţao je u dvorcu šest dana. Nije htio ni jesti ni piti pa je bio

vrlo slab i blijed.

Meško gaje posjećivao i nukao da uzme hrane, ali uzalud. Jedva je uzeo juhe i

mlijeka. Otkako je u kuću došao grof Fieschi Meško je bio šutljiv, hodao okolo

zamišljeno i nije odlazio u vinograd. Njegova se sluţinĉad tome ĉudila.

Stanka je bila uvjerena da je onaj tajanstveni noćni posjet uzrok stoje njezin

muţ mrk i hladan i ĉekala je iz dana u dan da će joj to objasniti. Ali uzalud.

Sedmog dana podveĉe, kad je Stanka sjedila u vrtu, pri-spije neki ĉovjek u

lovaĉkom odijelu i zatraţi slugu da ga odvede grofu Mesku. Stanka je ĉula što

taj ĉovjek govori i povukla se u sjenicu da je nitko ne vidi. Za kratko vrijeme

opazi da je stranac izašao i spustio se niz puteljak prema cesti. Malo zatim

izaĊe Meško i pode istim putem. Stankino srce zadrhće. Tiho ustane i oprezno

pode za njim. Sakrije se pokraj jednog drveta i stane gledati za njima. Meško se

spuštao na cestu gdje ga je ĉekao stranac na konju drţeći na uzdama još jednog

osedlanog konja. Meško je uzjašio i obojica krenuše niz cestu.

Mlada grofica prisloni se na drvo. Osjećala je u duši tjeskobu. Kroz sivi mrak

pratila je oĉima svog muţa koji je odmicao. Uputi se u dvor, sretne slugu i

upita ga:

- Gdje je gospodin?

- Rekao je neka vašoj milosti kaţem da je otišao u selo go

spodinu ţupniku.

Stanki se stislo srce. Meško je otišao protivnim putem, a ne u selo. Obuze je

nemir. Nije mogla otići u svoju sobu, već je pošla u sjenicu, naslonila glavu na

ruke i muĉila se mislima.

Najednom osjeti da kraj nje netko stoji.

- Oprostite, grofice, što sam se usudio da vas uznemirim.

Stanka podigne glavu i opazi grofa Fieschija.

- Niste smjeli izaći - reĉe ona posve mirno. - Zrak je hla

dan, mogli biste nazepsti.

- Zaţelio sam ĉuti vaš glas, grofice, pa sam zato izašao.

Stanka je bila tako zabavljena svojim mislima da nije opa

zila grofove namjere da joj udvara.

- Ovdje je krasno - reĉe grof. - Zavidam vam, grofice. Ova

je sjenica doista opremljena samo za dvoje zaljubljenih. Sigur

no sjedite ovdje s grofom svake veĉeri? Da, mora daje lijepo

sretno ljubiti.

- Zar vi ljubite nesretno? - upita ona, samo da odvrati go

vor od sebe i Meska.

- Ja? Vrlo sam nesretan.

- Zbilja? Zar vam ţena koju ljubite ne uzvraća osjećaje?

- Nije samo da mi ne uzvraća, nego pripada drugome.

-To je zaista ţalosno.

-Ali taj je drugi ne ljubi, a to mene još više unesrećuje. Kad bih znao daje ona

sretna, lakše bih podnosio svoje boli.

- Dakle, i ona je nesretna?

- Mislim da ne zna o nevjeri svoga muţa. On je prema njoj

tako dobar i ljubazan kao da samo nju ljubi. A ipak, kad sve u

kući spava, muţ odlazi iz kuće i polazi svojoj dragoj. Već sam

mislio da bi mi bila duţnost otkriti nevjeru njezina muţa, ali

bi ona to mogla shvatiti kao da kanim muţa ocrniti samo zato

da preporuĉim sebe.

- Zna li ona da je ljubite?

- Ne zna. Recite što da radim?

- Tu se ne da savjetovati. Najbolje je da odluĉite sami.

Grof je šutio i gledao u pod. Stanka je otkinula cvijet s buse

na i stala ga mirisati, a njezine su oĉi lutale u daljinu.

Najednom se grof spusti na koljena. IznenaĊena Stanka zapita ga:

- Što vam je najednom?

- Odluĉio sam se. Ne mogu dulje tajiti. Od onog ĉasa kad

sam vas prvi put ugledao na slici, za one oluje, kad sam prvi

put s vama razgovarao, izgubio sam svoj mir i svoju pamet.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

Stanka naglo ustane i stane zuriti u njega.

- Moj muţ daje meni nevjeran? - krikne ona prigušeno.

- Moje priznanje nije u vama probudilo ništa drugo nego

samo pomisao na muţa...?

Stanka nije ni mislila na ljubavno priznanje. Dozivala je sebi u pamet samo ono

što joj je grof ĉas prije rekao o muţu one koju ljubi. A to je, eto, on - Meško.

- On da odlazi noću k svojoj...? Ludost. Laţ. Himba. Vi ste

sve to izmislili, to je gadno.

- Ako laţem, pripravan sam primiti svaku kaznu. Osudite

me kako hoćete. Nije li grof i sada otišao? Nije li opet došao

po njega neki stranac? Sve sam ĉuo.

- Što ste ĉuli?

- Kako je stranac rekao grofu: "Ona vas moli da doĊete od

mah." Ĉujete li - ona?!

- Nije istina. Nije to rekao.

- A da vam to dokaţem? Prekjuĉer u noći vaš je muţ otišao,

i ja sam ga slijedio.

- Slijedili? Vi laţete, vi ste bolesni.

- Nisam bolestan. Izmislio sam da su me napali, samo da

mogu bar nekoliko dana poţivjeti pod vašim krovom.

- Govorite ludosti!

- Govorim istinu. Ostavio sam svoje prijatelje i došao ova

mo. Vidio sam grofa u vinogradu i znao sam da će se pod-

veĉer vraćati kući. Zato sam legao na putu što vodi u dvo

rac. Znao sam da će me odnijeti ovamo. Pa to je naravno.

A nisam uzimao hranu da budem blijed i slab kako grof ne

bi posumnjao. Jedne noći ĉuo sam da je grof ustao i izašao,

osedlao konja, a na kraju perivoja ĉekao ga je neki stranac.

Nisam dugo razmišljao. Odoh u staju, izvuĉem drugog konja

i poĊem za grofom - svakako u razmaku. Nakon sat jahanja

prema sjeveru opazim lijep dvorac. Grof je zaustavio konja i

pošao u dvorac. Vidio sam u mjeseĉini proĉelje i stube dvorca,

a gore ţenu koja je ĉekala grofa i s njim ušla u kuću.

Bilo joj je kao da pred njom stoji sam Ċavo i Ċavolskom zlobom udara po njezinu

srcu.

- OtiĊite - šapne ona. - OtiĊite!

Stanka izjuri iz sjenice prema dvorcu i uspne se uza stube. Poleti u sobu svoga

sina, baci se k njegovoj kolijevci i zajeca.

Kasno u noć Meško se vratio kući.

Stanka je još bdjela. Kad je ĉula da se muţ vratio, obriše suze i legne u

postelju. Ĉula je kako je grof došao u svoju sobu i kako se tiho, na prstima,

pribliţio vratima njezine sobe.

Ujutro pri zajutarku pozdravili se supruzi naoko ljubazno.

- Moram na dva dana u Zagreb - reĉe Meško.

- U Zagreb? O tom mi nisi prije govorio.

- Tek mi je danas stiglo pismo od upravitelja naše palaĉe.

Markiz Lamellini došao je u Zagreb i hoće je iznajmiti.

-I ti ćeš je dati?

- Ne, nipošto, ali zbog toga moram ići osobno.

- Tada otpremi odavle ovoga Genoveţanina. Neugodno mi

je biti u kući sa strancem.

- To je razumljivo, ali on još ne moţe putovati u Samobor,

odviše je slab.

- Ja neću da ostane ovdje - reĉe Stanka. - Priopći mu da

odlaziš.

Jedva je to izgovorila, kad se otvore vrata, a u sobu uĊe plemić kratkih nogu,

debela trbuha i dugoljastog staraĉkog lica. Kad je s glave skinuo kapu,

nakostriješio mu se navrh glave ĉuperak prosijede kose i stršio uvis.

- Barun Kukmica! - klikne Meško. - Otkud tako rano?

Barun poljubi grofici Stanki ruku i odvrati:

- Iz Varaţdina, dragi grofe. Bio sam gost Franceska Pataĉi-

ća. Danas će vjerovnici zaplijeniti imanje njegove ţene, pa ni

sam htio da, moţda, zaplijene i mene.

- Nesretnik je dakle posve propao? To sam mu prorekao,

ali se nije mogao okaniti raskošna ţivota.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- To je bolest. Tako sam, eto, i ja pao na prosjaĉki štap. Ako

nadeš u mene groša, moţeš mi odrapiti trideset brezovaĉa.

- To znaĉi da si moj gost.

- Ako me ne izbaciš.

- Neću - budeš li se lijepo vladao - nasmije se Meško.

- Vladat ću se kao sveti Alojzije. Djevojke ću pustiti na mi

ru, ali ĉuturicu ipak moram katkad zagrliti.

- Ajde, sjedni. Hoćeš li štogod prigristi?

- Baš i ne bih, ali kad već cijeli svijet doruĉkuje... Ali samo

malo, onako - dvadeset peĉenih jaja.

- Neće li to biti premalo? - upita Stanka napola u šali.

- Ne, ali ako baš tako mislite, moţete mi uz to dati i kakva

rebarca ili malo šunke.

Domaćica izaĊe, a barun sjedne s Meskom. Grof mu ispri-povjedi da je upravo

danas kanio u Zagreb, na što Kukmica klikne:

- Vidiš kako sam dobro došao! Zabavljat ću ti ţenu dok se

ne vratiš. Valjda imaš u mene potpuno povjerenje. Vidiš da

sam star, jedino mije ţeludac još mlad.

- Ionako imam odviše suhog mesa, već se kvari.

- Dakle, vidiš, bit ću tvoj dobrotvor.

Prije objeda priopćio je Meško Genoveţaninu da odlazi u Zagreb. Talijan je odmah

rekao da u tom sluĉaju neće smetati domaćici, već će se povući u selo k ţupniku.

Pri objedu je Kukmica bio izvanredne volje. Pojeo je polovicu purana, dva pileta

i pola odojka. Od velike slasti krupne kapi znoja pokrile mu ĉelo. Genoveţanin

ga je motrio s velikim zanimanjem i nastojao mu laskati.

- A ĉime se bavi vaša milost? - upita Genoveţanin baruna.

- Posjećujem prijatelje.

- Tada dopustite da vas pozovem k sebi u Samobor.

- O, vrlo rado, vrlo rado! - poveseli se Kukmica.

- Vi znate kako smo markiz Lamellini i ja došli do samo

borskog dvorca. Još ovaj mjesec priredit ćemo sjajnu gozbu i

pozvati sve velikaše da se s njima upoznamo. Bit će to prava talijanska gozba.

Bit će ostriga.

- Ostriga?! Krasno! Nisam to još nikad jeo. Baš sam znatiţeljan - vrlo sam

znatiţeljan. Je li to meso ili kakav kolaĉ? Ali meni je to posve svejedno, volim

jedno i drugo.

Raspravu o ostrigama uskoro je prekinuo sluga najavivši da su kola za grofa

Fieschija spremna. Talijan poljubi grofici ruku i tuţno je pogleda što Mesku

nije izmaklo. Meško se zatim sa svojim gostom odveze u selo k ţupniku gdje je

grof imao ostati dok se oporavi da moţe poći u Samobor.

Uveĉe, kad je već pao gusti mrak, oprosti se Meško sa ţenom, poljubi joj ruku i

ĉelo i odjaha.

Kroz tihu dolinu odjekivao je topot Meškova konja.

U daljini od nekoliko stotina koraĉaja slijedio ga drugi jahaĉ, polako iz

zasjede, drţeći se uvijek u blizini šume i pres-kakujući grabe i potoĉiće. Meško

ga nije ĉuo, jer je jahaĉ tjerao konja po travi i zaostajao daleko iza njega.

Najednom Meško zaustavi konja. Mjesec je svijetlio kroz tanke oblaĉiće kao kroz

sivi veo. Dobro se razabiralo daje Meško sišao s konja i okrenuo putem izmeĊu

vitkih jablanova. Iza njih bijeljen" se tornjići dvorca.

Jahaĉ koji ga je slijedio potjera konja, obiĊe dvorac i zao-krene u šljivik. Tu

skoĉi s konja, sveţe ga za drvo i pogleda oko sebe. S obzorja išĉeznu i

posljednji oblaĉići, a mjesec se punim svjetlom smiješio svibanjskoj noći.

Poĉeo se uspinjati prema dvorcu, skrivajući se u sjeni drveća. Na jednom usponu

kroz rijetko lišće mladih voćaka o-svijetlila je mjeseĉina njegovu visoku, vitku

pojavu. Zabijelio se klobuk s perom i genoveški plašt kojim se ogrnuo. Brzo se

ukloni izdajniĉkom mjesecu i zaĊe u gusto šikarje što je zaokruţilo dvorac poput

zida. Dva prozora na prvom katu bijahu rasvijetljena i otvorena.

Odozgo se ĉuo ţenski glas.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Ĉovjek s perjanicom povuĉe se u grmlje nastojeći da prodre krošnjati zid.

Najednom se zaustavi.

Posve blizu ĉuli su se glasovi grofa Meska i neke ţene. Oĉito su se spuštali

niza stube.

- Ostanite, nemojte poći sa mnom - reĉe Meško. - Ostavio

sam konja daleko pred ulazom u dvor. Pouzdajte se u mene.

- Kad se ne bih pouzdala u vas, bila bih neizmjerno nesret

na. Vi ste jedini ĉovjek kome sve vjerujem.

-1 nećete se prevariti.

- Brojit ću satove do vašeg povratka. Sretan vam put!

- Do viĊenja!

U pijesku zaškripe ĉvrsti koraci grofa Meska.

Ĉovjek u grmlju stisne se k zemlji i prikrije lice plaštem kao da se boji da bi

ga tkogod mogao zamijetiti. Ţena nestane u kući.

Oko dvorca zavlada tišina. Svjetlo na oba prozora ugasne, a pred dvorcem, na

cesti, odjekne topot konja koji se stade gubiti cestom prema Zagrebu.

Mjesec je prosuo srebrni sjaj po tornjićima dvorca. Jedan prozor u prizemlju

plane svjetlom. Zeleno grmlje stane se micati. Ţivi stvor izvlaĉi se iz grmlja,

omotan plaštem. Jahaĉ što je slijedio Meska izvukao se iz grmlja i stoji pred

prozorom što se netom osvijetlio. Prikriva ga golema lipa.

Vrijeme je odmicalo.

Muškarac poĊe korak po korak naprijed do prozora. Onda se uhvati neĉujno,

oprezno, za ţeljezne preĉke i polako se uspne uprijevši se u izboĉine zida.

Zirne kroz otvoreni prozor.

Uz stolić kraj uljanice sjedio je ĉovjek okrenut prozoru leĊima. Po odijelu se

razabiralo da je sluga. Spremao je ĉitav omot pisama, slagao jedno na drugo i

razmatao ih. Pergame-na je bila sva ispisana.

On je primakne posve blizu uljanice. Muškarac je s prozora mogao proĉitati:

"Dragi Filipe!"

Ostala su slova bila odviše sitna i neznanac je uzalud naprezao oĉi da ih

proĉita. Spusti se niz prozor i ponovno se sakrije iza stabla. A sluga je ĉitao:

"Dragi Filipe! Shvaćaš li moj ţivot? Kroz polumrak gledam stijene svoje tamnice,

samo gore na rešetkama prozora uhvatila se zraka sunca i draţi moju mladu krv i

vjeĉnu ĉeţnju za njom. Sjedim prikovan medu ĉetiri zida, a vani prolaze dani i

mjeseci. Prolaze kraj moje tamnice. Tamniĉar veli daje već prošla godina dana.

Ja to ne osjećam. Ţivim još uvijek u onom danu kad sam se odijelio od nje.

U mojoj tamnici svakog se dana ponavlja sve ono što sam doţivio na dan rastanka

s njom. Od onog dana moj se ţivot nije ni naĉas produljio. Sve što se kasnije

dogodilo nije me se ni dotaklo, sve mi se priĉinja kao ruţan san. Ali ipak,

prikazao mi se najavi! Mislim da je bila noć. Otvor medu rešetkama na prozoru

bio je tako crn kao i ţeljezne rešetke, a svuda je u hodnicima vladao mir. Legao

sam na slamnjaĉu, pokrio se gunjem i zatvorio oĉi. I tada je došla k meni - ona.

Vidio sam je kao što je vidim svaki dan. Razgovarao sam s njom, privinuo je na

svoje grudi kao onog dana. I bio sam tako sretan...! Tada se dogodilo nešto

ĉudno. Izvana dopru do mene nekakvi glasovi i probude me iz slatkog snatrenja.

Na vratima tamnice pojavi se muklo svjetlo. Sanjam li? Ili to zaista netko

dolazi? Sad, u ovo doba noći? Na vratima se pojavi neka visoka, crna prikaza.

Bijeli ţiţak svjetla otkrije mi tek rubove crnog svilenog plašta. Zašušti svila.

Davno nisam ĉuo šum svilene haljine!...

Prikaza se polagano i neodluĉno pribliţi k meni. Malom svjetiljkom obasja mi

lice. Svjetlo mi zaslijepi vid.

- Siniša - šapne ona.

Trgnem se i skoĉim s leţaja. Tamna se prikaza odmakne.

- Tko si? - upitam ja.

- Ţena koja te ljubi.

- Ţenu koja me ljubi prepoznao bih i po šumu njezinih haljina.

- Siniša! - vikne ona. U tom glasu drhtalo je nešto divlje.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ne, ti nisi ona! To nije njezin glas.

Crni rubac padne joj s glave, a u mraĉnom sjaju svjetiljke što ju je drţala u

ruci stajaše ţena lijepa kao grešna boţica.

- Grofica Terka? - iznenadim se. - Što vas je dovelo ovamo?

- Ljubav! Izvrgla sam se svim pogibeljima, Siniša, da vas mogu

vidjeti. Uĉinila sam sve da vas spasim iz tamnice u koju vas je do

vela osveta grofice Auersperg. Ljuta zmija spremila vas je u ta

mnicu da vas moţe imati posve u vlasti. Ali se prevarila. Kraljica ju

je odbacila, a mene podigla do svoje prve dvorske gospode. Došla

sam vas tješiti.

- Ne trebam utjehe!

-Ni slobode!

- Do slobode još je daleko.

- A ako nije? Ako kraljicu privolim da vas pomiluje?

- Tada bih to pomilovanje odbio.

- Još ste i sad tvrdi. Siniša, valjda niste poludjeli? Zar da ĉamite

ovdje sami, da se ţivi zakopate u grob kad moţete uţivati sve ţi

votne slasti? Noću kad ljudi klonu u san, došuljat ću se k vama,

bit ćemo sretni kao da smo u raskošnom dvorcu gdje nas okruţuje

zlato, svila i zamamni miris.

- Grofice, ja sam već sretan!

Ona me grĉevito uhvati dršćućim rukama. Istrgne joj se prijeteći

poklik: "Tko dolazi k vama?"

-Nera!

- Buncate, to je nemoguće. Ona je u Italiji, to znate dobro.

- Ona ţivi sa mnom u mojim mislima.

- Ali ja sam tu uz vas, ţiva i ţeljna vašeg milovanja, Siniša, a vi

ste hladni.

- Vidite, dakle, da se ne moram tek priĉinjati takvim.

- Niste vi zdravi - vi ste ludi!

- Za mene ţivi pod suncem samo jedna ţena. Jedna uspomena na

nju svega me uzbuĊuje, dok me vaša ljepota i kad ste mi najbliţe,

ostavlja hladnim poput leda. Budite razboriti, grofice. Ništa ne

ţelim nego samo to da me ovdje puste u miru, da mogu misliti

na nju i o njoj. Svako mjestance u toj tamnici, svaki stup - sve je

ispunjeno njome. Za vas tu nema mjesta.

- LuĊaĉe! Vi trapite svoj ţivot, a ona ga uţiva.

Nešto hladno proleti mi kroz ţile. Nisam shvaćao njezine rijeĉi, ali su me

preplašile.

- Zašto šutite? Zar ste mislili da moţda još uvijek nosi partu?

Davno ju je skinula i zamijenila mirtovim vijencem.

- Tko vam je to rekao?

- Svi to znaju. Udala se za nekog talijanskog grofa.

Bilo mi je kao da se na mene srušio strop. Omrtvio sam. To se nikad nisam nadao.

Istina, nikad moja ljubav nije imala nade. Rodila se u beznaĊu. A sad? Sad da se

nadam? Medu nama leţi mrtvac koji se ne da oţivjeti. Moţda, kad bi mrtvi mogli

uskrsnuti...

Sve do tog trenutka nisam mislio ni na što drugo nego samo na onaj posljednji

ĉas kad sam se rastao s njom. Bijaše to najsretniji i najstrašniji trenutak u

mom ţivotu. Sve do ovog ĉasa vidio sam je onakvu kakva je bila tog dana -

lijepu, blijedu, u crnoj haljini s partom na glavi. Osjećao sam kucaj njezina

srca. Niĉemu se nisam nadao, ništa oĉekivao. A ipak, sada, kad mije ova ţena

rekla daje Nera skinula partu, zamro je u meni sav ţivot.

- Vi ste vrlo potreseni - reĉe mi grofica Terka blago i saţalno. -

Da sam to znala, ne bih vam rekla.

Razbjesni me njezina toboţnja blaga samilost.

- Ostavite me - viknem.

-Vi ste šenuli umom!

- Neću da vas vidim.

Ona pokorno sagne glavu i ode.

Kad su se za njom zatvorila tamniĉka vrata, u mojem srcu ponovno nastane

neprozirna tama. Kao da su mi polomljene sve kosti. Natopio sam suzama cijelu

tamnicu. Kad bi ti, Filipe, znao kakve su to suze? Ne olakšavaju, već pustoše

tijelo, dušu i ţivot... Filipe! Jesi li ikad vidio kako siroĉe plaĉe na grobu

svoje majke? Ja sam siroĉe, neprestano kleĉim na grobu... Kraj mene lete dani i

noći, ali ih ne mogu razlikovati. Dao sam zatvoriti kapke na prozorima - samo da

ne vidim sunca. Mogao bih pobjesniti ili poludjeti.

Jednog dana ili noći - ne znam što je bilo - doĊe k meni tamniĉar i tiho mi

šapne:

M

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Neka vas ţena ţeli vidjeti.

- Kako izgleda?

- Lijepa je, ima tamne oĉi i pepeljastu kosu.

Zamagli mi se pred oĉima. Samo ona ima crne oĉi i pepeljastu kosu.

- Što je rekla? - upitam kao u snu.

- Da joj je kraljica dopustila da govori s vama.

Da, to je ona. Samo njoj moţe kraljica dati takvu dozvolu.

- Mogu lije dovesti? - upita tamniĉar.

- Da - da - prošapćem jer mije ponestalo daha.

Tamniĉar ode. Sva mi se krv skupila u sljepooĉicama. Svijest će me ostaviti.

Ona! Ona je tu! Zaboravio sam i na to daje ţena drugoga! Nepripravna nada da ću

je sad za koji ĉas vidjeti slomila me. Prislonim se na zid da se ne srušim. Oĉi

su mi probile ţeljezna vrata tamnice i ja sam je vidio gdje dolazi - u crnoj

haljini, s partom, blijeda i ţalosna.

Otvarao sam svojim ĉeznućem teška tamniĉka vrata. Mala svjetiljka bljesne daleko

u hodniku. Na vratima nisam vidio nikoga, ali sam ĉuo šum haljine. Ĉitavo mi je

biće slušalo. Ali, nešto me trgnulo. Moja nada išĉezne. Tihi šapat proĊe kroz

tamu.

- Siniša!

U duši mi se sve srušilo. Zar se tako promijenila! Onda opet zaĉujem šapat:

- Nera je tu, Siniša!

Nisam se mogao otisnuti od zida niti joj poći u susret. Bilo mi je hladno,

ledeno. Tad osjetim da mi se pribliţila i bacila na grudi.

- Ne - to nije Nera - rekoh i odrinem je.

- Lagali su. Nisam se udala, Siniša - šaptaše ona posve tiho i je

dva ĉujno. - Ljubim te!

I opet osjetim njezinu glavu na svojim grudima.

Uzalud, moje je srce bilo mirno.

"Da imam bar svjetlo da joj ugledam lice!" pomislim.

Otmem joj se, napipam u mraku lojanicu, zapalim je i podignem.

Ona se povuĉe u dno tamnice, ali pohitam za njom i osvijetlim

joj lice:

- Terka! - kliknem iznenaĊen, a u isti me ĉas obuzme bjesnilo. -

Gadne li prijevare! Smrvio bih vas, ugušio bih vas!

- Spremni ste ubijati, ali ljubiti ne. Trenkovi panduri prometnuše

se u fratre i zloĉince.

Njezine crne oĉi upriješe se u mene, iz svake zjenice proviri o-

trovnica.

Prevarena nada da ću vidjeti nju gotovo me uĉini dvostrukim

zloĉincem. Obuzela me takva ogavnost prema toj ţeni da bih je

mogao smrviti. Ali joj rekoh:

- Idem, grozim se vaše blizine.

- Još ćete se više groziti! - povikne ona. - Terku još nitko nije od

bio. Kazna će biti strašna. Upamtite što rekoh.

Nehotice se nasmijem.

- Vi se smijete danas, a ja ću sutra.

- Dat ćete me, moţda, otrovati.

- Ako ne vas, onda - nju!

I furija se povuĉe pokraj mene i nestane. Iza sebe je ostavila o-

trov. Svaki dan dršćem od straha za Nerom. Razumiješ li to? Sa-

krij je, Filipe, daje ne ujede otrovnica.

Je li se Nera udala?

Obuzima me luda nada. Bolje mije kad mislim da nije... Ja sam

već prvi ĉasak osjetio da to nije šum njezine haljine, da to nije

njezin šapat, njezin dodir. Daje to bila ona bio bih poludio već od

prvog šušnja njezine haljine!

Zaklinjem te, sakrij je i pazi na nju! Ako me iznevjeriš, kosti ću ti

iskopati iz groba. Bdij nad njom više nego što bi bdio nad svojim

djetetom! Ako je ne budeš štitio, tvoj je ţivot suvišan.

Danas je, eto stigla kazna! Otpremit će me u Spielberg. Tu ću

postati pravi rob! Zatvorit će me kao najgoreg zloĉinca.

Nemoj mi ništa pisati. Kaţnjenik koji mije otpremao pisma ostat

će ovdje, pa sad neću imati nikoga tko bi slao listove dok se sam

ne javim. Reci joj da sam u zatvoru sebi sagradio oltar pred kojim

se neprestano molim - njoj... Ĉuvaj je, zaklinjem te!

Siniša."

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Ĉovjek doĉita pismo, sloţi ga i metne na stol. Onda spremi sva pisma u ladicu,

ustane i stade se svlaĉiti. Zamalo utrne svjetiljku i u cijelom dvorcu zavlada

tišina i tama.

Mjesec se spusti na zapad, nebo potamni, a oko tornjića dvorca šaptao je vjetrić

majske sne...

STRANAC

Vitez što se sakrio iza goleme lipe oprezno se spusti u šlji-vik, odveţe konja i

povede ga drugim putem ravno u perivoj.

Stane tik pred vratima dvorca. Jednom rukom ĉvrsto u-hvati uzde svoga konja, a

drugom segne u dţep i izvadi pištolj. Obazrijevši se oprezno na sve strane,

uperi u tamu oruţje.

Kroz noćnu tišinu razlijeţe se nekoliko hitaca u razmaku od nekoliko trenutaka.

Konj se trgne i htjede pobjeći, ali ga jahaĉ zadrţi i ĉvrsto u-hvati za uzde pa

se spusti na zemlju.

Dva se prozora rasvijetle. Otvori se prozorĉić nad vratima dvorca. Kroz rešetke

se pomoli muškaraĉka glava i upita gromkim glasom:

-Tko je?

Jahaĉ ne odgovori. Ostane naslonjen na konja napola sjedeći, napola leţeći.

- Tko je to ovdje? - ĉuo se vratar koji je stajao iza prozor-

ĉića.

Odmah zatim škrinuše velika vrata dvorca. IzaĊu dva muškarca i stadoše

ogledavati jahaĉa. -To je Genoveţanin.

- Ne moţemo ga unijeti u dvorac. Nipošto - govorio je sta

riji ĉovjek.

- Nemojte tako nemilostivo, Filipe!

-Ne i ne!

- Ĉujte, ovo nije Genoveţanin! Pogledajte mu lice.

- Bogami, nije!

- Neki mladić. Odakle mu plašt i zeleno pero? Takvo nose

Genoveţani.

- Što da uĉinimo? Ĉovjek je, oĉito mrtav.

- Unesimo ga u tvoju sobu da vidimo što mu je. Ako se tek

onesvijestio, dat ćemo mu okrepe pa neka ide.

- Baš ste plašljivi.

- Ova genoveška perjanica nikako mi se ne dopada. Jedva

smo se riješili tih prokletih Talijana, pa da nam opet sjednu

za vrat.

Mladog ĉovjeka unesu u veliku okruglu sobu i polegnu na postelju u kojoj je malo

prije spavao mladi sluga Ivan. Strancu stanu trljati ţile, ali se on nije

osvijestio. Ni komovica mu nije pomogla.

- Bit će daje mrtav. Ostani tu, ja ću se odmah vratiti. Idem

u dvorac da izvijestim njezinu milost što se dogodilo. Sigurno

je ĉula pucnjavu, bit će u brizi.

Mladi sluga ostane sam. Trenutak je sjedio miran, a onda pode k peći odakle se

ĉulo kako netko hrĉe i zovne: -Lovro! Lovro! S peći se digne sneni djeĉak

kuštrave glave.

- Sidi brzo dolje, tu je mrtvac.

- A koliko ću dobiti da na njega pazim?

- Dobit ćeš po brbljavoj ĉeljusti. Sidi!

Djeĉak skoĉi s peći i pode k postelji, pogleda stranca, okrene se k Ivanu i

posprdno mu reĉe:

- Što vam pada na um? Taj nije mrtav!

-Nije?!

-Vidite da nije! Vidio sam ja više mrtvih nego ţivih! Dajte mu komovice. Od

malih nogu ĉuvao sam mrtvace po selu. Nanjušim mrtvaca kao zeca.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

I djeĉak stane trljati toboţnjeg mrtvaca. Ivan je izbeĉio sive oĉi u djeĉaka

koji je uzeo jahaĉeve ruke i stao ih trljati od prstiju prema gore. To mu se

ĉinilo neviĊenim.

- Donesite tople vode - naredi djeĉak i nastavi posao.

Ivan izaĊe i donese vode.

Napokon se stranac poĉne micati.

- Aha! Već je tu. Dobro jutro, gospodine. Vi ste htjeli umri

jeti? Već ste zaspali prvi san, ali je pametnije što ste odluĉili

dalje ţivjeti. Šteta za vas, mladi ste i lijepi.

- Ĉiji si i što radiš tu? - upita stranac.

- Ĉiji sam - to ne znam. Imam staru tetku Janu i baku Uršu,

ali njih dvije ţive u Stubici kao sirote pralje, a umiju i lijeĉiti

ljude, samo što se ovdje ne da puno zasluţiti. U Zagrebu je to

bilo drukĉije.

- Ti si ovdje sluga?

- Tako nešto. Iz milosti mi daju jesti, a ja njima štogod

uradim.

- Ĉiji je ovo dvorac?

-Vele daje Oršićev, a zovu ga Oroslavje.

- Zar tu nema gospodara?

- E, to ne smijem kazati.

- Zašto mi ne bi rekao? Valjda to nije ništa tajnovito. Na,

uzmi ovaj zlatniš.

Djeĉak ogleda zlatni novac i reĉe:

- Zlatniš ću uzeti jer je pravi, ali mi recite ne kanite li,

moţda, njezinoj milosti uĉiniti kakvo zlo? Jer, onda zlo po

vas, sam ću vam polomiti kosti. Ne mislite da sam slab. Već mi

je trinaest godina, dragi moj gospodine.

- Nikome neću uĉiniti zla. Evo, otpasat ću sablju.

- A zašto ţelite znati tko je u gradu?

- Traţim po svijetu jednu krasoticu koju ljubim, a srce mi

govori da nisam daleko od nje.

- Bogme niste! Jedna krasotica skriva se u tom gradu kao

ukleta vila. Vidio sam je već više puta. Lijepa je i veoma je vo-

lim. Izlazi tek uveĉe ili rano ujutro, a tada uvijek na nju pazi njezin sluga

Filip.

- Nitko je ne posjećuje?

- O, da. Jedan gospodin, pa jedan vrlo debeli gospodin.

Da, i još jedan, mlad. Visok je, lijep, i uvijek dojaše kasno

uveĉe...

- A kako se ljepotica zove?

- E, to ne znam, onaj debeli gospodin zove je Nera. Ali što

je vama, gospodine? Vi ste potpuno problijedili!

- Valjda mi se vraća nesvjestica.

- Ilije tome kriva lijepa kontesa?

- Reci kad bih mogao s njom razgovarati.

- Nikada! Ne prima nikoga i kad tko uĊe u dvorac, moramo

reći da tu nema nikoga. Vi ste jedini kome sam to rekao, ali

samo zato što ste tako mladi i dobri. Ako hoćete, pouĉit ću

vas gdje biste je mogli zateći u vrtu. No, ĉuvajte se, budete li

joj dosaĊivali, tada ću vas u rebra. Pazit ću na vas.

U sobu uĊoše oba sluge, Ivan i Filip. Lovro i stranac ušute. Ivan se gotovo

srušio od straha vidjevši daje stranac ţiv. A i kad se oporavio, nekako je

sumnjiĉavo gledao u Lovru.

- Što se to s vama, gospodine, dogodilo? - upita Filip

stranca.

- Napali su me razbojnici pa sam se sklonio ovamo i pao s

konja.

Stranca napojiše komovicom i pustiše ga da spava. Uza nj je ostao Lovro, a Ivan

pode na posao, jer se već danilo. Putem reĉe Filipu:

- Ovo nije ĉist posao. Rekao sam: ne uzimajte u kuću ovog

djeĉaka.

- Zašto? Stoje uĉinio?

- Pa nije li oţivio mrtvaca? Ĉim gaje poĉeo trljati, već sam

vidio da tu nešto nije u redu.

- Ne brbljaj gluposti. Ĉovjek je bio onesviješten, a ne mrtav.

Radije idi za poslom.

Ji

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Sunce se osmjehnulo tihoj kotlini iz koje su virili okrugli i šiljasti humĉići

obrasli vinovom lozom. Jutro diše svojim mirisavim dahom. U perivoju što se

pruţa oko osamljenog dvorca zabijelila se ţenska haljina. IzmeĊu drveća pojavi

se ţena.

Njezin korak je lagan i odluĉan. Oko nje leprša bijeli ogrtaĉ, a po njemu padaju

bujne pepeljaste kose.

Iz grmlja skoĉi pred nju mlad vitez. U ruci drţi klobuk i stoji kao ukopan.

Preneraţen je, blijed. Klobuk mu dršće u ruci.

Ţena je stala, skamenila se.

- Tko ste? Tko vam je dopustio da me zaustavljate? - stro

go će ona. - Idite svojim putem.

- Ne mogu! Moram govoriti s vama.

- Tko ste vi?

- Ja sam grof Hofberg i dolazim iz Beĉa. Uvjeren sam da

govorim s kontesom Nerom Keglević.

- Nemam razloga da to tajim. A što ţelite?

- Dopustite, prije svega, da vam kaţem radi ĉega doĊoh

ovamo. Kako vidite, mlad sam i - ţestoke krvi. U Beĉu sam se

pobio i dospio u tamnicu. Ondje sam se upoznao s krasnim

vitezom. Sprijateljili smo se u samoći. U ĉasovima kad ga je

svladala duboka i teška tuga, priĉao mi je kao u snu bajke o

ţeni koja je ljepša od sunca, zamamnija od proljeća, umnija

od evanĊelja. Priĉao mije o njoj pjesme kakve nikad nitko ni

je spjevao, nitko još slušao jer još nitko nije tako ljubio kao

što on nju ljubi.

- Tko je taj vitez i koga je ljubio? - izvine se Neri iz rumenih

usana tiho pitanje.

- Kapetan Siniša.

Ona obori crne velike oĉi, a svilene tamne trepavice do-takoše joj se bijele

puti. Ali tek naĉas. Tada ih opet podigne i upita:

- Kako mu je? Što radi?

-Misli na vas!

- Je li vas on poslao k meni?

- Kad sam odlazio iz zatvora, reĉe mi: Ako vas ikad za

padne sreća daje ugledate, recite joj: u ovoj godini stoje pro

šla nije minuo nijedan ĉas koji nije bio njezin.

-1 radi toga dodoste?

- Za svog prijatelja uĉinio bih još više. Više bih uĉinio za nj

nego za svoga brata jer je najiskreniji, najveći vitez na svijetu.

Nera je pomakla glavu i pogledala u dolinu. -Vi niste tog mnijenja, konteso? -

reĉe mladić glasom koji je pritajeno drhtao.

- Zašto me to pitate?

- Zato što me boli - što ne mogu podnositi da vi...

- Što ţelite reći?

- Dok on tamo za vama gine i broji ĉasove svoje slobode,

da vi ovdje ljubite drugoga!

- Gospodine, vi ste odveć smioni!

- Niste li sinoć rekli jednom vitezu: vi ste jedini kome se

povjeravam?

Nera pogleda mladića sumnjiĉavim pogledom. Strogo ga upita:

- Kako to znate?

- Šuljao sam se cijelu noć oko dvorca.

- Znali ste da sam ovdje?

- Da, znao sam.

- Tko vam je to rekao?

- Obilazio sam sve dvorce ovoga kraja. Konaĉno sam se do

šuljao do ovoga i, napokon, opazio vas.

- Kako ste me prepoznali?

- Sto sam puta ĉuo Sinišu kako priĉa o vašem krasnom li

ku i on mi se utisnuo u mozak kao ţivi lik. Ĉim vas opazih, kli-

knula mi duša: Evo je! Njegova ljubav tako vas je vjerno osli

kala! I onda sam se dosjetio varci. Stanem pucati. Domamim

vaše sluge i prevarim ih da su me napali razbojnici. Ĉuo

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEF1CARUM

sam sve što ste govorili s vitezom koji vam dolazi kasno u noć u dvorac i kome

vi šapćete: Brojit ću trenutke do vašeg dolaska!

- Kojim pravom govorite sa mnom tako kao da me pozivate

na red.

- Ne mogu podnijeti što ste zaboravili mog siromašnog pri

jatelja. Ako onog ĉovjeka zateknem tu, bit će krvi.

- Vi ste mladi i pomahnitali. Govorite sa mnom kao da sam

nešto skrivila vama.

On se trgne, obori glavu i ponizno šapne:

- Oprostite, lud sam. Ali ne zamjerite. Nesretnik sam. Mo

ţda se ne borim samo za onoga koji, leţeći u tamnici, svaki

ĉas svoga ţivota posvećuje vama. Moţda su pjesme što ih je

svaki dan pjevao vama odjeknule i u mom srcu. Znam samo

to da će biti zla ako se vrati onaj vitez kojeg sam juĉer tu

vidio.

- To je previše! Neka vam dovedu vašeg konja. Odlazite!

- Da moţe doći onaj drugi koga ĉekate?

- Nikome ne polaţem raĉuna o tome koga ja ĉekam.

- Vi ga, dakle, ljubite! - povikne on.

- Ako ga i ljubim, što se to vas tiĉe?

Nera ljutito pogleda stranca. Ali se njezina ljutina brzo rasprši jer opazi daje

mladićevo lice problijedjelo i da su mu ruke zadrhtale.

- Što vam je?

On ne odgovori. Ispod kaputa izvuĉe pištolj. Pomućeni pogled upre u nju i

podigne pištolj prema svojoj glavi. U taj ĉas iza mladića se razmakne granje, a

pištolj uhvate dvije ĉvrste ruke.

Bio je to Lovro.

- Zar nemate drugog posla, gospodine? - reĉe djeĉak istr-

gnuvši mladiću iz ruke oruţje. Istodobno je i Nera pobrzala da

mladog ĉovjeka sprijeĉi u samoubojstvu. Šuteći je gledala u

njegovo blijedo lice. Onda zapovjedi Lovri:

- Podi po Filipa.

Djeĉak otrĉi, a Nera priĊe k strancu i blago reĉe:

- Recite mi, gospodine, što je s vama? Zaista ne znam što

da mislim. Vaše je ponašanje vrlo ĉudnovato.

- Priznajem - odvrati on tiho. - Ne moţete shvatiti jer ne

znate mojih boli.

- Nisam ih ja skrivila.

-Vi! Samo ste vi krivi!

- Kako? Pa danas sam vas prvi put vidjela.

- Ali ja vas vidim danju i noću. Od onoga dana kad sam

prvi put slušao Sinišu da govori o vama i kad sam juĉer vidio

ondje onog ĉovjeka.

- Onaj vas se ĉovjek ne tiĉe, budite razboriti.

- Ne mogu, to nije moguće!

- Ĉovjeĉe, vi niste pri svijesti. Saberite se i otiĊite svojim

putem.

- Ako mi obećate da kadgod smijem doći k vama.

- Ali zašto?

- Da vas vidim. Ako mi to uskratite, onda ću ovdje pred va

ma umrijeti.

Nera je ĉasak razmišljala, a onda mu reĉe:

- Slušajte me! Ja se ovdje krijem pred svijetom i neću da

ljudi za mene znaju jer bi to moglo biti kobno po mene.

- Šutjet ću poput groba.

- Kad bi ljudi vidjeli da u dvorac zalazi mlad vitez, posum

njali bi da tu netko stanuje.

- Doći ću samo noću ili pred zoru.

-To je nemoguće.

- Ipak ću doći. I ustrijelit ću se pred vratima dvorca.

- DoĊite iduće nedjelje, pa ćemo razgovarati.

Uto doĊe Filip s Lovrom.

- Podi s našim gostom i daj mu da nešto zaloţi, a onda mu

osedlaj konja - reĉe Nera.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

Stranac se oprosti mirnim poklonom i pode s Filipom. Lovro pristupi kontesi,

skine kapu i reĉe:

- Vaša milosti, ja sam za sve kriv. Ja sam odao strancu da se

u gradu krije neka lijepa gospoda.

- Zašto si to uĉinio?

- Bilo mi ga je ţao. Bio je vrlo ţalostan i silno vas voli, ali

sam ondje u grmlju pazio da vam ne uĉini ništa zla.

- Zar bi tebi bilo ţao da mije uĉinio kakvo zlo?

- Ja vas vrlo volim, vaša milosti.

- Kako me voliš kad me i ne poznaješ.

- O, ja vrlo dobro poznajem vašu milost. Ne sjećate li se

kad sam vas ono prije godinu dana ĉuvao kod babe Jane?

Nera širokim oĉima pogleda djeĉaka.

- Ti si bio taj djeĉak?

- Da, i od tog ĉasa uvijek sam vas volio.

- Ti si bio i kod babe Urše? Pa kako si sada došao ovamo?

- Ona me dovela. Urša i moja baka Jana tu su u selu.

- A zašto ste otišli iz Zagreba?

- U ono vrijeme kad je kraljica pomilovala vašu milost, jed

ne noći pokuca netko pet puta na prozor. Bio je gospodin no

tar Sale i rekao Urši: "Spremite sve što imate i put pod noge.

Iz Beĉa traţe istragu: Odvedite sobom babu Janu i Lovru jer

bi mogao izbrbljati kakvu ludost." Još one noći spremili smo

se na put preko Samobora u Štajersku. Ondje smo ţivjeli ĉeti

ri mjeseca, a tada smo došli ovamo. Baba Urša valjda će opet

u Zagreb jer sada je gospodin Sale opet notar. Uvijek se nešto

dogovarao s Uršom.

- Što su se dogovarali?

- Skrivali su to od mene.

- A jesi li ikad kod nje vidio neke ljude koji su imali crna

odijela i na glavi crne kapuce?

- Dakako da jesam. Ali su me uvijek otjerali.

- Zašto nisi i sada kod Urše i Jane?

- Posvadio sam se s njima. Htjele su da odnesem otrova ne

koj ţeni koja je htjela da utamani svog muţa da bi njoj ostao

imetak. Ĉuo sam kako su ugovarali s onom babom pa me sr

dilo što se bave takvim poslom i zato sam ih izgrdio. Otad mi

nije bilo opstanka kod njih pa sam pobjegao.

- A kako si došao u dvorac?

- Bio sam gladan i došao sam ovamo prosjaĉiti pa me je vaš

sluga Filip uzeo k sebi pod krov. Moje babe ne znaju gdje sam

i nikad to neće doznati.

- Bi li htio ostati kod mene?

- Naravno da bih. I ne bih vas nikad ostavio!

- A ipak si me odao onom strancu?

- Jesam! Dao mi je dva zlatnika, ali ja sam ipak u grmlju

pazio da vam ne uĉini zlo.

- Nije lijepo da si strancu priĉao o meni, ali ja ću ti oprostiti.

Samo, odsad ne smiješ nikome ništa reći o meni.

- Kad mi vi to velite, neću pa makar mi nudili deset cekina.

Ipak ste mi draţi nego cekini!

Nera se zagleda u djeĉakovo lice i opazi daje lijepo, da su mu crte pravilne, a

tijelo snaţno i skladno. Svidjela joj se dje-ĉakova iskrena prostodušnost pa mu

reĉe:

- Ti si mi već jednom spasio ţivot. Zašto nikad poslije nisi

došao k meni?

- Baba Urša mi je zabranila pa nisam mogao. Kad ĉovjek

nema ni oca ni majke, mora slušati tuĊe ljude.

- Roditelji su ti, dakle, već pomrli?

- Kad sam još bio posve mali. Zato sam morao sebi sluţiti

groše sam pa sam ĉuvao mrtvace. I sada ĉuvam mrtvace u

selu.

Razgovor prekine Filip koji je javio daje stranac otišao, ali nije htio uzeti

ništa za okrepu.

Nera ostavi Lovru i pode s Filipom u dvorac.

- Što veliš, Filipe, o tom strancu?

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Tu nešto nije u redu.

- Meni se ĉini da je nekakav luĊak. Ĉovjek pri zdravoj pa

meti ne bi tako govorio i ponašao se. Htio se ustrijeliti preda

mnom ako mu ne dopustim da ponovno doĊe.

- Vi ste mu dopustili?

- Što sam mogla uĉiniti?

- Da to nije ĉiji uhoda pa se tako pretvara?

- Ono što sam vidjela nije bilo pretvaranje. Bio je uzbuĊen

i ĉesto je problijedio, a oĉi mu gorjele kao da ima vrućicu. Kad

bi govorio o grofu Mesku, spopadala ga drhtavica.

Kontesa ispriĉa Filipu sve što je razgovarala sa strancem. Kad mu je rekla da

dolazi iz Beĉa i daje ondje govorio sa Sini-šom, Filip namršti lice:

- Sad tek uviĊam da je to opasan ĉovjek i da je neĉiji

uhoda.

- Danas više nitko nema uzroka da me uhodi. Zašto? Ja

sam zaboravljena kao da me nije bilo.

- Tko zna, konteso, nema li gdje kakva zmija koja bi vas

htjela ujesti?

- Ti svuda vidiš neprijatelja. Ĉak i grofa Lamellinija smatraš

mojim zlotvorom. A ipak nas je on spasio od brodoloma.

- Ne smatram ga zlotvorom. On vašu milost moţda i ljubi,

ali ĉovjek koji je ĉitav svoj ţivot proveo u orgijama ne moţe

biti dobar muţ!

- Moj muţ neće biti nikada!

- Zaista ne?!

- Ĉudno li me pitaš? Zar i ti misliš...

- Neka mi vaša milost oprosti - reĉe Filip uzbuĊeno - ali ja

sam se tako bojao...

- Zato što sam prema njemu bila prijazna? Baš si dijete.

Bio je dobar prema nama pa nemam razloga da budem na nj

kivna.

Nera pogleda u Filipa i opazi da su mu oĉi suzne.

-Što je tebi, Filipe?

- Plaĉem od radosti što vaša milost neće poći za grofa.

Nera se zagleda u vjernog slugu što briše suze poput dje

teta.

- Znam, zašto te ganulo! Budi miran. Nikad se neću udati

ni za koga!

Filip tek kimne glavom i poljubi Nerinu ruku.

NENADANA PORUKA

Nera je ostavila Filipa i pošla u dvorac. Popela se u prvi kat i ušla u svoju

sobu.

Sunce se visoko diglo i napunilo sobu toplinom i radosnim svjetlom. Ali njoj to

nije ogrijalo dušu. Uzela je knjigu, ali je prelistala tek nekoliko stranica.

Pokušala je vesti, ali i vez baci u košaru i poĉe šetati. Sve je nešto

uzbuĊivalo. U neprestanom nemiru hodala je iz sobe u sobu. Kod objeda je samo

malo okusila, a poslijepodne nije mogla ni usnuti. Što se više bliţila veĉer,

njezino je uzbuĊenje bivalo jaĉe.

Kad je mjesec izašao iz svog skloništa i nad gorama prosuo srebrne zrake, stala

je k prozoru i uprla oĉi prema cesti. Uznemirivao ju je svaki glas, svaki

štropot.

Sat za satom tonuo je u noć, a ona je još uvijek budna. Sve je već snivalo u

noćnom miru, kad iz daljine kroz dolinu odjeknu topot konja. Bio je sve bliţi.

Nera podigne glavu prisluškujući. Zaĉas je kroz granje vidjela konja i jahaĉa

kako se uspinje u perivoj i kako je stao tik pred ulazom u dvorac.

PoĊe k vratima i otvori ih. Za nekoliko ĉasaka uĊe u sobu grof Meško. Bio je sav

prašan od puta. Nera mu pruţi ruku:

- Nestrpljivo sam vas oĉekivala.

Grof poljubi pruţenu ruku i baci klobuk na stolicu:

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Malo sam zakasnio, ali sam dugo ĉekao oca Smolea.

- Dakle, stoje? Vijest od Siniše?

- Na ţalost, nije.

- Zašto mije onda otac Smole pisao da mu odmah u Zagreb

pošaljem povjerljivu osobu?

- Jer je stvar ipak vaţna!

- Oĉito ne toliko da sam morala vas muĉiti da idete u

Zagreb!

- Ipak je trebalo da to bude posve povjerljiva osoba. Ĉujte:

Prije tri dana došla je k ocu Smoleu neka lijepa, vrlo otmjena

gospoda. Znate li tko? Grofica Terka Erdodv.

- Ona? - iznenadi se Nera.

- Fratar mi je ispriĉao svoj razgovor s groficom. Preĉasni

oĉe - reĉe mu grofica - doĊoh, eto, k vama da mi pomognete

u dobrom djelu.

- Vrlo rado - odvrati otac Smole - za dobra sam djela vaz

da spreman. Neka vaša milost samo zapovjedi. Ĉula sam -

rekla je grofica - da se kontesa Nera vratila iz Italije, ali ne

znam gdje je. Grofovi Oršić rekli su mi da ne znaju njezino

prebivalište. MeĊutim, imam kontesi poruĉiti vrlo vaţnu

stvar - koja će joj biti izvanredno ugodna, dapaĉe, moţda će

je usrećiti. Recite mi gdje je - govorila je grofica, a fratar joj

odvrati: Doista ne znam, ali ako ţelite, mogao bih saznati.

To je fratra ponukalo da vam piše i zamoli vas neka pošaljete nekoga u koga

imate povjerenja da grofici moţe javiti vašu odluku.

- Sto mi ona ima reći? - upita Nera zamišljeno. - Što ve

lite? Daje primim?

- Bit će najbolje. Doduše, ona neće prešutjeti vaše boravi

šte, ali, napokon, zašto da se sakrivate. U ovoj okolici nitko vas

neće uznemirivati. Tu ljudi ne znaju što se zbilo s vama prije

godinu dana.

- Ne radi se o tom. Neću da za mene sazna naše društvo.

Hoću ţivjeti samotno i tiho.

- To neće biti moguće. Najzad, jednom morate u društvo.

Zar da se zakopate u samoću?

- Da - to ţelim.

- Zašto?

- Velika sam grešnica.

- Vi? To je nemoguće!

- Jest, dragi grofe. Ljubim ubojicu svoje majke, onoga ko

ga bih morala vjeĉno mrziti! Jednom sam ga doista mrzila,

ali ne kao ostale ljude - ne onako kao Krajaĉića ili druge svo

je neprijatelje koji su mi bili ogavni. Mrţnja prema Siniši oti

mala mi je san i duševni mir. U toj mrţnji ĉesto sam plakala,

taj osjećaj uzbuĊivao mije ĉitavo biće, potresao mojim ţivo

tom kao vihor.

- Vaša je mrţnja trebala postati ljubav. Od prvoga vašeg

susreta sa Sinišom morala je vaša duša planuti ljubavlju - ali

zbog onog dogaĊaja u šumi, o kojem ste mi priĉali, ljubav ko

ja je u vama baš ĉekala njega poprimila je oblik mrţnje, a ovu

je podjarila još i sudbina i vaše nepovjerenje. Sve stoje za vas

uĉinio plemenito vaše su oĉi gledale kroz mrţnju.

- Bila sam tvrdoglava i ponosna, a onaj susret u šumi zatro

je moje ideale. Kad sada mislim na sve što se meĊu nama zbi

lo, priĉinja mi se da nisam bila posve normalna. Inaĉe ne bih

bila poĉinila toliko ludosti.

- Svatko je od nas poĉinio ludih stvari. Ja sam gotovo pao

u ruke jednoj pustolovki i bio bih stradao za cijeli ţivot. Da

nas se i ja ĉudim kako nisam vidio daje ona barunica što me

namamila u svoje mreţe bila pustolovka. Ali sreća nas ne

ostavlja zauvijek.

- Mene je ipak ostavila. Reći ću vam iskreno: kako sam ga

strastveno mrzila, tako ga sada strastveno ljubim. Pa da me

sreća nije ostavila?

- Ljubav je sreća i tada kad je beznadna.

- Moţda nemate posve krivo. - Ipak - boli su velike. I sami

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

vidite da je svaka mogućnost za bilo kakvu nadu nemoguća za nas oboje.

- To je razumljivo. Ali vrijeme mnogo toga izgladi.

- Ne, ovo neće moći izravnati. U njemu uvijek vidim ubo

jicu svoje majke, a to se ne da izbrisati. Ali moram se odluĉiti

hoću li primiti Terku.

- Savjetovao bih vam da to uĉinite pred svjedocima.

- Dobro. Mogli bismo ugovoriti sastanak u Slavetiću. Tako

ipak neće saznati gdje stalno boravim.

- Bojite se da će vas naći Genoveţani?

- Jest, ne bih htjela da se sastanem s njima. Uvijek bi mi

dosaĊivali, a moraš biti ljubazan prema njima jer su naši spa

sitelji.

- Ako ste odluĉili da primite groficu Terku, onda to sutra

javite ocu Smoleu. A meni dopustite da se oprostim.

- Valjda ćete prije nešto zaloţiti?

- Hvala vam, ţurim kući. Ako me što ustrebate, konteso,

pošaljite Filipa.

- Drago mi je što sam u vama našla prijatelja. Vi ste me

spasili da me Genoveţani nisu pronašli. Stotinu vam puta

hvala.

- Svojedobno sam ponudio pomoć kapetanu Siniši u borbi

za vas i svoju rijeĉ iskupio vama.

Sve je već spavalo kad se Meško vratio. Samo je Stanka bdjela. Meško se tiho, na

prstima, pribliţio vratima spavaće sobe i opet otišao. Ona ga je ĉula, ali se

nije ni maknula. Sakrila je lice u jastuke i plakala...

Sutradan pri zajutarku sastadoše se muţ i ţena. Meško poljubi Stanki ruku i

ĉelo, a ona ga upita:

- Hoćeš li Genoveţanima iznajmiti palaĉu?

- Neću. Zimi ćemo stanovati u Zagrebu, pa nisam htio iz

najmiti palaĉu.

Nije ga dalje pitala. Okrenula se Kukmici i ponudila mu jelo.

1

Meško nije htio Stanki ništa govoriti o Neri i o svojim posjetima. Šuteći je

prolazio kućom. Stanka je zapaţala daje ozbiljan i zamišljen. I ona se sve više

povlaĉila u svoju sobu i posvećivala djetetu još više paţnje nego prije.

Jedini je Kukmica bio dobre volje. Stol u grofa Meska bijaše uvijek pun, a to je

on smatrao vrhuncem ţivotne sreće.

Nera je sjedila uz prozor. Perivoj je sijao u mjeseĉini. Kukci u travi

razgovarali su monotonim cvrkutanjem. Dolje u grmlju pjevao je slavuj.

Dugo je slušala zujanje kukaca i pjesmu slavuja. Tada pode k svom stoliću,

izvadi iz ladice pisamce i stade ga ĉitati:

"...Nero, doĉekao sam blagdan kad smijem pasti pred tvoje haljine i poslati

uzdisaje svoje na mrtvom papiru. Došao je taj dan. Ĉekao sam na to cijelu

godinu. Blagoslivljan ga, ljubim ga i molim ga da se što dulje zadrţi kod mene.

On mi je dao uspomene od kojih ţivim. On mi je dao više sreće nego što sam ja

mislio sanjati. To je dan kad ti mogu pisati. Kad se spušta mrak, on dolazi k

tebi: miluje tvoje lice i cjeliva tvoje oĉi. Mrzim ga zbog tebe. Kad spomenem

tvoje ime, srebrne mu zrake dršću! Kad se budi jutarnjica i kad je pitam za

tebe, zatrepti i ugasne. Sve ih mrzim. Samo noć ljubim. Jedino te ona ne otima.

Evo, već je sunce stiglo na rešetke mog prozora. Kako se toplo smiješi, kako

presretno! Sigurno obasjava tebe. Vjeĉno bih bio sretan da sam sunce..."

Nera spusti pismo na stol i sakrije lice rukama. Onda uzme ogrtaĉ i spusti se

stubama u perivoj.

Nešto ju je tjeralo van u ljetnu noć gdje kraljuje tišina. Prolazila je

puteljcima po kojima je mjesec prosuo srebro. Zašla je na ĉistinu, naslonila

glavu na ogradu i zagledala se u plavetno nebo s kojeg se smiješio mjesec i

šaputao joj tihe ĉeţnje...

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Slavuj u grmu zamukne, kukci u travi zanijemiše. Kao da su klonuli pred

veliĉinom onoga stoje drhtalo u njezinim oĉima. Najednom se u grmlju nešto

makne. Iz zasjede izadoše crne pojave. Prije nego stoje Nera mogla da se snaĊe,

stadoše pred nju s uperenim pištoljem.

- Pisneš li, mrtva si!

Nera ostane mirna i hladnokrvna kao daje i nisu iznenadili. Samo joj je

problijedilo lice. Stajala je naslonivši se na ogradu i zurila u napadaĉe.

Odijelo im je pokrivala crna halja, a glavu kapuca. Nera odmah razabere da je

jedno od njih muško, a drugo ţensko.

- Imaš li kod sebe oruţja? - upita ţenski glas.

- Nemam, ali ni novaca.

- Nismo razbojnici.

- Što onda ţelite od mene?

- Ţelimo da ne zoveš u pomoć.

- Vidite da to i ne ĉinim.

- Hoćeš li mirno i tiho razgovarati sa mnom? - upita ţena.

- Hoću, ne bojim se. Poznam tvoj glas.

- Tomo, stani podalje i pazi da tko ne doĊe.

- Ako ipak tko doĊe?

- Zaustavite ga, ali mu ne uĉinite zla - zamoli Nera.

- Dobro! - pristane ţena. - PriĊite bliţe.

Nera pode nekoliko koraka naprijed, a ţena što je stajala pred njom u crnoj

halji skine s glave kapucu.

- Prepoznala sam vas po glasu, grofice - reĉe Nera grofici

Terki. - Kako ste me našli?

- Grof Meško je bio kod oca Smolea. Nije bilo teško pogoditi

daje došao kao vaš poslanik. Kad je odlazio, uzjaših konja i sa

svojim ĉovjekom poĊem za njim. Nisam se prevarila.

- Zašto ovako dolazite k meni?

- Sigurno mislite da sam došla u zloj namjeri. Prevarili ste

se. Još prije mjesec dana nakanila sam vam uĉiniti zlo. Moţda sam vas htjela i

otrovati - ubiti - lišiti vas ţivota...

- A zašto? Što sam vam skrivila?

- Oteli ste mi ĉovjeka za kojim vri svaka kap moje krvi. Si-

niša ljubi vas.

- Ja vam ga ne otimam.

- On vas toliko ljubi daje odbio mene.

- Nisam tome ja kriva.

- Recite mi iskreno: ljubite li vi njega?

- Ljubim.

- To gore po mene.

- Ali naša je ljubav beznadna. Medu nama leţi mrtvac, i to

nitko ne moţe promijeniti.

- Ljubav moţe sve.

- Mrtvaca ne moţe oţivjeti.

- Istina, ali ga moţe zakopati.

-Ne! Nikada!

- Ne vjerujem ni u što. Ljubav ruši svjetove, pa što ne bi

mogla srušiti jedan grob? Reći ću vam sve iskreno. Prije mje

sec dana uputih se iz Beĉa u Hrvatsku sa crnom mišlju da vas

dadem ubiti. Jest, to sam htjela.

- Zašto ste od toga odustali?

- Putem mi se nasmijala sreća i sad imam u ruci veće i bolje

sredstvo, a da ne moram svoju dušu opteretiti krvlju. Kome

pomaţe sreća, pomaţu mu i vrazi. Slušajte me. Ali unaprijed

vam velim: ako viknete u pomoć, nema vam spasa. Past ćete

od mog pištolja.

- Ne bojim se. Govorite!

- Putovala sam iz Beĉa u vlastitoj koĉiji. Prvih pet dana pu

ta proĊe sretno. Jedne noći prolazili smo kroz gustu šumu.

Bilo je to na granici Štajerske. Noć je bila lijepa, ali bez mje

seĉine, i ja sam u koĉiji usnula. Najednom me probudi uzvik:

"Stani! Razbojnici!" vikne moj sluga i trgne pištolj. U tami

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

bljesne nekoliko svjetala kao od kremena. U prvi ĉas nisam ĉula prasak, tek sam

osjetila da je oko mene zadrhtala tama. Sluga me gurne u sjedalo, a ja se zgurim

u jastuke.

"Tjeraj!" vikne lakaj koĉijašu. Konji poput strijele polete kroz gustu šumu.

Pola sata hrlili smo kroz tamu. Tada opazim malo svjetlo. "Što je ono?" upitam

svog lakaja. "Bit će kuća, krĉma, što li!"

Zapovjedim da okrene onamo u namjeri da se dalje ne vozim. Ta moja odluka

odluĉila je vašim ţivotom i mojom sudbinom. Okrenuli smo prema svjetlu i našli

se pred nekim dvorcem s visokim zidom. Lupali smo po vratima. Nakon nekoliko

ĉasova otvori se ţeljezni prozorĉić, a iza njega proviri fratarska glava.

"Tko ste?" upita fratar.

"Unesrećeni putnici. Napali su nas razbojnici!"

Izvadih iz svog putnog kovĉega pismo s peĉatom kraljice.

"Ja sam kraljiĉina prva dvorska dama i molim vas za konak."

Vratar primi moje pismo i doskora nas fratri prime pod krov. Bio je to neki

stari dvorac. U njemu je ţivjelo nekoliko fratara koji su imali zadaću da u

starodrevnom dvorcu ĉuvaju grobove stare njemaĉke plemićke obitelji. Tu se

odmorih i drugi dan odluĉih putovati. Ujutro se, meĊutim, dogodi nešto ĉemu se

nitko ţiv ne bi nadao. Podoh u dvorsku kapelicu da se pomolim, a onda se vratih

kroz tamne hodnike. Tu se sretoh sa starom sluţavkom poboţne braće. Izašla je iz

neke sobe i ostavila vrata napola otvorena. Iz sobe sam ĉula neobiĉne glasove.

"Tko je tu?" upitam ţenu.

"Naša luĊakinja!"

"Kakva luĊakinja?"

"Neka ţena kojoj je starost otela sjećanje."

"Valjda je bila sluţavka kod fratara?"

"O, ne, dolutala je k nama."

Htjedoh otići, ali mi pogled nehotice padne na otvorena vrata u sobu. U velikom

naslonjaĉu opazih neku ţenu. Priĉinila mi se neobiĉno poznatom. Nešto me

ponukalo daje bolje pogledam i da se za nju pobliţe propitam. Ĉovjek je u

stanovitim ĉasovima kao dobar pas koji izdaleka njuši lovinu. Nešto me je vuklo

u sobu.

"Pokaţite mi tu luĊakinju", rekoh ja.

"Zašto ne, ako vaša milost to ţeli", odvrati sluţavka.

UĊem u sobu. Priĉinilo mi se da sam izgubila svijest ili da mi se javila

prikaza.

"Kako je ta ţena dospjela ovamo?" upitam sluţavku.

"Prije godinu dana našli smo je kako obilazi gradske zidine. Pitali smo je

odakle je i kako se zove, ali nije odgovarala. Uzeli smo je pod krov i poslali

mog muţa u selo da pita seljake odakle je došla. Rekli su da ne znaju ni kako se

zove ni otkud je stigla. Sa sobom ju je doveo neki starac koji je ţivio u jednoj

kolibi i prehranjivao sebe i nju pletenjem uţeta."

Slušala sam priĉanje sluţavke i gledala ţenu stoje, sjedeći u naslonjaĉu,

prebirala ĉislo kao od navike. Gotovo sam se pretvorila u kamen. Ta visoka

otmjena pojava, dugi vrat, plemenite crte lica, oko veliko, ali smućeno, visoko

ĉelo i bujna gusta bijela kosa. Još uvijek nisam htjela vjerovati u ono što sam

vidjela svojim oĉima. PoĊem prioru fratara i upitam ga zna li što pobliţe o toj

ţeni. On mi ispripovjedi:

"Prije godinu dana došao je u selo s tom ţenom neki starac. Već je bila luda.

Starac se s njom nastanio u jednoj kolibi i pleo uţeta. Time je prehranjivao i

nju i sebe. Šetajući, ĉesto sam svraćao u njegovu kolibu i opazio da se starac

prema toj ţeni ponaša tako kao daje on tek njezin sluga, uza sve to stoje bila

luda i nije shvaćala ništa. Jednog dana upitam tog ĉovjeka je li mu to ţena.

Odgovorio je da je njegova gospodarica. Starac mi nije htio ništa više reći.

Poslije dva dana došli su k meni seljaci i rekli da u kolibi leţi umirući

ĉovjek. Pošao sam

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

onamo. On se ispovjedi i preda mi dragocjeni lanac sa zlatnim medaljonom.

Zamolio me da to spremim jer je to jedini dokaz daje njegova gospodarica

plemićkog roda."

"Tko je ona?" upitam starca.

"Ne mogu vam reći. Kad biste to doznali, prekleli biste je!" Tako je starac

umro, a da nije ostavio nikakvo razjašnjenje. -To mije ispriĉao prior.

"Imate li taj lanac?" upitam gaja.

"Evo, pokazat ću vam."

Fratar je iz ormara izvadio dragocjeni lanac sa zlatnim medaljonom. Meni se

gotovo sledila pamet. Taj je lanac zavidno promatrao ĉitav Griĉ. Taj lanac od

debelih briljanata sijao je na vratu najuglednije grofice na Griĉu one veĉeri

kad su vas, konteso, prvi put uveli u društvo. Drhtavim rukama pregledala sam

taj lanac i pokušala saznati što više. Ali fratar nije znao ništa, osim da je

pokojni starac imao druga drvara koji još ţivi, ali od njega nikako ne moţe

doznati odakle je starica. Zamolila sam priora da me odvede k drvaru.

Za jedan sat bili smo u selu. Nekoliko kućica na rubu goleme šume. Stanovnici su

drvari, sijeku šumu. Na obronku s kojeg se šuma proširila u nepregledne brdine

stajala je kolibica napola zidana, napola drvena. U toj kolibici naĊosmo starca

drvara. Kad nas je spazio, silno se iznenadio.

"Ĉuješ, starce ", upitam ga pošto smo se pozdravili, "jesi li ti poznavao starca

koji je u ovaj kraj doveo jednu luĊakinju?"

"Dakako da sam ga poznavao. Zajedno smo stanovali."

"Nagradit ću te zlatom kaţeš li mi sve što te pitam. Odakle je došao starac?"

"Iz drugog kraja šume, tamo s meĊe."

"A što je ondje radio?"

"Kad smo u šumi drvarili, našli smo ga u jednoj spilji. Ondje se skrivao."

"Zašto?"

"Zato što bi ga u njegovoj domovini bacili na lomaĉu."

"Pa stoje uĉinio?"

"Ne mogu vam reći, bilo bi zlo za onu što je sada fratri hrane."

"Neće joj se ništa dogoditi", rekla sam ja.

"Kako da povjerujem vašim rijeĉima? Neka mi se preĉasni zakune da se onoj ţeni

neće ništa dogoditi."

"A što bismo joj mogli uĉiniti naţao?" upitao je fratar.

"Mogli biste reći daje opsjednuta vragom i daje zato luda. Ali to nije istina.

Ona nikada nije bila coprnica, tako mi je rekao pokojni Ignjac. Bila je dobra i

poboţna. Ne, neću da govorim, bojim se da joj ne naškodim."

"Evo, zadajem ti svoju rijeĉ", reĉe fratar.

"Zakunite se na ovo raspelo, i vi, i ova gospoda."

Zakleli smo se. Starac nam je ispriĉao ovo: "LuĊakinja je nekad bila grofica,

ali je imala unuku vješticu koja je svojoj baki dala nekakav napitak od kojeg je

onda stara poludjela i obnemogla tako da nije mogla hodati. Jedne veĉeri upalila

je svjetina stariĉin dvorac. Sva se sluţinĉad razbjeţala, samo vjerni stari

sluga Ignac zgrabi staricu koja je nepomiĉno sjedila u naslonjaĉu. Oko vrata je

imala taj lanac s medaljonom. Odnio je staricu kroz vinograd u šumu. Kad je već

bio daleko od grada, kupio je u nekom selu kola i konje i umakao s njom preko

granice u veliku šumu u koju se sklonio i ondje ţivio."

"A zašto se skrivao?"

"Spalili bi ga na lomaĉi kad bi saznali da je staru spasio. Svijet je vjerovao

daje ona vještica. Ali Ignjac je rekao: "Ako je mlada vještica, stara nije." U

šumi je stara malo prizdravila i poĉela hodati, ali joj se pamet nije vratila.

Kad sam ga našao u jednoj spilji, sprijateljili smo se. Pozvao sam ga k sebi i

tu smo ţivjeli. Ako to sada kome reĉete, spalit će staru jer je iz coprnjaĉke

familije."

Ĉitavo vrijeme slušala je Nera groficu kao da pripovijeda

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

nauĉenu pripovijest. Bila je uvjerena da je sve to njezina izmišljena zamka.

- Ja sam tada - nastavi Terka - otišla s fratrom u dvorac

i predloţila mu: "Preĉasni, ja ću ovu ţenu uzeti sobom. Po

znam je i brinut ću se za nju. Platit ću vam sve troškove što ste

ih imali - dapaĉe, mnogo više." Fratri privole. Još isti dan ot

putovala sam s nesretnicom iz dvorca u kojem me je ĉekalo

tako nenadano otkriće.

Nera je uhvati za ruku. -Laţete!

Terka iz male torbice izvadi lanac i podigne ga prema mjeseĉini. Nera problijedi

i sklopi ruke na prsima.

- Poznajete li ga? Otvorite medaljon!

Neri su drhtale ruke pa ga nije mogla otvoriti. Terka uzme zlatni privjesak i

otvori ga. Iz medaljona se nasmijale dvije slike izraĊene umjetniĉkim kistom.

Bile su to slike Nere i njezine majke.

Djevojka protrne:

- Grofice, to je strašna, Ċavolska prijevara. A ipak - to je

njezin lanac i to su naše slike.

- Ţena koju sam otkupila od fratara doista je vaša baka.

Nera se hvatala za sljepooĉice kao da se boji da će joj se pomutiti pamet.

Zatvori oĉi da se pribere. Prikaţe joj se uţareno nebo što gaje gledala s

prozora šumskog dvorca one noći kad ju je oteo Siniša. Pod uţarenim nebom

prikaţe joj se dvorac njezine bake, bijesna svjetina što je navalila na dvor i

stari vjerni sluga njihove obitelji kako viĉe i zove u pomoć, a bijesna mu

svjetina odgovara: "Neka se ispeĉe stara coprnica! U vatru s njom! Jao onome

koji je izvuĉe iz plamena!"

"Zar je ipak moguće da je stari, vjerni Ignac spasio baku? Zaista, on ju je

mogao uzeti na ruke, bio je tako jak. Mogao je uteći alejama što ih je

saĉinjavala gusta loza. Kako god se to ĉinilo nemogućim, ipak, lanac je eto

tu..." Nera otvori oĉi, upre ih u Terku i vikne zabrinuto:

-Ako je sve to istina, gdje je ona?

- To je upravo ono o ĉemu se moramo porazgovarati ovako

nasamu.

Grofica pritegne pištolj. Plašt padne s njezinih ramena. Mjesec se upio u

njezinu kraljevsku pojavu što ju je obavilo modro jahaće odijelo.

- Pazi, budi na oprezu! - reĉe Terka sluzi što je stajao ne

daleko od njih, a onda se obrati Neri: - Mogla sam priĉekati

da mi javite hoćete li sa mnom razgovarati. Ali htjela sam raz

govarati s vama tako kako nitko ne bi mogao posvjedoĉiti da

nas je vidio zajedno. To je uzrok što sam slijedila grofa Meska

i ušuljala se ovamo.

