04. Grička Vještica - Suparnica Marije Terezije

Sabrana djela Marije Juriæ Zagorke

GRIÈKA VJEŠTICA

Svezak 4.Suparnica Marije Terezije, prvi dio

Urednica Miroslava Vuèiæ

Marija Juriæ Zagorka

GRIÈKA VJEŠTICA

Suparnica Marije Terezije Prvi dio

(c) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d.i NAKLADA MARIJA JURIÆ ZAGORKA, d.o.o.Zagreb, 2004.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji naèin reproducirati bez pismenog dopuštenja oba nakladnika.

fc školska knjiga mjzZagreb, 2004.

BIJELI ORAO

Noænim nebom plaze crni oblaci. Pokatkad se munjeviti bljesak oklizne zidinama kraljevskog dvorca u Schonbrunnu. U prvim katovima je tamno. Široka galerija i hodnici su pusti. U kraljièinim odajama još su budni. Svijeæe u srebrnim svijeænjacima rasvjetljuju budoar. Kraljica je odjevena u zeleni staromodni ogrtaè obiène plemiæke gospode. Kapa podvezana pod bradom svojim širokim naboranim rubom sakriva joj pola lica.- Velièanstvo! - šapæe grofica Fuchs prestrašeno gledajuæi kraljicu. - Nemojte! Odustanite! Sve bi se moglo izvrgnuti u veliku sablazan.- Ne prigovarajte! Idemo!Grofica pokorno spusti glavu, uzme svijeænjak i tiho otvori vrata. Obje žene prolaze predsobljem, šuljaju se hodnikom i silaze uskim stepenicama na serpentine.U malom koridoru prizemlja s dvorišne strane stoji muškarac zaogrnut plaštem. U ruci drži klobuk.

..., 5

MARIJA JURIC ZAGORKA

SUPARNICA MARIJE TEREZIJE

- Grofe, stavite klobuk na glavu - šapne mu kraljica. - Nikoèijaš ne treba da vas prepozna.On posluša. Grofica ostane u koridoru, a kraljica izaðe s muškarcem.U gustoj aleji perivoja ispod krošnja spuštenih do zemlje izaðe pred njih malen èovjek u ogrtaèu dvoranina. Kraljica stane. Pratilac pode k njemu.- Tko je?- Ja, Taruka.Kraljica se približi.- Koga ovdje èekate, Taruka?- Vaše velièanstvo.- Netko vam je rekao da æu ja...

- Slutio sam po današnjim rijeèima vašeg velièanstva imolim vas - ostanite.- Smjesta se vratite u dvor! - zapovjedi vladarica kratko,odluèno se okrene i pode alejom. Tu je èekala obièna plemiæka koèija sa èetiri konja. Kraljica ude. Pratitac sjedne njojnasuprot. Kola krenuše.- Stoje to, Koch? Kako je Taruka saznao za moju nakanu?Zar ni šef mojeg tajnog kabineta nema snage da saèuva tajnusvoje kraljice?- Velièanstvo najbolje zna da mi smije povjeriti i svoj život,a ne samo svoje tajne. Taruka je stvar razabrao po rijeèimavašeg velièanstva, kombinirao i - pogodio.- Sve mi se èini da ste se vi s njim sporazumjeli kako bistesprijeèili ovaj moj korak?- Vaše mi velièanstvo èini krivo.- Drago mije ako sam se prevarila. Ali, koèija vozi prepo-lagano.Sef kraljièina tajnog kabineta naredi koèijašu da brže potjera konje.

- I

- Konji su dobri - reèe koèijaš - ali sam uzeo samo èetiri.Ljudima je poznato da se dvorske dame voze šestoropregom,pa sam htio ukloniti svaku sumnju da u ovoj koèiji sjedi tko-god s dvora.Kraljica se zavuèe u kut koèije i kimne daje sporazumna.Èitavim putem nije progovorila ni rijeèi.Stigli su u Beè zajedno s olujom. Pustim snenim gradom juri koèija, zaokreæe ulicama i zaustavi se pred jednokatnom kuæom koju okružuje gusto drveæe. Na proèelju visi mala svjetiljka. Pod njom je natpis "Hotel k bijelom orlu".Koch izaðe. Iz tmine skoèi iza stabla èovjek u pandurskoj odori. Grof ga tiho upita:- Jesu li oboje tu?- Jesu, vaša milosti.- Pazite, barune, da vam s ceste ne bi tkogod smetao. Koèija neka èeka na uglu vrta - tamo, malo podalje od hotela.- Slušam, vaša milosti!Njegova pojava nestane u tmini.Grof pozvoni na veži. Izaðe vratar.- Je li pripremljena soba za madame Keller? - upita grof

vratara.- Jest - odgovori ovaj.Grof se vrati, pomogne kraljici da side i prilièno glasno da je vratar mogao èuti:- Madame Keller, vaša je soba spremna, izvolite!Ne odgovorivši, kraljica ude u hotel i uspne se stubama u prvi kat. Pred njom je svijetlio vratar i otvorio jedna mala vrata. Mala, dobro ureðena hotelska prostorija. Za obiènog plemiæa znaèila bi udobnost, za kraljicu - pustoš. Ali ona nije gledala oko sebe. Kad se vratar udaljio, Koch zatvori vrata. Vladarica skine ogrtaè i kapu i ostane u haljini obiène plemiæke dame. Na stolu su gorjele dvije svijeæe. Kraljica sjedne u kožni naslonjaè. Koch se diskretno povuèe iza stola i ostane stojeæi.



- Dakle, oni su tu? - upita ona tiho.- Da, velièanstvo, u sobama preko hodnika. Vratar mi reèeda su naruèili veèeru i otada više nikoga nisu zvali.Šuteæi, gledala je kraljica u vrata, a onda ustane. Njezino lice posulo je tamno rumenilo.- Molim vaše velièanstvo da još jednom promisli u kakvuæe situaciju baciti sebe i njegovo velièanstvo cara kad ga zate-èe s njom...- Situaciju æu ionako vidjeti. Èemu da je dozivam svojimmaštanjem.- Fatalni susret moglo bi èuti osoblje.- Bit æe uvjereno daje madame Keller zatekla svog muža sljubavnicom, a to neæe nimalo škoditi ugledu madame Keller.Otvorite, ja æu stajati u hodniku u tami. Neæu progovoriti nirijeèi.- Zašto onda sve to?- Da imam svjedoka.- Nije li dostatno, vaše velièanstvo, ako vam kažem da jenjegovo velièanstvo doista tu?- Ne. On æe priseæi da nije istina. Hoæu da se sama uvjerim.Grof Koch pode k vratima i otvori ih. Kraljica prijeðe preko praga. Pred njom je stajao muškarac zamotan u ogrtaè. Ona se povuèe u sobu, a on hitro ude za njom i u tren oka zatvori vrata.- Taruka! - bijesno æe kraljica. - Usuðujete se gaziti mojezapovjedi! Dovezli ste se za mnom...- Polažem pred noge vašeg velièanstva svoje tijelo da gauèini lešinom, ali dok sam živ, neæu dopustiti da vaše velièanstvo poèini èin koji æe zavidnici iskoristiti da najveæoj ženi,najmudrijoj kraljici pomraèe sjaj njezina ugleda. Dvadesetosam godina bdio sam nad vašim velièanstvom, ali nikad nisam bio potrebniji nego ovog èasa.

Lice malog gospodina, išarano naborima, blijedilo je, a njegove sitne oèi mirno su èekale na osudu.Šuteæi, kraljica je pogledala kroz prozor. Bljeskale su munje i pljuštala kiša.- Što hoæete, Taruka, od mene? - upita.- Da se svladate i vratite u dvor.Bljesak osvijetli sobu. Onda udari grom i strese èitavu kuæu.- I ja imam svojih oluja - reèe kraljica - kao i priroda.Ona se raspojasa i ne svladava se.

- Priroda može raditi što ju je volja, ali natprirodno biæe- kralj - mora se svladavati. Muškom kraljevskom snagomnosili ste krunu poput heroja, kroz bure i oluje svog kraljevstva. Molim njegovo velièanstvo kralja da zapovjedi ženineka umukne i vrati se u dvor.S njezina obraza išèezlo je rumenilo. Pogled joj se smirio, pod visokim èelom pojavila se bora koja znaèi energiju. Kraljica æe odluèno:- Ludi ste, Taruka, zar mislite da æu provocirati sablazan?Hoæu samo da èujem njegov glas. To sam rekla i grofu Kochu.- Znam, vaše velièanstvo, ali èovjek najèešæe prevari samsebe. Kad zaèujete njegov glas, mogao bi vas svladati bijes, aja sam došao da to sprijeèim.- Možda imate pravo. Dala sam vam slobodu da ispravljatemoje greške. Idite, Koch, i uèinite što vam rekoh, a ja æu ostatiovdje u sobi. Ugasite svijeæu. Vi, Taruka, ostajete sa mnom davidite kako vaša kraljica umije vladati i - sobom.Šef dvorske kancelarije izaðe, krene prema suprotnim vratima i zakuca.- Tko je? - èuo se iznutra glas.- Vratar - odgovori promijenjenim glasom grof Koch. -Trebaju li možda gospodin i gospoda još štogod da vas poslužim?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Ništa ne trebamo. Idite do ðavola!Duga šutnja.- Da, to je bio njegov glas - šapne kraljica Taruki. -Dakle, ipak! Takva prostota! Poput kakvog koèijaša sastaje semuž Marije Terezije s tom djevojèurom. Fuj! Idemo! Moja jesvrha postignuta!Kraljièino je lice gorjelo od uzbuðenja. Hitro se spuštala niz stepenice i izašla iz kuæe.Pred hotelom je bilo pusto. Sjedne i s druge strane zgrade drveæe i grmlje. Na protivnoj se nižu kuæe. Pred njima stoji koèija i nekoga èeka.Grof Taruka i šef dvorske kancelarije povedoše kraljicu iz grmlja podalje od hotela do njihove koèije. Kraljica se uspela i sjela. Za njom je dolazio Taruka.Dok je Koch èekao, iz šikarja izleti muškarac, naperi na koèiju pištolj i vikne:- Stoj! Ni koraka dalje!Koèijaš zadršæe. Koch se obazre i ugleda pred sobom u daljini od nekoliko stopa èovjeka kojemu u tmini nije mogao ra-spoznati lice. Iako iznenaðen napadom, grof je odmah shvatio težinu situacije. Da iz džepa trgne pištolj, napadaè bi opalio i tane bi moglo pasti u koèiju gdje je kraljica. Odluèi da se upusti s neznancem u razgovor i tako pruži Taruki u koèiji priliku da nešto uèini u obranu kraljice.- Koliko dukata tražiš? - upita Koch èovjeka s pištoljem.- Nisam razbojnik.- Što, dakle, želiš?- Vidjeti ženu u koèiji.- To je madame Keller.- Lažete, poznam grb na koèiji. To je Bathyanyjeva koèija.Dobro sam ga pogledao dok ste bili u hotelu.- Zašto se madame Keller ne bi vozila u njegovoj koèiji?

- Lažete! To je druga žena. Maknite se s puta daje vidim.Grof Koch baci pogled prema hotelu odakle je dolazio muškarac vodeæi pod ruku neku ženu. Po hodu je prepoznao cara Franju Stjepana.

Sve se zbilo u nekoliko trenutaka. S one strane car, s ove napadaè s oružjem, a iza njegovih leda kraljica koju mora èuvati bilo od smrti ili sablazni i susreta s carem. U tom trenutku iz koèije padne hitac. Ispalio ga je grof Taruka. Napadaè se sruši, car i dama stadoše. Koch skoèi u kola i naredi koèi-jašu: "Tjeraj!"Koèija jurne. Prasak probudi stanovnike "Bijelog orla" i zaustavi prolaznike oko èovjeka koji je ležao na cesti. Iz gostionice dotrèaše muškarci.- Zaboga, to je moj sluga Filip! - klikne muški glas.- Siniša - slabim æe glasom ranjeni. - Ona je bila u...- Gdje? Gdje? Govori, Filipe! - molio je Siniša i uzalud setrudio da od njega sazna što se dogodilo. Filipa obuze nesvjestica. Okolo se komešali ljudi i vikali:- Razbojnici! Ubojice!Nekoliko prolaznika s nekim pandurom bacili se u kola što su èekala nekog èovjeka pokraj gostionice i potjerali konje vièuæi svakome koga bi susreli: - Držite ubojice! Zaustavite razbojnike!U kiši nastane jurnjava i pucnjava za koèijom u kojoj je sjedila Marija Terezija i šef njezine dvorske kancelarije.Kraljicu je zaklonio svojim tijelom.Prasne nekoliko hitaca. Koèijaš krikne i popusti uzde. U istom èasu veæ je Koch stajao na podnožju koèije i potjerao konje. Oni povukoše takvom snagom da se u koèiji trgoše.- Velièanstvo - govorio je Taruka kraljici zauzevši mjestogrofa Kocha da štiti kraljicu - spasit æemo se! Vele ljudi: akoKoch uzme u ruke uzde, konji se pretvaraju u vilenjake.



Iza njih se èula vika i dozivanje.- Držite lopove, ubojice!Tarukina glava, velika prema njegovu malom tijelu, svaki bi se èas obazirala, iako je koèija bila posve prekrita i nije vidio one koji su ih progonili. Ljutio se:- Divlja rulja, kako psuje!- Pustite psovke, kugle su pogibeljnije! - reèe carica.Progonitelji su zaostajali, prorijedili se dok konaèno nisunapustili potjeru.Stigli su u Schonbrunn nezapaženi, izašli iz koèije i uputili se u dvor.U malom budoaru doèekala je Mariju Tereziju grofica Fuchs. Odmah nakon vladarice ušao je Koch.- Grofe, želim znati tko nas je napao i zašto je htio vidjetiženu u koèiji.- Vratit æu se na mjesto dogaðaja i podnijeti izvještaj vašem velièanstvu.- Uèinite to odmah!Koch se odmah vratio u Beè i krenuo u hotel "K bijelom orlu". Bio je uvjeren da æe tamo najprije saznati o èovjeku koji je napao koèiju i pred kojim je morao bježati on, šef dvorske kancelarije s kraljicom.Kiša je jenjala, nebo se vedrilo. Probuðeni i znatiželjni graðani skupljali su se oko hotela. Koch se upusti u razgovor s ljudima i sazna da su èovjeka odnijeli gore u sobu.Uspinjuæi se stubama, sretne se ponovno sa èovjekom u pandurskoj odori, zaviri mu u lice i pograbi za ovratnik:- Barune, vi ste još ovdje?- Vaša preuzvišenosti, morao sam ostati da vidim što æebiti.

- A gdje je Fuchs? I njega sam postavio na stražu.

- Ne znam kamo je nestao.- Vi znate da smo u noæi nekoga ustrijelili?- Samo napola, leži u onoj sobi.- Pratite me kao da ste èlan policije.Ne kucajuæi, Koch otvori vrata hotelske sobe. Na postelji je ležao stariji èovjek, do njega mlad, pleæat oficir.- Ja sam izaslanik vrhovnog direktora redarstva - reèeKoch.Oficir ustane i odgovori:- Grof Siniša Vojkffy.To ime iznenadi grofa, ali mirno nastavi pokazujuæi na postelju:- Tko je onaj tamo?- Moj sluga Filip.- Izaðite - okrene se Koch svom dvorskom èinovniku upandurskoj uniformi - i èekajte me pred vratima.Kad su ostali nasamo, oštro æe Koch:- Vaš je sluga ove noæi napao mirne graðane kad su htjelida sjednu u koèiju.- Znam...- Ne branite se?- Za njegov èin odgovaram svakome.- Razjasnite zastoje izvršio napadaj?- Vezan sam diskrecijom koje me može osloboditi samojedan èovjek u kraljevstvu...- Grof Koch, a taj sam ja!Krv poleti u Sinišino lice. Pred njim, dakle, stoji èovjek iz èijih je ruku primio ono zlokobno pismo!- Vi ste onaj koji me živa zakopao? Sretan sam što vas tajsluèaj dovodi k meni. Dugujete mi razjašnjenje.- Naprotiv, vi treba da meni objašnjavate. Zašto vaš sluganapada plemiæku koèiju?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Zato što sam se dan nakon toga kako sam primio vašepismo sjetio jednog noænog prizora pred ovom gostionicomkad je moja sadašnja žena bila pozvana radi istrage. Ovdje jestanovala. Moj sluga Filip odmarao se pod stablom kad su sedošuljale dvije dvorske liènosti. Stariji je htio da upozna kon-tesu, a mladi gaje od toga jedva odgovorio. Od èasa kad mijesluga to priopæio, sumnjam da kraljica nije tražila moju ženu.Obojica smo pazili.- Oprostite što vas prekidam. Koraci onih dvorskih liènostinisu mi ostali tajna... Meðutim, uvjeravam vas èasnom rijeèida moje pismo odgovara istini. Sama kraljica pozvala je kon-tesu ne znajuæi daje vjenèana. Ali ja još nisam dobio odgovorna pitanje zastoje vaš sluga napao onu koèiju...- Probudili su ga neki novi gosti. Dolje je spazio sumnjivukoèiju, otišao na cestu i prepoznao grb Bathyanyjeve koèije.Sakrio se i èekao što æe biti. Kad je vidio da ulazi neka žena idva muškarca, htio je ustanoviti tko je ta žena i je li tko od tegospode Bathyany. Da je mene o tom izvijestio, budite uvjereni da mi ne bi izmakla ni koèija ni oni u njoj.