- A da me sluĉajno niste našli u vrtu?

- Tada bi se moj sluga uvukao u vašu spavaonicu. Već smo

bili spremni na to. Dakle, vaša je baka kod mene, ali zasad ne

moţete saznati gdje.

Nemirnim licem preleti oblak sumnje.

-Vi ćete svoju baku moći vidjeti i njegovati je. Već je priliĉno ozdravila.

Nastojala sam daje pomoću vraĉarice izlijeĉim i mislim da će joj se svijest

posve vratiti. Ima ĉasova kad joj se sjećanje vraća. U takvim ĉasovima gleda u

strop i zove: "Nero, hoćeš li mi dati lijek?"

- Jest, to je istina. Tako me uvijek zvala kad je nesretnica

leţala u postelji. Molim vas, vodite me k njoj - molim vas.

- Vrazi ili bogovi upravljali su mojim putovima kad smo

onako neĉuvenim sluĉajem naišli na vašu baku. Da me nisu

napali razbojnici, ne bih bila prekinula putovanje i vaša bi

baka po drugi put umrla u onom starom štajerskom dvorcu.

Vaša baka bila vam je majka i otac, sve.

- Moja baka! - šapne Nera. -Vodite me k njoj!

- Ni prema kome nemate takvih duţnosti kao prema njoj?

- govorila je grofica.

-Oh,da...

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Nikad niste mogli ni slutiti da ćete ponovno vidjeti svoju

baku, da ćete je opet njegovati i vraćati joj zahvalnost za ono

stoje uĉinila za vas! Hoćete li da vam je dadem?

- Zašto sve to govorite, zašto to pitate? Sto bih mogla više

ţeljeti nego da se opet naĊem na njezinim grudima. Oh, to je

tako nenadano, nevjerojatno! Izmuĉili ste me, grofice; recite

mi, ne okolišajte, gdje je? Hoću odmah k njoj, odmah!

- Ne - odmah ne, jer ja traţim uzdarje.

- Kakvo uzdarje? Recite mi, sve ću vam dati, samo recite

- govorila je Nera dršćućim jecajima. Tek je sada poĉela vje

rovati grofiĉinim rijeĉima.

- Od vas, konteso, nisam se mogla drugo nadati. Vi ćete za

svoju baku ţrtvovati sve jer ste dobro i zahvalno dijete. Go

vorim s vama posve iskreno. U svojoj ruci imam vaše nepro

cjenjivo blago, a vi imate moje. Ja imam vašu baku, a vi ideal

mojih ţelja - Sinišu! Zamijenimo se.

- Zadajem vam rijeĉ da se nikad neću s njim sastati ni pri

mati njegovih pisama. A znate da se ne moţemo uzeti.

- To nije dovoljno. Vi se morate udati za drugoga. Kad on

sazna da ste ţena drugoga, mora vas zaboraviti i napokon

se prikloniti k drugoj. A već ću se pobrinuti da to budem -

ja! Ako hoćete baku, morate se za osam dana pravovaljano

vjenĉati s nekim drugim. Ako ne pristanete, nikad više nećete

vidjeti svoju baku.

Nera je zapanjeno gledala u Terku.

- Vi šutite? - reĉe grofica nestrpljivo. - To je najbolji dokaz

da baš niste sasvim obraĉunali sa svojom ljubavlju.

- Šutim zato što me iznenaĊuju vaši uvjeti. Zahtijevati od

mene moj ţivot. To je grdno nasilje. Sveĉano ću vam se za

kleti na što god hoćete da nikad vidjeti više neću Sinišu. Ne

moţete od mene zahtijevati više.

- Traţim potpunu cijenu za ono što vam dajem. Ako ţelite

baku, onda izvršite moj zahtjev. Po volji birajte vjerenika. Mi

slim da sam dovoljno plemenita.

- Još se i rugate?

- Ne, konteso, ne rugam se. Mogla bih traţiti i to da se uda

te za onoga koga ja odredim. Ja mogu sve što hoću.

- Vi ćete groficu Ratkav vratiti njezinoj unuci i bez ikakvih

uvjeta - oštro će Nera.

- Nikada.

- Onda idem kraljici!

- S kraljicom moţete razgovarati samo ako vas ja pustim

do nje. Pa da vas i primi, što ćete joj reći? Daje vaša baka kod

mene. A ja ću reći da ste oĉito šenuli umom jer je vaša baka

izgorjela u svom dvorcu.

- Ali fratri će posvjedoĉiti daje bila kod njih i da ste je po

veli.

- Znate li vi gdje su ti fratri i gdje je taj dvorac? Ne znate

niti zna itko drugi. Moje će sluge priseći da nigdje na putu

nismo vidjeli nikakve fratre.

- Ja ću vas ipak optuţiti!

- Zbilja? Kada? Kome? Ogradi kraj koje stojite ili mjesecu

što sja nad nama?

Grofica uperi u Neru pištolj:

- Nitko ţiv ne zna da sam bila ovdje i vama nema izlaza.

Ako pokušate zvati u pomoć da me time odate svojim sluga

ma, ušutkat će vas dvije šake mog sluge.

- Zar je moguće da se iza tako lijepog lica krije tako ruţna

duša?

- Hoćete li da vas u to uvjerim? Upamtite: - Nikad još ni

jedan muškarac nije odbio lijepu Terku. Siniša je to uĉinio pr

vi i zato ga hoću. Brzo se odluĉite.

- Sto, dakle, ţelite?

- Da se iduće nedjelje vjenĉate. Svoju baku dobit ćete kad

mi pošaljete vjenĉani list.

- To mi nije dovoljno jamstvo. Mogli biste me prevariti.

- Zašto? Što će meni grofica Ratkav, zašto da vam je ne

dam?

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- A ako je laţ sve što ste mi rekli?

- Evo vam još jednog dokaza. Je li vaša baka i u bolesti ima

la na prstu vjenĉani prsten?

- Jest, nikad ga nije skidala.

- Stoje bilo utisnuto na tom prstenu?

- Ime njezina pokojnog muţa i datum vjenĉanja.

Iz male fine torbice grofica izvadi prsten i pokaţe ga Neri. Djevojka zadršće:

- Jest, taj je prsten imala na ruci i nikad ga nije skidala.

"Da je izgorjela u dvorcu, ne bi taj prsten mogla dobiti

grofica Terka", uzdahne u sebi Nera.

- Evo, ponijela sam ga sobom da vas uvjerim kako je vaša

baka doista kod mene. Dapaĉe, odrezala sam nekoliko prame

nova njezine bijele kose. Evo ih!

Dršćući, Nera ih prihvati. Jest, to je njezina kosa. Svjeţa ţiva kosa. Sad više

nije mogla suzdrţati osjećaje. Oni provale iz dna njezina srca.

- Vidite, konteso - vi ljubite svoju baku. Opet ćete je imati.

Za nju biste morali dati i ţivot. Zašto je onda ne biste spasili

svojom slobodom?

- Bilo bi bolje da me ubijete nego što traţite od mene da

provedem ţivot uz muţa koji mije stran. Recite mi barem to

zašto hoćete da se udam!

- Vaša mi udaja više koristi nego vaša smrt. Da vas ubijem,

Siniša bi vas i dalje ljubio. Ali kad se udate, njegovi će ideali biti

razoreni. Nije to samo moj hir. Uvjerena sam da on u vama lju

bi nevinost. Dok sam još bila djevojka, prava djevojka, jedne

sam ga veĉeri mogla osvojiti i zamamiti svojom ljepotom. Ali

poslije me odbio - na dan mog vjenĉanja odbio me. Otad sam

uvjerena da će se od vas odvratiti ako se udate. Evo, nisam li

poštena u svojoj iskrenosti?

- Ako mislite da bi udaja mogla razoriti njegove osjećaje

prema meni, pred vama ću vam napisati pismo i vi ćete mu

ga uruĉiti.

- Ne. Hoću da ste do nedjelje vjenĉani! Ako u ponoć ne do

bijem vaš vjenĉani list i ako moji svjedoci na svoje oĉi ne vide

da ste se vjenĉali, nikad nećete vidjeti svoju baku.

Nerino lice obaspe bljedilo. Osjećala se kao rob sapet u verige, kao osuĊenik

pod vješalima, kao goloruki bijednik pod noţem svog napadaĉa.

-Pristajem...

- Vi ste dobra i zahvalna unuka. U nedjelju, kad padne

mrak, pošaljite svog ĉovjeka na prvo kriţanje. Nikoga nećete

poslati za mnom. Kad seja ne bih vratila, sluga bi izveo moju

prijetnju.

Grofica Terka priĊe svom sluzi i zajedno s njim nestane u sjeni drveća.

Nera pode u dvorac. Došavši u svoju sobu, osjeti daje u grudima nešto strašno

tišti. Zašto? Zašto sam tako bijedna? - pitala se hodajući po sobi.

Njezin pogled padne na Sinišino pismo što je leţalo na stolu.

Svake veĉeri u tihoj samoći, kad je nitko nije vidio, ĉitala je njegova pisma.

Danas, još sat prije ovoga, imala je u ruci to pisamce ispunjeno ljubavnom

ĉeţnjom. Ĉinilo joj se da rijeĉi iz papira oţivljuju - daje grle, cjelivaju,

miluju i oĉajno viĉu: "Što ćeš to uĉiniti, Nero?..."

VJENĈANJE

Već su prošla dva dana, a Nera nije mogla naći mira ni sna. Neprestano je

mislila na onaj dan koji će joj u naruĉaj dovesti dragu baku a nju samu lišiti

slobode.

Nikome nije htjela reći ni rijeĉi. Plašila se da se povjeri grofu Adamu, jedinom

ĉovjeku koji joj bijaše sada otac, majka i

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

baka. On bi mogao pokušati da uhodi groficu Terku i otme baku bez uvjeta koji je

grofica postavila Neri. Ali svaki pokušaj da Terku prevari stavlja na kocku

mogućnost da će ikad vidjeti baku.

Još manje se usudila pozvati grofa Meska. On bi bez oklijevanja pokušao Terku

prevariti, ali tko zna što bi se tada dogodilo.

- Ništa ne smijem pokušati da spasim sebe. Neka se ispuni

njezin uvjet. Meni je ionako svejedno. Moj ţivot je izgubljen

- moja ljubav beznadna. Nera pozvoni Filipu. Njegovo je lice

bilo vedro. Još je uvijek imao košĉata ramena i snaţne pe

snice. Nera gaje gledala kao da nešto razmišlja, a onda reĉe:

- Spremi se na put u Samobor. Nosit ćeš pismo Genoveţa-

nima.

- Kako - iznenadi se sluga.

- Odnijet ćeš pismo kojim ih sutra pozivam u dvor na

objed.

Filip se smrkne.

- Nemoj se mrštiti, dragi moj prijatelju. Mnogo se toga

promijenilo, pa sada ne moţe biti drukĉije.

Oborene glave Filip izaĊe iz sobe i spremi se na put. Dotle je Nera pisala pismo

kojim uljudno poziva Genoveţane da doĊu u Oroslavje jer im se ţeli zahvaliti za

njihovo gostoprimstvo što su joj iskazali na brodu kad se vraćala iz Napulja.

Sve je oţivjelo u tihom dvorcu u Oroslavju. Dvoranama odjekuju veseli glasovi,

zvekeće porculan i staklo. Pije se šampanjac. Oko stola u "palaĉi" sjede oba

Genoveţanina u svojim izvanredno finim zelenim odorama i njihov gost grof

Vojkffv. Dovedoše ga ispriĉavajući se da gosta nisu mogli ostaviti kod kuće.

Grofica Ivka Oršić, ţena velikog ţupana zagrebaĉkog, sjedila je na ĉelu stola, a

njezin muţ Krsto Oršić i njegov brat

Adam zauzeli su mjesta kućedomaćina.

Zabava je tekla ţivo. Genoveţani i Vojkffv bili su veseli. Grof Adam neprestano

je pogledavao svoju ljubimicu Neru i markiza Lamellinija kao da nešto oĉekuje.

Kad je veĉera svršila, razišli se neki gosti po dvoranama, a drugi sjedoše na

terasu. Grof Adam ugrabi priliku da bude trenutak nasamu s Nerom pa joj šapne:

- Dijete moje, zar mi zaista nećeš reći što sve to znaĉi? Me

nije vrlo drago što se više ne bojiš ljudi i ţeliš društvo. Moţda

se kaniš i udati?

- Moţda.

- Od prvog trena dopao mi se markiz Lamellini...

- Reci: moţe li unuka grofice Ratkav i kći grofa Keglevića

uzeti njegovo ime?

- Jest, moţe. Već sam se za sve propitao. Moram priznati:

ja bih veoma rado da podeš za njega. Potomak je vrlo starog

talijanskog plemstva, ugledan i neizmjerno bogat, a uz to je

lijep i pametan. Kad te je ono po Stubici traţio i došao u Za

greb, nešto mi je natuknuo da bi te rado zaprosio, ali ne zna

što ti misliš. Da mu što reĉem?

- Ne, to prepusti meni - reĉe ona i pode dalje, a grof ode u

pušaći salon. Ona pomisli: "Kad bi ti znao zašto se tvoja Nera

mora udati za tog markiza?!"

Ĉitav dan izbjegavala je Nera da se s markizom sastane nasamu. Htjela je da što

duţe odgodi trenutak kad će je markiz zamoliti za ruku - a ona će privoljeti.

Uveĉe stade popuhivati ugodan lahorić i gosti se odluĉe prošetati perivojem.

Grof Vojkffv, koji je ĉitav dan bio nekako uzbuĊen, hodao je uz Neru kojoj je

zdesna išao markiz. Premda je posljednja godina na njegovu licu jaĉe istakla

daje mladost već prošla, ipak je grofova pojava pokazivala elegantnu gibivost.

Markiz je nekoliko puta pogledao grofa dajući mu znak da se udalji, ali on nije

otišao. Tada se markiz najednom ispriĉa,

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

zaustavi se i priĉeka grofa Adama koji je hodao polagano, teturajući jer su noge

jedva nosile njegovo golemo tijelo. Grof Vojkffv ostane s Nerom nasamu.

- Konteso, vama nije drago što sam i ja ovdje. Znao sam to

unaprijed, a ipak sam došao. Prije godinu dana - prije one va

še nesreće na Griĉu - izgubio sam pamet i srce. A danas -ja

sam iznova poludio, i to još jaĉe nego tada.

- A vi se ponovno opametite!

- Znam, vi ljubite markiza.

- Nije vaše brinuti se za to koga ljubim.

- Dobro. Uzmite samo markiza Lamellinija, pustolova koji

će nanijeti sramotu vašem imenu i vašoj obitelji!

- A vi ipak primate njegovo gostoljublje? Ĉini se da baš

mnogo ne cijenite sami sebe.

Ispod terase u taj tren izaĊe mali Lovro. Uputi se ravno k Neri:

- Vaša milosti, molim, zovu vas.

To je Neri došlo u pravi ĉas. Ispriĉa se grofu prema kojem je upravo dolazio

markiz Lamellini i htio poći za Nerom, ali ga grof Vojkffv zadrţa rekavši mu da

su domaćicu pozvali u kuću.

Nera je slijedila mladog Lovru. Kad su ušli u hodnik dvorca, djeĉak se obazre na

sve strane, a onda vaţno šapne?

- Vaša milosti, ispod grada u šljiviku vidio sam onog mla

dog viteza koji je ovdje bio prošlog tjedna.

- Što radi?

- Ništa! Sjedi u grmlju kao da nešto ĉeka.

Trenutak je razmišljala, a onda naloţi:

- PoĊimo ga vidjeti, ali oprezno da nas tko ne opazi.

Obilazeći dvorac, doĊoše na puteljak koji je vodio u šljivik.

Lovro se sagne i pokaţe svojoj gospodarici:

- Eno, vaša milosti. Vidi se odavle.

U grmlju je sjedio mladi vitez sa zelenim perom na glavi. Plašt je leţao pokraj

njega na travi.

- Vaša milosti, on je sigurno ljut na one što ste ih pozvali -

jer on nije mogao doći.

- Moţda si pogodio.

- Bogme, ĉini se kao da bi najradije našoj gospodi pustio

krv.

- Idi k njemu i pozovi ga. Ali oprezno da ga tko ne zamijeti.

Lovro se povuĉe tiho i oprezno. Nera je stajala pod gustim

krošnjama drveća i ĉudila se Lovrinu oštroumlju i vjernosti. Primijeti daje

mladi vitez odmah ustao i pošao s Lovrom. Kad je došao bliţe, skine klobuk ne

prozborivši ni rijeĉi.

Nera priĊe mladom vitezu, a Lovro se povuĉe u grmlje poput dobra psa.

- Rekla sam da doĊete tek u nedjelju! Zašto ste došli da

nas?

- Htjedoh vas vidjeti izdaleka. Ništa vas ne molim, nego

da smijem prošetati oko dvorca i da me vaši ljudi u tom ne

smetaju.

- Ne razumijem vas. Najprije ste se toliko zauzimali za ka

petana Sinišu, a sada mi se opet udvarate.

- Iskreno ću vam reći: Sinišu ne smijete iznevjeriti. Za sebe

ne traţim ništa, ali on je zavrijedio da mu budete vjerni.

- Govorite li iskreno? Recite!

- Kunem vam se ĉašću.

- Ako se niste krivo zakleli, moţete me spasiti!

- Kako? Recite, uĉinit ću što god hoćete.

- PoĊite sa mnom u dvorac, ovdje bi nas tko mogao ĉuti.

Budite oprezni - da nas tko ne opazi.

Nera je s mladim strancem ušla u dvorac kroz mala dvorišna vrata za sluţinĉad.

Uspeli su se drvenim stubama i ušli u jednu sobu s tamnim pokućstvom.

- Sjednite - ponudi djevojka mladiću naslonjaĉ.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Vi ste doista iskreni prijatelj kapetana Siniše? - upita

Nera.

- Jesam, konteso.

- Rekli ste mi da ne ţelite ništa drugo nego da ostanem vjer

na Siniši.

- Jest, konteso.

-Alija se moram udati... Zbilo se nešto zbog ĉega sam prisiljena da to uĉinim.

- Što se dogodilo?

- Ne mogu vam to reći, ali do nedjelje moram biti vjenĉana

- bilo za koga. Kako me markiz Lamellini kani još danas za

prositi, udat ću se za njega.

Nera je zaĉuĊeno gledala u mladića koji je problijedio i stao drhtati. Najednom

on vikne kao mahnit:

- To je podlost. Mislite li da ne znam zašto se morate

udati?

- Ne znate.

- Znam. Vi imate ljubavnika ali je oţenjen - i da moţete s

njim...

- Mislite na grofa kojega ste vidjeli kod mene? Ne, dragi

gospodine! Grof Meško nije moj ljubavnik, već samo prijatelj.

- Uzalud se ispriĉavate.

- Doista ste odveć drzoviti i ne znam što da o vama

mislim.

Mladić se okrene i zaplaĉe pokrivši lice rukama.

- Zaista vas ne razumijem. Ili ste bolesni, ili ludi. Ţao mije

samo što sam naĉas pomislila da ćete me moći spasiti.

- Od ĉega? - upita mladić i pogleda Neru suznim oĉima.

- Da se ne moram udati za markiza.

- Vi se, moţda, ipak ne morate udati, nego to samo ţelite.

- Ne, ja se moram udati. A kad već mora biti tako, rado bih

da to bude samo za svijet.

- Dakle, ipak samo za svijet - vikne mladić i opet plane.

- Slušajte me, mladi ĉovjeĉe. Vaši ispadi izgledaju mi doista

ludi ali ĉujte me: htjeli ste se preda mnom ubiti jer vam nisam

htjela dopustiti da me katkad posjetite. A ipak ţelite da ne lju

bim nikoga osim Siniše.

- Da, jer on gine za vama. Moja ljubav prema vama tek je

molitva poboţnog djeteta. Ja ţelim samo to da vas smijem

vidjeti. A bio bih najsretniji stvor na svijetu kad bih znao da

ćete ostati vjerni Siniši.

- Ali moram se udati! Ne uzbudujte se i poslušajte me.

Imam baku koja mije bila kao majka. Nju moram iskupiti.

Nerine se oĉi ovlaţe. Mladić ih je gledao s nekom pritajenom radošću.

- Vi, dakle, ljubite samo njega - samo Sinišu - a ne grofa

Meska?

- Tako mi pokojne majke.

Neobiĉna radost prelije se mladićevim licem. Nera se nije mogla dovoljno

naĉuditi kad je razabrala kako su mladićeve oĉi obradovale te njezine rijeĉi.

- Recite kako i ĉime da vas spasim? - upita on toplo. Pošao

je bliţe k Neri.

- Ako se udam za markiza, on će traţiti svoje pravo.

- Da, to će uĉiniti.

- Vi ste stranac i sigurno imate kakvog slugu kojega ovdje

nitko ne pozna.

- Imam. A zašto?

- Ĉujte me, mladi prijatelju. Odjenut ćemo ga u vaše vi

teško odijelo, posuditi mu vaše ime i neka se sa mnom vjenĉa.

Dobit će za to veliku svotu novaca pa neka ode u svijet. Nitko

o tom ništa neće znati. Bit ću vjenĉana, a ipak ostati svoja.

-Vi to ţelite?!

- Da. To bi mi bio jedini spas. I kad mije Lovro rekao da ste

tu, pala mije na pamet ta sretna misao.

- Konteso, to je zamišljeno vrlo spretno. Tu zamisao ja ću

samo malo popraviti, ali nemojte me krivo shvatiti. Za tu

t -J

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

uslugu nudim vam sebe. Molim vas primite je. Dajte mi papir i crnilo da vam se

pismeno obaveţem da ću vaš suprug ostati samo za svijet.

- Vi ste zanesenjak, moj mladi prijatelju. To biste jednom

mogli teško poţaliti.

- Ja nikada, ali vi biste mogli jednom poţaliti što niste

primili moju pomoć. Primite moju ponudu - molim vas i

zaklinjem vas!

- Kakve mi postavljate uvjete?

- Nikakve. Uvrijedili biste me u dno duše da govorite o u-

vjetima.

Neri se mladićevo lice ĉinilo izvanredno njeţnim i lijepim, ali njegovo

ponašanje od prvog je ĉasa izgledalo neobiĉno i ona je posumnjala da je njegova

pamet posve zdrava. I sada zapravo nije znala što da uradi. Ipak joj se uĉinilo

da bi tako bilo najbolje.

- Vi oklijevate, konteso?

- Bojim se da bih poĉinila grijeh kad bih prihvatila vaš pri

jedlog.

- Siniša će umrijeti kad sazna da ste se udali za Lamellinija.

Odem li k njemu i reĉem mu da ste se vjenĉali sa mnom samo

zato da ostanete vjerni njemu, sve će biti dobro. Drugome on

to ne bi vjerovao, ali meni će vjerovati jer me voli kao brata.

Zato ću i ostati u njegovoj blizini i tješiti ga.

- A kad jednom zavolite neku djevojku pa je nećete moći

uzeti?

- Ne brinite se za mene. Brinimo se oboje za njega.

- Ako mi jednom predbacite...

- Nikada, konteso. Ovaj je trenutak odluĉan za ĉitav vaš

ţivot. Promašite li ono što vam se nudi, uĉinit ćete veliko zlo

sebi i njemu. Dajte mi ruku saveznicu, odsad neću više biti

luĊak. Bit ću sretan i presretan što sam uĉinio veliko dobro

djelo.

Glas kojim je mladić izgovorio te rijeĉi bijaše topao i iskren, a njegovi se oĉi

razbistrile.

- Pa dobro, prihvaćam...

- Bilo u sretan ĉas, konteso. Dopustite da vam dam pisme

nu izjavu da stupam s vama u brak samo prividno i da ću se u

svemu pokoravati vašim zahtjevima i ţeljama.

Nera mu da papir, a mladić sjedne k stolu i napiše ono što je rekao.

- A sad poĊite sa mnom - reĉe kontesa. - Predstavit ću vas

Genove zanima.

- Nipošto. Vi do nedjelje morate biti vjenĉani. Dotad mo

ram pribaviti spise, zato mi je dragocjen svaki ĉas. Kad mo

ram doći?

- U nedjelju podveĉe.

- Još vas jedno molim: obavimo vjenĉanje ovdje u dvorcu,

ali da ne bude gozbe ni gostiju. Neka nitko ne sazna za to

prije vjenĉanja jer bi vijest o tom mogla doći do Siniše prije

nego što mu je ja donesem.

-Vrlo dobro. Nisam ni mislila na kakvu sveĉanost. Dva svjedoka: grofovi Krsto i

Adam Oršić i grofica Oršićeva - to će biti naši gosti.

- Neka budu grofovi Oršić i nitko drugi.

- Dobro. Vjenĉanje ćemo obaviti u našoj dvorskoj kapelici.

- Iste ću noći otputovati k Siniši.

- Sad mi recite bar otkud ste i što ste?

- Svejedno je tko sam. Bit ću vam vjeran sluga, a to je naj

više što ţelim.

- Hvala vam, mladi prijatelju. Voljet ću vas kao brata.

Mladić prihvati Nerinu ruku i poljubi je neobiĉno toplo i

njeţno.

- Zbogom, konteso. Do viĊenja u nedjelju.

Mladić izaĊe. Nera je još ĉasak ostala u sobi i razmišljala. "Kako je ĉudan taj

mladić! Zašto se tako promijenio? Zašto

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

mu je lice sada sjalo od sreće? Kako je prije izgledao lud, tako je sada bio

razborit i miran. Tko je, otkud je?"

Ipak, Neri je odlanulo i odvaţno izaĊe da se vrati gostima. Na hodniku sretne

Lovni koji je kod svjetiljke nešto razgledavao.

- Što to imaš? - upita ga Nera.

- Mladi vitez dao mi je zlatan prsten i rekao da ga uzmem

za uspomenu na današnji dan.

Kad se Nera vratila gostima, bili su oni raštrkani po perivoju. Prvog je susrela

markiza. Stajao je pod terasom.

- Što radite ovdje sami, markiţe? - upita ga Nera.

- Ĉekam vas - odvrati on.

- Vrlo lijepo - reĉe djevojka. - Potraţit ćemo ostale.

- Smijem li vas zamoliti, konteso, da mi posvetite jedan

ĉas?

- Drage volje.

- Bio sam presretan kad sam primio vaš poziv. Otkako do

Ċoh u Hrvatsku, traţio sam vas uzalud. Sakrili ste se, a to me

je duboko zaboljelo.

- Znate da sam bila optuţena. Neću da me svijet gleda kao

ĉudo.

- Shvaćam vas. Zato bi bilo najbolje da odete iz ove zemlje,

da pruţite ruku ĉovjeku koji vas ljubi. Vi znate tko je taj vitez.

Kad ste se jedne noći iskrcali s parobroda u Trstu, on vam je

razotkrio svoje srce, a sad, ovaj ĉas, konteso, on prosi vašu

ruku.

- Ne, markiţe. Pozvala sam vas zato što sam htjela da vam

zahvalim za poţrtvovnost.

Genoveţanin ostane trenutak zapanjen, a tada reĉe:

- Nisam se nadao takvu poniţenju. Pozvali ste nas ovamo

da mi se rugate. - Hvala, ne primam takvu zahvalnost. Samo

ţalim što sam se tako kruto prevario.

Markiz se nakloni i ode duboko uvrijeĊen.

1

Tiho je u kapelici mirnog dvorca. Kroz visoke gotske prozore od raznobojnog

stakla sunce baca svoje posljednje zrake. Svjetlo pada na protivnu stranu i riše

na njoj šarolike slike. Na malom drvenom oltaru dvije vaze svjeţeg cvijeća, u

sredini jednostavan kriţ a pod njim skupocjeno svileno vezivo. U zlatnim

svijećnjacima gore dvije svijeće.

Pred oltarom dvije prazne klupe presvuĉene crvenim baršunom, a iza njih dva

stara velika klecala. Slijeva na vratima sakristije visi grimizni zastor. Takav

zastor zastire i vrata u sredini kapelice. Kameni pod pokrivaju skupocjeni

sagovi. Ništa se ne miĉe, samo ţišci titraju u nijemoj tišini.

U sredini kapelice otvore se vrata. Zastor se malo rastvori, debela muškaraĉka

pojava ude tiho kao da se boji da koga ne probudi. Iza njega stupa visok, jak,

crnomanjast ĉovjek - grof Krsto Oršić. Lice mu je mrko i blijedo. Oba grofa

uhvate svaki po jedno krilo zastora. Visoka i malo ugojena grofica Oršić ulazi

polako, umornim korakom. Njezino ugodno lice blaga pogleda i oprašene kose vrlo

je blijedo i zabrinuto. Na oĉima se opaţa trag suza.

Svi troje podu prema klecalima. Odijelo grofova nimalo ne ukazuje na kakvu

sveĉanost. Odjenuše jednostavne crne velikaške odore, a grofica zelenu svilu bez

ikakva nakita.

Grof Krsto sagne se k njoj i šapne:

- Ne plaĉi!

- Ne mogu se oteti bojazni daje šenula umom.

- Tko zna, moţda joj se mladić svidio? On veli daje pozna

iz Napulja gdje ju je zavolio - tješio je groficu suprug.

- Pa da ga i voli, to još nije dovoljno! Tko je taj mladić?

Barun Hofberg? Nikad nisam ĉula za to ime. Tko je i otkud?

Ako je pustolov?

- Da je bar priĉekala dok se o njemu propitamo - uzdahne

Adam.

m

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Moram priznati da i meni nije drag taj izbor, ali ne tre

ba da mislimo na najgore. Moţda je s njim već davno spora

zumna - umirivao Krsto groficu.

-A zašto je onda zvala Genoveţane? Zašto me je onu veĉer pitala: moţe li poći za

Genoveţanina i moţe li uzeti njegovo ime, a onda ga najednom odbila i tako teško

uvrijedila?

- Tko moţe prozreti misli mladih djevojaka? Njihova su sr

ca uvijek zagonetka. Moţda je htjela poći za Genoveţanina, a

onda se pojavio mladić kojeg je u Napulju zavoljela pa je odu

stala od Genoveţanina.

- Da, to bi moglo biti - odvrati grofica Ivka. - Ali onda bi

njezino lice moralo sjati od sreće, a njezine oĉi morale bi biti

vesele kao u svake mlade sretne vjerenice. A ona je blijeda i

zamišljena kao da ne ide na vjenĉanje, nego na pogreb.

Iz sakristije zaĉuje se šum ţenske haljine.

Grofica Ivka obriše suze. Iz sakristije izaĊe Nera. Od crvenog grimiznog zastora

istaknula se njezina bijela haljina od muselina i lijepa glava obavijena

pepeljastom kosom u koju je stavila tek nekoliko bijelih ruţa.

- Kako je lijepa! - šapne Krsto Oršić. - Šteta za nju!

- Eto, ide i on. Vitak je, visok, mlad kao kaplja. Moţda ga

ljubi?

- Ali zašto onda takvo tiho vjenĉanje? Kao da se pred kim

krade? Neće ni vjenĉanoga ruha, ni gostiju, ni sveĉanosti. Ni

kad još nisam vidio da se tko ovako vjenĉao - šapne bratu

Adam Oršić.

Mladi par zaustavi se pred oltarom. Iza njih su stala oba grofa Oršića a grofica

je ostala u klecalu.

Još jednom rastvori se grimizni zastor na vratima sakristije. Pred oltar stupi

stari svećenik u misnom odijelu. Iza njega ude mali Lovro u crvenoj suknji i

bijeloj košulji. U ruci je nosio posudu sa svetom vodom. Neprestano je

pogledavao Neru i njezina vjerenika.

Sa stijena nestalo i posljednjeg šarolikog svjetla. Sunce je već zapalo. Sve je

u kapelici postalo sivo i turobno. Kroz ţalosnu tišinu prodre mrmljajući glas

svećenika. Iz njegovih u-sta izlazile su nerazumljive rijeĉi. Zapoĉne vjenĉani

obred.

Glasovi mladenaca stapali su se s mrmorećim glasom svećenika u ţalobnu molitvu.

Kao da se mole nad grobom mrtvaca. Njihovi glasovi pronose po kapelici sjetu.

Obred je dovršen. Novovjenĉani ustanu i poĊoše svojim roĊacima da prime njihove

ĉestitke. I te su ĉestitke bile tuţne. Kao saţaljenje... Zaĉas se ispraznila

kapelica, a tihi svatovi us-peše se na prvi kat.

U blagovaonici je prostrto za petoro ljudi. Nikakav nakit na stolu ne odaje da

se slave svatovi.

Kad je Nera došla u gornji kat, ude u svoju sobu gdje ju je ĉekao Filip. On brzo

ustane kao da se prepao.

- Ti si plakao?

Filip obori glavu i stane jecati.

- Smiri se! Vrijeme je da ideš.

Filip pritegne svoj plašt i uzme pištolj.

- Idem.

- Budi oprezan.

Filip brzim korakom izaĊe iz sobe.

UCJENA

Na stubiĉku dolinu pao je gusti mrak. Nebo se osulo zvijezdama. Kroz dolinu

orile se još posljednje pjesme kmetova koji su se vraćali s posla i, oĉito,

negdje zakasnili. S brda se ĉuje po koji veseli poklik pastira koji se dulje

zadrţao i pjesmom i poklicima javlja svojima da eto stiţe. Polako se pribliţava

noć. Cijela okolica zapala u tihi san.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Na cesti gdje se kriţaju putovi u Zagreb i Stubicu stoje dva ĉovjeka u tamnim

ogrtaĉima. Povukli se pod drveće što ih je sakrilo u svoju sjenu. Samo katkad

sijevne ţar u njihovim lulama. Polako i oprezno dolazi im u susret ĉovjek do

poda zaogrnut u tamni plašt, a u ruci mu mala svjetiljka. Jedan od dvojice izaĊe

na cestu, uperi u nj pištolj i vikne:

- Tko si?

- Poslanik iz Oroslavja.

- Dobro. Imaš li pisma?

- Imam.

Filip pruţi ĉovjeku pismo. - Ovaj razmota papir, uzme svjetiljku osvijetli ga i

proĉita.

- Sve je u redu. Uostalom, mi smo vjenĉanje gledali kod

vrata crkvice. Sad doĊi.

Obojica povedu Filipa u šumu koja je bila tek sto koraĉaja udaljena od ceste.

Tamo nadu tri konja svezana o stablo. Trećega ponude Filipu. On uzjaše i s njima

zajedno pode u gustu šumu.

Nakon dva sata izaĊu na široku cestu.

Na cesti nije bilo ni ţive duše. Jedan od Filipovih pratilaca ode, a on ostade s

drugim ĉekajući.

Za kojih pola sata dopre do njih zviţduk. Filipov pratilac reĉe: - DoĊite. -1

oni krenu prema malom svjetlu.

Doskora je Filip ugledao malu osamljenu kuću u kojoj je oĉito nekad stanovao

kakav poljar, a sada je bila pusta i prazna. Filipa uvedu u praznu sobu. Tu ga

je doĉekala gospoda od glave do pete zaogrnuta crnim ogrtaĉem. Na glavi je imala

crni rubac od ĉipaka. Odmah se dosjeti daje to Terka.

- Ti si pouzdanik kontese Nere?

- Jesam, vaša milosti.

Terka povede Filipa u dvorište iza ograde. Tu je stajala koĉija u kojoj je

sjedila starica umotana u crni rubac. Ruke je sloţila na krilo i spavala.

Koĉijaš je sjedio spreman da vozi.

- Sjedni na kola - zapovjedi Terka Filipu. - Moj sluga od

vest će vas kući i tada se vratiti.

Lijepa grofica popne se na konja i sa dva pratioca odjaše.

Kasno u noć stala je koĉija pred Oroslavjem.

Na ulazu je ĉekao Lovro. Filip mu da znak i mali pohita u dvor. Zaĉas doĊu

sluge, dignu iz koĉije ţenu i ponesu je malim stubama u prvi kat.

Polako otvori Filip vrata Nerine sobe. Kao da se u njoj sve skamenilo od nekog

prestrašenog oĉekivanja. Njezine oĉi oĉajno su pitale: "Je li sve to istina ili

varka?"

Kad su sluge unijele u sobu ţenu umotanu u crni rubac i polegli je u postelju,

mahne im Nera rukom da odu.

Nera ostane sama sa ţenom. Svaka je njena ţilica drhtala od straha.

"Ta ţena da je moja baka?!... A ako je to prijevara?"

Neri se ĉinilo kao da to nije ne samo njezina baka nego da uopće nije ţivi

stvor. Kako se mogla ovako ludo zavarati? Terka se s njom narugala. Htjela je

samo to da je sveţe u brak. Kako je mogla njoj povjerovati? Bol, strah i oĉaj

obuzmu ĉitavo Nerino biće.

Ţena na postelji teško uzdahne. Kroz sobu se prošulja tihi šapat:

- Daj mi lijek, Nero!

Djevojka padne na koljena, a oĉi upre u rub tamne haljine stoje visjela niz

postelju. To je doista njezin glas, glas njezine drage bakice. Kad je ono prije

dvije godine leţala bolesna i kad je Nera sjedila pokraj njezine postelje,

starica je isto tako šaptala.

- Daj mi lijek, Nero! - ponovi starica.

Djevojku od ganuća obliju suze, ali se svlada, ustane, poĊe k postelji i

raskrije starici lice. Nije varka, ona je! Kako je propala i ostarjela!

- Bakice, draga bakice! Zar je to moguće?

!•*"

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

Stariĉine su oĉi bile otvorene i uperene u strop. "Da, isto je tako leţala i

tada, onog dana kad ju je Krajaĉić otkinuo od njezine postelje i odmamio u

toranj!"

- Bako, slatka bako! - klikne Nera i podigne joj glavu.

Ali stariĉine je oĉi nisu vidjele. Bez shvaćanja i svijesti kruţile su okolo.

Nera pritisne svoje lice na bakino i oblije ga vrućim suzama.

Na vratima se ĉulo tiho plaho kucanje. Nera se podigne, poleti prema vratima i

otvori ih.

- Ĉekam vas! - reĉe njezin suprug s kojim se prije nekoliko

sati vjenĉala.

- Evo me - reĉe ona i izaĊe u drugu sobu.

- Istina je, dakle? Doveli su vašu baku? - upita on šapćući.

- Jest. Sad vidite da sam govorila istinu.

- Ja odlazim. Konj mije već osedlan. Jeste li napisali pismo

Siniši?

- Jesam, hoću samo da ga završim. Priĉekajte ĉasak!

Nera sjedne k stolu gdje je već bilo gotovo dovršeno pismo.

Ona još doda: "Nije me prevarila. Nevjerojatna priĉa postala je ţivi ĉin! Moja

je baka ovdje! Svijest joj se nije vratila, ali ipak je tu. Shvaćate li to? Sad

ću ţivjeti samo s njom, samo za nju. Zatvorit ću svijetu sva vrata svoga doma i

ţivjeti njegujući nju i svoje zakopane ĉeţnje. Svaki dan kleĉim na njihovu

grobu, sadim tuţne ĉemprese i sjetno cvijeće. A noću, kad izaĊe mjesec i kad se

nebo obaspe zvijezdama, gledam kako se grob otvara, a iz njega izlazi ţivi duh.

To ste vi, Si-niša. Bolno je, a ipak - lijepo je!" - Zapeĉati pismo i da ga

mladiću.

- A sad, konteso, zbogom!

- Hvala vam, stotinu vam puta hvala! Vi ste plemenit

mladić!

- Ne precjenjujte moj ĉin. Zahvalu ću primiti kad se jed-

nom vratim. Moţda ćemo onda imati da zahvalimo jedno drugom. Zbogom!

Poljubi Neri ruku, naglo ode iz sobe, baci se na konja i odjuri.

Kad se vratila k stolu, Oršićevi su iznenaĊeno gledali Neru. Oĉito su mislili da

mladi par neće više doći k njima. Nera sjedne grofici i reĉe:

- Znate li što sam ĉula? Vele da baka nije izgorjela u onom

poţaru!

Oršićevi se pogledaše, a Adam plaho odvrati:

- To nije ništa novo, o tom priĉa cijeli svijet.

- Ali vi mi to nikad niste rekli?

- To je razumljivo, Nero. Nismo te htjeli uzbuĊivati.

- Kako su ljudi došli do takvih misli?

- Kad je kraljica tebe pomilovala i kad si osloboĊena op

tuţbe, sva se sluţinĉad vratila. Kad je svjetina zapalila dvor,

sluţinĉad je pobjegla bojeći se da i nju ne okrive za ĉarob

njaštvo. Jedino stari najvjerniji bakin sluga nije došao natrag.

Nije se znalo kamo je dospio. Ostala sluţinĉad dokazala je da

nije izgorio. Vidjeli su ga daje izašao iz plamena noseći na ru

kama nešto umotano u ponjavu.

- I vi se niste o tom potanje raspitivali? - prijekorno će

Nera.

- I kako smo propitkivali! - uzdahne grofica Ivka. - Raza-

slali smo ljude na sve strane, traţili, ali sve je bilo uzalud. Ni

gdje u okolici nismo mogli ući u trag starom Ignjacu ni tvojoj

baki. Zato sam uvjerena da je priĉu izmislio narod. Baka je

izgorjela.

- A da ipak sve to nije istina? Daje naš vjerni sluga Ignjac

doista spasio baku i da ja to sigurno znam?

Debelo crveno lice grofa Adama problijedi.

- Neobiĉno govoriš - primijeti Ivka plaho.

- Ali ne govorim krivo!

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Nero, što je tebi? - upita grof Adam. - Zašto govoriš o

tom?

- Danas sam svojim vjenĉanim listom otkupila baku!

Zanijemili su, uperili u Neru preneraţene poglede.

- Govoriš kao da nisi pri sebi!

-1 te kako sam pri sebi. Ĉujte...

Nera im ispripovjedi sve što se zbilo izmeĊu nje i Terke, kako je ova našla baku

i kako je traţila da se Nera bilo s kim vjenĉa da ona za sebe pridobije Sinišu.

Slušali su blijedeći. Nerino im se pripovijedanje uĉinilo bajkom. Ipak, morali

su vjerovati da djevojka ne laţe i da nije pomjerila pameću.

-1 ti si pristala da se udaš? - gotovo plaĉnim glasom upita Adam - a ništa nam

nisi rekla? Ako sve to nije istina, ako te grofica prevarila?

- Nije me prevarila!

Sve troje Oršića zanijemi i ukoĉenim oĉima pogleda Neru.

- DoĊite i pogledajte...

Nera ustane odluĉno, a oni plaho - kao da još ne vjeruju. Pošli su za djevojkom

u njezinu sobu. Tu je na postelji sjedila stara grofica, zurila u strop i

šaptala: "Daj mi lijek, Nero!"

Sve ih obuze preneraţenje, uzbuĊenje i ganuće.

Grof Adam priĊe bliţe k starici i zovne je:

- Suzano, poznaš li me?

Grofica je oĉito ĉula svoje ime. Okrenula se prema grofu, ali nije odgovorila

ništa. Njezine oĉi stale se sklapati. Nera i grofica Ivka poloţe je na jastuke.

- Gdje je tvoj suprug? - upita grofica Ivka Neru.

- Preko gora i dolina. Dobri mladić vjenĉao se sa mnom tek

naoko i nikad neće traţiti svoja prava.

- Ti ga, dakle, nisi ljubila?

- Nisam ga ni poznavala!

Ĉitavu Nerinu svadbenu noć proveli su u razgovoru pokraj postelje siromašne

stare grofice.

ProĊoše puna ĉetiri dana. Grofovi Oršić odmarali su se poslije objeda na terasi,

kad najednom opaze da se prema dvorcu uspinju koĉije.

- Stoje to? Nismo pozvali nikakve goste! - iznenadi se gro

fica.

Nera je nevoljko gledala niz perivoj gdje su se vidjele koĉije, a iza njih

pojavili se konjanici.

Grofica Ivka spusti se stubama s terase u perivoj zajedno sa svojim muţem,

velikim ţupanom zagrebaĉkim. Ubrzo supruzi razabraše da su doista došli gosti.

Pred ulazom u dvorac stane ĉitav niz koĉija. Iz prvih skoĉe Ladislav Sale s

Dvoj-kovićem, grof Vojkffv i sudac Krajaĉić. Iz druge koĉije izaĊe grof

Kristofor Erdodv, njegova dva nećaka i Ivo Erdodv, muţ grofice Terke. Stara

barunica Skerlec sjedila je u trećoj koĉiji s barunom Ivom Skerlecom. Iz

ĉetvrtih kola izašla je nešto pre-ozbiljna lica ljepuškasta Sanda Krajaĉić, a s

njom Tito Krajaĉić i dva mlada plemića.

Slijedili su grof Auersperg, grofica Auersperg i Ĉikulini, plemići Malakoczv i

mnogo mladih velikaša.

Oršićevi su bili preneraţeni.

- Sto hoće ti ljudi? Tko ih je sve pozvao? Kako znaju da

smo ovdje?

Nizala se pitanja jedno na drugo, a da nisu mogli ni na koje odgovoriti.

- Da su samo moji prijatelji - reĉe Krsto Oršić - mislio bih

da nas kane iznenaditi. A kojim pravom dolaze ovamo Ivo

Skerlec, grofica Ĉikulini i Auersperg?

- To je krajnja drzovitost. Neću ih primiti - ljutito će grofi

ca Ivka.

- Gledaj, pa tu su Dvojković, Sale i Krajaĉić!

- Sto da uĉinimo?

Uto se pojavi i grof Adam, dok se Nera povukla u dvorac. Pred supruge Oršić

stupi barun Ivo Skerlec. Jedva su ga

._.,*! I

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

prepoznali. Veoma se osušio, a lice mu se navoralo. Nakloni se i reĉe:

- Posve je razumljivo da se vaše milosti snebivaju što vide

pred dvorcem ovu gospodu. Oprostite - nitko se ne bi usudio

prekoraĉiti vaš prag, ali se to dogodilo po višem nalogu.

- Kakvom višem nalogu?

- Kraljica me poslala u Zagreb s nalogom da se kontesi Neri

Keglević pruţi potpuna zadovoljština za onu sramotu koju je

prepatila prije godinu dana. Vladarka je odredila da se kon

tesi moraju naoĉigled društva ispriĉati sve sluţbene osobe ko

je su je ponizile ili joj uĉinile zlo.

- Tada me zaista iznenaĊuje - reĉe grofica Oršić - da su tu

grofice Auersperg i Ĉikulini.

-Valjda su htjele vladarici dokazati kako su i one ispravile nepravdu koju

naniješe kontesi. Imam nalog da izvijestim vla-daricu je li njezina volja

izvršena. Molim, dakle, da nas kon-tesa primi.

- Isporuĉit ću joj - odvrati grof Oršić, a barun se udalji.

- Što znaĉi ta kraljiĉina odredba? - okrene se grofica Ivka

svome muţu.

- Znaĉi da se car Josip osobito brine za kontesinu stvar. Pi

sao sam Van Swietenu da se Nera mora kriti od svijeta jer će

svatko na nju prstom pokazivati: evo, to je bila vještica pa

je pomilovana. Djevojka ne moţe u društvo i tako će ostati

osamljena i neudata. To sam mu pisao. Mi se ĉesto dopisuje

mo, a Van Swieten je naš odani prijatelj, pa je zato kraljici sa

vjetovao da Neru pred društvom opet podigne, a car Josip pre

dloţio je takvu zadovoljštinu.

- Kako se razabire iz barunovih rijeĉi, oni još ne znaju da

se Nera vjenĉala.

- To bolje. PoĊimo sada da primimo te goste. Samo ne

shvaćam zašto ih je toliko došlo.

- To se moţe lako razumjeti. Znatiţeljni su da vide velikaši-

cu koja je slovila kao najljepša i najbogatija vještica.

Pol sata kasnije skupili se neobiĉni gosti u velikoj palaĉi dvorca i ĉekali

Neru. Doskora se otvore vrata. Radoznale oĉi upriješe se u Neru. U prvi ĉas

posjetioci ostadoše nijemi od udivljenja gledajući kako se u Italiji razvila do

savršene ljepote. Njezina ponosna visoka pojava sad je bila viša i jaĉa, oblici

tijela razvijeni i zaobljeni, njezin bijeli labuĊi vrat još bjelji, ljepota lica

još izrazitija, a ĉuvene njezine oĉi kao da su još veće i crnje. Bujna

pepeljasta kosa, koja je uvijek pobuĊivala toliko zavisti, uĉešljana je visoko,

a niz vrat se spušta u pramenovima.

Obukla je haljinu od ţute svile, ukrašenu ĉipkama. Na licima gostiju vidjelo se

kako nisu oĉekivali da je Nera tako lijepa i ponosna. Oĉito su mislili da je

nesreća i sramota koja je zadesila Neru, uništila njezinu ljepotu i slomila

njezin ponos.

Kad je uzdignute glave ušla u dvoranu, ponosno i nešto prezirno pogleda svoje

goste.

Prvi stajaše Dvojković, odjeven u odoru od crnog baršuna. Njegovo lice nije

izgubilo zadovoljni izgled. Ostao je svjeţ i gibak kakav je bio prije godinu

dana. Poklonio se Neri svojim vazda otmjenim poklonom, pogledao je prijatno kao

da joj je najveći prijatelj i stao naizust govoriti:

-Vaša milosti, po nalogu Njezinog veliĉanstva kraljice i po vlastitom svom

nagonu i uvjerenju ĉast mi je vašoj milosti, u ime našega gradskog suda na ĉelu

sa sucem Krajaĉićem i u ime gradskog notara Salea, izreći duboko ţaljenje što je

vaša visost morala prepatiti tako veliku nepravdu. Nesreća je htjela da vaša

milost bude krivo optuţena, pa smo tako i mi bili zavedeni. Ţalimo sve što se

dogodilo i priznajemo da nije bilo nikakva povoda ni najmanjoj sumnji protiv

vaše milosti. Molimo zato vašu milost da sve to zaboravi i da nam oprosti.

- Ima dogaĊaja koji se ne mogu zaboraviti, ali kad me netko zamoli da mu

oprostim i prizna da mi je uĉinio krivo, ja mu opraštam - reĉe Nera.

li.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Slijedila je ceremonija koja je Neru iznenadila. Dvojković se sagne i poljubi

joj ruku, iza njega to uĉini notar Sale, zatim suci koji su je nekoć sudili.

Posljednji priĊe Krajaĉić. Bijedno je izgledao. Mršav i blijed, a male

grozniĉave oĉi neprestano su mu igrale. Maleno tijelo sasvim se pognulo. Kad je

vidio da mora slijediti primjer Dvojkovića, u velikoj neprilici stade griskati

blijede uske usne. Nera opazi da mu ruke dršću i da silom ĉini ono što je uĉinio

Dvojković. Najzad se ipak sagne i poljubi Neri ruku, onu ruku koju je nekad dao

vezati lancima. Nera je razabrala da u oĉima svih što su stajali oko njih taj

ĉin izgleda kao najveća zadovoljština koju je mogla doţivjeti. Onaj strašni

siloviti Krajaĉić koji nije znao kakve bi muke smislio za Neru i koji je

nestrpljivo oĉekivao dan kad će nad njom prekinuti štap i zapaliti lomaĉu, taj

Krajaĉić sad se morao pred njom pokloniti i smjerno joj poljubiti ruku. U taj

ĉas srela se Nera s pogledom svoga bivšeg vjerenika baruna Ive Skerleca. Premda

se svladavao, nije mogao sakriti uzbuĊenje. Ipak je prišao, promucao nekoliko

nerazumljivih rijeĉi i poljubio joj ruku. Zatim priĊu grofice Auersperg i

Ĉikulini. Izgledale su vrlo ljubazno, pozdravile Neru tako srdaĉno kao da su

oduvijek bile njezine najbolje prijateljice.

Slijedili su i prijatelji i znanci. Kad je Neri prišao Tito Krajaĉić, ona mu

pruţi obje ruke, a kad je ugledala Sandu, kćerku suca Krajaĉića njeţno je zagrli

i šapne:

- Ţelim s tobom mnogo razgovarati.

Oglasi se Krsto Oršić, veliki ţupan zagrebaĉki:

- Milošću Njezinog veliĉanstva kraljice koja ne podnosi ne

pravdu danas je našoj štićenici podijeljena zadovoljština za

sve stoje nevina prepatila. Stoje bilo, neka je izbrisano! Mo

lim vaše milosti da prihvate moj poziv i ostanu kod mene na

veĉeri.

Polako se medu gostima razvilo veselo raspoloţenje.

NENADANI GOST

Prije veĉere gosti se razidoše perivojem. Stari barun Sker-lec sjeo je na klupu

s groficom Ivkom Oršić. Pušeći smotku, stao je pripovijedati kako mu je drago

stoje Nera danas opet uvedena u društvo.

- A što kaţete za kraljiĉinu dobrostivost prema Siniši?

- Ništa nisam ĉula - odvrati grofica Oršić.

- Kraljica gaje pomilovala.

Grofica Oršić se trgne i nehotice joj padne pogled na Neru koja je na te rijeĉi

problijedila, ali usprkos svemu mirno gledala u baruna Skerleca.

- Kad ga je pomilovala? - zapita grofica kao da nije raza

brala kako se ta vijest dojmila Nere.

- Prije dva tjedna i on je odmah pušten na slobodu. Ali nije

samo to. Vladarka mu je vratila ĉast kapetana Slavonskog ba-

taljona. Tako je on pred svijetom ponovno ono stoje i bio.

- Dakako, ali ono što je poĉinio ne da se izbrisati - doda

grofica i pogleda Neru. Ona se, meĊutim, već izgubila u gu

stom drvoredu.

Osjećala je da mora biti nasamu. Gotovo je trĉala perivojem, dolje, prema

šljiviku, prema cesti. Tu je sjela u gustu sjenicu od vinove loze. Njezina je

duša drhtala. Sama nije znala zašto ju je obuzelo takvo uzbuĊenje. Ĉas je

osjećala sreću stoje Siniša tako nenadano pomilovan, ĉas se opet osjetila

neizmjerno nesretnom. Osjećala je da mora ostati ovdje sakrivena kako bi se

umirila i ohrabrila.

Sad je shvaćala zastoje grofica Terka htjela da se ona vjenĉa. Znala je da će ga

osloboditi.

Nera se zagledala u sunce stoje zapadalo. S ceste je dopirao topot jahaĉa.

Njezino uho prisluhne: tko se tako silno ţuri?

Nerinu dušu obuzme ĉudni nemir. Njezino srce stade jaĉe udarati u grudima.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Ona ustane, izaĊe iz sjenice i pogleda niz cestu. Oblak prašine dizao se za

konjem i obavio konjanika koji je projahao pokraj nje. Sagne se da vidi tko je.

Tek je graba dijelila od ceste. U taj ĉas konjanik trgne konja. Muškarac u

vojniĉkoj odori skokne sa sedla, udari preko grabe i stane pred Neru.

Visok je, širokih ramena, garava blijeda lica, visoka ĉela i tamnih dubokih

oĉiju. Nijem stajaše pred njom, a oĉi mu se upiljiše u nju.

- Siniša! - dahne ona.

Nekoliko trenutaka kao da su se izgubili. Svijet se oko njih okretao, nebo

tamnjelo, a svijest tonula u zaborav. Nera nesvjesno podigne obje ruke. Siniša

prihvati pruţene ruke i htjede nešto reći, ali mu rijeĉ zamre na usnama.

Sunce se spustilo na zapad. Sive magle obavile su oko njih svoje sivilo. Plakali

su iskreno i bolno kao djeca...

Siniša se spusti do njezinih koljena, njeţno skine njezine ruke s lica, privuĉe

ih na svoje grudi i šapne:

- Nero, koliko sam sreće proţivio putem misleći na ovaj

ĉas!

- Naslutila sam te tek tada kad sam ĉula topot konja. Ova

ko divljeg jahaĉa ĉula sam samo jedanput...

- Kad sam te oteo i nosio na svojim grudima! Kako sam sre

tan, Nero. Uvijek sam bio sretan otkako sam ljubio tebe! I tada

kad sam lutao po gorama da naĊem odaha svojim patnjama.

Najsretniji sam bio onoga dana kad doĊoh u tamnicu - jer

sam znao da i ti katkad misliš na mene.

-Mislila sam...

- Tako sam osjećao. Više puta u najvećoj tišini i miru nešto

me trglo, moje je srce zakucalo burnije, a neka neizmjerna

dragost kakvu nisam poznavao ispunila mi grudi. Tada sam

bio uvjeren da ti misliš na mene.

-Mislila sam ali...

- Ništa ne reci što bi moglo biti ţalosno. Pusti me da pred

tvojim nogama osjetim svu sreću ovoga ĉasa.

Nera je ušutjela i prepustila mu svoje ruke. On ih je cjelivao i gledao joj u

oĉi kao putnik koji se stao oporavljati obamrijevši od ţeĊi.

- Kako si lijepa! - šapne Siniša nakon kratke šutnje. - Od

više lijepa!

- Ljubio si me i tada kad nisam bila lijepa! Tada sam prvi

put osjetila da moje srce laţe kad te mrzi. Htjela sam više pu

ta da ti se bacim na grudi i rasplaĉem.

- A ostala si hladna poput kamena.

- Nisam mogla drukĉije.

- Zašto?

- Ne znam ni sama.

Mrak se spustio oko njih, drveće im se priĉinjalo kao tamne sjene. Gore u dvorcu

planuše svjetiljke.

- Moram ti nešto reći, Siniša - zapoĉne Nera. - To moraš

saznati iz mojih usta.

-Što?

- Prije pet dana ja sam se vjenĉala.

Nera suspregne dah. Upre oĉi u njegovu tamom obavijenu pojavu.

Kao daje umro. Nijedne kretnje - ni daha - ni disaja.

Hladni srsi proĊoše njezinim tijelom. "Sad je sve svršeno", pomisli ona. "Terka

je imala pravo. On će me ljubiti samo dotle dok sam djevojka. Sad je sve

svršeno. Izgubila sam ga. I bolje je tako! Zar da ga ubija beznadna ljubav, a on

bi mogao biti tako sretan i uz drugu zaboraviti svoju prošlost. Uz mene mora

uvijek misliti samo na svoj ĉin..." Ali prestraši je njegova nepomiĉnost. U

mraku pod sjenicom razabirala je obrube njegove visoke snaţne pojave, ali ta kao

da se stvorila kamenom. I stoje duţe trajala ta njegova ukoĉenost, njezina je

duša više drhtala. Već ju je obuzimao oĉaj. Odluĉno priĊe posve blizu i u tami

opazi daje pokrio lice objema rukama. Nera otrgne Sinišine ruke s njegova lica i

upita napola jecajući:

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Siniša, što si zanijemio?

- Što da kaţem? - odvrati on slomljenim glasom kakav još

nikad nije ĉula od njega. On istim glasom nastavi: - Smijem

li ja - mogu li ja štogod reći? Imam li kakvih prava? Jesam li

ikada smio nadati se da - da bi ti bila moja?!... Nemam prava

ništa reći... A ipak me boli, Nero, boli...

Ne dovrši, nego umukne. Vrati se prijašnja ukoĉena tišina. Nera se borila s

oĉajniĉkim plaĉem i šapne:

- Ti ćeš me lako zaboraviti!

- Zaboraviti?! - klikne on i uhvati je za ruku. - Svaki djelić

moje duše i svaki komadić moga tijela ispunjen je tobom. Ja

više nisam svoj, pretvorio sam se u tebe, shvaćaš li to, Nero?

Ti sama ne znaš što govoriš, sama ne vjeruješ u ono što si re

kla. Ili me nisi nikad ljubila!

- Sada, pošto sam to uĉinila?...

- Ništa nisi uĉinila, imala si moţda pravo na to, a ja imam

pravo da te ljubim i da patim.

Siniša ustane, pruţi joj ruku i reĉe:

- Smijem li te svake godine samo jedanput vidjeti - na da

našnji dan?

- Još ti nisam rekla ono što ti moram reći.

- Neću podnijeti, Nero! Pusti me!

Ona ga njeţno prisili da sjedne.

- Ovih dana zbile su se neobiĉne stvari. Jedne veĉeri stvori

se preda mnom gore u perivoju Terka. -1 sad mu Nera ispriĉa

kako ju je Terka iznenadila, kako je putem iz Beĉa našla baku i

kakav je stavila uvjet da joj vrati staru groficu, a onda završi:

- Isprva sam mislila da moram uzeti markiza Lamellinija,

Genoveţanina koji me je već davno htio zaprositi. Ali nisam se

mogla odluĉiti. Progonio me uţas da nekog uzmem za muţa,

a ljubim tebe. Tada mi doĊe na pamet mladi vitez Hofberg i ja

ga zamolih neka mi pomogne da fingiramo vjenĉanje s kojim

njegovim slugom. Ali plemeniti mladić ponudi mi sam svoju

ruku i svoje ime i dade mi pismeno da nikad neće traţiti da budem njegova ţena.

-Tko je taj vitez?

- Tvoj prijatelj iz tamnice.

- Moj prijatelj iz tamnice? Ne poznam ga.

- Lijep, visok mladić koji je s tobom proveo više mjeseci.

- Ne, sa mnom u tamnici nije bio nitko. Tog mladića ne

poznam.

-Ali, on je tvoj najbolji prijatelj.

- Vjeruj mi da ga nisam poznavao.

- Priĉao mije o tebi, o tvojoj ljubavi prema meni...

- Onda je to spletka grofice Terke.

-Toje nemoguće. Taj mladić uĉinio mije plemenitu uslugu i odmah nakon vjenĉanja

otišao k tebi u Beĉ da ti odnese pismo i da te obavijesti što se dogodilo.

- Taj je ĉovjek Terkino sredstvo i ništa drugo.

- Slušaj kako sam se s njim upoznala - reĉe Nera i stade

mu pripovijedati o svom prvom sastanku s mladim vitezom.

- Vidjela sam njegovo uzbuĊenje, vidjela sam kako je probli

jedio od ljubomore na grofa Meska. Bljedilo, plaĉ i ono uzbu

Ċenje kakvo vidjeh u njega ne da se umjetno prikazati.

-Ako je tako, onda je to oĉito neki mladić koji se u tebe zagledao - ali ga ja

nikad nisam vidio. Moţda se predstavio za mog prijatelja da lakše doĊe u tvoju

blizinu.

- Sada doista ne znam tko je taj ĉovjek i zašto se tako po

nio...

- A ti si mu dala za mene pismo?

- Jest, i pisala sam ti sve što se zbilo.

Oboje su šutjeli i razmišljali o mladiću koji se tako neobiĉnom varkom uvukao k

Neri i ponio tako zagonetno.

- Menije doista svejedno tko je - samo kad sam spasila ba

ku i kad uza sve to, nemam muţa.

- Znam, Nero, da nas dijeli jaz koji se ne da pregraditi, a

ipak! Ali, sad moram poći. Tebe, moţda, ĉekaju u dvorcu.

MARIJA JURIC ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

- Nećeš otići, Siniša. Ostat ćeš tu.

- Kako? Da poĊem gore? To je nemoguće!

- Moguće je! Prvi put nakon godinu dana danas imamo

goste. Kraljica je naredila sucima i gradskoj gospodi da me za

mole za oproštenje. I doĊoše svi koji su me nekad prezirali i

urotili se protiv mene. Na okupu su svi koji su me mrzili i po

nizili. DoĊi!

- Nero, to je nemoguće! Ne mogu gledati te ljude. A što bi

rekli tvoji štićenici?

- Za one gore ti si opet ĉist. Prepatio si kaznu, kraljica ti je

vratila tvoje ĉasti - dakle, opet si dobio sva društvena prava.

Za nas dvoje nije tako. Stoje bilo, ne da se oprati - mi nikad

ne moţemo biti svoji. Ali zar da oduzmemo sebi tu jedinu sre

ću da katkad jedno drugom kaţemo svoje boli, pa makar sa

mo jednim pogledom? DoĊi, Siniša!

Siniša se sagne k njoj, a ona se glavom dotakne njegovih grudi. Osjeti daje

ĉvrsto privinuše dvije jake ruke. Osjećala je da su snaţne i da se sva izgubila

u njima. Osjećala je njegov drhtaj i burno divlje kucanje srca. Svaki kucaj

dirnuo se njezine duše i prošao njezinim tijelom kao da je tko miluje. Slatko je

bilo slušati kucaje njegova srca i drhtaje njegovih grudi iz kojih je izlazila

opojna slast i zatalasala ĉitavim njezinim mladim bićem.

Drţao ju je svojim rukama kao škrtac najdragocjenije blago. Svega ga obuze

besvjesna sreća u kojoj nije ništa drugo znao ni mislio osim daje ona posve

blizu...

- Ne mogu htjeti ništa drugo nego što ti hoćeš!

- DoĊi, idemo gore!

- Netko hoda ovuda?

- Oĉito me traţe.

- PoĊi im u susret!

-A ti?

- Doći ću cestom. Neću da te zli ljudi vide sa mnom.

- Posve sam zaboravio na konja. Ĉini se da pokraj ceste

pase. Uzjahat ću ga i doći u dvorac.

- Do skorog viĊenja, Siniša!

On lako stisne njezinu ruku i poĊe prema cesti gdje je pasao njegov osedlani

konj. Siniša uhvati za uzde, onda pogleda za Nerom. U tami je razabirao kako se

meĊu drvećem gubi njezina svijetla haljina. Naslonio se na konja prisluškujući

kako za njom šušti lišće...

ODMAZDA

Išĉezne Nerina svijetla haljina, a Siniša skoĉi u sedlo.

Priĉini mu se da ĉuje srditi glas. Pritegne uzde i sustegne dah. Iza drveća

odjekne prigušeni krik. Siniša preskoĉi s konjem grabu i zatjera ga u šljivik.

Posve blizu ĉuo je uzbuĊen Nerin glas. Mladić sjaha s konja, pohita bijelim

puteljkom i opazi Nerinu haljinu. S nekoliko skokova preskoĉi tratinu i opazi da

grof Vojkffv stoji pred Nerom i ĉvrsto je drţi za ruke. Ona se otimala u

prigušenom bijesu.

- Grofe, ako me ne pustite, vikat ću i osramotit ću vas.

- Samo viĉite. Tko će vam vjerovati da niste sa mnom pošli

dobrovoljno ovamo.

-Vi ste podli, pustite me!

- Oprostite, ali ne mogu drukĉije. Ĉekao sam godinu dana

da budem jednom s vama ovako na samu.

- Grofe, skupo ćete to platiti!

- Neka se na mene sruši nebo, ali ja vas ne puštam!

Siniša uhvati grofa objema pesnicama i gurne ga od Nere

takvom snagom da je udario o jedno stablo.

- To je već drugi put što sam vas ulovio kako kontesi dr

zovito dosaĊujete. Savjetujem vam da to treći put ne poku

šate.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Kojim se pravom vi namećete za kontesina branitelja?! -

bijesno upita Vojkffv.

- Najprije ću damu otpratiti gore, a onda ćemo nas dvojica

obraĉunati. Odmah ću se vratiti.

- Izvolite, konteso - okrene se Siniša k Neri i ponudi joj ru

ku da je povede u dvorac.

- Sto će se sada dogoditi? - upita ona Sinišu kad su se us

pinjali u dvorac.

- Neka me pozove na dvoboj ako se osjeća uvrijeĊenim.

Kad su stigli u dvor, opaze daje Vojkffv došao za njima.

Siniša otprati Neru do stuba, a on se okrene grofu:

- Ne ţelite li sa mnom razgovarati?

- Ţelim, ali ovo mjesto nije za to pogodno.

- Ako me zovnete na dvoboj, to moţete i ovdje. Bit ćemo

brzo gotovi.

Vojkffv je htio odgovoriti, ali ga prekine štropot koĉije i buĉni glasovi. Netko

je stigao u dvorac. Siniša pogleda u drvored odakle je dolazilo društvo i povuĉe

se k ulazu. Najednom opazi Filipa koji je takoĊer izašao da vidi tko je došao.

Obojica padoše u zagrljaj. Filip je bio izvan sebe od sreće. Plakao je, smijao

se i povukao Sinišu u vratarovu sobu da ga se nagleda i nasluša, da mu kaţe sve

stoje doţivio.

Dotle je koĉija stala pred dvorcem. Grof Vojkffv skoĉio je na stepenicu koĉije i

razgovarao s Terkom. Uz koĉiju su jahala oba Genoveţanina.

- Sto vas nosi ovamo, grofice? - šaptao je Vojkffv Terki.

- Znam sve. On je došao u Zagreb i ravno odjurio k njoj.

- Našao sam je dolje u perivoju i, ĉudnovato, on je već bio

tamo.

- Jesu li već zajedno razgovarali?

- Ne znam. Njegov je konj još dolje, dakle nije mogao dav

no prispjeti.

- Pohitala sam za njim. Našla sam dobru izliku, toboţe sam

donijela Neri pozdrav od kraljice i da joj ĉestitam na udaji!

- Na udaji!

- Nikome nije rekla da se udala. Ona to taji samo zato da

on ne dozna. A što ste vi tako smrknuti?

- Prije godinu dana bio sam za njom poludio. Sad se to lu

dilo vratilo, a vi velite da se udala.

- Zakasnili ste, dragi grofe, ali moţda će tek sada biti po

ţeljna. Ne klonite duhom.

- Razoĉaran sam.

- To će se dogoditi i s njim. Vi ste duţni da mi pomognete!

- A što tu rade Genoveţani? Markiz je uvrijeĊen jer je od

bijen.

- Prisilila sam ih da doĊu jer nisam htjela za njim ići sama.

Prevarila sam se u raĉunu - drţala sam da će ga pustiti na slo

bodu tek za mjesec dana, ali mije car Josip pokvario raĉune.

Njegova briga za kontesu vrlo je dirljiva - nasmije se Terka.

- Ĉak je i za Sinišu intervenirao. Bojim se da se tu krije nešto

drugo.

Gosti su upravo bili pripravni da posjedaju oko prostrtog stola kad sluga najavi

groficu Terku Erdodv. Svi su bili iznenaĊeni, a najviše njezin muţ.

- Zar nisi otputovala u Beĉ? - upitao ju je.

- U posljednji ĉas morala sam odustati od puta - odvrati

ona i pokloni se domaćici grofici Ivki Oršić koja je ljubazno

primi.

Sve se klanjalo lijepoj mladoj dvorskoj dami. Ona je zaokruţila pogledom po

dvorani i odmah primijetila da nema Nere i Siniše.

Terka poĊe prema groficama Auersperg i Cikulini, nasmiješi im se ljubazno kao da

sja od sreće što ih ponovno vidi i reĉe Auerspergovoj:

- Vi ste uvijek svjeţi, uvijek lijepi i mlaĊahni.

- Još nisam u godinama u kojima ţena gubi te osobine -

odvrati grofica Auersperg ĉije je lice takoĊer poprimilo ljuba

zni izraţaj.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- A kako ste vi, grofice? - obrati se Terka grofici Cikulini. -

Niste li se još zaruĉili s barunom Skerlecom?

Grofiĉino se lice produlji od bijesa, ali ona sloţi usta na smiješak koji joj je

iznakazio lice.

- Gine za mnom, ali neću da budem na putu njegovoj dvor

skoj karijeri - reĉe ona. - Ja sam u nemilosti kraljice zbog

one istrage kod Van Swietena. Zapravo, nisam bila ništa kri

va. Stara grofica Ratkav doista mi je povjerila da ju je Nera

otrovala, samo da prije moţe doći do njezina imetka, a Van

Swieten mije u lice doviknuo da laţem. On je branio Neru -

pa što ću!

- Vi još danas tvrdite da vam je to rekla grofica Ratkav?

- To ću priseći i na samrtnoj postelji.

- A da vas tko pred kraljicom opravda? Biste li tada mogli

poći za baruna Skerleca.

- Tada bih mogla.

- Pouzdajte se u mene. Nastojat ću da opet doĊete u milost

na dvoru - reĉe Terka i upita groficu Auersperg:

- Znate li tko je još ovdje osim mene? Lijepi Siniša!

To ime poput groma osine groficu. Jedva svlada uzbuĊenje i odvrati naoko mirno:

- Nismo ga vidjeli.

- Da, nema ga u dvorani. Gle, i Nere nema, a ja joj imam

isporuĉiti vaţnu poruku.

Grofica Auersperg sumnjiĉavo pogleda kao da ne vjeruje Terkinim rijeĉima. No

Terka je gledala toboţe u dno dvorane i ispriĉala se da još mora nekog

pozdraviti.

- Što znaĉi to da mi nudi svoju milost? - ĉudila se grofica

Cikulini.

- Nešto je zasnovala. Oĉito, Nera njoj opet smeta. Uosta

lom, ne vjerujem da je Siniša ovdje, ali ona ga preda mnom

spominje iz puke zlobe. Spremila sam ga u tamnicu da ga

mogu imati za sebe, a ona je ubrala plodove. To je prva stvar

u ţivotu koja mi je loše uspjela.

- Nisi li opazila kako dugo nema baruna Ive? Bojim se da

se opet ne vrati k Neri! - reĉe grofica Cikulini.

Grofici Auersperg došao je u susret Genoveţanin i zapoĉeo s njom razgovarati

talijanski, na što se grofica Cikulini udaljila i pošla u salon koji je dijelio

veliku blagovaonicu od odaje za konverzaciju.

Grofica je instinktivno pošla onamo i gledala okolo traţeći baruna Skerleca.

Doista, iz salona za konverzaciju ĉula je njegov i Nerin glas.

Ona sjedne na divan, uzme knjigu s bakrorezima i stane je pregledavati slušajući

njihov razgovor.

- Posve je suvišno da se ispriĉavaš - ĉuo se Nerin hladni

glas.

- Oprosti, ja sam ti roĊak, a bio sam i tvoj vjerenik.

- Uza sve to nije potrebno da govorimo o prošlosti.

- Vrlo je potrebno, Nero. Moram ti reći da me ona muĉi.

Nanio sam ti veliku nepravdu. Moţda te nitko nije uvrijedio

kao ja.

- Zato sam ti vratila prsten i slobodu. Dakle, ništa ti nisam

ostala duţna.

- Napustio sam te u onom strašnom ĉasu. Morao sam ipak

nešto uĉiniti za tebe. Ali nisam mogao. Sve je bilo protiv tebe,

sve je izgledalo kao da si doista zaraţena magijom.

Nera se nasmiješi: - Zašto ti je priroda dala tako plosnato ĉelo? Mislim da svi

koji imaju plosnato ĉelo imaju i plosnatu pamet.

- Nije plemenito da mi se rugaš u ovom ĉasu.

- Kako to sveĉano zvuĉi? Zar ovaj ĉas ima za tebe kakvo

znaĉenje?

- Nero, molim te, saslušaj me. Nigdje nemam mira. Mnogo

sam ti skrivio, ali dopusti da to ispravim. Budi mi opet vjereni

ca - i sve će biti popravljeno i zaboravljeno.

- Traţiš li odgovor na to?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Iskren odgovor.

- Dobro. Tebe nikad nisam ljubila. Tek sad znam stoje lju

bav. Samo, ĉekaj da svršim. Bila sam dobra prema tebi, a za

ruĉila sam se s tobom iz prkosa prema kapetanu Siniši. Sad

mi je drago što je bilo tako jer bih te sad prezirala da sam te

ikad ljubila.

- Nero, nisam li zbog tebe toliko trpio?

- Vidio si da oko mene oblijeću Vojkffy i drugi - i ti si trpio

zbog toga. Onog dana kad sam bila optuţena da sam sakrila

Kušenku i kad je baku udarila kap, prestadoše tvoje patnje.

Savjetovao si mi da se ispriĉam Krajaĉiću i da ga molim za

oproštenje. A zašto? Zato što ti ne bi mogao uzeti djevojku o

kojoj se misli daje vještica! Bila sam osoba koja je radila pro

tiv zakona. Vratila sam ti prsten i ti si lijepo - da sebe zaštitiš

- potvrdio sucu kako ti isto tako misliš da sam te opĉarala lju

bavnim napitkom.

- To sam tada mislio...

- Mene su navlaĉili kao posljednju zloĉinku, muĉili su me,

oduzimali mi hranu i vezali me lancima, a ti nisi za mene uĉi

nio ništa. Zabavljao si se s groficom Ĉikulini. I odluĉio si se

s njom oţeniti. Ali njoj se dogodila neprilika. Van Swieten je

otkrio da me je, preodjevena u seljanku, htjela krivo optuţiti.

Na to su ona i njezina prijateljica grofica Auersperg pale u

nemilost. I onda si se najednom odvratio od grofice jer više

nije imala izgleda da bude dvorska gospoda! Kasnije je vla-

darica mene oslobodila, a ti si i dalje šutio. Sad kad mije ona

dala i društvenu zadovoljštinu - sad kad mi svi moji nepri

jatelji, velikaši i dostojanstvenici moraju ponovno dati onu

poĉast u društvu koju sam imala prije - sad ti dolaziš moliti

za oproštenje. Sad mi, štoviše, nudiš svoje ime i ruku. Uvijek

raĉunaš na dobre kamate! Kad bih te i ljubila, morala bih se

zgroziti nad takvom plitkom kramarskom dušom. Evo, to je

moj odgovor.

Barun je zurio u pod.

- Hvala, gospodine barune, na vašoj velikodušnoj ponudi.

Ljubim i štujem ĉovjeka koji ima sve one odlike što vama ne

dostaju.

- Sinišu?

-Vrlo dobro pogaĊate.

Nera ustane i pode u mali salon. Tu zateĉe groficu Ĉikulini koja nije dospjela

pobjeći. Kontesa je opazi i zovne baruna:

- Ivo, tu je barunica Ĉikulini. Moţda će opet u kraljice steći

milost, pa se tada moţeš predomisliti i ponovno se s njom

vjeriti.

Nera pode u dvoranu gostima.

Barun Ivo ustane i ne osvrnuvši se na groficu, iziĊe na druga vrata.

Jedva stoje Nera ušla u dvoranu, sluga najavi:

- Kapetan Siniša!

Sve kao da je ošinula munja. Laki trzaj proĊe dvoranom. Sve oĉi upriješe se u

zatvorena vrata ispred kojih je stajao Siniša u crvenoj vojniĉkoj odori. Njegovo

snaţno tijelo, tako ponosno, pruţilo se uvis raskrilivši široke grudi, raširivši

ramena na kojima je gizdavo poĉivala crna glava garave puti, crne kose i

plemenitih oĉiju.

Ţene su ga gledale poţudno, a iz oĉiju muškaraca virila je zavist. Ušao je

mirnim gipkim kretnjama, naklonio se vojniĉki, a tada odluĉnim i sigurnim

koracima pošao grofici Ivki Oršić, poklonio se i predao joj pismo.

Sve su oĉi slijedile Sinišine kretnje, a onda radoznalo promatrale pismo. Siniša

je pred groficom Ivkom stajao nijemo i nepomiĉno. Pošto proĉita i sloţi pismo,

grofici se lice ugodno nasmiješi. Pruţi Siniši ruku i reĉe:

-Vi ste naš gost! Zatim pruţi pismo grofu Adamu.

- To je zapravo bilo za tebe. Oprosti što sam ga otvorila.

Van Swieten ti piše.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Grof Adam uzme pismo i stade ga ĉitati. Kraljiĉin lijeĉnik pisao je grofu Oršiću

kako je kraljica pomilovala Sinišu.

"Vi ste okajali svoj nepromišljeni ĉin djetinjstva - rekla je kraljica Siniši -

a budući da naša drţava treba vaše velike vojniĉke sposobnosti, vraćam vam maĉ.

Upotrijebite ga na obranu kraljice i drţave! - Tako je kraljica ponovno

uspostavila u ĉasti našeg nesretnog mladog kapetana. Molim vas, ne prezrite ga.

Zaboravite ono što je u ĉasu uzbuĊenja uĉinio za svoju majku. Neka vam bude

dovoljno da on danas zbog tog ĉina pati više nego itko drugi na širokom ovom

svijetu. Budite obzirni prema njemu i njegovim patnjama. Budete li mu pred

društvom predali svoje oproštenje, bit će to od vas plemenito, a njemu će biti

lakše. Zauzimam se zato što sam ga nekoliko puta posjetio u tamnici i s njime

iskreno govorio. Upoznao sam njegovu prelijepu dušu i ĉisto poštenje kakva ima

malo na svijetu. To vam zaista ovom zgodom javljam da ću još ovog ljeta, moţda i

vrlo brzo, u Hrvatsko primorje pa tom prigodom namjeravam i vas posjetiti."

Grof Oršić letimice je proĉitao pismo, a onda pruţio obje ruke Siniši i ĉvrsto

ih potresao. To uĉini i veliki ţupan Krsto Oršić.

U napetosti koja je zavladala nitko nije pravo znao što da uĉini: da li da

slijedi primjer grofova Oršić ili ne.

Terka se sagne grofu Vojkffvju i šapne mu priliĉno glasno da su ĉuli neki u

blizini:

-To je nevjerojatno! To je mistificirano!

Kako se dvorska gospoda zgraţala, neki su se povukli, ali su Tito Krajaĉić i

Malakoczv ustali i pošli k Siniši pruţivši mu ruke.

Uskoro je u dvoranu ušao barun Ivo Skerlec. Mirnog izraţaja na licu, kao da se

nije ništa dogodilo, pode k Siniši i srdaĉno ga pozdravi.

Društvu je odlanulo. Svi su znali da barun Skerlec to ne bi uĉinio da Siniša

ponovno nije u milosti vladarke, a on kao dvoranin kraljice to sigurno dobro

zna.

Nera je stajala medu zastorima na pragu malog salona. Nitko je dosad nije

opazio. Sad je izašla u susret Siniši, osmjehnula mu se i pruţila ruku.

U društvu je nastala tišina.

Prije godinu dana Siniša je svima priznao da ljubi Neru i da se zbog nje odjenuo

u "Ċavla" i oteo je naoĉigled griĉkog puka. Sad su ih prvi put nakon onoga

dogaĊaja vidjeli licem u lice. I rijeĉ im je zapela na ustima, a na licima se

odrazilo napeto išĉekivanje...

Svi opaziše da je mladi kapetan poljubio Nerinu ruku sasvim drukĉije nego

ostalim gospoĊama, da se dublje sagnuo, a gospoĊe su prisizale da je rukoljub

trajao dulje nego što je pristojno... Oboje nisu rekli ni rijeĉi. To je

udvostruĉilo napetost. Tišina je bivala sve neugodnija.

Sad se uspravi lijepa Terka. Poput zmije podigne glavu, priĊe im i pogleda ih sa

smiješkom.

- Dopustite da vas i ja pozdravim! - reĉe Terka neobiĉnim

glasom, uzme Neru ispod ruke i zluradim smiješkom pogleda

Sinišu:

- Oprostite, gospodine kapetane, što vam je otimam, vi

ste s lijepom domaćicom dosta dugo razgovarali dolje u pe

rivoju.

"Zastoje onda Siniša pozdravio Neru kao da su se sastali tek ovog ĉasa?" pitali

su se svi i pridometnuli tome stotinu svojih misli. Ali Terka, kao da ništa nije

opazila, obrati se Neri:

- Još nisam imala prilike da vam ĉestitam na udaji. Hoćete

li mi predstaviti svojeg supruga?

Zapanjeni gosti su, ponovno ušutjeli.

- Tu vam ţelju ne mogu ispuniti. On je odmah nakon vjen

ĉanja ostavio Hrvatsku.

Gosti su se nijemim pogledima pitali što to znaĉi. Ona se udala! A uz to je

njezin muţ već otputovao? Zašto nije odmah rekla da se udala?

..I

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Terka je Nerinim odgovorom bila najviše zapanjena, pa ju je povukla u stranu i

tiho upitala:

- Jeste li rekli istinu? Vaš je muţ otputovao?

-Jest, istina je.

- S kim ste se vjenĉali?

-Vi tone znate?!

- Vjere mi, ne znam. U vjenĉanom listu ĉitala sam ime ba

runa Hofberga.

- Kao da mi ga niste vi poslali!

- Nisam.

- Zašto tajite?

-Vi znate da sam bezobzirna. Rekla sam vam otvoreno sve svoje planove. Zašto da

vam to zatajim? Tko je taj ĉovjek?

- Neki plemić iz Beĉa.

- Recite kako izgleda.

- Visok je, vitak, vrlo mlad, dugoljasta blijeda lica i plavih

oĉiju.

- Vi ga prije niste poznavali?

-Ne.

- A zašto ste se s njim vjenĉali?

- Zato što ste od mene traţili da se udam. Udala sam se za

ĉovjeka koji je poljubio samo moju ruku.

Lijepo Terkino lice problijedi.

-Vi ste, dakle?...

Njezina su usta zadrhtala kao od ţelje da ugrizu Neru.

- Koliko ste tom mladiću za to platili?

- Ništa. On mi je to rado uĉinio jer zna da ljubim ĉovjeka

kojega nikad ne mogu uzeti.

- A vi ste mu rekli zašto se morate vjenĉati?

- Donekle, ali nisam spomenula vaše ime.

- Vi ste me prevarili!

- Nisam prevarila, već nadmudrila.

- Zna li Siniša za tu prividnu ţenidbu?

-Zna.

- Mislila sam da je današnjim danom završen rat izmeĊu

nas dvije, ali vidim da nije. Pazite, konteso, da u tom boju ne

budete ipak vi pobijeĊeni. Dosad nisam znala daje moj protiv

nik isto tako jak kao ja. Sad ću se baciti u borbu divljom sna

gom i brzinom kojoj vi niste dorasli.

Onda njezina ruka uhvati Nerinu, a usta su joj govorila slatko i glasno:

- Vladarka je uvijek osobito mnogo pitala za vas pa vam

moram ĉestitati.

Uto domaćica pozove goste na veĉeru. Gospoda su traţila gospode da ih povedu k

stolu. Pritom je svaki izabrao onu koja mu je bila najbliţe. Grof Vojkffv

pristupi Terki:

- Moram vam reći mnogo toga. Danas na veĉer poĉinio

sam dolje u perivoju ludost i ne bih smio sjesti za ovaj stol.

Ali drzovitost je moja najkorisnija krepost.

- Ĉujte, grofe, ona je još djevojka! Vjenĉala se samo pri

vidno.

- To je zaista zagonetna udaja. Svi su upravo presenećeni i

nitko ne zna kako da to objasni.

- Neka vas za to ne boli glava. Zašto se vjenĉala to je ma

lenkost, ali recite mi ţedate li još uvijek za Nerom?

- Osobito otkako znam da nije imala muţa.

- Moţete li mi dati rijeĉ da ćete se na bilo koji naĉin ušuljati

još noćas ili sutra u njezine odaje?

- Priseći ne mogu, ali ću pokušati, na to prisiţem.

- Dobro, sad mi još recite poznate li baruna Hofberga?

- Ne, za to ime nikad nisam ĉuo.

- Menije to ime vrlo dobro poznato iz Beĉa, ali ne poznam

mladića. Mora da je veliki glupan. To je, naime, njezin muţ

koji je poslije vjenĉanja odmah otputovao. Kad bih ga mogla

pronaći, ne bih se oslanjala na vas. Ali imam dobru policiju,

.^M. J II

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEF1CARUM

mnogo bolju nego sama vladarica. Otkrit ću ga, pa bio na kraj svijeta. U vas se

odviše ne pouzdajem.

- Prisiljavate me da se prenaglim i poĉinim ludost...

- Svejedno mije. Ako nećete vi, onda će on. Odmah sutra

poslat ću u Beĉ Tomu. On će ga naći. Hofbergovi imaju pristup

na dvor. Predusretnete li ga, tada je, naravno, pobjeda vaša.

Dotle gosti posjedaše oko stola. Groficu Oršić vodio je Si-niša, stoje svako

smatrao za osobitu poĉast kapetanu, a Neru je vodio Tito.

S druge strane Nere sjedila je Sanda. Njezino ljepušno okruglo lice nije se

ništa promijenilo. Samo je izraţaj lica bio ozbiljniji, a plave oĉi nešto manje

vesele. Ali njezina plava kosa sjala je kao nekad.

- Kako si ţivjela otkako se nismo vidjele? - upita je ljuba

zno Nera.

- Kad je bila provedena istraga protiv oca, ţivjela sam na

selu. Istraţitelji su rekli da oca ništa ne tereti - i opet ga us

postavili. Sada smo opet na Griĉu.

- A Francesko?

Kad je kraljica tebe oslobodila optuţbe, pustili su i Franceska. Ali otac je

zabranio da on dolazi u kuću, a menije zaprijetio da će me ubiti ako s njim

drugujem.

- Pokorili ste se?

- Ne drugujemo, ali se ljubimo kao i prije.

- A Dvojković? Zar nije traţio da poĊeš za njega?

- Kad je došao iz Beĉa, najednom se zahvalio na mojoj ruci.

Nikom ne dugujem toliko zahvalnosti kao njemu.

- A što ćeš sada?

- Ĉekam da Francesko dobije svoj dio od oca. Tada ćemo

pobjeći i vjenĉati se. Otac Smole obećao je da će nas vjenĉati

protiv volje roditelja. Moţda i ne znaš daje i otac mog Fran

ceska protiv našeg vjenĉanja. Zato mu i ne da imanje koje bi

on imao dobiti.

Obje djevojke nastavile su ĉavrljati o prošlosti. I drugi su razgovarali

meĊusobno. Grofice Auersperg i Ĉikulini bile su šutljive. Osjećale su da danas

one više ne saĉinjavaju središte društva.

Ni Skerlec, ni sudac Krajaĉić, pa ni Vojkffv nisu bili razgovorljivi, ali je sve

zamijenio Dvojković. Nikad nije bio u neprilici kad je trebalo nešto reći. Notar

Sale promatrao je lijepe gospode smiješkom kojim je obiĉavao osvajati sve

ţenske. Ali otkako je bio pod istragom, ţene mu više nisu tako rado uzvraćale

poglede i smiješke.

Poslije veĉere gosti izaĊu na terasu. Sa sljemenskih brda strujio je svjeţ zrak,

pa su se svi osjećali udobnije.

U jednom uglu terase sjedio je Tito i razgovarao sa Sini-šom. Najednom ga iza

leda trgne Terkin glas. Sjedila je s Vojkffvjem, Genoveţaninom, Dvojkovićem i

još dvojicom mladih kavalira. Tito je ĉuo samo nastavak pripovijesti.

- Jednog je dana ta lijepa djevojka sasula svojoj baki u ĉa

šu otrov, od ĉega je starici pala kap. Tako se htjela doĉepati

stariĉina imetka.

Tito je već prije opazio da Siniša jednim uhom prisluškuje Terkinu priĉanju pa

ga nije zaĉudilo što se kapetan okrenuo grofici i upitao:

- A tko je ta lijepa djevojka?

- Zanimalo bi vas to? - dovikne mu Terka preko stola.

-Vrlo.

- Zašto, kapetane?

- Jer znam nastavak te priĉe. Ako je zaista starica dobila

neki otrov, tada to nije uĉinila unuka, nego netko drugi.

U taj tren Dvojković je htio ustati, ali se nespretno spotakne. Svi su ga

pogledali, pa i Siniša. Ali oni nisu razabrali ono što je Siniši bilo napadno.

Dvojković je promijenio boju lica, a oĉi su mu postale nemirne.

"Taj je oĉito uzbuĊen, ali zašto? Zar su ga se moje rijeĉi tako neugodno

kosnule?" pomisli u sebi Siniša.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Dobro ga promotri i nastavi:

- Ako je stara umrla, a nitko nije bio prisutan - kako vi re-

koste - kako znate da je starica otrovana?

- Ona je to nekom povjerila.

- Sad već znam! Hoćete li da vam ispriĉam svršetak? - reĉe

Siniša.

- Neka lijepa i visoka gospoda zarobila je staricu i zaprijeti

la njenoj unuci da će je ubiti, ako...

- Evo naše lijepe domaćice! - upadne Terka vrlo buĉno Si-

niši u rijeĉi i pode u susret Neri, samo da prekine Sinišine ri

jeĉi.

- DoĊite, gospodo - obrati se Terka svom društvu - i za

molite Neru da nam dopusti malo plesati. Potraţimo velikog

ţupana, on će nam svirati.

Siniša je bio zadovoljan. Ono stoje htio reći bilo je grofici neugodno. Sad zna

da on zna tajnu. To mu je bilo drago. Ovako je protiv grofice imao barem nekakvo

oruţje.

Svi su još bili na terasi kad netko dojaha pred dvor.

- Glas grofa Meska - poveseli se Tito.

Dolje je doista grof Meško pozdravio Oršića.

- Mi smo vam pisali da doĊete na veĉeru - ukorio je Meska

grof Adam.

- Oprostite, nisam dospio. Svega me zaokupilo gospodar

stvo, ali ipak nisam htio da se ne odazovem pozivu baš danas

kad imate tako odliĉne goste.

Meško se uspeo stubama. Njegova simpatiĉna pojava, od-vaţni koraci i bistro

visoko ĉelo ostavljali su ugodan dojam.

Kad je opazio Sinišu, gotovo se prenerazio od ĉuda. Ali odmah pohita k njemu i

zagrli ga.

Kad se sa svima pozdravio i kad se društvo potisnulo u veliku dvoranu da vidi

kako će mladeţ plesati, povuĉe se Nera s Meskom u samotni kut i reĉe mu:

- Toliko se toga dogodilo da ne znam gdje bih poĉela. Dugo

vas nije bilo, a ja vas nisam htjela pozvati jer sam se bojala da biste me

spreĉavali u mojim osnovama.

Na prozoru što se otvarao na terasu pojavi se Genoveţanin grof Fieschi s jednom

mladom damom. Meško se trgne i poluglasno upita Neru:

- Genoveţanin je tu?

- Da, došli su obojica s Vojkffvjem. Zašto vas to uzbuĊuje.

- Mrzim ga od onog dana kad su bili u mojoj kući!

- Grofe, da niste moţda ljubomorni na svoju ţenu?

- Što vam pada na um?

- Oprostite što sam to rekla. Mi smo prijatelji, a to ćemo i

ostati. Hoćete li me upoznati s groficom?

- Hoću, samo dok mali nešto ponaraste - odvrati Meško i

ponudi Neri ruku. Odvede je u dvoranu u kojoj se plesalo uz

svirku glasovira.

- Vaša milost - ĉuo se glas ispod terase.

- Gle, to je Lovro. Otkud ti u ovo doba?

- Zvali su me da ĉuvam jednog mrtvaca. Kad sam izašao iz

dvora, sreo sam onog viteza s kojim se vaša milost vjenĉala -

reĉe Lovro prostodušno.

- Gdje si ga vidio?

- Dolje na cesti.

- Stoje radio?

- Odjahao je dalje prema Stubici, a ja sam se vratio da to

javim vašoj milosti...

- Dakle, vidite, on nije otišao u Beĉ - šapne Nera grofu.

- Ĉini se da je taj mladić u vas zaljubljen i zato vam je uĉi

nio tako veliku uslugu. Sad obilazi dvor da vas moţe katkad

vidjeti. To je posve vjerojatno. Kad se zaljubimo, svi smo mi

muškarci luĊaci.

- Baš ĉudno govorite.

Lovro je ostao na terasi, a Nera je s grofom ušla u dvorac. Jedva uĊoše, kad

grof Vojkffv skoĉi kroz otvoreni prozor na terasu, uhvati Lovni za ramena i

pogleda mu u oĉi:

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ti si zaista dolje vidio muţa svoje gospodarice?

- Ja nisam vidio ništa - ništa.

- Ugušit ću te ako ne kaţeš što si rekao grofici. - Grof stisne

djeĉakov grkljan.

Terka je stajala uz prozor i napeto slušala. Grof još jednom zapovjedi Lovri da

mu odgovori.

- Da, bio je on - odvrati Lovro. Kad ga grof pusti, poĉne bje

ţati niza stube.

- On je, dakle, u okolici?! - klikne veselo Terka. Dobila sam

igru.

- Sto ste zasnovali?

Ona se nasmije, uhvati grofa Vojkffyja pod ruku, a u oĉima joj bljesne

zadovoljstvo.

NA STRAŢI

Svjeţa je i vlaţna noć. Mjesec plovi po obzorju po kojem je razasuo svoj ĉarobni

sjaj. Lovro ide cestom prema Stubici.

Hoda odvaţno, ali se katkad ogledava. Krošnjato drveće u daljini priĉinja mu se

ĉasomice poput velikih prikaza. Tada poĉne iz sveg glasa pjevati kao da sam sebi

hoće zatajiti da se boji.

Pjeva zureći u mjesec. Sve mu se više ĉini da mu se mjesec smije. To ga tako

iznenadi da prestane pjevati. Stao je brzati i, najzad, bjeţati.

"Zašto me strah?", pitao je djeĉak sama sebe. "Dosad me niĉega nije bilo strah.

Ni mrtvih."

Naglo se zaustavi. Pred njim se otvorila nova dolina obrubljena breţuljcima.

Nigdje nikakva glasa. "Sve spava", pomisli Lovro. Prisluhne, ĉinilo mu se da

zemlja u snu diše.

"Zašto se bojim?" upita sam sebe. "Tko će mi uĉiniti što naţao? Ljudi spavaju,

zemlja, šuma i potoĉići dobro me poznaju. Koliko sam puta već ovuda hodao!"

I krene mirno dalje. Prešao je preĉacem livadu i ušao u šumu. I tu je vladala

tišina. Nisu se micale ni granĉice ni lišće. Hitro preleti mladu šumu i zaĊe na

ĉistinu na kojoj se za-bijeliše sitne kućice slamnatih krovova.

U jednoj je drhtalo svjetlo. Lovro pokuca na vrata.

-Tko je?

- Ĉuvar mrtvaca - odazove se djeĉak.

Zavor škrinu i na vratima se pomoli neka mrka ţenska glava.

- Ti si, Lovro?

- Da, zvali ste me da ĉuvam mrtvaca.

- Ĉekaj samo dok ga opremimo i odnesemo u mrtvaĉnicu.

- Svejedno je gdje ga ĉuvam.

Lovro sjedne na prag i stade misliti o vitezu kojeg je danas vidio.

Kakav je to ĉudan vitez! Vjenĉao se s gospodaricom i onda pobjegao? Zašto

obilazi dvor?

To gaje pitanje muĉilo, a nije nalazio nikakva razloga za to da taj vjenĉani

vitez obilazi dvor, a drugi se u njemu šeću.

Dok se muĉio razmišljajući o nepoznatom vitezu, ponovno se otvore vrata seljaĉke

kuće. Dva muškarca na nosiljkama ponesu mrtvaca pokrivenog ponjavom. Lovro im

pode u susret, a onda se uputi za njima. Muškarci su prošli selom i uputili se

livadom prema kapelici na groblju. Lovro krene za njima.

Kad su već bili blizu kapelice, uĊoše u ograĊeni prostor. Iz zemlje su virili

mali crni kriţevi. U kutu ograĊenog groblja drvena komorica. Muškarci uĊu,

poloţe nosiljku na zemlju i odgurnu ponjavu. Na nosiljci je leţao mrtav

muškarac.

Lovro ga nehajno pogleda. Ljudi su podigli lijes i metnuli ga na škrinju

pokrivenu crnim suknom na kojem se isticao bijeli kriţ.

- Tako, sad je sve u redu.

- A kad ćemo ga zakopati? - upita Lovro.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

- Preksutra popodne. Ali da se nisi maknuo od mrtvaca.

- Ne trebate me uĉiti, znam kako se ĉuvaju mrtvi. Ali tre

bate mi donijeti nešto za jelo.

- Ništa ti neće uzmanjkati. No, reci, zar te nije strah?

- Koga? Mrtvace ĉuvam od sedme godine.

- Moţda će sutra doći onaj ĉovjek koji pregledava mrtvaca

da toboţe ne bi još bio ţiv. Reci mu daje ĉovjek umro već ju

ĉer. Ne treba ga pregledavati.

- Što će ga pregledavati? Valjda svatko vidi daje mrtav! Tre

bam ga samo pogledati i već vidim...

- Dobro, dobro.

- A doći će valjda i ţene da se kod mrtvaca mole Bogu. Tre

ba ih pustiti s mrtvacem nasamu. Neka se isplaĉu.

- Razumijem.

Muškarci sa svake strane zapale po svijeću i odu. Lovro je sjeo na prag

mrtvaĉnice i zurio u groblje. Odjednom mu padne na pamet ĉudna misao. "Zašto su

mi sve to rekli? Tko će to doći plakati i zašto ih moram pustiti s njim nasamu?"

Djeĉaku su se upute seljaka ĉinile neobiĉnima. Odluĉi da ţene neće pustiti same.

Zašto on ne bi smio vidjeti kad plaĉu? Uvijek je bio prisutan kad su se došli

opraštati od mrtvaca pa će ostati i ovaj put.

Dugo je hodao oko mrtvaĉnice i razmišljao. Sve mu se više ĉinilo ĉudnovatim što

su ga ovi ljudi tako upućivali.

Najednom stane. Na vratima groblja opazi dvije ţene zao-grnute crnim rupcima.

Jedna je visoka, druga oniska. S njima su dva muškarca. U mjeseĉevu svjetlu

opazi da nisu seljaci. Nije razabirao njihova odijela, ali je dobro prepoznao

gospodske klobuke i duge ogrtaĉe.

Nekoliko su trenutaka razgovarali, a onda krenuše prema mrtvaĉnici. Lovru

spopadne silna znatiţelja.

"Kamo da se sakrijem?"

Tek što bi trepnuo okom, smukne u mrtvaĉnicu, podigne crno sukno ispod odra i

uvyĉ,^|;e u šupljinu, pa opet spusti

sukno. Ništa nije odavalo da se pod odrom krije ţivo biće. Obje ţene stupe u

mrtvaĉnicu, a za njima muškarci.

- Svijeće gore, a mrtvac je sam! - šapne ţena.

-A gdje je Lovro?

- Rekli su nam daje tu.

- Pogledaj malo po groblju.

Jedna ţena izaĊe, a ona druga skine s glave rubac. Blijedo svjetlo svijeće

rasvijetli lice stare Urše.

- Kako ste mogli otjerati tog derana? - oglasi se muška

rac.

- Bio je drzak. Stao nam je predbacivati da se bavimo ne

poštenim poslom.

-Valjda niste pazile što radite i govorite.

- To je kriva ona glupa baba koja je došla moliti da izlije

ĉimo njezina muţa, tako da njoj ostane imetak... pa nam je

obećala novaca, a djeĉak je odmah svrnuo sve na zlo i pomi

slio da muţa hoćemo otrovati...

- Babo Uršo, stradat ćete ne okanite li se opasnih stvari.

- Nije bilo ništa opasno. Naĉinila sam joj iste onakve kaplji

ce kakve sam dala vama za groficu Ratkav.

- Šutite - zagrmi muškarac.

- Ne bojte se, ovaj je mrtav...

- To se ne govori pred mrtvacem.

- Nisam plašljiva.

- A jeste li štogod dali onoj ţeni?

- Samo one kapljice. Već sam rekla kakve. Muţa je ostavila

zdrava pamet, a ţena sada dalje gospodari i ţivi s ljubavni

kom.

- Ako što izbrblja?

- Ona? Nije valjda poludjela. Upropastila bi se. Jer, tko će

dirati u nas dvije. Svijet nas smatra sveticama. Svaki dan obi

lazimo crkvu po dva puta, ţupnik nas cijeni i prikazuje seo

skim ţenama kao uzor...

II

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Zaboravili ste na Lovru - oglasi se drugi muškarac. -

Ĉudim se da još ništa nije rekao kontesi Neri.

- Što bi kopile govorilo?! - odreţe Urša hrapavim glasom.

- Već ću se pobrinuti za njega. Ali kako je vaša milost saznala

da je lopov u dvorcu kontese?

- Danas smo ga vidjeli tamo.

- Tako? Vaša je milost dakle na povratku iz dvorca? Tako

ste neoprezni da dolazite k meni ovako pa vas moţe svatko

prepoznati? Šampanjac grofa Oršića nije dobro djelovao...

- Šuti, babo! Ne brini ti za nas, već za sebe i Lovru.

- Hajdemo - poţuri manji muškarac.

- Ne bi škodilo da poţurite jer je Lovro moţda na groblju.

Što bi rekao da ovdje u mrtvaĉnici nade s nama griĉkog no

tara i drţavnog odvjetnika.

Stara se smijala da su se njezina debela i stara lica raširila, a zubi tresli.

Muškarci uzeše klobuke.

- Hajdemo, Sale, mogao bi nam tko ispred groblja odvesti

konje. A ti, Uršo, pazi kako smo rekli. Za koji dan poslat ću ti

ĉovjeka koji će od tebe preuzeti kapljice.

- Kako ću poznati ĉovjeka koji će doći?

- Pokucat će tri puta na prozor i reći: "Pozdrav od “Bijele

sove”."

- Dobro, vaša milosti.

- Pazi da kapljice budu dobre.

- Ne bojte se. Kontesa će ih popiti kao slatki med i bit će

vrlo poslušna, hehe!

- Da ti vrag sjedi na jeziku, još bi uvijek njime lako kle-

petala.

- Protiv toga nema kapljica, vaša milosti!

- Ali ne bi škodilo da taj lijek pronaĊeš.

U mrtvaĉnicu ude druga baba.

- Stoje, Jano?

- Sve sami mrtvaci i kriţevi - nigdje ţiva stvora.

- Lopov, pobjegao je, valjda se uplašio.

- Budite oprezne. Ako se izdate, nastradat ćete samo vas

dvije.

Muškarci odu, a babe ostadoše u mrtvaĉnici.

- Ĉuješ li ih? Obijesna gospoda! Misle: ako svijet sazna za

naše kapljice, neće pitati kome smo ih napravile. Gospodske

tikve! Ako mene pograbe za vrat, ni oni neće pobjeći.

- A zašto da nas ulove?

- To misli gospodin Sale jer se boji da će nas Lovro izdati.

Ako je samo do Lovre, onda je stvar vrlo laka. Tko će pitati

ako mu zavrnemo vratom kao vrapcu?

- To bi bilo najbolje. Mene je sve više strah da će nam taj

djeĉak donijeti nesreću.

- Neće! Krepat će ĉim mi doĊe u ruke. Bilo bi najbolje da ga

tu priĉekamo. Neka onda ĉuvar mrtvaca ĉuva sam sebe.

- A poĉne li ga tko traţiti?

- Tko? Moţda grof? On je već zaboravio daje Lovro njegov.

Ne plaši se. Djeĉak će nestati, a oni na kontesinu dvoru ne ma

re baš mnogo za njega kad su ga pustili da i dalje ĉuva mrt

vace.

- Istina je. Neka kopile crkne. Tada se barem nemamo koga

bojati.

- A sad mi daj bocu da mrtvacu namaţem lice. Vidiš, već

dobiva crne pjege.

- Svijet je glup pa neće primijetiti.

-Vraga neće! Sad već i glupi naslućuju da nešto nije u redu kad mrtvac ima crne

pjege. Daj bocu i doĊi bliţe!

Baba Jana priĊe Urši i da joj bocu iz koje ova izlije tekućinu na svoj rubac i

opere mrtvacu lice. Pritom je neprestano ţmirkala svojim manjim okom istraţujući

koliko je njezina tekućina djelovala na mrtvaca.

- Pusti neka se osuši, a onda ćemo vidjeti.

Obje babe ostave mrtvaca i povuku se u kut. Urša izvuĉe iz

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

njedara bocu s rakijom i valjano gutne, a onda ponudi babi Jani.

- Lovro još uvijek ne dolazi - reĉe Urša.

- Nešto mu se dogodilo. On nikad nije bjeţao od mrtvaca.

- Moţda nas je vidio kad smo ušle pa se sakrio?

- Gdje? Ovdje nema gdje da se sakrije, a nije ni na groblju.

- Moţda se sakrio za koji grob. Potraţit ćemo ga. Evo ti ko

nopac. Ako ga naĊemo, svezat ĉeš mu oko vrata konopac. Ja

ću ga drţati, a ti pritegni dok ne isplazi jezik.

- Onda će doći sutra. Bilo bi najbolje da odemo s groblja

i sakrijemo se negdje vani. Pa kad doĊe, a mi za njim u

mrtvaĉnicu.

-Dobro, idemo!

Babe se sakriše pred grobljem za stog sijena što su ga ondje ostavili kosci.

U mrtvaĉnici je mrtvac leţao nepomiĉno. Svijeće su gorjele blijedim svjetlom.

Najednom se crno sukno odmakne, a ispod njega proviri blijedo djeĉakovo lice.

Oprezno pogleda na vrata. Bila su otvorena i kroz njih je mogao razabrati ĉitav

prostor do ulaza na groblje.

Nekoliko je trenutaka prisluškivao i zurio u prazninu. Kad je vidio da nema

baba, izvuĉe se ispod mrtvaca i stade se šuljati puzeći da ga babe ne bi

zamijetile. Puzio je izmeĊu grobova poput zmije i neprestano se ogledavao na

ulaz u groblje. Kad je dospio do ograde, smukne uvis, popne se poput maĉka na

ogradu i spusti dolje. Na livadi se da u bijeg. Onda se spusti na cestu i okrene

put dvorca. Sad nije pjevao, već trĉao kao pomaman. Znao je da ga babe nisu

vidjele. Ipak je trĉao.

Sav usopljen stigao je u dvorac. Svi su prozori bili tamni. Ali nije htio buditi

vratara, nego je ostao na terasi.

Pokušao je zaspati, ali nije mogao. Ono stoje ĉuo sakriven pod odrom nepoznatog

seljaka nije mu dalo sna na oĉi. Sve mu je u glavi šumjelo, krv mu se zalijetala

u sljepooĉice, a

srce je burno kucalo. Neprestano mu je pred oĉima lebdjela lijepa kontesa kojoj

je baba Urša imala spremiti kapljice.

- Hoće lije otrovati? Ili će joj oduzeti pamet?

Osjeti takav strah za svoju gospodaricu da mu niz lice poteknu suze. Zadubljen u

misli, zurio je na istok ĉekajući zoru.

Mjesec je polako gubio sjaj i spuštao se na zapad. Na istoku je granula

jutarnjica i sijevnula poput zlata. Lovro je takvu još nije vidio i smiješak mu

zatitra na licu.

Skoro će dan i sad će je spasiti.

Ĉinilo mu se da on sada nosi u sebi veliku tajnu kojom će iz ruku zloĉinaca

spasiti svoju lijepu gospodaricu. Napokon kuća oţivi. Sluţinĉad je ustala, i

Lovro ude u dvorac.

Odmah potraţi Nerinu sobaricu i vaţnim izraţajem lica zatraţi neka probudi

kontesu.

Sobarica mu je gotovo prilijepila zaušnicu. Djeĉak je morao ĉekati. Kad je Nera

izašla iz sobe u hodnik, stupi pred nju i reĉe joj.

- Vaša milosti, moram vam reći nešto vaţno. Ĉuvao sam

ove noći nekog mrtvaca pa sam opet ĉuo nešto o vama.

Nera iznenaĊeno pogleda djeĉaka i povede ga u sobu. S nepovjerenjem sasluša

djeĉakovo priĉanje.

Ono stoje ĉula sasvim je prenerazi. Djeĉak je gledao znatiţeljno oĉekujući da će

ga kontesa pohvaliti. Ali mu ona nije ništa rekla, tek ga je pogladila po crnoj

kosi, ustala i napisala pismo. Sluzi je naredila da poĊe u dvorac grofa Meska.

Ondje će naći kapetana Sinišu koji je prošle noći otišao s grofom da bude njegov

gost.

Kad je sluga otišao, Nera pozove malog Lovru preda se.

- Više ne idi u selo da ĉuvaš mrtvace.

- Ja to rado ĉinim, vaša milosti, jer na tom zasluţim no

vaca.

- Što će ti novac?

I

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEF1CARUM

- Spremam ga. Kad budem velik, ići ću u svijet da vidim ka

ko se drugdje ţivi.

- Dobit ćeš novaca od mene, a sad idi i ne izlazi iz dvorca.

- Molim vas vaša milosti - reĉe Lovro - što to znaĉi da sam

ja kopile i zašto su babe rekle da grof neće pitati za mene? Ka

kav grof?

- To ne znam ni ja - zamišljeno će Nera.

- Zar ja nisam unuk babe Jane?

- Ni to ne znam, ali sve ćemo saznati. Samo te opominjem

da nipošto ne izlaziš iz dvorca, a da me ne pitaš.

- Neću vaša milosti - reĉe djeĉak i izaĊe iz sobe sretan i po

nosan stoje kontesi mogao biti od pomoći.

Kad je Nerin sluga prispio u dvor grofa Meska, sjedili su u sjenici grof,

njegova ţena Stanka i Siniša.

Siniša otvori pismo u kojem ga Nera poziva da se odmah vrati jer daje saznala

izvanredne stvari.

- Oprostit ćete mi grofe - reĉe Siniša - ali moram se za

hvaliti na vašem gostoprimstvu.

- Razumijem vas i neću vas zadrţavati. Ali predveĉer vas

ponovno oĉekujem.

- Hvala vam, rado ću se vratiti ako dopusti gospoda gro

fica.

Siniša odmah krene put Oršićeva dvorca. Stanka i Meško ostadoše sami.

- Siniša je doista silno ljubi - reĉe ona.

-1 ona njega.

- A zar se nikad neće uzeti?

- Kako bi mogla biti ţena ubojici svoje majke? A ona se već

i udala.

- Udala? Uzela je drugog, a ljubi Sinišu?

- Što će drugo?

- Kad se vjenĉala?

- Tek prije nekoliko dana.

- Uvijek sam se nadala da će se njih dvoje ipak jednom

uzeti.

- Moţda je ovako bolje. Da su se uzeli, moţda se više ne bi

voljeli.

Stanka ušuti, a ljepušno joj se lice pokrije sjetom. Ispod oka pogledavala je u

njega, ali je Meško neprestano gledao u dolinu. Onda ustane i reĉe ţeni:

- Siniša će sigurno doći podveĉe. Odredi da za njega spre

me sobu.

- Već je sve ureĊeno - reĉe Stanka.

Grof se spusti niz breţuljak, a Stanka pode u svoju sobu. U bijeloj kolijevci

spavao je mali djeĉak. Krupne ruĉice odbacio je od sebe, sav se podao snu i ne

sluteći da se njegova majka srušila do njega na koljena, da plaĉe i uzdiše: "Sve

je izgubljeno. On doista ljubi nju. On misli samo na Neru!"

Siniša se popodne vratio i Meško je s njim proveo veĉer. Poslije veĉere podu svi

zajedno na šetnju. Samo je Kukmica ostao kod stola. Bio je nešto mrk i

zlovoljan. Toĉio je vino, ali mu nikako nije išlo u tek.

Kad su se Meško, Siniša i Stanka vratili, odu u svoju sobu.

- Jurica! - zovne Kukmica Meska kad se od njega opraštao.

- Što ţeliš?

- Ostani trenutak. Imam nešto da ti reĉem.

- Što ti nije pravo?

- Peĉe me savjest...

- Tebe? Tome se nisam nadao.

- Nešto nisam dobro uĉinio. Znaš kad sam ti ono rekao da

sam vidio Genoveţanina kako se šulja oko dvorca...

- Nisi valjda lagao?

- Kad si ti otišao od kuće, ja sam se napio, ali sam ga ipak

vidio.

- Tvrdio si da si ga vidio više puta...

- Da, vidio sam ga više puta...

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jedanput si vidio da je ušao u perivoj...

- Dakako da jesam. Ali...no, da... ako se on ovuda i šulja,

tvoja ţena moţe biti ĉista...

- Sto ti govoriš o mojoj ţeni! Nje se Genoveţanin ne tiĉe!

- Ah, pusti! Kog bi vraga on tu inaĉe radio! Vidim da si po

sve izmijenjen od onog doba kad sam ti to u svojoj gluposti

rekao. Uvijek si ţalostan, a i grofica je blijeda i ţalosna.

- Tebi se oĉito, od vina pomutio vid! Ne brini za to. Samo ti

mirno dalje jedi i ne umišljaj sebi da te peĉe savjest.

- Samo sam mislio da nije pravo što sam uradio. Ti si danas

još više mrk, jer su Genoveţani ostali kod ţupnika, pa...

- Ne buncaj gluposti. Bit će zla rekneš li pred mojom ţe

nom o tome samo rijeĉ.

S tim rijeĉima Meško ostavi baruna Kukmicu.

Kad je sve u dvoru zaspalo, izašao je grof Meško i šuljao se po perivoju s

pištoljem u ruci. Oprezno je hodao po travi i sakrio se u grmlje kao lovac kad

ĉeka zvijer...

Drugi dan svi su se zajedno sastali na doruĉku.

IZDAJNIĈKE KAPLJICE

Na licu grofa Meska opaţali su se tragovi besane noći. Ali bio je vedriji i

veseliji nego obiĉno. Stanka je, naprotiv, teško prikrivala tugu koja je

provirivala iz njenog glasa. Kukmica nije više osjećao griţnju savjesti jer je

vrlo mnogo i slasno jeo. Samo je Siniša katkad upitno pogledavao mlade supruge.

Ĉitav taj dan, a i naredni proveli su Siniša i Meško zajedno i sve se nešto

dogovarali. Poslijepodne otišli su u selo i vratili se tek podveĉe. Kad su svi

legli na poĉinak, poĊoše Siniša i Meško u grofovu sobu. Siniša je odjenuo staro

tamno graĊansko odijelo, prebacio preko sebe crnu halju s kapucom kojom je

prekrio glavu i lice. Pritom mu je pomogao Meško.

Pljuštala je kiša kad je Siniša ostavio grofa Meska, uzjahao konja i potjerao ga

u Stubicu. Za pola sata prispije u selo.

Kmetovi su već spavali. Siniša obiĊe njihove kuće jašući korakom. U blizini

jedne kuće zaustavi konja, sveţe ga o stablo i pribliţi se kolibi.

Mali, papirom oblijepljeni prozorĉići bili su u tami. Siniša tri puta udari po

okviru prozora. Iz sobe se ĉuo hrapavi glas jedne, a tada druge ţene i odmah

zatim pitanje:

- Tko si?

- Otvori prozor! - promuklo će Siniša.

Prozorĉić se otvori, a nakazna baba zaţmiri u stranca.

- Pozdrav od "Bijele sove" - promrmlja on. - Šalje me Dvoj-

ković.

- Udi, sinko - odvrati baba.

Vrata se otvore. Na stoluje gorjela mjenica. Samo je napola rasvjetljivala

trošni stol i klimavu klupu, svete slike po stijenama i na zemlji slamnjaĉu na

kojoj je leţala baba Jana.

- Došao sam po kapljice - tiho reĉe Siniša.

- Evo ih! - reĉe baba i stade u krpe umatati malu bocu pro

matrajući ispod oka ĉovjeka ogrnuta do zemlje u crnu man

tiju i s kapucom na glavi.

- Evo da te poznam i s ovom crnom krinkom! - reĉe baba.

- Pogodi.

- I hoću! Nisi ni manji ni viši od Matiĉeka. Zar ne da si ti

to, lopove!

- Jesam. Tako mi Boga, dobro pogaĊaš. A kad ćete opet na

Griĉ? - upita on poluglasno.

- Kad nam Sale poruĉi. Dok zrak nije ĉist, ne moţemo ona

mo. A kako vi? Kako moja kuća?

- Sve je dobro i u redu.

- Ne vjerujem da mi niste uništili podrum, vi, crne nesnage.

A kako posao?

- Slabo. Sve su krivi Dvojković i Sale. Prestrašili se istrage

i pobjegli, a mi ostali sada stradamo.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Dakako da stradamo, ali bit će bolje. Dvojković i Sale

opet su se ugnijezdili.

- Samo, budu li se umjeli drţati kako treba. A što rade Lu-

ciferi? Sada imaju malo mladih peĉenki?

- Baš im i ne nedostaju! Znaš da oni uvijek umiju naći lje

potice.

- Što bi umjeli? Bez mene ne mogu ništa. Zašto nikad nisu

mogli doći do kontese Nere? Zašto nisu stvar prepustili meni.

Baš ništa ne mogu bez mene.

- Zato je vrijeme da se ti što prije vratiš na Griĉ.

- Ne idem dok mi Sale ne prisegne da ću biti sigurna. A bi

li ti štogod zaloţio? Skini mantiju i kapucu pa jedi.

- Ne mogu. Gospodar mi je naredio da se odmah vratim.

Ĉeka me na kriţanju.

- Vraga! Toliko mu se ţuri! Evo ti, dakle, kapljice i reci mu

da su jake. Stavi li u vino šest kapi, spavat će tri sata, stavi li

dvanaest, spavat će šest sati. Ali neka ih ne stavi u bijelo vino,

pocrvenjet će, nego u crveno. Razumiješ li?

- Dobro, isporuĉit ću mu.

- A sada bi li ti meni iskazao jednu dobrotu? Evo ti kljuĉa

od moje kuće na Griĉu. Udi u nju, ali vrlo oprezno, i pogledaj

je li tko provalio u moj stan. Uvijek sanjam da su tati odnijeli

sve moje stvari.

- A kako ću ti javiti?

- Zar ne znaš da će crni na mladu nedjelju ovamo? - izne

nadi se starica.

- Nisam bio s njima jer me gospodar neprestano šalje okolo

pa mi još nisu rekli. A što će ovdje?

- Pitaj njih.

- Dobro! A sad idem. Laku noć, babo Uršo.

- Laku noć, neka ti coprnice ne pometu puta!

Siniša izaĊe, sjedne na konja i odjuri.

Griĉke su ulice puste i tamne. Nad njima vise tmasti oblaci.

Kraj Mesniĉke kule šulja se crna sjena. Uspinje se do prozora opremljenog

krupnim rešetkama i pokuca tri puta. To se ponovilo nekoliko puta. Najednom se

odazove Dvojković:

-Tko je?

- Vaš ponizni sluga. Dolazim od babe Urše. Obećali ste da

ćete nekoga poslati k njoj, ali baba ide na više dana u Bistri

cu pa ne moţe ĉekati i zato vam po meni šalje ovaj omot i is

poruĉuje pozdrav od "Bijele sove".

- Znam - promrmlja Dvojković i uzme kroz rešetke pruţeni

omot.

- Još vam Urša poruĉuje da crni ne doĊu na mladu nedjelju

u Stubicu jer ona nije kod kuće. Javit će vam kad se vrati iz

Bistrice.

- Dobro - odvrati Dvojković sneno i povuĉe se u sobu.

Siniša se spusti s prozora i poţuri dolje na Griĉ, u samostan

kapucina. Kod vratara gaje ĉekao otac Smole.

- Je li vam pošlo za rukom?

- Jest - odvrati Siniša. - Bio je sanjiv, nije mnogo ispi

tivao.

- Što li samo kane uĉiniti s tim kapljicama? Kako zamišljaju

da će doći k Neri?

- Moramo biti oprezni. Neru namjeravaju uspavati, a više

je nego razumljivo da tada kane poĉiniti nekakav zloĉin. Ove

će kapljice izdati lopove.

- Samo ako se Dvojković i Urša prije ne sastanu i ne usta

nove daje kapljice odnio netko treći.

- Nadam se da neće. Koliko bih god rado vidio na mladu

nedjelju te "crne", ipak sam Dvojkoviću rekao da ne doĊu.

Bojim se da bi moja varka prije izašla na vidjelo. Ali moramo

biti strpljivi i oprezni. Ţurim k Neri da budem u svako doba

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

na straţi. S toliko ću slasti zadaviti onu hulju koju ulovim kraj nje s

kapljicama.

VAN SVVIETEN

Nera je sjedila kraj svoje bake i gledala njezino blijedo lice i mutne oĉi što

su besvjesno kruţile po sobi. Uz nju stajaše Van Swieten koji je prijepodne

prispio iz Beĉa i, odrţavši obećanje, posjetio svog prijatelja grofa Adama

Oršića. Već gotovo pola sata pozornim okom promatra staricu. Nera mu je

ispripovijedala ono što je ĉula od Lovre, kako je baka izgubila svijest od nekih

kapljica što ih je baba Urša dala Dvojkoviću.

Slušajući to, stari se uĉenjak zamislio a onda stao ispitivati Neru i grofa

Oršića:

- Moţete li bar donekle naslutiti zbog ĉega bi Dvojković o-

trovao groficu?

- Ne mogu se dosjetiti - odvrati grof Oršić - koji bi mogao

biti uzrok da poĉini takav zloĉin. Zašto bi htio da starici otme

baš pamet!

- Recite toĉno od kojeg je dana starica izgubila svijest i kako

se to dogodilo. Je li se tog dana u kući zbilo što neobiĉno?

- Jest, bio je poţar. Upalila se zgrada u našem vrtu.

- Priĉajte kako se to zbilo.

- Bilo je to jedne veĉeri kad je baka leţala udarena od kapi,

ali posve pri svijesti. Razgovarala sam s njom. Kasno uveĉe

pozvoni na kućna vrata Dvojković. Došao da se propita za gro-

fiĉino zdravlje. Sjećam se da je u pokrajnjoj sobi pisao neko

pismo, kad najednom stadoše u kući vikati: Vatra! Vatra! Po

hitala sam k baki, ali je ona spavala. Kad sam opet izašla, na

vratima bakine spavaće sobe sretnem Dvojkovića.

- Njega? Kamo je krenuo? - upita Van Svvieten.

- Koliko se sada prisjećam, ĉini mi se da je zaista htio u

bakinu sobu. Tada, u onoj zabuni, nisam to primijetila.

- A što ste vi uĉinili?

- Potrĉala sam dolje da vidim gdje gori. Kad sam se uvjerila

da se zapalila samo jedna zgrada u vrtu, dotrĉim natrag i na

Ċem Dvojkovića u salonu pokraj bakine sobe. Skupljao je po

podu sagove i rekao mi kako je htio napraviti nosiljku da ba

ku iznesemo iz kuće ako je poţar ozbiljan.

- Je li Dvojković za vaše odsutnosti mogao ući u bakinu

sobu?

- Dakako da jest. Uopće ne znam gdje je bio kad sam po

trĉala da vidim gdje je vatra.

- A tko je potpalio poţar u vrtnoj zgradi? - upita Van

Swieten.

- Neki skitnica. Ne znam kakvog je povoda za to imao. Bi

la bi tu jedina mogućnost osvete, ali taj ĉovjek nije imao ni

kakva uzroka da se osvećuje.

- Zašto ga niste predali sudu?

- Sam Dvojković dao ga je odvesti, ali nikad nije došlo do

suda, pa ni do preslušavanja.

- Tako? Dvojković ga je dao zatvoriti - reĉe lijeĉnik. -

Ĉovjek ipak nije mogao potpaliti vatru bez uzroka. Ali pusti

mo to i nastavimo tamo gdje smo ostavili Dvojkovića s kon-

tesom. Kako ste se razišli s Dvojkovićem kad ste ga sreli u

predsoblju svoje bake?

- On se brzo oprostio i rekao da mora otići.

-1 ništa više? A sada mi recite kad je grofica poĉela gubiti svijest.

- Dala sam joj lijek prije nego što sam pošla spavati. Tada

je i ona zaspala. Kad se ponovno probudila, poĉela je govoriti

nesuvisle rijeĉi.

- Ako je, dakle, Dvojković grofici doista dao kapljice o ko

jima vam je priĉao taj djeĉak, tada je na kakvu stoliću blizu

grofice morala biti i neka ĉaša s pićem u koju je ulio kapljice i

podmetnuo ih grofici da ih popije.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ne - odvrati Nera. - Na stoliću nije bilo ništa, a i baka je

bila tako slaba da ne bi mogla sama posegnuti za pićem. Na

stoliću je bio samo lijek koji sam davala baki.

- Lijek? Mogao je i lijek otrovati. Kako je bilo starici poslije

kad ste joj davali taj lijek?

- Opaţala sam da njezine oĉi postaju svaki dan sve mut

nije.

- Dvojković je, dakle, mogao kapljice staviti samo u lijek.

Posve je moguće da se od otrova što ih ove babe prave od bilja

moţe za kratko vrijeme izgubiti svijest. Ali kad otrov prestane

djelovati, svijest bi se morala vratiti. Zato mislim da to njezi

no ludilo potjeĉe od kakvog dubljeg potresa.

Uto se smraĉilo, i grof Oršić pode upaliti svjetlo. Kad je svjetlo planulo,

starica se makne i kao da se prestrašila, tiho vikne.

- Stoje to? - upita iznenaĊeno Van Swieten.

- Uvijek je takva kad opazi plamen - reĉe Nera. - Uvijek

pred njom moramo skrivati kad nešto gori. UzbuĊuje je ĉak i

svjetlo od smotaka.

- Zanimljivo. Ne biste li mi, konteso, dali malo kudjelje u

posudi.

- Kudjelje? - zaĉudi se Nera. Ali donese lijeĉniku kudjelju.

On je stavi u kovnu posudu i zapali pred staricom. Uzdigne se

mali plamen, a grofica se prestrašeno okrene.

- Sve mi se ĉini daje grofica poludjela one noći kad je u ne

svijesti razabrala pogibelj koja joj prijeti. Znate li grofice - re

ĉe Van Swieten - da bi se takvo ludilo moglo izlijeĉiti? Samo,

naravno, trebalo bi mnogo toga staviti na kocku...

- Oh, vaša milosti, kad bi se to moglo! - reĉe Nera suznih

oĉiju. - Ţivim u vjeĉnoj nadi da će joj se ipak vratiti svijest.

Ĉesto govori iste one rijeĉi kojima je od mene traţila lijek kad

je još bila pri svijesti.

Filip najavi da je iz Zagreba stigao kapetan Siniša. Svi ga srdaĉno pozdrave.

Van Svvieten zagrli Sinišu rekavši mu:

- Odrţao sam obećanje i na putu u Primorje zaustavio se

kod svog prijatelja grofa Oršića. Vrlo se veselim što ste došli.

Siniša ispriĉa Van Svvietenu i Neri zašto je došao i ispripo-vjedi što se

dogodilo s kapljicama koje je varkom dobio od babe Urše.

Van Svvieten gaje pomno slušao. Tipkao je prstima po stolu. To je radio uvijek

kad je neĉim bio nacistu. Na kraju udari još jaĉe prstima po stolu i reĉe:

- Kad sam prije godinu dana preslušavao vašeg drţavnog

odvjetnika, mirisao sam u njemu zloĉinca. Bilo bi upravo ve

liko djelo da ga uhvatimo na ĉinu. Produţit ću svoj boravak

ovdje.

Svi ostave grofiĉinu sobu, a k njoj ude ţena koja se cijeli dan brinula o njoj.

Prije veĉere Nera je opazila da Van Swieten, Siniša i grof Oršić dugo o neĉem

raspravljaju i povjerljivo se dogovaraju. Bila je uvjerena da se radi o

Dvojkoviću. Kad su se poslije veĉere razišli, legne mirno spavati.

U noći je najednom probudi veliko svjetlo. Soba je bila rasvijetljena kao da

gori tisuću svijeća. Nera pogleda na prozor, skoĉi s kreveta i razabere veliki

plamen. U prvi je ĉas mislila da sanja. No kad je otvorila prozor, vidi da tik

uz dvorac gori ĉitava lomaĉa, a dug plamen diţe se gotovo do krova.

Kraj vatre je stajao Siniša. Nije pravo znala što da misli. Brzo baci na sebe

noćnu haljinu i otvori vrata svoje sobe. Ali se na vratima zaustavi. Povik

preneraţenja izvine joj se iz grudi. U naslonjaĉu pokraj prozora sjedila je

stara grofica, a uz nju je stajao Van Swieten. Promatrao je staricu mirnim

pogledom lijeĉnika. S druge strane stajaše grof Oršić koji je bojaţljivo gledao

groficu. Pred prozorom je sukljao vrući plamen i ispunjao svjetlom cijelu sobu.

Stariĉine širom otvorene oĉi zurile su u plamen... Strah i uţas odraţavao joj se

na licu.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

Sva je trnula i drhtala. Iz njezinih grudi prodre krik. Pokuša ustati, ali se

strese kao da ju je ošinuo grom. Tada najednom problijedi kao da se sledila

svaka kap njezine krvi. Nijema, sruši se u naslonjaĉ.

Nera je htjela priskoĉiti, ali ju je ostavila snaga.

- Prihvatite groficu da je stavimo na postelju - reĉe Van

Svvieten grofu Oršiću.

Brzo je polegnu na krevet. Leţala je nepomiĉno, ukoĉeno kao mrtva. Van Svvieten

reĉe:

- Pala je u duboku nesvijest.

Tek se tada Nera oporavila i bacila kraj svoje bake pitajući s uţasom?

- Što se dogodilo? Ne vidite li da grofica...?!

- Konteso, budite mirni. Ovaj poţar neće nikome naškoditi,

a moţda će koristiti.

- Što to govorite? Zaboga, ja ništa ne shvaćam.

- Bolje da ne shvaćate. Priĉekajte da vidimo što će biti.

U sobu uĊe Siniša. Nera pode prema njemu da bar od njega sazna što se dogodilo.

Njegov se pogled zaustavio na njoj. U noćnoj haljini, s raspuštenom kosom, bila

je tako lijepa da mu je gotovo zastao dah. Na njezino pitanje nije mogao

odgovoriti.

- Sjednite tu - reĉe Van Swieten Siniši. - Ĉekat ćemo da vi

dimo što smo poluĉili.

Nera je, meĊutim, otišla u svoju sobu, odjenula se i prikopĉala kosu, a onda se

vratila u spavaću sobu i sjela uz krevet.

Van Svvieten je neprestano trljao stariĉine ruke i sljepo-oĉice. Grof Oršić i

Siniša promatrali su kako pred prozorom dogorijeva sijeno.

U sobi je vladao mir i nijemo išĉekivanje. Trenuci su polagano prolazili. Prošao

je jedan sat a da se starica nije maknula.

- Zar će umrijeti? - prošapće Nera plaĉnim glasom.

Van Svvieten tek mahne rukom da šuti i da bude mirna.

- Što će biti? - dahne grof Oršić i pritom sklopi ruke i po

gleda Sinišu. - Strepim od uţasa. Što ću ako smo prouzroĉili

njezinu smrt?

- Budite mirni - opomene ih Van Svvieten. - Ono je za sta

ricu bio mrtvi ţivot. Trebalo je staviti na kocku taj ţalosni ţi

vot radi mogućnosti pravog ţivota. Gledajte, kako joj dršću

trepavice i obrve. Srce joj je poĉelo pravilno udarati. Ĉekajte

spokojno.

Starica najednom otvori oĉi. Lice Van Svvietena zasja zadovoljstvom. Pomakne se

natrag i dade Siniši i grofu Oršiću znak neka se sakriju iza grofiĉine glave, a

Neru posjedne na stolac pokraj kreveta.

Starica je ĉasak gledala preda se kao da se probudila iz teškog sna i poĉela

oĉima istraţivati oko sebe. Najprije je pogled zaustavila na ormaru nasuprot

krevetu, onda je oĉima polagano dalje prelazila svaki pojedini komad pokućstva

kao da ţeli razabrati gdje se nalazi. Tada opet zaklopi oĉi i duboko uzdahne

poput ĉovjeka koji je snivao strašan san pa kad se probudio, odlanulo mu što taj

san nije java. Za nekoliko trenutaka ponovno je otvorila oĉi i pogledala desno

kao da je znala tko je tamo. Tada prošapće:

- Nero, dušo, daj mi lijek!

Hladni trzaj proĊe djevojĉinim tijelom, a pitajući pogled upre u Van Svvietena.

On priĊe bliţe i da Neri boĉicu.

- Dugo sam spavala? - upita opet starica mirnim glasom.

Djevojci su zadrhtale ruke. Pogleda u umorne stariĉine oĉi

s kojih kao da je nestalo one mrene što joj je dosad mutila pogled.

- Nisi draga bakice - odvrati Nera, a glas joj je drhtao kao

da će proplakati.

- Ti si bdjela cijelu noć? Zašto ne legneš! Idi, dijete, lezi!

- Ne, bakice, ja sam spavala ĉitavo vrijeme i tek sam se

sada probudila.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

- Meni je zlo, zar ne? Ali ipak osjećam da mogu lakše mi

cati rukama. Zar je grof Adam otišao?

Nerin pogled susretne se s pogledom grofa Adama. Niz njegovo lice klizile su

krupne suze.

- Ne, bakice, on je ovdje.

Van Swieten da grofu znak neka se pribliţi postelji. Grof o-briše suze i priĊe

starici. Svjetlo mu je palo na lice i ona ga je stala promatrati.

- Od ĉega ste vi, Adame, tako bijeli? Juĉer još niste bili ta

ko sijedi!

- To vam se tako samo ĉini. Svjetlo je palo na moju kosu.

- A zašto ste promijenili pokućstvo? Juĉer je soba bila

zelena...

- Tako je naredio lijeĉnik - oglasi se Van Swieten.

- Tko to govori? - upita starica.

- Lijeĉnik - odvrati Nera.

Grofica zaklopi oĉi kao da ju je snašao umor i san. Grof Adam zagrli Van

Svvietena.

- Vjerujte mi - reĉe Van Swieten - strepio sam za nju. Ovo

je znaĉilo staviti na kocku jedan ţivot. Ali zar je imalo smisla

onako ţivjeti? Sve sam uĉinio samo kao ĉovjek. Glavno je da

je sve dobro prošlo. Mnogo sam puta vidio vlastitim oĉima da

je takav potres duše ĉesto poludjelom vratio pamet. I vidjet

ćete: ona neće znati ništa što se dosad s njom dogodilo. Kako

ste ĉuli, ona misli da još uvijek leţi u svom dvorcu na Griĉu i

da je još juĉer s vama razgovarala. U tom je mnijenju treba i

ostaviti tako dugo dok ne bude dovoljno jaka da joj se moţe

kazati sve što se zbilo.

Nera im se polako pribliţila. Dršćući od uzbuĊenja, prihvatila je ruku starog

lijeĉnika i naglo je poljubila. A Van Svvieten utisnuo je na njezino ĉelo

poljubac.

Samo je Siniša snuţdena i blijeda lica stajao uza zid. Van Svvietenu je to palo

u oĉi pa mu se pribliţi i upita ga:

- Što vam je?

- Zar ćete grofici kazati baš sve što se zbilo? I ono što se

zbilo sa mnom? - upita tiho.

- Sazna li grofica sve - reĉe van Swieten Siniši - vi nećete

smjeti više ni ĉasa boraviti uz Neru.

- Jest - uzdahne Siniša. - Ali ipak sam sretan što joj se vra

tila svijest jer to usrećuje - Neru.

Grofica se opet probudila, i oni ušute. Starica otvori oĉi i kao da se neĉega

sjetila zabrinuto upita:

- Nero, jesi li našla svoj pojas?

- Kakav pojas, bakice?

- Onaj crveni što mi ga je donio Dvojković.

- Nisam, bakice.

Na stariĉinu licu pojave se zabrinutost i srdţba.

- Onda gaje odnio. A mora ga vratiti. Dobio je za nj mnogo

novaca.

Nera i Van Swieten pogledaju se. Grof Adam iznenaĊeno upita groficu?

-Vi mislite onaj Nerin crveni pojas, obloţen dragim kamenjem. Imam ga kod sebe.

- Onda je sve dobro.

Starica ušuti, a grof Adam povede Van Svvietena u drugu sobu i uzbuĊeno mu

ispripovjedi:

- Taj pojas prodao mije Dvojković za mnogo tisuća forinti.

Rekao je da su ga našli kod Kamenitih vrata i da će zbog toga

na Neru pasti sumnja daje "bijela vještica" što se tuda verala.

Mislim da vam je Nera u istrazi ispriĉala da je ona doista

noću polazila na Kamenita vrata da sluša jecaje izmuĉenih

"vještica". Tako je polazila i na Manduševac da vidi tko su te

ţene što se nazivaju vješticama i tom je zgodom kod Kame

nitih vrata izgubila taj pojas. Shvaćate li tu vezu? Sad, evo,

grofica veli daje taj pojas kupila od Dvojkovića za veliku svo

tu. Bit će da mu je za nj dala ĉitav imetak, samo da odvrati

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

sumnju od svoje drage unuke. A stoje uĉinio Dvojkoviĉ? Kad je grofica leţala

bolesna i bez svijesti, došao je on k meni i pripovijedao mi daje neki ĉovjek

našao taj pojas i daje Nera sada propala ako ga ja ne otkupim. Što sam mogao

uĉiniti u takvo doba kad cijeli svijet vjeruje u "vještice" i svaka je ţena u

pogibelji da će nastradati! Dao sam mu 20 tisuća forinti.

- Eto, sad znate zašto je Dvojković htio starici oduzeti

svijest. Da pojas još jednom moţe prodati vama! Tko bi to mo

gao o njemu misliti? Onako pošteno, prijatno lice!

- Upravo mu ljudi zato i vjeruju pa moţe lako poĉinjati

nedjela. Zato sam odluĉio da ne odem odavle dok god ga

ne raskrinkam. Sutra ću u Zagrebu posjetiti i groficu Terku

Erdodv.

- Nećete joj ništa spoĉitnuti zbog onoga što smo vam pri

povijedali?

- Ni izdaleka. Ali kraljica mora saznati tko se krije pod li

jepim i milim lišćem grofice Terke.

Jutro je sve doĉekalo budne. Samo je grofica tvrdo spavala. Skupili su se u

blagovaonici i ĉekali da se i ona probudi. Najednom do njih dopre štropot

koĉije.

- Netko se dovezao - reĉe grof Oršić i pogleda kroz

prozor.

Brzo se okrene Van Swietenu i klikne: - Dvojković i Geno-veţanin!

- To je zanimljivo - odvrati Van Swieten i doda: - Primite ih

i ne recite im da sam ovdje. To bi Dvojkovića moglo uplašiti,

jer nema ugodnih uspomena na mene.

Oršić posluša lijeĉnika, izaĊe na hodnik i pošalje dolje Filipa neka goste uvede

u veliki salon. Doskora udu Dvojković i Genoveţanin markiz Lamellini i vrlo

srdaĉno pozdrave grofa Oršića.

- Osobito se veselim - reĉe im grof- što vas opet mogu po

zdraviti kao svoje goste.

- Danas se moramo zahvaliti na gostoprimstvu - reĉe La

mellini. - Došao sam tek zato da vašu milost pozovem na

sveĉanost koju prireĊujemo u našem novom dvorcu u Sa

moboru. Jednom sam u vašoj kući doţivio razoĉaranje, ali

kontesa je već odabrala drugog pa neka bude sve zaborav

ljeno. Molim stoga da bi moj poziv primila i mlada grofica

Hofberg.

- Moram je upitati - reĉe grof Oršić. - Ne znam hoće li se

ona odluĉiti da poĊemo u društvo. Njezin je muţ otputovao.

- Bilo bi, štoviše, potrebno da ude u društvo poslije one

zadovoljštine koju joj je podijelila kraljica - umiješa se Dvoj

ković.

- Neka sama odluĉi - odvrati grof. - Molim gospodu da ĉa-

sak priĉekaju.

Oršić je pošao u blagovaonicu gdje su bili Van Swieten, Nera i Siniša. Kad im je

Oršić rekao zašto su došli, Van Svvieten ga uputi:

- Kaţite da će kontesa - ili, oprostite, grofica - svakako

doći.

Tada se lijeĉnik okrene k Neri: - Vi ćete poći onamo. S tim pozivom nisu došli

uzalud. Ja ću s vama - nasmije se Van Svvieten. -1 Siniša, je li?

Kapetan pogleda Neru toplim, odanim pogledom i odvrati:

- Ako kontesa dopusti.

-Molim vas zato...

NENADANO OTKRIĆE

U maloj zidanoj kući samoborskog graĊanina Mišića skupili se mještani i uzbuĊeno

vijećali. Lica su im od ogorĉenja zaţa-rena, a usta sipaju kletve i psovke.

- Ni Auerspergovi, ni Erdodvjevi, ni drugi gospodari grada

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Samobora nisu s nama pošteno radili - vikao je suhonjavi Samoborac.

- Sami smo krivi. Zašto smo mirno gledali kad su nas sa

moborska vlastela proglasila svojom imovinom?!

-Vraga smo mirno gledali! Nismo se o tom brinuli, a kad je sve bilo gotovo, bilo

je prekasno.

- Ništa nije prekasno!

- Dosta smo u Beĉu moljakali da nam vrate pravice.

- Sto treba moljakati? Pokupi oruţje i ponesi ţivu glavu,

pa udri na dvor. Mnogo će glava ostati gore, ali pravdu ćemo

ponijeti.

- Ne bi bilo ni teško tući se s Genoveţanima. Cijeli dan i

noć prolijevaju vino i šampanjac.

- Nitko nije haraĉio kao ovi prokleti izrodi. Meni su danas

s paše otjerali blago.

- A meni su provalili u podrum i odnijeli vino.

- Znaš kako su susjedu Budiju oteli sijeno? Kad je upravitelj

grada Šuljok došao van s gradskim slugama, oduzeše ljudima

sijeno. Naši su se branili i navalili na gradske sluge kosama,

ali su ovi poĉeli pucati. Na to dolete naše ţene, a oni, ni da

bi nabrojio pet, oteše dvije najljepše djevojke i odvedoše ih u

grad.

Zgraţanje provali iz grudi graĊana kad govornik nastavi:

- Što se onda dogodilo? Išli smo gore da zatraţimo djevojke,

a upravitelj nam reĉe: "Djevojke su u tamnici jer su vještice."

Bura ogorĉenja izvine se iz njihovih usta, a Mišić stade vikati:

- Pokazat ćemo Genoveţanima!

- Što ćeš pokazati? Djevojke nisu htjeli dati. Sluge kaţu da

je jedna od oĉaja skoĉila u badanj pun mošta i ugušila se.

- Bjesomuĉna ĉeljad! Trebalo bi ih pobiti - vikne starina ko

ji upravo otvori vrata.

- Što se dogodilo, Sušek? - upitahu sakupljeni došljaka.

i

- Genoveţani su poludjeli. Sijeku šljive jer da će saditi

smokve. Od jutra su posjekli pol voćnjaka pa vele da će u-

mjesto krušaka i jabuka saditi naranĉe i limune.

- Neka samo sijeku na svom imanju - smijao se Mišić.

U taj ĉas projure ispred kuće bogate koĉije i stadoše se penjati u dvorac.

- Eno, voze se gosti da jedu naše peĉenke i piju naše vino.

Da smo ljudi, napali bismo ih usred zabave i potukli.

- Samo budite mirni, ljudi - umirivao ih Mišić. Genoveška

gospoda sama će sebe izjesti.

Dok su oni bijesni i ogorĉeni gledali kroz prozorĉiće, koĉije su jedna za drugom

jurile gore u dvorac i zaustavljale se pred velikim ţeljeznim vratima na kojima

je stajao mali talijanski vratar. Klanjao se gostima do zemlje, pozdravljajući

ih talijanskim jezikom. Ĉitavo jato sluga stajalo je na ulazu u prvo dvorište

ispod kamenitih stupova i vodilo goste po hodnicima u sobe opredijeljene za

njih.

Tu su se gosti odjenuli za sveĉanost. Doskora sve dvorane zasjaše u moru

svijeća.

Zelenilo, cvijeće i bogata svila, zlato i kristal sjalo se po dvoranama. Crveno,

zeleno i plavo svjetlo prelijevalo se po kristalnim lusterima i pruţalo ĉarobnu

sliku.

Genoveţani su razvili sav juţnjaĉki sjaj.

Gospode u svijetloj svili dolepršale su u to more svjetla, a gospoda su bila u

sjajnim velikaškim odorama.

U prvom katu sjeverne kule sjedio je Siniša. Dodijelili su mu ovu sobu. Kroz

otvoren prozor pruţio mu se vidik na rudarsku dragu. Bujni breţuljci poput

velikih zelenih valova nizali se jedan iza drugoga. Mjeseĉina im je posrebrila

obrube vrhunaca pa se ĉinilo kao da su pokriveni srebrom. Duboka sjeta lebdjela

je na Sinišinu licu dok mu je pogled kruţio po zelenim brdinama.