- Nije li vam kraljica naredila da šutite i èekate?- Ne mogu vjerovati da je to kraljièina zapovijed. Ako jojtreba moja žena, zašto bije otimala na taj naèin.- Na to vam danas još ne mogu odgovoriti.- Odgovorit æe mi njegovo velièanstvo car Stjepan kojemæu za dva dana u audijenciju.To nemilo kosne Kocha.- Tko vam je pribavio audijenciju?- Glavom ja. Sreo sam ga negdje medu svjetinom, prepoznao i iskazao mu uslugu.- Noæas?- Sporedno je kada.- Slušajte, izvijestit æu kraljicu o vašem teškom položaju,a dotle budite mirni i èekajte. Vašoj se ženi neæe desiti ništa

zla. Pod zaštitom je kraljice. Sutra æu vam donijeti obavijesti. A sad poðite dolje i recite ljudima da su gospoda u koèiji branila sebe od napada vašeg sluge, a on ih je zaustavio zabunom misleæi daje s njima pobjegla njegova žena. Ako izvede-te moj prijedlog, i ne slutite kome èinite uslugu.- Prihvaæam! Do viðenja sutra!Grof Koch je izašao iz hotela pred kojim je još uvijek stajao svijet. Po uputi šefa dvorske kancelarije, Siniša je umirio ljude. Mirno su se razišli uvjereni da se nije radilo o razbojstvu.NAKON OLUJEDrugo jutro svanulo je vedro i nasmijano. Kroz visoke prozore prve zrake osvjetljavaju Mariju Tereziju što sjedi uz pisaæi stol. Glavu je sagnula nad spise. Lice ispunjeno strogom ozbiljnošæu ne pokazuje nikakvih tragova. Puna, lijepa ruka neobièno bijele puti hitro upravlja perom. Èvrstim potezima precrtava, mijenja i nadopunjuje prijedloge svojih savjetnika i ministara.Iza njezina naslonjaèa sa spisima u ruci stoji osobni kraljièin tajnik vitez Pichler. Stasit muškarac, odjeven je u tam-nozelenu odoru dvorskog èinovnika. Kad kraljica dovrši jedan akt, on ga uzima sagnute glave i stavlja pred nju drugi. To se ponavlja po desetak puta.Vladarka je završila posao. Tajnik se saginje na duboki poklon, jedanput pred pisaæim stolom, a drugi put na vratima. Ali ne zatvara vrata predsoblja. Iza njega odmah ulazi grofica Fuchs i najavljuje:- Johann Kristoph od Bartensteina.Kraljièin pouzdanik u unutrašnjim državnim poslovima, èovjek srednjih godina, široka lica i ukoèenih sivih oèiju, zaustavi se mirno na vratima i pokloni se.



- Brže, brže! - opominje ga kraljica. - Vremena je malo,a posla mnogo!Prišao je bliže. Iz tamne zlatom uvezene knjige izvadio je snop pisama. Kraljica je redom preletjela sadržaj svakog pojedinog. Nekoliko je èasaka šutjela, a onda reèe:- Dragi Bartensteine, odbijam ovaj projekt! Jezuiti dobrovrše svoje dužnosti na univerzitetu, korektno i hvale vrijedno. Ne dam da se odanle odstrane. To sam ministrima veæjednom naglasila. Ili možda gospoda pate od lošeg sluha?Imam lijeka za takve bolesti.Vitez je šutio i samo saginjao glavu.- Projekt za sudbene reforme nije loš. To je, naravno, zatošto gaje izradio kancelar Kaunitz. Stvar u pogledu vještica jošnije zrela. Zlikovce i vještice treba stavljati na muèila.

- Prije godinu dana obustavljeni su procesi protiv zagrebaèkih vještica.- Nikako za sva vremena. Znate da je rulja spalila groficuTerku Erdodv. Narod je revoltiran zbog abolicije onih procesa.Nakon spaljivanja one grofice pitanje je posve u drugom stadiju. O tome èe mi podnijeti izvještaj otac Alojzije koji je za vrijeme tog dogaðaja bio u Hrvatskoj. A sad, dragi Bartensteine,do viðenja na ministarskoj konferenciji. Tamo æete èuti izvještajšto gaje donio otac Alojzije o zloèinu puka u Hrvatskoj.Èim je izašao, èuo je glas grofice Fuchs:- Sef dvorske kancelarije Koch.- Dakle, što je s našim noænim napadaèem? - upita kraljica grofa.- S dubokim poèitanjem javljam vašem velièanstvu da nasje napao sluga kapetana Siniše.- C”est un miracle!1 Zar atentat na mene zbog moje zapovijedi?1 C”est un miracle! (franc.) - To je èudo!

- Sluga je mislio da je u koèiji mlada grofica. Siniša jeuvjeren da vaše velièanstvo nije pozvalo groficu k sebi, veæ dase tu kriju neke dvorske liènosti.Koch isprièa kraljici sve stoje èuo od Siniše, a onda nastavi:- Kapetan je zakljuèio daje prevaren, mladi se suprug tekoženio.- Basta, basta! - mahne kraljica nestrpljivo rukom.- Buduæi da taj novovjenèani suprug smeta mom planu,opozivam pomilovanje. Strpajte ga u tamnicu. Tamo æe se jamaèno smiriti.Šef dvorske kancelarije pokloni se spreman da èeka nove zapovijedi.- Vaša šutnja pokazuje mi da se ne slažete s mojom odredbom?- Moja je dužnost da izvršim nalog vašeg velièanstva.- Možda je odredba preteška. Svejedno, vi jedini znate štooèekujemo od plana. Ako taj kapetan svojim ispadima otkrijemoje pripreme za taj plan, onda je sve propalo i ja sam izgubila tako divno postavljenu igru.Ponovno se javi grofica Fuchs i navijesti da je stigao njezin neæak.- Neka uðe - da vidimo što nam donosi.Neæak kraljièine pouzdanice, mladiæ neznatne vanjštine, suhonjav, ukoèena dvorska figura, priðe kraljici i propisno se tri puta nakloni.- Dakle, što ste noæas izvidjeli? - upita ga kraljica.- Njegovo velièanstvo car Franjo Stjepan dovezao se sinoæ na soareju svojoj sestri njezinoj visosti princezi Šarloti.Oko 11 sati u noæi opazio sam kako iz dvora izlaze dva kavalira. Odmah sam vidio daje njegovo velièanstvo preodjevenou obiènog plemiæa. S njim je bio njegov dvorski meštar grofJulien. Pošli su pješke u hotel "K bijelom orlu". Pola sata kasnije došla je neka dama, bila je sva umotana. Grof Julien je- MARIJA JURIC ZAGORKA


otišao, a dama je pošla u sobu njegova velièanstva. Pola sata kasnije stigla je u hotel još jedna dama, visoka i strojna, u staromodnom ogrtaèu.- I ona je u vama pobudila sumnju?- Nipošto. Bila je sigurno neka graðanka ili provincijska

plemkinja.Koch nervozno mahne rukom, ali kraljica upadne:- Bravo mladiæu! - dobacila je znaèajan pogled šefu dvorske kancelarije. Taj pogled odavao je da se pritajeno rugamladom dvorjaninu stoje nije prepoznao i tako podcijenio usvom sudu. Kraljica nastavi: - Pogodili ste, mladi moj gospodine, jer znam tko je bila ta "provincijalka". Ali sad da èujemdalje.Fuchs koji s pronicavošæu nije imao nikakve veze nastavi u službenom tonu pomoænika kraljièine špijunaže:- S njom su bila dva plemiæa. Malo zatim izašla je ta damas gospodinom iz hotela, a odmah iza njih pojavilo se njegovovelièanstvo sa svojom damom. Pošli su pješke prema onoj strani gdje ih je èekala koèija. Meðutim, èuo sam prasak, neki jeèovjek pao na zemlju. Njegovo velièanstvo cara našao sam sdamom pokraj ranjenoga. Skupljali su se ljudi i najednomèujem njegovo velièanstvo - kojega, dakako, nitko nije prepoznao - kako je nadošlom panduru naredio da progoni lopove jer su to sigurno preodjeveni razbojnici pa su siromahahtjeli orobiti.- Trebalo bi da cara postavimo za ministra policije - najozbiljnije æe kraljica. - Isprièajte mi što je car dalje radio ikamo je otišla ona dama stoje bila s njim.- Velièanstvo se brinulo oko ranjenog, a dama je stajala uznjega. Tad je došao iz hotela neki visoki stasiti oficir i rekaoda je ranjenik njegov sluga. Dok su ljudi ranjenoga nosili uhotel, taj oficir priskoèi njegovom velièanstvu caru i dubokomu se pokloni. Velièanstvo ga uhvati za lakat i povuèe u stra-

nu. Slijedio sam ih. Velièanstvo je reklo oficiru: "Vi ste me prepoznali, tražim od vas diskreciju. Uèinite mi uslugu. Ljudi su uzeli moju koèiju da progone lopove, pribavite mi drugu, bit æu vam zahvalan." A oficir æe: "Glavu æu dati za vaše velièanstvo, samo molim malu audijenciju." Velièanstvo gaje pozvalo za preksutra.- Famozno - obrati se kraljica Kochu i nestrpljivo dobaciFuchsu:- Što je? Zašto ne prièate dalje? Kamo je car pošao s damom?- Velièanstvo je tada iza svojih leða spazilo mene pa mireèe: "Što se povlaèite ovuda?" To me je prestrašilo da me jošne preda policiji pa sam se pokorio.- Kamo je car krenuo s damom?- Ne znam jer sam pošao u potjeru za lopovima.- Vi? Prekrasno! A jeste li uhvatili lopove?- Ranili smo koèijaša, ali je njihov voða skoèio sam na sjedalo i spasio èitavu svoju bandu.- Vi ste predestinirani da budete pomoænik šefa moje dvorske policije - mirno æe kraljica.Oštro lice grofa Kocha ostalo je mirno, ali su njegove široke nozdrve podrhtavale njušeæi opasnost od kraljièine satire.- Niste li možda pogledali kakva je bila koèija u kojoj jebježala banda?- Nisam. Barun Nemy postavio me je na ugao hotela i stajao sam tamo dok nije prasnuo hitac.- Vaša je banda doista stavila sreæi soli na rep. A sada idite,s vama sam izvanredno zadovoljna.- Još nešto imam da kažem vašem velièanstvu.- O bandi?- O njegovu velièanstvu caru. Kad smo se vraæali s potjere,odvezao sam se do palaèe njezine visosti princeze Šarlote Lota-

rinške. Vidio sam da se njegovo velièanstvo dovezlo s damom- MARIJA JURIC ZAGORKA, da su zajedno ušli u palaèu, a pola sata kasnije odvezlo se njegovo velièanstvo u dvorskoj koèiji u Schonbrunn.- Možete otiæi! Sve je u redu!Kad je mladi grof izašao, obrati se Marija Terezija šefu dvorske kancelarije:- Za ovu pustolovinu austrijske carice dao bi car FriedrichPruski polovicu Šleske koju mije oteo.- Nitko živ neæe o tom ništa saznati, pa ni vaš neprijateljFriedrich. Zalažem na to svoju glavu.- Ne zalazite svoju glavu jer je još trebam. U Beèu je poznat moj obièaj da se vozim u koèiji grofa Bathvanvja. A viznate kako me Beèani rado ogovaraju.- Velièanstvo, o toj se stvari neæe govoriti po Beèu. Veæsam se pobrinuo za to, to jest - kapetan Siniša. Tražio samod njega da ljudima prikaže dogaðaj kao zabludu svog sluge,a zauzvrat sam mu dao rijeè da æu mu još danas donijeti vijesto njegovoj ženi. Usuðujem se primijetiti da bi to bilo shodno.U protivnom sluèaju, sutra æe za njega pitati car. Mladi Fuchsje dokazao da kapetanova audijencija nije samo prijetnja. Onæe caru sve isprièati.Kraljica udari rukom po stolu.- Neæu da slušam o tom kapetanu. Otkad kraljevi kapituliraju pred kapetanima?! Ali - vi morate sprijeèiti da ide caru u audijenciju. Onda je moj plan razoren. Ako ga zatvorite...- Ne - obeæajte mu u "najkraæem vremenu" audijenciju kodmene, samo ništa toèno - dok ne prasne naš pakleni lagum.Recite mu da æe uskoro vidjeti svoju ženu, ali mu poruèujemda ne ide u audijenciju caru. Kad dobije poziv, neka kaže dajebolestan.- Prema tome, vaše velièanstvo opozivlje zapovijed da gazatvorim?- Zasad. Mislim da je to pametnije. Recite mu da je poèinio atentat na neku odliènu liènost koja je sjedila u koèiji i

fc ._*...

SUPARNICA MARIJE TEREZIJEneka zahvali Bogu što je još uvijek na slobodi. Kraljica mu poruèuje: neka sjedi u hotelu i šuti dok ga ne zovnem u audijenciju. Ako ne posluša, smjesta æu ga uhititi i zatvoriti. A sada nastavimo posao.Kao da se ništa nije dogodilo, vladarica stade èitati izvještaj šefa tajnog kabineta.- Kako vidim, današnjoj sveèanoj ispovijedi nije prisustvovao èitav dvor?- Njegovo velièanstvo car Franjo Stjepan zakasnio je polasata. Boljeli su ga bubrezi...- Vjerujem. S njegovim bubrezima sinoæ je imalo posla pola Beèa.- A njegovo velièanstvo car Josip isprièao se bolešæu, istotako i ministar Kaunitz.- Ministra Kaunitza sam dispenzirala. Zbog svoje bolestion ima posebnu dozvolu da se ispovijeda kod kuæe. A car nastoji biti bolestan upravo kad su sveèane ispovijedi. Podijelitæu ocu i sinu ukor osobno. Izdajte okružnicu dvorskim meš-trima, princezama i prinèevima neka se toèno drže kuænogreda.Kraljica je otpustila grofa Kocha, a zatim su redom slijedili odgojitelji princa Karla, Leopolda i princeza i podnosili izvještaje o napretku svojih uèenika.

Iznenada grofica Fuchs najavi kraljici daje car Franjo moli neka bi ga naèas primila. Ona pogleda svoju pouzdanicu i tiho joj odgovori:- Odgovorite njegovom velièanstvu da upravo èekam ministre na konferenciju.Grofica izaðe u predsoblje, ali se odmah vrati:- Otac Grande èeka zapovijedi velièanstva za jutarnju molitvu.- Daj, kraljice, Bogu što je Božje - odgovori Marija Terezija i ustane.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Poniknuvši glavom, grofica Fuchs pusti u dvoranu visokog muškarca. Crna mantija skrila mu je tijelo od poda do vrata. Iz mraène crnine viri mlado blijedo lice. Kao daje isklesano iz mramora. Ukoèeno se klanja kraljici, pa se opet ispravi. Ispod visokog bijelog èela ledenim mirom gledaju dva crna oka. Orlovski nos spušta se do usne èije soèno rumenilo porièe da se suzdržava od svjetovnih užitaka. U potpunom kontrastu s usnama, lice napadne muške ljepote pokazuje neki èudni uvjerljivi svetaèki izražaj. Kraljica uzvrati njegovu dubokom poklonu kretnjom glave i smiješkom na usnama.Ne prozborivši ni rijeèi, u pratnji dvorske gospode Fuchs pošli su u sobu za molitvu.Bijele, jednostavne, zlatom ukrašene stijene, nekoliko naslonjaèa i oltar s velikim raspelom pred kojim gori kandilo pružaju sliku mirne pobožnosti.Pred oltarom otac Grande klekne i zvonkim plemenitim glasom stane èitati evanðelje. Zatim poène predmoliti litanije. Kraljica i grofica su odgovarale.Monotono su se provlaèili njihovi glasovi kroz malu pustu sobu.U odajama muža Marije Terezije vlada potpuni mir. Car Franjo Stjepan leži na divanu od modrog brokata. Laki svileni haljetak s bijelim prslukom indiskretno ispoljava odebljale forme njegova visoka tijela. Velika glava poèiva na jastuku. Široko èetvorouglasto lice debelo je, crveno, svježe, ispunjeno bezbrižnim mirom. Velike tamne oèi sakrivaju lakoumni smiješak. Ispupèana usta otkrivaju bijele jake zube. Vlasulja puna gustih pramenova zaokružuje lice. Bjelina vlasulje istièe crvenilo puti.Uz njega u naslonjaèu sjedi njegov pouzdanik i dvorski meštar grof Josip Julien. Visok gospodin, gibak u sivoj odori.

Pletena bijela vlasulja indiskretno istièe lice puno znakova burna života. Svijetlosmeðe oèi obješenjaèki promatraju cara koji se proteže na divanu.- Kakva je to bila noæ, dragi Julien. Ljepše žene nije ni Bogvidio u raju. Vjerujte mi. Ova je ljubav jedina svijetla zraka umojem carskom zatoèenju.- Ako njezino velièanstvo jednom sazna za vaše gnijezdou "Bijelom orlu"?- Onda æu ga preseliti k "Crnom orlu".- Ako vam podreže krila pa neæete moæi izletjeti?- O tom sam razmišljao veæ više puta. Kad god je kraljicaušla u trag mojim ljubavima, uvijek sam se kukavno povukao i ljubavnicu zamijenio drugom. Ovaj put ne bih mogao.Ta žena ušla mije u kosti - poput kostobolje koja se ne možeizlijeèiti.- Dok se ne pojavi kakva lijepa vraèarica pa izlijeèi vašukostobolju novim èarolijama.- Onda bi morala naiæi zaista kakva èarobnica sa svimbožanskim vrlinama. Ali ovaj smo put mogli nastradati. Onajprokleti dogaðaj skupio je na ulici sav svijet. Doduše, ja sam

se odmah snašao, pitao ljude što se dogaða, izdavao nalogepandurima i sam se spremao da idem u potjeru za lupežima.Kad sam ljude uzbunio, svi su se vrtjeli i motali, a ja sam uhvatio moment da svoju ljepoticu stisnem na grudi i s njom pobjegnem.- Bilo je opasno izdavati pandurima naloge. Da su vas prepoznali?- Bilo bi opasnije da sam pokušao pobjeæi. U takvim zgodama pomaže drskost, makar sam je platio. Neki me oficirprepoznao i zatražio audijenciju, ali to nije važno. Plaši menešto drugo: mjesec dana opažam na dvoru èudnu promjenu.Kraljica kao da se za mene ne brine, ne pita me zašto takodugo izostajem u palaèi svoje sestre, ne ljuti se kad joj po-- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


ruèujem da me bole bubrezi... Ne prima me nasamu, ali me kod ruèka obasiplje nježnošæu, a ti znaš kako je opasna takva njezina ljubaznost. Ne znam što kani. Prije sam morao svaku veèer provoditi kod "dvorskog nosoroga". Mjesec dana grofica Fuchs više me ne poziva. Što to znaèi?- Ne znam. Možda njezino velièanstvo ima mnogo poslapa vas zanemaruje.- Strašno je to. Ona uvijek radi, a meni spoèitava da samlijen!- Smatra da car mora raditi.- Da, imate pravo, car mora raditi. Ali na našem dvoru nema cara.- Ali, velièanstvo, zar vi niste car?- Ja? Ne, dragi! Ja nisam car, ja samo nosim carsku titulu.- Ali, velièanstvo!- Ja sam samo tvornièar habsburgovaca. Moja je dužnostbrinuti se da se habsburška rasa množi. Zapamtite: ako vastko izabere da budete mužem kraljice koja nosi vlast, ondarecite: hvala, radije æu biti sluga. U obiènim brakovima mužje braèna polovica i gospodar. Ja sam samo braèni poslužitelj- manje od sluge. Njega zovu i trebaju èitav dan - mene primaju samo kojih èetvrt sata nakon veèere, a onda me opetšalju k "dvorskom nosorogu".- Pardon, velièanstvo. "Nosorog" ima novi nadimak.- Prièajte mi da me smijeh malo razbudi.- To je najnovija dvorska šala. Juèer je mladi Liechtensteinhtio do kraljice, ali su ga odbili. Na stubama sretne barunaRosenberga. Kad mu se Liechtenstein potužio, Rosenberg muje odgovorio: "Ne možete do kraljice zato što pred njezinimvratima stražari Fuchs - lisica kojoj je Bog smjestio rep posred lica."Car prasne u smijeh. Oèi mu zasjaju, a ispod rumenih usana iskoèe bijeli zubi.

- Sada "dvorskog nosoroga" zovu "dvorskom lisicom".- Tiše, tiše. Tko zna nisu li ovi anðeli na mom stropu špijuni i uhode cara koji nije car?- Zašto se uvijek rugate sami sebi?- To mi manje škodi nego kad mi se rugaju drugi.- Ipak, car treba ponosno nositi svoje dostojanstvo.- Upamtite: ja nisam car. Nosim carsku titulu kao i svoj

carski plašt za - osobite sveèanosti...Franjo Stjepan se nasmije i podigne glavu:- Sad bi trebalo da ustanem i otidem na pokoru. Poslijeslatke i burne noæi to je prilièno neugodan posao.Naglo se otvore vrata. Ušao je suh èovjeèarac naborana lica i sitnih nasmijanih oèiju. Car i grof Julien se trgnuše:- Gdje si, Lory? - mrko ga oslovi car. - Èitav tjedan nemate ni blizu.- Ve-li-èan-stvo. Ve-li...- Što zamuckuješ?- Da je velièanstvo vidjelo ono što sam ja - izgubilo bigovor. Osam dana gledao sam u trautmansdorfskom zatvoruštakore. Da, poštenja mi, u službi vaše špijunaže nije takoudobno kao u kraljièinoj službi. Ali - on se približi i stanešaptati - kraljica se svaki dan kriomice vozi u dvorac grofa Bathyanyja, a vani stražare dvorski gardisti. Ipak sam seuvukao preko zidina u dvorac i slušao pod otvorenim prozorom. Kad je kraljica ušla u dvorac, èuo sam kako ženskiglas vièe: "Lijepa zmijo, htjela si mi odmamiti cara!" Na tose èuo plaè, a onda drugi ženski glas kako moli: "Kraljice, taona je samo crv pod tvojim nogama." Ne znam je li kraljicatog lijepog crviæa zgazila. Sluge su me pograbile i zatvorile.Nisam se odao niti me je tko prepoznao, ali stražari u trautmansdorfskom zatvoru prièali su mi da veæ oko mjesec danaiz dvorca grofa Bathyanyja èuju iste rijeèi: "Lijepa zmijo."Vele da u dvorcu muèe neku žensku.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Vidite, Julien - reèe car - ljubaznost njezinog velièanstva prijeti nekom strahotom. Možda je utvara ono što ljudi prièaju, ali ono što je Lory èuo svojim ušima - to je sigurno opasnost. Do vraga, što to kraljica skriva preda mnom?DVORSKI ANÐEONad šenbrunskim dvorom spustilo se tiho ljetno veèe. Sakrivena iza zastora, kraj prozora stoji Marija Terezija i pomnjivo gleda u raskošno rasvijetljeni perivoj. Pred njezinim je oèima šarolika slika: s obiju strana aleja nanizale se plamteèe zelene svjetiljke, pa se èine kao vijenci od zelenih plamièaka. Na vazama što spajaju vijence blistaju okrugli, žuti fenjeri slièni suncu. Iz busenja ruža vire crvena, modra i zelenkasta svjetla.U sredini nasada šumi golemi vodoskok, s kraja obasjan duginim bojama. Iza vodoskoka aleja fenjera u obliku crvenih tulipana vodi do visoke uzdignute pozornice sa crvenim grimiznim zastorima. Pred pozornicom tri naslonjaèa. Srednji nadvisuje ostala dva. Iza njih se redaju niske stolice, pa onda, s kraja, male i okrugle.Tisuæe malih šarolikih staklenki posutih perivojem prièinjaju se s dvorskog prozora kao da su po nasadima pale krijes-nice.Marija Terezija jedva to opaža. Istražujuæi, promatra živahnu vrevu pozvanih gostiju pod galerijom dvora gdje se cak-le dragulji na bijelo oprašenim glavama ljepotica i komešaju krinoline od laganih koprenastih tkanina, urešene èipkama i umjetnim cvijeæem. Bijele se vlasuljama pokrivene glave muškaraca. U daljini ne razlikuju se mladi od starih. Kraljica razabire pojedince pod njihovim svijetlim haljecima od bro-

kata i baršuna, po podvezicama na kratkim hlaèama, po hodu i kretnjama kojima se vrzu oko dama.

Knezovi, grofovi i baruni, vitezovi, svi èije su povelje prošle strogu cenzuru dvorskog nadmeštra Khevenhillera pozvani su na veliku vrtnu sveèanost u Schonbrunnu.Kraljica je obièavala da u dvoru provede ljeto u užem krugu. Zato je velik broj uzvanika pobuðivao osobitu pozornost. Tiho, prikriveno letjela su pitanja od usta do usta:"Zašto ta velika sveèanost? Niti je èiji imendan niti se slavi kakva posebna slava - a ipak, tako velik sjaj i toliko gostiju!"Pokrenuše se grupe plemkinja i plemiæa.Pod galerijom se pojavila mlada ljepotica. Vodi je kavalir u bijeloj, zlatom izvezenoj odori. Sa smiješkom prepušta mu ona malu bijelu ruku. Oko vitke mlaðahne pojave trepte koketne ljubièaste vrpce, prišivene na krinolini od žute svile. Struk od èipaka ukrašen je biserom. Bijelo oprašene crne pramenove kose resi smaragdna spona. Žarki pogled mlade ljepotice preleti preko glava žena i upilji se u oèi muškaraca i mami im znoj na èelo. Njezina rumena donja usna izazovno poziva na cjelove. Tihi se šapat pronosi èitavim društvom:- Kneginja Vilma Auersperg!- La belle princesse!- Kraljièina suparnica!- Beèka Pompadurka uvijek stiže posljednja - šapne ispod lepeze ostarija kneginja Trautson svojoj prijateljici sijedoj kneginji Liechtenstein.- Da, uvijek èetvrt sata prije kraljice. Samo zato da štoviše naglasi kako je ona bliska carskom prijestolju i njezinommužu...- Smatra se potkraljicom.- Zna li Marija Terezija daje veliko prijateljstvo cara s knezom Auerspergom samo paravan iza kojeg se skrivaju ljubavnici?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Mislim da ne zna. Inaèe bije potjerala s dvora.Kneginja Vilma Auersperg, u pratnji svog muža, pobrzalaje pokraj knezova i grofova i njihovih dama uzdignute glave, potpuno svjesna da nosi naslov najljepše dame na dvoru, naslov "la belle princesse", a sve to zbog svog odnosa prema caru Franji Stjepanu. Znala je da taj odnos oko nje stvara obruè poklonika svake vrsti plemstva i dvoranina. Znala je i to daje gospode, koje nikad nisu sklone lijepoj ili znamenitoj ženi, baš zbog toga susreæu sa servilnim poklonom. Govorkanja o tom svom odnosu ona je pratila ne samo s tajanstvenim smiješkom nego i s ponosom.Primajuæi neprijateljske poglede kraljici sklonih gospoða s osmijehom u kojem je pomiješala ironiju i oholost, odvraæala je poklonièke poglede muškaraca pritajenim zamamljivajem svojih vrelih oèiju, uvjerena da blistavilom svojih zjenica za-robljuje njihovu naklonost. Kretala se gestama kraljice, okrunjena krunom ljepote koja je sve muško na dvoru uèinila svojim podanicima.- Ova careva ljubav traje neobièno dugo - primijetila jeponovno kneginja Trautson.- Da joj nije Pompadurka u svojoj oporuci ostavila tajnukako je toliko vremena držala zarobljenog Luja Francuskog?- reèe kneginja Liechtenstein.Kneginji Vilmi prišao je grof Julien:- Vaše velièanstvo kraljice ljepote, moje najiskrenije obožavanje. Vaša žuta toaleta potamnjet æe uspomenu na èuvenužutu haljinu madame Pompadour kojom je u srcu Luja upalilavjeènu vatru.

Kneginja se osmjehne i blago udari grofa lepezom po ramenu. Zatim se okrene mladom knezu Fritzu Schwarzenbergu i sakrivši svoje usne lepezom, upita ga:- Što znaèi ovaj dvorski alarm?

- Ne znam. Neki kažu da kraljica namjerava udati dvijestarije princeze. Vidite, ovdje su poslanici stranih država.- Da, kraljica želi pokazati princeze pod iluminacijom- reèe ona s ironijom - ne bi li poslanici izvijestili svoje dinastije da Elizabeta nije kozièava, da Marija nema grbe, aJosipa da nije suha kao trska.Oboje se nasmijalo, a Vilma nastavi:- Gle, vidim pozornicu! Tko æe glumiti?- Ne znam. Imena dama i gospode koja æe sudjelovati zatajili su kao kakvu diplomatsku tajnu.Promatrajuæi s prozora, Marija Terezija napeto je pratila svaki pokret svoje suparnice. Pomnjivo je razmotrila njezinu toaletu i vitki stas, uoèila kako se oko nje vrti èitavo društvo, a ona mu je središte - kao daje ona kraljica i kuæedomaæica na ovom dvoru.U sivoj propisanoj dvorskoj gala-toaleti priðe carici grofica Fuchs i najavi dvorskog nadmeštra.Marija Terezija baci još jedan pogled na perivoj i šapne svojoj pouzdanici:- To je njezin posljednji trzaj! Gledajte, ona sjaji i ne slutistoje èeka...Kraljièino lice poprimi izraz uzbuðenog zadovoljstva i ona se uputi u salon. Tu je u zlatom vezenoj tamnocrvenoj odori stajao car Franjo Stjepan svjež, rumen i nasmijana lica. Gestom podanika primi kraljièinu ruku. Dvorski meštar dade znak i najavi:- Vaše velièanstvo, devet je sati!Kraljica se s mužem uputi u veliku dvoranu gdje je veæ èekala povorka princeza i prinèeva s mladim carem Josipom. Na okupu je bila èitava kraljevska obitelj. Dolje, pod galerijom, gosti su veæ bili nestrpljivi:- Kad æe veæ jednom prispjeti dvor? - ljutile se dame upreuskim svilenim cipelicama.



- Evo ga. "Dvorska ura" je tu. Sad æe i dvor.Na galeriji se pojavio mali Portugalac sa svojom uglastom poèešljanom vlasuljom Luja XIV U pramenove je upleo vrpce poput djevojke, što nije bilo u vezi s modom njegove frizure. Ukoèeno se pružilo tijelo na kratkim nogama. Njegova je toaleta pobudila sumnju da su ga glaèale sve beèke pralje. Èitava pojava davala je sliku ukoèene toènosti.- Kad se pojavi Taruka, onda znaj da je odbio èas! Onnikad ne zakašnjava - tumaèio je knez Liechtenstein svommladom sinu koji je na dvoru bio novajlija. - Taj je malièovjek diktator reda na dvoru. On navija sat kojemu se i kraljica pokorava - ako, naravno, nije zle volje!Na stubište izaðe dvorski nadmeštar. Zeleno odijelo sapela mu preko prsiju srebrom i zlatom iskiæena vrpca s kraljevskim grbom, znak njegove najviše dvorske poèasti. Gosti upriješe oèi u njegovu tanku, usku pojavu, hladno i važno lice, preliveno strogom zbiljom. U ruci mu štap s velikom zlatnom kuglom.- Tiho - prekine knjeginja Vilma šaputanje mladog Fritza.- Izletio je dvorski moljac.

Nadmeštar dostojanstveno udari o pod tri puta. Zavlada duboka šutnja. Onda nadmeštar side niz stepenice prvi, a za njim kraljevska povorka. Svi se duboko klanjaju.Kraljicu vodi car Franjo Stjepan. Njezina visoka pojava, makar znatno odebljala, još uvijek nije izgubila linije nekad tako slavljenog stasa. Zelena haljina posuta je bijelim utkanim cvijeæem. Niz razgaljena snažna ramena visi lagana pelerina od crnog brokata ukrašena hermelinom. Oko golog vrata svezala je ogrlicu od dijamanata. U bujnoj, glatko uèešljanoj i bjelilom oprašenoj kosi svjetluca zvijezda od briljanata. Kraljièino je lice rumeno, a velike mudre oèi neobièno blistaju. Kad ljudi gledaju u te oèi, zaboravljaju nabore na vla-darièinu licu i njezin podbradak.

Sa smiješkom odvraæa kraljica poklonima svojih uzvanika. Stigla je u blizinu kneginje Vilme. Sve oèi piljile su radoznalo èas u kraljicu, èas u kneginju. Marija Terezija okrene prema njoj glavu, kimne i nasmiješi se napadno ljubazno. Zaèuðeni gosti ostali su sagnuti i kad je vladarka veæ prošla pokraj njih.- Sveèanost je poèela senzacijom - prošaptale su dame.- Kraljica je Vilmu obasula napadnom ljubaznošæu.A Kneginja Vilma šapne Fritzu:- Jao neprijatelju kad je ona s njim ljubazna!Dvorska povorka, a za njom svi gosti poðoše izmeðu šarolikih plamteæih tulipana do pozornice, èar doprati caricu do najvišeg naslonjaèa, povuèe njezinu povlaku i stane iza njezina naslonjaèa. Marija Terezija sjedne. Do nje zdesna sad se smještava car Franjo Stjepan, a slijeva je s izražajem potpune apatije nehajno sjeo mladi car Josip.Iza njih su se poredali dvorani, strogo po rangu i èasti. Sve to budnim okom prati dvorski nadmeštar knez Khevenhiller.Kad je nadmeštar dao znak, pred caricu izaðe gospodin u svijetlomodroj odori sa srebrnastom trakom oko ruke. To je intendant dvorskog kazališta grof Kegleviæ. Duboko se poloni i izvijesti.- Vaše velièanstvo, predstava poèinje.Rastvore se grimizni zastori. Na velikom prostoru pozornice kraljevska odaja u stilu XIV vijeka. U naslonjaèu sjedi kraljica u crvenoj haljini historijskog kroja, okružena dvo-rankama, i pjeva uz gitaru.- Kæi grofa Bathyanyja - šapuæu dvorani gledajuæi kraljicu na pozornici.- Dražestan glasiæ, ali malo je smetena.Pjesma na pozornici svrši. Dvorske dame ustaju i hvale gospodaricu. Najviše je obasipa hvalospjevima dvoranka Jo-landa. Dolazi kralj, vladarièin muž, nježno je poljubi i upuæu-



je pregršt lijepih rijeèi. Ona se nasmiješi i zahvaljuje Bogu i ljudima za svoju sreæu u svom braku. Kraljica odlazi u svoju ložnicu na poèinak.S njom ide i Jolanda. Na pozornici gase svjetlo. Onda blijedo svjetlo obasjava praznu kraljevsku sobu. Samo se kralj skriva iza zastora i èeka. Ponovno se pojavi Jolanda i koketno umiljuje kralju:"Ti me moraš uèiniti kraljicom!""Ti si jedina moja kraljica, jedina ljubav", šapæe kralj Jo-landi. Iz svoje ložnice izaðe kraljica i zapanji se."Kralj i Jolanda!" šapæe za sebe, a onda vikne:"Lijepa zmijo! Ne dršci! Èuj, lijepa zmijo, ja sam kraljica, a ti si milosnica, èasoviti hir moga muža! I dalje živi od milostinje kojom te darivam, kao što darivam prosjaka na uglu svog dvorca..."

"Te je rijeèi èuo Lory kroz prozor Bathyanyjeva dvorca", pomisli u sebi car Franjo Stjepan.Jolanda odlazi, a kraljica skida svoj medaljon i vraæa ga kralju."Vraæam ti znak tvoje lažne ljubavi!"Svršio je prvi èin. Baršunasti se zastori zaklope. Marija Te-rezija plješæe, a za njom se povodi èitav dvor. Pljesak je nešto smuæen, pogledi dvorana plahi i prikradaju se k Vilmi koja sjedi uz kneza Fritza s izražajem potpune nehajnosti.Nakon malog odmora, zastor se opet otvara. Gosti napeto èekaju nastavak èudne drame.Na pozornici sjajna odaja. Na divanu sjedi kraljica i žali se na svoju sudbinu:"Sreæa je hirovita poput zle žene. Ljubav moga muža je leptir što se zaustavlja kod svakog cvijeta..."Iza kraljice rastvaraju se tamne zavjese. Zasjaji se oblak svjetla. Na uzvišici zelenog brdašca stoji blistava slika anðela. Visoka pojava u bijeloj svili posutoj zlatnim zvijezdama i dra-

gim kamenjem. Uska anðeoska haljina plastièno odaje linije mlaðahne krasote. U golim rukama drži palmu. Ovalno lice klasiènih crta i prozirne bijele puti osuto je lakim ružièastim sjajem. Velike, crne, umne oèi upiru se sugestivnom snagom u nebo. Nad visokim bijelim èelom sjaji zlatni dijadem sa zvijezdom od briljanata. Raspletene duge, neobièno bujne pepeljaste kose padaju do koljena poput vilinskog plašta..."Tko je ta èarobna krasotica?"Visoko uzdignute glave sjedi Marija Terezija i prisluškuje što se šapæe u gledalištu. Osjeæa magiènu moæ koja je pritisla na stolice èitav dvor i sve goste. Osjeæa da je car Franjo maknuo glavom i èudno gledao Josipa, ali on kao da nije uzvratio taj pogled. Njegove su oèi piljile u sliku anðela.- Prepoznaješ li tko je to? - šapne Marija Terezija Josipu.- To je kontesa koju je vaše velièanstvo spasilo od lomaèe.Kraljica potvrdi glavom upiruæi pogled u pozornicu, dok jeu svojim mislima i sluhom istraživala dojam u gledalištu.Na pozornici anðeo polagano silazi do kraljièina uzglavlja i prozbori glasom koji je romonio perivojem poput melodije sa srebrne žice:"Ne tuguj, kraljice nad kraljicama. Tvojeg vojna zaplela je u svoju mrežu žena što svoju crnu dušu pokriva ljepotom. Kad izgubi krinku svoje ljepote, ostat æe jadna, nesretna, od svih ostavljena - ostat æe još samo rugoba njezine opaèine. Ljepota tijela vene kao list u jesen. Kraljice, ti si najljepša i najdivnija - jer tvoja je ljepota prava - ona je vjeèna. Ljepota je snaga uma - ljepota je dobrota srca - ljepota je èista savjest. I sve stoje oko tebe živi od te ljepote tvoga duha! Sve ono što se dotièe tvog imena, nosiš u vjeènu slavu historije svog imena! A ona sitna mušica pod tvojim nogama - nestat æe. Nestat æe poput leptira oprženih krila. Kraljice nad kraljicama! Historija plete tvoj lijepi vjeèni vijenac - vjeèni spomen."