Otkako se grofici Ratkav povratila svijest, osjećao se poti-

.*. Ť

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

šten. Ĉinilo mu se da je tim ĉasom zauvijek izgubio nadu da će moći bar vidjeti

Neru i s njom drugovati.

Ovog trenutka obuzela ga dvostruka sjeta. Stajao je pokraj prozora one iste sobe

u kojoj je nekoć proveo jedno veĉe s Ne-rom kad ju je ono spasio iz pandţa

grofice Auersperg.

Tada bijaše zima. Snijeg je pokrivao lijepe bujne breţuljke koji su tada

izgledali kao ledene sante, a danas se zelene. Iz tih misli trgne ga Filip koji

mu javi daje došla Nera s grofom Oršićem.

Van Swieten je svoj dolazak odgodio tek poslije veĉere kao da je toboţe naišao

sluĉajno. Nije htio zastrašiti Dvojkovića ako je ovaj naumio da štogod poduzme

protiv Nere. Siniša je odmah pošao u dvoranu gdje se sakupio svijet i

znatiţeljno gledao u lijepu unuku grofice Ratkav. Većina je nije vidjela ĉitavu

godinu dana. A zanimala ih je još i zato što se romantiĉno i nikome razumljivo

vjenĉala s nekim nepoznatim vitezom. Uz to je svatko znao da je ljubi ubojica

njezine majke, od svih oboţavani kapetan Siniša, pa je tako sav interes bio

usredotoĉen na nju. Sve su je oĉi radoznalo gledale kad je ušla u dvoranu u

modroj svili opšivenoj biserjem i brili-jantima. Sjajnim crnim oĉima zaokruţila

je dvoranom kao da nekoga traţi.

I doista, njezin se pogled zaustavi na Siniši koji je ušao s protivne strane.

Cijelu veĉer boravio je Oršić uz Neru, a uz Oršića Siniša. Tako su se

dogovorili: da budu neprestano na oprezu.

Oĉekivali su da će Dvojković veĉeras svakako pokušati s onim kapljicama poĉiniti

kakav zloĉin. Tako ih je barem uvjeravao Van Svvieten. Štoviše, on je smatrao da

su Neru pozvali samo zbog toga da bilo kako provedu svoju zamisao.

Sve troje nestrpljivo je oĉekivalo što će se dogoditi. Vazda su oĉima pratili

Dvojkovića i Salea.

Kad su sjeli k veĉeri, na njihovo zaĉudenje, ni Dvojković ni Sale nisu došli u

njihovu blizinu. Naprotiv, sjedoše uz groficu

Terku Erdodv koja je bila okruţena mnogobrojnim mladim kavalirima.

Veĉera je prošla bez ikakvih dogaĊaja.

Poslije veĉere iz dvorane rasvijetljene ruţiĉastim svjetlom glazba je pozvala

društvo na ples. Ne mogavši odoljeti, gosti pohitaše u ruţiĉasti oblak svjetla

da se ljuljaju po taktovima svirke kojom je tiho odzvanjala cijela dvorana.

Nera je sjedila uz grofa Oršića i Sinišu kao da ne kani plesati. Ali joj priĊe

grof Vojkffv i zamoli je za ples. Budno Sini-šino oko pratilo ju je pomno, ni

trenutka je nije pustio s vida. Najednom opazi da je grof Vojkffv prestao

plesati, ponudio Neri ruku i nešto joj govorio. Ona je kriomice pogledala prema

onoj strani gdje je sjedio Siniša, tri puta zamahnula lepezom kao da se

rashlaĊuje i tada, smiješeći se, kimnula glavom grofu Vojkffvju i pošla s njim

iz dvorane.

Siniša ustane i poĊe za njom. Na vratima sretne Van Svvietena.

- Evo me - reĉe on Siniši. - Nitko nije pravo ni vidio da sam

tu. Ima li što novo?

- Ništa. Jedino je ĉas prije grof Vojkffv poveo Neru na ples.

- A gdje je Dvojković?

- Još se uvijek nije pribliţio. Eno, gledajte ga tamo blizu one

velike palme. Kao da nekoga traţi. Sad je, evo, prišao Oršiću.

- Mislim da će biti najbolje ako se još ne pokaţem gospo

dinu gradskom odvjetniku. Takvi ljudi imaju dobar nos. A

gdje su grof Vojkffv i Nera?

- Otišli su iz dvorane kroz ova vrata.

- Ne smatrate li da bi grof Vojkffv mogao biti u vezi s Dvoj-

kovićem?

- Kad bi se radilo o meni, vrlo vjerojatno, ali ipak ću ga po

traţiti.

Siniša se uputi kroz srednja vrata na koja su izašli Vojkffv i Nera i uĊe u mali

kabinet za odmor plesaĉa. Tu je našao

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

nekoliko plesaĉa koji su se rashlaĊivali pićem. Siniša pode izmeĊu njih i

prijeĊe u sporednu sobu. Tu su stolovi bili prostrti. Hladno jelo i voće stajalo

je u srebrnim i zlatnim posudama, a okolo je sjedilo nekoliko parova i krijepili

se. U kutu primijeti Siniša baruna Kukmicu kako vrlo spokojno sjedi kod stola i

pustoši piće i jelo.

- Poznajemo se s mog posljednjeg posjeta grofu Mesku, ba

rune - pozdravi Siniša Kukmicu.

- Da, da, gospodine kapetane. Ali moram priznati da to ni

je jelo za mene. Morao bih pojesti nekoliko tisuća takvih slu

zavih puţeva a da osjetim da nešto ima u ţelucu. Ja volim šun

ke, komad sira, pa luka.

- A zašto nisu došli grof Meško i grofica?

- Zato što grofica nikako nije htjela doći. Šteta za njih! Ve

lika šteta!

- Kako to mislite?

- E, tako, tako! Nije sve onako kako je imalo da bude. A da

znate kakva je to bila ljubav?! Ti prokleti Genoveţani, oni će

u nas poĉiniti još mnogo zla.

- Ne razumijem što rekoste.

- Moţda nije pristojno da vam to ispripovjedim, ali, najzad,

nema u tom ništa zla. Mladi Genoveţanin odviše obilazi oko

dvora grofa Meska, ali, dakako, grofica sigurno nije ništa kri

va. Uostalom, na ţene nitko ne moţe priseći.

- Ĉujte, barune, vi ste malo odveć pili pa previše govorite.

Molim vas da to ne priĉate pred drugima.

- Ne bojte se! Sutra bi me pekla savjest, već mi je, uos

talom, sasvim ispeĉena. Bio sam tako lud pa sam grofu Mesku

pripovijedao o Genoveţaninu, ali me tješi da još uvijek nisam

rekao sve. Ne samo što je Genoveţanin obilazio oko dvorca,

već sam ga dvije noći vidio kako ulazi u kuću...

- Laţete, barune! Trebalo bi vas zatvoriti dva mjeseca i po-

jiti samo vodom pa biste sve to oporekli.

- Molim, ja već opozivam! Samo vas molim ne govorite mi

0 vodi.

- Bilo bi najbolje da se udaljite jer biste mogli pred kim još

štogod izbrbljati. Recite mi radije jeste li vidjeli da je ovuda

prošao grof Vojkffy s jednom mladom damom.

- A, ona lijepa, mlada, impozantna dama što ima tako ne

obiĉne crne oĉi i kosu kao daje posipana pepelom? To je ona

stoje bila optuţena daje vještica. Jest, jest, malo prije su pro

šli ovuda.

Siniša pode smjerom koji mu je pokazao Kukmica i ude u mali kabinet iz kojega se

ulazilo u pokrajnji salon. Zelenkasto svjetlo ĉarobno je rasvjetljavalo tamno

pokućstvo i prostrte stoliće, pune hladnih jela. U salonu Siniša primijeti Neru

i Vojkffyja. Nera je upravo sjela za stol. Bila je licem okrenuta prema njemu.

Grof Vojkffv je stajao nasuprot Neri, okrenut leĊima prema vratima. Iza Nere je

visio zastor koji se neprestano micao pa ga je Siniša, stojeći u malom kabinetu,

odmah opazio. Ĉinilo mu se daje iza zastora otvoren prozor

1 da vjetar zamahuje zastorom. On brzo ugasi svjetiljku u ka

binetu da ga ne bi opazili iz salona. Tada sjedne na stolicu

kao da se, toboĊe, odmara, ali se okrene, tako da je jasno ra

zabirao svaku kretnju Nere i grofa Vojkffvja.

"Što opet hoće s njom?" pomisli on u sebi. "Nakon onog dogaĊaja pred njezinim

dvorcem još uvijek ima obraza da s njom razgovara!"

Siniša se još bolje sakrije medu zastore koji su dijelili mali kabinet od

salona. Do njega dopre glas grofa Vojkffyja. Stojeći pred Nerom, sagnuo je glavu

kao pokorni grešnik i stao govoriti:

- Trebalo bi da tu pred vama padnem na koljena i zamolim

vas za oproštenje. To je jedini povod što sam vas zamolio za

ovaj trenutak.

- Još uvijek imate obraza da traţite oproštaj?

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ne uĉinih pri svijesti ono što sam uĉinio.

- Hvata vas, dakle, katkad ludilo?

- Ne rugajte mi se, grofice! Sjetite se onih dana dok ste još

bili na Griĉu. Sjetite se koliko sam vas ljubio. A to bijaše prvi

put u ţivotu što sam ljubio ţensko biće. Dotad sam poznavao

bezbroj ţena, ali nijedna nije mogla da mi se poput vas usi-

jeĉe u dušu. Tada se dogodilo ono - neću da vas podsjećam na

teške ĉasove, ali ja bih i ţivot ţrtvovao za vaše osloboĊenje da

vas nije za sebe oteo Siniša.

- Ne dopuštam, grofe, da govorite o njemu.

- Ljubite ga? - upita Vojkffv, a glas mu je zvuĉio ljubo

morno.

- Pa, ako ga ljubim?

- Ubojicu i zavodnika svoje majke?

- Koliko se to tiĉe vaše osobe?

- Zato što vas ljubim, grofice, i ne znam kako bih zadobio

vaše oprostenje što sam u ĉasu ludila onako postupio prema

vama.

Nera ustane i htjede otići, ali je Vojkffv zaustavi:

- Znam da sam vam mnogo skrivio, ali vas molim barem

me pred svijetom ne osramotite. Svuda okolo ima ljudi koji su

vidjeli da ste pošli sa mnom. Što će reći ako vide da ste me o-

stavili? Sjednite malo, bar naoko, i uzmite nešto jela. Mogao

bi tko naići i opaziti da ste me otjerali.

- Kad vam je stalo do svijeta, dajte mi komadić paštete.

- Ne bi ste li malo burgunca? - ponudi Vojkffv i priĊe or

maru gdje su stajale boce. Nera ga sumnjiĉavo pogleda i reĉe:

- Nipošto burgunca. Radije ĉašu šampanjca.

Vojkffv je bio leĊima okrenut prema Neri, tako da nije mogla vidjeti što radi.

On uzme s ormara bocu i natoĉi u ĉašu pjenušava vina, a drugom je rukom spretno

segnuo u dţep, izvadio srebrnu boĉicu i ulio u šampanjac nekoliko kapi.

U tom trenutku uhvati ga netko objema rukama, tako daje boĉica pala na pod.

- Što to radite? - vikne Siniša drţeći za vrat Vojkffvja.

Nera je razabirala što se dogodilo i samo je ĉekala što će

grof odgovoriti. On je bio blijed i prestrašen. No u trenutku kad mu se ĉinilo

da je sve propalo, ipak se sabere. Dok ga je Siniša drţao svojim ĉvrstim rukama

traţeći od njega razjašnjenje, on se priĉini kao da se ljuti na njega i stane

hiniti da je uvrijeĊen. -Poludjeli ste!

- Od ĉega je šampanjac u ĉaši crven?

- Vi niste pri sebi. Ulio sam sebi u šampanjac lijek zato što

imam groznicu.

- Sebi? Laţete! Ove ste kapljice dobili od Dvojkovića koji ih

je naruĉio od babe Urše.

Vojkfv nije mogao naći odgovor.

Nera je bila iznenaĊena. Dakle, ne Dvojković - nego Vojkffv!

Siniša pusti Vojkffvja i posegne za srebrnom boĉicom. Dotle se Vojkffv pribrao:

- Ĉini mi se da biste se opet rado nametnuli kao branitelj

kontesi. Silom biste htjeli steći njezinu naklonost.

- Neće me smesti vaša ironija. Recite što ste htjeli uĉiniti i

zašto ste ulili u ĉašu ove kapljice? Zašto ste to htjeli uĉiniti?

Nećete izaći iz ove sobe dok to ne priznate.

- Dragi kapetane, upravo ste smiješni u ulozi kontesina bra

nitelja. Zavodnik njezine majke ne moţe biti zaštitnikom nje

zine kćeri.

Kao da je udario grom. Oko Siniše sve se potreslo. Ĉinilo mu se daje svaka

Vojkffvjeva rijeĉ postala ĉekić i da ga udara po sljepooĉicama. Kao da se u

njemu ledila krv, a srce prestalo tući. Neizmjeran bijes poput orkana svega ga

zahvati, ruke mu se digoše, oĉi iskoĉiše i cijelim svojim jakim tijelom baci se

na Vojkffvja. Jednom rukom pograbi ga za prsa, a drugom za vrat. Prijetećim

pogledom vikne:

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

- To se usuĊujete reći, vi, vi?...

Vojkffv nije mogao odgovoriti, rijeĉ mu je zastala u grlu. Preneraţeno je gledao

u Sinišu osjećajući da bi ga ovoga ĉasa mogao ubiti. Nije se usudio ni pokušati

da pobjegne. Osjećao je da će ga smrviti snaţne kapetanove ruke.

- Govorite: tko je zavodnik grofice Keglević? - vikne Siniša

i ponovno stisne Vojkffvja za vrat.

- Ne znam.

- Govorite jer ćete zauvijek zanijemiti!

Vojkffv se pokušao odriješiti Sinišinih ruku koje su ga drţale poput kliješta,

ali ga on stisne još ĉvršće zahtijevajući odgovor.

Nera se povukla k prozoru, tako da oba muškarca to nisu primijetila. Nadala se

da će sada ĉuti ono što moţda pred njom ne bi htjeli da kaţu.

Siniša je posve zaboravio na njezinu prisutnost. U sebi nije osjećao ništa drugo

nego luĊaĉki bijes i ţelju da Vojkffvja prisili na priznanje.

- Pustite me! Vi ste pobjesnili - poviĉe Vojkffv nastojeći se

osloboditi.

- Nećete ţivi iz mojih šaka dok mi ne odgovorite. Ĉija je lju

bavnica bila grofica Keglević? Moja ili vaša?...

Vojkffv protrne i spusti glavu.

- Moţete li oporeći da ste vi bili zavodnik zbog kojeg sam

jednog dana postao ubojica? Vi zavodnik, a ja ţrtva!

Siniša pusti ruke s Vojkffvjeva vrata, gurne ga od sebe k prozoru i vikne:

- Došao je ĉas obraĉuna. Govorite sada, gospodine grofe!

Evo, gledajte ove ruke - zbog vas su se omastile krvlju.

-Nije istina!

- Istina je! Srećom svog ţivota platio sam vaše zlodjelo, a

sada mi vi - vi dobacujete u lice da sam zavodnik majke one

koju ljubim? Bacate mi u lice objedu da joj se namećem za

branitelja iako dobro znate zastoje branim od vas! Ili moţda niste nikad

naslutili zašto sam je branio od vas one veĉeri kad sam vas našao da kleĉite

pred njom i prisiţete joj ljubav? Niste li opazili da sam slijedio svaki vaš

korak, pratio svaki vaš pogled kojim ste mladoj djevojci hinili da prikrivate

svoju strast? A nisam to ĉinio samo zato što sam je ljubio nego i zato što sam

znao tko ste!

- Znali ste?

-Jest, znao sam dobro grofa Vojkffvja, poznavao sam dobro njegovu prošlost,

poznavao sam dobro njegovu ţenu koju je bezdušno napustio! Poznavao sam dobro i

sina kome je dao ţivot, a nije se za nj pobrinuo ni onoliko koliko se pas brine

za svoje mlade. Znao sam da grof Vojkffv nema većeg cilja u ţivotu nego da se

zabavlja sa ţenama i da nema ljepotice za kojom ne bi posegnuo, pa makar uz

cijenu zloĉinstva.

- Krivo me objedujete!

- Nema toga na svijetu ĉime bi se vas moglo krivo obijediti.

- S kontesom Nerom nisam imao nikakve zle namjere.

- Jeste! Sjetite se onog dana kad sam vas prvi put gurnuo

od tog boţanskog djeteta kojem ste govorili o ljubavi, vi ko

ji nikad niste osjetili nikakve ljubavi nego samo za sebe i

svoje strasti. Noći i noći stajao sam pred njezinim dvorcem,

sakrivao se pod onu staru lipu i pazio na vas. Vi ste neprestano

obilazili oko dvorca, a ja sam straţario jer sam slutio da ste vi

onaj koji je kontesu dao oteti iz kapucinske crkve.

-Nisam, nisam...

- Jeste! Samo vi u svojoj obijesti moţete zamisliti takvu ot

micu. Oteti djevojku i onda je zatvoriti u lijes - to je mogla bi

ti zamisao samo grofa Vojkffvja.

-Nije istina!

- Prisegao bih na to. - Vaša vas je strast prometnula u

zvijer. Odvela vas je tako daleko da ste posegnuli i za ţenom

svog najboljeg prijatelja, daje zavedete, a onda nakon toliko

.”*-""

*-Ť?<ŤŤ**

MARIJA JURIC ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

godina niste ni zadrhtali pri pomisli da posegnete za kćerkom te ţene! A poslije

svega toga vi svoj grijeh predbacujete meni, i to u trenu kad vas opet hvatam na

zloĉinu! Recite zašto ste Neri htjeli dati one kapljice? U kakvoj namjeri? Sto

ste htjeli uĉiniti s njom? Recite ako vam je ţivot drag!

Vojkffv je stajao pred Sinišom kao osuĊenik pred svojim sucem, blijed i ukoĉena

pogleda, poput lupeţa kojeg su ulovili na djelu pa mu nema izlaza.

Na vratima se pojavio Van Swieten. Ostao je tu i povukao se u stranu gledajući

oba muškarca.

- Ništa nisam htio uĉiniti! - odvrati Vojkffv.

- Laţ vam neće koristiti. Unaprijed sam znao da s tim ka-

pljicama netko ţeli poĉiniti zloĉin, ali nisam ni slutio da ćete

to biti vi.

- Nema nikakva zloĉina!

- Ĉujte! Ovdje je Van Swieten koji zna sve. On se zarekao

da će onoga koji poĉini to nedjelo predati u ruke zakona. Zna

te li, dakle, što vas ĉeka? Recite mi što ste htjeli uĉiniti, a ja ću

zatajiti da ste to bili vi.

- Nisam htio uĉiniti ništa. Ţena me na to nagovorila.

- Ţena? Koja?

- Grofica Terka.

- Što je htjela? Zašto vas je nagovorila?

- Znala je da sam vazda ludovao za lijepom kontesom i re

kla mije: "Evo, grofe, pruţa vam se prigoda da ispunite svoje

ĉeţnje..." Dala mije ove kapljice da ih ulijem kontesi u piće.

- A što onda? Što biste onda?

Grof Vojkffv pode prema zastoru koji je Siniša vidio da se miĉe i podigna ga:

- Evo, gledajte! Tu su vrata koja vode u kulu kamo sam

imao ponijeti Neru kad zaspi.

- Htjedoste je zavesti?

- Grofica mije savjetovala, a ja nisam odbio.

Siniša sklopi dršćuće ruke i glasom punim uzbuĊenja vikne:

- Zloĉinac ste od poroda.

Pribliţi im se Van Swieten, uhvati Sinišu za ruke i upita ga:

- Što sve to znaĉi, kapetane?

- Da smo našli zloĉinca. Evo, stoji pred vama.

-Stoje on vama?

- Otac, vaša milosti!

Van Swieten je stajao ĉasak iznenaĊen zbog tog otkrića. Pogledavao je tren

Sinišu, tren Vojkffvja, gladio bradu i zamislio se. A tada mirno i hladno upita

Vojkffvja:

- U koju vam je svrhu grofica Erdodv to savjetovala?

- Bila je uvjerena da bi Siniša tada prestao ljubiti Neru.

Ušute: Pokraj prozora ispod teških modrih zastora Nera se

borila s nesvjesticom. Nitko to nije zamijetio, nitko sada nije mislio na nju,

svaki je bio zabavljen svojim teškim mislima.

- Što ću s njim? - upita Van Swieten mirno kao da se nije

ništa dogodilo.

- Obećao sam mu da ću, prizna li, zatajiti njegovo zlodjelo.

- On je, dakle, vaš otac? - reĉe Van Swieten.

Nekoliko je trenutaka razmišljao. Tada se okrene Vojkffvju i hladno mu reĉe:

- Gospodine grofe, ni Siniša ni ja nemamo s vama što raz

govarati.

Vojkffv je pošao k vratima spuštene glave i izašao iz salona.

- To je, dakle, vaš otac koji je šutio znajući da ĉamite u ta

mnici? - upita Van Swieten.

Siniša slegne ramenima i odvrati:

- Stoje mogao uĉiniti? Ipak, ja sam je ubio!!

- Ali ja sam uvjeren da nad njezinim mrtvim tijelom niste

zapalili kuću zbog ĉega su vam dvostruko sudili.

- Ne, doista nisam.

- Nije li to uĉinio Vojkffy?

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Nije. Znam tko je podmetnuo vatru.

- A ipak ste pred sudom uzeli na sebe krivnju?

-1 uzeo bih je još deset puta.

- Zašto?

-Vatru je podmetnula jedna duša koju sam nadasve ljubio.

- A tko je to bio?

- Moja majka. Kad je vidjela daje nesretna grofica izdahnula

u mojim rukama i kad me je prisilila da pobjegnem, zapalila je

dvorac u kojemu je grofica izgorjela. Sirota majka! Uĉinila je

to zato da izbriše trag mojem nesretnom djelu. I doista. Osim

sluge Tome, koji me je kasnije odao grofici Auersperg, nitko

nije znao što se dogodilo s groficom Keglević. Sad znate zašto

sam na sebe uzeo djelo svoje majke koja je bila pripravna uĉi

niti sve da spasi sina. To mije priznala onog dana u Beĉu kad

sam došao k vama i predao se pravdi.

- A gdje je sada vaša majka?

- Ubila je tuga dok sam ĉamio u tamnici.

- A što ćemo s dvorskom gospodom, kćerkom bivšeg bana?

Siniša slegne ramenima kao da mu je svejedno.

- Razgovarat ću s njom.

Vidjevši da je Siniša još uvijek potresen i neće da govori, Van Swieten ga

ostavi nasamu.

SAMRTNI PLES

Siniša se baci u naslonjaĉ i sakrije lice u dlanove. Najednom se zastor

razdijeli. IzaĊe Nera blijeda i zaplakanih oĉiju. Ĉuvši korake Siniša, podigne

glavu. Njegove oĉi sretnu se s njezinima. Skoĉi sa stolice, pohita k njoj i

prošapće potresenim glasom:

- Sve si ĉula?

- Jesam.

- Sad je sve svršeno! Prezri me, Nero, ja sam doista njegov

sin!

- Ne mogu te prezreti, Siniša! Ljudi nas rastaviše, ali nam

srca ne mogu oduzeti.

- Imaš li još onaj lijek što si mi ga dao da se riješim muka

u tornju?

- Otrov?

-Da!

Siniša segne u dţep, izvadi iz njega svilenu kesu, otvori je i pokaţe Neri malu

koštanu posudicu.

- Evo ga.

- To je izlaz za nas oboje! Shvaćaš li me, Siniša?

- Da zajedno umremo? - klikne on.

- Zajedno!

- Sad više nisam nesretan, Nero! Osjećam da ćemo opet bi

ti svoji - bar u smrti!

On posegne za njezinom rukom, privine je na svoja usta i utisne cjelov.

- A sad, doĊi Siniša. Daj mi ruku. Idemo u svijet i veselje.

Zamislimo da smo sretni vjerenici i da ćemo zajedno snivati

san smrti kad ne moţemo ţivjeti san sreće i ţivota.

UzbuĊen, Siniša ponudi Neri ruku, a ona je prihvati. Iz salona poĊu ravno u

plesnu dvoranu.

Sve se oĉi zaustave na njima. Sve je gledalo nekim zlovoljnim iznenaĊenjem stoje

Nera uhvatila pod ruku ĉovjeka koji je ubio njezinu majku.

Ona je to opazila, prkosno digla glavu, smiješila se ironiĉno.

- Ĉuj - šapne Siniši. - Sjećaš li se kad ono na Griĉu nisam

htjela plesati s tobom? Sad te ja pozivam na ples. Plešimo!

Bit će nam prvi i posljednji put. DoĊi na naš samrtni ples! Ne ĉaseći ĉasa, on

ovije svoju ruku oko njezina struka i privine je lako uza se. Cijelo mu je biće

zadrhtalo, oĉi mu se

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

upile u njezine. Dok je glazba veselo svirala, oni se u plesu okrenuše dvoranom

kao da su pomahnitali, kao da plešu na svadbi.

"Kako nas gledaju!" pomisli Nera u sebi. "Ne znaju da ple-šemo svoj samrtni

ples!"

Zaboravila je na sve oko sebe i osjećala samo njegovu blizinu. Podala se svom

osjećaju slatke voljkosti protkane bolima i pregaranjima. Njihovi pogledi

stopiše se ujedan, njihove su misli govorile samo jedno: - Ljubim te!...

Dok su oni zaboravili ĉitav svijet, društvo se zgraţalo oko njih. Parovi su

prestali plesati, a gospode od uzbuĊenja gotovo padale u nesvijest.

Manje i veće skupine povlaĉile su se u kutove dvorane i s negodovanjem gledali u

lijepi par. A ovaj kao daje zaboravio da ih gleda i osuĊuje stotinu zavidnih,

zlobnih oĉiju.

- Sramota! - govorile su gospode. - Pleše s ubojicom svoje

majke. Prava kći svoje majke. Nema stida ni osjećaja. Još će

ga uzeti za muţa!

- Ili će mu postati ljubavnica!

- Pretpostavlja ga nama, ĉestitim ljudima! - bjesnila su go

spoda gledajući zavidnim pogledom Sinišu koji te veĉeri bija

še odabran da pleše s Nerom.

- A kako ga je mrzila?

- Nije htjela plesati s njim ni tada kad se zagrozio pištoljem.

Sjećate li se one sablazni u dvorcu grofice Ĉikulini?

- Beskarakterna djevojka!

- Ni on nema ponosa. Nekad gaje prezirala, a sada je, eto,

sav sretan što ga je malo pogledala.

Ovako je govorilo društvo dok su se njih dvoje privinuli jedno uz drugo i

plesali, a njihova se ljubav opraštala sa ţivotom.

Dugo su plesali, duţe nego što su htjeli. Prestali su tek kad je prestala

glazba. Omamljeni provalom beznadne, strasne

ljubavi, oboje sjednu uz grofa Oršića. Srca su im udarala, grudi im se nadimale,

a pogledi grlili...

Grof Oršić sam nije znao zašto je Nera plesala sa Sinišom. Nije odobravao njezin

ĉin - to je ona razabrala na njegovu licu - ali nije rekao ništa.

Jedini je Van Swieten svojim pronicavim oĉima istraţivao Neru i Sinišu. Kao da

je nešto slutio. Upravo je razgovarao s groficom Terkom koja nije mogla zatajiti

bijes i zloĉinaĉku ljubomoru što je potresala njezinu dušu. I dok je zmijskim

oĉima lovila svaku Nerinu i Sinišinu kretnju, Van Swieten je govorio ozbiljnim

glasom:

- Ozbiljno vam savjetujem, grofice, prestanite progoniti

kontesu.

- Vi to ne shvaćate - odvrati ona. - Ţena sam koju progoni

ljubomora.

- Vas progoni strast i pazite: ta će strast postati vaš krvnik.

Dobro razmislite što vam rekoh i uklonite se tom strašilu koje

vas tjera na zlo.

Blijedo grofiĉino lice sasvim se smrklo.

- Sutra putujem u Italiju - reĉe van Swieten - i dok se vra

tim, treba da razmislite. Dajem vam rokod mjesec dana da odu

stanete od daljnjih progona kontese. Ako to ne uĉinite, kazat

ću kraljici.

- Kraljici? Ima li ljubomornije ţene od nje? Ona bi u lju

bomori poĉinila najgroznije stvari. Ta vi znate - kraljica će me

shvatiti, ona jedina. Preuzvišenosti, nikad se neću odreći da

se osvećujem kontesi i da joj zagorĉavam ţivot. Ne prijetite

mi se kraljicom, tu sam jaĉa od vas.

Nakloni se i pode traţeći nekoga oĉima. Dok je prolazila pokraj Nere i Siniše,

opet je poĉela svirati glazba. Jedan kavalir priĊe Neri i zamoli je za ples.

- Hvala! - odgovori Nera. - Ne plešem više ni s kim.

Pritom ustane, uhvati Sinišu pod ruku i pode s njim u bla

govaonicu.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

U Terkinu oku bjesnjele su munje...

U ĉetvorouglastoj velikoj sjevernoj kuli sakrili se grofica Terka, notar Sale i

drţavni odvjetnik Dvojković od ostalih gostiju. Preko dvorišta dopirali su iz

plesne dvorane zvuĉi glazbe pomiješani s bukom i smijehom.

Terka je otvorila prozor stoje gledao na Samobor. S brda je dopirao hladni

povjetarac i osvjeţavao joj uzbuĊeno ĉelo. U svoj ljepoti naslonila se na prozor

i prepustila svjeţem zraku da joj rashlaĊuje uzburkanu krv. Sale i Dvojković

sjedili su joj do nogu i promatrali je.

-1 tako nam je propao i taj pokušaj - reĉe Terka ogorĉeno.

- Vojkffv je bio nespretan. Kako je mogao onako naoĉigled

svih ulijevati kapljice u ĉašu!

- Nitko nije bio u salonu osim njih dvoje - reĉe grofica Ter

ka. Stajala sam iza zastora i slušala. Sve je bilo dobro, kad se

najednom pojavio Siniša. Moţda je sluĉajno ušao u salon ili

ih je slijedio, ali Vojkffv ni u kom sluĉaju nije pazio pa je Si

niša, ulazeći, vidio kad je u ĉašu ulio kapljice.

- I ja sam mu to predbacio - upadne u rijeĉ Sale. - No on

tvrdi da je bio oprezan, ali je Siniša, navodno, znao o ĉemu

se radi. Dapaĉe, rekao mu je da mu je kapljice dao Dvojković

i da ih je naruĉio od babe Urše.

Udobno sjedeći u naslonjaĉu i pušeći smotku, gradski odvjetnik stao se smijati:

- Kako bi on to znao? Time je samo ludoga Vojkffvja pre

vario i naveo na priznanje. Bila je to Sinišina stupica. Najviše

ţalim samo to što ste vi, grofice, zbog toga tako zlovoljni.

- Još uvijek nisam izgubila nade. Još mi preostaje taj mladi

Hofberg. Samo njega je malo teţe naći nego što je bilo grofa

Vojkffvja. Nespretan ĉovjek. Pokvariti tako lijepu priliku.

- Najgore je to - primijeti Dvojković - što se sada umiješao

i Van Svvieten. To je jedini pogibeljni ĉovjek koji nam moţe

smetati. Ne znam što je uopće došao ovamo.

- Putuje u Italiju, pa je svratio k Oršiću - primijeti Terka.

- Što? U Italiju! To je izvrsno - reĉe Dvojković i udari se po

koljenu.

- Na što mislite? - sa zanimanjem upita grofica.

- Kad Van Svvieten ode, moći ćemo svoju osnovu brzo o-

stvariti.

- Kakvu osnovu? - zanimala se grofica.

- Ta valjda vidite da se narod buni što je kraljica pomilovala

grofovsku vješticu.

Terka se nasmije: - Vi, dragi Dvojkoviću, oĉito mislite da govorite s

Krajaĉićem. Recite mi radije istinu. Zbog toga što su obustavljeni procesi

protiv vještica osušio se vaš dţep - i Saleov takoĊer.

-Ali, grofice! Vi govorite odviše glasno.

- Ova je kula šutljiva, a zidine debele. Neće progovoriti!

Terka se okrene od prozora, poĊe dva koraka prema njemu

i lagano ga udari.

- Vi ste uvijek u pozi i mislite da svi mi imamo zavezane

oĉi. Ali da niste takvi, ja bih vam se narugala. Ĉovjek koji do

Ċe na svijet nešto je poput gosta, a domaćin je ţivot. Priroda

ga prima kao dobra domaćica, i svaki onaj koji ne umije da

gostoprimstvo ţivota i domaćice iskoristi na sve moguće na

ĉine nije zasluţio drugo nego da cijeli svoj ţivot ostane za

vratima!

- U tom se slaţemo.

- A što ste vi zamislili, Dvojkoviću? - upita Terka.

- Brojim za koliko ćemo dana moći doprijeti do kraljice da

moţemo progoniti barem druge vještice.

- Zar ste što poduzeli?

- Jesmo, vaša milosti. Glavni naš saveznik bit će barun

Skerlec.

- Ne vjerujem! To je mrtvo puhalo. Nema smisla ni za ţene,

ni za piće, ni za ţivotno veselje. Njemu je samo do karijere.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

- To prije će posluţiti našoj svrsi - reĉe Sale.

- Jeste li, grofice, u dobrom prijateljstvu s ministrom

Kaunitzom? - upita Dvojković.

- Jesam, a kad bih htjela mogla bih biti još u boljem.

- Dakle, recite mu da u Hrvatskoj sve više osuĊuju pomi

lovanje vještica.

- Vi ste, Dvojkoviću, stvoreni za diplomata. Već naslu

ćujem...

- Samo, molim vas ne izriĉite svoje slutnje. Uvijek sam tog

principa da se moţe postići samo ono što nikad nije izreĉeno

glasno. A sad idem da se malo naslaĊujem s ljepoticama!

Sale i Dvojković ustadoše.

- Molim vas, vani na stubama stoji moj sluga Tomo. Budite

ljubazni i pošaljite ga ovamo.

Kad je ostala sama, poĊe k prozoru što se otvara prema dvorištu. Odatle je

vidjela plesnu dvoranu ĉiji su prozori bili rasvijetljeni pa je razabirala svaki

pojedini par. Kod posljednjeg prozora stajahu Nera i Siniša rukom o ruku. Nešto

su razgovarali i gledali u dvorište gdje su se vrtjele sluge i neprestano

izlazili i ulazili u unutrašnje zgrade.

Terkino su lice iznakazili bijes i mrţnja, a oĉi zvjerska pohlepa za Sinišom.

Crne misli kriţale joj se dušom, a lijepe, razvratne grudi nadimale se i

spuštale dišući strašnom osvetom.

Na vratima netko zakuca. Visoka, jaka ljudeskara u crvenoj livreji, prosijede

kose i izboĉenih ĉeljusti ponizno stade pred Terkom.

- Vaša milost zapovijeda?

- Ti si, Tomo, vidio onog mladog viteza s kojim se vjenĉala

kontesa Nera Keglević?

- Jesam, vaša milosti. Vidio sam ga u kapelici kad su se

vjenĉali.

- Bi li ga mogao prepoznati?

-1 po danu i po noći.

I

MALLEUS MALEF1CARUM

- Slušaj! Kaţu daje u stubiĉkoj okolici i da se noću zna šu

ljati oko dvorca grofa Oršića. Trebalo bi da ga ondje zatekneš.

- Dobro, vaša milosti.

-Ako je doista ovdje, onda ga jedne veĉeri moraš napokon zateći.

- A što ću tada, vaša milosti?!

- To ću ti kazati sutra. Sad idi.

Tomo izaĊe. Terka poravna kosu i odijelo, izaĊe iz kule o-tvorenom galerijom u

dug hodnik i poĊe u unutrašnju zgradu gdje se orilo veselje, svirala glazba, a

bezbriţni se ljudi podavali ţivotnoj radosti.

REVOLUCIJA NA GRIĈU

Na Markovom trgu talasala se svjetina poput vala kojim se igra bijesni vjetar.

Narod se nagiblje amo-tamo, viĉe i prijeti. Iz uţarenih lica i plamtećih oĉiju

sipa mrţnju i bijes. Jutarnji povjetarac pronosi kroz trg i ulice razdraţene

ţenske i muške glasove.

Muškarci ostavili posao, a ţene ognjišta, prodavaĉi na trgu košare. Svi stoje u

skupinama, govore, priĉaju, viĉu, razmahuju se rukama i prijete.

Pred gradskom vijećnicom, usred velike skupine ljudi, Mi-kica Smernjak maše

rukama i uzbuĊeno govori. Kao da je omršavio, pa mu je blijeda surka još šira

nego prije. Rukavi su mu kraći i vise u krpama. Kapa mu na zatiljku glave,

prošku-ljena je i trošna. Dţepovi su mu i sada puni spisa pa mu strše poput

oteklina. Razmahao se dugim rukama i razbrbljao, raz-vlaĉeći svoja velika tanka

usta. Ljudi mu povlaĊuju i sve nešto prijete. Najednom se ljudi uskomešaše, ţene

vrisnuše i masa svijeta razdvoji se. Medu njima se pojavi konjanik. Kao da je

pao s neba.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Kapetan Siniša!

Šapat proĊe od usta do usta.

Na vitkom šarcu uspravio se Siniša. Ĉizme mu prasne, konj znojan i usopljen.

Oĉito je prešao dug put. Konj proĊe korakom medu svjetinom koja ga je mrko

pogledavala. Okrene ravno na Kamenita vrata. Pred dućanom Barice Cindek Siniša

side s konja, priveţe ga za stup i uĊe u dućan. Barica Cindek upravo je u košare

slagala kruh. Kraj nje se igrao djeĉak i zaĉuĊeno promatrao ĉovjeka u ĉasniĉkoj

odori.

- Vaša milosti, jeste li to zaista vi? - klikne Barica.

- Kako vidite, jesam.

- Niste se baš ništa promijenili, samo što vam je lice ozbilj

nije i bijede.

- Kako ste vi, Barice? Ĉini se da vam je dobro. Tako bar iz

gledate - reĉe Siniša zaokruţivši pogledom Bariĉinu ugojenu

svjeţu pojavu.

- Hvala, vaša milosti, dobro mije.

Barica otvori mala vrata što su spajala njezin dućan s dućanom gumbara Adama i

zovne:

- DoĊi ovamo, Adame, da vidiš tko je došao.

Kroz vrata uĊe plećat i visok, malo udebljan graĊanin. Radosno iznenaĊen,

klikne:

- Ne bih se ni u snu nadao da ću vas vidjeti, vaša milosti.

- Došao sam po poslu pa sam odluĉio da vas prije pozdra

vim. A ne moram ni pitati kako vam je.

Adamovo se lice nasmiješi, kako se mogu smiješiti samo ljudi ĉija je duša

ispunjena mirnom i skromnom srećom.

- Hvala našoj kraljici, sve je dobro! - odvrati on i razdra

gano pogleda Baricu. - Radimo i dobro nam je! Ne ţelimo da

bude bolje.

- To je velika rijeĉ! - uzdahne Siniša.

- Još ću ja peći kruh za vašu svadbu - veselo će Barica

Siniši.

Gorki smiješak zasjeni Sinišino lice:

- Ne nadajte se tome, draga Barice! A za kontesu Neru i ne

pitate?

- Ne usuĊujem se. Rado bih je još jednom vidjela.

- Onda poţurite.

- Kako? Zar će opet iz Hrvatske?

- Moţda.

- Je li istina da se udala?

Siniša kimne.

- Ipak bih prisegla da kontesa voli samo vašu milost. Što se

jedanput usjekne u srce, to se više ne moţe zaboraviti.

- Da, Barice, to ste dobro rekli. Vjerno je srce najveća sre

ća, ali ĉesto i najveća bol na svijetu.

U dućan dopru buka i galama. Svjetina se pustila niz Kamenitu ulicu i nagrnula k

tornju. Poplavila je ĉitav prostor, sve do dućana.

- Upravo sam vas htio pitati - što se to svijet opet buni?

- To su vam ĉudne pripovijesti, vaša milosti - reĉe Adam,

zatvori vrata i nastavi poluglasno: - Opet su se pojavile copr-

nice! Otkako su se ponovno ovdje ugnijezdili Dvojković i Sale,

svijet se sve više vrpolji, u krĉamama raspravlja, ţene šapću i

pripovijedaju da su vidjele ovu ili onu ţenu na Manduševcu,

da su vidjele Ċavola i šta ja sve znam! Lude glave opet polu-

dješe i sada opet onaj koji radi i nešto zasluţuje pada pod su

mnju da mu Ċavo donosi novac. Gledam ja sve to i sve mi nešto

ne da mira da to nisu ĉisti posli. Mikica Smernjak dane i noći

opet sjedi kod Andrije Palĉića, grabanti stišću glave i sve nešto

šapuću. Nikog ništa ne pitam, ali vidim da se nešto kuha.

- O tom nisam ništa znao.

- Pa tko zna? Sve to oni rade potajice. Osobito ova dva po

sljednja mjeseca, gotovo su pobjesnjeli. Neprestano vladaju

oluje, urod je slab, a ono što je ostalo uništava bura, prolomi

oblaka i tuĉa. Za sve to, eto, vele:

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

- To su uĉinile vještice! Vratile su se i sada je opet ono stoje

bilo prije. I bit će zlo i naopako. Osim toga, danas se dogodilo

još nešto.

- Sto to? - upita sa zanimanjem Siniša.

- Noćas su bili velikaši u Samoboru kod Genoveţana. Bila

je tamo i obitelj baruna Skerleca. Kad su se ujutro vratili, na

Ċoše opustošenu kuću. U prostoriji u kojoj gospoda blaguju

našli su sve porazbijano i zdrobljeno. Sve je bilo rasipano

uokrug kao da su vještice plesale kolo. Sve što je bilo vrijed

no, vještice su odnijele i porazbijale, a pred ulazom u kuću o-

stavile su metle kao znak da su u kući doista bile coprnice.

- To je ono isto što se dogaĊalo i prije - reĉe Siniša i zamisli

se.

Svjetina vani najednom stane vikati iz sveg glasa:

- Dajte nam coprnice! Dovedite ih van!

- Koga to traţe u tornju? - upita Siniša.

- U tornju ĉami sva sila ţena što ih je zatvorio Krajaĉić. Par

nice su već dovršene, ali ih ne šalju kraljici jer se boje da će ih

osloboditi kao stoje oslobodila moju Baricu.

Siniša je kroz prozor promatrao svjetinu i slušao što se dogaĊa. Najednom se

buka stišala. Medu mnoštvo doĊoše Dvoj-ković, Sale i Krajaĉić.

Ljudi su ih odmah zaokruţili i stali im nešto govoriti sve mašući rukama. Tada

Dvojković podigne ruku i svijet ušuti.

- Narode - reĉe Dvojković. - Strašno je ono što se dogodilo,

ali se još uvijek ne smijemo uzbuĊivati. Pitanje je jesu li to za

ista uĉinile vještice.

Neki su ljudi na te rijeĉi ušutjeli, a grabanti, zvonar Ţajler i Mikica s

nekoliko muškaraca i ţena stali su vikati:

- To su bile coprnice i nitko drugi!

- Ako nisu coprnice, zašto su pred vratima ostavile metle?

- Tat će ukrasti - povikne Ţajler - i pobjeći, ali neće zdrobiti

skupocjene stvari i plesati kolo.

- A tko nam pravi oluju, tko je kriv nerodnoj godini? One

tamo što se tove u tornju i rugaju cijelome svijetu.

- Udrite po njima! - vikali su oni. - Dajte ih nama, sami

ćemo im suditi!

- To ne smijemo uĉiniti - oglasi se Dvojković. - Procese va

lja poslati kraljici!

- Idemo sami kraljici - vikao je Ţajler. - Kazat ćemo njoj ka

kva nas je nesreća stigla.

- Umirite se, ljudi - molio je Dvojković.

- Nema mira dok su tu coprnice! Na lomaĉu s njima! - upu

ćivao je Sale ljude.

- Mi ćemo ih nataknuti na raţanj!

Svjetina navali na toranj, pograbi kamenje i stade ga bacati na vrata

straţarnice. Dvojković stane iz svega glasa vikati i moliti ljude neka se umire.

- Ĉekajte, ljudi, tu je kraljiĉin dvorjanin barun Skerlec. Po

ći ćemo k njemu i zamoliti ga da uĉini nešto u vašu korist. Str

pite se dok vam ne donesem odgovor.

Siniša je kroz prozor vidio kako se Dvojković i Sale nešto dogovaraju s gradskim

sucem Krajaĉićem i zatim podu prema Markovu trgu. Došavši u Gospodsku ulicu, uĊu

u palaĉu baruna Skerleca. Primio ih je mrka i zlovoljna lica.

- Vaša milosti - reĉe Dvojković - svjetina se buni i hoće da

provali u toranj i spali vještice koje su tamo zatvorene. Obe

ćao sam im da ćete se vi zauzeti kod kraljice kako bi ponovno

dopustila da se progone te zloĉinke, na što je puk odustao od

provale u toranj. Sad ondje ĉekaju. Nešto bi se moralo uĉiniti.

- To doista ovako ne moţe duţe ostati - reĉe barun Skerlec.

- Ne bih vjerovao da su se vještice vratile da u mojoj vlastitoj

kući nije poĉinjen tako sumnjiv zloĉin. PoĊite samo u drugu

sobu i vidite što su uĉinile!

Barun pode naprijed, a oni za njim. U velikom salonu leţale su na podu

zdrobljene i smrvljene nebrojene dragocjenosti.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Sve je bilo u jednom krugu kao da se netko vrtio u kolu. U sredini kruga bio je

naĉinjen kriţ od dvije metle.

- To je strašno - reĉe Krajaĉić prekriţivši ruke.

- Sve isto onako kako je bivalo kad je u tornju bila kontesa

- dometne Sale. - A što da radimo? Koga da zatvorimo?

- Razbojnik neće razbiti i zdrobiti dragocjenosti - zamišlje

no će Skerlec. - On će ih odnijeti. -A što je radila sluţinĉad? -

upita Dvojković. - Zar se ništa nije ĉulo? Ništa nisu vidjeli?

- Znate kako je. Svi smo bili odsutni, a sluge odoše noću

u krĉme. Kod kuće je ostala samo jedna stara ţena s dvije

djevojĉice. Iza sna ih je probudila buka. Kad su ustale i htje

le bjeţati, na vratima se pojavile ţene u nekakvim sivim odi

jelima s metlama u ruci i stadoše im prijetiti. Gotovo su pale

u nesvijest od straha. Vještice ih zatvore u sobu. Cijela dva sa

ta slušale su kako u prvom katu vještice plešu i razbijaju dra

gocjenosti. Ne bih vjerovao da nisam sve tako doista našao.

Ali to dokazuje da se tu ipak skriva neki tajni zloĉin tih ţena.

Što ste vi pronašli, gospodine Sale? - upita Skerlec notara.

- Isto što i vi, vaša milosti. Preslušao sam sve sluge i slu

ţavke i ništa drugo nisam mogao saznati nego to što i vi sami

kaţete.

- DogaĊaj je posve izbezumio narod. Zemlji prijeti revolu

cija - zabrinuto će Dvojković.

- Niste li bili kod bana?

- Traţio sam ga ujutro - uplete se Krajaĉić - ali mi on reĉe

da traţimo zlikovce jer mi ništa drugo ne moţe kazati.

- Dobro. Sutra putujem u Beĉ - reĉe Skerlec - pa ću ondje

sve razloţiti.

- Bilo bi dobro, vaša milosti, da se obratite ministru

Kaunitzu. Kod vladarke je moćan pa će moći nešto i uĉiniti.

Ako je svijet krivo optuţio Neru i Baricu Cindek, ne slijedi iz

toga da su i ostale vještice nepravedno osuĊene. Ta, zaboga,

ne dolazi valjda sam Ċavo iz pakla i stvara takve strahote.

- No, nisu takve stvari poĉinjene samo na Griĉu - reĉe Sale.

- I u Vrapcu su se ponovno pojavile vještice. Ţupnik Imbro

Perković piše pismo u kojem se tuţi na vještice. Evo, izvolite

ĉitati stoje pisao velikom ţupanu.

Sale pruţi Skerlecu pismo u kojem je pisalo:

"Visoko poštovani i velemoţni gospodine veliki ţupane! Najcjenjeniji gospodine!

Kako je poznato iz izjava jedne siromašne ţene protiv dviju vještica, u svako

doba iza moje kurije pokazuju se na potoku strašne prikaze. Kapelan i moja

obitelj ţive u uţasnom strahu. Noću nemaju mira ni poĉinka ni jednog sata.

Rijeĉju, da nema Boţje pomoći, sve bi vrag odnio. Kao što su mi uništile

kuharicu, tako sada navaljuju na cijelu moju kuću i ukućane. Osobito bjesne tada

kad se pojavi gradski sudac. Uĉinile su sve što mogu uĉiniti pomoću Ċavola. Zato

se najponiznije preporuĉujem vašoj milosti i molim vašu pomoć. Ostajem vašeg

velemoţnoga gospodstva najponizniji sluga

Imbro Perković, ţupnik vrapĉanski."

- Ostavite meni to pismo - reĉe Skerlec. - Predloţit ću ga

samoj vladarki. Mnogo drţi do svećenstva, pa će ovo pismo

biti najbolji zagovornik da nešto postignemo.

Dok su oni još bili u rijeĉi, pojavi se svijet pred palaĉom i podigne silnu

buku.

- Što da kaţemo narodu? - upita Dvojković Skerleca.

- Recite ljudima neka se umire. Jamĉim im da će kraljica

odrediti neka se vještice odmah spale.

Oproste se i poĊu meĊu razjarenu svjetinu. Dvojković reĉe mnoštvu:

- Budite mirni, njegova milost barun Skerlec sve će kazati

kraljici i izvršiti vašu ţelju, a dotle se strpite i idite svojim

kućama.

Mrmor nezadovoljstva bijaše odgovor na te rijeĉi. Mikica se pribliţi Dvojkoviću

i upita ga tiho na latinskom:

- Zar zaista mir, vaša milosti!

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Budalo! Kakav mir. Ti dalje tjeraj svoje.

Mikica poput munje odleti od Dvojkovića i izgubi se medu mnoštvom. Za nekoliko

trenutaka svjetina stane opet vikati. Okrenu pravo prema Markovu trgu i zaustavi

se pred banskom palaĉom traţeći da im se izruĉe vještice.

Medu svjetinu doĊe ţupnik i obeća da će svaki dan duţ cijeloga grada voditi

procesiju, posvetiti sve ulice, moliti s narodom i proklinjati vještice.

Ali to nije pomoglo. Ljudi se nisu htjeli razići.

Grofica Terka stajala je pokraj otvorenog prozora svoje palaĉe na Markovu trgu i

slušala kako narod rogobori. Najednom se okrene, pode po sobi i pozvoni. Kad je

ušao sluga, reĉe mu grofica:

- Idi gospodinu Dvojkoviću i kaţi mu neka odmah doĊe k

meni.

Sluga ode, a grofica Terka sjedne u naslonjaĉ i nešto smišljajući stade

promatrati svoju lijepu malu nogu. Uskoro vesela i vedra lica ude k njoj

Dvojković. Poljubi joj ruku i obuhvati je oko struka.

- Stoje tako prešno mojoj lijepoj prijateljici?

Terka zlovoljno odgurne njegovu ruku i reĉe:

- Nisam vas za to zvala. Danas nisam raspoloţena ni za ka

kve ljubavne domjenke.

- Naposljetku ćete zbog tog prokletog Siniše postati opa

tica.

- Radije sjednite i slušajte. Ĉini se da vani poĉinje buna.

Dakle, progoni vještica će poĉeti iznova?

- Hoće, ako Skerlec bude spretan. Kaunitz se boji ustanka

poput kuge. Ima pune ruke posla s reformama u drţavi i sva

ka bi mu revolucija pomrsila raĉune. Pristat će na sve, samo

da bude mir.

-Ako se ne varate, to je dobra osnova. Ali slušajući svjetinu, pala mi je na um

sjajna misao. Ne bi li takva revolucija bila

moguća i u Stubici gdje stanuje vještica nad vješticama? Nera mora opet bjeţati

iz Hrvatske u Italiju, a Siniša je ĉasnik -mora ostati ovdje.

Nakon pola sata drţavni odvjetnik i grofica Terka rastadoše se vrlo srdaĉno...

NA OPROŠTAJU

Noć je potjerala u kuće razjarenu svjetinu, a i procesiju koju je vodio ţupnik.

Pustim ulicama hoda Siniša. Spustio je glavu i zamislio se... Koraĉa gore-dolje

uz tihe, tamne kućice. Sve drijema i sniva o vješticama... Zaustavio se pod

lipom kojoj se nekad nasuprot dizao ponosni dvor grofice Ratkav. Tamo gdje je

nekoć stajao, sada raste trava i grmlje... Nasloni se na staro stablo koje ga

zakrili krošnjama poput krova.

Pred njegovom dušom uskrsnula je prošlost kad je tu stajao po cijele noći, tu na

tom istom mjestu i zurio u njezine prozore. Mlado srce kucalo je u tihoj i

beznadnoj ĉeţnji... Tu je stajao cijele sate, tu ju je viĊao kad je stajala

pokraj prozora i gledala u mjeseĉinu. Zadrhtao je kad je na prozoru opazio

njezinu sjenu. Srce mu je glasno zakucalo dozivajući njezino ime. Pod prozorom

je šetao on - Vojkffv, sa crnim namjerama u duši... Kad gaje opazila, povukla se

u sobu.

Obnavljajući tako svoje uspomene, ostao je dugo naslonjen na stablo. Prisjećao

se najmanjih uspomena, dozivao najsitnije dogaĊaje koji su ga vezali uz tu staru

lipu i cvijećem obrasli "Crveni dvorac" kojemu sada nema ni traga.

Tada pode Markovim trgom i zaustavi se pred kućom La-dislava Salea.

Tu na tom uglu sreo ju je jedne noći kad je išla sa Sandom i grofom Cikulinijem

babi Urši. Bila je zamotana u rubac, a lice

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

je njezino bilo pokriveno krinkom, ali on ju je prepoznao... Poznao ju je po

hodu, po njezinim kretnjama, tko bi znao po ĉemu?

I tada ju je slijedio sve do kuće babe Urše, samo da bude blizu nje i da je

ĉuva. Sjeti se svega što se zbilo u kući. Sjeti se malog Lovre po kojemu joj je

poruĉio da ovamo više ne dolazi. Sjetio se kako se vraćala, on ju je opet ĉekao

na tom uglu i kad je vidio dvije sumnjive osobe, prišao joj i rekao: "PoĊite

drugim putem!"

Ona ga je pogledala kroz krinku. Kako je dobro vidio njezine duboke crne oĉi!

Ogledala se za njim, no on se pritajio pod svojim plaštem, dah mu je stao, a

samo mu je srce klicalo: "Ljubim te!"

Noć je bivala sve gušća. Siniša pode dalje. Hotice ili nehotice našao se na

Kamenitim vratima, pred tornjem što gaje noć zavila u crni veo.

Ovdje je ĉamila, a on je obilazio te strašne zidine, gledao gore na ţeljezne

rešetke i blagoslivljao mjesec što kroz te rešetke rasvjetljuje njezin stan. Tu,

u tom tornju, priznao joj je svoju ljubav, tu se njegove kose dotakla njezina

blaga meka ruka! Tu, u toj kuli, ispunjenoj muĉilima i najstrašnijim ljudskim

mukama gdje su se mrcvarila ljudska tijela i razapinjale na kriţ nevine duše, tu

su se našla njihova srca...

Tu, u tom tornju što strši uvis kao strašni spomenik patnji nevinih duša, tu

poĉiva uspomena na prve ĉasove njihove ljubavi.

Pod zidinama opazi divlji cvijetak. Sagne se, ubere ga i privine na usta. Onda

ga zamota u svilenu maramicu i spremi. "Tim ću joj cvijetom okititi grudi u ĉasu

naše smrti."

U mislima stade proţivljavati onaj ĉas kad će zajedno, zagrljeni umirati - on i

njegova bol i njegova patniĉka ljubav.

Tako je Siniša prolazio gradom opraštajući se sa svakim mjestancem koje ga je

podsjećalo na nju. Napokon se našao pred kućom Barice Cindek. Sve je bilo tamno

i tiho.

"Sretnici", pomisli. "Snivaju san svoje sreće." Nasloni se na zid. Pred oĉima mu

se prikaţe Nera kakvu je vidio kad je stanovala u toj kući - u seljaĉkoj nošnji

ţuta lica. Sjećao se svih onih ĉasova koje je proţivio u toj graĊanskoj kući

gdje je stanovala ljubav, vjera i skromna sreća.

Koraci ga trgnuše iz snatrenja. U tami mu se pribliţavao muškarac. Pode mu u

susret.

- Ti si Filipe? - upita tiho. - Što je?

- Došli su! Vidio sam kako su ušli preko ograde.

- Koliko ih ima?

- Ĉetvorica. Svi su pokriveni crnim mantijama i kapucama.

- Gdje je moja halja?

-Evo je.

- DoĊi ovamo u grmlje - da nas tko ne vidi.

Zavuku se u visoko šikarje. Filip ispod svog plašta izvadi sloţenu crnu halju i

predaje Siniši. On skine ogrtaĉ i ĉasniĉku kapu, svuĉe crvenu surku i obuĉe crni

ogrtaĉ koji mu je sezao sve do poda. Navuĉe na glavu i preko oĉiju kapucu i

reĉe:

- Evo me, gotov sam!

- Bojim se daje to opasno.

- Ne boj se. Znam lozinku, pa ne mogu ništa posumnjati.

- A zašto je Van Svvieten htio da podeš u Uršinu kuću?

- Pripovijedao sam mu kako mije dala kljuĉ da pregledam

kuću nije li tko što ukrao. Van Svvieten misli da se svakako

mora pogledati nema li baba Urša u kući nešto što bi ga

moglo navesti na trag crnim Ċavolima koji se motaju oko

babe. A moţda bi se moglo što saznati i o Luciferima.

- Kao da te baš osobito ne zanima što ćeš ondje vidjeti. Ili

ti je neugodno poći onamo?

- Što ti pada na pamet? Zle sam volje, ali Van Svvieten je

ţelio da to uĉinim, a ja sam mu duţan odviše zahvalnosti.

- Zar neće u Italiju?

- Još ne. Odluĉio je da ostane. Ostat će sakriven kod Orši-

ćevih, neka misle da je otišao. Terka se toliko zanimala kad

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

će otići i kako će dugo ostati u Italiji da je poĉeo sumnjati i ostao.

-Pripazi na sebe!

- Imam u njedrima tri pištolja. Ako se ipak do jutra ne vra

tim, znaj da su me crni spekli u svom kotlu...

- Ne budali, ĉekat ću te pred kućom.

- Ali oprezno da te tko ne primijeti i što ne posumnja.

U SPILJI BABE URSE

Siniša poĊe ulicom gore i brzim se koracima pribliţi niskoj kućici babe Urše.

Preskoĉi preko ograde i nade se u tamnom i crnom dvorištu gdje su ga jednom

napale crne prikaze što su tada na tako neobiĉan naĉin išĉeznule da ih nitko, ni

Sale ni njegovi straţari, nisu mogli pronaći. Dva-tri koraka pode naprijed, kad

netko oštro vikne:

-Tko je?

Siniša priĊe ĉovjeku u crnoj halji i kapuci kakvu je imao i on.

- "Bijela sova!" - odvrati poluglasno. - Poslala me baba Ur-

ša da joj pogledam kuću.

- A tako, ti si iz Stubice?

- Da, sluga sam u babe Urše. Vjeĉno sanja da su joj tati po

krali kuću, pa sam morao doći.

- A kljuĉ od kuće?

- Evo ga! Vjeran sam joj, pa se u me pouzdaje.

- A tko si i kako se zoveš?

- Urša me zove Palenjak.

- Dakle, hajde! Poći ćemo zajedno u kuću. A zar te baba Ur

ša poslala samo zato da vidiš nismo li joj opljaĉkali kuću?

- Ne. Donio sam Dvojkoviću nekakve boĉice.

- A tako! Hajdemo, pogledajmo kuću, a onda ćeš s nama

popiti ĉašu vina. Dolje smo ĉetvorica.

- Hvala - odvrati Siniša i otvori kućna vrata. Obojica uĊu

u niske tamne sobe babe Urše. Zapalili su malo svjetlo, raz

gledali sve kutove, sve ormare i ladice, ali je sve bilo dobro

zatvoreno.

- Sve je u redu. Baba Urša neka mirno spava i neka ne vje

ruje svima. A sad idemo dolje.

Sinišin pratilac zakljuĉa kuću i prijeĊe s njim opet u dvorište. Ĉovjek je pošao

po dvorištu i ušao u jednu malu sobu u kojoj je Siniša već jednom bio. Pratilac

podigne ĉetvorouglasti pokrivaĉ na podu, a pred njima zijevne tamni prostor.

Prvi se spusti Siniša.

Po hladnom i pljesnivom zraku osjećao je da se spušta u podrum. Kad su se

dotakli zemlje, naĊoše se u tami. Samo dolje u dubini virilo je svjetlo

uljanice. PoĊu onamo. Oko uljanice crnile se u kapucama glave pred kojima je

stajalo bure, a na njemu dva vrĉa vina.

- Pozdravljaju vas "bijele sove" - reĉe Sinišin pratilac. -

Evo sluge babe Urše. To je stubiĉki Ċavo!

- Ti si iz Stubice? Sam te je Lucifer poslao! A kako je

ondje?

- Meni je dobro, ali baba Urša kaţe da joj je ovdje bilo

mnogo bolje!

- Bogme, to vjerujemo! A kako inaĉe ţive babe?

- Tako, posao priliĉno slab, ali se nadaju da će se opet sve

vratiti kad se jednom Sale i Dvojković ponovno uĉvrste na

Griĉu.

- Da, da. To i mi ĉekamo - rekoše oni gledajući u pridošlicu

koji je stajao pred njima. Siniša se nadao da će koga od njih

prepoznati, ali svi su bili strani.

- A ima li tamo što bogatih dvoraca? - upita jedan od njih.

- Pa ima. A sad ljeti sva su gospoda vani.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ne bi li se tamo mogao pokušati mali lov na gospodsko

zlato?

- Kako ne! Ali baba Urša je sada u Bistrici.

- Vraga će nam baba! Nama treba bogati dvorac ne bismo

li našli što vrijedno!

"Gle", pomisli Siniša, "ovi oĉito nišane na kakvu kradu." Onda reĉe glasno: -Vi

biste htjeli da posjetite koji gospodski dvorac ne biste li našli što vrijedno?

- Da što drugo, glupane?! Reci nam kakav dvorac gdje ĉo

vjek ne bi uzalud trošio vrijeme.

- Ima tamo dosta bogatih. Grof Meško, grof Erdodv, a naj

bolje bi još bilo kod grofa Adama Oršića.

- U Oroslavju?

- Da. Grofovi su ovih dana iz Slavetića prenijeli u Stubicu

svu svoju srebrninu i dragocjenosti jer će doskora davati ve

liku slavu. To mije rekla sluţavka koja mije dragana.

1 - To je vrlo dobro. Dakle, hoćeš li nas povesti onamo i kada?

- Ĉekajte da razmislim. Gle! - udari se Siniša po ĉelu - pri

ĉala mije Jalţica da grofovi idu u subotu grofu Mesku. Tamo

će biti velika veĉera. Oršićevi polaze onamo i sigurno se do ju

tra nitko neće vratiti kući.

-To ti valja. Pij!

Jedan od crnih ponudi Siniši vrĉ pun vina. On je stajao malo podalje od njih da

bi se zaštitio od svjetla.

- Do vraga, smeta mi ta kapuca! - reĉe uhvativši vrĉ.

- Skini je ako hoćeš! - odvrati jedan od njih.

- A zašto je vi ne skinete?

- Takva je regula. Mi domaći ne skidamo kapuce, ali stra

nac nam se moţe pokazati ako hoće.

- A zar se ne bojite da bi medu vas mogao doći netko koji

nije vaš?

- Samo naši ljudi mogu znati našu lozinku. Nikome na svi-

jetu ne bi palo na pamet da izmisli tako ĉudne lozinke kako ih izmišljaju naši

Luciferi.

- Samo pij! - reĉe Siniši onaj koji gaje doveo.

Siniša srkne i reĉe:

- To je bolje od našeg stubiĉkog.

- Iz Skerlecove je pivnice. Juĉer smo ga natoĉili.

- Vele da mladi barun plaĉe za svojim vinom.

- Neka samo plaĉe. Plakat će i drugi!

Siniša ustane, ali ga stadoše nagovarati da još ostane kod njih.

- Moram se još noćas vratiti u Stubicu - reĉe on. - Ţuri mi

se. Baba Urša mije povjerila da joj ĉuvam Stubicu dok se ne

vrati iz Bistrice.

- A što će biti s Oršićima? - zapita njegov pratilac.

- U subotu, kad odbije ponoć, ĉekam vas na kriţanju kraj

Oroslavja.

- Dobro, doći ćemo.

- Nadamo se da će biti dobra lovina.

-1 ja se nadam. Samo, budite oprezni!

- Boje li se ondje u okolici coprnica? - upita jedan od njih.

-I te kako se boje!

- A ima li u dvorcu mnogo druţine?

- Nema. Već ću nastojati da muškarce koji bi nam bili po

gibeljni dovabim u selo u krĉmu.

- Pa ti si već majstor u svemu, dragi moj! - reĉe mu pratilac

i potapša ga po ramenu.

- Nije badava ljubimac babe Urše - dometne drugi.

- A vi nećete poći? - upita Siniša.

- Moramo još ĉekati Lucifera da nam dade zapovijedi. Evo,

srkni još jedan za put.

Ĉuvši da ĉekaju "Lucifera", Siniša ponovno povede razgovor o tome kako će u

subotu noći provaliti u Oršićev dvorac, samo da duţe ostane.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Najednom se u dubini pojavi crvenkasto svjetlo. - Evo Lucifera!

Uskim prostorom kroz gustu tminu dolazio je k njima ĉovjek. Svjetlo male

svjetiljke obasjavalo je tek toliko daje Siniša opazio ogrtaĉ i kapucu kojim je

bio ogrnut sve do vrata. Kad se pribliţio, svi ustanu da ga doĉekaju. Siniša se

povuĉe malo iza njih. Ĉovjek sa svjetiljkom pribliţi se i reĉe:

- Pozdrav od "Bijele sove"!

- Đavo joj bio milostiv! - odgovore ostali kao jedan.

Siniši se priĉini da mu je glas poznat. Pogledom zaokruţi

ĉovjeka. Bio je visok i pleĉat, ali nikako nije mogao da ga prispodobi bilo kome

od svojih znanaca.

- Zapovijedajte, vaša milosti - reĉe onaj koji je Sinišu do

veo u podrum!

- U subotu će u mesniĉkom paklu biti domaća sveĉanost

pa treba da nam pribave nekoliko lijepih vraţica. A u nedjelju

uveĉer prireĊuje se velika sveĉanost u Samoboru. Slavit će se

orgije u raju i paklu i treba da svi doĊete. Za tu sveĉanost do

bit ćete svi odore od crnog baršuna. Na sveĉanost u Samobor

pozvani su mnogi gosti, velikaši i velikašice.

- Zar ćemo se njima pokazati?

- Dakako! Svi će gosti doći u odorama anĊela obaju spo

lova ili u svojim obiĉnim odorama, a mi domaći odjenut ćemo

se u svoja odijela i po tome ćemo se raspoznati. Pazite: pona

šajte se pred njima kao gospoda. Za nedjelju valja da nam do-

vedete 12 lijepih djevojaka koje još nisu bile kod nas.

- Razumijemo, vaša milosti.

- U deset sati u noći dovedite djevojke u dvorac, ali opre

zno - kao uvijek.

- Dobro, vaša milosti.

- Sve ostalo saznat ćete u Samoboru.

Izrekavši to "Lucifer" ih ostavi i vrati se istim putem natrag.

Siniša je vidio da se uspeo po nekim stubama i ĉuo kako je za sobom zakljuĉao

vrata. Oni sjednu i nastave piti.

- Kakva je to ludost? - reĉe jedan. - Pokazat ćemo se go

stima! Ova gospoda Luciferi misle da cijeli svijet puše u nji

hov rog.

- To su sigurno izmudrili Genoveţani.

- Zar su i oni meĊu Luciferima?

- Đavo ih zna. Moţda i nisu. Ĉuo sam markiza kako govori

da bi htio prirediti neku slavu kakvu ovdje još nitko nije vidio.

Moţda su im Luciferi ponudili sebe, pa će sada ludovati.

- Kako se usuĊuju pozvati i druge ljude?

- Danas više nitko ne misli na Lucifere.

- Pa o njima se i nije ništa saznalo osim onoga što je na su

du pripovijedala kontesa Nera.

- Valjda joj to nisu vjerovali? Kako bi ona došla u pakao, a

daje mi ne bismo vidjeli?

- Ona je samo spomenula Lucifere, a banje povjerio gospo

dinu Saleu da kao glavar policije vodi istragu.

- Baš su se namjerili na pouzdanu osobu!

- Svejedno ljudi, nije pametno spremati u paklu zabavu za

goste! Da su poklade, reklo bi se: fašnik je. Ali ovako?

-Vidim ja, Fili, ti se neĉega bojiš. Uvijek si bio kukavica.

- Pazi da ti ne izbijem zube!

- Raskuraţilo te vino. A što ti još stojiš tu? - upita jedan

Sinišu.

- Ĉekam da me pustite van.

- Idi i pripremi sve za subotu.

- Ĉuo sam da u subotu imate nekakvu sveĉanost u paklu.

Zar si zaboravio što je rekao Lucifer?

- Ne boj se ti za to, ima nas dovoljno. Ti samo sve spremi,

a mi ćemo doći.

Ĉovjek koji je dopratio Sinišu poĊe opet s njim. Pošli su i-stim putem kojim je

izašao i "Lucifer". Siniša je sa svojim pra-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

tiocem hodao kroz uski prostor po mokroj zemlji. Stignu do malih vrata koja mu

on otvori i pusti ga iz podruma. Vrata se za njim zatvore, i Siniša se nade na

dvorištu. Obazre se oko sebe da vidi odakle je to izašao. Razabere da se vrata i

ne opaţaju jer su izvana okreĉena.

Onda izaĊe na ulicu.

Jedva stoje prošao nekoliko koraka, sretne Filipa koji je stajao oslonjen na

jedno drvo.

- Jesi li vidio da je tko izašao iz kuće?

- Nisam vidio.

- Ali netko je morao doći i opet otići.

- Nije! Dobro sam pazio.

- Ĉudnovato. Kako se mogao udaljiti? Ovi lopovi moraju

ipak negdje imati izlaz.

- Ona ĉetvorica koje sam vidio da su ušli skoĉili su preko

ograde kao i ti.

-Ali "Lucifer?" Moţda je još uvijek u dvorištu! Ali neću da ga uhodim, mogao bih

pobuditi sumnju, pa smo izgubili lovinu.

- Jesi li što vidio i ĉuo? - zapita ga Filip.

- Više nego što sam se nadao. Sad idemo u Stubicu.

- A nećeš ĉekati banov odgovor Van Svvietenu?

- Dobio sam ga već o podne.

- Kakvo si pismo nosio banu?

- Pismo je imalo peĉat kraljevske kancelarije. Kad gaje ban

proĉitao, jednostavno je rekao da će izvršiti vladariĉin nalog.

- Tko zna kakav je to nalog?

- Ništa nisam pitao Van Svvietena.

- Tebe kao da i ne zanimaju te stvari! Tako si hladan i mr

zovoljan.

- Sad mije svejedno što se dogaĊa. Idem se preodjenuti, a

ti dovedi konje.

POMRŠENI RAĈUNI

Drţavni odvjetnik Dvojković spavao je u svojoj raskošnoj palaĉi pod mesniĉkom

kulom. U spavaonicu ude sluga i stade ga buditi. Dvojković otvori oĉi i ljutito

pogleda slugu:

- Što si poludio? Zašto me budiš?

- Neka mi vaša milost oprosti, ali morate brzo ustati.

- Gori li kuća? Ti si pijan!

- Nisam, vaša milosti. Došao je Mikica.

- Izbaci ga.

- Ali on veli da mora odmah razgovarati s vašom milosti jer

je veoma vaţno.

Dvojković se namršti, sjedne u postelju i srdito se okosi:

-Neka doĊe!

Mikica uţurbano ude u spavaonicu.

- Njegova milost gradski sudac moli da odmah doĊete k

njemu.

-1 zbog toga si me morao probuditi?

- Tako je naredio gradski sudac. Gospodin ban je odredio

da gospodin sudac i vi odmah doĊete k njemu.

- Tako? Ne znaš li zašto?

- Ne. Njegova milost gradski sudac već ĉeka u paradi da po

Ċete u banski dvor.

- Dobro, reci mu da ću odmah doći.

Dvojković brzo ustane i poĉne se odijevati. Obukao je svoje novo odijelo od

crnog baršuna, uzeo posve novu i pomno oĉešljanu vlasulju i prikopĉao o vrat

novi ovratnik od ĉipaka. Tada se pogleda u zrcalo. U njemu se odraţavala njegova

visoka ugojena pojava, a prijatno rumeno lice s nekim se zadovoljstvom smješkalo

samo sebi. Naredio je da mu donesu zajutrak, brzo ga pojeo, a onda ostavio svoju

palaĉu i otišao na Griĉ u stan suca Krajaĉića.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Na hodniku je naišao na malu Sandu kako u bijeloj ljetnoj odjeći zalijeva

cvijeće. Dvojković joj poljubi ruku.

- Svaki ste dan sve ljepši, gospoĊice Sando.