MARIJA JURIÆ ZAGORKA


U gledalištu se nitko nije usudio dahnuti.Iz ložnice izlazi kralj, pada pred noge kraljici i klièe:"Prisnio mi se strašan san da sam zapao u mrežu lijepe zmije. Ti si najljepša i najljubljenija!"Tad zagrli kraljicu. Nad njima anðeo sipa bijele ruže gledajuæi u nebo i govori povišenim glasom:"Slava tebi, vladarke, jer nijedna žena na svijetu nije do tebe, do tvog poštenog srca i netaknute èasti."Zastori se sklope. Igra je svršila. Rasvijetljenim perivojem odjekne pljesak. Kraljica odredi da se zastor otvori. Kraljica plješæe, car Josip plješæe i car

Franjo ih slijedi sakrivajuæi se da ne opazi Vilma. Gospoda u gledalištu ispružila glave, lupali u dlanove i gutala oèima neviðenu ljepotu anðela.Kad su se zastori posljednji put zatvorili, kraljica ustane:- Kako ti se sviða moja nova dvoranka? - upita cara Franju.- Da, neobièna je! Vrlo neobièna!- Neobièna krasotica! - dodaje kraljica. - Što veliš ti,Josipe?- Ljepota nije tijelo, ljepota je um! - odvrati Josip opetujuæi Nerine rijeèi s pozornice. - Ja dijelim oduševljenje svojemajke!Car Franjo znaèajno pogleda sina kao da ga podsjeæa na onaj dan kad su obojica pošli u predsoblje dvora da vide "èudo od vještice". Car se malo primakne sinu i šapne mu:- Molim te, šuti. Ne spominji kraljici da sam je upoznaokad je bila optužena.Dvoredom odliènika prolazila je kraljica, zaustavljala se i oslovljavala pojedine liènosti. Pronicavim okom razabirala je uzbuðenje èitavog dvora.Sve je govorilo samo o èudnom sadržaju igre koja je neprikriveno ciljala na odnos Vilme prema caru Franji Stjepanu i istakla ljepotu anðela što je tako nenadano osvanuo na dvorskoj pozornici i govorio rijeèi koje su Vilmu rušile u prah.

Mimo obièaja, kraljica se zaustavila u skupini mlade gospode iz visokog plemstva i upitala ih:- Dakle, gospodo, kako vam se sviða moja nova dvorskadama? Želim èuti iskreni sud jer je ona moja štiæenica.- Vrlo je lijepa! - plaho æe mladi grof Liechtenstein.- To je premalo, mladiæu, njoj su anðeli prepustili mnogo od svoje ljepote. Kad biste tek znali kako je umna! Samonije navikla dvorskim intrigama. Želim, moja gospodo, da jedobro zabavljate. Ona je unuka odliène stare velikašice kojojiz vremena rata dugujem mnogo zahvalnosti. Danas je mlada grofica izvan službe pa je smatram uzvanicom na svojojsveèanosti.Time je kraljica podijelila i dozvolu i zapovijed da s Nerom postupaju kao sa svakom damom iz odliènog plemstva. Jedva se vladarka udaljila, njihova su usta bila puna obožavanja, a oèi se prikovale u zatvorene zastore pozornice.Dotle se kraljica približi kneginji Liechtenstein koja je stajala u blizini kneginje Vilme.Marija Terezija porazgovori sa starom damom i dovrši glasno da uzmogne èuti i njezina suparnica:- Sva su gospoda izrazila mnijenje da na mom dvoru nikad nije bilo žene koja bi se mogla mjeriti s ljepotom mojenove dvorske gospoðe!Rekavši to, priðe Vilmi, pruži joj ruku na poljubac stoje bio znak osobite milosti, pa æe ljubazno:- Neizmjerno sam radosna, kneginjo, što vas opet vidim.Veæ sam davno željela da odigramo partiju karata. Tu biste miželju danas mogli ispuniti:Vilma se pokloni:- Duboko zahvaljujem vašem velièanstvu na tolikom odlikovanju!Kneginja nije mogla u svom glasu prikriti ledeni prizvuk, a kraljica nastavi put krugom što su ga stvarali uzvanici.



Èitav je sat razgovarala s gostima kad se rasvijetljenom alejom pojavi dvorski intendant vodeæi Neru.Preodjenula se u modrikastu raskošnu haljinu.Oko umjerene krinoline prse nabrane trake od tila s bijelim pupoljcima. Struk od modrikaste svile takoðer je ukrašen bijelim pupoljcima i naboranim tilom i sapinje njezinu vitku mladenaèku formu. Klasièan izmodelirani vrat resi niz bisera. Èuvene pepeljaste kose nisu oprašene, veæ savijene u frizuru s uvojcima koji se spuštaju po bijelim skladno graðenim ramenima. Kosa je ukrašena nježnim nakitom od bisera.Svi zadivljeno promatraju neviðenu ljepotu što djeluje poput proljeæa u neobièno odabranoj toaleti koja se znatno istièe od tradicije suvremene mode.Intendant Kegleviæ privede Neru Mariji Tereziji. Ona joj pruži ruku i predstavi je plemstvu:- Moja nova dvorska gospoda potomak je starih velikašai roðakinja je intendanta Kegleviæa. Veoma sam zadovoljnavašom igrom, drago dijete. Nadam se da æete se dobro zabaviti. Gospoda vas željno oèekuju!Nerin moleæi pogled zaustavi se na kraljici, ali ga ona nije htjela razumjeti. To je Neru tako smelo da joj iz ruku padne lepeza.Stojeæi pokraj svoje majke, car Josip hitro podigne lepezu i pruži je Neri. Ona porumeni i duboko se nakloni.Uska, tanka pojava nadmeštra Khevenhillera primakne se k Josipu pa æe mu prestravljeno:- Zaboga, vaše velièanstvo! To je contra decorum!2 Jošnikad car nije dignuo lepezu dvorskoj dami!- Kako nije?! Ta vidite da sam to ja uèinio - odgovori mirno car.

Dvorski nadmeštar da znak za dine.3 Povorka se vratila u dvor. Sada je s njom išla i Nera, odmah iza grofice Fuchs, u pratnji grofa Fuchsa.U velikoj sveèanoj dvorani smjestili se gosti. Uz kraljicu njezina obitelj, poslanici, ministri, èlanovi najvišeg plemstva, dok su niže po rangu rasporedili u dvije pokrajnje dvorane.Neri je odreðeno mjesto uz kraljièin stol izmeðu dva mlada kneza. Ali sve te dvorske èasti kao daje ne raduju. Izmeðu nje i kraljice odigravalo se nešto stoje zamijetila samo grofica Fuchs. Kad god bi kraljica pogledala Neru, ona se smiješila, a kad je s nje skinula pogled, Nerino je lice bilo sjetno i tužno.Nakon dinea povede je grofica Fuchs u pokrajnju sobu, upre u nju svoj dugi nos i ozbiljno joj reèe:- Njezino vam velièanstvo poruèuje da nije zadovoljnos vašim izrazom. Oèekuje od vas veselo lice i želi da se zabavljate s gospodom kao da ste u svom vlastitom dvorcu.- Neizmjerno sam zahvalna prevelikoj dobroti njezinogvelièanstva. Ali srce neæe da slijedi moju volju. Èeznem zamužem. Mjesec dana o njemu ne znam ništa, osjeæam se kaozarobljena. Oprostite, ali ne znam lagati!- Njezino me velièanstvo ovlastilo da vam obeæam: akoispunite njezinu želju i veselo se predate zabavi, tada poslije sveèanosti možete u pratnji grofa Kegleviæa i grofa Kochaotiæi k vašem mužu na dopust od tri dana.U trenutku promijenilo se lice mlade žene. Poljubi ruku staroj grofici i reèe:- Izvršit æu želju njezinog velièanstva! Kliktat æu sreæom iveseljem!U perivoju je svirala glazba. Na velikom parketnom prostoru razdijelili se parovi. Ples je otvorio car Josip s malom

1 Contra decorum - protiv pravila pristojnosti.

3 Dine (franc.) - objed koji se blaguje u podne ili oko 17-18 sati.



krupnom damom. Nera je stajala iza plesnog kruga sa svojim roðakom intendantom grofom Kegleviæem.- Tko je ona dama što pleše s mladim carem? - tiho upitaNera grofa Kegleviæa.- Njegova žena, bavarska princeza.Promatrala je omalenu, nezgrapnu princezu s masnim zatiljkom koji joj se ispupèio poput grbe i unakazio joj leda. Okrugla glava s rijetkom plavom kosom, lice puno crvenih pjega, a kad bi progovorila, vidjeli su se pokvareni zubi. Tamne oèi gledale su mutnim i žalosnim pogledom - kao da sama nad sobom tuguje.- Èudiš se, zar ne? - upita grof Neru. - Nije je Josip uzeoza ženu. S njom ga je vjenèala kraljica. Državni je interes zahtijevao da Josip uzme bavarsku princezu. A pošto je mladai ljepša pošla za španjolskog prestolonasljednika, morao jeaustrijski prestolonasljednik uzeti za ženu onu koja je ostala.Nera suæutno uzdahne: - Zašto je priroda nametnula siroti sve svoje rugobe u tako velikoj mjeri?- To je najnesretniji brak pod suncem.- Možda su zato careve oèi tako melankoliène?- Uvijek je takav, tih, sjetan i šutljiv. Ovdje ga zovu Ha-mletom, a nju Ofelijom koju su nagrizle ribe kad se u ludilu bacila u rijeku pa su je spasili i objesili o vrat austrijskomHamletu.- Kakve li zlobe!- Draga moja, zlobi se na dvoru moraš priviknuti. Gle, dolazi mladi grofiæ Khevenhiller. Taj naduti, blesavi sin dvorskognadmeštra jedini na dvoru nije zloban. Naprotiv, njegova pre-uzvišena majka zaslužuje svoj nadimak "dvorskefeantipe".Onizak i tanak grofiæ priðe Neri, pa æe kao da govori svom podreðenom sluzi:- Moram plesati s vama po želji njezinog velièanstva.Nera odvrati:

- Želji njezinog velièanstva moram i ja pridonijeti tu žrtvu!Intendant se nasmije. Ne shvaæajuæi Nerinu ironiju, grofiæ je povede ravno do kraljice koja je sjedila na povišenom prostoru, okružena gospodom i gospoðama iz visokog plemstva. Grof i Nera se poklone i poðu na ples. Marija Terezija mahne sinu kneza Liechtensteina i tiho mu šapne:- Ako ne požurite zamoliti lijepog anðela da vas vodi umenuet, stavljate na kocku svoju sreæu.Mladi se knez izgubi u vrevi plesaèa da doèeka Neru.Izvan grupe u kojoj su plesali parovi stoji barun Rosenberg, tajnik cara Josipa. Bistre smeðe oèi tragaju amo-tamo po perivoju. Nitko ne može izmaknuti njegovu pogledu. Pod jednostavno uèešljanom vlasuljom otvara se visoko èelo s tanko urezanim obrvama. Uski nos spušta se do tananih usnica što bi vazda htjele prikriti ironièni smiješak. Uz njega se prislonio grof Nikola Esterhazv, dvorski poet Marije Terezije. Krupno pleæato tijelo u kontrastu je s poetskim zvanjem.- Gle - šapne Rosenberg - knez Liechtenstein vodi naples "dvorskog anðela". Ona brzo avanzira. Pazite kako sesiromašni nadmeštar Khevenhiller nadimlje.- Svakako je contra decorum da knezovi plešu s jednostavnom dvorskom damom! - odvrati knez Esterhazv.

- Ali mlada gospoda prvog ranga nisu toga mnijenja.Evo, gledajte kako opsjedaju njezino mjesto, kako nestrpljivoèekaju da se plesaèica vrati. Èini se, naš "dvorski anðeo" imaðavolsku moæ...- Prekrasna je, to se ne može nikako poreæi, a vele da vrloduhovito èavrlja. Sirota kneginja Vilma! Ova ju je predstavasigurno uzbudila. Vidite, vrlo rijetko pleše. Što to znaèi?Barun Rosenberg zlobno se nasmiješi.- Prorijedila se njezina vojska kavalira. I generalštab imomèad uskoèiše na - anðeosku frontu!

1



- Gledajte, dragi Rosenberg. Mladi car Josip stao je ispredgospode koja èekaju našu ljepoticu. Što kani?- Vaša æe znatiželja biti ovoga èasa namirena. Divno!Mladi se car ne obazire na ostale kandidate, klanja se mladojgrofici i vodi je na ples!- Što se sve danas dogaða na dvoru?! - usklikne NikolaEsterhazv. - Kraljica nije meni povjerila da napišem dramukoju su glumili. Nitko ne zna tko ju je sastavio. Sve su tajili...A konaèno se dramolet pretvorio u pamflet protiv Vilme.- Vaše mnijenje dijele i drugi - odgovori Rosenberg. -Svi su bili osupnuti.Senzacija! Sve gleda cara Josipa i njegovu plesaèicu. Grof Rosenberg nadigne svoje karakteristiène obrve:- Koliko je lijepih davolica svoje jezièce zabolo u anðela!Nadmeštar Khevenhiller rumeni su kao kuhani rak, a njegovaKsantipa namjestila je lornjon na svoje janjeæe oèi. Eto Vilme,pogledajte je. Sjedi izmeðu grofa Juliena i kneza Fritza - tosu jedini ostaci njezine nevjerne èete. Sakrila se lepezom. Bogzna kakve uštipke izbacuju njezine požudne usne? Šteta štonisam lepeza!- Tiše, tiše, skreæe ovamo; vi ste je domamili svojom kritikom.Kneginja Vilma dolazila je sa dva kavalira. Prolazeæi pokraj baruna Rosenberga, dobaci mu:- Opet se zabavljate na tuði raèun!- Naprotiv, nehajno promatram kako anðeli razbijaju vašuzemaljsku momèad...- Po zapovijedi vrhovnog vojskovoðe... - I ona pogledaprema kraljici.- I po tihoj želji njihovih srdaca. Kolike li nezahvalnosti,kneginjo! "Dvorski anðeo" zasjenio je slavu dvorskih ljepota,a taj nadimak "dvorski anðeo"...- Pristaje seoskoj pastirici.

- Sasvim se slažem. Vladari su èesto posjedali pastiriceuza se na prijestolje.- To bi bilo posve po æudi cara Josipa...- Na dvoru ima još jedan car - odvrati Rosenberg.- Ali taj ne posjeduje prijestolje niti æe ga posjedovati.- Ipak ima razvijen ukus za žensku ljepotu, a danas i on

upravlja svoj lornjon anðeoskoj fronti pastirice! - nehajnoreèe Rosenberg.Vilma pogleda prema caru Franji koji je promatrao Neru kako pleše s mladim Josipom.- Nenatkriljivi ste u svojoj zlobi - ljutito æe Vilma.- Samo u ovom èasu. Da vas ne izjeda ljubomora, vi bisteme svakako nadmašili.Ona mu ne odgovori, veæ uzme pod ruku grofa Juliena i prigušenom ljutinom reèe:- Idite k caru i recite mu da sam duboko povrijeðena. Jasnoje da su ovdje atakirali na mene. Ona glupa drama uperena jeizravno protiv mene. Rijeèi što ih je ova provincijalka izreklana pozornici rijeèi su kraljièine. Tražim zadovoljštinu.Ljutiti pogled okrenula je prema carici i nastavila:- Gledajte kako bestidno tjera kavalire da zabavljajuovu pastiricu. Od cara Franje tražim zadovoljštinu. Saznalasam da je kraljica držala sve današnje glumce interniraneu dvoru grofa Bathyanyja, samo da nitko unaprijed ne znakakvim æe me obasuti pogrdama. A mene je ovamo pozvala ljubaznim pismom da može poèiniti taj grdni atentat. Nijeli to neèuveno? Car je to morao sprijeèiti. Tražim od njegazadovoljštinu, u protivnom sluèaju...- Kneginjo - šaptao je Julien - pokušat æu se približiticaru i priopæiti vašu poruku. Molim vas da se dotle smirite.Ples je svršio prije nego što su mladi car Josip i Nera obišli krug. Car prihvati njezinu ruku kao svaki drugi plesaè i povede svoju plesaèicu na odmor.



- Nadam se - reèe on - da vam nije neprilièno što samvas oteo gospodi. Oni su vrlo uslužni praznim frazama, nekausreæe dame sebi ravne.- Hvala, vaše velièanstvo - odgovori Nera nešto smeteno.- Ne zaslužujem toliko uvažavanje.- Moje uvažavanje pripada vašem umu koji sam upoznaoonog dana - sjeæate li se - kad ste sa mnom razgovaraliu predsoblju dvora, a niste znali da sam prestolonasljenik.Molim vas, grofice, nastavite onaj naèin konverzacije kadste sa mnom razgovarali kao sa èovjekom. Kad sam vas danas opazio na pozornici, bio sam neizmjerno iznenaðen.Moja majka kraljica pomno je èuvala tajnu današnje veèeri.Nisam slutio da mi je nesvjesno pripravila preugodno iznenaðenje.- Hvala vam, vaše velièanstvo, radujem se što me se jošsjeæate.- Mnogo vas se puta spominjem. Mnogo! Vi ste bili povodda sam poèeo èitati Malleus maleficarum, taj nesretni zakonprotiv vještica, i da sam dublje prouèio strahovite zablude ovješticama.Nera zaboravi da razgovara sa carem i usklikne:- Nije li strašna ðavolska zloba i pokvarenost koju su razbijaèi morala nametnuli ljudskom mozgu?- Žalim siromašni narod koji je žrtva takvih prijevara. Viste rekli "razbijaèi morala". Na koga to mislite?Nera se zbuni.- Molim vas govorite i zaboravite prestolonasljednika. Kaoi ono prije godinu dana i sada s vama govori samo èovjek koji

bi htio saznati koga smatrate-razbijaèem morala.- One koji su širiti praznovjerje i tako u oèima puka Bogališili njegove božanske moæi.- Sasvim se slažem s vama - vedro æe car - samo vasodmah upozoravam da nikad ne kažete svoje osobno mi-

šljenje pred kraljicom. Ona jezuite vrlo cijeni i uzvisuje ih za svoje savjetnike. Nera se prestraši.- Ne bojte se, govorim vam kao èovjek èovjeku. Ni ja se usvojoj duši ne slažem s kraljicom. Èak se bunim protiv prevelike nabožnosti koju su jezuiti uveli na dvoru. Dakle, u meninalazite istomišljenika...Car se iznenada zaustavi. Pogleda Neru. Trenutak je šutio, a onda æe tiho:- Previše sam rekao. Nije moj obièaj povjeravati ljudimasvoje misli...I Neru je iznenadila careva povjerljivost. Razabravši da se zbog toga kaje, odvrati iskreno:- Što je meni vaše velièanstvo izvoljelo reæi, ostat æe umeni pokopano. Ne samo zato što znam da svoj život dugujem baš vama nego i zato što sam presretna da buduæi vladargaji tako spasonosne, prosvjetne i mudre misli.Car je dalje promatrao Neru melankoliènim modrim oèima, a onda æe tiho:- Od prvog dana kad sam s vama razgovarao nešto me jenukalo da se u vas pouzdam. Tom unutrašnjem pozivu odazivam se i sada. Èini se, to je nagon moje osamljene duše koja,eto, vidite, na èitavom dvoru nema istomišljenika.Prišavši caru, barun Rosenberg sprijeèio je Neru da odgovori.- Vaše velièanstvo, car Franjo Stjepan moli da se potruditedo njega.Josip se nasmiješi Neri i pokazavši Rosenberga, reèe:- Prepuštam vas barunu Rosenbergu, mojem dvorskommeštru i pouzdaniku.Ovaj je oèito shvatio carevu želju da se za nju brine i opet je povede plesaèima.Zaokrenuvši uskim puteljkom preko nasada, mladi se car obazre onamo gdje je ostavio Neru. Promatrao ju je kako



pleše s njegovim dvorskim meštrom, a mladi i stariji velikaši dižu glave i prate je s udivljenjem kako je Rosenberg opet dovodi na mjesto gdje su se okupila mlada gospoda, a ona im se smiješi, razgovara s njima i opet polazi na ples. Mladi car spusti glavu i nastavi put onamo gdje je sjedila kraljica, a uz nju car Franjo Stjepan.Dvorski nadmeštar Khevenhiller stajao je uz svoju ženu. Suhonjava, malena dama gotovo se izgubila u crnoj krinolini s bijelim èipkama. Male su joj oèi prekrite lornjonom, a velikom lepezom skriva lice i šapuæe svome mužu:- To što se danas radi na dvoru s tom dvorskom gospoðomzaista je inkompatibilno protiv svih propisa. Èak je i mladicar izgubio glavu. Njegovo velièanstvo car Franjo Stjepan ine gleda nikoga, nego nju. Stoje kraljici? Brine se za tu ženui zaboravlja èak na svoje vlastite kæeri.- Hvata me groznica - tiho odvraæa nadmeštar. - Kraljicaje htjela da se izvede ova gluma i sve koji su sudjelovali internirala je kod grofa Bathvanvja da iznenadi dvor. Dobro, tojoš mogu nekako razumjeti, ali ne razumijem zašto tako od

likuje ovu groficu? Otkako sam na svom uzvišenom mjestu,nije se dvor ovako ponašao. To je kao na graðanskoj reduti, ane na dvoru s uzvišenom španjolskom etiketom.Mala gospoða upiljila je oèi kroz staklo i šapnula:- Sablazan. Eno gledaj! Grofici udvara mladi Liechten-stein. Grof Klary, pa i mladi Kinskv. Evo, sad je oslovljava èaki kancelar Kaunitz. Mi smo na sajmištu!Nadmeštar pode ravno prema kraljici i stane iza njezina naslonjaèa. Marija Terezija obazre se k njemu:- Rekla bih da ste našminkani, dragi moj Khevenhiller!Tako ste rumeni! Nešto nije u redu?- Vaše velièanstvo, ja sam danas suvišan. Dvor je pošaopravcem: contra dec0rum. Nosioci dostojanstva dvora caraJosipa ne služe svome caru, nego mladoj dami koju je vaše

velièanstvo izvoljelo podiæi nad sve ostale. I princeze su zlovoljne zbog toga.- Dragi prijatelju - reèe kraljica uz ironiènu molbu -priuštite mi danas tu malu radost. Ionako ih malo imam -dovrši i okrene od njega glavu.Car Franjo sjedio je okružen gospodom svoga dvoranstva. Grof Julien mu šapne:- Vilma je uvrijeðena predstavom.- Znate, da nisam kriv. Sad mi je jasno zašto se kraljicaskrivala i zastoje polazila u dvor Bathyanyju: da može sve toiznijeti pred dvor kao grom. Svakako, to je mali skandal. Ališto ja mogu protiv dvora? Ta ja nisam car. Ja sam plašt!- A što mislite o "anðelu"? - upita Julien.- Želio bih što prije doæi u nebo.- Èudim se da vam kraljica omoguæuje takve želje. Ovaj"dvorski anðeo" zbunio bi i svece na nebu.- Kraljica mije pripovijedala da se mora odužiti baki mlade grofice i zato ju je imenovala dvorskom gospoðom. Kad binjezino velièanstvo slutilo da sam prije godinu dana zbog teljepotice šetao pod prozorom "Bijelog orla"?

- Danas oèito ne bi uživala nadimak "dvorskog anðela".Nadmeštar tri puta udari velikim štapom.- Vaše velièanstvo, poèinje vatromet.Kraljica ustane i naloži nadmeštru:- Nakon vatrometa priredite partiju karata. Igrat æu ja,car Franjo Stjepan, kneginja Vilma i stari knez Liechtenstein.Kibici æe biti grofica Fuchs i grofica Nera.U dubini perivoja prikazivao je grof Julien svoja najnovija iznašašæa u pirotehnici. Bio je èuveni aranžer dvorskih vrtnih sveèanosti, a osobito se isticao u vatrometu. Dvor i gosti buèno su povlaðivali njegovu umijeæu. U tmini perivoja dizale su se uvis ognjene zmije, tvoreæi u zraku zvijezde u svim



bojama iz kojih su se opet raðale zmijolike trake i bijesno sik-tale pod horizontom.S najveæim ponosom prikazivao je Julien vatrometne slike raznolikih oblika: goruæe vodoskoke u svim bojama, stupove od iskrica i crvene lepeze. Vodopad crvenog svjetla osvijetlio je dvor i uzvanike. Svi su bili ushiæeni. Samo je kneginja Vil-ma ogorèeno gledala produkciju svog prijatelja. Osjeæala se poput kraljice kojoj skidaju krunu.

Nadmeštar Khevenhiller nadzirao je spremanje kartaškog stola u najmilijem kraljièinom salonu. Veliki svijeænjaci pro-siplju jako svjetlo po raskošnoj dvorani. Stijene od stropa do laštenog poda oslikane su živim bojama i prikazuju sjenicu sa zelenim rešetkama obraštenu bujnim raslinjem. Izmeðu lišæa otvara se vidik u neki perivoj, a s druge strane u modro nebo.U uglovima sjenice stoje velike vaze, pune ruža, a kanarin-ci i papige oživljuju neobiène slikanje izraðene po kraljièinu ukusu.Ružièasti divani i naslonjaèi u skladu su sa šarenim, buènim zidnim uresom. Izmeðu dva stupa nadmeštar je dao postaviti crni, sedefom izrezbareni sto na kojemu gore mnogokrilni svijeænjaci. Na stolu su karte i èetiri srebrna tanjuriæa za novac.U dvoranu ulazi grofica Fuchs i vodi Neru. Malo zatim stiže stari knez Liechtenstein vodeæi kneginju Vilmu Auersperg. Za nekoliko trenutaka pojavi se car Franjo Stjepan s kraljicom.Nadmeštar je zaèuðeno gledao kraljicu. Lice joj je cvalo od zadovoljstva, a takvu je rijetko vidio. Dok se car povukao s Leichtensteinom k prozoru da promatra rasvijetljeni perivoj gdje su gosti i dvorani nastavili ples, kraljica priðe kneginji Vilmi.- Ovoj se partiji od srca veselim. Ali stoje to, kneginjo? Vi ste, oèito, nešto indisponirani. Da vam nije zlo?

- Nipošto, vaše velièanstvo - posve sam zdrava.- Ne vjerujem, vama nije dobro, opazila sam da ste danasza vrijeme plesa sjedili posve u pozadini. Vi, vazda okruženikavalirima!Od tih žaoka Vilma je blijedjela. Marija Terezija æe hinjenom zabrinutošæu:- Zaboga, kneginjo, vi ste vrlo blijedi! Zaista, vama nijedobro.Kraljica dade znak lakaju koji je držao u ruci poslužavnik sa šampanjcem. Kraljica sama uzme napunjenu èašu i ponudi je Vilmi.- Okrijepite se, kneginjo, bit æe vam bolje. Vidite, unatoèšminki, vi ste upravo smrtno problijedili.Vilma je morala prihvatiti èašu. Okusi gutljaj, a onda èašu vrati lakaju i propisno se pokloni kraljici:- Zahvaljujem vašem velièanstvu na tolikoj brizi!- Neæu da kod karata izgledate loše - reèe kraljica.Dotle je nadmeštar Khevenhiller dokazivao grofici Fuchs daje Neri propisno mjesto iza kraljièine stolice, a grofica je opet tvrdila kako kraljica želi da Nera stoji iza kneginje Vilme.- I opet contra decorum! - šaptao je oèajni nadmeštar.Igra je imala poèeti.Kraljica sjede u naslonjaè, njoj zdesna kneginja Vilma, ovoj nasuprot car Franjo Stjepan, a kraljici licem u lice knez Liechtenstein.U srebrnim tanjuriæima ležao je srebrni i zlatni novac. Po obièaju, kraljica poène svoju omiljelu hazardnu igru na veliko. Marija Terezija pazila je na karte, ali pritom kriomice primjeæivala poglede svoga muža koji su od èasa do èasa od Vilme zalutali k Neri.- Doðite bliže - ponuka kraljica Neru - želim da nauèiteigru. Bit æe potrebno da katkad zamijenite kojeg odsutnogpartnera.



Shvativši kraljièinu želju, grofica Fuchs pomakne Neru sasvim blizu, tako da je Nerina glava sada bila iznad glave kneginje Vilme koja je sjedila. Tako vješto

namještene, obje glave upravo su se nametale usporeðivanju. Kraljica je s nasladom promatrala sliku u kojoj je Nerina ljepota posve zasjenila Vilminu.Careve oèi, pune pustopašnog života, zalijetale su se k Neri. Vilma je te poglede uhodila s pritajenom pažnjom. Najednom æe kraljica:- Kneginjo, što je to? Vi danas dobivate. Dobitak na kartama ugrožava sreæu u ljubavi!...- Tu æu poslovicu prevariti i boriti se.- Znaèi da je opasnost u...- Ne èini ništa. Osjeæam se sasvim sigurna u pobjedu.- Odviše ste rekli, kneginjo! U kartama i ljubavi nikad nemasigurnosti. Ijedno i drugo su djeca jedne majke: prevrtljivosti.C”est un miracle! Opet ste dobili! Fortuna se grdno šali s vašomsreæom u ljubavi.Car Franjo je šutio osjeæajuæi da bi svaka njegova primjedba poveæala opasnost u dvoboju njegove žene i ljubavnice. Prièinio se kao da ne razumije na što nišane.Meðutim je kraljica prekinula zapoèeti razgovor i pažnju opet obratila kartama. Ali tek naoko.Nakon jednosatne igre, kraljica ustane:- Neæu da se obogatite mojim gubicima, kneginjo! Nudimvam prigodu da sljedeæeg tjedna promijenite smisao poslovice o sreæi - na kartama...Pozove cara i Liechtensteina da kneginju otprate u perivoj, a onda pozove Neru.- S vama sam veoma zadovoljna, dijete moje. Unijeli ste umoj dvor zraku svjetla. Znam da æe vaša ljepota izazvati i napadaje na vašu krijepost. Ali, ja æu vas štititi. Upamtite: akobi vam tkogod od gospode dodijao ili vam nasrtljivo udvarao,

uvijek mi iskreno priopæite. Svejedno, bilo tko mu drago -makar i car. A sad se vratite u perivoj i zabavljajte gopodu. Sve je oduševljeno s vama, sve cijeni vašu ljepotu i vašu duhovitost. Nakon sveèanosti slijedit æe nagrada...Nije dospjela odgovoriti. Uz kraljicu je veæ stajao grof Bathy-any. Ona ga povuèe u dno dvorane:- Je li vam sada jasno zašto sam htjela imati na dvoru ljepoticu Neru?- Da se osvetite Vilmi.- Dragi prijatelju, dosad mi je bila poznata samo vašakratkovidnost - ali, eto, okužila vas je kratkoumnost nekihdvorskih umova...- Vaša tajnovita diplomacija i najveæim umovima ostajenerazrješiva zagonetka.

- Sve æu vam potpuno razjasniti. Vi najbolje znate daje moj ljubazni suprug, kojega sam teškom mukom uèinilanjemaèkim carem (makar je to samo titula, ipak je car), tajsvoj naslov iskorištavao samo za svoje ženskarske pustolovine. Ali te su pustolovine bile prolazne. S kneginjom Vilmomje nešto drugo. Ona je kneginja, ona je èlan društva koje imapravo da se kreæe na dvoru. Osim toga, Vilma ima ambicije dase sa mnom natjeèe. Sigurno ne za dvjesta carevih funti, negoza prvenstvo koje joj daje društvo baš zbog tog odnosa sa carem. A on? Zaljubio se u nju zato što je Vilma doista lijepa istoje svi smatraju najljepšom damom na dvoru. Znam što mislite: mogla sam je jednostavno odstraniti s dvora.- Da, velièanstvo.- Što bi se onda dogodilo?- Mislim - ništa...- Kako ste naivni?! Èitavo bi se društvo izrugivalo -meni. Time bih samo potvrdila da je kneginja u odnosu sacarem, time bih je još poèastila svojom ljubomorom. AliMarija Terezija to neæe uèiniti. Ona æe, eto, svoju suparnicu



izigrati najprije pred èitavim dvorom i društvom, a onda pred mužem.- Vaša je diplomacija doista nedokuèiva.- Ne, dragi grofe, stvar je za mene posve jednostavna.Vilma se ponosi što je nazivaju austrijskom Pompadurkom,što je nazivaju "la belle princesse" i èak "potkraljicom", svezbog ljepote koja ju je podigla do careve ljubavnice. Ako jenjezina ljepota uzrok njezinu uspjehu, što je naravnije negoda na dvor dovedem mnogo ljepšu, mnogo mladu, a uz tovrlo umnu i duhovitu damu, daje preko noæi izbaci s prijestolja? Vidjeli ste to na svoje oèi. Jedva što su ugledali groficu,muškarci su se za njom pomamili.- Kako se velièanstvo sjetilo mlade grofice?- Sasvim sluèajno. Kad sam zasnovala taj plan i tražila umislima ljepoticu koja bi natkrilila Vilmu, donijeli su mi napotpis suspenziju vještice u Molersdorfu. Tada mi padne naum mlada kontesa koja je prije godinu dana svojom klasiènom ljepotom iznenadila i mene, a znam da je car Franjoobilazio "Bijelog orla" gdje je stanovala.- Ništa niste popravili ako na Vilmino mjesto doðe grofica Nera.- To ne bi bila jednaka situacija. Najprije, grofica je samomoja dvorska dama - a to je isto što i služavka. Ako se car unju zaljubi, o tom historija neæe pisati, jer èu tom stvari upravljati ja sama.- Grofica je èarobna i velika je opasnost da se car u njuzaljubi.- Dragi grofe - smiješila se kraljica - to i hoæu. Carse mora zaljubiti u Neru. Samo u tom sluèaju ostavit æeVilmu.- Ako ga grofica usliša?- Posve iskljuèeno! Ona je zaljubljena u svog muža.- Ali car je ipak car...

- Napokon, kad bi ga ona i uslišila, opet to ne znaèi ništa.Zaboravljate da nije ljubomorna žena kraljica, nego je ljubomoran kralj - Marija Terezija koja ne podnosi u historiji uzase nikakvo žensko ime. Eto, to je sve. Želim da se car zaljubi ugroficu. Tog trenutka Vilma je izgubila carevu ljubav. Èim senjihov odnos prekine, nestaje Vilmina nimbusa što ga je po-jedovala u društvu kao careva ljubavnica. Vilma je toga èasapotisnuta u pozadinu! Nitko neæe o njoj govoriti, nitko neæepraviti karikature o ljubomornoj carici, a historija neæe uzame nikad zabilježiti Vilmino ime. Eto, sad vam je sve jasno.- Divim se diplomaciji vašeg velièanstva.- Prijetila su mi dva neprijatelja: Friedrich Pruski koji bime htio uèiniti smiješnom kao vladara i - Vilma koja istotako prijeti da moje ime okalja smijesnošæu. Kako vidite, neæejoj uspjeti. Moja je obrana grofica Nera.- Grofica je s tim sporazumna?- Vojnik je sporazuman kad od njega tražim život. Od grofice tražim samo ljepotu.- Je li posve upuæena u svoju ulogu?

- Zar general upuæuje vojnike radi svojih zapovijedi?Znam da nije oduševljena što sam razorila medene mjesecenjezina braka, ali kad kralj hoæe, vojnik mora ostaviti kuæu iobitelj.- Neæe li tom planu smetati muž grofice Nere? Spremanjepoèiniti svakojake ludosti - kao one noæi...- Najprije sam ga htjela odstraniti i zatvoriti. Sada, naprotiv, razabirem da je mnogo lukavije i njega povuæi u mojufrontu.- Kako to misli vaše velièanstvo?- Ništa ne sluteæi, mladi æe grof služiti mom planu. Nije limoja postava eminentna?- Da je vaše velièanstvo vodilo bitku s pruskim caremsamo, ne bi trajala ni godinu dana.

F-



- Ne sjeæajte me toga. Danas slavim slavlje i hoæu dase naužijem. A propos - doskora priredite svoju vrtnu sveèanost i opet pozovite èitavo plemstvo i sve poslanike. To je uvezi s mojom politièkom alijansom protiv Friedricha Pruskog.Znate da unatoè sklopljenom miru, još uvijek drži na okupusvoje èete. Želim da tom razbojniku bacim uže oko vrata. Uto æu uže splesti ženidbu mojih kæeri. Dakle, želim hitno vrtnu sveèanost.- Želju vašeg velièanstva ispunit æu s velikim veseljem.- Ujedno namjeravam tom zgodom proslaviti vaše promaknuæe na kneza.Bathyany izreèe nekoliko rijeèi duboke zahvalnosti, a onda ga kraljica otpusti i dade znak nadmeštru grofu Khevenhil-leru koji je èekao na kraju dvorane:- Vi ste danas, dragi nadmeštre, najnesretniji èovjek nasvijetu.- Dvor se odrekao svojeg dvorskog reda, a vaše me jevelièanstvo skinulo s mog dostojanstva.- I nametnulo se da samo sebi bude dvorskim nadmeš-trom, zar ne?- Pogledajte, velièanstvo, dolje u perivoj. Nitko više nepazi na odreðeni krug. Parovi izlaze preko granica. Plemiæi sejagme oko obiène grofice, nazivaju je "dvorskim anðelom", asutra æe strani poslanici izvijestiti svoje države da smo uzeligraðanske manire.- Jadni moj nadmeštre! Vi ste doista žrtva moje kuæne politike. Ali oprostite - govorila je ona s malo ironije, a s mnogoveselosti - samo mi još danas dopustite ovu raspojasanost.Drugi put æemo sve to popraviti, dragi kneže!Grof Khevenhiller zablenu se u kraljicu.- Vidim, i to je contra decorum da vam ovako intimnopodjeljujem kneževski naslov, ali oprostite mi tu ponovnupovredu dvorskog reda.