- Hvala na laskavim rijeĉima - odvrati ona hladno.

- Zar ste zlovoljni? Nekad smo bili dobri prijatelji.

- O tome ja ne znam ništa.

- Dakako. Uvijek ste me hladno susretali. Zato sam i bio pri

siljen da vam vratim prsten. Ipak bih rado da me moja buduća

ţenica ljubi. Nadao sam se da ćete me s vremenom zavoljeti,

pa da ću vam opet moći ponuditi svoju ruku i srce.

- Neću vas nikad voljeti, pa je suvišno da se oko mene

trudite.

- Još uvijek mislite na Franceska Malakoczvja? Draga mo

ja, taj mladi gospodin oţenit će se u Beĉu s drugom.

- Neće, gospodine gradski odvjetnice.

- No, vidjet ćemo. A gdje je gospodin otac?

- U svojoj sobi.

Kad je Dvojković ušao u sobu, šetao je gradski sudac gore--dolje. Lice mu je

blijedo i upalo. Oĉi nemirno lutaju s jednog predmeta na drugi. Dvojković tek

sada opazi kako je sudac propao. U njegovim oĉima gori nekakav grozniĉav strah,

kao da se neĉega boji.

- Što se to zbilo? Zašto nas zove ban? - upita Dvojković.

- Ne znam. To mi i jest ĉudno što ništa ne javlja.

- Vi ste uzbuĊeni, gospodine suce?

- Jesam. UzbuĊuje me svaka malenkost. Nije ni ĉudo. Sva

ke noći priviĊaju mi se u snu vještice, prijete mi osvetom, ru

gaju mi se što im ne sudim.

-1 mene noću salijeću vještice i groze mi se pa se bojim da ćemo baš nas dvojica

postati ţrtvom njihove osvete.

- I vi to mislite? Mene je strah upravo uništio. - Sudac se

spusti u naslonjaĉ i protrne.

Dvojkovićevim licem preleti podrugljivi smiješak gledajući

suhonjavu i sitnu pojavu neukoga graĊanina ĉija je sva duša drhtala od straha

pred onim što mu je sada rekao.

- A sada valja ići da ban ne ĉeka.

Upute se u banske dvore. Na Markovu trgu našli su brojnu svjetinu koja se

skupljala i znatiţeljno promatrala suca i drţavnog odvjetnika kako ulaze u

dvore. U predsoblju naĊu pri-seţnika i malog suca.

-1 vi ste ovdje? - upita Dvojković.

- Da, ban nas je pozvao.

- Bit će da nam ban ima priopćiti vrlo vaţne stvari.

- A zašto taji o ĉemu se radi?

- Ne znam - reĉe Sale - ali stvar je vrlo ĉudna. Poslao sam

ljude s bubnjem po gradu jer će se proglasiti nešto vaţno.

- Što to znaĉi?

- Ban je naredio da se proglasi neka se graĊani skupe na

Markovu trgu.

Doskora uĊe u sobu banov lakaj i pozove gradsku gospodu u veliku dvoranu. Na

velikom zlatnom lusteru drhtale su sunĉane zrake i razastrle zlatni sjaj po

tamnom pokućstvu.

- Neće biti ništa zla - reĉe Dvojković - kad nas je sunce ta

ko lijepo pozdravilo.

- Pitanje je pripada li taj pozdrav nama - primijeti Sale

i poravna svoju paradnu odoru u kojoj je izgledao vrlo ot

mjeno.

Na licu gradske gospode odraţavala se nestrpljivost i znatiţelja. Napokon se

pojavi ban. Gospoda se duboko poklone.

- Cijenjena gospodo - reĉe ban. - Pozvao sam vas ovamo

po svojoj duţnosti da vam prenesem odredbu vladarice. Ona

izriĉe svoju volju u pogledu reforme kaznene konstitucije.

Gradska gospoda s napetošću su gledala u bana koji je u ruci drţao pergamenu s

kraljiĉinim peĉatom.

- Je li narod na okupu? - upita ban.

- Da - odvrati banov tajnik, na što se ban obrati sucu Kra-

jaĉiću i reĉe mu:

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Vladarka je najvišom - svojom odredbom naredila da se

procesi protiv vještica odsad imaju voditi samo po ĉlanu kra

ljevskog sudbenog vijeća koji rezultate istrage ima predloţiti

vijeću, a tek ono odluĉuje o krivnji ili ne krivnji optuţene. Pre

ma tome, procese neće više voditi gradski sudac ni gradski

priseţnici.

Krajaĉić problijedi.

- Vladarka je - nastavi ban - ustanovila da su se osude

temeljile na krivom tumaĉenju pojedinih pojava ili hotimiĉ

nom zavaravanju sa svrhom da se izvrše osvete, kako je to

bilo kod Jelke Kušenke. Dakle, svatko treba svoje optuţbe iz

ruĉiti izravno ĉlanu kraljevskog sudbenog vijeća. To se mora

proglasiti narodu da se ubuduće tuţbe ne podnose gradskom

sudu.

Sale i Dvojković šuteći su gledali u bana, a Krajaĉić je slomljen, skršen i

preneraţen zurio u pod kao da mu je izreĉena smrtna kazna.

- Budući da se stvar tiĉe preinake zakona, vaša je duţnost

da je proglasite graĊanima, a imate to izvesti u mojoj prisut

nosti.

Krajaĉić dršćućom rukom prihvati pismo. Upitno pogleda bana, ali ovaj kao da

nije shvatio njegov pogled, pozove gradsku gospodu:

- PoĊimo sada dolje da saslušamo kraljiĉinu proklamaciju

narodu.

Upute se na Markov trg koji su ispunili graĊani i graĊanke grada Griĉa. Iz

Gospodske ulice dolazilo je nekoliko straţara s bubnjem u ruci vodeći sa sobom

velike skupine znatiţeljnih ljudi.

Dvojković i Sale zabrinuto su šaptali:

- Ipak je sve to ĉudnovato i tajanstveno. Zašto nam nije re

kao o ĉemu se radi?

- Gledaj samo Krajaĉića - kako dršće!

Kad je opazila gradsku gospodu u sveĉanim odijelima a iza njih bana u njegovoj

pratnji, svjetina zanijemi od ĉuda i iznenaĊenja. Krajaĉić je jedva dizao noge.

Koljena su mu klecala, a u glavi mu šumjelo. Neprestano je griskao svoja tanka

blijeda usta, a male plahe oĉi gledale su strašljivo.

Sale pozove ljude da poslušaju kraljiĉinu poruku koju će proĉitati sudac.

Krajaĉić razmota pismo. Drhtalo je u njegovoj ruci.

Na trgu nastane tišina, samo se ĉuo sušanj pergamene u dršćućoj ruci gradskog

suca. Kad gaje razmotao, zagledao se u nj i stao ĉitati hrapavim i slomljenim

glasom. Svi su digli glave da bolje ĉuju i pridigli se na prste da bolje vide.

Lice se ljudima raširilo od silne znatiţelje i iznenaĊenja, a oĉi iskoĉile.

Krajaĉićev glas sve je više zapinjao. Slova su blijedjela pred njim, okretala

se, skakala po papiru. Tijelo mu klone i on u kostima osjeti bol, a po koţi kao

da mu šeću mravi. Najednom mu se slova stadoše pretvarati u muhe. One polete k

ustima, uĊu mu u nos, u oĉi i usta, prilijepe se na nepce i zaĊu u grlo.

Umukne, podigne krvave oĉi, upre ih u mnoštvo. Obuzme ga strašan strah... Dah mu

je stao, a lice mu se iskrivilo. Silom je htio da oĉima razabere oko sebe ljude,

ali je vidio samo toĉkice koje su se polako pretvarale u muhe. Sada - kao da

gaje napao roj muha. Njihov zuj ispunjao ga uţasom. Vidio je samo oblak tih

strašnih muha i sve jaĉe ĉuo njihov zuj. Oko mu zapne o toranj crkve sv. Marka.

Ovaj se stao njihati kao da vjetar njiše grane...

"Vještice su zašle i u toranj!" pomisli on. "Slave slavlje kao svoju slobodu.

Sad im nitko ne moţe ništa. Posule su me gubom, pretvorile se u muhe i sad me

grizu..."

Pred oĉima mu zavitla oblak najcrnje tame. Htjede viknuti, ali mu glas zapne.

Napokon - kao da bi htio pobjeći - uĉini dva koraka, ali kao da su mu sve kosti

polomljene. Zatetura i sruši se.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Svjetina se uskomešala. Sve se ustrĉalo. Ban zapovjedi da onesviještenog suca

odnesu kući i pred zapanjenim graĊanstvom sam doĉita proklamaciju.

Dvojković i Sale bijahu preneraţeni. Šuteći su gledali sve to ne prozborivši ni

rijeĉi.

Banje s pratnjom ostavio trg i povukao se u dvore. Mnoštvo je ostalo, još uvijek

zapanjeno onim što je ĉulo. Upravo sada kad su tako odluĉno zahtijevali da se

vješticama sudi po starom pravu, uzima ih kraljica pod svoju zaštitu i nareĊuje

da vješticama moţe suditi samo kraljevsko sudbeno vijeće.

U narodu zavlada zbrka i pomutnja. Neki su se od straha pokupili kući ne hoteći

govoriti protiv kraljiĉine naredbe, a drugi su ostali na okupu, sakupljali se u

manje grupe i šaptali. Samo su neki mrmljali tvrdeći daje sve to maslo vještica

koje su sada ojaĉale i zaĉarale ĉak i gospodu u Beĉu.

Sale i Dvojković pohitaju u gradski ured i zakljuĉaju se.

- To je kao grom iz vedra neba - klone Sale.

- Jedva smo sretno izmakli istrazi... Terka i Skerlec zaista

su imali posla dok su nas opet uspostavili na nekadašnje duţ

nosti, a sad, eto, kraljica nam oduzima vlast nad vješticama.

- Propali smo, dragi moj! Najbolje da se zahvalimo i odemo

opet na selo kopati kukuruz.

- Ne prenagljuj se - reĉe Dvojković. - Doduše, Skerlec još

uvijek nije otputovao, ali već sutra ide i za nekoliko dana je u

Beĉu. Rekao sam ti da u Beĉu spremaju unutrašnje reforme pa

su nam skuhali ovu poparu. Ali mi još imamo uza se - narod!

Narod je praznovjeran, moţeš mu sugerirati sve što hoćeš. Ako hoću, sutra će

svijet vidjeti kako na Markovu tornju plešu vještice ili kako Ċavoli na Markovu

trgu peku vola. Sad treba da zasuĉemo rukave i radimo. Dok je Skerlec još tu,

treba da se dogodi nešto strašno. Po nalogu kraljice ti ćeš iz zatvora pustiti

vještice i tada ćeš vidjeti što će se dogoditi... Danas je mali sajam, iz

Stubice dolaze kramari s robom. Sve će biti na trgu. Neukost i praznovjerje naša

su potpora.

NOC VJEŠTICA

Slegla se sajamska buka. Kramari spremaju svoju robu ili sjede na kolima i

razgovaraju. Nad grad se spušta veĉer, a s njom i tamni oblaci. Na jedna kola

prisloniše se dva starca. Jedan je ugojen i visok, bijele brade, a drugi se drţi

pognuto. Pun je i zarašten. Oko njih se skupilo desetak graĊana. Pijuckaju, puše

i slušaju.

- Neće biti dobro - govori visoki ugojeni starac pušeći lulu.

- Kad već i kraljica brani coprnice, onda je tu skoro propast

svijeta.

- Zašto su toliko stotina godina najuĉeniji ljudi spaljivali

vještice? Zašto su protiv njih stvarali zakone? - reĉe drugi.

- Ţupnik je baš govorio u crkvi - reĉe onaj prvi - kako nam

prijete vještice i kako Bog zapovijeda da ih se klonimo i da ih

zakon kaţnjava. A što je ţupnik? On je svećenik, namjesnik

Boţji. Ako on veli da ih ima, onda ih ima.

- E, ne znate vi, dragi ljudi, stoje posrijedi - reĉe visoki ugo

jeni starac. - Bio sam danas u kući gradskog suca. Uvijek ga

posjećujem kad sam u Zagrebu. Znate kako su ga na Markovu

trgu omamile vještice. Kad sam došao k njemu, još je uvijek

leţao u nesvijesti. A kad se probudio, pripovijedao je ĉuda.

- Što? Što? - pitahu graĊani znatiţeljno.

- Da su mu se vještice popele na prsa i stale mu ĉekićem

udarati po glavi, a dotle da su Ċavli sjeli oko njegove postelje i

s kapetanicom pakla izrekli osudu nad njim i cijelim Griĉem.

- Kakvu osudu?

- Da uskoro na naš grad ima pasti strašna oluja u kojoj će se

na oblacima dovesti tisuće vještica i po našoj zemlji posipati

kugu, bolest i glad. Ljudi će ostaviti vjeru i priseći vješticama.

A sve one koji su progonili vještice mora stići kazna, kako

je tko zasluţio. Gradski sudac dobit će gubu, Dvojkoviću će

I

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

slomiti kosti, a Saleu oduzeti pamet. GraĊanima koji proklinju vještice usahnut

će jezik, uopće - neće više biti zdrava ĉovjeka - svi ćemo biti prosjaci i

bogalji. Uţas se ogledao na licima.

- To je ĉuo sudac? Strašno!

- Naše nevolje poĉet će onog ĉasa kad puste coprnice iz tor

nja. Svi ćemo propasti - govorio je starac -jer nas je ostavila

kraljica.

- Kako bi bilo da mi sami sudimo vješticama? - reĉe netko.

- Navalit ćemo na toranj i spaliti ih.

- Već je prekasno - reĉe jedan glas.

Svi se okrenu prema onome tko je to rekao.

- Dijak Mikica! Što ti veliš? Zastoje prekasno?

- Prekasno je da ih spalite. Već su puštene na slobodu, a

njihove procese vodit će beĉka gospoda. Popljuvali su našu

pravdu!

Svi ušute. Upravo u taj ĉas zagrmi.

- Ĉujete, već se javljaju.

Za grmljavinom su sijevale munje noseći oluju. Vjetar je podizao prašinu i

uzvitlao je poput oblaka sve do crkvena krova. Ljude je obuzeo strah. Nitko nije

htio više progovoriti. Stanu brzo spremati robu i pokrivati je koţama. Sav

zasopljen, na trg dotrĉi zvonar Ţajler. Hvatao se za glavu i kriţao: - Na

Manduševcu su. Vidio sam ih, dogovaraju se.

- Coprnice?

- Da, ima ih više stotina. Boţe, saĉuvaj nas od zla.

- Bjeţimo iz grada - rekoše stubiĉki prodavaĉi. - Tu nam

nema opstanka.

Trg se zaĉas ispraznio. Uskoro padne gusta tuĉa. Kramari se sklonili u malu

krĉmu na Markovu trgu i slušali kako komadi leda lupaju po ţeljeznim kapcima

prozora.

- Sve bih rekao - primijeti jedan kramar - da to nije tuĉa.

- Kamenje bacaju s neba!

U krĉmi su se svi pokunjili. Jedva je tko okusio vina.

Dotle su uskom ulicom kroz buru, pljusak i tuĉu hitala dva starca ravno u kuću

notara Salea. Otvore vrata kao daje kuća njihova, udu i opet je zakljuĉaju.

Svjetlo zasja u notarevoj sobi, a starci se poĉnu razodijevati. Skinu klobuke,

brade i kramarska odijela. Svjetlo uljanice rasvijetli Dvojkovića i Salea. Odmah

se odjenu u svoja odijela od crnog baršuna. Zaĉas su opet bili gospoda.

- Oluja je došla kao naruĉena - smijao se Dvojković. -Već

sam je prije osjetio. Zato sam i govorio ljudima da će doći. Pa

da ne pukneš od smijeha!

- Revolucija je gotova. Zasluţili smo da se temeljito okri

jepimo.

- Spremi kramarska odijela za Stubicu - reĉe Dvojković Sa

leu - a onda probudi kuhara.

Kad je Sale zakljuĉao u ormar kramarske surke i sijede brade, probudi sluţinĉad

da ih podvori jelom.

U maloj krĉmi na Markovu trgu kramari su i dalje drhtali pripovijedajući o

strahotama što su ih navijestile vještice...

Nad gradom vitla orkan, sipa tuĉa. Ulicama se šuljaju sumnjive crne pojave.

Hitaju kao da ih vjetar nosi. Samo za trenutak zaustavljaju se pred kućama u

kojima spavaju graĊani, vade ispod plašteva metle i prebacuju ih preko pragova,

a onda nestaju u oluji...

Stigoše na Markov trg.

Nigdje ţive duše. Samo kroz prozore male krĉme tinja svjetlo.

Tiho, bez rijeĉi, bacaju se prikaze na kramarska kola, grabe robu i bacaju je na

sve strane. Mlake što su nastale od pljuska gutaju kramarsku robu noseći je po

trgu.

Tu i tamo orkan zahvati po koji kaput, rubac ili koţuh pa se njime igra po

blatu.

Pljusak je sve jaĉi, tuĉa sve gušća i sve lude vitla orkan. Kao

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

da se dogovorio sa zlotvorima. A crne sjene polako se gube u mraku i oluji...

ŢRTVA PRAZNOVJERJA

U svojoj sobi leţi sudac Krajaĉić. Uza nj bdi Sanda. Tito nije u Zagrebu, pa

djevojka mora sama bdjeti uz nesretnog oca.

Noć je već davno poodmakla. Bura lamata granjem drveća u Krajaĉićevu vrtu, a

tuĉa lupa po prozorima.

S pritajenim strahom Sanda gleda oca. Ne zna što mu je, zašto se onesvijestio i

što se s njim zbiva. Opaţala je da iz dana u dan propada, sve manje govori i sve

više bulji u knjige koje su pisale o vješticama, a za svoju okolinu jedva se

zanima. Danas ga donesoše kući onesviještena, izobliĉena. Jedva gaje prepoznala.

Vani bjesni bura, pucaju gromovi. Mlada djevojka stoji sama uz oĉevo uzglavlje.

Odjek grmljavine trese prozorima, a vjetar zviţdi nad krovovima. U njezinoj duši

sve je sjetno i turobno. Osjeća se sama, osamljena.

Kad bi Francesko znao što se dogodilo, sigurno bi poţurio kući. Već davno nije

dobila pisma od njega, ali njezina vjera nije se pokolebala. Uzalud joj

Dvojković govori da će se Francesko u Beĉu oţeniti s drugom. Sanda ĉeka puna

povjerenja u njega.

Krajaĉić odjednom stade buncati, trzati se i vrtjeti po krevetu, a onda opet

kriţati se i ljubiti škapular. Tako su prolazili noćni sati...

Kasno u noć sudac podigne glavu, pogleda svoju kćer mirnim svjesnim pogledom.

- Što ţeliš oĉe?

- Hvala Bogu, otišle su te strašne muhe. Znaš, to su bile

vještice. Osule su me gubom i onda me grizle. Kako me straš

no peklo!

l

- Ne boj se, oĉe.

- Sve bi bilo dobro kad bismo bar jednu iz tornja stavili na

muĉila. Sve bi se druge prestrašile kad bismo makar jednu

mogli baciti na lomaĉu.

- Umiri se, sutra će već moţda sve biti dobro.

- Kraljica je naredila da se puste na slobodu! Ove su noći

još u tornju. Sutra ih neće paliti! Oh, kad bismo mogli samo

jednu staviti na lomaĉu!

Sudac klone na uzglavlje i zaklopi oĉi. Sanda sjedne na divan. Tuţne modre oĉi

uprla je u malo ţalosno svjetlo i slušala oluju što je lomatala prozorima i

grmjela nad krovom. Otac se nije micao - mirno je disao. Mladu i zdravu, konaĉno

je svlada san.

Krajaĉić se odjednom trgne. Pogleda oko sebe i sjedne na postelji. Na divanu je

leţala Sanda i ĉvrsto spavala. Svjetlo uljanice padne sucu upravo na lice i

osvijetli mu mutne oĉi što su kruţile po sobi. Zjenice mu se raširile i ukoĉile.

Digne se i stane se odijevati - tiho, oprezno kao da se sprema na bijeg.

Kad je bio odjeven, polagano i tiho pode k pisaćem stolu, otvori ladicu, uzme

kljuĉ i lojanicu. Smiješak mu nakrivi usta koja su nešto šaputala.

Sanda je ĉvrsto spavala i nije ĉula kad je Krajaĉić izašao iz sobe.

Vjetar i pljuštavica udare mu u lice. On kao da to i ne osjeća, brzim korakom

nagne niz ulicu. Vani nije bilo ni ţive duše. Voda potokom teĉe po ulici, kiša

udara po krovovima i nosi sve što stigne. Orkan lomi drveće, trga granje, ĉupa

stabla i kotrlja ih pred sobom.

Sudac ne vidi ništa od toga. Hrli naprijed po pljusku i oluji. Vjetar mu je

odnio klobuk, kiša ga je promoĉila do koţe, a mlake po kojima je trĉao prskale

su oko njega poput vodoskoka. Ne zaustavlja se. Teško dišući, trĉi naprijed. Kao

da

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

ga netko tjera ravno u Kamenitu ulicu. Zaleti se u vrata tornja, otvori ih i

ude.

U tornju je vladala tišina. Samo se gore kroz rešetke prozora ĉula oluja kao

mukla daleka tutnjava. Sudac upali lojanicu, podigne je uvis i pode naprijed.

Nadesno zijevne ćelija s vratima od rešetki. Naglo je otvori i potrĉi u tamu.

Kao da nekoga traţi, uzbuĊeno poĉne razgledavati ćeliju. Nigdje nikoga. Nekoliko

je puta pogledao na strop, sagnuo se dolje k zemlji i pretraţio kutove. Ali ne

nade ništa. Onda naglo iz ove ćelije pohita u drugu i stade pretraţivati s još

većom ţurbom i uzbudenošću.

- Gdje si, nesnago? - krikne drhtavim glasom, ali mu nitko

ne odgovori.

Poput luĊaka poĉne bjeţati iz ćelije u ćeliju.

- Gdje su?! - krikne oĉajno. - Puncere, krvniĉe? Gdje su

vještice?

Ne dobi odgovora. Kao da se nešto dosjeti, potrĉi prema vratima muĉilišta i

otvori ih.

- Tu su, sigurno su tu!

Visoko digne lojanicu i zdvojnim, mutnim pogledom zaokruţi okolo. U mrkoj tami

visjela su muĉila. Mirno stoji veliko kolo s uzetima na koja su razapinjali

vještice. Na klupi leţe španjolske ĉizme. Drveni konj strši uvis. Prazan je stol

i stolice sudaca.

Nema ni krvnika, ni grabanata, ni vještica. Ipak, tamo u kutu kao da netko stoji

oslonjen na zid.

- Puncere, kukavico, što stojiš tu? Dovedi coprnice!

Ali pojava se ne miĉe.

- Huljo! I ti si se uplašio pred njima? Laţ je da mije kraljica

zabranila suditi vještice. Dovedi ih amo, ja sam sudac, ja za

povijedam. Jesi li ĉuo?

Sablasno je zvuĉio njegov glas u nijemoj tišini strašnog mjesta. Iz njegova lica

probije bijes i on potrĉi prema prikazi što se naslonila o zid.

i

Svjetlo lojanice zataknute medu dva kamena na podu muĉilišta rasvijetli ţensko

truplo, privezano lancima uza zid. Usta su nesretnog stvorenja otvorena,

staklene oĉi izbuljene, a lice iznakaţeno strašnim posljednjim ĉasovima. Ne

doĉekavši kraljiĉine odredbe, nesretnica je u muĉilištu poginula. Nitko se nije

našao daje sahrani, pa je tako ostala u tornju.

Prestravljena pogleda zurio je u nju. Onda iz njegovih usta provali strašan

smijeh i odjekne o crne stijene.

- A tu si, gade?! Tu si, sluţbenice vraga! U palĉenice s

njom, amo, krvnice...

Brzo se okrene, sjedne na uobiĉajeno mjesto gdje je stolovao kad su muĉili

vještice i, drţeći ĉvrsto i besvjesno lojanicu, stade vikati:

- U ime njezinog veliĉanstva kraljice ovaj sud osuĊuje ovu

sluţbenicu vraga na lomaĉu!

Pograbi štap stoje leţao na stolu i prekine ga:

- Kao što prekidam ovaj štap, tako neka se prekine i tvoj ţi

vot. Krvnice, pali lomaĉu!

Ali se nitko ne makne.

- Huljo, i ti si se s njima spleo, vragu si prodao dušu, pro

kleti izrode!

Opazivši na zemlji slamnjaĉu, potrĉi i zapali je. Plamen zahvati slamu. Zatim

pograbi sudaĉke stolice i stane ih razbijati. Drvo je pucalo i kidalo se. Pobaca

ga na goruću slamu.

Svjetlo od plamena obasja na zidu svezano truplo. Staklene oĉi mrtve ţene

upiljiše se u suca. Zaustavi se pred njom i protrne. Onda kao opsjednut poĉne

vikati:

- Prokletnice, još se usuĊuješ ovako gledati? Na lomaĉu,

vraţja kćeri! Na lomaĉu! -vikao je kao pomaman zureći u ras

tvorene oĉi mrtve ţene. Oko njega je plamen proţdirao razbi

jene stolice. Dim se podigao pod tamni strop.

- Na lomaĉu! Na lomaĉu! - ponavljao je po stoti put, a on

da pograbi truplo i dovuĉe ga do plamena.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

Sve gušći je bivao dim i sve tiši njegovi povici. Grudi mu se nadimale, oĉi

prevraćale, a noge klecale. Sruši se lomatajud rukama kao da se utaplja. Plamen

je gutao slamu i razbijene stolice, a dim poput oblaka ispuni muĉilište i

sakrije nesretnu ţrtvu praznovjerja...

Plamen pomalo zahvati muĉila i proguta drvenog konja.

U tornju nasta tišina. Samo su cvilili štakori i miševi traţeći svoje rupe...

Probudilo se jutro. Nakon oluje sinulo sunce i probudilo Sandu. Ona skoĉi s

divana i gotovo se prestraši videći da je već bijeli dan. Pohita k postelji da

pogleda kako je ocu. Ali, krevet je bio prazan. IzaĊe u susjednu sobu, obiĊe

redom sve sobe, ali oca nigdje.

Zapita sluţinĉad, ali nitko nije ništa znao o svom gospodaru.

Primijetila je da nema oĉeva odijela. To je uvjeri da mu je, valjda, ujutro bilo

posve dobro pa se odjenuo i otišao u gradsku vijećnicu. Stoga onamo pošalje

slugu. Ali ovaj se vrati s odgovorom da gradskog suca nitko nije vidio.

Ponovno se zabrine. Vrati se u oĉevu spavaću sobu i poĉne traţiti ne bi li našla

nešto što bi je navelo na trag kamo je otišao.

Sluţavka najavi daje netko traţi.

U duši se pobojala da je tko došao javiti kakvu zlu vijest o ocu.

Kad je ušla u drugu sobu, opazi mladića u putnom odijelu. Klikne od radosti i

iznenaĊenja:

- Francesko! Francesko moj!

- Mala moja, nisi mi se nadala?

- Nisam, ali ove sam noći mnogo mislila na tebe.

- Putovao sam i cijelim sam putem mislio samo na tebe.

- Kako mije drago što si došao! Kako mije sada dobro! -

šaptala je prislonivši glavu na njegove grudi.

-1 meni je sada dobro. Ĉuo sam da je tvoj otac bolestan?

- Jao, sasvim sam zaboravila na njega. Pomisli što se noćas

dogodilo. Otac je leţao u postelji, a ja sam kraj njega bdjela.

Tito nije kod kuće, i kad se otac umirio, mene prevari san. Mo

rala sam ĉvrsto zaspati jer ništa nisam ĉula. Kad se ujutro pro

budim, oca nigdje.

- Bit će negdje u gradu.

- Ne, nigdje ga nema. Nestao je.

- To je nemoguće. UzbuĊuješ se bez potrebe, već će se

vratiti.

- A znaš li što se dogodilo? Juĉer mi je Dvojković opet go

vorio da će me zaprositi pa sam se silno bojala.

- Ne boj se. Sad te nitko više ne moţe meni oteti. U Beĉu

sam našao sluţbu.

- Ti, sin plemića Malakoczvja, pa da ideš u sluţbu? Tvoj

otac nikad to neće dopustiti.

- Nitko mi ne moţe braniti da radim za svoju malu Sandu.

Hoćeš li sa mnom? Sasvim sama sa mnom... Potajice ćemo

pobjeći u strani svijet - nas dvoje - sami jedno uz drugo pri

ljubljeni i zagrljeni.

Nekoliko trenutaka Sanda je šutjela, a onda podigla glavu i pogledala ga upitnim

pogledom poput djeteta. Jedva ĉujno zapita:

- Zar da poĊem samo tako?

- Ludo mala. Otac Smole će nas potajno vjenĉati u kapu-

cinskoj crkvi. Dok ne budemo daleko odavle, nitko to neće

znati.

Umjesto odgovora Sanda mu se baci oko vrata i šapne:

- Idem, idem, kamo god hoćeš!

Mladić je obujmi i privine k sebi. Mala, sitna, gotovo se izgubila u njegovu

zagrljaju.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Na vratima netko pokuca.

- Moţda je došao otac - šapne ona i pohita na vrata. Ali

vani je stajao straţar.

- Što se, zaboga dogodilo? - preplašeno upita djevojka.

Francesko koji je stajao iza nje domahne straţaru da šuti pa

se onda obrati djevojci.

Budi mirna i ĉekaj me. Sve ću saznati sam i sam ću ti reći -umirivao je on

izašavši sa straţarom na hodnik.

- Stoje? - upita straţara. - Što ste imali kazati gospoĊici?

- S gospodinom sucem dogodilo se zlo - reĉe straţar i po

zove Franceska da pode s njim u toranj.

Kad je otvorio vrata, osjetio je dim i zadah paljevine.

- Tu nešto gori - reĉe Francesko.

- Gorjelo je, vaša milosti - odvrati straţar i obojica podu

pustim hodnikom.

Kad su ušli u muĉilište, gotovo ih uguši oblak dima. Na zemlji su leţali

izgorjeli ostaci sudaĉkih stolica, stolova i muĉila. Komadići drva još su

tinjali.

Kraj izgorjelih komada leţao je nauznak sudac. Lice mu je bilo izobliĉeno, usta

raširena, oĉi napola otvorene, staklene i ukoĉene. Pesnice su mu bile stisnute,

a noge zgrĉene. Na njemu je leţalo napola izgorjelo truplo nesretne ţene.

- Eto, vidite - reĉe straţar - što su od gradskog suca uĉinile

vještice. To je njihova osveta što ih je sudio.

Mladić nije nastojao da uvjerava praznovjerna ĉovjeka. Pogleda iznakaţeno truplo

suca Krajaĉića. Dim koji je još uvijek ispunjao ĉitav prostor potjera ga iz

tornja.

- Poslat ću ljude da ga metnu na odar - reĉe Francesko od

lazeći.

Izašavši iz tornja, vrati se odmah u kuću svoje vjerenice da joj priopći kobnu

vijest.

Sanda je odmah opazila da se dogodilo zlo. Oĉi joj se napune suzama. Francesko

je posjedne u naslonjaĉ, klekne kraj nje, prihvati joj obje male ruke i reĉe

njeţnim toplim glasom:

- Sando, voliš li me više nego sve drugo na svijetu?

- Ti znaš da te volim!

- Onda ne smiješ plakati, ne smiješ se uplašiti kad ti kaţem

što se zbilo. Praznovjerje je tvog oca natjeralo u smrt!

Sanda se lecne, proplaĉe:

- Zašto nisam bdjela, zašto sam spavala? Otac ne bi bio

otišao...

- Ne predbacuj sebi ništa. On bi svakako otišao u toranj.

Morao je otići onamo. Nije moglo biti drukĉije.

Djevojka je plakala tiho, spokojno.

- Sad nemam ni oca ni majke...

- Ali imaš mene! Sad si moja više nego ikad prije. Bit ću ti

sve!

Sanda prisloni glavu na Franceskove grudi.

- A sad ne brini više ni za što. Sve će biti moja briga. PoĊi

svojoj prijateljici i ne vraćaj se kući. Ne trebaš vidjeti oca...

Francesko obriše Sandi suze i povede je k susjedi. Sam je odreĊivao u kući u

koju su uskoro unijeli iznakaţenog mrtvog suca.

POSLJEDNJI POKUŠAJ

Kiša je prestala, oblaci se raspršili. Vjetar ih je odnio preko dalekih gora, a

stubiĉkoj se dolini nasmiješilo plavo nebo. Zrak se rashladio i proĉistio. Nera

je izašla u perivoj da prošeće. I u njezinoj duši kao da se proĉistila bol i

zavladao mir. Razvedrila je misao o osloboĊenju u smrti.

Umrijeti s njim! Taje misao zanijela kao nadu u sreću i ţivot. Po stoti put

zamišljala je kako će svoju glavu nasloniti na njegove prsi i umrijeti.

- Umrijeti s njim, uz njega i za njega!

Pomišljala je na smrt kao vjerenica na svoj vjenĉani dan. Maštala je o tom

koraĉajući uskim puteljkom. Drveće je spu-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

štalo grane do njezine glave. Hladni svjeţi zrak zarumenio joj lice i osvjeţivao

tijelo.

Obuzela je neka dragost i ĉeznuće, toplo i slatko, bez boli i bez patnje. Svu

svoju sreću vidjela je sada u smrti u koju će poći s njim. U njezinim dvorovima

slavit će pir, u njezinu naruĉju savit će ljubavno gnijezdo.

U zanosu je prolazila perivojem, a pritom joj je lice sjalo, a usta se smiješila

razdraganim smiješkom vjerenice u predveĉerje njezina pira.

Dolje na cesti ĉuo se katkad topot jahaĉa. Uvijek bi okrenula glavu, zaustavila

se i slušala. Znala je da Siniša neće doći, ali ju je ipak trgnuo svaki topot

konja.

Tako je izašla izvan perivoja podajući se svojim sanjama.

Na ulazu u šljivik opazi prosjaka usahle ruke. PriĊe mu i upita ga:

- Gdje ste izgubili ruku, siromašni ĉovjeĉe?

- Zdrobila mi je preša, vaša milosti.

- Pa zar se uza sve to veselite ţivotu?

- Ne veselim se, ali bolje je ţivjeti i ovako.

- Bojite se smrti?

- Kad jednom umremo, sve je gotovo, a ĉovjek nikad ne

zna neće li odnekle ipak doći kakvo dobro.

Nera da prosjaku novaca.

- Eto vidite, vaša milosti, da ĉovjek ne zna kad moţe što do

bro naići - reĉe prosjak, uzme novac i duboko se pokloni.

Nera se vrati u dvorac ponavljajući i nehotice prosjakove rijeĉi: "Nikad ĉovjek

ne zna neće li ipak odnekle još doći kakvo dobro." Odakle? Ne, ništa bolje ne

moţe doći. Ne moţe! Ne, ne tu više nema izlaza. On je ubojica njezine majke, a

ona je vjenĉana s drugim! Smrt s njim jedina je sreća koja joj pre-ostaje.

S ceste se posve jasno razabiralo udaranje potkove o tvrdo tlo. Poput munje

preleti nešto ĉitavim njezinim bićem.

"Ovako jaše samo on! Ali otkud?" pitala se spuštajući se niz cestu mokru od

kiše. Oĉi pune ĉeţnje upru se u mladog jahaĉa što je jurio prema dvorcu.

"On ţuri k meni i zato tako silno goni konja. Sad me je spazio!" govorila je

Nera u sebi.

Konjanik je doista pogledao prema onoj strani gdje je stajala. Za nekoliko

trenutaka Siniša je već bio uz Neru. Zaustavi konja, sjaše i sav sretan stane

pred nju.

- Znala si da ću doći?

- Nisam. Tek sam izašla u šetnju, ali sam već izdaleka ra

zabrala da si to ti.

- Draga - šapne on, sagne se i poljubi njezinu ruku.

- Van Swieten misli da ćeš doći tek sutra.

- Što bih tako dugo radio? Obavio sam sve poslove i evo

me sad k tebi da se nikad više ne dijelimo.

- A kad ćemo slaviti svoj pir?

- U subotu u noći. Sve sam uredio.

Kad je Neri htio ispriĉati svoju zamisao, iz šljivika izaĊe Van Swieten. Mahne

mu rukom i zovne ga.

- Brzo ste se vratili - dovikne mu lijeĉnik. - Jeste li barem

što saznali?

- Mnogo više nego što bismo se mogli nadati.

Siniša ispriĉa Van Svvietenu i Neri kako je ušao u kuću babe Urše i priopći im

ĉitav razgovor sa crnim "davolima" u babinu podrumu. Najzad doda:

- Sigurno shvaćate da sam ih pozvao da orobe naš dvorac

zato da ih namamimo u stupicu. Pod nekom dobrom izlikom

odvest ćemo groficu Ratkav u Slavetić, samo ako je moguće

zbog njezina zdravlja.

- Grofica je tjelesno zdrava, premda je još slaba. Pratit će

je grof Adam.

- Kontesa treba da ostane s nama. Ona je te crne razbojni

ke jednom vidjela u svom dvorcu pod Sljemenom pa će pre

poznati jesu li to oni isti.

-

MARIJA J U R I Ć ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Siniša znaĉajno pogleda Neru, a ona reĉe:

- Jest, ja ću ostati.

- Dobro - odvrati Van Swieten. -Vi ste već mnogoj pogibelji

pogledali u oĉi a, uostalom, kad je s nama Siniša, ne trebamo

se bojati ni ĉetvorice razbojnika.

Lijeĉnik se nasmije, i oni podu prema dvorcu. Van Swieten se opet uputi u

šljivik, a oni cestom. Siniša je vodio konja, a Nera je hodala uz njega.

Shvaćaš li zašto sam htio da ostaneš ovdje? - upita Siniša djevojku.

- Slutim.

- U dvorcu neće biti ni tvoje bake ni grofa Adama. Zato

sam odluĉio da to bude u subotu. Moći ćemo lako izvesti svo

ju osnovu, a da nas nitko ne smeta.

- A do subote, Siniša, bit ćemo sretni i veseli - kao da nas

ĉeka ţivot - reĉe Nera.

Tako su šetali do staje. Siniša ostavi konja, a onda se uputi u dvorac. Tu ih

iznenadi grof Meško.

-Vas dvoje ste veoma sretni i veseli - reĉe grof poluglasno. - Što to znaĉi?

- To je naša tajna - odvrati Nera. - Ali vi, grofe, baš ne iz

gledate vedro.

- More me brige. Gospodarstvo je ljetos posve propalo.

- Ako nemate većih briga nego što je nerodica - primijeti

Siniša - onda ste zaista presretan ĉovjek.

- Svi imamo svojih sretnih i oblaĉnih dana. Ali, došao sam

k Van Svvietenu.

- Sigurno je već u dvorcu, vraćao se kroz šljivik. Pogledat

ću - reĉe Nera i pode potraţiti gosta.

Van Swieten i grof Adam upravo su razgovarali s groficom Ratkav. Starica je

poĉivala u velikom naslonjaĉu. Bila je još vrlo slaba, ali su joj oĉi bile ĉiste

i vedre. Još uvijek nije znala koliko je vremena proteklo od njezine bolesti i

što se sve za to

vrijeme dogodilo. Dvorskom lijeĉniku i grofu Adamu grofica je tihim glasom

ispriĉala kako je k njoj došao Dvojković i rekao joj da Neri prijeti pogibelj da

bude osumnjiĉena kao vještica. Polako se prisjećala svega i razloţila kako mu je

dala novaca da joj vrati pojas što gaje Nera one noći izgubila pod Kamenitim

vratima. Na kraju plaho zapita:

- Što će biti iz svega toga?

- Ne bojte se - odvrati Van Swieten. - Pouzdano znam da

se Neri neće ništa dogoditi. A zašto je vama pozlilo? - zapita

Van Swieten groficu.

- Kako da mi ne pozli? - odvrati ona. - Dvojković mi je re

kao da Neri prijeti smrt na lomaĉi. Takvom strašnom smrću

izgubila sam svoje roĊeno dijete pa da izgubim još i ovo je

dino unuĉe koje mi je ostalo. Bijaše mi strašno. Sve u meni

kao daje umrlo...

U taj ĉas u sobu uĊe Nera. Grofiĉino se lice razvedri. Kon-tesa najavi Van

Svvietenu da ga ĉeka grof Meško.

- Sigurno vas trebaju bolesnici u Zagrebu - reĉe grofica - a

vi sjedite pokraj mene.

- Nemam u Zagrebu bolesnika, vaša milosti. Došao sam

ovamo iz Beĉa na poziv vašeg prijatelja grofa Adama da lije

ĉim samo vas.

Van Svvietenove rijeĉi pobudile su u stare grofice zaĉudenje, pa odvrati:

- A ja sam mislila da ste novi lijeĉnik na Griĉu.

Van Swieten ude u mali salon gdje ga je ĉekao Meško. Pozdravi se s njim, a ovaj

mu stade pripovijedati:

- Vaša milosti, s Griĉa doĊoše naši kramari koji su tamo bili

na sajmu. Pripovijedali su ĉitava ĉuda pa i kako su kraljicu

omamile vještice pa ih više ne da spaljivati ni progoniti. Onog

ĉasa kad su vještice puštene iz tornja na slobodu, spustila se

nad grad oluja u kojoj su doplovile vještice i uništile svu ro

bu. Ujutro sve naĊoše u blatu, razbacano i uništeno. Zatim

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

su priĉali kmetima kako su vještice u tornju ugušile suca Kra-jaĉića. A prije

njegove smrti najavile su kugu i glad koju će sipati na nas. Moji su kmetovi

izgubljeni.

- Zar je kramarima uistinu uništena roba?

- Jest, vidio sam što su donijeli iz Zagreba.

- Onda je to netko uĉinio iz zlobe ili iz konkurencije i zaveo

ih da su to napravile vještice.

- Morali bismo zamoliti ţupnika da govori narodu.

- Ţupnik sam vjeruje u to. Od njega se niĉemu ne moţemo

nadati. Teško će se iz srca naroda iskorijeniti praznovjerje.

Dugo su o tom razgovarali, a onda ude Nera i pozove Meska da ostane kod njih na

veĉeri. Poslije veĉere, koja je prošla u vrlo dobrom raspoloţenju, Meško se

vrati kući, a ostali se povuku u svoje sobe.

MUŢ KONTESE NERE

U šljiviku iza dvorca pucketa granje. Netko se provlaĉi gr-mljem. Na mjeseĉini

se razabire visoka i vitka pojava tek napola zamotana u svileni ogrtaĉ. S

klobuka visi dugo pero. Polako i oprezno spušta se dolje prema cesti. Svaki ĉas

zastane, ogleda se i prisluhne.

Na pola puta zgurio se iza širokog stabla ĉovjek u kmetskoj odori. U ruci mu

pištolj. Zuri i ĉeka kao lovac zvjerku. Promatra i ne miĉe se. Kao da je upiljio

oĉi u vitkog ĉovjeka što se spušta upravo prema njemu. Njegovi koraci šušte po

pu-teljku. Već se pribliţio stablu. Zgureni se ĉovjek uspravi. Poskoĉi i

zaustavi se pred mladićem. Bez rijeĉi uperi u nj pištolj. Mladić se prenerazi.

- Ne miĉi se! - zapovjedi hrapav glas.

Ostane kao okamenjen pred drskim napadaĉem. Ovaj mu se posve pribliţi, pogleda

mu pri mjeseĉevu svjetlu lice i reĉe:

- Imam te. Ti si barun Hofberg!

-Jesam!

- Kamo si krenuo?

- Kući!

- Zašto ne ideš svojoj ţeni?

- Što se to tebe tiĉe.

- Njoj si se obvezao pismom da nikad nećeš doći?

- Kako to znaš?

-Samamije rekla.

- To je nemoguće.

- Kako bih inaĉe znao? Sama me je poslala da te ovdje uho

dim dane i noći ne bi li se vratio. Hoće da doĊeš k njoj.

- Ĉemu?

-Muţ si joj...

- Laţeš? Ona to nije rekla! Pusti me da idem.

- Nećeš gore?

- Ne, nizašto.

- A kad bih ti ponudio desetak tisuća forinti?

- Tko si ti da mi to nudiš?

- To se opet tebe ne tiĉe. Hoćeš li poći?

- Neću nikad!

- Vidim, nije ti do novca. Moţda ti vrijedi ţivot.

- Sto hoćeš sa mnom?

- Ako ne ideš, ustrijelit ću te.

- Donesi mi barem kakav znak da ona ţeli da doĊem. Inaĉe

neću, makar me ustrijelio.

- Vidim da si glupi sanjar. Da ti kaţem kratko i jasno: ima

netko tko hoće da podeš k njoj, da razdereš ono pismo i zatra

ţiš svoje pravo. Razumiješ li sada?

- Tko je taj tko to traţi od mene?

- Ovaj pištolj! On ima pravo na sve. Dobro razmisli!

Mladić spusti glavu. Onda reĉe kao da se predomislio i od

luĉio:

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Idem!

- Dakle, naprijed, mladi supruţe. Otpratit ću te da se opet

ne predomisliš.

Mladić krene prema dvorcu dok je stranac hodao iza njega s pištoljem u ruci.

Prolazili su šljivikom i došli u perivoj u-pravo pod terasu do koje su vodile

stube. Ĉovjek s pištoljem u ruci pokaţe na prozor ispod terase i šapne:

- Prozor je otvoren, popet ćeš se gore. Vidiš li onaj prozor

gore? To je njezina loţnica.

- Ne umijem se penjati.

- Lijep momak! Nije ĉudo što te s pištoljem u ruci moram

prisiljavati da ideš k svojoj ţeni. Dakle, naprijed!

Uspeše se stubama i stadoše pred prozorom iz kojeg je zijevala tama. Prozor je

bio širom otvoren i bez rešetaka.

- DoĊi, dignut ću te na ramenima - reĉe ĉovjek i ĉuĉne.

Mladić mu stane na ramena i uhvati se na izboĉine pod prozo

rom, a onda se okrene.

Teškom mukom uspne se gore. Ĉovjek s pištoljem ĉekao je pod prozorom.

- Ako se vratiš, doĉekat će te hitac iz mog pištolja - šapne i

sakrije se pod stubama.

Mladić se kroz prozor spusti u tamnu sobu. Nekoliko je ĉasaka stajao. Nije se

usudio poći naprijed pa se zavuĉe iza zavjese. U to nešto lupne o pod. Nešto se

prevrnulo. Štropot uzdrma tišinu, a sneni ţenski glas povikne: - Tko je?

Ubrzo plane svjetiljka. U bijeloj noćnoj košulji na postelji je sjedila Nera

raspletene kose. Sumnjiĉavim pogledom zaokruţi sobu. Onda skoĉi s postelje, baci

na sebe kućnu haljinu i sa svjetiljkom u ruci stane traţiti. Blizu prozora

stane. Na zemlji je leţao jedan stalak s kipom. U isti mah zapne joj oko o

zastor. Ispod njega su virile neĉije noge...

Lecne se, ali se uĉini kao da ništa nije vidjela. Brzim korakom vrati se k

postelji, uzme sa stolića pištolj i odluĉno upita:

-Tko je ovdje?

Zastor se razdijeli. Pred Nerom stajaše mladić u zelenom plastu, s dugim zelenim

perom što mu je visjelo sve do ramena.

-Vi?

Mladić ponikne glavom.

- Kako ste ušli?

- Kroz prozor.

- Stidite se. Odmah iziĊite onako kako ste ušli.

- Molim vas, ne tjerajte me.

- Što hoćete ovdje?

- Htio sam vidjeti vas - odvrati mladić jedva ĉujnim

glasom.

- Na tako prostaĉki naĉin? Smjesta da ste otišli.

Mladić se ne makne s mjesta.

- Ako ste vitez, otići ćete, ako ne, branit ću se oruţjem.

- Konteso, zaboga, ne tjerajte me u smrt - šapćući je molio

mladić. - Ako se vratim kroz prozor, sasut će mi tane u prsa

ĉovjek što stoji dolje.

- Govorite kao da vam se poremetila pamet.

- Pogledajte i uvjerite se sami. Dolje je ĉovjek koji me je do

tjerao.

Nera pode drugom prozoru pazeći pritom na mladića.

- Laţete! - reĉe Nera - dolje nema nikoga.

- Slušajte me samo ĉasak. Reći ću vam zašto sam došao. Na

tjerala me ţelja da vas samo izdaleka vidim i doĊoh pod vaš

dvorac. Samo sam ĉuo vaš glas kroz otvoreni prozor, ali vas

nisam vidio. Kad sam se vraćao kroz šljivik, bane preda me

strani ĉovjek s pištoljem u ruci.

Ispripovjedi joj svoj razgovor s nepoznatim ĉovjekom koji ga je prisilio da se

popne. - Zaklinjem se - da nisam njegov ortak. Ja ga i ne poznam.

- Ne vjerujem. Jednom ste mi lagali da vas je k meni poslao

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Siniša, da ste s njim bili u zatvoru, što sve to znaĉi? Ili ste pustolov ili

luĊak.

Mladić rukama pokrije lice i stade bolno plakati.

- Plaĉete kao slaba ţena. Bilo bi viteškije da govorite istinu.

Mladić još jaĉe zaplaĉe i padne pred Nerom na koljena.

- Oprostite, oprostite!

Nije znala što da uĉini s tim ĉovjekom.

- Recite mi već jednom što sve to znaĉi. Ne razumijem vaše

ponašanje.

- Sve ću vam reći. Sad mi više ništa ne pomaţe - reĉe mla

dić kroz plaĉ. - Samo vas molim: slušajte me i ne uskratite mi

svoje sućuti.

- Neću - budete li iskreni.

- Svoj teški grijeh hoću vam iskazati na koljenima. Hoću

da vam priĉam o jednoj mladoj ţeni koja je bila do ludila za

ljubljena u svog muţa. Jednog dana doĊe medu njima do ne

sporazuma koji je potamnio njihovu sreću. I upravo od toga

dana ona opazi da njezin muţ noću potajno odlazi od kuće.

Ljubomor je natjera da ga uhodi i tako sazna da on - zalazi

k vama.

- K meni? To je ludost? Tko je taj ĉovjek?

- Ĉujte dalje. Mlada se ţena htjela uvjeriti vodi li ga k va

ma ljubav i ljubite li ga. Jedne noći vaši sluge naĊoše pred

dvorcem mladića koji se tek prikazao onesvijesten pa ga tako

unesu u dvorac. Kad se susreo s vama, prikazao se prijateljem

kapetana Siniše, samo da moţe s vama razgovarati o njemu

i da od vas moţe saznati ljubite li Sinišu ili moţda - muţa te

ţene. U svojoj uzbudenosti i ludosti taj se mladić prikazao

kao da i on ljubi vas, samo da vam bude vjerojatnije zašto je

tako iznenada došao u dvorac. Tada se uvjerio da ljubite Si

nišu. Otvorio je i proĉitao pismo što mu ga dadoste da odnese

Siniši. Sad je ona nesretna ljubomorna ţena znala bar to da vi

ne ljubite njezina muţa. Ali on ljubi vas.

- Sad se sjećam, govorili ste o grofu Mesku?

- Da, o njemu. Kad je taj mladić iz vaših usta saznao da

se ţelite vjenĉati samo naoko da spasite jedan drag ţivot, po

nudio vam je svoje ime, sama sebe, da moţete provesti svoju

osnovu. To je uĉinio iz zahvalnosti što vi ne ljubite grofa.

- A što vas tako veţe za groficu Meško da ste joj iskazali to

like usluge?

Neru su gledale plahe oĉi, a onda umjesto odgovora mladić skine vlasulju. Po

ramenima se prosula duga smeĊa kosa, a iz muškog odijela virilo je ljepušno

mlado lice preplašenih rasplakanih oĉiju.

- Ja sam grofica Meško.

Nera sklopi ruke od iznenaĊenja.

- Boţe moj, to je gotovo nevjerojatno, to je neviĊeno, to

je...

- Ne bi vam se to ĉinilo tako nevjerojatno kad biste znali

moju prošlost. Dok bijah siromašna djevojka, uze me u sluţbu

neka pustolovka. Moje visoko i vitko tijelo, odluĉne crte lica i

dubok glas potakoše je na misao da me odjene u muško i pri

kaţe društvu kao svoga nećaka. Uĉinila je to da moţe bez pri

govora društva pozvati u kuću grofa Meska kojega je htjela za

muţa. Morala sam glumiti njegova prijatelja da bi ona mogla

osvajati njega. Dvije godine ţivjela sam kao mladić. Svatko

je u meni gledao mladića i nećaka barunice Lehotske. Ali je

sudbina htjela drukĉije. Svom se dušom zaljubih u grofa koji

mi je na kraju uzvratio ljubav. Bili smo sretni sve do onog

dana kad za neke oluje zalutaše u naš dvor Genoveţani koji

povedu razgovor o vama. I moj muţ pošao je s njima da vas

traţi. Znao je da ste ovdje, a svima je to tajio, pa i meni.

- Htjela sam da to nitko ne dozna.

-1 kad sam tada opazila da odlazi kriomice, sjetih se svoje prošlosti. Odluĉim

pribaviti muško odijelo i uhoditi ga. One noći kad su Genoveţani, mokri do koţe,

došli k nama, ostavili

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

su svoja kišna napola uništena odijela jer su im iz Samobora poslali nova.

Preuredila sam jedno od tih odijela. Kad je moj muţ jednom uveĉer pošao k vama,

odjenem se, sjednem na konja i stanem ga slijediti. Vidjela sam da je ušao u vaš

dvorac. Zavukla sam se u šljivik, pod zelenu ogradu što ga dijeli od terase, i

ĉula sam kako mu rekoste: "Brojit ću ĉasove do vašeg povratka!"

- To sam mu doista rekla - odgovori Nera. - A znate li zašto

je išao u Zagreb? Da mi donese glas od fratra Smolea koji mi

je pisao da mu pošaljem pouzdanu osobu. A ja sam tako teško

ĉekala glas iz Zagreba.

- Ali grof mi o tome ništa nije govorio. Sve se više tuĊio od

mene.

- Zašto mu niste povjerili svoje sumnje?

- Rekoh vam daje medu nama bio neki braĉni nesporazum

i da sam se najprije htjela uvjeriti ljubi li on zaista vas. To me

progonilo i ubijalo. Sto puta htjedoh da vam se povjerim. Kad

god sam se, slijedeći muţa, šuljala oko vašeg dvorca, bila sam

odluĉila da vam priznam svu ludost koju sam poĉinila. Ali

nisam mogla. Od toga me odvraćao ponos i stid. Opet se vra-

tih u svoj dvorac svome djetetu koje mi bijaše jedina utjeha.

- Pa što ste, zaboga, mislili kad ste mi se ponudili za

muţa?

- Iskreno ću vam priznati. Uĉinila sam to zato da se ne

oţenite s nekim muškarcem što bi zauvijek onemogućilo da

poĊete za Sinišu. A ja sam vruće ţeljela da poĊete baš za Si-

nišu. Bila bih još više uĉinila da sam vas mogla s njim zdru

ţiti. Osjećala sam da je svaka pogibelj uklonjena samo ako

vi postanete Sinišina ţena. Ako poĊete za nj, moj će se muţ

vratiti k meni. A jedina mogućnost da se ne veţete ni s kim

drugim bila je ta da i dalje igram ulogu njegova prijatelja i

da poĊem s vama u crkvu pod krivim imenom i s krivim do

kumentima. Sama sam ih krivotvorila na jednu staru listinu

baruna Hofberga koju sam našla u staroj knjiţnici pokojnog tasta. To je sav moj

grijeh i na koljenima vas molim da mi oprostite. Ne ţelim vam da ikad osjetite

onu divlju i strašnu sumnju koja razara ţivot i dobrotu srca. Sumnja me je

nosila poput bezglave bujice i u toj sumnji naĉas sam izgubila sve stoje u meni

dobro.

-Vi pretjerujete, draga grofice!

- Ah, ne! Osjećam da bih bila mogla poĉiniti još strasnije

stvari. Suzdrţavalo me jedino to što sam znala da ga vi ne

ljubite.

Nera nije poznavala takve ljubomorne boli, ali je osjećala iskrenu sućut za

mladu groficu.

- Onog jutra kad sam sa svojim muţem poslije vjenĉanja

ulazila u koĉiju sreli smo vas. Naš je koĉijaš tada rekao: Gle

dajte, to je ona iz zakletog dvorca. Neće biti sreće - to sluti na

zlo! Sjetila sam se toga ĉim sam ĉula da ste u Stubici i povje

rovala da mi nosite nesreću.

- Vaše su sumnje, oĉito, posve neispravne. Iskreno ću vam

kazati da nikad nisam opazila ni najmanji znak kakve veće pri

vrţenosti grofa Meska prema sebi.

- On je ponosan pa to niĉim ne bi odao.

- Ne, ne, u to nikako ne vjerujem. Grof me ne ljubi.

- Nije li kvarna dolazio tako ĉesto? Nije li uvijek nujan i ţa

lostan? Nije li danas bio ovdje?

- Priznajem da sam i sama na njemu opazila sjetu. Pitala

sam ga što mu je, ali mije odvratio da ga more brige zbog go

spodarstva. Nego, ĉekajte grofice... Sad mi nešto pada na um.

One veĉeri kad je kod nas bilo izaslanstvo suda iz Zagreba

da zatraţi od mene oproštenje, grof Meško govorio mije vrlo

prijazno.

-Vidite, ipak vas ljubi!

- Baš naprotiv. Sjećam se da sam mu na ono što mi je ka

zao rekla kako mi se ĉini da je ljubomoran na jednog Geno-

veţanina.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ljubomoran? On? Pa na Genoveţanina? - iznenaĊeno će

Stanka.

- Da. Ne znam na kojega, ali govorio je o njima tako da

sam morala razabrati neku ljubomoru. Je li vam koji od njih

udvarao!

-Jest!

- Vidite, a to vas je odvelo na sasvim krivi put.

- Taj Genoveţanin govorio mi je jednom o svojoj ljubavi,

ali sam ga otjerala. Grof o tome ništa nije znao.

-To se naslućuje...

- Imate pravo. Srce koje voli sluti nesreću kad je još preko

mora.

Grofica Stanka uzdahne.

- Kad bi to bila istina! Ali, konteso, znam da me vi samo tje

šite. Ne mogu se oteti uvjerenju da ipak ljubi vas.

- U to se moţemo uvjeriti. Hoćete li?

- Zar biste bili tako velikodušni?

- Nije to nikakvo velikodušje. Osjećam iskrenu sućut za va

šu bol i sve što ste u ljubomori uĉinili pokazuje samo vašu

ljubav i odvaţnost. Napokon, vi ste mi iskazali tako veliku

uslugu što ste me nagovorili da primim ime i ruku baruna

Hofberga. Za Sinišu ne mogu poći - dakle, to za mene nema

koristi - ali se ipak ne moram bojati da će danas-sutra doći ka

kav ĉovjek i doviknuti mi: "Ti si moja ţena!" Od toga me spa

sila vaša smiona spletka. Zahvalna sam vam i zato ću vam po

moći u vašoj boli.

- Sto puta vam hvala. Samo kako?

- Danas ste opet uhodili svog muţa oko mojeg dvorca?

- Jesam. Kad je otišao od kuće, nešto me vuklo da vidim

ide li opet k vama.

- Već se vratio kući. A što će reći kad vas ne nade kod

kuće?

- Ne znam. U drugim zgodama uvijek sam ja došla prije nje

ga, uvukla se u svoju spavaću sobu i sakrila genoveško odije-

lo. Danas nisam nikako mogla razabrati je li se vratio ili nije. Sjedila sam u

grmlju. Tek kad je u dvorcu nastala tama bila sam uvjerena daje otišao. Bojim se

što će biti ako me ne nade u mojoj sobi. Moram se vratiti kući, ali se bojim

onog ĉovjeka koji me prisilio da uĊem ovamo.

- Taj je ĉovjek sigurno Terkin uhoda. Pratit ću vas. Kad nas

vidi zajedno, mislit će da smo se sporazumjeli, a Terka će se

veseliti. Dakle, pristajete li da poĊem s vama grofu Mesku?

- Pa da mu kaţete sve što sam uĉinila? Nipošto.

- On i ne treba ništa saznati. Poći ćemo zajedno sa Sinišom

i Filipom do vašeg dvorca, a onda ćemo vas pustiti da se ušu

ljate u kuću. Nakon sata dojahat ćemo i mi pod izlikom da

smo izjahali u šetnju po mjeseĉini i htjeli ga iznenaditi.

- A onda?

- Onda ću naći priliku da s njim razgovaram i da ga prisilim

neka mi kaţe zašto je tako tuţan i što mu tišti dušu. Slušat

ćete razgovor negdje iz blizine i tako neposredno saznati

imam li krivo ili pravo.

- Kako ste dobri, konteso! - reĉe Stanka suznih oĉiju.

- Što biste uĉinili da se obistine vaše sumnje?

-Ubilabih se.

-Avaše dijete?

- Mislila sam da ga volim nadasve, ali sad vidim da ga lju

bim samo zato stoje njegovo.

- Priĉekajte. Poslat ću komorkinju da probudi Sinišu i

Filipa.

Nera izaĊe iz sobe. Uskoro se vrati i povede svoju gošću u pokrajnji salon.

- Priĉekajte ovdje - reĉe joj i pritom promotri grofiĉinu

pojavu:

- Ĉudnovato kako vam pristaje muško odijelo. Ĉovjek nika

ko u vama ne bi mogao naslutiti ţenu. Vaše su kretnje zaista

uvijek kretnje mladog ĉovjeka, dakako, takvog koji je odgojen

u ĉipkama i salonu.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

HALLEUS MALEFICAROM

- Privikla sam se muškom odijelu.

Nera ode da se odjene, a Stanka sjedne na divan, sakrije lice objema rukama i

zamisli se: "Što će biti ako opazi da me nema. Što će misliti o meni?"

Nije prošlo ni ĉetvrt sata, a u salon ude Siniša. Stanka više nije imala na

glavi muške vlasulje, i Siniša je stao promatrati široko otvorenim oĉima. Nije

znao što da kaţe, ali gaje to lice podsjećalo na groficu Meško.

- Prepoznajete li me, kapetane? - upita ga ona.

- Kako dolazite ovamo u toj odori?

- To će vam reći kontesa Nera. Nemam više snage da još

jednom priĉam.

- Kad je ušla Nera, ispriĉa ukratko Siniši o ĉemu se radi.

Slušao ju je iznenaĊen. Ono što mu je govorila ĉinilo mu se

kao luda priĉa. Stanka, meĊutim, izvadi iz dţepa pismo, pru

ţi ga Siniši i reĉe:

- Evo pisma koje vam je barun Hofberg imao donijeti u

Beĉ. Bila sam tako nepristojna pa sam ga otvorila i proĉitala.

Siniša ga proĉita.

U prvi tren shvaćao je samo jedno: da Nera nije udata ni za kakvog baruna i daje

slobodna...

Pomalo je shvaćao i sve drugo i sada je taj neobiĉni dogaĊaj smatrao pravom

srećom. Osjeti duboku zahvalnost prema grofici Stanki koju je tren prije drţao

ludom.

- Oprostite mi, kapetane, i vi - reĉe Stanka nakon kratke

šutnje - što sam se posluţila laţi da sam vaš prijatelj barun

Hofberg.

- Zahvalan sam vam što ste vi taj neobiĉni mladić koji mi

je bio tako zagonetan.

Siniša dade pretraţiti dvorište i perivoj ne bi li našao ĉovjeka koji je

Hofberga natjerao u Nerinu loţnicu. Ali njemu ni traga.

Tada se spreme za izlazak. Stanka je prikopĉala oko glave svoju lijepu smeĊu

kosu i opet je pokrila muškom vlasuljom i

genoveškim klobukom. Filip je osedlao konje i svi ĉetvoro od-jaše prema Stubici

u dvorac grofa Meska. Dosta su brzo jahali cestom. Oko njih je snivala noć.

Svjeţi zrak milovao im lice, a sa sjenokoša povjetarac donosio je miris otave.

Ĉitav je kraj poĉivao u snenoj tišini, posut blistavim sjajem mjeseĉine. Uz

cestu je šumio potoĉić bjelasajući se kao srebrni obrub zelene livade. Jahali su

šuteći dok se izmeĊu zelenog drveća nisu razabirali tornjići Meškova dvorca.

Stanka šapne: - Uvući ću se neopazice u dvor kako sam uvijek radila.

- Prozori dvorca su tamni - reĉe Nera. - Moţda još nije kod

kuće. To bi bilo najbolje. Ali, svejedno kako smo rekli, za pola

sata mi ćemo za vama.

- Ĉekat ću vas kao svoje osloboĊenje.

Stanka potjera konja i okrene s ceste puteljkom prema dvorcu kroz rijetku mladu

šumu. Osjećala je neki strah, a sama nije znala zašto. Priĉini joj se kao daje

netko slijedi. Kao daje sa strane opazila neku prikazu stoje izašla iz grmlja.

Najednom iz šikarja dopre povik:

- Stani!

Stanka se trgne, prestraši, tako da je izgubila prisebnost i potjera konja stoje

mogla jaĉe.

- Stani! -vikne netko. Ali ona nije slušala niti se obazirala.

Pomamno je stala udarati konja. Obuze je divlji strah. Vjero

vala je da to mogu biti samo razbojnici pa je nastojala po

bjeći. Nije razumjela rijeĉi što ih je netko vikao za njom. Samo

je tjerala konja da što prije stigne u dvorac.

Kroz šumu prasne hitac. Stanka ga nije ĉula. Samo je osjetila da se njezin konj

preplašio, trgnuo. A onda kao da je o-stavlja snaga, a uzde padaju iz ruke.

Klone niz sedlo.

Noćnom tišinom još je uvijek drhtao pucanj. Konj je stao i poĉeo ogledavati

svoju gospodaricu. Zamijetivši da leţi na zemlji, stane je gurati gubicom.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Iz šume dotrĉi muškarac s pištoljem u ruci, sagne se i reĉe glasom punim

uzbuĊenja, mrţnje i bijesa:

- Zašto bjeţiš, huljo, kukavice, kad ti velim da staneš!

Pritom pograbi jahaĉa za zatiljak, okrene ga prema mjeseĉini i pogleda mu u

lice. Ali kao da gaje pogodila strijela. Iz grudi mu se izvije krik pun strave i

preneraţenja. Zajedno s onesviještenim jahaĉem klone na zemlju.

Mjesec se podrugljivo nasmiješio prestravljenom licu grofa Meska. Šuma je disala

kao da i ne primjećuje što se dogodilo.

Kroz šumu se zaĉuje topot konja. Silnom brzinom jahali su istim putem Nera,

Siniša i Filip. Kapetan prvi skoĉi s konja. Vidio je da na travi leţi Stanka, a

uz nju je neki muškarac. Snaţno ga otrgne od nje, ali kad mu vidi lice,

iznenaĊen sustane:

- To ste vi? Zaboga, što se dogodilo?

Meško ne odgovori. Kleĉeći na zemlji, upre nijem pogled u Sinišu. Kao da je

obezumio i ne zna gdje se nalazi i što se zbiva. PriĊoše Nera i Filip. Kad je

kontesa opazila Stanku gdje leţi na travi a iz grudi joj se cijedila krv,

krikne:

-Zarje mrtva?

- Ona? Tko? - Ona - šapne Meško napola pogledavši u

Neru.

-Vaša ţena grofe! Što se dogodilo s njom?

Ali Meško ne odgovori. Ukoĉen, blijed, buljio je preda se kao da je izgubio

govor i shvaćanje i ne moţe dokuĉiti tko to leţi pred njim na zemlji.

- Pomozite! - klikne Nera i trgne muškarce iz ĉasovite pre-

neraţenosti. - Još diše. Filipe, poĊi natrag i dovedi doktora

Van Swietena. Reci mu da se nešto dogodilo. Samo brzo!

Filip se baci na konja i odjuri. Siniša podigne s trave klonulo Stankino tijelo

i poĊe s njom prema dvorcu.

- Ĉuli smo hitac i odmah naslutili zlo - reĉe Nera Mesku.

On nije odgovorio. Hodao je uz nju kao pripit. Nera ga je

gledala sa strahom. Šuteći doĊoše do dvorca.

Kad su ušli u kuću, Siniša je poloţio Stanku na postelju i probudio sluţavku.

Svi su se ustrĉali. Svaki je nešto savjetovao, svaki je nešto pitao, svi su

nosili vode, octa, a nitko nije znao što da uĉini.

- Kao da ne diše. Zar je već mrtva? - govorila je Nera.

Tek tada trgne se Meško iz ukoĉenosti. Kao da je tek sada

shvatio da je to uistinu njegova ţena, da je to Stanka. Potrĉi gore i baci se k

njezinoj postelji.

Muška vlasulja negdje joj pala s glave, a smeĊa bujna kosa razasula se po

bijelim jastucima.

- Stanko, Stanko, stoje to? - pitao je Meško uhvativši nje

zinu glavu i gledajući je u blijedo lice na kojemu je bilo samo

malo traga ţivota.

- Što je to, konteso? - okrene se Meško k Neri. - Recite mi,

zaboga!

- Ja pitam vas što se dogodilo. Tko je pucao i zašto?

Grof Meško ne odgovori. Nera i Siniša se pogledaše. Straš

na pomisao sune njihovom glavom.

Upravo se probudilo dijete koje je spavalo u kolijevci i stalo plakati. Sluţavke

se štrcale oko njega. Nera je vodom ispirala Stankino ĉelo. Meško je stajao

blijed, upala lica, prestravljena pogleda. ProĊoše ĉasovi zabune, straha i

trĉanja po kući, nesuvislih pitanja i nesabranih odgovora. Pred dvorom zaštro-

poće koĉija.

- To je Van Svvieten - reĉe Nera i pohita dolje. Lijeĉnik je

stigao u pratnji Filipa koji mu je putem ispripovjedio što je

znao. Van Swieten pode ravno u Stankinu sobu. Sve udalji,

zadrţi samo Neru. Lijeĉnik je pregledao nesretnu groficu, po

vezao joj ranu i pokušao daje dozove k svijesti.

- Još ţivi? - zapita ga Nera šapćući.

- Ţivi, ali ne znam kako će još dugo ţivjeti.

Nera ostavi lijeĉnika i pode u drugu sobu. Sav slomljen na divanu je sjedio

Meško, boreći se s oĉajem. Uz njega, oslonjen o stol, stajao je Siniša i gledao

preda se.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

- Da ga utješi, Nera reĉe grofu:

- Ne bojte se, nije tako zlo. Vraća joj se svijest, samo nitko

ne smije k njoj daje ne uzbudi.

Meska su te rijeĉi malo oporavile pa je, sklopivši ruke, u-stao i pošao prema

Neri.

- Recite mi, molim vas, što se to dogodilo?

Nera dade znak Siniši da izaĊe. Kad je ostala s grofom na-samu, mirnim ga glasom

zapita:

- Recite mi, grofe ljubite li svoju ţenu?

U prvi ĉas Meško je tim pitanjem bio iznenaĊen.

- Nikad nisam nikoga ljubio kao nju. Baš otud i potjeĉe sva

moja nesreća.

Neri odlane.

- Ljubomorni ste, zar ne?

- Stidim se priznati, ali je tako.

- A sad ĉujte što ću vam reći.

Kontesa ispripovjedi grofu sve stoje ĉula od Stanke i što se dogodilo medu

njima. Meško je slušao preneraţen. Svaki se ĉas udarao po ĉelu. Tada bi ustajao

i hodao po sobi ili se opet bacao na divan i hvatao za kose.

-1 tako smo mi - dovrši Nera - pošli zajedno k vama u dvorac i dogovorili se da

će grofica poći naprijed i neopaţeno ući, a iza nje ćemo doći mi da mogu s vama

razgovarati.

U sobu uĊe barun Kukmica. Probudila ga buka u kući. Nije se dao zaustaviti od

Siniše koji je ušao za njim. Htio je znati što se dogodilo. Kad ga Meško opazi,

skoĉi s divana, pograbi zeleni plašt i genoveški klobuk što ih skinuše Stanki i

povikne Kukmici:

- Poznaješ li ovo?

Barun problijedi i plaho odvrati:

- To pripada Genoveţaninu.

- Onom istom kojeg si vidio da luta oko dvorca?

- Onomu kojeg ste vidjeli da ulazi u dvorac? - uplete se

Siniša.

Kukmica se posve smete.

- Da, vidio sam ga!

- Gdje je samo uzela to odijelo? - upita Siniša.

- Za jedne olujne noći Genoveţani su ostavili kod vas svoja

promoĉena odijela - odvrati Nera i pogleda Meska.

Plašt i klobuk padnu iz grofove ruke.

- Samo ona bijaše onaj kojega sam ĉekao noći i noći da s

njim obraĉunam! Ona sama!

- Vi ste ga ĉekali? - reĉe Nera. - A niste znali da vam ţena

nije kod kuće.

- Ne, kad se vratih od vas nisam ni ulazio u kuću. Kukmica

mije rekao da vida Genoveţanina uvijek kad mene nema kod

kuće. I ja sam ga ĉekao. Ili će doći, ili otići, ali ja ću ga doĉe

kati, mislio sam, i s njim se obraĉunati.

I danas sam ponio sa sobom pištolj da se s njim pobijem. Kad vidjeh kako na

konju jaše visok i vitak muškarac s geno-veškim klobukom, bio sam uvjeren daje

to grof Fieschi i stanem vikati za njim. Ali nije htio stati, nego je još jaĉe

potjerao konja. Kukavica, pomislim ja, bjeţi preda mnom. Kakve li drskosti!

Obuze me ljubomora, bijes, ostavi me pamet i ja opalih...

- Vi - kliknuše istodobno Nera i Siniša pogledavši se.

Njihove su se slutnje obistinile. Kukmica je samo glupo buljio ne usuĊujući se

išta pitati. Ništa nije shvaćao, samo to da je on tu nešto skrivio. Zato tiho

pobjeţe iz sobe.