Poput vrbe svine se tanka nadmeštrova pojava pred kraljicom. Kad se opet uspravio, mirne su mu oèi blistale, a perga-meni slièna put zarumenila se.- Znam, to je vaša davna želja. Neka se, dakle, ispuni uèasu kad sam izvojštila pobjedu nad svojim domaæim nepri

jateljima. Poðimo u perivoj.Nadmeštar prihvati vladarièinu ruku i povede je u perivoj. Pritom se držao još ukoèenije i dostojanstvenije nego inaèe, pa su dvoranici u tom nasluæivali neki nov dogaðaj.Silazeæi, kraljica je promatrala nadmeštra. U sebi je razmišljala: "Taj Khevenhiller veæ toliko godina strpljivo vuèe moja kola sa èitavom prtljagom mojih želja i zapovijedi. Ipak, ne smijem ga nazivati magaretom. Magarac barem jedanput u deset godina pokaže svoju volju, a ovaj èovjek u dvadeset godina nije se nijednom pokušao ozbiljno oprijeti. Neka, dakle, bude knez. Zaslužio je!"Kraljica povede nadmeštra prema velikašima i reèe:- Èestitajte knezu Khevenhilleru!Sve se uzvrpoljilo. Car mu je èestitao, a za njim svi drugi. Nadmeštar se smiješio poput djevojèice na prvom plesu. Rosenberg šapne svom prijatelju Harachu:- Dakle, novopeèeni knez. Zato se toliko ukoèio, jadni stari dvorski moljac!- Kako je ispala partija šaha? - tiho upita grof Julien caraFranju Stjepana.- Njezino velièanstvo namjestilo je prema Vilmi najtežetopove, a povrh njih postavilo svog "anðela". Bajoslavnaljepota! Vilmine su oèi vrele, ali ove druge su natopljeneposebnom milotom: njezin je pogled èist, upravo anðeoski.A taj vrat, te pepeljaste kose... Poštenja mi, kao princeza uprièi.- Nisam li vam prorekao, velièanstvo? Došla je prava vra-èarica da lijeèi vašu kostobolju...- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Ne mislim baš tako. Vilma mije ljubavnica, a ova je druga poput prekrasne slike koju bih gledao èitav dan.- A noæu cjelivao?- Ne bih je odbio kad bi me zamolila...- Vidim, vidim, kostobolja je ipak izljeèiva.- Gledajte, Josip opet pleše s "anðelom".- Oèito se i on pokušava obratiti Bogu ne bi li došao u raj.- Njemu se to ne može zamjeriti. Jadan mladiæ od dvadeset èetiri godine, pa s takvom ženom!- Princeze se bune - šapne barun Rosenberg drugomtajniku cara Josipa. - Nije im po volji naša nova dvoranka.Intervenirale su kod kraljice, ali ih je ona kratko odbila...Siniša leži u sobi kod "Bijelog orla". Veæ je duboka noæ, a on još ne može usnuti. Muèi ga nemir.Drugi dan poslije noænog dogaðaja pred "Bijelim orlom" donio mu je šef kraljièine kancelarije zapovijed neka mirno èeka i odustane od audijencije kod cara Franje pa æe tada vidjeti svoju ženu. Nikako nije mogao dokuèiti zašto je kriju pred njim i gdje se nalazi, ali se pokorio kraljici. Vjerovao je poštenoj rijeèi grofa Kocha da joj je dobro, samo mora još koji dan služiti kraljicu.Nije se mogao smiriti. Ustane, pode k prozoru i zagleda se u vedru ljetnu noæ. Obuzimao ga je osjeæaj osamljenosti. Naèas bi opet u srcu provalio bijes i miješale se razlièite odluke. Ali bi one uvijek padale pred kraljièinom porukom da mirno èeka.Pred kuæom je stala koèija. Iz nje su izašla dva gospodina, iza njih dama. Njezin ogrtaè, pojava i kretnje ispune Sinišu slutnjom od kojih mu je drhtalo srce.

Instinktivno potrèi u drugu sobu i upali svijeæu. Jedva to uèini, kad na vratima netko zakuca.

- Traže vas jedna dama i dva gospodina - èuo se vratarevglas.Siniša otkljuèa vrata. Na pragu spazi Kocha koji je vodio Neru.Ne smogavši rijeèi, povuèe ženu u sobu i upre u nju pogled. Stotinu pitanja piljilo je iz njegovih oèiju.- Sad možete saznati kako su vaše sumnje bile neopravdane - reèe Koch. - Mislim da je najbolje ako vam groficasama sve razjasni. Moja je misija izvršena.Poklonivši se, zatvori za sobom vrata.Siniša se zagleda u Nerino lice i sa strahom upita:- Što su to uèinili? Zašto sam mjesec dana morao biti beztebe?- Tako je htjela kraljica.- Ali zašto, zašto?- To ne shvaæam ni ja. Èini mi se - i Nera stane šaptatikao da se boji da je tko mogao èuti - kraljica više puta imamušice koje ljudima prouzrokuju velikih boli. Carica prelazipreko naših srdaca kao ulaštenim podom svojih palaèa.- Kako sam se namuèio. Brzo mi reci kako je bilo i što sesve dogodilo.Posjedne je kraj sebe, onako u ogrtaèu i šeširu.- Razjasni mi - umiri me.- Nije bilo strašno, ali vrlo èudno. Bathyany te poslao uBeè da tražiš stan, samo zato da me može odvesti. Nisam nislutila da ti je prešutio moje pismo. Kasnije mije sve priznao.Kad sam stigla u njegov dvorac, za mnom su se zatvorila vrata. Uzalud sam te èekala. Iste veèeri stigla je u dvor kraljica sgrofom Kochom i groficom Fuchs. Govorila je sa mnom posvenasamu, mnogo me je promatrala. S najveæim zadovoljstvomi veseljem govorila mije: "Kako ste lijepi, mnogo ljepši negoprošle godine. Znam da vas je moj poziv iznenadio. Alitrebam uza se dobru i plemenitu dušu. Sita sam dvoranka- MARIJA JURIC ZAGORKA


koje mi oduzimaju mir intrigama i spletkama. Zato sam se sjetila vas i pozvala vas da budete uza me. Uvjerena sam da æete vi, dijete moje, unijeti istinu u moju okolinu. Zato vas želim imenovati dvorskom gospodom!"- Da! Tako mije rekla, a ja sam zahvalila na tolikoj milosti i smjerno razložila kraljici da sam se tek udala i da ljubimsvog muža, pa se ne bih htjela od njega rastati. Kraljica mijena to odgovorila vrlo ljubazno: "Èula sam da ste se udali, alito ne mijenja moju odluku. Od vašeg muža vas neæu dugorastaviti. Drago dijete, došao je èas da mi se odužite..." -Te kraljièine rijeèi vrlo su me kosnule. Osjeæala sam da me tadužnost rastavlja od tebe - a ipak nisam klonula.- Pristala si?- Slušaj što mije govorila kraljica: "Na svom dvoru želimnekome prirediti veliko iznenaðenje. U tu svrhu visoka dvorska liènost napisala je jednu dramu i ja hoæu da vi u njoj glumite - anðela. Sve dame i gospoda koji sudjeluju nalaze se uovom dvorcu i do predstave moram vas internirati. Nitko odvas ne smije osobno ili pismeno dolaziti u bilo kakvu vezu s

nekim izvan ovog dvorca. Iznenaðenje bi propalo kad bi tkood dvorskih ljudi saznao što spremam. U tom iznenaðenjuleži za mene velika radost. Uvjerena sam, drago dijete, daæete i vi pridonijeti ovu žrtvu radosti svoje kraljice. Vašeg æumuža izvijestiti neka bude miran jer ste pod mojom zaštitom.Nadam se, ni kapetan Siniša nije zaboravio da sam mu skratila èetiri godine tamnice."- Èetiri godine - opetovao je on. Osjeæajuæi u svojemnaruèju Neru, opraštao je kraljici bol koju mu je zadala uovih mjesec dana.Nera je nastavila prièati:- Na te kraljièine rijeèi sagnula sam glavu i obeæala da æujoj ispuniti želju, to više što mije rekla da æe tebe o svemu izvijestiti.

- Èitaj kako je izgledala ta njezina obavijest.Siniša izvadi iz džepa pismo: - Ovo sam primio one veèeri kad sam u ovim sobama ostao sam i u svojoj boli sumnjao da æu te ikad još zagrliti.- Kraljica je ispunila svoje obeæanje da æe te obavijestiti,samo je to uèinila vrlo okrutno. Po tom pismu izgledalo je kaoda æe nas rastaviti na vrlo dugo vrijeme.- I to je bilo dugo. Strahovito dugo! Dani i noæi redali suse u beskraj.Zagrlivši je, Siniša reèe nekako snuždeno:- Nije li to èudno? Radi obiène zabave, radi iznenaðenja,kraljica mi zadaje toliko boli i straha. Ne krije li se tu nekakva spletka?- Najprije sam i ja u to sumnjala. Kasnije me umirila kæigrofa Bathyanyja. Opažala sam da mi je vrlo sklona. Jednogmi dana reèe: "Kraljièina odredba o našem kuænom zatvoruvama mora da je vrlo neprijatna. Èeka vas muž." Odvratilasam: "Rado se pokoravam zapovijedi njezinog velièanstva."Nato se mlada grofica nasmijala: "Ja sam mnogo iskrenija,grofice. Ne pokoravam se baš nimalo rado toj odredbi. Imamvjerenika koji mi je vrlo drag. Kraljica ga pozna, pa znate lišto mije odredila? Da pišem svojem draganu: "Moram smjesta otputovati jer mije oboljela baka. Strpljivo èekaj!" - Bit æeda kraljica ne pozna muke zaljubljenih kad ih tako nemilosrdno rastavlja - radi jedne predstave." To me malo utješilo.Siniša je sve više razmišljao.- U to je k nama došao grof Bathyany - nastavi Nera -i on je svoju kæer molio da se pokori carici jer, kad bi netkosaznao o toj predstavi, vladarica bi planula, a to bi imalo teških posljedica. Zato se sve mora prikriti jer ona po svakucijenu želi zadržati tajnom i predstavu i glumce. Primijetilasam da su i druge dame, pa èak i gospoda, bili zlovoljni i



nisu rado podnosili naš kuæni zatvor. To me još više umirilo jer sam vidjela da i kæi kraljièina prijatelja dijeli istu sudbinu.- Ipak, Nero, nisi li mi mogla prokrijumèariti bar nekolikorijeèi?- Pokušala sam - nasmiješi se Nera. - U dvorcu je s namabio interniran i intendant dvorskog kazališta - moj roðak poocu grof Kegleviæ. Upuæivao nas je u glumu, ali nije smio iza

æi iz dvora - jer se kraljica nije pouzdavala u njegovu šutnju.Zamolila sam neka mi pomogne da tebi pošaljem nekolikoredaka, ali mije rekao: "Ni za èitav svijet, drago dijete. Kadnetko prekrši i najmanju kraljièinu odredbu, pada u nemilost- a od toga te oèuvao Bog!"- Jesi li mnogo mislila na mene?- Kad su mi dopustili da odahnem, osim tebe nièemu nijebilo mjesta u mojim mislima. Èitave dane i noæi muèili su naspokusima. Podveèer bi dolazila kraljica i osobito se mnogobrinula oko moje uloge. Èesto mi je i sama ispravljala naglasak - iako francuski dobro govorim. Na dvoru svi govoresamo francuski. Vele da kraljica ne voli njemaèki jer govorisamo beèkim narjeèjem. Obasula me velikim povjerenjem.Upravo se napadno brinula za mene. Sama je odabirala svilu za kostim anðela, donosila najljepše nakite iz obiteljskekraljevske riznice i izabrala mi haljinu za vrtnu sveèanost.Posvetila mi je toliko pažnje da mi je kæi grofa Bathyanyjajednom prišapnula: "Osvojili ste kraljicu. Vama i vašem mužuotvorenje put do velike karijere." - I moj roðak grof Kegleviæjednom mi reèe: "Nero, kraljica nije nikad pokazivala tolikobrižljivosti prema svojim kæerima koliko prema tebi." Pa kakoda onda ne budem mirna, kako da posumnjam da si mi ti uneizvjesnosti?- Pravo veliš. Samo kad si opet tu i kad je tebi bilo dobro.Ponovo ju je zagrlio i cjelivao, a onda je najednom upita:

A..

- Na predstavi si sigurno bila lijepa - i svi su te gledalizar ne?- Mnogi su mi povlaðivali. Nakon predstave održana jeu perivoju velika sveèana zabava. Bila sam gotovo smetenaodlikovanjem kojim su me obasuli kraljica i mladi prestolonasljednik car Josip. Ipak nisam mogla zatajiti svoju žalost- zbog tebe. Kraljica mije naredila da budem vesela i za nagradu obeæala da æu dobiti tri dana dopusta.- Dopusta! - iznenaðeno æe Siniša. - Ti nisi više sasvimmoja?- Imenovala me je dvorskom gospoðom.- Ona nas, dakle, otimlje jedno drugome?- Jesam li smjela odbiti podijeljenu službu poslije onogašto mije rekla? Samo bi ti mogao da me oslobodiš te dužnosti.Siniša je razmišljao.- Svakome bih te smio oteti, ali njoj ne mogu. Spasila ti ježivot - to uistinu ne smijemo zaboraviti. Pa ipak...- Zašto ne traži dvorsku damu meðu drugim plemkinja-ma?- Dobro sluti da u tebi uzima vjernu èistu dušu kojoj nemaravne. Da, to mi je jasno, pa ipak... Zašto smo morali ostavititihu sreæu u svom lijepom domu na Grièu?Njegova sjeta proðe i njezinom dušom. Siniša se brzo trgne i zagrlivši je, reèe tiho:- Neskroman sam. Nikad se nisam usudio ni pomisliti daæeš biti moja, a sad, eto, nisam zadovoljan ovom sreæom!Zagrljeni, dugo su šutjeli. Onda je Siniša tiho upita:- Da zamolim kraljicu neka produži tvoj dopust?Nera se trgne i posegne u njedra.- U sreæi sam gotovo zaboravila da su mi na dvoru uruèili

pismo za tebe.- Tko ti je dao ovo pismo?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Grofica Fuchs.Oklijevao je da razdere peèat.- Plaši me peèat dvorske kancelarije.Nera sama otvori pismo, proèita ga i klikne:- Neæe nas rastaviti, Siniša! Sretni smo! Èitaj!Stadoše se smijati, grliti i cjelivati poput djece kad im poklanjaju davno željene darove.Pismo je sadržavalo Sinišino imenovanje kapetanom dvorske garde.- Sad mi je sve posve jasno - reèe on mirno. - Kraljicanas je oboje spasila, dala nam sreæu i život i traži od nas zahvalnost. Zna da æemo joj biti odani i zato nas oboje zove usvoju službu. Tu žrtvu mi æemo joj pridonijeti, zar ne, Nero?- Da, ali ipak bih voljela da nismo na dvoru.Ali Siniša usklikne:- Svejedno mi je gdje sam - samo neka sam uza te. Sadsmo opet svoji - samo svoji. Daj mi tvoje usne, Nero, da zaboravim na ljude, dužnosti i kraljeve!UKLETA KULAPolagano se uspinje koèija bijelom cestom. Bradati koèijaš u dugom kaputu drijema. Iza njegovih leda sjede Nera i Siniša, jedno uz drugo, i promatraju šumovita brda beèke okolice u rumenilu sunca što zalazi.Na brdu, ispod vrškova šumskih stabala, viri krov neke kule. Odsjaj sa zapada upro se u prozor i plamti poput ognja.- Kako je lijepo! - šapne Nera pokazujuæi kulu.- Tako se negdje sada žare prozori naših grièkih tornjeva!Sjedili su stisnuti jedno uz drugo sjeæajuæi se Grièa.Bradati koèijaš probudi ih iz snatrenja:

- Vaše visokorode, ovo je ukleta kula.- Ukleta? Zastoje tako zoveš?- Tako je svi zovu.- Zastoje ukleta?- Velika je to tajna, vaše visokorode. Istinska je to prièao kraljevima i prinèevima. Nikad što takva još niste èuli!Nikad!- Pa onda nam pripovijedaj! - ponuka ga Nera.Koèija je upravo pošla uzbrdice.- Pripovijedaj - ponuka ga i Siniša da ispuni Nerinuželju.Koèijaš poravna bradu, uhvati desnom rukom uzde, malo se okrene prema njima i stade pripovijedati.- Znate, vaše blagoroðe, ja sam beèki graðanin, imamsvoju koèiju, mogu voziti ne samo blagoroda nego i viso-koblagoroda kao što ste vi i znam koješta što ne znaju sasvim obièni ljudi. Tako znam što se prije mnogo godina dogodilo pod ovom kulom. Bio vam je kralj - naš kralj - zvaose Maks. Imao je, neka mi vaša milost oprosti, ljubavnicu inezakonitog sina. Njemu je sagradio ovaj dvorac. E, ali kraljje kralj i morao je oženiti španjolsku kraljevnu Johannu.Tada mu se rodio pravi zakoniti sin. Sad kralj više nije mis

lio dobro svojem prvom sinu. Nezakoniti sin mogao bi otetikrunu zakonitom. Treba ga otpremiti na drugi svijet. I došaoje jednog dana nezakonitom sinu u goste. Pošli su u lov. Ikad su gaðali vukove, naperi kralj pušku u svojeg nezakonitog sina umjesto u vuka. Ovaj se srušio ranjen. Odnijeli su gau ovu kulu da ga ne vidi nitko od gostiju. I došao je kraljevpop. Nezakoniti sin neæe da se ispovjedi, veæ veli popu: "IdiMaksu i reci mu neka je proklet èitav njegov kraljevski rod.Grizli se svi kao divlji vuci. Neka im je krv otrovana, gnjila.Nikad ne imali mira. Tko god dobio ovaj dvorac, neka neumre prirodno, nego od ruke ubojice." Onda je umro. Ali



kralj ne haje za to prokletstvo, nego dvorac dariva svom zakonitom sinu. Što se zbilo? Ubili su ga u lovu. To je kraljicu Johannu tako rastužilo daje poludjela. Nabavila je crni lijes koji su sluge morali nositi pred njom. Koga god bi sreli, ona bi mu pokazivala lijes, pripovijedala da u njemu leži njezin sin i plakala. Èitav je svijet kraljicu zvao "luda Johanna". Kad je umrla, njezin je duh obilazio èitavim brdom i oko dvorca noseæi lijes... I dan danas još luta šumom duh kraljice Johanne i nosi lijes. Otad svaki vlasnik dvorca mora na drugi svijet bez popa!- Èudne li pripovijesti - primijeti Nera. - Što sve puk neizmisli!- Nije to izmišljeno, vaša milosti - uvrijeðeno æe koèijaš.- Istina je to. Car kojega zovu Maksimilijan živio je kao štoja danas živim, a njegova žena Johanna bila je Španjolka inosila je okolo lijes i vodila sprovod do svoje smrti, a vodi gai danas. To je živa istina...- Tko je danas vlasnik dvorca? - upita Siniša.- Bio je knez Liechtenstein. Htio ga je nekom natovariti,ali ga nitko nije htio kupiti dok nije ovamo došla "bavarskasvetica". Kupila je dvorac gotovo badava.- "Bavarska svetica"? - zaèudi se Nera.- Da, to je grofica što stanuje u dvorcu. Kažu daje pobjegla iz Bavarske - znate, to je ona zemlja s kojom smo ratovali. Grofica živi poput svetice, pa je narod tako zove. Nju nijestrah zaklete kule ni lude Johanne, ona je prava svetica - izato Johanna njoj ne može naškoditi.- Kako se zove dvorac s tom ukletom kulom?- VValdburg.- VValdburg? - zaèude se Siniša i Nera.

- U taj dvorac mi upravo polazimo u posjet.Preneraženi koèijaš zaustavi kola.- Vaše visokorode ide gore?

- Da - odgovori Siniša. - Malo smo se provezli okolicom, a uz put želimo posjetiti našeg prijatelja, upraviteljaVValdburga. Potjerajte da što prije stignemo.Koèijaš je šuteæi potjerao konje.

- Kako je Malakoczv dospio k toj bavarskoj grofici? - upita Nera muža.- Kad je otputovao iz Grièa u Beè da potraži službu kakobi se mogao oženiti Sandom, upozorili su ga da u VValdburgutraže upravitelja. Naravno, odmah je prihvatio. Sreo sam gau Beèu upravo ovih dana kad sam primio strašno pismo grofaKocha. Zamolio me da ih posjetimo u dvorcu VValdburg. Neæenas prestrašiti prièa o ludoj Johanni - nasmije se on.- Ako sretnemo Johannu, privinut æu se k tebi - odvratiozbiljno Nera.Povjetarac je donosio miris šume, a oni su èavrljali o svojim uspomenama i o buduænosti.Prispjevši do brda pod dvorcem VValdburg, koèijaš zaustavi konja.- Što je? - upita Siniša.- Molim vaše visokorode da se dalje potrude pješke.- Nije nam ni na kraj pameti. Vozite nas gore.- Ni za kakav novac. Dok stignemo u dvorac, bit æe mrak.A meni je još dobro na svijetu, neæe mi se u lijes kraljiceJohanne.- Èovjeèe, to su gluposti.- Vaše visokorode, ja ne idem gore. U èitavom Beèu neæetenaæi koèijaša koji bi vas po mraku vozio u taj dvorac.- Zašto mi to niste rekli kad sam vas unajmio?- Rekli ste da vas vozim do VValdburga. Ja sam mislio našetnju. Mnoge sam vozio do brda da pogledaju kulu, ali gorenikoga. Ni kraljicu ne bih vozio.- Onda mi iznajmite kola da sam odvezem groficu u dvorac.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Ne mogu, vaše visokoroðe. Konji bi se poplašili da sretnuJohannu - urekla bi ih.- Što sad? - upita Siniša Neru. - Da se vratimo?- Nikako! Idemo pješke!- Umorit æeš se.- Naprotiv, želim se prošetati!Sišla je s koèije, a Siniša isplati praznovjernog koèijaša.- Vaša milost - èudio se koèijaš - vi uistinu idete gore.- Nismo takve lude kao ti.- Èuvajte groficu, gore još nikoga nije doèekala sreæa!Te su rijeèi nagnale Neru da se nasmije. Kimne ustrašenom koèijašu:- Ako sretnemo Johannu, da joj izruèimo vaš pozdrav?- Neka se vaše visokoblagorode ne šali. Ne dao vam Bogda sretnete Johannu.U veselom raspoloženju uspinjali se Nera i Siniša gustom šumom na brdo. Kad se spustio mrak, šalila bi se Nera:- Jao! Gle, Johanna! - i oboje bi prasnuli u smijeh.Po gustom mraku stigli su u VValdburg.Upraviteljeva zgrada bila je podalje od dvorca. Ni jedanprozor nije bio rasvijetljen. Momci u dvorištu priopæe im da se gospodin upravitelj sa ženom još jutros odvezao u Beè i oèekuju ih svakog èasa.- Dotle æemo malo sjesti u perivoju - reèe Siniša i povedeNeru gustom alejom.Izmeðu visokih stabala virile su zidine starog dvorca o kojem je prièao koèijaš. Bio je rasvijetljen samo jedan prozor. Sjeli su na klupu.

- Da smo sada na Grièu! - šaptala je Nera svome mužu inaslonila glavu na njegovo rame.- Naš dragi stari Griè! A ipak, koliko si tamo prepatila?- I naužila se sreæe! Kad je pala noæ, stari su grièki tornjevidrijemali u tami, a moje je srce dozivalo neznanog kavalira

koji mije slao svoje uzdisaje u onim tajanstvenim pismima... Sjeæaš li se Siniša?Odgovorio je dugim cjelovom.- Netko dolazi! - upozori Nera izvinuvši se iz zagrljaja.- Johanna! - reèe on.Oboje se tiho nasmiju.- Siniša, na bijelom puteljku ipak se razabire nešto crno.- Èekaj! Sad je uistinu Johanna!Unatoè toj šali, opaze da im u susret stiže visoka, crna pojava. Èvrsti koraci odavali su da to nije duh.Pred njima se zaustavila visoka žena. Tanka, crna pojava probudi i protiv njihove volje neugodnost. U tmini joj nisu razabirali lice.- Sto tražite ovdje? - upita ledeni glas.- Upravitelja Malakoczvja kojemu dolazimo u posjetu.Kako se još nije vratio, prièekali smo ovdje.- Tko ste vi? - upita žena ledenim glasom kao i prije.- Grof Siniša Vojkffy, kapetan u dvorskoj gardi, i mojažena, dvorska gospoða njezinog velièanstva.Dama je trenutak šutjela, a onda promijeni glas i ljubazno se pokloni.- Dvorska dama njezinog velièanstva! Ja sam grofica Ok-tavija Thurn, gospodarica ovog dvorca. Vrlo sam sretna štomogu pozdraviti dvorane moje visoke zaštitnice. Iskažite mièast i prièekajte upravitelja u mojem dvorcu.Rado su prihvatili njezin poziv.Tamnom alejom poðoše u dvorac i polutamnim stubama uspeše se u hodnik.Crna silueta pošla je pred njima. Otvorila je vrata sobe. Nera je vidjela kako pali svijeæe.- Molim vaše milosti, izvolite se potruditi.U svjetlu svijeæa razabrali su damu, visoku, tananu, u crnoj haljini bez krinoline. Odijelo zakopèano do vrata, a kosa



glatko zaèešljana unatrag. Kroj odijela i frizura podsjeæaju na neko prastaro stoljeæe. Iz crnine njezine haljine uzdiglo se blijedo lice sa èudnim širokim oèima koje su gledale hladno i ukoèeno.Nerin pogled preleti stijenama sobe od stropa do poda. Neobiène, mraène tapete resile su slike mrtvaèkih glava. Kud god bi pogledala, odasvud zure lubanje sa strašnim oènjacima, cereæi se. U pozadini spazi mali oltar, na njemu crveno kandilo.Neru obuzme jeza. Plaho je pogledavala sad stijene, sad opet crnu zmijoliku pojavu gospodarice dvorca.- Vaša milosti - oglasi se sada grofica Thurn - moj bu-doar je nešto neugodan. Vjerujem, ali, oprostite, ne mogu dopustiti da èekate u perivoju, a opet ne mogu vas poslužiti kojom drugom prostorijom. Sve su sobe mog dvorca zatvorene.Živim u ovoj jedinoj sobi. Izvolite sjesti. Neæe vam biti takoneugodno kad se malo priviknete na neobiènu dekoracijumojih tapeta.Šuteæi, Nera se poklonila i sjela u naslonjaè, a do nje Siniša.

Grofica je prijazno razgovarala i ispitivala ih o prijateljstvu s upraviteljem Malakoczvjem. Oni joj priopæiše o svom posjetu i o neprilikama s koèijašem koji ih je iskrcao pod brdom. Spomenuše i prièu o kraljici Johanni.Domaæica svede razgovor na sebe i svoj život. Nera upita:- Zar tako mladi, pa zakopani u ovoj grobnici, grofice?- Kad biste doživjeli što sam ja proživjela, možda biste ivi odabrali slièan život. Nekad sam i ja bila sretna kao štoste vi sada. Ali moj je život crn i mraèan i ne oèekujem ništaviše - nego tek korak preko praga onamo - i ona pokažena mrtvaèke glave. - Zato sam dala u svoj budoar postavititakve tapete - da se potpuno uživim u svoju buduænost.- Doista, morali ste biti vrlo nesretni? - tiho æe Nera ba-civši pogled na stijene posute lubanjama.

- Znam da æete u ovom kraju o meni èuti koješta što jemožda posve izmišljeno i ne bih htjela da budete krivo obaviješteni - to više što ste u blizini njezinog velièanstva kojemi je pružilo pomoæ protiv mojih neprijatelja. U malo rijeèiispripovjedit æu vam svoju tragediju. - Moja je domovinaBavarska. Roðena sam u odliènoj obitelji i odgojena u protestantskoj vjeri. Ali sam zavoljela katolika, a s njim i njegovu vjeru. Tajno smo se vjenèali i pobjegli. Moj brat je gorljiviprotestant. Kad je èuo da sam prigrlila katolièku vjeru, nijemirovao dok nije saznao moje boravište. Muža je izazvaona dvoboj i ubio ga. Tog dana moj je život završio. Obiteljme internirala i tražila od mene da napustim katolièku vjeru. Zatvorili su me u kulu. Pobjegla sam skoèivši iz kule u rijeku. Bježala sam od nemila do nedraga. Negdje na granicisretoh grofa Balzana, nekadašnjeg prijatelja mog muža. Onme zaštitio. Moja je obitelj nastojala da me po razlièitim preo-djevenim špijunima dovede natrag u Bavarsku, ali nije uspjela. Grof Balzano, koji je bio u Austriji, preporuèio me kraljici icarici Mariji Tereziji i ona me zaštitila. Sad živim ovdje u tomdvorcu, molim za muža i èekam da odem k njemu...- Razumijem vas, potpuno vas razumijem - reèe Nera.Sjedeæi ukoèeno i sa složenim rukama u krilu, groficaThurn promatrala je Neru i oèito se divila njezinoj ljepoti. Zatim pogleda u Sinišu i ozbiljno primijeti:- Grofe, jeste li ikad pomislili u kakvu kušnju stavljate svoju lijepu ženu? Koliko æe zamki pasti, koliko æe se mreža zaplesti oko njezine kreposti? U oèima grofièinim èitam èistu ipostojanu dušu; ipak, nije dobro izlagati je zamkama buènogživota na dvoru.Nera se smiješila, a Siniša upre pogled u groficu:- Moja je žena iskušala svoju ljubav, za nju se ne bojim!- To sam i ja uvjerena, ali ipak - ne zaboravite mojeopomene. Nastojte svoju ženu što prije skloniti u èetiri zida- MARIJA JURIC ZAGORKA


svoga doma. Ona je odviše lijepa, a da muškarci ne bi padali do njezinih nogu i otimali je vama. Na našem dvoru strogo se pazi na moral, to sam veæ èesto èula. Ali èistoæa morala naše carice ne može držati na uzdi sve zle instinkte dvorana. Pazite da i vi ne doživite tragediju, gospodine kapetane!

Siniša osjeti neko neugodno èuvstvo. Premda se borio protiv nenadanog dojma zbog opomena ove žene, njezin ledeni glas i ukoèene oèi djelovale su èudnom sugestivnom moæi.Koliko god se nastojao tome oprijeti, probudila je u njegovoj duši nemir. To ga ponuka da podsjeti Neru na odlazak.- Vidim svjetlo u upraviteljevoj zgradi - upozori on pokazujuæi na prozore. - Zahvaljujemo vam, grofice, na vašemgostoljublju.- Radujem se što sam dvorskoj dami svoje zaštitnice mogla pružiti mali znak gostoprimstva - reèe ona.Oproste se, ostave dvorac i hitno krenu prema upravite-Ijevoj zgradi. Siniša šapne svojoj ženi:- Strašna žena! Njezine ukoèene oèi èine mi se kao oèizmije.- Vrlo je neugodna...- Taj njezin crni budoar s mrtvaèkim glavama djeluje kaodaje njegova gospodarica suluda.Dotle su stigli u Malakoczvjev stan.Tu su doèekani s velikom radošæu.Sat kasnije svi su zajedno sjeli k veèeri i prièali o Grièu gdje su ostavili uspomene svojih boli i sreæe.Sutradan su se Nera i Sanda našle nasamu.Sanda nije mogla naæi dovoljno rijeèi kojima bi opjevala svoju sreæu, a Nera se tužila na dvorsku službu koju joj je dodijelila kraljica.- Eto, gledaj! Moja služba neæe biti ugodna - reèe ona, ipokaže Sandi papir ispisan lijepim i urednim slovima. - To

su mi dali kad sam odlazila na dopust da se pripremim za službovanje.Sanda je poèela èitati: "U 7 sati u jutro sveta misa. U 8 sati služba kod kraljice. U 1 sat dine, u 2 sata služba kod kraljice do veèere. U 8 sati supe,4 do 10 sati služba kod kraljice. Svaki èetvrtak u 6 sati u jutro ispovijed i prièest. U 7 sati propovijed. U petak velike molitve i propovijedi. Svaki prvi petak u mjesecu egzercicije, svake srijede u 6 sati otac Grande èita evanðelje. Stan u prizemlju dvora uz sobe grofice Fuchs."- Nera! - usklikne Sanda. - Èitav dan i noæ neæeš vidjetisvoga muža?! Što na to kaže Siniša?- Nisam htjela da pokvarim radost mojeg dnevnog dopusta. Moja je sudbina da nikad ne budem posve sretna!Nera pode k Siniši. Bio je sam. Kraj otvorenog prozora privinuli su se jedno k drugome i udisali svježi šumski zrak. Medu gustim drveæem spaze sakriveni dvorac.- Kako je ta kula neprijazna - primijeti Siniša.- Uistinu, viri iz drveæa kao neka crna kletva.- Noæas sam sanjala o grofici Oktaviji Thurn - reèe Nera.- Vidjela sam je kako se pretvara u veliku zmiju i tada sepoèela omatati oko mene. Ludog li sna!- Taj sam san ja skrivio. Rekao sam ti uveèe da ima zmijske oèi.- I doista su ukoèene, kao u zmije.- Pustimo te ludorije. Samo još nekoliko sati, a ondapoèinje tvoja služba.Pružila mu je papir koji je malo prije èitala Sanda.- Zar me je sreæa uistinu prognala? Što mi koristi akosam na dvoru? Ne, to neæu dopustiti. Poæi æu k caru FranjiStjepanu i zamoliti ga neka kod kraljice ishodi tvoj i moj dopust. One kobne noæi iskazao sam mu uslugu.“ Supe (franc.) - veèera.



- Neæe koristiti. Na dvoru grofa Bathyanyja rekli su mi dacar nema nikakva utjecaja.- Daje ovdje Van Swieten! Ali tko zna kad æe se on vratitiiz Italije. Osjeæam kao da me ponovno zatvaraju u tamnicu.Sto sam im skrivio da mi te otimlju?Zagleda se u njenu pojavu stoje sjala ljepotom i mladošæu.I protiv njegove volje, najednom iskrsne pred njim juèerašnjirazgovor s groficom Thurn."Pazite da i vi ne doživite tragediju... Otimat æe je..." Nemir se iznenada probudi. Siniša usklikne:- Da barem nisi...Ali ušuti.- Što si htio reæi?

- Da barem nisi tako lijepa! Da te nitko ne gleda, nitko neudvara...- Što to znaèi, Siniša?- Ti æeš na dvoru biti izložena pogledima. Sa svih stranaobasipat æe te obožavanjem. Reci: hoæeš li uvijek misliti da tenitko na svijetu ne ljubi kao ja.Zapanjeno je gledala u njegove crne, vrele oèi:- Siniša!- Tvoj me glas kori, a ipak ponavljam: nitko te tako ne može ljubiti kao ja! Nitko, Nero, nitko...Na njezinu dušu pala je magla sjete.- Tebe obilaze neke sumnje?- Nisu to sumnje. To su muke. Ne mogu te imati uza se, sviæe te gledati, svi obožavati. A ovaj put ne smijem se boriti zatebe, ne mogu te otimati - moram se kukavno pokoriti. Ovajput otimlje mi te kraljica. Shvaæaš li to, Nero?- Shvaæam - odgovori ona zamišljeno, ali odmah kliknekao da se neèemu dosjetila: - Siniša, pala mije na pamet divna misao. Mladi car Josip iskazao mije na sveèanosti veoma

mnogo pozornosti. Èak prijateljske pažnje. Zamolit æu ga da nas oboje zagovara neka nas kraljica otpusti.- Car Josip iskazuje ti mnogo pažnje? - upita Siniša. Unjegovu glasu zapažala se pritajena ljubomora.- Da, on je sasvim drukèiji nego ostali. Car Josip je iznimka u šumnoj rijeci dvora gdje nitko ne misli na drugog. Govorio mi je ne kao car, veæ kao èovjek i otvoreno priznao dagaji prema meni povjerenje. Nije li to za nas sreæa? Njemu æuse uteæi. Prestolonasljednik je - naæi æe puta do kraljice.Šuteæi, Siniša je gledao Nerinu ljepotu, a rijeèi grofice iz uklete kule sve su jaèe odzvanjale njegovom dušom.- Siniša, da te nisu smele rijeèi bavarske svetice? To ne bibilo dobro. Prvi je uvjet našoj sreæi da vjeruješ u mene...- Vjerujem u tebe, ali moja je sudbina prevrtljiva, strahovito nevjerna...- Tvoja sudbina sam ja! Dakle, budi miran!Rekla mu je to tako iskreno i toplo, tako èista pogleda da se smirio.Vratila mu se sigurnost, smirila dušu. Zagledao se u njezine tamne oèi sa zamamnim, a opet milim i toplim izražajem.- Oh, Nero, sad kad te imam - tek sada sav dršæem da bihte mogao izgubiti...