- Što sam uĉinio?! šaptao je Meško i šetao gore-dolje po

sobi.

- Vi ste oboje bili ljubomorni jedno na drugo, a bez ikakvih

uzroka - reĉe Nera. - To još ne bi bilo tako strašno, ali zašto se

niste sporazumjeli? Zašto niste o tome razgovarali?

-Ah, konteso, vi najbolje znate kamo ĉovjeka moţe odvesti tvrdoglavi ponos!

Grof je oĉito nišanio na Nerin postupak prema Siniši. O-zbiljna i mrka lica na

vratima se pojavi Van Swieten. Meško

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

pode k njemu, ali ne reĉe ništa. Lijeĉnik je shvaćao njegovo nijemo pitanje.

- Rana je teška i njezin je ţivot u ruci njezine mladosti i tje

lesne snage.

- Grof bez rijeĉi pode u svoju sobu. Sinišu je nešto tjeralo

da pode za njim.

- Rado bih razgovarao s vama, grofe. Ne uzbudujte se, još

ima nade...

- Da ste to uĉinili Neri što sam ja Stanki?! Ja sam njezin

ubojica, ja koji sam je toliko ljubio. To ne mogu podnijeti.

Bol ga svlada. Siniša ga nije tješio. Dobro je znao da su suze rosa patniĉkoj

duši...

Van Svvieten je ostao uz bolesnicu kojoj se svijest naĉas vraćala i opet gubila.

Meško nije smio ulaziti u Stankinu sobu pa je sa Sinišom proveo noć u svojoj

sobi bdijući i oĉekujući svoju osudu.

Tako ih je zatekla zora. Jutarnje sunce obasjalo je ţalostan dvorac vedrim

sjajem. Meško i Siniša podu u perivoj.

Sluţinĉad je plaho pogledavala svoga gospodara ĉiji se izgled preko noći tako

izmijenio. Kad ga doĊoše pitati što da rade, on samo slegne ramenima:

- Radite kako znate!

Nakon jednog sata pojavi se na prozoru Nera i zovne:

- Grofe, doĊite gore!

Meska je oblio hladan znoj. Pogleda Sinišu kao da mu veli: "Zovu me k smrtnoj

postelji."

Mladi kapetan shvatio je Meškov pogled i obori oĉi. Meško pode u kuću teškim

koracima kao da ga vode na stratište.

Na stubama ga doĉeka Nera. Lice joj bilo ozbiljno. Ta ozbiljnost sledila je u

njemu svu krv.

- Osvijestila se i pita za vas. Ali saberite se! Van Swieten

veli da vas Stanka ne smije vidjeti oĉajnog.

Plahim koracima i dršćućim srcem stupi Meško u sobu.

Slomljen, spusti se do nje. Jedva ju je prepoznao. Lice joj je propalo, a

njezine sanjarske plave oĉi ugasle. Prihvati njezinu blijedu malu ruku što je

leţala na pokrivaĉu.

- Jurica - šapne ona - što se to zbilo sa mnom?

- Ne boj se. Sve će opet biti dobro.

- Neće biti dobro. Ĉini mi se da umirem.

- Onda ću i ja s tobom!

- Kakve su to ludosti! - opomene ga Van Swieten. - Grofici

je mnogo bolje i ona će se oporaviti.

Meško je osjetio da ga lijeĉnik samo bodri. Stanka opet sklopi oĉi. U drugoj

sobi reĉe mu lijeĉnik:

- Ne mogu vas bodriti nadama. Bliţe je smrti nego ţivotu,

ali, kako sam vam rekao, sve ovisi o njezinoj tjelesnoj snazi,

ali i o tom kako se vi budete drţali. Svako uzbuĊenje moglo

bi joj veoma škoditi. Dakle, manite se takvih razgovora kao

malo prije.

U tihom dvorcu postane još tiše. Sretan smijeh i veselje za-mijeniše pritajeni

uzdasi, skrovite suze i zatajivani oĉaj. Grof Meško nije ţivio nizašto. Ni za

gospodarstvo, ni za ljude, ni za dijete. Sjedeći uz postelju svoje ţene, sav se

posvetio njoj koja je lebdjela izmeĊu ţivota i smrti. Osjećao je da njezinu smrt

neće moći podnijeti. Sa sobom je već obraĉunao.

UOĈI SAMRTNOG PIRA

Osvanula je subota.

Toplo jutarnje sunce raspršilo je sjaj po sobi grofice Ratkav i probudilo je.

Starica otvori umorne oĉi. Njezina kosa jedva se razlikovala od bijelog jastuka.

I lice joj je bijelo, ali su ga starost i prepaćenost nabrali u duboke bore.

Podigne glavu i pogleda po sobi.

MARIJA JURIC ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

- Sve joj se ĉini nekako drukĉije nego prije. Pokućstvo kao

da je više izlizano, sagovi tamni, a zastori nemaju tako jasnu

boju kao nekoć.

Tiho i oprezno u sobu ude Nera.

- Dobro jutro, bakice! -veselo priĊe i poljubi joj ruku. Mje

sto odgovora starica je pogleda kao da nešto istraţuje.

- Što me, bako, tako gledaš?

- Reci mi, Nero, kako ti to izgledaš? Mnogo si veća i jaĉa,

tvoja su ramena tako ĉvrsta, a i ljepša si nego prije mjesec

dana.

- To ti se ĉini, bakice, jer si još slaba od bolesti.

- A gdje je Ivo Skerlec? Zašto ne dolazi tvoj vjerenik?

- U Beĉu je - odvrati Nera i pogleda sobaricu ĉije su je oĉi

plaho gledale oĉekujući što će na to odgovoriti kontesa.

- Juĉer sam dolje u vrtu vidjela onog kapetana, znaš onoga

kojeg ti tako silno mrziš. Kako je on došao ovamo?

- Prijatelj je našeg lijeĉnika.

- I taj mije lijeĉnik neobiĉan. Sve mi se ĉini da sam ga ne

gdje vidjela.

- Sigurno si ga vidjela u Beĉu, bako?

Starica se zamisli, a Nera pohita u blagovaonicu gdje je našla Van Svvietena.

- Vaša milosti, ona poĉinje ispitivati i opaţati promjene.

- To je znak daje posve blizu ozdravljenju.

- Ali ja ne znam što da joj odgovorim.

- Ne bojte se, ja ću k njoj.

Ĉitava dva sata sjedio je sijedi lijeĉnik uz groficu i razgovarao s njom. Na

kraju joj reĉe:

- Grofice, danas je krasno vrijeme. Grof Adam hoće da po

pravi i pregradi dvorac pa bi bilo dobro da preselite u Sla-

vetić.

- O, vrlo rado. Bar ću malo uz put u Zagreb. Ţelim vidjeti

moj lijepi "crveni dvorac".

Nera se okrenula i problijedila. A Van Svvieten je odvratio neprispodobivom

mirnoćom:

- Zašto ne? Moţete i u Zagreb, ali tek kad ozdravite.

Kad je sunce bilo visoko, spreme groficu Ratkav u visoku prostranu koĉiju.

Blijeda, ali mirna, Nera je stajala uz koĉiju.

- Zašto ne ideš sa mnom? - pitala je grofica nekoliko puta.

- Ne mogu, bako, netko mora ĉuvati kuću. Doći će zidari i

teţaci. Moram spremati stvari.

- Dobro, dobro - uzdahne starica i pogladi lijepu unuku po

pepeljastoj kosi. Nera se u duši opraštala s dragom staricom.

Koĉija napokon krene. Nera baci još posljednji pogled u blijedo, milo lice svoje

bake...

"Kako je ljubav jaka", mislila je Nera kad je koĉija s bakom odmakla ispred

njenih oĉiju i izgubila se u perivoju. "Volim poći u smrt sa Sinišom, nego da

ţivim uz onu kojoj toliko dugujem. Nezahvalno je kako prema njoj postupam, ali

drukĉije ne mogu. Sve na svijetu što se ne tiĉe njega izgiba preda mnom kao

sitnica za koju nemam osjećaja. Hoću li biti kaţnjena?"

PriĊe Siniša koji je izdaleka promatrao oproštaj bake i unuke ne hoteći smetati

Neri.

- Zamišljena si, Nero?

- Opraštam se s njom, sjedinim stvorom koji me je osim te

be ljubio. I sad sam, evo, samo tvoja.

Nera mu pruţi ruku koju on stisne sa zanosom.

- Sad ću spremiti sve stoje potrebno, a podveĉe ću doći da

se dogovorimo za naš samrtni pir.

- Dobro, podveĉe - šapne ona. - Danas ţivimo svoj posljed

nji dan, Siniša. Bit ćemo veseli i sretni.

Nera ode. Za njom je šuštala njezina bijela odjeća. Obuhvatio ju je njegov

pogled topliji i ţarĉi od sunĉanog ţara...

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Po breţuljcima i dolinama razlijeţe se zvonjava stada. Pastiri se vraćaju kući.

Diţu se sive sjene, razapinju i pokrivaju od rada i vrućine izmuĉenu zemlju.

Nera sjedi na terasi i ĉita pismo, sitno malo pismo što joj ga je pisala Sanda:

"U tuzi za nesretnim ocem snašla me sreća. Baš tog dana došao je Francesko. Sad

je uza me. Našao je sluţbu u Beĉu - da radi za mene svojim rukama, jer njegov

otac nije dao da me uzme. Pomisli koliko me ljubi. Za mene hoće da radi. Sretna

sam."

Stubama se uspinjao Siniša. Nera prepozna njegove korake, podigne glavu i doĉeka

ga sa smiješkom.

- Ţensku sluţinĉad poslali smo u Marof, a mušku sakrili u

dvorac. Sve je spremno. Van Swieten je u svojoj sobi.

- Razbojnici dolaze tek oko pola noći.

- Dotad ćemo provesti zajedno.

- Ti si se sveĉano odjenula. Kako ti bjelina lijepo pristaje!

- Kad oĉekujemo tako sveĉane trenutke, mora sve izgledati

sveĉano.

Šutjeli su. Njihovi se pogledi spustili u dolinu kojom se još uvijek razlijegala

pjesma pastira. Tu i tamo ĉula se melodija teţaka koji se vraćao s posla.

- Nero, smijem li ti nešto reći?

-Sve.

- Kad te gledam tako krasnu i mladu, snalazi me prijekor.

- Kakav prijekor?

- Što sa sobom i tebe povlaĉim u smrt.

- Što da radim bez tebe?

- Tako mije da gotovo ne mogu vjerovati da si to ti, Nero.

- Ne, to nisam ja - to je ljubav.

On prihvati njezinu ruku.

- Gdje je svećenik koji će blagosloviti našu ljubav? - upita

ona tiho.

- Evo ga! - šapne on i pokaza na srebrnu bocu s otrovom.

Preostaje nam da ţivimo zajedno još nekoliko sati, jedno

uz drugo, jedno u drugome.

Nera prihvati njegovu ruku i oboje umuknu.

U duši im je bilo tiho. Srca su im kucala mirno i spokojno kao da ne ţele buniti

duboku tišinu u kojoj je kraljevao zanos dviju duša što su se ljubile u

zvijezdama. Sat u blagovaonici muklo otkuca jedanaest sati. Na vratima se pojavi

Van Svvieten.

- Siniša, vrijeme je!...

VJEŠTICE

Na podnoţju brijega pod dvorcem kriţaju se dvije ceste. Slijeva, pukla livada, a

s druge strane sve do perivoja Oršićeva dvora uspinje se šuma. Blijedi sjaj

mjeseca prolio se po livadi i šumi. Ljetna noć ljulja u san cvijeće u polju i

ptice u šumi. Samo cvrĉci pjevaju u travi.

O hrast što se razgranao na kriţanju prislonio se ĉovjek. Crna halja skriva ga

sve do zemlje, a kapuca mu krije glavu sve do vrata. Sada ju je malo pridigao s

glave. Mjeseĉevo svjetlo prosulo se po Sinišinu licu. Nadaleko ne javlja se ţivo

stvorenje. Tek iz velike daljine dopire štropot kola. Siniša se povuĉe u šumu i

sakrije u sjenu gustog drveća.

Bit će razbojnici. Štropot biva sve glasniji, kola dolaze sve bliţe i bliţe.

Već je vidio konje i razabirao tamne sjene koĉijaša. Koĉija se zaustavi. Iz nje

se pomole ĉetiri ţene u sivim haljinama. Na glavi im veliki rupci, na licu

bijela krinka s dugim nosovima, a u rukama metle. "Gle", pomisli Siniša, "to su

prave pravcate vještice."

Onda skoĉi iz šume preko grabe i pojavi se pred kolima.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

- Pozdrav od "Bijele sove" - pozdravi koĉijaša.

- Đavo joj bio milostiv! - odvrati Siniša rijeĉima koje je ĉuo

u Uršinu podrumu.

- Je li sve spremno? - upita jedna od "vještica".

"Što je to?" zaĉudi se Siniša. "Vještica ima muški glas." A onda će glasno:

- Sve je u redu. U dvoru nema nikoga.

- Dakle, hajde, vodi nas - reĉe "vještica". Siniša pode na

prijed ĉudeći se što "vještice" govore muškim glasovima.

Koĉijaš je ostao na cesti iza njih.

Siniša pode s "vješticama" kroz šumu prema dvorcu. Nitko nije putem progovorio

nijedne rijeĉi. U sjeni drveća šuljale su se "vještice". Ispod rubaca virili su

im dugi nosovi.

UĊu u perivoj. Oko dvorca je vladala tišina. Prozori su bili zatvoreni i tamni,

terasa takoĊer.

- Izgleda kao ukleti dvorac - primijeti jedna "vještica".

- Kako ćemo ući? - upita druga.

- Evo kljuĉa - ponudi Siniša. Otvori ulaz u dvorac i oni udu

za njim.

- Zakljuĉaj - zapovjede oni.

- Jesam. Evo svjetla.

Siniša spremi kljuĉ u dţep.

"Vještice" poĊu za njim. Vodio ih je glavnim stubama drţeći pred njima uljanicu.

Odmah kod stuba bila su vrata. Siniša ih rasvijetli kao da traţi kvaku.

- Poĉet ćemo kod prvih vrata, a onda nastaviti - reĉe on i

otvori ih. U polutami blistale su zlatne vaze i srebrno posuĊe.

- Daj vreću, tu su cekini - reĉe golema "vještica" - I dra

gulja ima!

- Ĉitav imetak!

Bacili se na zlato stoje stajalo okolo. Zaĉas je sve bilo u njihovim rukama.

Siniša im je pomogao.

- Sad bismo mogli nešto pojesti i popiti. Bi li nam štogod

MALLEUS MALEFICARUM

dobavio iz smoĉnice? - upitaju Sinišu. Valjda ti je tvoja Jalţica pokazala gdje

je smoĉnica.

- Kako da nije! Znam gdje je i blagovaonica.

Siniša otvori druga vrata i pozove ih u blagovaonicu punu ormara s bocama i

posuĊem.

"Vještice" se odmah snaĊoše. Za nekoliko trenutaka boce su skinute s ormara i

postavljene na stol dok je Siniša izašao i donio na pladnju butine i drugog

mesa.

- Hajde, jedi i ti! - dobrohotno mu ponude "vještice".

Siniša je oĉekivao da će skinuti krinke, ali to nisu uĉinili.

Samo ih toliko podignu da su im usta bila slobodna - da mogu jesti i piti.

Ispod velikih nosova vidjeli su se brkovi.

"Bit će da su to ipak ljudi koje ne poznam", pomisli Siniša. "Niti ih znam po

glasovima niti po brkovima."

- Skini kapucu - reĉe jedna "vještica" Siniši. Da vidimo kak

vu to zvijer ima baba Urša.

Siniša povuĉe kapucu preko nosa i nasmije se:

- Nisam baš tako lijep, ali sam dobar za slugu babe Urše.

- Gle, bradat je - nasmiju se "vještice". Zašto ne obriješ te

ţute dlake? Po bradi te ljudi najlakše prepoznaju.

Siniša se nasmijao glupim smijehom i stao pohlepno jesti.

- Baš fino meso - pohvali jedna od "vještica".

- Nije se grof Adam onako osalio od oskoruša!

- Grof Adam, to je debeli skrbnik vještice Nere?

- Da baš on. I njegov brat veliki ţupan dobro se ugojio - pri

mijeti druga "vještica".

- Baš je ta njihova štićenica imala masnu sreću. U posljednji

je ĉas umakla lomaĉi!

- Ali da je ispred tornja nije oteo Trenkov pandur, ni deset

joj kraljica ne bi koristilo.

- Uvijek sam mislio da su tu ludost poĉinili "Luciferi".

- Nisu oni tako odvaţni kao trenkovci. A da i on nije

"Lucifer"?

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Uvijek bih prisegao daje bio pakleni ĉovjek. Ali kad je do

šao pod kljuĉ, tada sam posumnjao. Da je i on "Lucifer", ni

kad ne bi bio sjedio u zatvoru. Već bi ga oni obranili.

- Kako bi ga obranili kad je luĊak sam priznao daje ugušio

onu babu?

- Što bi mu koristilo tajiti kad je Tomo svjedoĉio. Prokleti

lopov, Auerspergovica mu je dobro platila za krivu prisegu.

-Koliko je dobio?

- Pet stotina forinti. A ne zna se koliko dobiva svake godine

zato što šuti.

- Da šuti?

- Pa o tom kako je grofica Keglević zapravo nestala sa

svijeta.

- A zar je nije pandur? - upita Siniša.

- Naravno da nije. On sjedi u zatvoru - a vrag zna tko ju

je ubio.

- Tomo veli da on jedini zna tu paklensku tajnu - i ta mu

tajna nosi rentu.

- Moţda se samo hvali. Valjda nije trenkovac od šale pri

znao daje grofici zakrenuo vratom.

- Bit će ipak tu nešto istine. Ĉime bi Tomo gradio kuću i ku

povao blago?

- Imaš pravo. Nitko mu nije badava davao novaca.

- A što ti radiš tamo kod ormara? - upita jedna "vještica"

Sinišu koji je okrenuo leda i nešto se motao medu posuĊem.

Razgovor koji je ovaj ĉas ĉuo tako ga uzbudi da se nije usudio poći k stolu.

Htio je da ih nešto pita, ali nije našao snage. Napokon se sabere i donese

zdjelu punu slatkiša. Stavi je na stol.

- Evo, ovo sam našao u ormaru.

- To su slatke stvari za vještice! - nasmije se društvo.

- Pa nismo li mi ţenske?! - reĉe jedna "vještica". - Samo

nemamo Ċavla, ţganoga vina i muzike pa da zaplešemo.

-Već ćemo zaplesati i bez muzike - rekoše i nagnu prazniti boce.

Siniša nije htio da više ispituje o razgovoru koji su "vještice" prekinule.

Uvidio je da ni ti ljudi ne znaju više o grofici o kojoj su govorili ni o

njezinom ubojici. Pustio ih je da se zabavljaju i ĉekao što će biti dalje.

Za kratko vrijeme najviša "vještica" ustane:

- Sada na posao. Moramo u Zagreb i treba da smo trijezni.

Nemamo kad da se šalimo. Pograbite ove stolce. Baš nisu fini.

Kao da ova gospoda nemaju u toj sobi previše finih stvari.

Odjednom stadoše razbijati stolice, posude, boce, trgati ubruse i bacati po

sobi. Kad je u sobi već bilo dovoljno krša, stadoše to metlama vozikati oko

stola u krugu i pri tome pjevuckati:

"Plešu kolo coprnjaki

Neka crknu svi bedaki..."

Siniša ih je zaĉuĊeno promatrao iz prikrajka.

"Sad je dosta!" PriĊe nevidljivim vratima u zidu, polako ih otvori i zviznu

ugovoreni znak.

U blagovaonicu uleti šest naoruţanih slugu grofa Oršića na ĉelu s Filipom.

- Tko se makne, ostat će na mjestu mrtav - povikne Siniša

trgnuvši pištolj.

"Vještice" kao da su se okamenile. Dugi bijeli nosovi stršali su im u zrak pa su

izgledali neizmjerno smiješno. Na vratima je stajao Van Swieten.

- Udarite po njima! - vikne jedan glas medu "vješticama".

One posegnu u njedra da bi ispod sive haljine izvukle oruţje.

Ali bijaše prekasno. U isti ĉas odjeknu tri hica. Dvije "vještice"

se sruše dok druge dvije podignu ruke u znak da se predaju.

- Veţite ih! - zapovjedi Siniša.

Sluge priskoĉe i svezaše dvojicu dok je Siniša s Van Swietenom ogledao ranjene.

Sve se to zbilo ujedan ĉas.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Izdajice! - škripnu zubima prevareni ljudi gledajući Sini-

šu. - Ali ĉekaj! Krepat ćeš od osvetniĉke ruke naših drugova.

Siniša skine s glave kapucu i svoju ţutu bradu.

- Pandur! - kliknuše svi u isti ĉas.

- Skinite im rupce i krinke - zapovjedi Siniša.

Svezani ranjenici nisu se mogli opirati. Zaĉas im skinu nosove s krinkom i

ţenske rupce kojima su povezali glave.

- Krvnik Puncer! - iznenaĊeno će Siniša ugledavši lice naj

jaĉe "vještice".

-1 njegovi grabanti - doda Filip raskrinkavši ostale. Nijemim iznenaĊenjem

pogledaše se Siniša i Van Svvieten.

- Evo gledajte - reĉe Siniša. - Vaša milost moći će izvijestiti

kraljicu kako "vještice" stvaraju krvnik i njegovi grabanti.

Svezani grabanti i njihov gospodar škripali su zubima, a iz oĉiju sipali

strijele. Ranjeni su stenjali i kleli. Dok im je Van Swieten povezivao rane,

Siniša povede ostalu dvojicu u malu crnu komoru koju su već bili spremili za

uhapšenike.

Siniša za njima zatvori vrata, ali prisloni glavu na kljuĉanicu da ĉuje što će

govoriti. Poĉeše kleti i okrivljavati jedan drugoga.

- Kad smo polazili u Stubicu, dobro sam ti rekao da nije pa

metno samo tako povjeriti se ĉovjeku koji je došao iz Stubice,

a nismo ga ni poznali.

- Ne laj, bukvo! Nije li znao našu lozinku? Nije li imao kljuĉ

Uršine kuće? Tko bi ikad sanjao da bi stranac mogao doći do

babina kljuĉa i saznati našu lozinku?

- Znao sam da će nas jedanput uloviti. A u Krajaĉićevu vi

nogradu? Nisu li nas ondje gotovo uhvatili? Bili bi nas pogra

bili da nismo odrezali glavu Dvojkovićevu ortaku. Rekao sam

ja odmah one veĉeri: pazite, deĉki, jednog će nas dana tko vi

djeti i prepoznati pa će biti zla.

- Bojao si se, mrcino, za svoju glavu, je li? A ne bi ništa ško

dilo daje odsijeku!

- Ne bojte se, podvezat će uzetom tvoju i moju - ako nas,

moţda, ne spasi Sale.

- Sve bi bilo dobro kad bi on znao kamo smo dospjeli. Da

mogu pobjeći, dojavio bih mu odmah što se dogodilo.

- Pregrizi lance ako moţeš.

- A ne bismo li potkupili Oršićeve sluge?

- Na to pomišljam još od onog trena kad su nas doveli ova

mo. Samo neka koji od njih doĊe. Poslat ćemo ga Saleu. Platit

će pol svog imetka onome tko mu dojavi kako nas je opleo

prokleti pandur.

- Hoće vraga! Saleova glava nije daleko od vješala. S njim

su gospoda, a nas će vješati za njihove grijehe.

Zlikovci ušute, a Siniša poĊe u blagovaonicu gdje su Van Swieten i Filip ranjene

napajali vodom.

- Sam ću se za tebe zauzeti ako mi odgovoriš na sve što te

pitam - reĉe Siniša. Ranjeni zlikovac bio je obnemogao i sa

mo kimne glavom.

- Reci mi tko je taj Tomo koji veli da samo on pozna ubojicu

grofice Keglević.

- Bio je sluga grofice Auersperg.

- A gdje je sada?

- Sad sluţi groficu Terku Erdodv i dvori na sveĉanostima

u "paklu".

- Gdje je taj "pakao"?

- U mesniĉkoj kuli - u Dvojkovićevu dvorcu. Gospoda ga

zovu "Medvednica". Ima i drugi, taj se zove "Okićnica". I ta

mo dolaze mlade coprnice.

- Gdje je to?

- U samoborskom dvorcu.

- Tamo će sutra biti sveĉanost?

- Da, tamo.

- A tko su ti "Luciferi"?

- Ne znamo im prava imena, već samo ona koja su sami

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

sebi nadjenuli. Jedan se zove Premuš, drugi Filip, onda Ma-tiĉeki drugaĉije...

- Pošto ste vi ovdje uhvaćeni, tko će sutra dovesti gore dva

naest djevojaka?

- Kad saznaju što se s nama dogodilo, neće biti sveĉanosti.

- Ali ako ne saznaju?

- Ĉekat će nas u Uršinu podrumu gdje ćemo se odjenuti.

Ako ne doĊemo uĉinit će sve oni drugi.

- Zar imate još drugova? Tko su ti ljudi?

- Gospodske sluge i inoši, prijatelji koji ne rade, a dobro

ţive.

- Reci mi još ovo: gdje će se tvoji drugovi sastati sa ţenama

koje će povesti u "pakao"?

- Pod raspelom na kriţanju pred Samoborom.

Siniša dade ranjene otpremiti u komoricu gdje su bili zatvoreni krvnik Puncer i

njegov drug. Onda naredi Filipu: -Ti ćeš neprestano stajati na straţi da sluge

ne bi mogle razgovarati sa zloĉincima. Kljuĉ od kuće je kod mene. Nitko ne moţe

izaći ni ući u kuću.

Siniša poĊe u sobu Van Svvietena gdje je s lijeĉnikom razgovarao duţe vrijeme, a

tada se kroz veliki salon uputi na terasu.

UzbuĊeno i odluĉna srca stupi na terasu.

NENADANI PREOKRET

Nera je sjedila na klupi i ĉekala ga.

- Je li Van Svvieten legao? - upita ga.

Ali Siniša ne odgovori. Stajaše pred njom nijemo je gledajući.

- Stoje tebi, Siniša? Dršćeš! Što se dogodilo?

Prihvatio je njezine ruke svojim hladnim dlanovima koji su od uzbuĊenja drhtali.

Reĉe tihim, isprekidanim glasom:

- Nero, kad su ovi isti razbojnici prije godinu dana došli u

tvoj šumski dvorac, priĉala si mi da je jedan visoki ĉovjek u

crnom ogrtaĉu i kapuci govorio kako ga neki ĉovjek plaća da

ne oda tko je ubio groficu Keglević.

- Da, to je govorio.

- To sam ĉuo i sada. Nešto nije jasno. Zlikovci su pripovi

jedali da neki sluga Tomo zna kako je nestala grofica Keglević.

- Zar nisi ti sam priznao...

- Jesam, ali tada nisam znao tko je bila ta ţena.

- Ne razumijem te! - odvrati Nera. I njezin je glas za

drhtao.

- Ĉuj me, Nero. Kad se ono zbilo - kad sam ja ono uĉinio

- tada sam se vratio iz lova i našao ondje ţenu koju je moja

majka nazivala groficom. Grdila je moju majku i stala je tje

rati iz dvorca, vikala je daje ona tu gospodarica i podigla na

majku jahaći biĉ...

- Ne, takva ţena nije mogla biti moja majka - klikne Nera i

u grudima je nešto stisne.

- Moram ti sada reći sve. Ţena koju sam ubio morala je biti

zla. Pred tobom sam to dosad tajio jer te nisam htio povrije

diti. Kad je ona htjela otjerati moju majku, pograbio sam je za

vrat dok mi nije u rukama izdahnula...

- To daje bila moja majka? Ne - to je nemoguće - govorila

je Nera ponavljajući to s grozniĉavim uzbuĊenjem. - Što to,

zaboga, govoriš, Siniša?

- Govorim istinu. Poslije tog ĉina ja sam pobjegao. U pro

gonstvu nisam nikad saznao kako se zove moja ţrtva niti sam

pitao za to. Jednog mi je dana grofica Auersperg zaprijetila

da će me stići zatvor ako je ne uzmem.

- Kako je ona to znala?

- Neki sluga Tomo koji je bio dopratio onu groficu u dvorac

vidio me one veĉeri kad sam kao petnaestogodišnji mladić

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

pobjegao, pa me prepoznao. I kad sam ušao u dvorac grofice Auersperg,

pripovijedao joj je da me pozna i što o meni zna. Grofica Auersperg rekla mije

da zna za moj grijeh i priopćila mi ime te grofice koju sam ubio.

- Rekla ti je daje to bila moja majka?

- Jest.

Ušutjeli su oboje. Samo su njihova srca kucala glasno i buĉno kao da će im

probiti grudi. Oboje su htjeli nešto reći, ali se nisu usudili. Sve im se ĉinilo

nevjerojatno. Traĉak nade koji je sinuo iz te maglovite zamršene stvari tako ih

uzbudi da se nisu usudili progovoriti ni rijeĉi o onome što misle. Siniša se

ipak odluĉi. Sagne se k Neri koja se iznemogla spustila na klupu. Poloţi obje

ruke na djevojĉinu glavu i pridigne njezino lice k svojemu:

-Vjeruješ li, Nero, da sam samo tvoj i da sam svaki ĉas spreman s tobom

umrijeti?

Ona ga pogleda dubokim crnim oĉima:

- Vjerujem ti, Siniša.

- Dopusti mi da razbijem maglu koja je sve to zavila. Do

pusti da doznam istinu. Ni u snu se ne usuĊujem nadati, ali

ipak - tko zna, Nero, nisu li nam se bogovi smilovali?

Srca su im burno zakucala, a iz oĉiju sinuo traĉak nade. Ne-ra prihvati Sinišine

ruke:

- Prije nekoliko dana rekao mi je jedan prosjak: "Ţivot mi

se ne mili ali ĉovjek ţivi jer nikad ne zna odakle bi moglo doći

nešto dobra."

- Nemoj u nama buditi umrle nade. Oduzima mi svijest i

sama pomisao da bi ipak moglo biti drukĉije. Sutra ću znati

stoje istina. Sutra!

- A ako se nada s nama samo poigrala?

- Onda ćemo se sutra nasmijati u brk cijelom svijetu i ţi

votu...

- Dobro! Do sutra! - reĉe ona i naglo ode s terase.

Još sat prije bijaše u njemu sve ukoĉeno i mrtvo. Još je ţivio samo kucanjem

srca i disanjem svojih pluća. Sad mu je najednom duša oţivjela, a krv

prostrujila ţilama. Kao da se probudio od mrtvih. To je uĉinila nada koju nije

usudio ni sam sebi priznati, a ipak, pri samoj pomisli da bi se mogla ispuniti,

probudio se u njemu snaţan mladi ţivot, sa svim svojim ĉeţnjama i ţeljama.

Sjeo je na klupu, naslonio glavu na zid i zagledao se u dolinu što se stala

modriti u plavetnilu predzorja...

Grof Meško zadrijemao je u naslonjaĉu kraj svoje bolesne ţene. Sunce gaje

probudilo. Brzo ustane. Dugo je promatrao lice svoje ţene. Spavala je spokojno

mirnim snom. U kolijevci je mirno spavalo dijete.

Nije se usudio ĉvrsto proći po sobi da ih ne probudi. Njegovo izmuĉeno lice

blijedo od tolikih neprospavanih noći pokrivala je duboka sjeta. Naslonio se na

ruku i zagledavao se ĉas u Stanku, ĉas opet u djeĉaka.

"Kako je ĉovjek glup! Kako je sreća kliska! Koliko se ĉovjek napati u ţivotu za

to malo sreće, a kako je lako razbije?"

Prene ga štropot koĉije. Jedva se usudio ustati, samo da ne probudi ţenu i svog

mališana.

U sobu uĊe Van Swieten. Meško ga zabrinuto pogleda bojeći se da će moţda

probuditi ovo dvoje nad kojima on bdi već toliko noći.

U to se probudi dijete, a njegov glas razdrijema majku. U tren oka Meško bijaše

uz kolijevku. Stanka se probudila i njezine su oĉi traţile kolijevku da vidi

zašto je proplakalo njezino malo blago. Van Swieten pogleda Stanku i reĉe vedra

lica:

- Izgledate neoĉekivano dobro. Da vidimo sada kako je s vašom ranom.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Lijeĉnik pomno pregleda ranu i ispere je. Kad se opraštao, utješio je Meska:

- Sad se već moţete posve sigurno nadati. Snaga mladosti,

a i vaša njega uĉinili su svoje.

- Zar je zaista izvan opasnosti? - upitao je grof, a svaka mu

je rijeĉ drhtala.

- Jest, izvan svake pogibelji.

Lijeĉnik ispriĉa grofu dogaĊaje prošle noći.

- ProĊe li sretno naš veĉerašnji posjet u Samoboru, onda

ću mirne duše moći putovati u Italiju.

Grof ga je ispratio do koĉije i brzo se vratio u sobu svoje ţene ispunjen

najljepšim nadama. Privine na lice njezinu malu ruku:

- Moja draga, moja najdraţa!

Stanka ga pogleda suznim oĉima.

- Kad smo se vjenĉali, obećao sam ti da se tvoje drage oĉi

nikad neće zaliti suzama. Nisam odrţao svoje obećanje, ali

sam to skupo platio. Ti, Stanko, ne smiješ nikad više plakati...

Svojom svilenom maramicom stane joj brisati suze što su joj se od ganuća poĉele

spuštati niz lice.

- Zar ne da više nećeš plakati?

- Kad bih znala da...

-Što?

-Da me ljubiš!

Pridigne njezinu glavu svom licu i šapne:

- Ljubim te kao nikad prije.

-1 nikog drugog nisi ljubio?...

- Znam koga misliš. Sve mi je Nera kazala. Kako si ludo

sumnjala?!

- Ljutio si se na mene i odlazio potajno, a nisi mi rekao

kamo i zašto.

- Istina je, ali upravo je onda nastalo medu nama... ti već

znaš. Da na našu sreću nije pao onaj oblak, bio bih ti povjerio

daje Nera ovdje i da to znam samo ja. Zamolila me da joj uĉinim uslugu koju sam

prije godinu dana ponudio Siniši. Ali ja sam ti to sakrivao. Baš tada doĊoše u

našu kuću nesretni Genoveţani. Ti si se tuĊila od mene, a ja sam mislio da ti se

moţda ipak malo sviĊa onaj drugi...

- Oboje smo bili ludi - reĉe ona.

- Opet je zaplakao mali u kolijevci, ali Meško nije pošao k

njemu. Drţeći ţeninu glavu u svojim rukama, okrene se pre

ma mališanu i reĉe:

- Samo plaĉi, ti si svemu kriv!

Ali kao daje razumio svog oca, mališan je stao još jaĉe plakati. Grof ga digne

iz kolijevke i poloţi kraj majke. Dijete se smirilo i ruĉicama cupkalo ĉipke na

svilenom pokrivaĉu. Grof je sjeo na rub postelje, obuhvatio obje ruke svoje ţene

i stao ih raznjeţeno cjelivati.

- Nikad više nećemo biti tvrdoglavi - reĉe grof. - Zar ne,

Stanko? Sreća je ipak najljepša, moramo je ĉuvati.

Kroz prozor su zavirili jutarnji zraci i obasjali ih novoroĊenom toplinom.

Mirisavi jutarnji zrak strujio je u sobu, rasiplju-ći oko sebe svjeţinu i

mladost. Ptice u perivoju zapjevale su jutarnji pozdrav malom ljubavnom

gnijezdu...

PUT U VJEŠTIĈJI CEH

Oblaĉna noć zavila je jahaĉa što je jurio cestom prema Samoboru. Za njim se

digao oblak prašine. Pred njim se zguš-ćavala noć. Samoborske gore pokriše

oblaci. Sve je oko njega bilo tamno, samo se cesta bijelila. Tjerao je konja

silnom brzinom pa se topot njegovih kopita razlijegao nadaleko.

Kad je zaokrenuo iza ugla, konjanik stane. Opazi male goruće toĉkice. Bivale su

sve veće i veće. Već su pokazivale konjaniku da se pribliţava kućicama grada

Samobora.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Jahaĉ stane. Pred njim su se kriţale ceste, a na kriţanju je kao crni stup

stršalo u vis raspelo. Pod raspelom je stajao ĉovjek.

- Filipe! - zovne jahaĉ.

-Evo me!

- Ĉekaš li već dugo?

- Pola sata.

- Što rekoše Samoborci?

- Da su spremni poći s tobom. Mrze Genoveţane pa će po

moći svakome tko je protiv njih. Jesi li uspio dobiti odijela?

- Da. Našao sam ih u Uršinom podrumu.

- Dakle, lupeţ te nije prevario! Ĉudim se da ti je sve po

vjerio.

- Kad sam ja uhvaćen - mislio je - neka stradaju i drugi. Ali

ne bi sve tako pripovijedao da nije teško ranjen. Kad već mora

umrijeti, htio se osvetiti svojim drugovima koji su ga uveli u

to crno društvo.

- Gdje su Samoborci?

- Tu su, u blizini, ĉekaju u Mišićevoj klijeti.

- Idemo gore.

Uspnu se na vinorodni breţuljak. Na ulazu u vinograd stajaše mala drvena klijet.

Siniša i Filip pokucaju na vrata koja im se brzo otvore.

U drvenoj klijeti sjedilo je kraj lojanice šest graĊana. Tiho su razgovarali.

- Dobro veĉe - pozdravi Siniša Samoborce.

- Bog dao, gospodine!

- Evo vam kapetana o kojem sam vam govorio - reĉe Filip

graĊanima.

- Poznamo mi gospodina. Ĉuli smo već o njemu.

- Bit ću iskren, dragi ljudi. Vi ćete mi pomoći jer hoću da u

gradu nešto otkrijem. Ali ne mogu vam obećati da će već su

tra Genoveţani biti istjerani.

- Znamo mi to, grad je njihov.

- Otkrijemo li ondje neĉiste poslove, saznat će za to kra

ljica, pa vam to moţe biti samo u korist.

- Drugo i ne ţelimo i ne molimo nego da u Beĉu za nas ne

tko reĉe dobru rijeĉ. Ono što Genoveţani s nama rade nije

više ljudski. Robe nas, prisvajaju sebi naša prava i naše op

ćine, ni pojedinci ni općina nisu sigurni od njih. Mi smo uvi

jek bili slobodna općina i nismo pripadali pod grad dok nas

nisu silom prisvojili. Ali što da vam priĉamo podrobno, to vi

i sami znate.

- Ĉuo sam - primijeti Siniša. - Sam kraljiĉin lijeĉnik, koji

je sada ovdje, zagovarat će vas pred vladaricom pa će vam

se ona smilovati. A sada da vam kaţem što od vas traţim. U

gradu postoje neke tajne prostorije u kojima se slavi paklen

ska slava. Tome moramo ući u trag. Eto, donio sam Ċavolska

odijela kakva će imati neki muškarci. Morali biste se zajedno

sa mnom odjenuti u ta odijela pa da uĊemo u dvor s ostalim

davlima - kao da pripadamo njima. Ĉetvorica od vas moraju

reći da su bili u Stubici, a ja ću vas uputiti kako treba govoriti.

Kao najveći meĊu vama bit ću toboţe, Puncer, a trojica gra-

banti. Neće vas prepoznati jer ćete imati kapuce. Što će se on

da dogoditi - vidjet ćemo.

- Zar se trebamo odmah odjenuti?

- Da, odmah.

Spremno stanu oblaĉiti crne uske hlaĉe od baršuna i kapuce od lake crne svile s

rogovima. Dok su se odijevali, tumaĉio im je Siniša lozinku i uputio ih kako se

imaju ponašati, drţati i govoriti.

- Sva je sreća daje oblaĉno - reĉe Siniša pošto su izašli iz

klijeti. To će nam dobro posluţiti.

Filip i Siniša vodili su svoje konje i spremili ih u staju graĊanina Budija. Tu

ih je već ĉekao Van Swieten. Siniša je s njim izmijenio nekoliko rijeĉi, a onda

sa šestoricom Ċavola izaĊe na ulicu.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Samoborske kućice bile su u tami. Ništa ne sluteći, graĊani su legli na poĉinak.

Na cesti nisu sreli ni ţive duše. Ipak krenuše stranputicom da ih tko ne sretne.

Doskora stignu na kriţanje. Siniša se okrene pratiocima:

-Vidite ondje nešto bijelo. Pod raspelom netko stoji.

- Znate li vi tko je to?

- To su djevojke što su ih "Ċavoli" imali povesti u grad. A

sad tiho. Pazite na sve što ću ja uĉiniti.

Oni ušute i podu ravno k raspelu. Tu je stajalo nekoliko ţena. Okrenule su leda

kriţu. Mlada ţenska lica jedva su se raspoznavala u tami.

- Vi ste sve prave copmice? - upita Siniša.

- Još nismo - odvrate one - ali bismo vrlo rado postale.

- Zašto to ţelite?

- Zato stoje lijepo uvijek imati novaca, nositi svilene rupce

i lijepo se gostiti.

- A tko vam je to rekao i tko vas je doveo ovamo?

- Evica! Ona je već bila na "Okićnici".

- Gdje je ta Evica?

- Tu sam - odvrati ţena koja nije bila plaha poput ostalih.

- Što misliš kamo ćemo vas povesti? - upita Siniša.

- Doći će vrag sa ĉetveropreţnom koĉijom i odvesti nas u

Okić-grad - u coprnjaĉki ceh.

Izdaleka se ĉuo štropot koĉije. Siniša nije znao tko se vozi. Pomislio je da se

gosti voze u Samobor pa je odredio da se svi povuku u šikarje pokraj ceste. Ali

koĉija se zaustavi na kriţanju.

Da to nisu "Ċavoli" koji dolaze po vještice? Siniša poĊe prema raspelu. U koĉiji

opazi ĉovjeka koji bijaše odjeven poput njega.

- Pozdrav od "Bijele sove" - pozdravi onaj iz koĉije.

- Neka joj Ċavo bude milostiv - odvrati Siniša.

- A gdje ste tako dugo? - navali na njega ĉovjek u koĉiji. -

Mogli ste se do veĉera vratiti iz Stubice! Ĉekali smo vas cijelo

poslijepodne, a kad vas nismo doĉekali, pošli smo sami. Već smo mislili da vam

se dogodila neprilika.

- Dogodilo nam se to da smo nakupili previše blaga pa ni

smo mogli tako lako kući. Sve smo spremili u Uršin podrum.

Sutra ćete dijeliti.

- Opili ste se, hulje. Do Ċavola! A gdje su vam djevojke?

- Eno ih tamo, ĉuvaju ih naši drugovi.

- Neka doĊu, već je vrijeme.

Ţene su se skrivale jedna iza druge i zbijale se kao preplašeno stado.

"Đavo" koji je došao s koĉijom svakoj je djevojci zavezao oĉi. Osim toga, svaku

je zamotao u dugi ogrtaĉ. Kad je to dovršio, zaprijeti im:

- Sad ćemo u pakao, na Okić. Skine li koja povez s glave,

toj nema spasa. Ispeći ćemo joj oĉi vrućim ţeljezom.

One tiho ciknuše od straha i dadu se bez otpora sjesti u koĉiju.

- Ja ću ipak s vama - ponudi se Siniša. - Dosta sam dugo

hodao. Samo recite što da kaţem njima - gdje da nas ĉekaju.

- Neka poĊu naprijed i neka ĉekaju kod kapelice Svete Ane

- šapne on tiho Siniši da djevojke ne ĉuju.

Kako je Siniša izdao Filipu nalog kamo da poĊu i gdje da ĉekaju, sjedne u koĉiju

dok su ostali "Ċavli" krenuli u šumu da se s juţne strane popnu na Tepac.

Koĉija krenu. Konje su tjerali koĉijaši odjeveni kao i ostali.

Siniša razabere da nisu krenuli prema Samoboru, već drugom cestom. To mu se

uĉinilo ĉudnovato, ali je šutio jer bi pitanjem pobudio sumnju. Nakon ĉetvrt

sata opazi da su opet pred raspelom gdje su bili malo prije. To ga još više

iznenadi, ali ne reĉe ništa. Koĉije opet krenu istim putem. Siniši je bilo jasno

da se voze istim putem uokolo i da su istim pravcem prošli već tri puta.

Padne mu na pamet stoje Nera priĉala prije godinu dana:

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

kako se vozila vrlo dugo i daleko. Dakle, ovako su ih vozili samo zato da misle

kako idu nekamo daleko.

Tek ĉetvrti put zaokrenu koĉijaš prema Samoboru i uspne se do kapelice svete

Ane. Tu ih je već ĉekao Filip s preodje-venim "davolima".

- Koliko ih to ima? - upita "Ċavo" Sinišu videći da ih je više

od one ĉetvorice koji su pošli u Stubicu. - Našli smo još neke

kod babe Urše - reĉe Siniša. Tako su mi naredili "Luciferi".

Ţene izaĊu iz koĉije. "Đavo" koji ih je vodio potjera ţene jednu iza druge, da

svakoj u ruke rub ogrtaĉa one koja je išla pred njom i reĉe im:

- Dobro se drţite. Ako ispustite ogrtaĉ, izgubit ćete se.

Jedna neka ide iza druge, ali ţurite - "Okićnica" nije blizu.

Uhvati za ruku prvu ţenu koja je bila u povorci i povede je, ali ne prema

dvorcu, nego u protivnom smjeru. Siniša je zaĉuĊeno gledao kako ih "Ċavo" vodi u

velikom krugu i dovodi opet na isto mjesto odakle su pošli.

"Do Ċavola, takvu sam ja komediju gledao one zimske noći na Griĉu", pomisli

Siniša. "Onda sam mislio da su luĊaci, no sad mi je jasno. Lopovi su im svezali

oĉi da ne vide kamo ih vode. I sad misle da se uspinju na Okić-grad, a kad tamo,

vodi ih okolo kao lude, samo da im se put priĉini duţim."

Razmišljajući tako, Siniša je sa zanimanjem gledao smiješnu povorku.

Deset puta obišla je isti krug, a onda ih "Ċavo" povede u dvorac. Nisu ušli na

glavna vrata, nego su pošli oko dvorca i zaustavili se straga pokraj malih vrata

sjeverne kule. "Đavo" tri puta udari na vrata. Ţeljezo zaštropoće. Štropot je

djelovao na ţene: protrnule su uvjerene da su pred vratima pakla.

Jednu po jednu "Ċavo" uvede unutra, a ţeljezna vrata opet se zaklope.

Sad im s oĉiju skinu poveze i one opaze da su u tamnom hodniku, a pred njima

stoji "Ċavo" s gorućom bakljom. Zurile

su u "Ċavla" s nekim strahom, ali ujedno i sa ţednom znatiţeljom. "Đavo" otvori

vrata iza kojih sijevne crvenkasto svjetlo i reĉe im:

- Prije nego što uĊete u paklenske dvorove, morate se pre

svući u paradu da moţete doći pred Lucifera.

"Đavo" namigne Evici. Ona poĊe prva, a druge za njom.

Siniša je s velikim zanimanjem promatrao mjesto na kojem se nalazio. Mali uski

hodnik s niskim stropom protezao se daleko u dubinu. Stijene su bile presvuĉene

sagovima, a i podovi su bili pokriveni sagovima. Pod crnim stropom visjele su

male okrugle svjetiljke i pokazivale da se hodnik proteţe daleko. Siniša je

polagano pošao hodnikom. Odozdo je sjalo svjetlo i tajanstveno rasvjetljivalo

stubište.

- Što ĉekaš? - vikne "Ċavo" koji je doveo ţene.

- Ĉekam tebe! - odgovori da se izvuĉe. - Treba da idemo

zajedno.

- Dobro - reĉe "Ċavo". - Samo da naredim babi kako da

obuĉe djevojke.

Đavo skrene u hodnik nadesno i otvori jedna vrata kroz koja je Siniša razabrao

neku staru babu kako odijeva ţene što su ih doveli sobom. "Đavo" joj nešto

prišapne, a onda se vrati Siniši.

Spuste se uskim stubama. Bilo je oĉito da ulaze u podzemlje dvora.

Tu su se kriţala dva hodnika, tako uska da su dvojica jedva prolazila usporedo.

Jedan je vodio ravno, a drugi lijevo. Siniša je pomno pazio kako će zaokrenuti i

što će raditi njegov vodiĉ da se ne bi odao svojim nepoznavanjem prostorija.

Samoborci i Filip pazili su na njega i tako "Ċavo" nikako nije mogao opaziti da

"Ċavli" što idu za njim nisu domaći.

Prolazeći lijevim hodnikom, uĊu u malu dvoranu, presvuĉenu modrom tkaninom po

kojoj su sjale zlatne zvjezdice. Sa stropa je visio luster omotan u modru svilu,

a s poda se dizao

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

uvis oblak od sivog vela. U sredini bijaše vodoskok. Modro svjetlo s lustera

natopilo je ĉitavu sobu.

Siniša nije znao što treba da znaĉe tako ureĊene sobe. Ali mu se ĉinilo da bi

morale predstavljati nebo. "Đavo" što ih je vodio zaviri u pokrajnju sobu i

nekoga pozove. IzaĊe još šest crnih "Ċavola" pa se upuste s njima u razgovor.

Jednoga su nazivali Matiĉek.

"Dakle, to je Matiĉek?" - pomisli Siniša. - "Sad barem znam kako se zove voĊa."

Razmišljajući tako, paţljivo ih je promatrao. Ĉekao je kad će tko osloviti Tomu.

Samo je na nj mislio i traţio ga jer je on imao da razjasni za njega tako vaţnu

tajnu. Vodila ga je ovamo jedna jedina misao: da naĊe Tomu, pa makar ga morao

izvući iz zemlje. Dok je promatrao "Ċavle" i gledao oko sebe, pazio je na sve

što se dogaĊa. Piljio je u "Ċavle", ali ih nikako nije mogao meĊusobno

razlikovati ni naslutiti koji bi od njih mogao biti Tomo.

Najednom se u hodniku pojavi visok, crn "Ċavo". Siniša je primijetio da hoda

ponosno, ali su kretnje ipak odavale da ĉovjek nije otmjen.

- Jeste li u redu? - upita on "Ċavle".

- Jesmo - odvrati Matiĉek.

- A "Luciferi"?

- Odjeveni su. Samo vraţje babe još nisu gotove.

- To je uvijek tako. "Bijela sova" nikad nije na vrijeme odje

vena. Hodi, Tomice, pogledaj hoće li uskoro.

Siniša protrne.

Tomica! To će biti on. Pozorno upre u nj oĉi da ga dobro upamti. Zamalo se

ĉovjek vrati i reĉe:

- Hajde, vrijeme je. Dolaze.

I "davli" se postave dva po dva u red, a Tomica otvori velika vrata u dnu modre

dvorane.

U "PAKLU"

Siniši padne u oĉi val crvenog sjaja i gotovo ga zaslijepi. Kad se doskora

navikao na to svjetlo, razabere daje u velikoj dvorani niska stropa. Zidovi i

strop bili su presvuĉeni crvenim baršunom, a sa stropa su visjele svjetiljke

obavijene crvenom svilom. Ispod stropa navirivale se crne sove. U sredini

dvorane spuštala se svjetiljka u obliku kraljevske krune. Pod njom je stajao

golemi bakreni kotao pun ţeravice. Jedan "Ċavo" bacio je u kotao nekakav prašak

koji se na ţeravici pretvarao u mirisavi dim. Duţ lijeve strane pruţao se veliki

stol pun zlatnog i srebrnog posuĊa. Na proĉelju dvorane bio je prijesto, a nad

njim se vinuo crveni baldahin sa ĉijeg je krova zurila u dvoranu sova

zelenkastih oĉiju od pravih smaragda.

"Taj >pakao< zaista je vrlo bogat", pomisli u sebi Siniša pazeći na Matiĉeka

koji se vrtio ovamo-onamo po dvorani neprestano dokazujući drugim "Ċavolima" da

on sve rasporeĊuje.

Matiĉek ih poreda oko prijestolja, na što se otvore vrata kroz koja uĊe povorka

crvenih "Ċavola". Hlaĉe su im od crvene svile, tako i ĉarape, cipele izrezane a

kaputi francuskog kroja od crvenog baršuna. Glavu im skrivaju crvene krinke i

kapuce. Navrh glave strše dva rošĉića od skupocjene kosti obloţene dragim

kamenjem.

Filip i Siniša stoje kraj prijestolja jedan prema drugom. Katkad se pogledaju -

u znak razumijevanja. Ušlo ih je osam. Posljednji je imao na glavi zlatnu krunu.

Svi se pred njim poklone, pa i Siniša, a s njim i njegovi Samoborci koji su

pazili da ne uĉine što krivo.

Sinišine se oĉi prikuju uz "Lucifera" sa zlatnom krunom. Visoka otmjena pojava

osobito se isticala u ovom odijelu. Kad ga je opazio, Siniša se odmah sjetio

kako ga je Nera prispodobila s njim. I on je razabrao da se Nera nije prevarila.

Sliĉnost u pojavi bila je oĉita.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Nije bilo vremena da razmišlja. Odmah iza "Lucifera" u-šla je u dvoranu gospoda

odjevena u bijelu svilu s dubokim izrezom i kratkom suknjom. Glavu je pokrila

bijelom kapucom, lice bijelom krinkom, a na njezinoj glavi bijaše bijela sova s

velikim zelenim oĉima. Iza nje ušla je grupa od ĉetiri ţene u crvenim suknjama,

isto tako razgaljenim grudima i crvenim kapucama, s malim rošĉićima na glavi.

Svaki njihov pokret odavao je otmjenost, priroĊenu samo damama iz visokog

društva. "Lucifer" sjedne na prijestolje, a uza nj "Bijela sova" i "vraţice".

"To je, dakle, ta bijela sova", pomisli Siniša.

"Lucifer" se oglasi:

- Dovedite vještice.

"Taj je glas sliĉan mojemu", pomisli Siniša. "Stoje to?" Matiĉek uvede povorku

ţena odjevenih u ĉudna odijela od crvene i crne svile. Glave su im bile zamotane

u crna vela, pa je Siniša jedva prepoznao ţene koje su doveli u dvorac. Iza njih

je stajao Matiĉek i zapovijedao:

- Kleknite pred Luciferom...

- Pozdravljam vas vraţjim pozdravom, krštene duše - reĉe

"Lucifer". - Nećete poţaliti što doĊoste s onog svijeta u naš

pakleni raj. Svijet je pun nevolje, a ovdje je raskoš i veselje.

Što ljudi smatraju grijehom, to će odsad za vas biti krepost.

Predajte nam dušu i tijelo, a mi ćemo vam dati svu svoju

moć...

Sazivat ćete oblake, sipati tuĉu, letjeti na krilima i upoznati sve slasti.

Pakao je kraljevstvo raskoši i ljubavi i ovdje mogu biti samo oni koji nam

predaju svoju dušu.

Ţene su to slušale s poĉitanjem, ali i sa strahom.

- Hoćete li ući u naš ceh?

- Hoćemo! - oglase se jedva ĉujno.

- Hoćete li se pokoriti u svemu što od vas traţe Ċavli?

- Hoćemo!

- Dvorski meštre, dodaj kotao!

Matiĉek donese kotao pun mirisave ţeravice. "Đavo" izvadi iz njega velike zlatne

vile i njima dotakne grudi svake ţene s rijeĉima:

- Posvjećujem te vraţjim peĉatom i znamenjem paklenog

carstva. Od ovog si ĉasa vještica i pripadaš vragu i njegovoj

volji i vlasti.

"Medu tim je ljudima bila i Nera!" pomisli Siniša i prodoše ga hladni srsi.

Sjetio se daje tu bila ona sama, bez iĉije zaštite, predana na milost i nemilost

ljudima koji su tako bezobzirno zloupotrebljavali narodno praznovjerje o

primanju vještica u pakleno kolo.

Nove "vještice" poredao je Matiĉek oko stola. "Luciferi" se pomiješali s njima.

Siniša je razmišljao da lije Nera zaista bila ovdje ili moţda na Griĉu u

mesniĉkoj kuli? To mu se ĉinilo vjerojatnije - put do Samobora ipak bi trajao

duţe, pa se ne bi mogla vratiti k Barici još iste veĉeri.

"Lucifer" najavi da poĉinje gozba.

On sjedne na ĉelo stola a njemu zdesna "Bijela sova" i o-stale ĉetiri "vraţice"

koje su prije bile oko prijestolja.

Crni "Ċavoli" posluţivali su jelo. I Siniša se toga prihvatio noseći jelo iz

kuhinje u kojoj su tri kuhara imala pune ruke posla. Cijelo to vrijeme Siniša je

oĉima pratio samo Tomu, pomno je slušao što se oko njega govori. Neki su

"Ċavoli" stajali iza "Lucifera" i toĉili mu vino, pa je Siniša onamo postavio

Samoborce ne bi li lakše ĉuli što se govori. Sam je neprestano nosio jelo iz

kuhinje u dvoranu, a pritom razmišljao kako će s Tomicom zapoĉeti razgovor.

Kad je Siniša u kuhinji rekao da mu dadu voće, jedan od kuhara vikne:

- Tomo, evo ti paštete za "Bijelu sovu!"

Visok, širok i jak ĉovjek prihvati srebrnu posudu s paštetom i pode iz kuhinje,

a u isti mah i Siniša. Siniša i on bijahu sami.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

"Sad je moj", pomisli Siniša i odluĉi da ga nagovori. Pred ulazom u dvoranu

zaustavi Tomu i šapne mu:

- Znaš li, Tomice, što se juĉer dogodilo u Stubici?

-Što?

- Zar ti ništa nisu rekli naši iz Stubice?

-Ne. A što je bilo?

- Otrovali su se kapetan Siniša i kontesa Nera.

- Nemoguće!

- Ja sam ih vidio.

- A zašto, sto im Ċavola?

-Voljeli su se. Budući daje kapetan ubio staru, nije mogao da se vjenĉa s Nerom.

-Vraţji glupan, trebalo je da pita mene! Bit će to lijepo iznenaĊenje za mog

gospodara!

- Ako još ne zna, treba da mu odmah reĉeš.

- Odakle bi znao. Odmah ću mu to javiti.

"Odmah!" klikne u sebi Siniša. "Dakle, taj je ĉovjek ovdje."

Tomo pobrza u dvoranu noseći paštetu, a Siniša poĊe za njim s posluţavnikom

punim voća. Svladavajući uzbuĊenje, slijedio je Tomu ne pustivši ga s oka.

"Kome će javiti? Kome će prići?" pitao se napeto gledajući u Tomu. Ovaj je

obišao stol, stavio pred "Bijelu sovu" paštetu, a onda se sagnuo k "Luciferu".

Siniša je stajao pokraj njega i toboţe nudio voćem prvu "vraţicu" koja je

sjedila "Luciferu" slijeva.

Tomo se posve primakne "Luciferovu" uhu i šapne mu:

- Vaša milosti, oni koji su došli iz Stubice pripovijedaju ve

liku novost. Otrovali su se kontesa Nera i kapetan Siniša.

"Luciferu" ispadne iz ruke ĉaša i razbije se. "Bijela sova" i "vraţice"

pogledaše ga iznenaĊeno.

- Sto je našem vraţjem veliĉanstvu?

- Ništa, ništa, malo mije pozlilo. Odmah ću se vratiti.

"Lucifer" ustane i pode iz dvorane.

Siniša priĊe k Filipu koji je takoĊer posluţivao oko stola i šapne mu:

- Našao sam ga.

- Tomu?

- Njega, a sada i onog drugog. PoĊi za mnom i budi uvijek

u mojoj blizini.

Rekavši to, Siniša poĊe za "Luciferom".

CRNA ISTINA

Ovaj je izašao u hodnik i otvorio vrata malog kabineta koji je, oĉito, sluţio za

odmaranje. "Lucifer" ude, ali za njim i Siniša.

- Što ţeliš? - upita ga "Lucifer" opazivši Sinišu upravo kad

je htio skinuti kapucu.

- Htio sam vašu milost obavijestiti o smrti kapetana Siniše!

- reĉe nastojeći da iskrivi svoj glas.

- Već sam ĉuo o tome.

- Ali ja sam bio u Stubici i znam potankosti. Moţda će za

nimati vašu milost.

"Lucifer" okrene glavu prema Siniši i opazi da ga kroz crvenu krinku gledaju dva

uzbuĊena svijetla oka. Ne pazeći na to, Siniša mirno nastavi:

- Kapetan se otrovao jer je mislio da je ţena koju je ubio

kontesina majka.

"Lucifer" poĉne hodati po sobi, a Siniša nastavi:

- Ali on se nije morao otrovati, jer nije ubio groficu Ke-

glević.

- Kako nije? - upita osupnut "Lucifer".

- Ubojica je netko drugi.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Odakle ti to znaš?

- Poznam ubojicu.

-Tko je taj?

-Vi!

"Lucifer" zastane kao munjom ošinut, a onda upita tvrdim glasom:

- Tko si ti?

- Vaš sudac.

-Ti si pijan!

- Trijezno govorim, a još treznije mislim.

- Skini kapucu!

- Neću!

- Dakle, ti si uhoda koja se ovamo uvukla izdajstvom. Znaš

li da nećeš ţiv iz ovih dvorana?

-Ali osvećen!

Sinišinje glas odavao daje silno uzbuĊen. Nije znao s kim razgovara, ali je

ĉovjek u vraţjem odijelu svakom svojom rijeĉju i kretnjom u njemu pobuĊivao

sumnju.

Ispod crvene krinke zabijele se zubi i prodre zlobni smijeh.

"Lucifer" uĉini kretnju kao da će potegnuti zvonce. U tom je ĉasu u mladom

kapetanu uzavrela sva krv i sva njegova snaga prometnu se u strastvenu ţelju da

istrgne iz tog ĉovjeka tajnu, makar nikad ne izišao iz podzemne spilje. Baci mu

se na put i sprijeĉi ga da uhvati vrpcu zvonca, a onda zakljuĉa vrata i zagrmi:

- Dolje krinku!

"Lucifer" se poĉne otimati, ali jedva je pokušao da se o-slobodi, a Sinišine ga

ruke još ĉvršće uhvate. U isti mah posegne za kapucom i strgne mu je s glave.

- Vi! - krikne zapanjeno Siniša.

U odijelu "Lucifera" pred njim je stajao grof Vojkffv. Siniša korakne natrag.

Ĉinilo mu se kao daje naĉas izgubio svijest. Bljesnulo mu je pred oĉima. Zar je

to zaista Vojkffv, njegov otac?

Vojkffv se u strahu zagledao u nepoznatog crnog "Ċavola" i plaho ga upita:

- Tko si ti?

Siniša segne za svojom kapucom i skine je s glave.

Vojkffv se trgne. Kao daje munja preletjela cijelim njegovim tijelom, razorila u

njemu ţivotne sile, oprţila mu snagu i nadu u ţivot. Kao da se nešto srušilo,

kao da osjeća svoj posljednji ĉas, sav se zgrbi, sav splasnu, pogne glavu i baci

se na divan. Nije se više micao. Lice na kojem su se opaţali tragovi prošle

neprospavane noći bijaše blijedo, upalo. On, koji se sve dosad prikazivao

gospoĊama kao muškarac u potpunoj snazi, za nekoliko je ĉasaka klonuo. Kroz

krinku njegova ţivota pojaviše se davna prošlost i proţivljene orgije.

-Vi ste to uĉinili! -vikne Siniša.

Grof ne uzvrati ni rijeĉi. Nije se ni maknuo, kao da se pretvorio u kamen.

- Gdje vam je bila ljudska duša? - klikne Siniša. - Zar ste

zvijer? Mislio sam da mije to uĉinio kakav stranac, razbojnik,

moj neprijatelj, dušman, a kad tamo, to sve uĉiniste mi vi,

moj otac, moj roĊeni otac. Nikad ne bih mogao ni slutiti da

ste to vi, baš vi!

Tek sada grof digne svoj pogled prema Siniši.

- Što ste sa mnom naumili? - upita hladnim glasom koji je

hrapavost posve iznakazila.

- Što? Evo što! Sve smo znali unaprijed, ulovili smo u Stu-

bici Saleove "vještice"? Od njih sve doznali i tako smo se var

kom ušuljali ovamo. Van Swieten je sa Samoborcima opkolio

cijeli dvorac i sve izlaze. Pred ovim vratima stoji sedam mojih

ljudi i nitko se neće moći udaljiti.

- Shvaćam. Došao je ĉas obraĉuna. Uvijek sam se toga bo

jao. Pa, napokon, to je moralo doći - reĉe grof mirno. - Ali ĉuj

me, Siniša! Oprosti ako te tako nazivam, ali ovog mi trenutka

godi da je tu bar netko s kim mogu povjerljivo razgovarati i

koji ipak pripada meni. Ti traţiš od mene razjašnjenje?

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Traţim od vas istinu!

- Pa dobro, ĉut ćeš je. Neću se opravdavati.

- Zar biste još mogli ĉime opravdati sve ono što ste uĉinili?

- Tvoj sam otac.

- Dali ste mi samo ţivot, ali ocem mi nikad niste bili. Ţivot

koji mi dadoste razorili ste ţivotinjskim cinizmom.

- Ne pretjeraj. Još je vrijeme da popravim bar jedno zlo. Ali

prije saslušaj moju iskrenu ispovijest.

- Slušat ću vas.

- Ništa neću uljepšati, ne bi ni imalo svrhe. Nisam ţivio od

već kreposno - to je istina - ali moţda i nisam tako pokvaren

kao što izgledam. Samo, uvijek sam bio skloniji zlu. Baštinio

sam zlu krv, ali nije u meni bilo dobrote koja bi me štitila od

te zle krvi. Moţda zato što sam rano izgubio majku i oca i

svoj ţivot provodio sa zlim ljudima umjesto u obitelji. Nije

bilo dobre duše ni zabrinute majke koja bi me odvraćala od

zla. U ono doba kad se djeĉak razvija u mladića vucarao sam

se po svijetu. Ubila me Italija kao i mnoge naše velikaše. Ta

mo gdje je Kristofor Erdodv zakartao Samobor i potratio sva

svoja imanja, tamo sam i ja profućkao sam sebe. Našao sam

lakoumne drugove koji su moju priroĊenu lakoumnost još

podjarivali. Moji odgojitelji i uĉitelji bijahu zle ţene i šam

panjac. Kad sam bio trijezan, više puta pojavilo se u meni

nešto kao savjest i pokucalo na moje srce. Ali ja sam bio

tako rijetko trijezan! Odavao sam se vinu da uteknem sa

vjesti koja mi je bila neugodna, nepriliĉna. Da, najveći moj

sukrivac bijaše lakoumnost. Ona mije sve opraštala i sve is

priĉavala. Još više nego vino ubijala me strast za ţenama.

Privlaĉila me svaka ţena ako je bila imalo skladna. Tako se

dogodilo da sam planuo i za groficom Keglevic. Kad me od

bila, dvostruko sam za njom poludio i povjerio to svojem

prijatelju Dvojkoviću.

- Dvojkoviću? - klikne Siniša.

- Da, bio mije prijatelj. Savjetovao mije što da uĉinim. La

tio sam se prijevare da namamim groficu, a imao sam samo

jednu nakanu: da bude moja.

- Ali, zaboga, zar niste pomislili daje to ţena drugoga i da

ljubi svoga muţa. Niste li pomislili kakve bi to moglo imati

posljedice za vas i vašu obitelj?

- Dok je u meni gorjela takva strast, mislio sam samo na

to i ni na što drugo. Nije me se ticalo što će biti kasnije. Dvoj-

ković je izradio cijelu osnovu. Pod izlikom daje grof Keglevic

ranjen u lovu, odmamio sam groficu iz dvorca. Kad se dovezla

u šumu da pomogne svome muţu, našla je mene i moje ljude.

Silom je odvedoh u Mokrice. Pokojni grof Auersperg obiĉno

je bio u Beĉu, a meni je rado prepuštao svoj dvorac za raz

liĉite ljubavne sastanke. Tako je bilo i ovaj put. Kad sam

utaţio svoju poţudu, nije mi više bilo stalo do grofice. Tada

mije tek palo na um da s njom nešto moram uĉiniti. Ali što?!

Ako je vratim muţu, bit će javne sablazni, a ja sam strepio

od sablazni i neugodnosti, a bojao sam se i grofove osvete.

Nisam znao kako da sebi pomognem.

Deset mjeseci drţao sam groficu zatvorenu u dvorcu. Kao kaţnjenik rodi mi sina.

Sad sam bio još u većoj neprilici. Ĉesto su je snalazili luĊaĉki napadaji. U

strahu da će moja prijevara doći na vidjelo i da će me grof Keglevic ubiti,

povjerio sam je Dvojkoviću, platio mu deset tisuća forinti i pobjegao u Italiju

gdje sam ubrzo sve zaboravio. Kad sam se jednom vratio ovamo, saznao sam od

svojih pouzdanika da se bacila s kule u Mokricama. Njezino tijelo dao je

Dvojković spaliti s nekom seoskom vješticom na lomaĉi i tako joj je zameo trag.

Evo, to je sva istina. Grofiĉino dijete poslao je Dvojković po Tomi grofici

Ratkav. Ali ona nije htjela da ga vidi i prizna. Tako je dijete došlo u ruke

babe Urše i Jane. Rekli su mi daje to moj sin. Nisam se za nj brinuo.

- Ali ţena, ţena koju sam ubio? Tko je ona? - pitao je Sini

ša dršćući.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Bila je to neka maĊarska djevojĉura grofovskog roda.

- Dakle, nije bila Nerina majka!

- Kad sam se zagledao u Neru, nisam znao tko je. Vidio

sam kako je izjahala u pratnji jednog sluge. Bilo mi je dosta

da je pogledam i da u meni uzavre krv. Tek one veĉeri kad

sam s Dvojkovicem došao u kuću grofice Ratkav, saznao sam

da je to njezina unuka. Ali kad sam je ugledao onako lijepu i

svjeţu, krv mi je udarila u mozak. Ludovao sam za njom kao

za svakom ţenom. Ali potpuno sam se obezumio kad sam

vidio da je za mene nedokuĉiva. Dvojković je bio moj zao

duh. On me upućivao kako daje otmem, on je izmislio otmicu

u lijesu. Dobro sam ga plaćao. Poznavao je praznovjerje naro

da pa je prema tome sve udešavao. Zamislio je da osnuje

klub "Lucifera". Svakog je dana slušao kako vještice priĉaju

0 coprnjaĉkom cehu i Ċavo mu je prišapnuo kako bi bilo do

bro dovesti ove mlade i nevine djevojke u tako ureĊene pro

storije da bi one vjerovale kako se doista nalaze u paklu. Ja

1 još nekih desetak besposlenih ţenskara prihvatili smo nje

govu misao i uredili taj "pakao", jedan kod Dvojkovića, a

drugi u Samoboru. Za podvorbu doveo nam je Sale pandure

i trabante. Zato su na naš raĉun poĉinjali mnoga zlodjela.

Bili su naši sukrivci pa smo morali podnositi te zloĉine da osi

guramo njihovu šutnju. Baba Urša bila je naša svodilja. Ona

nam je dovodila mlade djevojke i ţene pred kojima smo u

Ċavolskim odorama glumili Ċavole. Ali ne misli da smo mi je

dini. Ima ih i u Beĉu i u Italiji koji se sluţe takvim zabavama.

"Luciferi" nisu nepoznata ĉeljad.

- Ali hoću da znam zašto ste me ostavili u tom strašnom

uvjerenju da je ţena koju sam ubio Nerina majka?

- Vrlo jednostavno: grofica Auersperg jednog mi je dana

rekla: "Vaš nekadašnji sluga Tomo sada je kod mene u sluţbi.

Zna vašu tajnu i sve mi je pripovijedao. Znam da je Siniša

ugušio MaĊaricu i to ću sada iskoristiti da me uzme za ţenu.

A vi šutite!"

Naravno, pokorio sam se. Kad si jednog dana pred svima priznao da ljubiš Neru i

da si je oteo sudu, grofica Auersperg mije naredila: "Siniša ne zna koga je

ubio. Reći ću mu daje to bila grofica Keglević i tako mu zauvijek zatvoriti put

do Nere."

Molio sam groficu neka ne bude tako okrutna, ali je ona zahtijevala da šutim i

ne ometam njezinu osnovu. Utuvila je sebi u glavu daje moraš oţeniti, a Neru je

obećala meni tvrdeći da će je silom ili milom dovesti u moj naruĉaj. Tako su nam

interesi bili zajedniĉki. Pristao sam. Sad znaš zašto si morao vjerovati daje

ubijena ţena bila Nerina majka.

- Kako je ona MaĊarica dospjela u vaš dvorac, odakle joj

pravo da moju majku bije i daje vrijeĊa?

- Bila je moja ljubavnica. Sjela mije na vrat i htjela je da tvo

ju majku otpremim iz šumskog dvorca. Nisam pristao, a ona

je bez moga znanja otišla k njoj i tako se sve ono dogodilo.

Tomo mije priopćio ĉitavu stvar, ali mi smo šutjeli. Zajedno s

groficom izgorio je dvorac, a ljudima smo rekli da je otišla u

svijet - da nastavi svoj pustolovni ţivot.

Sad sam, eto, završio - reĉe Vojkffv. - Ništa nisam uljepšavao, rekao sam ti

istinu. Da sam u ţivotu našao nekog tko bi me drţao na uzdi, moţda bih barem

ostao pošten ĉovjek. Ali moj najbolji prijatelj, na moju nesreću, bio je

Dvojković. Uz njega prijateljevao sam s groficom Auersperg i groficom Terkom i

tako sam podlegao ĉas Terki, ĉas grofici Auersperg i još jednom posegnuo za

Nerom. Nije me bilo teško na to nagovoriti. Sve ostalo znaš.

Grof se nasloni na divan. Velike bore urezale mu se duţ lica. Izgledao je kao

ĉovjek koji je slomljen klonuo na posljednjoj stepenici svoga ţivota i kao da mu

je sada svejedno što će se dogoditi:

- A sad? Što će biti sada? - upita Siniša.

- Ono što sam uvijek namjeravao.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Vojkffv pode k stolu, uze crnilo i poĉne pisati. Siniša ga nije pitao što piše,

ali je to osjećao. Grof brzo svrši pismo i reĉe:

- Ovo je moje priznanje o tome kako je nestala grofica Ke-

glević, daje ti nisi ubio. Neka je to zadovoljština za sve zlo što

sam ti nanio.

Siniša primi pismo. Susretne se s oĉevim pogledom. U tom ĉasu osjeti daje

išĉezla ona bjesomuĉna mrţnja što ju je prije g#jio prema grofu Vojkffvju, da se

bijes topi i pretvara u sućut. Vojkffv pruţi ruku Siniši i reĉe slomljenim

glasom:

- Oprosti mi, sine moj!

Siniša primi pruţenu ruku. Pogledaše se u oĉi i nijemo se sporazumješe...

- Pusti me nasamo - reĉe grof. - Uĉini mi tu posljednju u-

slugu da ne moram svršiti sramotno.

Na Sinišinu licu opaţalo se daje neodluĉan.

- Budi milosrdan - reĉe Vojkffv.

Siniša naglo pode k vratima i otvori ih. Izlazeći, opazi da grof gleda za

njim... Zatvori vrata. Vani su stajali Filip i Samoborci. Zaĉude se videći ga

bez krinke.

U tom trenutku prasne hitac iz pištolja. Svi pohitaju u sobu.

U krvi je na podu leţao grof Vojkffv.

Šuteći, Siniša je gledao oĉevo mrtvo tijelo.

Iz dvorane se ĉula buka i smijeh raskalašenih, pijanih ljudi. Siniša zapovjedi

da svi izaĊu iz sobe i još jednom promotri mrtvo lice svog oca. Ĉinilo mu se da

ga on još i sad gleda moleći za oproštenje. Onda podigne tijelo, poloţi ga na

divan i pokrije crvenim plastom "Lucifera". Nije mogao sebi zatajiti da mu je

nesretnika duboko ţao...

"LUCIFERI"

U crvenom oblaku svjetla micale se crne i crvene Ċavolske pojave. Raskalašeni

smijeh i povici gubili se u zvucima glazbe koju su ĉudno izvodila tri crna

"Ċavla" od kojih je jedan nespretno bubnjao.

"Bijela sova" previjala se od smijeha. Raskalašeno se naslanjala na "Lucifera"

pokraj sebe. Ostale "davolice" bile su sasvim omamljene šampanjcem. "Luciferi"

ih obujmiše oko pasa.

- Gdje je njegovo veliĉanstvo "Lucifer"? - zapita jedna

"vraţica".

Matiĉek je upravo doveo velikog maĉka i htio ga vezati za svjetiljku.

- Ĉekaj! Gdje je "Lucifer"? - vikne jedan od crvenih. - To se

moţe uĉiniti samo kad on doĊe.

-A gdje je?

- Pozlilo mu je kad je ĉuo da su se Siniša i Nera otrovali -

reĉe "Bijela sova".

Dvije "davolice" koje su sjedile na protivnoj strani trgnu se.

- Što? On se otrovao? Tko vam to reĉe?

- Tomo.

"Davolice" se pogledaju kao da će jedna drugoj skoĉiti u kosu.

-Vi ste krivi za to!

- Rekla bih da ste vi!

- Ja sam osvećena!

- Dovoljno ste stari da se zadovoljavate osvetom, ali ja...

- Tko vam je kriv što ga niste mogli osvojiti?

"Đavolica" bijesno ustane kao da će napasti svoju susjedu.

U taj tren kroz vrata ude sedam crnih "Ċavola", a na ĉelu Siniša. Bio je bez

kapuce. Povici iznenaĊenja, preneraţenja i straha izvinuše se iz grudiju ţena, a

muškarci skoĉe sa sjedala.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

U prvi ĉas ostadoše svi zapanjeni i prestrašeni. Neki ustanu da će pobjeći, ali

im Siniša zaprijeti. Onda pristupi "Bijeloj sovi", nakloni se i reĉe:

-Vaše veliĉanstvo, kapetanice pakla, molim da skinete svoju krinku. Uĉinite to

dobrovoljno, ne bih htio primijeniti silu prema dami, makar dama bila i paklena!

Oklijevajući, gospoda skine krinku.

- Grofica Ĉikulini?! - zaĉudi se Siniša. - GospoĊo, djevojke

koje su bile u vašem carstvu morale su biti odveć omamljene

šampanjcem kad su mogle vašu pojavu zamijeniti s groficom

Nerom. Ali šteta što nemam poznanstva u pravom paklu: pre

poruĉio bih vas ondje.

Grofica je stisnula zube i šutjela.

Siniša se okrene ostalim "davolicama" i zatraţi da skinu krinku. Prva je skine

snaţna gospoda. Siniša ugleda lice grofice Auersperg.

- Ĉast mije zahvaliti vam se što ste zlokobno zamijenili gro

ficu Olgu Nagy s Olgom Keglević.

- Nisam - vikne ona. - Nisam je zamijenila. Vi ste ubili

groficu!

- Grof Vojkffv je sve napisao - i to više neće oporeći.

-Lagao je!

Druga "vraţica" sama skine krinku ispod koje se pokaţe zavodljivo lice i plamene

oĉi grofice Terke. Siniša se pokloni.

- Pozivam vas sutra na moje zaruke s kontesom Nerom!

- Još niste stupili pred oltar - odgovori Terka.

Sve se zbilo hitro. Ĉitavo se društvo posve zbunilo. Pa kad je Siniša zatraţio

od ostalih "Lucifera" i "Ċavola" da skinu krinke, oni ih smjesta ukloniše s

lica. Bili su to Dvojković i Sale, grof Kristofor Erdodv, oba Genoveţanina,

ranarnik Tullinger i još dva njegova druga. IzmeĊu crnih "Ċavola" virilo je suho

zaprepašteno lice Mikice Smernjaka kojega su nazivali Matiĉek.

Siniša se nasmije i reĉe:

- Gospodin drţavni odvjetnik i šef policije zaista su pred

njaĉili dobrim primjerom. - Onda se okrene k Mikici: - Zato

si tako dobro umio preslušavati "vještice" i unaprijed znao

što su one sve radile!

Siniša promotri i ostale "Ċavole". Sve su to bile sluge onih koji su se nalazili

ovdje. Djevojke što su ih ovu noć doveli u "pakao" skupile se u kutu dvorane i

gledale u strahu što se dogaĊa. Plakale su i drhtale od straha vjerujući da su u

paklu.

- Neka mi ovo društvo oprosti što sam ušao tako nenajav

ljen - reĉe Siniša. - Sada ću vas prepustiti vašoj zabavi, ali

vas upozoravam da nitko ne moţe umaći i da su sva vrata za

posjeli oboruţani ljudi. Za koji ĉas doći će Van Svvieten da vas

pozdravi.

Siniša se nakloni ljudima u dvorani i zakljuĉa vrata. Na vrata postavi naoruţane

straţare a sam izaĊe na glavni izlaz.

Oko dvora bijaše gusta tama. Samo su prozori gorjeli u svjetlu. Poĉela je sipiti

sitna kiša. Nikoga nije bilo u blizini. Siniša zviznu tri puta. Kao daje grmlje

oţivjelo. Nešto se poĉelo micati, granje se razmaknulo, a lišće zašuštalo. Iz

zasjede izaĊu Van Swieten i naoruţani momci.

-Stoje? -upita.

- Dobro je, predobro!

- Jeste li ih ulovili na djelu?

- Jesam, vidjet ćete ih. Sva je policija na okupu.

- Dakle, još za ţivota poĊoše u pakao. A Tomo?

-I on je tu.

- Jeste li od njega saznali za grofiĉinu smrt?

Siniša ispriĉa Van Swietenu što se zbilo s grofom Vojkffvjem. Lijeĉnik gaje

slušao gledajući prema sjeveru odakle je zapuhao vjetar.

- Radoznao sam na tu gospodu. DoĊite!

Siniša i Van Svvieten uĊu u dvorac. Na ulazu u dvorište na-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

du Filipa koji je već bio skinuo kapucu, ali je još uvijek bio u davoskom

odijelu.

- No, Ċavole - nasmije mu se Van Swieten - ne bi li me po

veo u pakao da i mene zapisu u ceh?

- Izvolite, vaša milosti, tamo nije lako doći.

Spuštali su se stubama i hodnicima sve dublje i dublje. Sini-ša ga najprije

uvede u kabinet gdje je leţao grof Vojkffv. Lijeĉnik ga pregleda i reĉe:

- Taj je svršio svoju karijeru. Odvedite me k onim drugima

koji će tek sada poĉeti svoje novo zvanje.

Filip otkljuĉa vrata dvorane. Ruţiĉasto svjetlo omami oĉi starog lijeĉnika.

Ogleda se dvoranom. Nekoliko pijanih djevojaka sjedilo je kod stola a druge su

leţale na podu i spavale.

- Gdje su "Luciferi"?

Nije bilo ni "Lucifera" ni "Ċavola".

- Stoje to, zaboga? - klikne Siniša.

- Zar ih niste ovdje zatvorili? - zapita Van Swieten.

- Jesmo, evo kljuĉeva. Zakljuĉali smo i ona vrata ondje, a

pred vratima straţare naši ljudi.

Vrata su ostala netaknuta, zakljuĉana.

- Gdje su "Ċavoli?" - zapita Siniša jednu od djevojaka.

- Gdje? Otišli su u pakao! - nasmije se ova pijano.

- Otvorila se zemlja i oni se spustili dolje - nasmije se sada

i druga.

- Gdje?

- Ondje.

Pogledali su na mjesto koje su oznaĉile djevojke. Uzalud, nigdje ništa. Ni traga

"Ċavolima" ni kakvim vratima kroz koja su mogli pobjeći.

- Ovo je uistinu Ċavolski - reĉe Siniša.

Poĉeše potanko ispitivati djevojke o grešnoj druţbi. Ali su one neprestano

ponavljale da su se svi spustili u pakao. Na stijenama obloţenim svilenim

tapetama nije se vidio ni-

kakav izlaz. Već se zabijelio dan kad su na crvenim tapetama "paklene dvorane"

pronašli vratašca.

Filip se ponudi da će izvidjeti kamo vode. Spuštao se uzanim stepenicama i

dospio u podzemni hodnik. Bilo je tamno i tiho kao u grobnici. Stoga se vrati

gore da o tome izvijesti.

-Vaša milosti, mali hodnik vodi prema sjeveru. To je hodnik kakav sam vidio u

svim dvorcima, njima se za vrijeme ratova spašavala gospostija. Samoborci

priĉaju da kod Ruda postoji takav izlaz iz zemlje. Stari ljudi pripovijedaju da

se gospostija sluţila tim izlazom kad su na grad navalili neprijatelji.

- Bilo kako - reĉe nezadovoljno Van Svvieten - lupeţi su

pobjegli. A to je za mene velik gubitak.

- Da odem za njima u potjeru? - ponudi se Siniša. - A vi

poĊite gore u dvorac i odmorite se. Grof Kristofor sigurno će

vam prirediti ugodno noćište, iako više nije gospodar dvorca.

-1 on je pobjegao - izvijesti Filip.

NA PROŠTENJU

Tog jutra bilo je u Oroslavju proštenje. Sva je dolina obasjana jutarnjim

suncem. Makar je ponedjeljak, ljudi ne rade. Odjeveni u sveĉana odijela uspinju

se na breţuljak s kojeg se bijeli crkvica sv. Jakoba, zaštitnika cijeloga kraja.

Prostor pred crkvicom zaposjeli su kramari. Rasprostrli su svilene rupce,

staklene derdane, svilene peĉe i razliĉite druge nakite za ţene. Drugi su opet

stolove ispunili kolaĉem od sira i bijelim kruhom.

Proštenjari se uspinju k crkvici, obilaze kramare, razgledavaju robu i samo po

malo kupuju. Djevojke zirkaju na rupce što se crvene na suncu i mame njihovu

taštinu. Muškarci se skupljaju u grupe, priĉaju o olujama, poplavama i o budućoj

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

zimi za koju neće imati što da spreme. Kramari su zlovoljni, ne trguju mnogo.

Kad se sunce uspelo visoko, s tornjića zazvone sitna zvona. Njihov glas trgnu

svijet i sve nagrne u crkvu, ĉak i kramari. Prostor pred crkvom zaĉas se

isprazni.

Dok se u crkvici sluţila misa, uspinjala se na breţuljak kola. U njima sjedi

plećat, krupan ĉovjek, prosijede kose, ugojena lica. Neobiĉno upadaju u oĉi brci

- veliki, šiljasti i tamni, kao da su umjetni. Pokraj kola koraĉa visok ĉovjek u

dugom haljetku, obrastao ĉudnom bradom, a šubara mu pada sve do oĉiju. Konje

tjera suhonjav ĉovjek šiljasta nosa i pronicavih oĉiju.

- Uzalud ti meni dokazuješ, dragi moj Dvojkoviću - reĉe

onaj što je hodao uz kola. - Kad smo već uspjeli pobjeći, mo

rali smo se što prije naći onkraj granice. Genoveţani i Kristo-

for bili su pametniji od nas.

- Oni imaju svoja imanja, pa kad ne bude više "vještica",

neće se oni ni slabije odijevati ni manje jesti, a ni stanovati

u kakvoj seoskoj drvenjari. Mi moramo opet progoniti "vješ

tice". Znaš da smo navikli dobro ţivjeti, a otkad je kraljica

odredila da se procesi stave pod kontrolu kraljevskog vijeća,

naš je opstanak ugroţen. Treba da se borimo do posljednjeg

ĉasa. Kuj ţeljezo dok je vruće, a sad gori. Inaĉe moţeš okapati

kukuruz i ţeti zob, naravno, ako je budeš imao.

- Ali ţivot je ĉovjeku najpreĉi.

- Ti si, dragi moj Sale, uvijek bio kramar. Ili ţivi u svili i

hrani se paštetama, ili crkni. Što će mi, do vraga, ţivot ako

ga ne mogu uţivati? Da gledam svaki dan sunce kako izlazi i

zapada i da svaki dan ţvaĉem kruh? To me, bogme, ne moţe

zagrijati da ţivim.

- Ti zaista misliš da će ti ovo koristiti?

- Nikad još nisam ništa radio uludo. Moram kraljici do

kazati da je njezina odredba prouzroĉila revoluciju. To će

preplašiti gospodu u Beĉu. Vidjet ćeš, revolucija će pobuditi golem utisak.

Pogotovu bude li ţrtva iz te revolucije osoba velikaškog roda. A ja jamĉim da će

biti tako. Hoću da kraljica opet uspostavi progone, a Terkina osveta protiv Nere

posve odgovara mojim interesima. Ako nemaš odvaţnosti da ideš sa mnom, a ti se

opet pokupi u šumu i zabavljaj se s Terkom dok se ja ne vratim k vama.

- Bilo bi kukavno da se bojim kmetova. Tko će posumnjati

da se pod tim kramarskim odijelima kriju šef policije i drţavni

odvjetnik iz Zagreba? Ni prijatelji nas ne bi prepoznali. Ali što

ćemo uĉiniti po noći? Noćiti pod vedrim nebom? Terka nema

ni na što da legne ni što da jede osim kruha i sira stoje Tomo

donio iz sela. Mogli bismo ovdje štogod kupiti i poslati joj po

Mikici u šumu.

- Uvijek se brineš za ţene! Pošalji joj, ali tek podveĉer. Tko

zna nećemo li Mikicu trebati.

- Nisi kavalir!

- Zar sam ja kriv što se Terka mora skrivati u šumi? Zašto

nije pobjegla u Zagreb?

- Kako će u Zagreb kad nema u što da se preodjene?! Pro

kleti Siniša! Morali smo bjeţati iz "pakla" kao da smo se pre

tvorili u anĊele. Jadna Terka, ne smije se ni pokazati. Ţivi

u strahu. Sazna li za ovo kraljica, izgubit će svu milost. Sad

nema druge nego da ĉeka dok joj naĊemo kakve krpe da pri-

krije svoju Ċavolsku toaletu.

- Potjeraj malo brţe, Mikica - ponuka Dvojković koĉijaša.

Kad su dospjeli gore, ispregnu konje i postave kola uz o-

stale kramare. Brzo su razmetali robu što su je kupili u selu. Oko kola su

razvjesili ţenske svilene rupce da što više ţenama upadne u oĉi.

Misa je završila. Ljudi nagrnuše iz crkve, skloniše se u hladovinu pod drveće i

posjedaše na zemlju. Tu razveţu debele platnene ubruse iz kojih zamirišu kolaĉi,

meso, kruh i sir, a iz-milji i po koja boca vina.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MMEFICARUM

Pred crkvom se razlijegao veseli smijeh i zadovoljna buka ljudi koji toga ĉasa

nisu imali drugih teţnji nego da slasno zaloţe svoj objed, da se uţiju

proštenja.

Zrak gori, sve titra pred oĉima. Proštenjarima to ne smeta. Veseli su, a krĉmari

imaju pune ruke posla da ih posluţe vinom. Muškarci su dobrano potegnuli, a ni

ţene se ne skanjivaju, pa vruće sunce i rujno vince jednako griju i njihove

glave.

Djevojke nisu našle zabave u vinu. Obilazile su kramare i razgledavale derdane i

vrpce raspitujući se za cijenu. Najviše ih se skupilo oko kola toboţnjeg kramara

Dvojkovića koji je znao vješto glumiti trgovca, neprestano nudao i pokazivao

svoje vrpce koje su bile najjeftinije. Djevojke se zanimale za nove prodavaĉe i

pitale ih:

- Odakle ste vi?

- Iz Zagreba, ja sam stara firma - valjda ste ĉuli za kramara

Pavla Hreneka? To sam ja.

- Zar vam se isplatilo - upita jedna djevojka - da ĉak iz Za

greba doĊete k nama na ovo malo proštenje?

- U Zagrebu ne moţemo ništa prodati. Tamo vladaju vje

štice koje nanose štetu ljudima i nama kramarima. Svaki dan

naprave tuĉu. Svijet nema priroda, a bogme ni novaca. Tko

da kupuje? Ni to nije dovoljno, nego nam coprnice po noći

razbacuju robu po blatu i kiši.

- To je, dakle, istina? - plaho će djevojka. - I naši su stu-

biĉki kramari pripovijedali da su im coprnice u Zagrebu za-

blatile svu robu.

- Eto, vidite da ne laţem - odvrati Hrenek. - Je li prirod bo

lji? Hoće li biti dobre berbe?

- Vraga će biti - odvrati muškarac koji im se pribliţio i slu

šao zagrebaĉke kramare. - Kod nas već dva mjeseca sve uni

štava poplava. Kao da sam vrag na nas sipa sve zlo.

Polako su dolazili i drugi muškarci i slušali zagrebaĉke kra-

mare, nudili im piće, a i sami potezali iz zemljanih vrĉeva i drvenih ćupova.

- Što ćemo? - odvrati Hrenek. - To je godina coprnica. One

su zavladale nebom i zemljom.

-A zašto je tu sud? -javi se jedan seljak. Zastoje zakon?

- Nema više moći protiv vještica - odvrati Hrenek. - U Be

ĉu rekoše: zašto da vještice progonimo? Vještice nisu proste

seljakinje, nego grofice i velikašice, a mi njih nećemo na

lomaĉu.

- Gospoda, dakle, mogu i coprati? To ti je pravica!

- Eh, kad bih se samo mogao sastati s takvom coprnicom!

- vikne jedan glas iz skupine muškaraca.

- Ne grozi se - dovikne mu Sale. - Moglo bi vam se dogoditi

ono što i na Griĉu da su im po noći vještice ostavile metle na

pragovima kuća.

- Ne govorite to. Kod nas ih još nema.

- Ima bogme i kod vas - reĉe Dvojković.

-Toje nemoguće!

- Kako nemoguće? U Oroslavju ţivi jedna coprnica. Zar

nikad niste ĉuli za groficu copmicu koja je bila zatvorena u

tornju? Ubijala je ljude, vadila im srce, kupala se u ljudskoj

krvi, a onda ju je vrag po bijelom danu ukrao naoĉigled svih

nas.

- Kako da nismo ĉuli? - odvrate seljaci.

- Ta grofica stanuje u Oroslavju.

Ljudi se ustoboĉili, oĉi im zatitrale, a usta ostadoše otvorena i nijema. U

svjetini zadrhta pritajeni strah, nitko se nije usudio progovoriti.

- Kako vi znate daje ona u Oroslavju? - oslobodi se konaĉno

jedan momak. Kao daje htio reći: "Mene nije strah."

- Znam, znam. To su mi rekla gospoda. Poslije onoga kad

ju je vrag odnio i s njom po svijetu coprao bogzna kojekuda,

vratila se u Hrvatsku i nastanila baš u Oroslavju.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Otkada to? - upita momak.

- Ima dva mjeseca.

Nijemo preneraţenje prošlo je kroz ljudstvo, oĉi se zagledale kao da su svi

razumjeli i mislili jedno te isto, a nitko se nije usudio izreći svoju misao.

Samo jedan klikne:

- Dva mjeseca! A baš prije dva mjeseca poĉele su kod nas

oluje, tuĉe i poplave!

- Sto sam rekao? - opet će Dvojković. - Znam ja s kim

imam posla. I vidjet ćete što će se sve dogoditi u vašem kraju!

Nikad još svijet nije vidio veće coprnice nego što je ona. Ali

ona je grofica, štite je gospoda!

- Kako izgleda ta coprnica?

- Mlada je i visoka, a njezina je kosa kao da ju je posipala

pepelom.

- Pepelom? - vikne momak odjeven kao gospodski sluga. -

Taje ţenska jedanput bila u našeg gospodara.

- A tko je tvoj gospodar? - upita Dvojković.

- Grof Meško. Jednog jutra našli smo tu ţensku kod grofice

koja je leţala mrtva. Neĉim joj je mazala ĉelo i neprestano se

vrtjela oko nje. Od toga dana grofica leţi i nitko ne zna što joj

nedostaje. A grof koji je prije vodio cijelo gospodarstvo i za

sve se brinuo sam, uvijek hoda po kući i blijed je kao smrt. Mi

smo govorili da to nisu ĉisti posli i da je ova ţenska morala

nešto uĉiniti grofici i grofu.

- Ti si pod istim krovom sa coprnicom? - upita ga Dvoj

ković.

- Nije ona coprnica, ona je dobra duša!

- A kad si ti iz dvorca - reĉe Dvojković - reci nije li pret

prošle noći kod vas u dvorcu bio coprnjaĉki ceh?

Lovro problijedi. Zabezeknuto pogleda u kramara s crnim šiljatim brcima. I Lovro

je one noći bio u dvorcu kad su onamo došli Puncer i njegovi ljudi odjeveni kao

"vještice". Sve je znao, ali mu je Nera zapovjedila da nikome ništa ne kaţe. A

sad, evo, o tome mu priĉa neki strani kramar.

- Što me gledaš poput teleta? Prestrašio si se što znam da

su kod vas bile coprnice? Vidio sam ih na svoje oĉi kad sam

se noću vozio iz Zagreba u Stubicu. Coprnice su se dovezle u

koĉiji, a vozio ih je vrag sa ĉetiri konja. Plesale su i gostile se,

došle su u posjet svojoj kapetanici. Je li bilo tako?

- Reci je li istina ili nije? - okosnu se na njega ostali.

- Nije! - vikne Lovro blijed i ustrašen.

- Zakuni se na svetog Jakoba da nije!

Ovo ga uplaši. Zakleti se na sv. Jakoba? Ne, to se nije usudio. Ljudi opaze

djeĉakovu zabunu, potisnuše se k njemu i navale na njega:

- Zašto šutiš? Govori! Je li istina stoje rekao Hrenek?

Blijed i dršćući, momak je šutio.

- Dajte ţeravice da mu metnemo na jezik - vikne neka ţe

na momku stoje na ognjištu pekao kukuruz.

Lovro protrne, a oĉi mu iskoĉiše. UzbuĊeni onim što su ĉuli i zagrijani vinom,

muškarci pograbe djeĉaka i poĉeše ga drmati.

- Govori je li istina! Ako ne progovoriš, zasipat ćemo ti gu

bicu ţeravicom.

- Bile su - krikne Lovro prestrašeno.

Svjetinom preleti drhtaj straha.

- Ali to nisu bile coprnice, nego...

- Nego opatice? Pazi samo da ne slaţeš! Dajte ţeravicu!

- Bile su coprnice - krikne prestrašeno Lovro.

- Eto, sad vidite - upadne Dvojković u rijeĉ svjetini - da su

coprnice došle k vama. Bit će vam isto kao i nama na Griĉu.

Marva će vam krepavati, vi ćete bolovati i sve će vas zlo stići.

Vi sami niste znali, dragi moji, kakva je nesreća došla na vas i

zašto su vam tuĉe i oluje uništile prirod.

Sad poĉnu priĉati i drugi. Svakom je palo na pamet nešto neobiĉno, ĉudno i

sumnjivo. Sve dnevne obiĉne sitnice oni su dovodili u vezi s "vješticom". Ţene

se kriţale, muškarci su kleli i prijetili se coprnici u Oroslavju.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Prokleta stolica na kojoj sjedi! Neka sagnjije kruh u usti

ma kad ga zagrize.

- Ništa joj ne moţete, za njom idu Ċavoli i ĉuvaju svoju ka

petanicu - govorio je Hrenek.

- Ubila je strijela Boţja!

- Morali bismo je zatući kao kuju - ĉuo se jedan glas.

-Vi biste je zatukli - oglasi se Dvojković - ali ne smijete. Tata i razbojnika

vješaju, a coprnice se mogu baniti okolo. Ovoj su u Beĉu dali dozvolu...

Kraljica je zabranila da joj se uĉini išta naţao, a znate li zašto? Zaĉarala je

dvorsku gospodu pa su kraljici rekli da nije ništa kriva.

U svjetini se budio bijes i plamtio kao zapaljeni poţar.

- Ljudi, nema zakona koji bi nas branio. Branimo se sami!

- vikao je Hrenek.

-Zatucimoje!

- Samo u ognju vještica moţe crknuti! -vikao je Hrenek.

- U oganj s njom!

- Idemo u Oroslavje.

Poklik je djelovao na svjetinu. Zatalasala se i stotinu glasova zaviĉe:

- Idemo!

Sunce se sklonulo k zapadu i rumeni sjaj prosulo po mnoštvu stoje prijeteći

nagrnulo niz brdo.

KRALJIĈINA ZAPOVIJED

Istog dana prijepodne u predsoblju šenbrunskog dvora kraljice Marije Terezije

razgovarale su dvorske gospode grofice Colorado i Palffy koje su zamjenjivale

odsutnu Terku. Radoznala lica gledale su oko sebe i šaputale:

- Stoje to s kraljicom?

- Ne znam - odgovori grofica Palffv. - Moralo se dogoditi

nešto strašno. Nitko ne smije kraljici u blizinu osim njezine

miljenice grofice Fuchs.

- Da nije opet kakva obiteljska scena sa carem Franjom

Stjepanom?

-1 ja mislim da je car opet zalutao kakvoj ţeni. Kraljica je hitno poslala po

svog prijatelja Bathyanyja.

- Ĉudno je to prijateljstvo, vele i više nego prijateljstvo -

nasmije se grofica.

- Nije mu uzalud kupila imanje u Trautmaunsdorfu. - Ni

kraljice ne poklanjaju imanje tek tako...

- Tiho, evo dugonose grofice Fuchs. Znate daje vjerna kra

ljici poput psa. Pred njom naša lica treba da su kao u crkvi.

Iz kraljiĉine sobe izaĊe suhonjava gospoda ĉiji je nos bio u skladu s njezinim

tankim tijelom. Prosijeda kosa, poĉešljana unatrag, navorano i uvelo lice

odavali su da je već blizu šezdesetoj.

- Grof Bathyany još nije stigao? - pitala je grofica dvorske

dame.

- Nije - odgovorile su obje dame u isti mah. Grofica Fuchs

priĊe prozoru i uĉini uzbuĊenu kretnju.

- Sva je sreća, upravo se dovezao. Moje dame, danas vas

kraljica više neće trebati.

Obje se gospoĊe udalje. Malo nakon toga uĊe u sobu gospodin srednjeg rasta,

priliĉno debeo. S guste vlasulje padali su mu po ramenima uvojci. Njegovo lice

odavalo je tragove burnog ţivota, ali je ipak izgledao svjeţ. Po strogoj

dvorskoj modi odjenuo je tamnomodru odoru.

- Što se dogodilo? - zapita povjerljivo groficu Fuchs.

- Ne pitajte, nego uĊite, kraljica vas oĉekuje.

Dvorska dama otvori vrata kraljiĉine odaje. Vladarica je sjedila u naslonjaĉu.

Visoko, snaţno tijelo odjeveno u smeĊu ljetnu haljinu bez krinoline ĉinilo se

nešto tanjim nego obiĉno.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Lijepu glavu punu bujne kose uĉešljane unatrag naslonila je na kineski jastuk.

- Napokon - reĉe ona i pruţi grofu ruku. - Sjednite, dragi

prijatelju. Vi, grofice, moţete ostati ovdje. Znate, draga moja

Ajo, da pred vama nemam tajni. Odgajali ste me i savjetovali

u mladosti, vaša mi je pomoć uvijek potrebna. A sad recite,

dragi prijatelju, jeste li spremni da nešto ţrtvujete za svoju

kraljicu - ne kraljicu, nego prijateljicu?

-1 ţivot, veliĉanstvo!

- Ne traţim ţivot, ali nešto sliĉno. Traţim da se malo inko

modirate.

- To je vrlo malo.

- Ne prenagljujte se. Znam kako vam prija udobno ljeto

vanje. A ja traţim da putujete. Doduše, ljeti nije ugodno pu

tovati, ali vam kraljica kani pruţiti sve udobnosti. Na svaku

stanicu postavit ću svoje najbolje konje.

- Kamo da putujem, veliĉanstvo?

- Priliĉno daleko. U Hrvatsku. Sigurno se sjećate unuke gro

fice Ratkay, lijepe kontese Nere koju sam spasila od lomaĉe i

dala joj potpunu zadovoljštinu?

- Sjećam je se vrlo dobro. Rijetka ljepota.

- Otići ćete, dakle, u Hrvatsku, potraţiti kontesu i odnijeti

joj moju zapovijed. Doduše, nešto je ĉudna, ali je zapovijed i

mora se ispuniti do posljednje toĉke.

- Kako god ţeli vaše veliĉanstvo.

- Ĉim stignete, priopćite kontesi da se odmah spremi na

put i da pod vašim okriljem i zajedno s vama ima doći u Beĉ.

Upamtite: na tom putu kontesu ne smije pratiti nitko od nje

zina roda. Grofica Ratkav moţe svoju unuku posve mirno pre

pustiti vašoj paţnji. Djevojku ćete dovesti ravno u svoj dvorac

Trautmunsdorf.

- Razumio sam. Samo, kako da joj razjasnim zašto vaše ve

liĉanstvo traţi da tako hitno doĊe u Beĉ.

- Razjasniti? Još i to! Ja sam kraljica, a ona je podanik. Ni

sam duţna dati nikakvo razjašnjenje. Ima se spremiti i poći s

vama. To je sve što vam mogu reći.

- Sada mi pada na um - primijeti grof. - Moglo se, dogoditi

da se u meĊuvremenu udala, a njezin bi muţ mogao traţiti

razjašnjenje.

- Grofe, vi ste odluĉili da primate moje zapovijedi - nestr

pljivo će kraljica. - To se mene ne tiĉe. Kraljica zapovijeda, a

drugi je slušaju.

Grof se pokloni:

- Oprostite, veliĉanstvo, ja sam se tek informirao.

- Dobro, to je za vas, a za nju vrijedi zapovijed. Vidim vam

u oĉima pitanje: zastoje trebam? Dogodilo mi se nešto stoje

poremetilo moj mir.

- To razabirem, vaše veliĉanstvo.

- Nije teško pogoditi. Moj premili suprug Franjo Stjepan,

kojemu sam carski naslov pribavila teškom mukom, sluţi se

njime samo radi svojih ţenskih pustolovina. Vi i grofica Fuchs

jedini znate koliko sam trpjela zbog toga. Htjela sam se ĉak

i rastaviti, ali moji ministri vazda su to sprijeĉili i uvijek me

s njim izmirili. Mirno sam to podnosila dok su afere ostale u

ĉetiri zida, ali sada je, dragi moj grofe, stvar prevršila mjeru.

Pogledajte. Tu vam je francuski ijedan njemaĉki list koji ĉita

fukara.

Kraljica pruţi grofu dva primjerka novina. Dok je grof ĉitao, kraljica je

promatrala njegovo lice. Kimao je i konaĉno odloţio novine. Kraljica je

primijetila:

- Kako vam se sviĊa? Austrija ima svoju Pompadurku! Ali

Marija Terezija neće slijediti sudbinu ţene Ljudevita XV Njoj

je Bog darovao nešto ovdje - i ona se dotakne svog ĉela. - Na

mojoj je glavi kraljevska kruna, a u glavi nešto pameti. Uz

buĊena sam, ali drţim uzde i nad sobom. Zakoĉijašit ću dva-

naestoropregom! Vi, dakle, morate po kontesu!

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- U kakvoj je vezi kontesa s tim pamfletom?

- U vrlo uskoj vezi. Ali molim vas ne budite radoznali. To

ne dolikuje muškarcu. Nitko ne zna ništa i neće doznati dok

ne kucne ĉas. Evo, ne znaju ni grofica Fuchs ni šef mog taj

nog kabineta grof Koch, pa neće saznati ni moj stari dobri

prijatelj. Njegova je zadaća da unuka grofice Ratkav stigne u

Beĉ, i svršeno je.

- Pokoravam se vašem veliĉanstvu.

- Vidite da umijete govoriti pametno. Samo, još nešto.

Nitko ţiv ne smije saznati kamo idete, radi ĉega i koga ćete

dovesti. Osobito moj razvratni suprug car Franjo ne smije slu

titi da ćete dovesti kontesu.

- On je i ne poznaje.

- Dragi moj, ima li u mojoj drţavi ljepotica koju Franjo Stje

pan ne bi poznavao? I te kako je poznaje! Kad je bila ovdje

prije godinu dana u istrazi, obilazio je hotel kao maĉak gdje

je stanovala, samo daje vidi.

- To je oĉito zlobno ćeretanje dvorana.

- Ne, to je izvještaj moje dvorske policije.

- Ne vjerujem daje kontesa što kriva - reĉe on.

Kraljica ustane:

- Ne, dragi moj, od mene nećete saznati ništa.

- Razumijem, vaše veliĉanstvo ima neku posebnu osnovu.

- To vam dopuštam. Doista imam osnovu, a vi znate: kad

Marija Terezija izradi svoj plan onda ga provede protiv volje

svih svojih najutjecajnijih prijatelja. Marija Terezija ratovala

je na bojištima, na granici svoje drţave za suverenitet zemlje.

Sada Marija Terezija hoće da ratuje na svom dvoru za svoj

osobni suverenitet. Hoćete li, dakle dovesti kontesu, bila uda-

ta ili ne u svakom sluĉaju?

Grof ustane i stavi ruku na srce:

- Tako mi moje nepresahle ljubavi i odanosti prema svojoj

kraljici.

Ona mu pruţi obje ruke i on ih poljubi.

- Grofica Fuchs je svjedok. Putujte što prije -još danas.

- Spremit ću se na put ĉim se vratim kući.

- Znala sam da ste moj prijatelj. Na putu će vas pratiti ne

ćak grofice Fuchs. Evo vam za svaki sluĉaj i pismeni nalog za

kontesu. Ali, nadam se da će se ona dobrovoljno pokoriti mo

joj zapovijedi.

Grof je ostavio kraljiĉin kabinet. Vladarka je pošla po svilenu sagu, pogledala

kroz prozor i okrenula se grofici Fuchs:

- Vidim, vi ste zapanjeni. Saĉuvajte, draga Ajo, nešto od

toga. Prenerazit će vas više ono što dolazi. Svi ste vi poznava

li kraljicu Mariju Tereziju samo kao diplomata. Sad ćete upoz

nati ţenu Mariju Tereziju koja i vlada i zapovijeda - izravnava

sve - bez pardona!

ŢRTVA PRAZNOVJERJA

Oko dvorca grofa Oršića vlada tišina. Odzvanja topot konja koji odjekuje kroz

brda i doline. Poput golema oblaka za konjanikom se diţe prašina, vuĉe se za

njim i opet raspršuje u noćnom mraku. Konjanik okrene u dvorac pred kojim ga

doĉeka sluga. Skoĉi s konja i potrĉi u dvorac.

Nera je sjedila kraj otvorenog prozora. Ĉula je topot konja i znala je tko jaše.

Drhtala je, ali se nije usudila ustati i poći mu u susret.

Što radi? Neće li mu se dogoditi kakva nesreća? Što li će saznati, što će se

dogoditi? Takva je pitanja ponavljala cijelu noć, sve dosad kad je prvi mrak

pokrio zemlju i kad je ĉula topot njegova konja. Kakve vijesti nosi? Ostala je

sjedeći i slušajući kako je dojahao pred dvor, pošao u kuću, trĉao uza stube,

kako praznim hodnikom odzvanjaju njegovi brzi ĉvrsti koraci, kako je pokucao i

otvorio vrata. Sada ga gleda kako je usopljen, prašan, izmuĉen stao pred njom,

blijed i nijem.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Što je? - upita ona jedva ĉujno. Bez rijeĉi, on segne u

dţep i preda joj pismo svoga oca. Ĉitala je rijeĉ po rijeĉ, drš

ćući i blijedeći od sreće i nade što uzvitlaše njezinu dušu. On

upre oĉi u nju, oĉekujući što će kazati, što li će uĉiniti. Ali, u

taj se ĉas otvore vrata. U sobu banuše sluge i blijeda i prestra

šena lica.

- Za ime Boţje, vaša milosti...

- Što je? - upitahu gotovo u isti ĉas Nera i Siniša.

- Idu kmetovi. Mnogo ih je. Viĉu, groze se i ţure ravno u

dvorac.

Nera upitno pogleda Sinišu i oboje poĊu u blagovaonicu da pogledaju s terase

prema cesti.

- Oĉito, pobuna kmetova!

- S našim kmetovima nemamo nikakvih razmirica. Ako i

jest pobuna, ne moţe se ticati nas! - reĉe Nera.

Vrate se s terase da narede slugama neka za svaku sigurnost zatvore vrata

dvorca, ali su sluge išĉezle.

- Ili su se sakrili, ili su pobjegli iz dvorca - reĉe Nera. - Ku

kavice, oĉito se boje.

- Pogledat ću - reĉe Siniša i obiĊe sluţinske sobe. Ali ne

naĊe nikoga. Pred komoricom u kojoj su bili razbojnici tako

Ċer nikoga. Siniša otvori vrata. Zlikovci su svezani ĉamili u

komorici ništa ne sluteći. Videći da nema slugu ni sluškinja,

zatvori sam vrata dvorca, a onda pohita gore gdje je na te

rasi našao Neru. Siniša je uputi da je najbolje ako zatvore i

ţeljezna vrata terase. Tko zna nije li pobuna uperena protiv

grofa Oršića.

Kroz drvored perivoja bijeljela se povorka kmetova. Da ne viĉu, ĉovjek bi mislio

da su dusi. Kad su već bili blizu, na ĉelu povorke Nera prepozna Lovru koji je

plakao i otimao se.

- Pa to je Lovro! S njim se moralo nešto dogoditi!

Kmetovi opaze na prozoru svjetlo, a po svoj prilici razabraše

Neru i Sinišu. Sad se mrmor i buka sliju u prijeteći krik:

- Eno coprnice i njezinog vraga!

- SiĊi, vraţje smeće!

- Idemo, momci, gore. Zapalite vatru i priredite raţanj.

Ĉulo se kako lupaju po vratima. Štropot ţeljeznih vrata raz-

lijegao se kućom poput grmljavine. Nera se uţasnula. Pred njezinim oĉima

stvorila se prošlost kad je isto takva razjarena rulja traţila da se spali na

lomaĉi. Hladni srsi prodoše joj tijelom, osjeti daje obuzima strah.

- Zatvorila se, vraţja prileţnica - vikali su bijesni ljudi.

- Razbijte vrata!

- Ĉuješ li, Siniša? - šapne Nera.

- Ĉujem - odvrati on, a lice mu bivalo sve bljeĊe. Shvatio

je da su kmetovi nešto kivni na Neru i daje zovu coprnicom.

Ali nije mogao shvatiti zašto se to dogodilo.

- Ostani tu - reĉe Neri i zatvori ţeljezne kapke na prozori

ma. To je kmetove još više ogorĉilo. Povrh njegove glave po

leti nekoliko kamena, jedan ga pogodi u ĉelo. To ga nije ome

lo da do kraja izvrši svoj naum.

- Što ćemo uĉiniti? - upita Nera.

- Ne moţemo izmaći iz dvora, uhvatili bi nas. Najbolje je

da ostanemo ovdje. Ţeljezna vrata ne mogu razbiti, odveć su

jaka, a oruţja nemaju. Mogao bih pucati na njih, ali bi to ljude

još više razjarilo pa bi mogli poĉiniti zlo. Najbolje da svjetinu

pustimo na miru.

Ostali su u blagovaonici prisluškujući buku kroz ţeljezne kapke prozora. Rijeĉi

nisu mogli razumjeti. Siniša je osjećao da je to osveta "Lucifera" koji su

utekli iz samoborskog dvorca. Ĉitavo jutro lovio ih je šumom, ali kao da su

propali. Konaĉno prijepodne odluĉi krenuti u Oroslavje, da Neri priopći što se

zbilo.

MeĊutim, kmetovi su nosili slamu, otavu i drva, sloţili oko dvorca cijele lomaĉe

i stali ih paliti. Kako nisu mogli razbiti jake rešetke na prozorima u

prizemlju, bacali su kroz njih

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

M A L L E U S M A L E F I C A R U M

zapaljenu slamu i plamteće komade drva. Vikali su i klicali momcima koji su se

natjecali tko će baciti kroz rešetke više gorućih drva. Neki donesoše ljestve da

se uspnu na prvi kat, skinu ţeljezne kapke i prodru u dvorac, ali ipak nisu

uspjeli. Svjetina se veselila kako će se coprnica prţiti. Na vratima dvorca

straţarili su - da coprnica ne pobjegne, a tako su pazili i na prvi kat neće li

se otvoriti kakav prozor.

Nera i Siniša strpljivo su ĉekali neće li se kmetovi razići. Najednom primijete

dim. Razgledali su po sobama, ali nigdje ništa. Tek u hodniku razabraše da iz

prizemlja suklja gusti dim. Sinišu obuze neugodna slutnja. Pohita dolje, ali se

brzo zaustavi. Dolje je već sve bilo u plamenu. Nera pode za njim i vidjevši

plamen, krikne prestrašeno:

- Zapalili su dvorac!

Siniša uhvati Neru za ruke i povede je gore.

- Kako da se spasimo? - pitao se sav zbunjen. Proletio je

naokolo cijelim dvorcem otvarajući jedva primjetljivo kapke

da vidi ima li ovdje kmetova i ne bi li se moţda mogli spustiti

kroz prozor. Ali su pod svim prozorima stajali ljudi, a kad su

opazili da otvaraju kapke, stali su vikati:

- Hoćeš li zraka, vraţja kćeri? Je li ti toplo, zmijo paklena?

Siniša je uvidio daje sve izgubljeno. Nisu mogli bjeţati jer

bi pali u ruke kmetovima. Nije dugo razmišljao.

- DoĊi, Nero, idemo u sjevernu kulu. Ona je najdalje i

plamen će je najkasnije zahvatiti.

- Sve je uzalud, izgubljeni smo - šaptala je Nera.

I on je to osjećao. Nadaleko i široko nije bilo nikoga tko bi im mogao doći u

pomoć.

Šuteći, Siniša povede Neru u kulu. Zidine bijahu doista debele, ali strop

saĉinjavahu drveni tramovi. - Vatra će nas i tu brzo doseći! - reĉe Nera. -

Stube su drvene.

Zrak je dolazio kroz visoke prozore obloţene rešetkama. Svjetlo su dobivali od

plamena što su ga zapalili kmetovi. Si-

niša se popne k prozoru. Pogledao je dolje. Okolo dvorca stajala je svjetina

podjamjući vatru i viĉući i neprestano motreći neće li se tko pojaviti na

prozoru.

U svjetlu plamena razabrao je zaţarena lica. Bijesno urli-ĉući, dozivajući, masa

je Neri vikala da za nju pali lomaĉu. Siniša je shvatio da puk ţeli samo jedno:

da se dokopa Nere i da je spali. Povuĉe se od rešetke, skoĉi s prozora. Nera je

stajala pokraj stola na kojem su bile zidarske potrepštine. Siniša joj priĊe i

reĉe:

- Sreća nam je zatvorila sva vrata. Sve je izgubljeno. Dvo

rac gori, a ljudi su ga opkolili, i mi ne moţemo pobjeći. Samo

dotle moţemo ţivjeti dok nad nama ne poĉne gorjeti krov.

Oĉito je, Nero, da nam nije suĊeno da ţivimo zajedno. Preo-

staje nam još malo ţivota...

- Ipak moram izgorjeti na lomaĉi kao vještica!

- Ne na lomaĉi, već tu! - šapne on i privine je na grudi.

Privijaše je sve jaĉe kao da će je pretopiti u sebe. Išĉeznu sva

pogibelj stoje zinula nad njima. Ĉvrsto zagrljeni stajahu grudi

o grudi, srce o srce. Nisu govorili ni disali. Tek su osjećali da

im se u grudima budi razbuĊena, zatajivana ĉeţnja.

Vani je noć. Kroz nju blista plamen i zaviruje kroz rešetke kule naviještajući

smrt. Nad kulom vitla vjetar i zviţdi krošnjama omorike, a s vjetrom i prijeteći

krik svjetine.

Ali oni ništa ne ĉuju, ništa ne vide. Usta im se stopiše.

Trnuo je od dodira njezinih usana. Klone pred njom na koljena. Nera se sagne,

pridigne mu glavu i tiho ga upita:

- Što ti je, Siniša?

- Ne cjelivaj me, Nero, to je odviše slasti.

Ona se spusti na stolac, a Siniša poloţi glavu u njezino krilo.

- Nero, kako rado dajem ţivot za ovaj ĉas! Reci da me lju

biš - da jednom ĉujem taj šapat iz tvojih usta za kojima sam

toliko ĉeznuo, toliko maštao, toliko ţedao, umirao...

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ljubim te, Siniša moj. Ginem za tobom i izdišem s

tobom...

Glava mu klone, a ona prisloni svoje lice na njegovu bujnu crnu kosu.

Vani je bjesnio vjetar, a nad njima se ţario krov kule i širio zagušljivi zadah

paljevine.

- Siniša, dolazi ognjena smrt! - šapne Nera.

- Ne - trgne se on kao iza sna, digne glavu i pogleda u

strop. Posegne u dţep i izvadi srebrnu boĉicu.

- Poznaješ li je? Dva puta imala nas je osloboditi strašnog

ţivota, neka nas sada spasi od strašne smrti.

- Hvala nebesima! Samo da ne moram ţiva izgorjeti.

- Privini se k meni, Nero; jedan gutljaj meni, drugi tebi. Po

daj mi svoja usta, tako hoću da izdahnem svoj ţivot...

Svjetina je buĉila oko dvora komešajući se poput skupine luĊaka. Iz prizemlja je

sukljao plamen i rasvjetljavao tamnu noć, poput orijaške baklje. Podalje od

gorućeg dvorca, svezan za stablo, stajaše Lovro ukoĉen od straha, plaĉa i

neizvjesnosti. Mislio je da su ga seljaci svezali zato da ne pobjegne u Stubi-cu

i ne potraţi ĉiju pomoć. Krupne suze klizile su mu niz lice kad je gledao kako

gori lijepi, stari dvorac u kojem je on uţivao tako mnogo dobra, a u njemu umire

njegova dobra gospodarica. Zagledao se u strašnu sliku ognja. Gotovo se

skamenio. Najednom mu do ušiju dopre sušanj. Okrene se i opazi da je iz grmlja

podalje od njega izašla ţena u muškom ogrtaĉu. Prebacila gaje preko glave i

zamotala u nj lice, pa ga Lovro nije vidio. Samo je razabrao daje gledala u

plamen.

"Tko bi to mogao biti?!" pomisli on i promjeri ţenu od pete do glave. Ispod

ogrtaĉa spazi noge u crvenim svilenim ĉarapama i crvenim cipelama. Djeĉak odluĉi

da joj nešto dovikne jer je vidio da ne pripada ovima koji pale dvorac pa se

nadao od nje pomoći. Još se nije odluĉio kako bi je upozorio na sebe, kad opazi

da je iz grmlja izmiljio ĉovjek sa crnim

brcima, onaj isti kramar koji je huškao kmetove i skrivio da sada on mora ovdje

stajati svezan uz stablo i ĉekati neizvjesnu sudbinu.

"Što hoće taj ĉovjek", mišljaše u sebi Lovro. No jedva dovrši misao, kad

primijeti da se ĉovjek sagnuo k ĉudnoj ţeni.

- Zaboga, sakrijte se! Zašto ste došli ovamo? Sve ćete po

kvariti!

- Rekla sam vam da moram doći.

- Zašto se barem niste preodjenuli?

- U što? Juĉer u paklu i nisam mogla do svoje odjeće, a vi mi

danas niste pribavili seljaĉko odijelo, premda sam vas molila.

- Tko bi u ovakvom poslu mislio na to? Ali molim vas, sa

krijte se!

- Pustite me, oni su izgubili glavu i nitko me neće spaziti.

Hoću vidjeti je li zaista izgorjela...

- Poludjeli ste. Vaša bi vas strast mogla stajati glave!

- Pustite me - odvrati dršćući cijelim tijelom. - Moram gle

dati.

Od dvorca gdje se komešala svjetina dolazilo je nekoliko seljaka. Naslagali su

gromadu slame i drva i zapalili je.

Ţena u muškom ogrtaĉu povuĉe se u grmlje. Lovro ju je slijedio oĉima.

- Znaš li kome loţimo to ognjište? - dovikne seljak Lovri. -

Sad dolaziš ti na red, slugo coprnice.

Lovro krikne:

- Ja nisam ništa kriv! Smilujte se!

- Zašto nosiš vraga u sebi? I ti si pomogao coprnici. Ona je

gotova, a sad ćeš se ti ispeći.

Seljaci nastave loţiti vatru koja se uzdigla poput gorućeg grma. Ţena u ogrtaĉu

tek sada opazi Lovni priskoĉi mu upitavši ga drhtavim glasom:

- Zar su već spalili coprnicu?

- Kakvu coprnicu?

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Kontesu Neru.

Ţena je gledala Lovru okom u oko. Djeĉak klikne:

- Boţe, grofica Terka, to ste vi?

Trgnula se jer ju je djeĉak prepoznao. Ali je htjela saznati stoje s Nerom pa ga

ponovno upita:

- Što to govore? Zar su je već spalili?

U to k njima dotrĉe dva momka viĉući:

- Hajde, mali, na raţanj da stigneš svoju coprnicu.

Djeĉakovo se lice osu rumenilom, oĉi mu se rašire od uţasa

i oĉaja.

- To je coprnica! - krikne i pokaţe na Terku koja se povla

ĉila u grmlje. - Ona je coprnica, ona tamo!...

Kmetovi primijete neobiĉnu ţenu.

- Coprnice! -vikao je Lovro oĉajnim glasom. Ona je kupo

vala ljubavne napitke. Njoj su babe kuhale djecu za copriju,

ona je coprala.

Terka se sakrije u grmlje. Kad seljaci to opaze, poĉeše sumnjati daje Nera ipak

pobjegla iz dvorca i pohitaju za Terkom. Trĉala je niz perivoj i time

potpirivala sumnju. U paniĉnom bijegu uprla je sve snage da se oslobodi

progonitelja. Ali momci je dostignu i uhvate. Ona zavrišti?

- Za ime Boţje, pustite me! Nisam ja coprnica! Ja sam

grofica...

- Dakako da si grofica, znamo mi to! - bijesno će momci. -

Mislila si da ćeš pobjeći iz dvorca...

- Nisam ja pobjegla, nisam ja ona!

Ali seoski je momci ne slušaju, već je pograbe i stanu vući i dozivati mnoštvo.

- Tu je coprnica! Htjela je pobjeći!

Terki je s tijela spao ogrtaĉ. Kad je momci dovukoše do svjetla od plamena,

zacrveni se njezina paklena odora od crvene svile.

Svjetina se štrcala oko blijede, prestrašene Terke koja je stajala u odjeći u

kojoj je prošle noći pobjegla iz "pakla". Preko

leda vidjela joj se kapuca s rogovima od dragocjene kosti. Momak istrgne Terki

kapucu, natakne je na glavu i vikne:

- Gledajte, ljudi, vraţju kapu s rogovima!

- Nisam coprnica, branila se. Ja sam dvorska gospoda, ja

sam...

Ali njezin glas zamukne u buci svjetine koja je pobješnjela gledajući ţensko

ĉeljade u vraţjoj odjeći.

- U oganj s njom! - vikala je svjetina.

Dva momka pograbe prestravljenu Terku i ponesu je k lomaĉi. Njezin vrisak prodre

kroz ognjem rasvijetljenu noć. Ljudi viĉu, vuku je. Ona se brani, otima. Ţene se

bacile na nju i stale je gušiti. Konaĉno je muškarci ponesu k lomaĉi.

U plamenu nešto cikne i zacrveni se. Stotinu iskrica sune u zrak. Plamen pokrije

nešto crveno. Terka se pretvorila u ognjene trakove...

- Što to radite? - vikne Dvojković dotrĉavši bez daha k

lomaĉi.

- Đavolima peĉemo peĉenku! Pobjegla je iz dvorca, a mi

smo je zgrabili za vrat. Ĉujete li kako se vrazi cvru?!

Neki su se smijali i skakali, drugi su plesali od veselja što je plamen

proţdirao coprnicu, treći su proklinjali prah koji će ostati poslije nje.

Bijesni plamen lomaĉe proţdro je lijepo tijelo grofice Terke.

Dvojković se sledi od uţasa.

- To je strašno - šaptao je Sale koji je tek sada nadošao i

nagnuo se k Dvojkovićevu uhu?

- Rekao sam joj da ne doĊe ovamo, a ipak je došla. Molio

sam je da ode! Ali prokleta krv htjela je vidjeti kako gori ona.

Sad ima...

- Zašto svjetinu nisi odvratio od tog ĉina?

- Bilo je prekasno. Ljudi su podivljali. Bacili bi u vatru roĊe

nog oca da ju je pokušao braniti.

- To je strahovito. To znaĉi zlo. Sreća se okreće!

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Samo se Terkina okrenula! Koliko god mije ţao, sad već

imamo dvije ţrtve - a jedna je od njih dvorska gospoda kra

ljice. Vidjet ćeš - naš će zakon opet procvasti!

- Ĉekaj, stoje to tamo u perivoju? Vidiš li? Dolaze neki ja

haĉi. - Nisu kmetovi! Sakrijmo se.

Medu svjetinu bane grof Meško na konju, a za njim šest njegovih slugu i dvije

sluge grofa Oršića.

- Ljudi, što radite? -vikne grof ugledavši uzbuĊenu masu.

- Ispekli smo coprnicu, vaša milosti!

Grof problijedi.

- Zar ste pobjesnjeli?

- Riješili smo se zla, gospodine. Neće više biti oluje ni tuĉe,

ni zla, ni bolesti. Vaša će grofica ozdraviti.

Groza proleti grofovim licem. U prvi je ĉas zurio preda se kao da sam ne zna što

da uradi. S prizemnog prozora sukljao je dim, a vjetar se igrao s plamenom,

raznosio goruće iskre i pustošio krov sjeverne kule.

- Je li tko u dvorcu? - zapita grof.

Kmetovi radosno odgovore.

- Coprnica je htjela pobjeći pa smo je ulovili. Ali u dvorcu

smo vidjeli i jednog muškarca. Ako ga vrag nije odnio u pa

kao, valjda se već ispekao. Ĉitav dvorac mora izgorjeti. Sve

stoje tu, vraţje je.

Oglasi se Lovro i stane dozivati grofa Meska u pomoć.

- Odveţite ga - zapovjedi grof.

Svjetina stane mrmoriti i prigovarati. Nitko se ne makne s mjesta. Grof

zapovjedi slugama neka oni odveţu Lovru.

- Ljestve ovamo! - nastavi zapovijedati grof Meško.

Ljudi su gunĊali, ali grof odluĉno vikne:

- Mrmljate i mislite li da u dvorcu nema sluţinĉadi? Tamo

gori vaša krv, sluge i sluškinje koji su siromašni kao i vi. Zar

su i oni coprnjaci?

Ljudi se pogledaše. Na to nisu mislili.

Tko je moj kmet, neka ide za mnom. Oprostit ću ga cijelu godinu tlake.

- Ne vjerujte! - vikne netko iz svjetine.

- Kad sam ja prevario svoje kmetove? Kunem se svetim Ja

kobom da ću onom koji mi pomogne spašavati dvorac odstu

piti tlaku za cijelu godinu i da će to uĉiniti i grof Oršić svojim

kmetovima.

Svjetina se zbuni. Rijeĉi su djelovale poput hladnog pljuska. Kao da su se

odjednom otrijeznili. Sav bijes, mrţnja, strah od vještica, ţeĊa za osvetom -

sve se to najednom stišalo.

Prvi se pribraše Meškovi kmetovi. Zamalo se pridruţe i Or-šićevi. Najednom, kao

da se sve u njima prevrnulo, stadoše gasiti plamen koji su prije sami zapalili.

Zdenac je bio tik uz dvorac, pa su vodu imali pri ruci a iz marofa donesoše

posude. Meško dade razbiti rešetke na jednom prozoru u blizini ulaza u dvorac.

Lijevajući ispred sebe vodu, popne se sa slugama kroz prozor u goruće prizemlje.

Iz male izbe dospješe u hodnik. Kad su i tu pogasili oganj, dopriješe do velikih

vrata koja su iznutra bila zatvorena i sluge dignu zavor. Kmetovi nagnu s vodom

u prizemlje i prokr-ĉivši sebi put do prvog kata.

Na nekim mjestima već je gorio krov što gaje zapalio vjetar noseći iskre. Meško

je sa slugama prošao ĉitav kat da vidi nije li tko u dvorcu. Ĉuo je da su

kmetovi spalili groficu pa je bio uvjeren da je to bila Nera.

Drţao je daje iz zgrade nekako izbjegla, makar su vrata iznutra bila zatvorena.

Kad nije našao nikoga u dvorcu, poĉeo je ponovno ispitivati slugu grofa Oršića

kako je Neru i Sinišu ostavio u dvorcu.

- Vaša milosti - reĉe sluga - znam da su oni ostali u dvorcu,

a mi smo pobjegli. Oboje sam vidio na prozoru još prije nego

što sam se sjetio da potrĉim k vama zatraţiti pomoć.

Pretraţili su sve kutove, ali u dvorcu nije bilo nikoga.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Meško napusti svako traţenje i spusti se stubama dolje. U susret mu dotrĉi

Lovro, zaustavi ga i prišapne mu:

- Vaša milosti, onaj kramar što je ljude huškao protiv kon-

tese sakrio se sa svojim drugom u perivoju. Ja sam ga vidio.

Grof uhvati Lovru za ruku i ne mareći što pripovijeda, upita ga:

- Reci kako je kontesa pobjegla iz dvorca kad su vrata bila

zatvorena?

- Ona nije izišla iz dvorca.

- Kako nije? Zar ljudi nisu na lomaĉi spalili groficu?

- Ma ne! To je bila ona lijepa grofica stoje dolazila babi Ur-

ši. Zvali sujeTerka.

- Ti si lud! Odakle ona tu?

- Neka oslijepim ako nije istina. Razgovarao sam s tom zmi

jom. Tri puta me pitala je li kontesa Nera već izgorjela, a pri

tom je kolutala oĉima kao coprnica.

Meško nije mogao shvatiti kako bi Terka došla ovamo. Ipak, poĉeo je vjerovati. U

nadi da Nera ipak ţivi, potrĉi natrag da nastavi traţenje. Brzali su, trĉali

dvorcem. DoĊu i pred vrata sjeverne kule. Kao i prvi put, htjedoše proći mimo

nje. Ali sad Meško stane i upita Oršićeva slugu:

-Stoje ovdje?

- Juĉer su radili zidari, ali danas, na svetak, nije ih bilo.

- Srušite vrata.

Jedva što su srušili vrata, razabraše da je soba u kuli puna dima. Tramovi

stropa već su plamtjeli. U naslonjaĉu pokraj prozora Meško razabere Neru. Bila

je blijeda i nepomiĉna, spuštenih ruku i glave. Na prozoru, dva metra u

udubljenom zidu, leţao je potrbuške Siniša, licem prema rešetkama. I on bijaše

ukoĉen i nepomiĉan. Brzo su iznijeli Sinišu i Neru iz kule. Meško opazi na podu

srebrnu boĉicu, podigne je i spremi.

Oboje iznesu u perivoj. U susret im doĊe koĉija u kojoj se

vozio Van Svvieten. Uz koĉijaša Meško prepozna Filipa. Stigli su iz Samobora.

- Zar su mrtvi? - vikne Filip i baci se na ledinu na kojoj su

leţali Nera i Siniša.

- Ne znam - reĉe Meško - ali slutim zlo. Evo, ovu sam boĉi

cu našao na podu - reĉe i da je Van Svvietenu. - Što to znaĉi?

- Nisam slutio da ću ih ovako susresti - reĉe Van Svvieten.

Dok je lijeĉnik pregledavao Neru i Sinišu, Meško ispriĉa što

se dogodilo, kako je došlo do vatre i kako je svjetina nekoga spalila, a Lovro

tvrdi da je to bila Terka.

- To je ipak nevjerojatno - reĉe Meško.

- Nije baš tako nevjerojatno - reĉe Van Svvieten.

- Sto bi Terka radila tu?

- Zar ne znate da smo juĉer u Samoboru uhvatili pod kljuĉ

cijeli "pakao" sa svim "vragovima" i "vraţicama"? Samo

što su oni u "paklenoj dvorani" imali kljuĉ od tajnih vrata i

pobjegli.

- Mislite li da su pobjegli baš ovamo? Nisu li mogli bjeţati

u Zagreb?

- Ne znam, ali svakako nije nevjerojatno da je spaljena ţe

na doista bila grofica Terka. Uostalom, zovnite Lovru.

Meško je poslao po djeĉaka.

Van Svvieten se još uvijek uzalud trudio da Neru i Sinišu privede u ţivot.

Na Lovrinu licu opaţali su se tragovi pretrpljenog straha. Van Svvieten ga je

ispitao što se dogodilo. Najzad on i Meško zakljuĉe daje svjetina doista spalila

Terku i daje kmetove nahuškao neki strani kramar.

- Sve je vrlo jednostavno. Kad je Terka vidjela da je Siniša

ţiv i ĉula daje Vojkffv priznao Siniši istinu, taje ţena u svojoj

strasti odluĉila da Neru na tako strašan naĉin otme Siniši. Si

gurno je nekoga potplatila da pobuni svijet.

-1 sve je to provela od ĉasa svog bijega do danas?

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ţenska ljubomora u osveti je vrlo hitra. Ta vidite - došla

je ĉak u svojoj "Ċavolskoj" uniformi, tako joj se ţurilo.

- Znaš li gdje je onaj kramar koji je huškao ljude? - upita

Van Swieten Lovru.

- Vidio sam ga s njegovim drugom dolje u perivoju. Ne

znam je li sada još tamo.

- Grofe, bilo bi veoma vaţno da ulovite tog ĉovjeka. PoĊite

i izvidite je li još tamo.

- A što će biti s ovo dvoje?

- Još ne znam, ali se bojim da ih više nitko neće dozvati k

ţivotu.

Potresen, otišao je Meško s Lovrom prema dvorcu oko kojega su se njegovi sluge i

kmetovi trudili da pogase vatru. Iz prozora je sukljao dim, samo gdjegod opaţao

se još plamen. Pošto je dao nekoliko naloga, pozove dva najpouzdanija momka da

podu s njim u potjeru za kramarom.

Lovro je pošao naprijed. Šuljao se kroz ţivicu da vidi jesu li ondje još oba

kramara koja je tu vidio prije pola sata. Ali, više ih nije bilo. Grof Meško

nije izgubio nadu. Prošao je kroz šljivik i nastavio ih traţiti. Najednom im do

ušiju dopriješe koraci s ceste.

- Netko odlazi cestom, i to baš od dvorca - reĉe Meško Lo-

vri. - Ĉuješ li? To su koraci ĉizama kakve nose samo graĊani.

Meško naredi momcima da dovedu konje. Brzo se spreme da uzjašu. Meško je

smjestio Lovru na svog konja i tako pojurio cestom. Za nekoliko trenutaka

dostigli su dva muškarca koji su prolazili cestom. Meško siĊe s konja, pozdravi

ih i upita:

- Vidite, gori dvorac. Hoćete li doći gasiti?

- Idemo, baš smo zato i krenuli cestom. Već smo izdaleka

vidjeli oganj.

- Odakle ste?

- Iz Gornje Stubice. Htjeli smo u Zagreb.

- Kako se zovete!

- Zovem se Hrenek, a ovo je moj zet.

- Ne, to nije Hrenek - uplete se Lovro. - On je imao bradu.

Što sad? Meško nije znao kako da to protumaĉi pa oba se

ljaka povede k dvorcu.

Tu su neki ljudi iz Stubice prepoznali Mirka Hreneka, ĉizmara iz Gornje Stubice.

Ali oni su tvrdili da to nije kramar od sv. Jakoba. MeĊutim, Meško se ovaj ĉas

više zanimao za sudbinu Nere i Siniše. Ne našavši kolovoĊe palikuća, Meško se

opet vrati na zgarište.

Prva mu je pomisao bila stoje s toboţnjim "vješticama" koje su juĉer uhitili i

zatvorili u dvorac. Sluga grofa Oršića javi mu:

- Vaša milosti, lupeţa više nema. Pobjegli su.

- Tko vam to veli?

- Sam sam se uvjerio.

- Kako su mogli pobjeći?

- Kad su ljudi gasili dvorac, oni su vikali, a kmetovi su ih

pustili.

- Sav naš juĉerašnji trud bio je uzaludan.

- Tko bi znao gdje su?

- Ništa! Potraţit ćemo ih na Griĉu - prijetio se Meško. -

Samo kad bismo našli Hreneka.

- Vaša milosti, on je sigurno već preko dolina i brda. Nije

ĉekao da mu stave soli na rep.

Oko Meska sakupilo se nekoliko kmetova.

- Je li pošteno što ste uĉinili? - pokaţe im opustošeni

dvorac.

- Nismo mi, vaša milosti!

- Recite je li to bilo pametno i pošteno?

- Kad su im pomutili pamet oni kramari iz Zagreba!

- Eto vidite, to su vještice koje ljudima ĉine zlo, a ne konte-

sa Nera koja je bila tako dobra.

- Moţda i jest tako - slegnuše ljudi ramenima.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ali i zagrebaĉki je sudac rekao daje ona bila vještica - o-

slobodi se jedan.

-1 zato je šenuo umom. Bog gaje kaznio jer je krivo optuţivao!

- Seljaci su gledali grofa i slegnuli ramenima.

-Sveje to moguće!

Meško se okrene i pohita na marof.

NA ZGARIŠTU

Van Swieten je hodao gore-dolje. Katkad je stao pokraj Ne-re i Siniše, ogledao

im bila, prisluhnuo srca, pogledavajući ĉasomice na sat. Filip se zaplakan

zavukao u kut sobe i zurio u svoje mlade prijatelje što su leţali bez ţivota.

Kad god je pogledao lijeĉnika, nešto ga je u duši trgnulo. Kad su već posve

izgubili nadu, Siniša se poĉne micati i otvarati oĉi. Za nekoliko ĉasaka mladić

se prene. Digne glavu, poĉne se ogledavati, a onda protare oĉi. Kao da ga je

nešto bacilo u zrak, skoĉi i pogleda oko sebe.

- Nero! - zovne tjeskobnim glasom. Kruţio je oĉima ne

shvaćajući gdje je.

- Njoj nije dobro - odvrati Van Svvieten.

Tek sad Siniša opazi da Nera leţi u onom istom odijelu u kojem je bila

predveĉer, nepomiĉna, bez ţivota. Zagleda se u nju prestravljenim pogledom. Onda

se naglo sagne i poĉne po podu rukama tapkati i nešto traţiti. Van Svvieten je

shvatio što hoće. Pokaţe Siniši srebrnu boĉicu što mu je dao Meško.

- Traţite li ovo?

Siniša istrgne boĉicu iz lijeĉnikove ruke i ogleda je: -Zastoje prazna?

- Takvu smo našli na podu u kuli. Niste li se ovim htjeli

otrovati.

- Da se spasimo od smrti u plamenu. I kad smo se pripremili

na smrt, najednom smo pod kulom ĉuli gromki glas grofa Me

ska. U nama se probudi nada da će nas on spasiti. Odbacih bo

ĉicu, skoĉim gore na prozor i stanem dozivati grofa. Ali moj

je glas zamro u buci svjetine. Ĉini mi se da se iza mene u sobi

srušio tram, oblak dima spustio se na nas. Htio sam se podići,

ali ne znam što se dalje dogodilo.

- Moţda je Nera vidjela da vas je ostavila svijest i daje smrt

blizu pa je popila otrov.

- Ne, ne! To nije uĉinila. Nije smjela to uĉiniti bez mene -

oĉajniĉki krikne Siniša i priĊe k Neri. Oblijevao ga je samrtni

znoj.

- Nesvijest i smrt su blizanci, reĉe lijeĉnik. Priĉekajte.

Napokon je dozove k svijesti.

- Vidite da nije ispila otrov - klikne Siniša. - Sigurno se o-

trov razlio kad mije boĉica pala iz ruke.

Nera se polako budila iz nesvjestice. Siniša je stajao do njezina uzglavlja,

upijajući oĉima svaki trzaj njezina lica.

- Nero, poznaš li me? - njeţno ju je upitao. Nera digne ru

ku i uhvati se za njegov vrat.

- Sad je već sve dobro - šapne Van Svvieten Filipu. - Mi smo

ovdje suvišni.

- Stoje to sa mnom? - upita iznenaĊeno Nera.

- Bili smo u velikoj pogibelji. Nad nama je gorio dvorac.

Sad smo spašeni.

Nera htjede podići glavu, a on joj pomogne. Širokim pogledom zagledala se kroz

otvoreni prozor kao da se hoće u-vjeriti je li istina sve što joj je rekao. U

tami, medu omorika-ma, svjetlucao se po koji neugašeni plamiĉak i dopirala je

buka kmetova koji su se trudili da pogase poţar. Nera nije mogla ništa reći.

Osjećala se odviše umornom i slabom. Samo je drţala Sinišinu ruku i

poluotvorenim oĉima promatrala plamiĉke što su medu omorikama svjetlucali poput

krijesnica.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Kad se Meško vratio i našao svoje mlade prijatelje ţive i zdrave kliknuo je od

veselja i zagrlio ih. Ponudi im da se od-vezu u njegov dvorac gdje će kontesa

uţivati svu udobnost. Rado prihvate njegovu ponudu.

Dok su vani spremali koĉiju, Meško je pripovijedao kako je nastradala Terka.

Nera je šutjela i gledala u perivoj po kojem je vjetar nosio dim sa zgarišta na

kojem je ona trebala završiti svoj mladi ţivot.

- Tko je to vani ispod prozora? - upita Nera opazivši bijelu

pojavu stoje stajala u grmlju.

- To je Lovro - razjasni Meško. - Nesretni djeĉak, danas je

mnogo prepatio.

Nera se prisjetila Vojkffyjeva pisma što gaje ĉitala u predveĉerje poţara.

Zamoli da zovnu djeĉaka.

Blijed, upalih oĉiju, prišao je Lovro pred svoju gospodaricu. Na mladom tijelu

još su se odraţavali tragovi pretrpljene strahote. Nera ga uhvati za ruku.

- Lovro, jednom si rekao da me voliš?

- Istina je. I sad vas volim, ja sam vas, vaša milosti, uvijek

volio.

- Je li ti baba Urša ikad priĉala o tvojim roditeljima?

- Nije. Ali kad sam ono ĉuvao mrtvace u Stubici - znate, va

ša milosti, kad je došao neki gospodin i naruĉio kod babe ka

pljice, onda su babe govorile da mije otac neki gospodin grof,

što li. A što će mi gospodin, kad ionako ne mari za mene.

- Brinut ću se za tebe, a kad budeš ozbiljan mladić, pripo-

vijedat ću ti tko je bio taj gospodin i tko je bila tvoja majka. Ja

ću te veoma, veoma voljeti. Bit ćeš mi kao brat!

Lovro briţne u plaĉ.

- Zašto plaĉeš? - zapita ga Siniša.

- Tako - slegne on ramenima i nastavi jecati.

Otkako se sjećao da ţivi, bijaše bijedan i siromašan. Svi su ga grdili, tukli.

Nije imao nikoga svoga tko bi mu obrisao su-

zu, pogladio ga i rekao mu toplu rijeĉ. Nikad nije osjećao ljubav majke ni

zaštite oca. Potucao se, gladovao, bijedan i odbaĉen. Ĉas prije htjeli su ga

ubiti, a sad evo najednom mu njegova mlada gospodarica obećava da će ga voljeti

i da će mu biti dobra. Sad više neće morati slušati Janu i Uršu ni ĉuvati

mrtvace. Imat će svoju postelju, netko će ga zvati svojim i voljeti ga.

Nera gaje pogladila po kosi i njeţno ga tješila, ali on je plakao sve jaĉe, a iz

duše mu se otkidala velika teška bol. Pred sobom je vidio cvjetni vrt pun

radosti i obilja i plakao je od ganuća.

Pred zgradom stane koĉija. Nera i Siniša spremiše se da podu u dvorac grofa

Meska. Namjeste jastuk da Nera moţe udobno poĉivati. Siniša sjedne uz nju, a

kraj koĉijaša se smjestio Filip. Kad je bilo sve ureĊeno, Meško reĉe Neri.

- Recite mojoj dragoj ţeni da ću za sat biti kod nje.

Koĉija krene. Oblaci su se poigravali sa znatiţeljnim mjesecom što je svojim

sjajem razdirao njihova crna krila i zagledavao se na cestu kojom je hrlila

koĉija noseći dvoje izmuĉenih mladih stvorova. Umorni od prepaćenih muka, pri-

vinuše se jedno uz drugo, šutiše, a srca im kliĉu, od njihova poklika jeĉe

doline i brda, polja i šume, miriše cvijeće, dršću zvijezde...

Kad su stigli u Meškov dvor, grofica ih je doĉekala objeruĉke.

Neri je priredila postelju u svojoj sobi i odvela je da odmah legne.

Dugo je sjedila kraj nje. Obje su ţene obnavljale dogaĊaje u kojima su se

njihove sudbine tako teško sukobile i gotovo razbile njihovu sreću.

- Udat ćete se za Sinišu? - upita grofica svoju gošću.

- Mislim da sam zasluţila tu sreću.

- Smijem li vam, konteso, dati jedan savjet? Ĉuvajte se lju

bomore. To je gore od nesretne ljubavi. To donosi veliko zlo.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Sutradan spremio se Van Swieten na put u Italiju. Na polasku je rekao da tamo

ima obaviti za kraljicu vrlo vaţnu misiju i da će se vratiti u Beĉ tek u jesen.

Muškarci su ga otpratili veliki dio puta.

Drugi dan poslijepodne nastalo je u kući grofa Meska veliko uzbuĊenje.

Mladi grof pozvao je u posjet starog ţupnika. Kad su se svi skupili u velikoj

blagovaonici, Siniša mu priĊe i reĉe:

- Preĉasni, htjeli smo s vama govoriti o vjenĉanju kontese

Nere. Isprosio sam je...

- Vi? - zaĉudi se ţupnik. - Zar je već postala udovicom?

Kontesa je vjenĉana s nekim mladim barunom, ime mi ne pa

da na um!

Nera i braĉni par Meško nasmijaše se.

- Na to smo posve zaboravili - reĉe Meško. - Taj barun Hof-

berg nije bio barun, već ţena.

- Kakva ţena? - uznemiri se ţupnik.

- Ispriĉat ćemo vam ĉitav dogaĊaj pa ćete vidjeti što se do

godilo. Ovo je naša obiteljska tajna, ali mi ćemo vam se iskre

no ispovjediti.

Grof Meško potanko je ispriĉao kako je došlo do tog vjenĉanja i tko je bio

vjerenik.

Ţupnikovo je lice ipak ostalo mrko.

- Gospodine grofe - reĉe on - gospoĊa grofica uĉinila je

smjelu stvar, ali kad joj i oproste, to nije dovoljno.

- Kako to mislite?

- U mojim je knjigama proveden pravovaljani brak s mla

dim barunom Hofbergom.

- Taj se barun nije vjenĉao s kontesom, dakle to vjenĉanje

ne postoji.

- Tko će dokazati da ne postoji?

- Zar ne vjerujete mojoj rijeĉi?

- Vjerujem, ali to još nije dovoljno da se brak poništi. To se

mora iznijeti pred viši forum.

Svi su se uznemirili.

- Ako taj viši forum prizna vaše oĉitovanje...

- A ako ne prizna? - upadne oštro Stanka.

- Onda vam nitko ne moţe pomoći.

- To je nemoguće, oštro će Stanka. Prodrijet ću makar do

pape.

-Vašaje stvar što ćete uĉiniti, ja sam nemoćan.

Siniša uzbuĊeno poĊe po sobi. Nera je šuteći gledala u groficu Stanku. Ova ne

reĉe ništa, nego se udalji. Grof Meško nastojao je skloniti ţupnika da savjetuje

što da se radi.

- Nisam ovlašten - govorio je on - da odluĉim o tome. Po

traţite upute kod Duhovnog stola.

- Dobro. Predveĉer krećem u Zagreb - odgovori Siniša. - Da

smo barem o tome govorili dok je tu bio kraljiĉin pouzdanik.

- Ni on ne bi ništa pomogao, to je crkvena stvar govorio je

ţupnik.

U sobu uĊe sluga i reĉe:

- Vani je neki gospodin. Ţeli govoriti s njezinom milosti

kontesom.

- S mojom vjerenicom moţe govoriti samo u mojoj prisut

nosti - umiješa se Siniša.

- Gospodin veli da ima pravo govoriti s groficom Hofberg

nasamo jer je on njezin - muţ.

-Muţ?...

Neugodno iznenaĊenje odrazilo se na licima vjerenika.

Ţupnik je upitno gledao Meska.

- Rekao sam vam potpunu istinu - moja je ţena bila taj

barun.

- Moţda je imala dokumente tog baruna, a on se sada poja

vio. To će stvar još više zamrsiti.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Siniša dobaci Neri smućeni pogled. Ona je spustila glavu.

- Svladali smo smrtne zapreke, a sad mi takva malenkost

krĉi put do sreće? - govorio je Siniša s pritajenim bijesom.

Vrata se otvore. Na pragu je stajala vitka pojava mladića u genoveškom odijelu,

s dugom vlasuljom, ĉiji su pramenovi padali po ĉelu i ramenima. Ušao je u sobu

polagano, ĉvrstim koracima i ostao kod vrata.

- Eto, vidite - reĉe ţupnik Mesku - to je taj.

Mladić je gledao Neru.

- Znate li sigurno daje to on? - upita Meško.

- Sasvim sigurno - odgovori ţupnik. Bio je kod mene i radi

zapisa, on je grofiĉin muţ.

Grofovim licem proleti sjena smiješka, dok je Sinišino lice porumenjelo kao da

mu je sva krv poletjela u glavu. Mladić se pribliţi Neri i dubokim glasom upita:

- Kako to da me moja mila ţena ne pozna?

- Lopovĉiću - reĉe Meško - ti nisi barun Hofberg, ti si po

ruĉnik Stanko.

Meško skine s mladićeve glave vlasulju. Po mladićevim ramenima razasula se gusta

kosa grofice Meško.

Zapanjen, buljio je ţupnik u glavu mlade grofice i u njezinu odoru Genoveţanina.

- Pola baruna - pola grofice - šaptao je starac.

Siniša pritrĉi grofici, poljubi joj ruku, a Nera veselo reĉe.

- Ĉim ste se pribliţili, znala sam da ste to vi, grofice!

Starije ţupnik neko vrijeme promatrao taj prizor pa će gro

fu Mesku:

- Htio bih s vama govoriti, gospodine grofe.

- Meško je poveo ţupnika u svoju sobu.

- Vidim da se tu upleo netko tko bi htio sprijeĉiti ţenidbu

mladog kapetana s kontesom. Morate saĉuvati tajnu koju

ću vam odati. Ali ne mogu šutjeti kad je ljudska zloba tako

besramna.

L

- Molim vas, govorite i pouzdajte se u moju rijeĉ.

- Bili su kod mene dvojica iz Zagreba - ne mogu vam reći

tko - ali jedan je od njih vaţna liĉnost kod Duhovnog stola,

a drugi je Dvojković. Dobio sam nalog da sprijeĉim vjenĉanje

mladog kapetana s kontesom i utuvili mi u glavu da taj barun

Hofberg postoji. Sad vidim stoje! Netko ţeli sprijeĉiti ili ba

rem zavući vjenĉanje da ostvari svoje spletke.

- Grofica Auersperg - odgovori Meško.

- Jest, to sam razabrao. Kod nje je sada gost neki jezuit iz

Beĉa, traţi tu zaklonište za jezuite protjerane iz nekih drugih

zemalja, a kaţu daje grofica Auersperg njegova protektorica.

Vi znate da su jezuiti zapisani na dvoru zlatnim slovima. Oni

svuda ţele istisnuti svjetovno svećenstvo pa kad bi saznali što

sam rekao, odzvonilo bi mi.

- Nikad neće saznati!

- Kad je sve izgubila, sad hoće ponovno da potkapa, a taj

jezuit imao bi joj pomoći svojim utjecajem na dvoru. Ako oni

uzmu kontesu na zub, ni tri kapetana Siniše neće je izvući iz

njihovih ralja.

- Hoćete li veleĉasni, posvjedoĉiti, da ste vidjeli groficu u

odori baruna?

- Hoću, samo treba da dokaţete odakle joj dokumenti.

- Našla ih je u knjiţnici mog oca.

- Uputit ću vas kako da postupate.

Dva dana nakon toga otputovala je Nera u Slavetić da tamo priĉeka rješenje svoje

"rastave". Siniša ju je otpratio i vratio se u Zagreb da izvrši upute što mu ih

je dao grof Meško.

Grof i grofica Meško ostali su sami u dvorcu.

- Stanka - reĉe joj on - osjećam da smo se ponovno uzeli.

Kao da sam te tek sada stekao.

- Ljubomora je naĉas pomraĉila našu sreću, Jurice. Nikad

se to više ne smije dogoditi. Zar ne, bit ćeš mi uvijek iskren?

- Kako si mogla u to sumnjati? Kako je u ovu tvoju glavicu

mogla ući tako strahovito zlokobna misao da sam ja zavolio

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

drugu? I kad bih to bio, moje mi srce ne bi dopustilo jer si ga zarobila ti,

samo ti, nijedna druga. Nijedna druga ne moţe ti ga oteti.

KRALJIĈIN KURIR

Prošlo je mjesec dana. Ljetno sunce pozlatilo je griĉke tornjeve. Markov je trg

poplavio svijet. Minula je nedjeljna veĉer-njica, ali narod još uvijek ĉeka.

Radoznalo se tiska oko ulaza u crkvu. Druga skupina ljudi pribliţava se palaĉi

velikog ţupana grada Zagreba grofa Krste Oršića.

Sve gleda i gura se. Izgubit ĉe oĉi.

- Svatovi griĉke vještice - šapĉu ljudi. I sve se više skuplja

svijet, pridolazi na Markov trg sa svih strana, ĉeka i pita:

- Je li istina da su svatovi?

- Vele da je istina.

Prolaze svatovi.

Odjednom svjetina svrati pozornost na Kamenita vrata. Odanle se uspinje

gospodska koĉija. Pred njom upregnuto osam plemenitih konja.

Na proĉelju koĉije svjetluca kraljevski grb. Uz koĉijaša u smeĊoj putnoj odori s

trokutastom kapom, ispod koje viri bijela vlasulja, sjedi lakaj u crvenoj

dvorskoj odori.

U koĉiji otmjena gospoda: grof Bathyany s mladim grofom Fuchsom. ZaĉuĊeno gleda

svijet.

Koĉija kreće prema banskim dvorima.

- Tko dolazi? - radoznalo pitaju ljudi i gledaju koĉiju i ot

mjenu gospodu.

- Kraljevski grb - šapne Mikica Smernjak koji se skrivao u

grupi purgara.

- Netko iz beĉkog dvora - primijeti neki odliĉniji graĊanin.

- To je dvorski grb.

- Gle, voze se ravno k banu.

- Tko to dolazi iz beĉkog dvora?

- Pa baš na dan vjenĉanja vještice!

- Valjda nije kraljica poslala na vjenĉanje svog zastupnika?

- ĉudio se gradski priseţnik.

- Ili joj je moţda poslala vjenĉani dar?

- Da nas moţe dalje coprati - zlobno će Mikica Smernjak.

Nitko mu nije odgovorio. Sve je promatralo otmjene

putnike.

Koĉija je krĉila put meĊu svjetinom što se rastvarala u dvored sve do banske

palaĉe. Pred koĉiju istrĉa nekoliko slugu i duboko se pokloni.

- Je li njegova preuzvišenost ban kod kuće? - upita grof

Bathyany.

- Njegova je preuzvišenost na svom imanju.

- Zovite banova dvorskog i recite mu daje ovdje kraljevski

kurir.

Gospoda su ostala u koĉiji, sluge potrĉale u palaĉu, a svijet je otvorenim

ustima gledao što će se dogoditi.

Doskora siĊe jak, debeo dvorski. Tri puta se duboko nakloni i sav zadihan upita:

- Ĉime mogu posluţiti vašoj preuzvišenosti?

- Ja sam kurir njezinog veliĉanstva kraljice - reĉe Bathyany.

- Gospodin ban nije kod kuće?

- Nije, ali neka vaša preuzvišenost izvoli.

- Odsjest ću - odgovori Bathyany. - Spremite mi sobe. Nje

govu preuzvišenost obavijestit ću o svom dolasku.

Kraljiĉin kurir!

Te dvije rijeĉi proletjele su od usta do usta, od banske palaĉe do Kamenitih

vrata. Purgari i gradska gospoda radoznalo se ogledavali.

- Zašto kurir?

- Zar na vjenĉanje?

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ili se u Beĉu što dogodilo?

Mikica Smernjak trljao je ruke:

- Vidjet ćemo je li donio blagoslov ili - zabranu.

- Dobit ćete vi vješticu po svojim šupljim tikvama - okosi

se na njih gumbar Adam koji je sa svojom Baricom stajao u

prvim redovima, uza sam sag kojim su imali proći mladenci.

- Što se ti paĉaš u to? - dobaci mu košĉati Puncer. - Je li te

gospodin kraljiĉin kurir pozvao na veĉeru?

- Ali mogao bi pozvati tebe pa da ti to bude posljednja

veĉera.

Grof Bathyany sišao je s koĉije i sa svojim pratiocem uputio se u bansku palaĉu.

Kad gaje dvorski uveo u sobe, skinuo je putni ogrtaĉ i klobuk, sjeo za pisaći

stol i napisao pismo. Onda će dvorskom:

- Je li na Griĉu kontesa Nera, unuka grofice Ratkav?

- Da, ona je u palaĉi velikog ţupana.

- Pošaljite joj ovo pismo. Ţelim odmah s njom razgovarati.

-Vaša ekscelencijo, moţda to sada ne bi bilo moguće...

- Zašto?

- Ona će upravo poći na vjenĉanje.

- Na vjenĉanje? S kim?

- S grofom Vojkffvjem. Ako vam je poznato, to je onaj što

ga zovu "kapetan Siniša".

Bathyany je bio zateĉen.

- Velite da sada polaze na vjenĉanje?

- Neka vaša ekscelencija izvoli pogledati. Narod upravo ĉe

ka povorku.

Grof se pribliţi prozoru.

Iz palaĉe velikog ţupana izlazila je sveĉana i šarolika povorka kakvu Griĉ već

davno nije vidio. Svila, baršun, sjajne sveĉane odore ispremiješale su se u

šaroliku sliku. Sjaje dragulji u oprašenim glavama ponosnih plemkinja. Ljudi

gledaju i šapću:

- Kao da su zvijezde pale po njihovim kosama.

Šarena je povorka beskonaĉna.

- Ĉitavo je plemstvo na okupu - šapne Bathyany grofu

Fuchsu.

Grofovi i grofice, baruni i barunice i ostali plemići i plemki-nje stupaju sve

dvoje po dvoje po crvenom sagu izmeĊu ţiva zida svjetine.

Grof Meško sa ţenom Stankom, Krsto Oršić sa ţenom Iv-kom, grof Adam Oršić s

groficom Ratkay. Njezino ţilavo tijelo ponovno se povratilo u ţivot. Bijele kose

zadobile su svoj nekadašnji sjaj. Njezino oko je bistro i u njemu se opet zrcali

svijest.

Ponosno diţe glavu i stupa nešto polagano pod ruku s grofom Adamom Oršićem. A on

se rumeni poput makova cvijeta.

Za njima ĉitav red plemstva iz svih krajeva. Onda u sveĉanim odorama trenkovci

pod vodstvom poruĉnika Branka. Okitili su se ruţmarinom.

Za njima kreće ĉitava ĉeta ljepušnih djeveruša, a zatim se redaju ostali

svatovi. Konaĉno: kapetan Siniša s djeverušom i kontesa Nera sa svojim svatom.

Povorka se pomiĉe poput šarena vijenca. Sve se oĉi znatiţeljno otimaju tamo

ispod palaĉe gdje se bijeli svilena haljina blistava poput snijega, protkana

biserjem.

- Gle, to je ona! - šapće svijet upiljivši u nju znatiţeljne oĉi.

Oko pepeljaste bujne kose spleo se mirtin vijenac. Oko

skladnog tijela poput mreţe leprša srebrom izvezena bijela koprena.

- Na licu joj cvjetaju ciklame, u oĉima blistaju zjenice, na

ruţiĉastim usnama lebdi smiješak - šapće otac Smole stojeći

na ulazu u crkvu.

Siniša je obukao paradnu trenkovsku odoru sa zlatnim gajtanima. Niz ramena mu

visi crvena dolama. Rusa glava ponosno je uzdignuta.

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALIEUS MALEFICARUM

Ljepota i mladost okitila je mladence.

Svjetina se talasa, giba, sve oĉima traţi mladi par i sva se usta miĉu i šapĉu u

jednom dahu:

"Gricka vještica"!

I pred oĉima mnoštva obnavlja se slika djevojke, mlade i lijepe, raspletene

pepeljaste kose, a oni je obasipaju psovkama, mrţnjom i klevetama. U njima gori

ţelja da je vide na lomaĉi.

Ona stoji kraj tornja uz Kamenita vrata, osramoćena, uništena i ĉeka svoju

sudbinu. Odozgo niz Kamenitu ulicu projuri crveni konjanik - juri poput munje,

saginje se, pograbi pogruţenu djevojku, diţe je na konja i leti s njom poput

vjetra. Leti daleko, a oni svi ostaju zapanjeni, uvjereni da ju je oteo Ċavo.

Ta uspomena još uvijek nije izbrisana iz njihovih duša. I sad se obnavlja. Znaju

daje onaj konjanik bio ovaj mladenac koji je sada prati u crkvu pred oltar.

Ipak, duboko na dnu njihove duše još nije sasvim izbrisana sumnja: "Tko zna je

li to bio on, ili moţda ipak Ċavo?..."

Povorka se izgubila u crki sv. Marka.

Gore voštanice, miriše tamjan, šušti svila, a zvuk orgulja se razlijeţe.

Pred oltarom vjerenici se zaklinju na vjeĉnu vjernost.

Grof Bathyany gledao je povorku s prozora banske palaĉe.

"Kraljica mije strogo naredila daje odmah obavijestim neka se spremi na put.

Ipak ne mogu sada prodrijeti u vjenĉanu povorku i oteti je."

Pogleda grofa Fuchsa i priopći mu svoju misao.

- Njezino mi veliĉanstvo konaĉno ne moţe zamjeriti. U ovom trenutku moram biti

obziran. Daje ovdje i samo njezino veliĉanstvo, ne bi moglo postupiti drugaĉije.

- Predugo smo se zadrţali, vaša preuzvišenosti, na posljed

njoj stanici - reĉe mladi grof.

- Da, ali sam ondje priĉekao da se raspitam gdje je kontesa.

Mislio sam daje moţda u Slavetiću. I to je krivo što smo došli

tako kasno.

- Ne smeta ako se vjenĉala.

- Samo smeta taj njezin muţ... Siniša nije baš osobito pri

jatan ĉovjek.

- Zašto, vaša preuzvišenosti?

- On će nam smetati...

- Kad se radi o kraljiĉinoj zapovijedi, s njim ću lako svršiti.

- Dragi grofe, nije dobro s njim poĉeti kavgu. Ne bih vam

savjetovao drugo nego da budete prema njemu izvanredno

ljubazni i usluţni.

- Što dakle kani vaša preuzvišenost?

- Priĉekat ćemo do sutra, a onda ću kontesi uruĉiti kralji

ĉinu zapovijed.

- Ako bi se ustruĉavala da pode?

- Predoĉit ću joj kraljiĉin pismeni nalog.

- A ako njezin muţ protestira?

- Da nema kraljiĉine milosti, ona bi davno svršila na loma

ĉi, a on bi ĉamio u tamnici. Ne bojim se da bi se usudili protu

sloviti.

Grof Bathyany naredi dvorskome da njegovo pismo sutra prijepodne uruĉi

novovjenĉanoj grofici. Jedva je odahnuo od puta, već su se javljali razliĉiti

posjetnici, ali nikoga nije primio.

- Vaša preuzvišenosti, jezuit Alojzije tvrdi daje vaš znanac

iz Beĉa pa bi ţelio s vama progovoriti nekoliko rijeĉi.

- Otac Alojzije je iznimka. Neka ude.

Visok tanak jezuit u crnoj halji, mirnih oĉiju pod neobiĉno dugim trepavicama,

pokloni se grofu Bathyanyju:

- Oprostite, vaša milosti. Na ulici sam doznao o vašem do

lasku. Nadam se da me još niste zaboravili...

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEF1CARUM

- Vidio sam vas mnogo puta kod kneza Lichtensteina.

Ondje ste bili odgojitelj mladom knezu. Ali, što vas vodi u

Zagreb?

- Vaţna misija. Poslao me otac Pelegrini, poglavica našeg

reda i ravnatelj Terezijanuma u Beĉu. Nije tajna. Vašoj je pre-

uzvišenosti sigurno poznato da bezboţni Portugalci tjeraju

naš red iz svoje zemlje. Otac Pelegrini apelirao je na poboţno

plemstvo u Hrvatskoj i Sloveniji da poklone kakav dvorac

gdje bi se naša prognana braća mogla skloniti.

- Da, poznato mi je. Nadam se da ćete uspjeti. A ako vam

je potrebna intervencija...

- To nije uzrok mojem posjetu vašoj preuzvišenosti.

- Nego?

- Ĉim sam ĉuo daje vaša preuzvišenost stigla kao kurir nje

zinog veliĉanstva, odluĉio sam da vam dam potanje obavijesti

o strašnom dogaĊaju koji se zbio u okolici Stubice.

- Kakvom dogaĊaju?

- U Beĉu o tom još ništa nije poznato? Javio sam dvorskoj

kancelariji...

- Zaista ne znam ništa. Kad sam odlazio iz Beĉa, o tome ni

šta nisam ĉuo.

- Vaša preuzvišenosti, dogaĊaj je strašan. Narod je uzbu

Ċen stoje njezino veliĉanstvo pomilovalo tri vještice i što tuţ

be ostalih vještica stoje in suspenso. Narod traţi da se vještice

spale.

- Njezino veliĉanstvo nije mi to priopćilo. Ali kraljica ima

vrlo mnogo posla s vanjskom i unutrašnjom politikom pa se

nema vremena baviti tim pitanjem. Koliko sam upućen, do

skora će se provesti reforma u pravosuĊu.

-Valjda neće poništiti zakon o vješticama.

- Ne. Tome se na dvoru protive otac Grande i ĉitav tajni

kabinet njezinog veliĉanstva. Znam kakav ugled kod kraljice

uţiva vaš red i poznato mi je da se otac Grande, Pelegrini i

drugi tome najodluĉnije protive.

- Što će, dakle, biti s procesima koje je zaustavilo njezino

veliĉanstvo.

- U to nisam upućen. Ĉuo sam da osnova zakona o novom

pravosuĊu nije zabacila progone vještica, samo je postupak

donekle izmijenjen. Dopušta im se da pod prisegom imaju po

tvrditi nevinost optuţene, a na to će se odluĉiti samo onaj koji

uistinu ima dokaza o nevinosti tih strašnih ţena.

- Upozoravam vašu preuzvišenost da bi u tom trebalo

postupiti izvanredno oprezno i, molim, izvijestite njezino veli

ĉanstvo o dogaĊaju o kojem sam vam htio pripovijedati.

- Rekli ste da se dogodio neki zloĉin?

- Ogorĉen što su vještice pomilovane, narod je bio tako uz

buĊen da je navalio na dvorac pomilovane kontese Nere ko

ju svijet i sada drţi vješticom i zapalio ga. Narod je htio da

spali kontesu Neru. Ali netko je svjetini podmetnuo kraljiĉinu

dvorsku damu groficu Terku.

Zapanjen, grof Bathyany sklopi ruke.

- Pa što se dogodilo s njom?

- Misleći daje to kontesa Nera, bacili su na lomaĉu groficu

Terku i ona je završila strahovito.

Grof skoĉi sa sjedala.

- Jest, nju su podmetnuli, - nastavi jezuit. - Ne znam što će

na to njezino veliĉanstvo, ali taj će dogaĊaj svakako utjecati

na strogost vladarke.

- O tom nema sumnje. Samo, tko je podmetnuo groficu

Terku?

-To znam samo ja, vaša preuzvišenosti. Taj grdni zloĉin poĉinio je djeĉarac iz

dvorca kontese Nere. Kaţu daje kontesin polubrat.

- To je zaista neugodna vijest.

- Izvijestio sam o tom ispovjednika i kraljiĉina savjetnika

oca Grandea.

- Moţda je ta vijest stigla u Beĉ kad sam već otputovao.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Da, vaša preuzvišenosti, vjerojatno.

- Strašne li tragedije!

- Za mjesec dana vratit ću se i ja u Beĉ - reĉe otac Alojzije

- i informirati njezino veliĉanstvo.

Grof je opet sjeo i zamišljeno gledao preda se.

- Ĉudnovato. Kako je moguće daje narod spalio Terku? To

bi moglo biti loše za novovjenĉanu groficu.

-Vrlo loše. Svi su uvjereni daje to njezina osveta...

- Dobro, sve ću isporuĉiti kraljici. Vi se opet vraćate knezu

Liechtensteinu?

- Od novijeg doba odgajam sina kneza Auersperga i kne-

ginje Vilme.

Bathyany se zapanji:

- Tako? Zna li to njezino veliĉanstvo?

- Njezino je veliĉanstvo upućeno. Otac Grande odluĉio je

da stupim u sluţbu kao odgojitelj kneza Auersperga, a vama

je poznato da on ne bi izdao takav nalog da se prije nije posa

vjetovao s kraljicom.

- To je nešto drugo.

- Dopustite mi jedno pitanje, vaša preuzvišenosti. Moţda

vas je njezino veliĉanstvo poslalo na pir bivše vještice?

- Ne, imam vaţnog posla, ali to je tajna...

Jezuit ustane.

- Znam da ste umorni od puta.

- Da umoran sam, a sutra me ĉeka vrlo vaţan i opasan di

plomatski posao.

Jezuit se oprosti.

Grof Bathyany rano legne i naredi sluzi da mu za sutra spremi sveĉanu odoru.

U palaĉi grofa Oršića ljeskale se dvorane prepune blistavih odora, francuskih

ĉipaka i dragulja.

Mladenci su primali ĉestitke.

Posljednji priĊe mladencima otac Smole. Skroman, sijede glave, a mlada lica,

prošapće Neri:

- Veoma sam vas volio, ali nikad tako da se iz dna srca ne

bih veselio vašoj sreći...

Poslije sveĉane veĉere, kojoj je prisustvovalo stotinu uzvanika, okupili se

znatiţeljnici oko grofa Meska.

Šaljivim rijeĉima pripovijedao im je kako su proveli rastavu izmeĊu "baruna

Hofberga" i Nere. Njegova Stanka morala se gospodi pokazati u genoveškom odijelu

i dokazati da je genoveški plemić bio isti onaj poruĉnik Stanko koji je nekad

bio miljenik griĉkih djevojĉica. Grof Meško zatajio je da se grofica posluţila

svojom prošlošću zbog ljubomore, već im je rekao daje Neru htjela spasiti od

ţenidbe kojom je bila prisiljena da otkupi svoju baku.

- Gospodine Sale, što ste uĉinili s Hrenekom koji je pobunio

kmetove? - obrati se Meško šefu policije.

- Sva moja uzorno ureĊena straţa nije ga mogla pronaći.

Ali još nisam izgubio nade da ću uhvatiti lopove.

A Dvojković upadne:

- Platit će to oni glavom!

Spazivši svoje neprijatelje, Siniša oslovi Dvojkovića:

- Ipak dolazite na moje vjenĉanje nakon sastanka u "pak

lenim" orgijama?

- Vaša milosti, grad je pozvan, a mi ga zastupamo. Uosta

lom, imamo ortake medu prvim velikašima. Dok se njima ne

zamjera što se zabavljaju na taj naĉin, zašto da se zamjera na

ma? Kad njih pozovu na red, mi ćemo se prijaviti sami - od

govori Dvojković ironiĉno se smješkajući.

Protiv takvog argumenta Siniša je osjećao potpunu nemoć. Medu gostima su bili i

grof Kristofor Erdody i svi ostali iz "pakla", pa je uvidio da taj ĉovjek ne

govori isprazno, pogotovu kad je nastavio:

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Znate da su velikaši uporište kraljiĉina prijestolja. Što će

se dogoditi, gospodine kapetane, kad se Van Swieten vrati u

Beĉ i sve to prijavi kraljici? Ništa! Kraljica će velikašima moţ

da uputiti ukor. To je sve. Tko se u Beĉu brine za te malenko

sti? A vi sada imate mnogo ljepših briga nego što smo mi -

dodao je Dvojković i duboko se naklonio.

Mladi suprug pogledao je svoju Neru. Zaboravio je i Dvoj-kovića, i Salea, i sve

paklenske orgije. Pošao je k njoj i nije se više osvrtao na svoje prijatelje.

- Idemo - šapne Sale Dvojkoviću. - Ĉeka nas grofica

Ĉikulini.

Ostavili su Oršićev dvorac i uputili se u palaĉu grofice Ĉikulini.

Tu je na okupu bilo malo društvo. MeĊu svima upadao je u oĉi visok i pristao

ĉovjek u crnoj mantiji.

- Otac Alojzije - prikaţe ga grofica Ĉikulini gradskoj go

spodi.

- Ĉuli smo za vaš dolazak! - reĉe Sale.

- Otac Alojzije izaslanik je jezuitskog reda. On je naša na

da. Savjetovat će kraljici da progonstvo vještica i nadalje pre

pusti inkviziciji i sudu. Predoĉit će vladarici smrt grofice Ter-

ke koja je tako jadno stradala.

Poslije nekoliko rijeĉi s ocem Alojzijem, grofica povede Dvojkovića podalje od

društva:

- Otac Alojzije bio je kod Bathyanyja.

- Je li mu grof rekao zašto je došao u Zagreb?

- Nije, a to znaĉi da se nešto dogaĊa.

- Na svadbi nije bio.

-1 to nešto znaĉi.

- Samo mir - pribliţi im se grofica Auersperg. - Jezuiti su s

nama, a oni su na dvoru glavni kraljiĉini savjetnici.

- A Van Svvieten?

- Pol jezuita vrijedi više nego deset Van Swietena. Tek

sad sam jaka, dragi moj. Ponudila sam jezuitima jedan stari dvorac kraj Mokrica.

- To znaĉi - nasmiješi se Dvojković - da ćete vi opet na kra

ljiĉin dvor.

- Jest. Uostalom, imam u Beĉu još jednu tvrĊavu s koje mo

gu jurišati. Moja roĊakinja kneginja Vilma Auersperg već je

nekoliko mjeseci ljubavnica muţa Marije Terezije.

- Dakle, to je istina?

- Jest, već zna ĉitav Beĉ, ĉak i inozemstvo.

- Sve je to voda na naš mlin - reĉe Sale.

- Kakva voda! To je bujica za sve naše mlinove - pridometne

Dvojković. - Mi ćemo opet otvoriti coprnjaĉki toranj i sve će

biti kao prije.

- A današnje vjenĉanje? Što velite o tom, grofice? - zapita

Sale.

- Još ništa. Ali kanim reći! Otac Alojzije poslao je u Beĉ pi

smo o smrti grofice Terke, i to ravno u ruke oca Grandea ko

ji s kraljicom obavlja molitve i ispovijeda ĉitavu kraljevsku

obitelj.

U palaĉi grofa Oršića veselo se slavio pir. Gosti su u grupama raspravljali o

Neri, Siniši i o njihovoj prošlosti.

- Znate li što šapću neka gospoda? - reĉe Meško starom Or-

šiću. -Vele daje mali Lovro kmetove upozorio na Terku, a da

me tvrde da gaje na to nagovorila Nera.

- Sve su to babarije, odgovori Oršić. Uzalud spletke, pre

kasno je.

Bio je odviše sretan i raspoloţen, a da bi tome pridavao kakvu vaţnost.

MeĊutim dame su se okupile oko Meska.

- Recite nam je li istina da je Siniša nasljednik svog ujaka

grofa Vojkovića?

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Znate da su velikaši uporište kraljiĉina prijestolja. Što će

se dogoditi, gospodine kapetane, kad se Van Svvieten vrati u

Beĉ i sve to prijavi kraljici? Ništa! Kraljica će velikašima moţ

da uputiti ukor. To je sve. Tko se u Beĉu brine za te malenko

sti? A vi sada imate mnogo ljepših briga nego što smo mi -

dodao je Dvojković i duboko se naklonio.

Mladi suprug pogledao je svoju Neru. Zaboravio je i Dvoj-kovića, i Salea, i sve

paklenske orgije. Pošao je k njoj i nije se više osvrtao na svoje prijatelje.

- Idemo - šapne Sale Dvojkoviću. - Ĉeka nas grofica

Ĉikulini.

Ostavili su Oršićev dvorac i uputili se u palaĉu grofice Ĉikulini.

Tu je na okupu bilo malo društvo. MeĊu svima upadao je u oĉi visok i pristao

ĉovjek u crnoj mantiji.

- Otac Alojzije - prikaţe ga grofica Ĉikulini gradskoj go

spodi.

- Ĉuli smo za vaš dolazak! - reĉe Sale.

- Otac Alojzije izaslanik je jezuitskog reda. On je naša na

da. Savjetovat će kraljici da progonstvo vještica i nadalje pre

pusti inkviziciji i sudu. Predoĉit će vladarici smrt grofice Ter-

ke koja je tako jadno stradala.

Poslije nekoliko rijeĉi s ocem Alojzijem, grofica povede Dvojkovića podalje od

društva:

- Otac Alojzije bio je kod Bathyanyja.

- Je li mu grof rekao zašto je došao u Zagreb?

- Nije, a to znaĉi da se nešto dogaĊa.

- Na svadbi nije bio.

-1 to nešto znaĉi.

- Samo mir - pribliţi im se grofica Auersperg. - Jezuiti su s

nama, a oni su na dvoru glavni kraljiĉini savjetnici.

- A Van Svvieten?

- Pol jezuita vrijedi više nego deset Van Svvietena. Tek

sad sam jaka, dragi moj. Ponudila sam jezuitima jedan stari dvorac kraj Mokrica.

- To znaĉi - nasmiješi se Dvojković - da ćete vi opet na kra

ljiĉin dvor.

- Jest. Uostalom, imam u Beĉu još jednu tvrĊavu s koje mo

gu jurišati. Moja roĊakinja kneginja Vilma Auersperg već je

nekoliko mjeseci ljubavnica muţa Marije Terezije.

- Dakle, to je istina?

- Jest, već zna ĉitav Beĉ, ĉak i inozemstvo.

- Sve je to voda na naš mlin - reĉe Sale.

- Kakva voda! To je bujica za sve naše mlinove - pridometne

Dvojković. - Mi ćemo opet otvoriti coprnjaĉki toranj i sve će

biti kao prije.

- A današnje vjenĉanje? Što velite o tom, grofice? - zapita

Sale.

- Još ništa. Ali kanim reći! Otac Alojzije poslao je u Beĉ pi

smo o smrti grofice Terke, i to ravno u ruke oca Grandea ko

ji s kraljicom obavlja molitve i ispovijeda ĉitavu kraljevsku

obitelj.

U palaĉi grofa Oršića veselo se slavio pir. Gosti su u grupama raspravljali o

Neri, Siniši i o njihovoj prošlosti.

- Znate li što šapću neka gospoda? - reĉe Meško starom Or-

šiću. - Vele daje mali Lovro kmetove upozorio na Terku, a da

me tvrde da gaje na to nagovorila Nera.

- Sve su to babarije, odgovori Oršić. Uzalud spletke, pre

kasno je.

Bio je odviše sretan i raspoloţen, a da bi tome pridavao kakvu vaţnost.

MeĊutim dame su se okupile oko Meska.

- Recite nam je li istina da je Siniša nasljednik svog ujaka

grofa Vojkovića?

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Naravno. Stari grof ţivi skromno i povuĉeno. Pozvao je mladi par u svoju

palaĉu. Tako će se ispuniti stara grofova ţelja da Siniša oţivi plemstvo

Vojkovićevih.

Mjesec se uzdigao visoko nad Griĉ kad su mladi supruzi pošli u svoj novi dom u

Vojkovićevu palaĉu. Pustom ulicom pratila ih je ĉeta trenkovaca. Momci su htjeli

da isprate svoga kapetana do praga njegove sreće. I dok su oni pred palaĉom

pjevali mladom paru ljubavnu pjesmu, njih su dvoje stajali kod otvorena prozora,

a mjesec im se punim svjetlom zagledao u srećom obasjana lica.

-Vidiš li, Nero, moj mjesec? - šaptao je Siniša svojoj mladoj ţeni. - Koliko sam

bio ljubomoran što se šuljao u tvoju sobu i milovao te. Sad je, ĉini mi se,

ljubomoran na mene!

Smiješila se i stisla mu ruku. Podoknica umukne. Momci se povukoše. Ljetna noć

šaputala je nad palaĉom pjesme ljubavi.

U banskim dvorima spavao je grof Bathyany. Na njegovu stolu leţala je kraljiĉina

zapovijed.

PUT NOVOVJENĈANIKA

Prodavaĉi i kupci na Markovu trgu radoznalo su pogledavali na prozore palaĉe u

kojoj je spavao novovjenĉani par. Od ĉasa do ĉasa šaputali bijedan drugome:

- Dakle, coprnica se uistinu vjenĉala sa svojim vragom!

- Kakva coprnica! - najuri ih Barica Cindek. - Vi ste vrago

vi, a ona je dobra i ĉista poput sunca. Moţe li Bog zloĉestom

ĉovjeku dati takve ljepote?

- Vrag joj je dao ljepotu - reĉe Mikica Smemjak, ali ne više

tako glasno kao nekad.

- Tebi još vrag ne da mira - okosi se Barica i podboĉi svoje

jedre kukove. - Samo se usudi otvoriti gubicu! Gospodin grof

Siniša prebrojit će ti sve zube.

Onda pogleda one druge ĉiji su pogledi odavali da se slaţu s Mikicom, pa će im

osorno: - Dotaknete li se grofice svojim blatnim jezikom, svi ćete vi sada

letjeti kao pljeva po vjetru. Grof Siniša ne da ni muhi da oko nje zuji, a

kamoli vi, prokleti stršeni.

- Samo ti brusi svoj jezik, doći ćeš još jednom pod moju pal-

ĉenicu - junaĉio se Mikica. - Pogledaj, tamo u dvorcu grofice

Ĉikulini sjedi otac Alojzije. On svaki dan govori s kraljicom

kao ja s tobom. On će vam svima zapapriti!

U to se pojavi gumbar Adam. Mikici je bio dovoljan pogled na njegove snaţne ruke

pa odluĉi da izbjegne svaki susret s tim šakama.

Ljudi se uskomešali. Iz banskih dvora išao je prema palaĉi odliĉni gospodin u

sveĉanoj velikaškoj odori. Svi su se povukli i okupili u klupko.

- Što to znaĉi? Kraljevski kurir kod mladenaca!

- Valjda ide da ĉestita - reĉe Barica.

- Samo ako ta ĉestitka ne padne na njezinu glavu - mr

mljao je iz daljine Mikica.

Gospodin se uputio u palaĉu novovjenĉanika.

Već izjutra najavio je grof Bathyany Neri svoj posjet u kraljiĉino ime.

Bio je uznemiren. Glas koji je kruţio o Siniši nije prijao njegovoj mirnoj ćudi

koja je voljela udobnost i mir. Bojao se sukoba sa Sinišom, pa makar samo na

rijeĉima.

"Da sam stigao bar dan prije dok taj pandur još nije bio s njom oţenjen", mislio

je on.

"Ali, napokon, ĉega se toliko bojim? Ako je on smion i drzak, ja sam obziran i

lukav. Lukavost pobjeĊuje i najveću drskost. Svojom diplomacijom smotat ću ga

oko prsta."

S takvim mislima slijedio je grof Filipa koji gaje uveo u prostrani salon pun

naslonjaĉa od starog drva i ormarića s mnogobrojnim rezbarijama. Svuda okolo

vidio je porculanske vaze u kojima je mirisalo svadbeno cvijeće.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Na velikom stolu ljeskali su se skupocjeni darovi.

Sve je to grof promatrao spremajući se za svoju misiju: kako će osloviti mladu

groficu i razloţiti joj kraljiĉinu zapovijed.

Nera je ušla u salon poput proljetnog cvijeta. Lice joj se ru-menjelo, oĉi

sjale. Ljubavna sreća ţarila je mlaĊahno lice.

"Pouzdanik kraljice prvi je ĉovjek s kojim se susrećem poslije vjenĉanja!"

pomisli Nera. "To bi moralo znaĉiti sreću!"

- Vaša milosti, sigurno se sjećate moje malenkosti - reĉe

grof: Bio sam na dvoru kad je njezino veliĉanstvo odredilo is

tragu u vašem procesu. Moj mladi nećak bio je tada dvoranin

i pošto se ţenio, dao je ostavku. Tako sam se tada sluĉajno na

lazio u kraljiĉinoj pratnji.

- Ako se i ne sjećam - odgovori Nera - poznato mije da vas

njezino veliĉanstvo odlikuje osobitom milosti i poĉašćuje svo

jim povjerenjem.

- Jest - odgovori grof. - Vjerojatno se vaša milost više

sjeća mladog grofa Bathyanya nego mene napola starca,

ali uza sve to, vama je poznato da uţivam sreću da budem

pouzdanik kraljice, a to mi olakšava posao. Nije po društve

nim propisima da vas uznemirujem svojim posjetom u prvim

danima vaše sreće i ne bih to nikad uĉinio da me na to nije

ponukala kraljevska zapovijed.

- Naprotiv, veoma se veselim što plemenita kraljica još

uvijek nije zaboravila jadnu optuţenicu.

Grof je u duši osjećao neku griţnju slušajući njezine iskrene i vedre rijeĉi.

Konaĉno se odluĉi:

- Malo je neobiĉno, vaša milosti, ali njezino veliĉanstvo ni

je znalo da će vas ova zapovijed zateći na prvoj stepenici u

vaš brak...

- Smatram svojim najljepšim vjenĉanim darom što me se

njezino veliĉanstvo još uvijek spominje i vas šalje k meni.

Odluĉan da zapovijed svoje kraljice potpuno izvrši nastavi:

- Vaša milosti, zapovijed njezinog veliĉanstva glasi da se

odmah ĉim vam ja priopćim, spremite i sa mnom proslijedite put u Beĉ.

Grof se iznenadio što se Nera nije nimalo zbunila ni za brinula.

- Svoju sreću dugujem samo kraljici pa ću njezinu zapo

vijed uvijek rado izvršiti. A zašto me njezino veliĉanstvo odli

kuje svojim pozivom?

- Na to ne bih mogao odgovoriti jer zaista ne znam.

- Dobro, vaša milosti. Priopćit ću to svome muţu.

- Vladarica ţeli da nitko ne sazna o vašem putu u Beĉ.

- Razumijem, ali - kako ste sami izvoljeli reći - vladarica

nije znala da sam se udala, a daje znala, ona ne bi ni dopustila

da putujem bez pratnje svog muţa.

- Dakako, vaša milosti, to je sasvim naravno.

- Ne bismo li nekoliko dana mogli odgoditi put?

- Nemoguće, vaša milosti. Njezino veliĉanstvo strogo mije

naredilo...

- Bit će, dakle, nešto vaţno zbog ĉega me zove vladarica.

- Po svoj prilici. Nije mi htjela to razjasniti ni jednom ri

jeĉju.

U veselom rumenilu crvenih naslonjaĉa, sagova i tapeta stajao je stol prostrt za

dvoje. Ubrusi sa ĉipkama, posude od porculana obojeno ruţiĉastim cvijećem,

srebrne zdjele i zlatom obrubljene ĉaše, sve je to, obasjano jutarnjim suncem,

ĉekalo novovjenĉanike na prvi braĉni zajutrak.

Kod prozora je ĉekao Siniša odjeven u tamnomodru surku. Bio je nešto blijed i

kao omamljen. Obazre se na sušanj haljine. Raskriljenim rukama doĉeka svoju ţenu

i privine je k sebi:

- Vidiš, to je naš stol! Naš prvi braĉni zajutrak!

- Još treba da malo priĉeka.

- Zar grof nije otišao?

- Ne, donio je vijest. Nije loša, samo je stigla malo pre

kasno.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Kratko mu je ispriĉala svoj razgovor s kraljiĉinim pouzdanikom.

Siniša se naĉas zamisli i pogledom zaokruţi sobu. "Sad ostaviti ovo milo, jedva

izvojšteno gnijezdo?"

- Znam što misliš. I menije ţao ostaviti dom u kojem se još

nismo ni ogledali, ali kraljica je tebi dala slobodu, a meni ţi

vot i duţni smo udovoljiti njezinoj zapovijedi.

- Sam grof veli da kraljica ne zna niti je mogla znati za tvoje

vjenĉanje. Da odgodimo put? DoĊi da se porazgovaramo s

grofom, reĉe on.

Oboje udu u salon gdje je ĉekao kraljiĉin pouzdanik. Kad je Siniša pozdravio

visokog gosta, odmah je zapoĉeo razgovor o putu:

- Dugujemo njezinom veliĉanstvu svoju sreću pa smo

spremni ţrtvovati joj prve dane te sreće, ako tako mora biti.

Moţda bismo ipak mogli otputovati koju sedmicu kasnije?

- Nemoguće, grofici sam to već objasnio.

Bathyany se smeo. Kraljica mu je zapovjedila da Neru dovede samu, bez pratnje,

ako je udata - bez muţa. "Kako da se izvuĉem iz ove neprilike?"

- Ne znam kako da se snaĊem - reĉe Bathyany - kraljica mi

je naredila da kontesa putuje pod mojim okriljem, ali, daka

ko, nije znala što se dogodilo u meĊuvremenu.

- I mi ćemo putovati u troje - upadne Siniša. - Vaša pre-

uzvišenost uzima pod svoje okrilje dva presretna novovjenĉa-

nika koji svoj put smatraju vjenĉanim putem i hodoĉašćem

kraljici da joj zahvale za svoju sreću.

- Dakako, dakako - potvrdi grof Bathyany. - Nadam se

da njezinom veliĉanstvu nećete zamjeriti što ste morali o-

staviti...

- To nikako - upadne u rijeĉ Siniša. - Ionako bismo bili na

kon mjesec dana nekamo otputovali. Dvostruko se radujem što

svoju ţenu mogu pratiti na ĉastan poziv njezinog veliĉanstva.

- Samo vas jedno molim - primijeti grof Bathyany - da

na Griĉu nikom ne kazujete kamo putujete. Radi se o nekom

iznenaĊenju koje kraljica hoće prirediti vašim neprijateljima

i trebate otići sasvim nenapadno.

- Kazat ćemo samo svojoj baki kamo nas vodi put.

Pošto su ugovorili potankosti putovanja, Bathyany se oprosti, a Nera i Siniša

sjednu da zaloţe svoj prvi braĉni zajutrak.

- Ništa zato. Putujemo! Gdje god si ti, menije lijepo.

Poslijepodne krenule su s Griĉa prema Beĉu dvije koĉije. U prvoj je sjedila Nera

sa Sinišom. Njima nasuprot Filip. U sljedećoj se smjestio grof Bathyany s

nećakom kraljiĉine pouzda-nice grofom Fuchsom.

Pala je noć. Ljetni vjetrić osvjeţio je zrak. Mladom novo-vjenĉanom paru ĉinilo

se kao da ih voze šumovitim rajem. Nera je svoju glavu prislonila na Sinišine

grudi, on je obujmio njezin struk i sanjario gledajući u vedru noć. Nije se

ţalio što mu je putovanje narušilo mir prvog dana njegove braĉne sreće. Nije

pitao zašto kraljica tako hitno zove Neru. Nerina blizina ispunjavala gaje

takvom srećom da u njegovoj duši nije bilo mjesta nikakvu pitanju.

Vrućim usnama dotakao se meke Nerine kose i sklopio oĉi. Katkad bi ih otvorio i

pogledavao na svoje prsi na kojima je poĉivala njezina glava.

- Što me gledaš? - upita ona.

- Da vidim jesi li to doista ti!

Njezine bi se usne nasmiješile, a glava bi se stisla bliţe k njegovu srcu.

Sretnim i veselim putnicima vrijeme je dobro sluţilo. Na svakoj bi se stanici

odmarali po jedan dan. Tu su ih ĉekali odmoreni konji iz kraljevske staje. Po

lijepom vremenu stigli su u predgraĊe Beĉa.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Odsjeli su na stanici "K jelenu" gdje su se putnici dulje odmarali, preodijevali

i ureĊivali svoje koĉije da dotjerani udu u grad.

Nera se sa svojim muţem smjestila na prvom katu gostionice. Grof Bathyany pozvao

je svoga pratioca grofa Fuchsa:

- Dakle, posve bezbriţno prispjeli smo do posljednje stani

ce. Ali sada neće biti lako. Kraljica je traţila da dovedem kon-

tesu Keglević, a ja sam doveo groficu Vojkffv. Tu promjenu

moramo odmah javiti kraljici. Iznajmite hitrog konja i odjaši-

te u Schonbrunn. Dobar ste jahaĉ, popodne ĉete biti tamo, a

do ĉetiri sata poslije podne moţete mi donijeti kraljiĉinu za

povijed. Vaša je zadaća da sve razloţite njezinom veliĉanstvu.

- Moţda bi vaša preuzvišenost izvoljela da to sama pisme

no razloţi? Zbunit ću se ako se njezino veliĉanstvo razljuti što

odredba nije izvršena kako je zapovjedila.

- U sve ću vas uputiti. Znam što znaĉi neizvršenje zapovije

di njezinog veliĉanstva, pa bila i najneznatnija.

- Mislim da je njezinom veliĉanstvu vrlo vaţan dolazak

mlade grofice.

- Pogodili ste. Dakle, pisat ću i nauĉiti vas kako da nas obo

jicu ispriĉate bude li potrebno.

Bathyany je odmah pripremio mladom dvoraninu pismo, odrţao mu kratko predavanje

što i kako treba kraljici govoriti, i ovaj se smjesta uputi u Schonbrunn.

Stigao je onamo još prije podneva. Otresavši sa sebe prašinu, odmah je ušao u

kraljiĉin kabinet. Tu je našao svoju tetku groficu Fuchs. Dvorska dama pohita

nećaku u susret.

- Jesi li doveo kontesu? Kraljica je već nestrpljiva.

- Evo pisma od Bathyanyja za njezino veliĉanstvo. Dama je

prispjela, ali je s njom i muţ, a to nije u smislu kraljiĉine od

redbe. Odmah joj uruĉite pismo.

- Kraljica već nekoliko dana nešto piše i nikoga ne prima.

Veoma je nervozna, zabranila mije da joj smetam.

L. *"_..

- Ali to je vaţno.

- Ako joj ne javim, planut će, ako uĊem, opet će planuti.

Svejedno, pokušat ću.

Grofica pokuca na vratima, ali se nitko ne odazove. Nekoliko je ĉasaka neodluĉno

ĉekala, a onda otvori vrata. Ĉuo se ljutit kraljiĉin glas.

- Jesam li rekla da mi nitko ne smeta?

- Hitno pismo od grofa Bathyanya - reĉe brzo grofica

Fuchs.

Kraljica odbaci pero i dade znak dvorskoj gospodi da ude.

- Tko je donio pismo?

- Moj nećak, veliĉanstvo.

- Neka odmah ude.

Kraljica je brzo otvorila pismo i proĉitala ga. Lice joj se smrkne.

- Zašto je grof Bathyany dopustio njezinom muţu da pu

tuje s vama?

- Stigli smo upravo na vjenĉanje pa je bilo malo nepriliĉno

da...

- Otkad moje zapovijedi ovise o prilikama mojih podanika?

Zašto je grof imao toliko obzira? Govorite istinu!

Njegova je preuzvišenost smatrala da mladi grof Vojkffy uţiva milost vašeg

veliĉanstva.

- Tko je taj grof?

- Kapetan slavonskog bataljona Siniša kojega je vaše veli

ĉanstvo jednom milostivo primilo u audijenciju i pomilovalo.

- On je kontesin muţ?

- Da, veliĉanstvo.

- Što sam uĉinila za njega, ide na raĉun Van Svvietena, a

ne na moj.

-Mi smo mislili...

- Kad ja izdajem zapovijedi, nema o tome tko što misliti,

nego samo izvršiti moju ţelju.

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Mladi dvoranin porumeni do ĉela, a vreli znoj oblije mu ĉitavo tijelo.

- Ĉini se daje za volju lijepih grofiĉinih oĉiju grof Bathyany

zaboravio daje ona moj podanik. Postupali ste kao da se radi o

kakvoj inozemnoj princezi zbog koje bi došlo do diplomatskih

zapleta ako joj naredite da se pokori mojoj zapovijedi.

- Kapetan se upravo toga dana vjenĉao s kontesom. Uţiva

glas silovitog i bezobzirnog ĉovjeka, mogao je izazvati sa

blazan, a onda groficu ne bismo mogli dovesti tako tiho i ne

napadno.

Kraljica je ljutito bacila pismo grofa Bathyanya na stol i ţestoko zatresla

zvoncem. Ušla je grofica Fuchs. Kraljica naredi oštrim tonom:

- Ţelim tajnika!

Onda sjedne i napiše pismo. Ušao je kraljiĉin tajnik:

- Ovo je koncept pisma na adresu kapetana grofa Siniše

Vojkffvja. Neka potpiše grof Koch. Pismo odmah predajte

grofu Fuchsu.

Zatim se obrati mladom dvoraninu:

- Ovo je pismo za Bathyanyja. Ţurite se!

Mladi grof Fuchs koji je sa strahom promatrao svu tu ţurbu izjurio je iz

kraljiĉina kabineta, obrisao znoj i pošao u dvorsku kancelariju. Tu je primio i

pismo za Sinišu. Bez daha i odmora, uputi se natrag grofu Bathyanyju.

Na stanici "K jelenu" sjedili su mladi supruzi u društvu s kraljiĉinim

pouzdanikom.

Vrućina je pripekla i oni su se zavukli u gustu sjenicu.

- Gdje je grof Fuchs? - zapita Siniša.

- Poslao sam ga u Schonbrunn da njezinom veliĉanstvu na

javi naš dolazak. Tako mije naredila kraljica.

- Njezino me veliĉanstvo toliko odlikuje! - reĉe Nera i oĉi

joj zasjaju od veselih nada.

- ZaviĊam vam, grofovska milosti. Doista vas ĉeka velika

milost njezinog veliĉanstva.

- Uistinu vam nije ništa pobliţe poznato? - opet će Nera i

umilno pogleda grofa ne bi li od njega izmamila priznanje.

- Dajem vam rijeĉ da mi nije poznato. Znam samo to da

će vas njezino veliĉanstvo odmah sutra prijepodne pozvati u

audijenciju. Javio sam da je došao i vaš muţ. Moţda će vas,

dakle, primiti oboje.

- Kako se tome radujem - veselo će Nera i vedrim smije

škom pogleda Sinišu. Njezina radost prelazila je i na njega.

- Grofice - opet će Bathyany - dopustite mi da vas kao sta

ri dvoranin podsjetim na dvorsku etiketu. Valja da još danas

uredite svoju toaletu za audijenciju. Na dvoru opaţaju i naj

manji naborić na haljini.

- Imate pravo, grofe, ali onda je potrebno da stignemo u

Beĉ još prije zalaza sunca. Valja nam potraţiti u hotelu stan

da mi ondje izglaĉaju haljine.

- Sa stanom sada nije lako. U Beĉu ima neprestano mnogo

stranaca. Bit će vam nezgodno da sa ĉitavom prtljagom traţi

te pristojno noćište.

- Dopustite mi jedan savjet. U putovanjima sam stekao više

iskustva. Gospodin kapetan mogao bi poslije objeda otići u

Beĉ i u kojem hotelu izabrati udoban stan, odrediti da se sve

spremi, a njezina bi milost ušla u pripravljene sobe i mogla bi

smjesta izdati odredbe da joj se za sutra priredi garderoba.

Ako sada odete, moţete se lako vratiti po groficu prije zalaska

sunca.

- Vaša preuzvišenost posjeduje mnogo talenta galantnog

supruga - nasmiješi se Nera.

- Spreman sam sve sposobnosti podijeliti s gospodinom ka

petanom koji je u tome još novajlija.

-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Primam s najvećom zahvalnošću - reĉe Siniša. - Tek sad

vidim da sam propustio vaţnu duţnost da svojoj miloj ţeni bu

dem briţni kućni maršal. Odmah ću u Beĉ.

- Kamo hitaš? Prije ćemo na objed - zaustavi ga ona. - Si

niša, ako je moguće, uzmi stan u "Bijelom orlu". Tamo sam

stanovala kad sam stigla u Beĉ kao sirota optuţenica. Uz tu

zgradu veţu me uspomene.

- NaĊem li tamo dobre sobe, svakako ću ih uzeti.

Nakon objeda povukoše se mladi supruzi u svoju sobu.

- Uredit ću naš stan tako draţesno - reĉe joj on na oproštaju

- da ćeš se osjećati kao kod kuće.

- Ali ţuri se natrag - upozori ga ona i zagrli.

Rastali su se vedro i veselo. Nera je legla da se odmori, a on je sišao, uzjahao

konja i krenuo prijekim putem prema Beĉu.

Oko ĉetiri sata poslije podne, po najvećoj vrućini, stigao je grof Fuchs. Odmah

je potraţio grofa Bathyanya i predao mu dva pisma: jedno za Sinišu, a drugo za

njega.

Proĉitavši pismo, grof je ispitao mladog dvoranina o raspoloţenju kraljice i

dodao:

- Sretno smo isplivali. A sad brzo na posao. Ovo pismo pre

dat ćete u Beĉu na kapetanov naslov u gostionici "Bijelom

orlu". Ostalo je moja briga. Naslućivao sam kraljiĉinu odred

bu i poslao kapetana u Beĉ.

Bathyany zovne Filipa i naredi mu da ga odmah najavi svojoj gospodarici.

Nera je već ustala i ureĊivala toaletu. Bathyanyje ĉekao u blagovaonici drţeći u

ruci kraljiĉino pismo i ponovno ĉitao njezine retke.

"Nezadovoljna sam. Nepotrebne obzire morate ispraviti. Vaša je stvar kako ćete

se riješiti grofiĉina muţa. Sazna li gdje mu je ţena, moj je plan propao.

Uruĉite mu priloţeno pismo. Sastavak je moj, a potpis grofa Kocha. Oĉekujem da

ćete mladu groficu smjesta odvesti u svoj dvorac. Podveĉer dolazim k vama.

Marija Terezija."

Posljednje dvije reĉenice bile su napisane na novoj stranici, i grof okrene

pismo da bi sakrio preĊašnji sadrţaj. Kad je Nera ušla, pokaţe joj tu stranicu

pisma i reĉe:

- Kurir njezinog veliĉanstva iznenadio me ovim pismom.

Izvolite pogledati.

Proletjevši posljednje dvije reĉenice, Nera klikne iznenadno:

- Znaĉi da nam valja odmah krenuti?

- Da, vaša milosti.

- Šteta što smo Sinišu poslali u grad.

- Tome je lako pomoći. Ostavite kapetanu nekoliko redaka

da se potrudi za nama u moj dvorac Trautmansdorf. Dodajte,

molim, moj poziv da mi oboje budete dragi gosti ovu noć i

sutrašnji dan.

- Poziv primam vrlo rado, ali kad me njezino veliĉanstvo

ţeli već danas vidjeti, to onda znaĉi nešto neobiĉno vaţno?

- Oĉito je da njezino veliĉanstvo ima s vama osobitu o-

snovu, a to bezuvjetno znaĉi neprocjenjivu milost vladarice za

vas i vašeg muţa. Unaprijed ĉestitam.

Nera je bila uzbuĊena i proţeta sretnim nadama pa se uţurbala.

Grof je zaustavi:

- Najprije molim pismo za gospodina kapetana. Neka ga

vaš sluga ovdje ĉeka s vašom koĉijom, a svoju garderobu izvo

lite premjestiti u moju koĉiju da se moţete opremiti za doĉek

vladarice.

- Vi ste klasiĉni dvorski maršal, preuzvišenosti! Izvolite

dalje izdavati odredbe. Evo, pismo će biti odmah gotovo...

U ţurbi napiše Siniši kako kraljica traţi da odmah doĊe k njoj, a ova

vladariĉina hitna zapovijed ispunjava je radosnim nadama za njih oboje. Ujedno

mu stavlja na srce daje odmah slijedi u dvorac kraljiĉina pouzdanika. Dovršivši

pismo, reĉe grofu:

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Moram pozvati svog slugu da prenese moje kovĉege u va

šu koĉiju.

- Nije potrebno. Sam ću se za to pobrinuti. Vama prepuštam

jedino da se što hitrije spremite.

Grof baci pogled na pismo i upita:

- Je li vaša milost priopćila kapetanu moj poziv?

- Jesam.

- Ipak bi bilo potrebno da i ja napišem koji redak.

- Ako vam je s voljom.

- Samo ću dodati nekoliko rijeĉi na omotu vašeg pisma.

Smiješeći se, poĊe ona u svoju sobu da odjene putni ogrtaĉ,

uredi kosu i spremi putnu opremu.

Grof je ušao u gostionicu, na omotu pisma ponovno napisao poziv Siniši, a onda

je pozvao Filipa.

- Njezina grofovska milost zaţeljela je one ţute marame

što smo ih jutros putem vidjeli u susjednom selu.

- Već mi je o tom govorila za vrijeme objeda.

- Dakle, poţuri u selo i kupi dvije. Evo ti novac brzo se

vrati.

- Poţurit ću.

Filip krene putem kroz šumu da što prije stigne.

- Zašto ste ga poslali? - upita grofa mladi Fuchs.

- Da mu grofica ne bi dala kakvu usmenu naredbu za svo

ga muţa. A sad neka brzo upregnu dok nam je put na svim

frontovima otvoren. Grofiĉinu prtljagu neka prenesu u moja

kola.

- Što će ona na to?

- Polako mladiću, moju diplomaciju izoštrili su na dvoru još

prije dvadeset godina. Pokazao sam joj posljednje kraljiĉine

reĉenice i ona se odmah odazvala. I njezinom sam kapetanu

u Zagrebu pokazao vlastoruĉni kraljiĉin nalog da Neru zovu

u Beĉ. Tako sam sa sebe skinuo svaku krivnju jer ne bih htio

svoje stare kosti postaviti na nišan ovoga pandura.

Nera je sišla spremna na put. Bathyany joj pode u susret noseći u ruci pismo za

Sinišu.

- Gdje je moj sluga? - upita ona opazivši da ga nema.

- Vele da je otišao u selo.

- Sigurno je mislio da ću dugo spavati.

- Pismo za gospodina kapetana ostavit ćemo gospodaru

gostionice - reĉe Bathyany i pritom pokaţe Neri što je napi

sao na omotu. Tada pode prema koĉiji gdje je gostioniĉar po

magao koĉijašu. Neopaţeno spusti Nerino pismo u dţep ka

puta, izvadi drugo i preda ga gospodaru putne stanice nagla

sivši da bi Nera ĉula:

- Predajte to njegovoj milosti grofu ĉim se vrati iz Beĉa. A

kad sluga doĊe iz sela, isporuĉite mu nalog njezine grofovske

milosti da ovdje priĉeka svoga gospodara s kojim će onda za

nama.

Gospodar stanice pokloni se i spremi pismo u dţep.

Grof Bathyany pruţi Neri ruku i pomogne joj ući u koĉiju. Sam je sjeo do nje, a

njima nasuprot grof Fuchs.

Šestoropreg pojuri cestom. Bathyanyju odlane. Dobaci mladom dvorjaninu znaĉajan

pogled.

Kad se Filip vratio s kupljenim rupcima, rekli su mu da se mlada grofica odvezla

s gospodom i poruĉila mu da ĉeka Sinišu.

Ništa ne sluteći, Filip se ispruţi pod hladovitim orahom. Prije zalaza sunca

ugleda on Sinišu u oblaku prašine. Ujahao je u dvorište i dok je Filip uhvatio

uzde konju, Siniša mu stane priĉati s ushićenjem mladog supruga:

- Uzeo sam tri sobe u "Bijelom orlu" i uredio sve kako ona

ţeli. Vaze sam okitio cvijećem. Najmio sam sobaricu. Je li Ne

ra u sobi?

- Ona se odvezla s gospodom.

- Odvezla? Kamo?

- Ne znam. Kad su krenuli, bio sam u selu.

-

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Iz kuće iziĊe gospodar stanice noseći pismo za Sinišu. IznenaĊen, rastrga Siniša

omot i stane ĉitati:

"Vaša milosti, ţalim što vas nismo smjeli priĉekati. Kurir njezinog veliĉanstva

donio je hitni nalog da njezina grofovska milost odmah putuje dalje jer je

vladarica još danas oĉekuje u vrlo vaţnoj stvari. Grofica je izjavila spremnost

da odmah udovolji ţelji premilostive gospodarice. Vaţnost koju njezino

veliĉanstvo pridaje dolasku grofice i hitnja kojom poţuruje pobudila je u

grofici opravdane nade u nešto neoĉekivano što bi znaĉilo karijeru i za vašu

milost. Mislim da vam mogu unaprijed ĉestitati. Budući da nisam nikako upućen u

vladariĉine namjere, molim da odmah nakom primitka ovih redaka poĊete u Beĉ i

kod "Bijelog orla" saĉekate daljnje obavijesti. Vašoj milosti vazda odani grof

Bathyany."

- Sada razumijem - primijeti Siniša sloţivši pismo. Pitajući,

pogleda Filipa: - Zar mi Nera nije ostavila nikakve poruke?

- Kad je otišla, bio sam u selu. - Kupovao sam ţute rupce

što ih je Nera jutros spominjala kad su pokraj koĉije prošle

seljanke.

- Ona te poslala da ih kupuješ?

- Ne, Bathyany.

- Tako? Neka brzo upregnu.

Dok su izvršavali njegove zapovijedi, Siniša je zamišljeno gledao preda se.

- Gdje su Nerini kovĉezi? - upita osupnuto.

- Uzeli su ih u Bathyanyjevu koĉiju.

To ga uznemiri, ali sjedne s Filipom u kola i krene put Beĉa.

Neko su vrijeme šutjeli, a onda će Filip:

- Zastoje Nera otišla s njima, a da nije ĉekala tebe?

Pruţio mu je Bathyanyjevo pismo.

- Gle, odmah nakon Fuchsova dolaska poslao me je u selo,

dakle, već je znao da će putovati.

Te rijeĉi iznenadiše Sinišu.

- Što time hoćeš da kaţeš?

- Ĉudim se što me je slao u selo kad je znao da će putovati.

- Zašto si pošao?

- Rekao mije da me šalje Nera.

- Ti nešto sumnjaš?

- Jesi li siguran daje to kraljiĉina ţelja?

- Ĉitao sam svojim oĉima vlastoruĉnu kraljiĉinu zapovijed

da Nera odmah doĊe u Beĉ jer je nuţno treba. Poznam kralji

ĉino pero. Ne razumijem u što ti sumnjaš.

- Ako je zaista pisala kraljica onda nemam u što sumnjati.

Pod dojmom Filipovih pitanja, u Siniši se sve više budio ne

ki potajni nemir. Teško je išĉekivao ĉas kad će stići u Beĉ.

Za gustog mraka stali su pred hotelom "Bijelom orlu".

- Je li ovdje tko traţio grofa Vojkffyja? - upita Siniša go

spodara.

- Da, neki mladi dvoranin. Donio je pismo za vašu grofov

sku milost. Stavio sam ga u vašu sobu.

- Eto, vidiš - klikne veselo Siniša i potrĉi gore. U svim so

bama gorjele su svijeće kako je to naredio da pruţi Neri što

prijatniji dojam.

Na stoluje leţalo veliko pismo s kraljevskim peĉatom. U ĉasu kad ga je htio

otvoriti osjeti da mu srce ţivlje kuca i da ga proţima nešto zlosutno. Razdere

omot. U pismu je stajalo:

"Gospodine kapetane,

Vaţne okolnosti iziskuju da dio svoje braĉne sreće ţrtvujete onoj koja je vašu

suprugu spasila od sramotne smrti, a vama poklonila slobodu. Još vaţnije

okolnosti traţe da vam ne javim ništa drugo nego daje grofica u dobrim rukama.

Nijemo se pokorite ţelite li saĉuvati dobrohotnost vladarice. Obvezujem vas

vojniĉkom prisegom vjernosti i oficirskom ĉasti na diskreciju koje vas moţe

odriješiti samo potpisani. O slijepoj vašoj pokornosti ovisi i grofiĉi-

na sudbina i vaša sreća. Šutite i ĉekajte.

Grof Koch,

ravnatelj dvorske kancelarije."

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Siniši su obamrle ruke. Pismo padne na sag. Blijed, s ukoĉenim preneraţenjem

buljio je u Filipa koji podigne papir s kraljevskom krunom i proĉita ga.

Mladi suprug baci se na divan i podupre glavu. Nije smogao rijeĉi dok je Filip

bjesnio.

- Do sto Ċavola! Siniša, lupeški su nas prevarili. Tebe su,

Siniša, poslali u Beĉ, a mene u selo da je mogu odvesti kra

ljici. Zar je njoj potrebno da krade tvoju ţenu? Zašto?

Slomljen, sjedio je Siniša na divanu pokrivši lice rukom.

- Nije mi suĊena sreća - promrmlja teškim glasom.

- Sto? Ti ćeš to podnijeti tako mirno?

- Da pregazim i kraljicu? Dobro, ĉitaj ovu osudu:

- Nerina sudbina ovisi o mojoj pokornosti! Kraljica mi je

Neru oduzela, a ja je ne smijem ni pitati zašto. Ucijenila me je

njezinom srećom - i bacila u tamnicu pokornosti! Filipe, to je

najstrahovitije tamnovanje.

- Da barem Van Svvieten nije u Italiji? Ali, do vraga, tko je

ikad vidio oduzeti sreću mladom ĉovjeku?

- Bolje daje nisam ni okusio, bilo bi bolje da mije kraljica

odsjekla glavu!

- Što ćeš sada?

- Što? Što smije uĉiniti vojnik kojega su udarili okovima pri

sege, šutnje, ĉasti i namjestili mu pod vrat maĉ koji se zove:

sudbina moje Nere?! Oh! Idi, idi, pusti me nasamu.

- Reci što ćeš uĉiniti?

- Šutite i ĉekajte! - tako glasi nalog. Maknem li se, tko zna

kako bih mogao naškoditi Neri! Šutjet ću i ĉekati, a umirat

ću! Ali idi, pusti me!

Filip se nije usudio protusloviti. IzaĊe proklinjući sudbinu.

Siniša je ustao i brzo pogledao po rasvijetljenim sobama što ih je poslijepodne

s toliko djetinje radosti ureĊivao za Neru.

Pustoš tih odaja dovede ga u oĉaj. Baci se na divan i zarine glavu u jastuke da

ne vidi prazninu koja ga okruţuje. U duši

su mu uskrsnule slike nedavne prošlosti i zlobnu sudbinu prisilio da mu otvori

vrata pred vjenĉani oltar i ponovno je osjetio omanu Nerine blizine, draţ njena

cjelova, milotu njena pogleda i tajnoviti ĉar njena smiješka. A sad su mu je

oduzeli i stvorili je zaprekom koja ga prisiljava da sustane u borbi i da se

nijemo pokori.

Skoĉio je, osjećao je ţelju da razbija, lomi i mrvi. Onda ga zahvati bolna

tjeskoba: što će biti s njom? Gdje je sada, što misli, kako se osjeća?

U zgradi je vladao mir. Njegovi su koraci odjekivali pustim sobama.

Prišao je k otvorenom prozoru. Tamna noć pokrila je ĉitav grad. Gdje god

svjetluca po koja luĉ. Njemu se priĉine kao svjećice na groblju...

Ljetno nebo osulo se zvijezdama. Zagledao se u njih. Nešto se zakrijesilo,

svijetli iskriĉasti trak preletio je obzorjem i ugasnuo.

"I moja je sreća ovako planula i ovako brzo ugasnula! Hoće li se ikad vratiti?

Nero, ljubavi moja, hoću li te ikad vidjeti?!"

Stisnuo je rukama prsi. U njima se nastanila olovna bol.

SABRANA DJELA

MARIJE

JURIĆ ZAGORKE

MALLEUS MAJ.EFICARUM, SVEZAK 3.

Grafiĉka urednica Danijela Karlica

Korektorica Paula Ţupan

Grafiĉka priprema Grafiĉko-likovna redakcija Školske knjige

•

ŠKOLSKA KNJIGA, D.D. Zagreb, Masarvkova 28

NAKLADA MARIJA JURIĆ ZAGORKA, D.O.O. Zagreb, Vlaška 72b

Za izdavaĉe Ante Ţuţul, prof. Ţeljko Car Marino Smiĉiklas

Tisak

Grafiĉki zavod Hrvatske, d.o.o.

Zagreb

Tiskanje dovršeno u studenome 2004.

ISBN 953-0-60248-0 (cjelina) ISBN 953-0-60278-2 (sv. 3)

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuĉilišna knjiţnica - Zagreb

UDK 821.163.42-31

JURIĆ-Zagorka, Marija

Gricka vještica / Marija Jurić Zagorka. - Zagreb : Školska knjiga, 2004. -

(Sabrana djela Marije Jurić Zagorke)

ISBN 953-0-60248-0 (cjelina)

Sv. 3: Malleus maleficarum ISBN 953-0-60278-2