Ona se nasmiješi. U tom je smiješku skrivala radost što je Siniša toliko voli - a opet je htjela da u njemu podrži vjeru i pouzdanje.- Ja sam tvoja, osjeæaš li?Osjeæao je, a ipak...Sanda dotrèi s pismom veselo klikæuæi:- Doæi æe! Doæi æe!- Tko? - zapita Nera.- Pozvali smo u goste grofa Meska i groficu Stanku. Dolaze u Beè, a mi smo im ponudili da provedu kod nas kojusedmicu. S njima æe doæi i barun Kukmica!



- Onda dobro napunite svoju smoènicu - reèe Siniša.- Imamo svega. Kad doðu Meškovi, sastat æemo se svi. O,kako æe to biti divno!- Poveæava se naša gricka kolonija - nasmiješi se NeraSiniši. - Neæemo se osjeæati tako osamljeni...- Meni nije samotno - reèe Sanda - kad je uza me mojmuž... Ali Griè je ipak daleko!Siniša odvrati:- Svuda je Griè gdje je Nera!Pola sata nakon toga odvezao se Siniša sa ženom u Mala-koczvjevoj koèiji put Beèa.OTAC GRANDESunèano je jutro. Kraljevskim perivojem jure dvorski jahaèi, sin nadmeštra kneza Khevenhillera i šef dvorske kancelarije grof Koch.U propisanoj udaljenosti prate kraljicu. Tamnomodri jahaæi kostim smanjuje oblinu njezina tijela. Ispod nojevih pera na šeširu spustila se bujna kosa na zatiljak. Sjedi na sedlu èvrsto, prokušanim iskustvom savršene jahaèice i ravna uzdama svojeg sivog ljubimca Imperatora. Sama gaje tako okrstila poklonivši mu svoju milost i povjerenje daje svaki dan nosi na daleke i blize šetnje.A on je pozorno poput podanika pazio na svaki kret uzda kojima mu je dojavljivala svoje želje i zapovijedi.Pitomom odanošæu jurio je putovima šumovitog dijela perivoja, a onda bi unaprijed usporio svoju trku poznavajuæi instinktivno mjesta na kojima se zaustavljala kraljica.Još je svuda pusto, samo se vrtlari spremaju na posao.

Kraljica okrene Imperatora natrag u najbržem kasu, a ostali je jahaèi slijede. Ispod gustih aleja izaðu na èistinu. Imperator se zaustavi. Sjedeæi na njegovim leðima, kraljica je promatrala dvor, a pred njim zelene nasade s vodoskocima. U sunèanom jutru pred dvorom stoji èovjek. Dvorani gledaju crnu pojavu što se odrazuje na bjelini dvora kao crni kip, kao simbol neke crne tajne moæi.Kraljièine oèi istražuju zastrte prozore lijevoga krila na prvom katu dvora. Onda trgne uzde. Imperator pojuri niz nasade i vodoskoke k dvoru.Crni kip se pomakne.- Vi ste to, oèe Grande? Uvijek ste toèni. Zamolila sam vasda se potrudite k meni. Poðite ravno u moj kabinet.On se duboko pokloni. Kraljicu skinuše s konja. Hitro se uspela u dvor.Za nekoliko èasaka primala je referate o državnim poslovima, a onda pozvala šefa dvorske kancelarije grofa Kocha.- Carevi prozori još su uvijek zastrti - reèe ona znaèajno idoda: - Cara su opet juèer boljeli bubrezi!...- Car je ove noæi preodjeven otišao princezi Šarloti u Beè...- I tamo našao kneginju Vilmu, a ujutro se vratio... Kad

god mi javlja da ga bole bubrezi, znam što to znaèi! Prošladva dana tri puta je pitao kneza nadmeštra gdje je groficaNera, a treæi dan vratio se k Vilmi. Nisam smjela grofici datidopust...- Èudio sam se stoje Velièanstvo nakon tolikih uspjeha...- Jer se grofica èitavo vrijeme mrštila. Odsad æemo drukèije. Grofica Fuchs, Bathyany i vi moje ste osobno ministarstvo, dakle tražim od vas da me upozoravate na stanovitestvari. Da ste mi spomenuli rijeè, ne bih grofici dopustila daode. Danas nastupa. Molim vas da iz moje privatne blagajneuzmete novaca koliko je god potrebno i da grofici Neri opremite najbiraniju garderobu. Odsad æe pratiti mene i cara na- MARIJA JURIC ZAGORKA


svakom koraku. Vi znate u koju mije svrhu grofica potrebna na dvoru, pa vas molim da se brinete o njoj i da je štitite, to više što se protiv nje bune moje kæeri.- Da, princeze su veoma neprijateljski raspoložene premanjoj, a i èitav je ženski dvor uzbuðen.- Pa i nemaju drugog zanimanja nego da se uzbuðuju.Želim, grofe, da jednim okom slijedite groficu, a drugim svešto se oko nje kreæe. Svake veèeri prisustvujte našoj partijikarata. Tu se pruža prilika da studirate napredak careva interesa za groficu.Otvore se vrata kraljièina kabineta, a na pragu se pojavi mlaðahno djevojèe. Do poda duga suknja nije u skladu s njezinim djetinjim izražajem lica.- Velièanstvo! Majko! - uzbuðeno æe ona. - Više ne mogu izdržati.- Stoje, Marija Antonija? - upita kraljica francuski. - Štone možeš izdržati?- Taj strahoviti život: da me veæ u šest sati izvuku iz kreveta, u sedam sati moram na misu, u osam treba uèiti, u devet uèiti, u deset uèiti, u jedanaest svirati, u dvanaest plesati,popodne propovijedi, èisla i opet uèiti. Poludjet æu.- Basta! Tko ti je dopustio da uðeš?- Ne mogu više. Èitav dan gnjave me i otac Grande i otacLechner - ja æu leæi u postelju, ja sam bolesna...- Basta! - srdito æe kraljica. - Idi!- Ja - ja ne mogu!... Hoæu da jašem i da se vozim. Hoæuda trèim perivojem. Djeci èistaèa kanala ljepše je nego meni.- Osam dana ne smiješ iz sobe! Odlazi!Princeza ljutito udari nožicama, zaplaèe i povuèe se. Kraljica pogleda grofa Kocha.- Kako to odgajaju Mariju Antoniju? Tek joj je 13 godina,a veæ hoæe da zapovijeda. Treba izmijeniti njezinu dvorskumeštricu. Ova ne može s njom na kraj.

Ali odmah prekine tu temu i uzme sa stola neki papir.- Grofe, ruska carica opet mi piše o svojoj zakletoj urotniciNataliji Jagušinskoj!- Zar je carica nije osudila na Sibir?- Da, ali osuda nije provedena jer je Jagušinska umaklapreko granice. Carica tvrdi daje u tom pomogao naš poslaniku Petrogradu. Valja ga opozvati u Beè i zatvoriti.- Velièanstvo, on je sigurno nevin i vašem je velièanstvu

najvjerniji sluga.- Ipak ga moramo zatvoriti. Želim ruskoj carici iskazatisvaku susretljivost. Vi znate koliko mi je stalo da pridobijemRusiju za savez protiv mog zakletog neprijatelja FriedrichaPruskog. Moram, dakle, caricu osobno obvezati. Javlja mi daje Jagušinska pobjegla u Austriju i krije se u mojim zemljama.Evo, gledajte, što mi carica izrièito piše:"Kad bi vaše velièanstvo dalo nalog da se Jagušinska potraži i preda mojim oblastima, uèinilo bi mi uslugu koju ne bih nikada mogla zaboraviti i dostatno uzvratiti."Kraljica odloži pismo i pogleda grofa Kocha:- To je jasni izazov na obavezu. Ako joj predamoJagušinsku, neæu postiæi savez s Rusijom, ali æu barem steæiosobno prijateljstvo njezine vladarice. Upamtite, ovo neæu dapredam u ruke državne policije. Ona nikad nije dovoljno diskretna, a predaju Jagušinske ruskoj carici ne želim objesiti naveliko zvono.Iza vratnica kabineta proviri dugi nos grofice Fuchs.- Stoje? - upita kraljica.- Vaše velièanstvo izvoljelo je narediti da otac Grandedoðe ravno u kabinet...- Da, da, samo neka uðe.Nos opet nestane, a na njegovu mjestu pojavi se jezuit. Kraljica je, meðutim, nastavila da grofu Kochu daje naloge.

MARIJA JURIC ZAGORK.


- Želim da Jagušinsku tražite sa svojim pouzdanicima.- Zapovijed vašeg velièanstva bit æe izvršena. Samo, morao bih o toj ženi saznati nešto pobliže. Ne znam ni kako izgleda.- Carica mi javlja da je na beèko poslanstvo poslalaèovjeka koji je osobno pozna. Kad on stigne, pozovite ga ksebi. Time smo za danas svršili.Grof se povuèe, a kraljica pogleda prema vratima.- Oèe Grande, pridite bliže. Bit æe udovoljeno vruæoj željiisusovaèkog reda. Dobit æete novi samostan i novu crkvu.Mladi duhovnik sagne glavu na poklon, a onda je opet digne. Iz blijedog lica rijetke ljepote, ali svetaèkog izražaja, gledale su crne oèi. Njihova tama potpuno zasjenjuje njegove misli.- Evo, tu je novac. Predajte ga ocu Pelegriniju neka kupidvorac Maierhof u blizini VValdburga. Bit æete, dakle susjedimoje štiæenice grofice Thurn. Šumska tišina i pustoš onogakraja godit æe vašoj molitvi i studijama vaše braæe. Pedesettisuæa forinti neka je za kupnju dvorca, a za gradnju crkve ipreureðenje još toliko. Još danas isplatit æe vam novac mojblagajnik.- Vaše velièanstvo želi ponovno dokazati da je premi-lostivo izvoljelo sagraditi novi hram u slavu Boga, a novutvrðavu u obranu svog prejasnog prijestolja.- Svaki dan donosi novi dokaz o vjernosti isusovaèkogreda mojoj dinastiji. Drago mi je što ste zadovoljni s mojimnovim darom.- Neka mi vaše velièanstvo dopusti da se u duhu vjernosti previšnjem dvoru brinem i za osobnu sreæu vaše previšnjeobitelji pa da vaše kraljevsko velièanstvo upozorim na jednu

pogibelj.- Pogibelj! Molim vas, govorite.- Tri su dana kako je èitavo dvoranstvo uzbunila neka ljepotica, a koja je vašem velièanstvu dodijeljena kao dvorska

gospoda. Možda vašem velièanstvu nije poznato da je u svojoj domovini slovila kao pogibeljna vještica i èarobnica?- Poznato mi je da je krivo optužena i zato sam poništilanjezin proces.- Velièanstvo, to nisam znao, a opet po vjerskoj dužnostislobodan sam upozoriti vaše velièanstvo da bi ta osoba morala proæi mnoga preslušavanja da se potpuno ustanovi njezinanevinost.- To je veè uèinjeno. Istragu je vodio Van Swieten, a branili su je i njezini duhovnici. Vi tada još niste bili na dvoru, oèeGrande. Tome je veæ gotovo godinu dana.- U tom sluèaju nisam potpuno obaviješten. Ipak, otacAlojzije donio je iz Zagreba vrlo tešku objedu. Kažu da je tagrofica kriva zbog smrti pobožne i kreposne dvorske dameTerke Erdodv.- Otac Alojzije govorio je o tom i meni. Najprije sam posumnjala, ali ovih dana stekla sam uvjerenje da su i to samozlobne objede onih koji grofici zavide na ljepoti. Svi su naskrivo izvijestili. Po vašem savjetu, promijenila sam odredbezakona o vješticama i naredila da u pravosuðu proveduradikalnu reformu i ukinu torturu. No, što se tièe grofice,potpuno se umirite. Uèinila sam je svojom službenicom bašzato stoje nevina.- Duboko se klanjam uvjerenju vašeg velièanstva. Sve samto spomenuo tek zato što me zabrinjuje braèni mir mnogihdvorana pa i vrlo odliènih liènosti na dvoru.Marija Terezija prikrivala je pred njim svoj nemir opazivši da je protivnik Nere koju ona tako nužno treba. Naglo prekine svog savjetnika:- Opet velim - vaše su bojazni neopravdane. Mlada grofica odana je svom mužu, a za èlanove svoje obitelji ne moram se bojati..



- Znam da je vaša previšnja obitelj prožeta najodabrani-jim krepostima, a da je njegovo velièanstvo rimski car Josipuzoran suprug, ali njegovo zauzimanje za groficu Neru...- Josip? Dragi oèe, njega zanima samo grofièina duhovitost. Ta znate da prestolonasljednik bježi od žena i onda kadasu lijepe. Privlaèi ga jedino duh...- Velièanstvo, znam, ali neka mi vaše velièanstvo ne zamjeri: - moja savjest ne može biti mirna ako vam potpunone povjerim svoje misli.- Dakle, umirite svoju osjetljivu savjest.Ne brinuæi se za njezin otpor, otac Grande nastavi:- Njegovo velièanstvo car Franjo Stjepan ispunjen je dodna duše ljubavlju, udivljenjem i najodanijom vjernošæu vašem velièanstvu. Upravo je zato grofièina nametljivost na vrtnoj sveèanosti izazvala zgražanje, što sigurno vašem velièanstvu nije poznato.- Nametljivost caru? - upita zaèuðeno kraljica.

- Da, velièanstvo. Pri partiji karata ona je stala nasuprotcaru i izazivala ga svojim pogledom.- Dragi Grande - zaboravi se kraljica - nije li vas na toupozorio koji znanac kneginje Vilme Auersperg?- Bog mije svjedok da se s kneginjom i njezinim prijateljima ne bih nikad htio susresti, a kamoli da s njima razgovaram. Poznato mi je da je kneginja Vilma pokušavala, dakako uzaludno, pridobiti srce njegovog velièanstva cara FranjeStjepana...Kraljica nije odgovorila. Èinilo joj se da duhovnik prikriva kraljevu nevjeru kako bi saèuvao njezin mir, a ona nikad jezuitu nije povjeravala svoje braène razmirice.- Oèe Grande, sama sam odredila grofici mjesto nasuprotcaru. Sama sam promatrala groficu i vjerujte mi, o njezinuoèijukanju izvijestili su vas sasvim krivo. Grofica je bezuvjetno kreposna.

- Lijepo tijelo nikad nije tvrðava kreposti.- Pogledajte portret iz moje mladosti - reèe kraljica i pokaže sliku što ju je prikazivala u punoj mladenaèkoj ljepoti. -Nije li moja ljepota izdržala sve kušnje?!Grande se pokloni i prekriži ruke na prsima: - Vaše je velièanstvo uzvišeno nad sve ljudske slabosti...- Pouzdajte se, dakle, u moje uvjerenje i poznavanje ljudskih duša. Nisam li se s potpunim pravom povjerila èlanovima vašeg reda, ocu Pelegriniju, Lechneru i vama? Nikad seneæu prevariti o svom sudu o vašoj nepokolebljivoj vjernosti,isto kao što se nisam prevarila ni u sudu o grofici. Groficunikako neæu otpustiti jer nemam razloga...Jezuit je smjerno nastavio:- Vaše je velièanstvo ne mora otpustiti, samo bih se usudio savjetovati da dušu mlade grofice povjerite strogoj pažnjidušobrižnika koji æe joj pojaèati snagu da svoju krepost oèuvanetaknutom.- To je drugo - reèe kraljica odahnuvši što je time našlakompromis. - Odreðujem vas da s njom provedete sve po-božnosti. Bdijte nad razvitkom njezinih misli i naèela, pazitekakve knjige èita, rijeèju: ja vam ovu èistu dušu predajem naèuvanje. Èudite se mojoj brizi za nju?- Neka mi to vaše velièanstvo oprosti.- Oèe Grande, sita sam spletkarica i prevejanki. Želim okosebe èistoæu, pobožnost i krepost.- Razumijem vas, velièanstvo. Želim daje takva i nastojatæu da vam takvu oèuvam.Kraljica je smirila nervozu koja ju je uvijek obuzimala kad je tko svojim prigovorima htio promijeniti njezine odluke. Otac Grande nije shvatio da je carica završila razgovor.- Velièanstvo, neka mi se dopusti da vam priopæim neštovrlo važno o jednoj osobi o kojoj iz državnih interesa voditemnogo raèuna.



- Tko je to? - upita ona pažljivije.- Kad je vaše velièanstvo dopustilo da uðem, bio je još

prisutan grof Koch. Protiv svoje volje èuo sam o nekoj Jagu-šinskoj.Tema je kraljicu oèito više zanimala od prijašnje, i ona æe živo:- Vi nešto znate o toj ženi?- Pukim sluèajem. Jednom sam, nema tome dugo, na ulici susreo neku djevojèicu koja je ispitivala prolaznike gdje bimogla naæi ispovjednika za jednu bolesnicu. Po svojoj dužnosti pošao sam s djevojèicom. U maloj ulici, na trošnoj postelji ležala je sitna suhonjava žena. Èini se da je u zdravljubila lijepa. Ispovjedio sam je i ona mi je iskazala tajnu svogživota.- S tom je tajnom povezana Jagušinska? A ne obavezuje livas ispovjedna tajna na šutnju?- Velièanstvo, ako tajnost ispovijedi prekršim, u ovom sluèaju ostat æe moja savjest mirna. Vaše velièanstvo gradi svojudržavu na svetoj vjeri i na slavu Božju. Stoga osjeæam da meBog razrješuje zakletve tajnosti. Tajna ove žene ima poslužitiizgradnji vašeg, Bogu ugodnog prijestolja.- Oèe Grande, ako vam savjest ostaje netaknuta - recitemi sve.- Da, savjest je moja potpuno mirna. Dakle, ona mije žena priznala da je bila dvorska gospoda ruske carice.Rodom je Poljakinja i katolièke je vjere. Tvrdila je da ruskacarica sjedi na prijestolju ne po zakonu, nego snagom sile ida je bacila u tamnicu zakonitog nasljednika muškog roda.Zato se ona - dvorska gospoda Jagušinska - združila stajnim pristašama utamnièenog prestolonasljednika. Htjelisu da zbace caricu. Ona je saznala o uroti i nju - dvorskugospodu - osudila da joj krvnik odreže jezik, a onda jepošalje u Sibir...

- Uistinu! Baš je takva bila osuda protiv Jagušinske - reèekraljica. - Meðutim, ona je umakla u Austriju, ravno u Beè.Oèe, je li ta bolesnica bila Natalija Jagušinska? Zar je umrla?- Došao sam za nekoliko dana da vidim je li neobièna ženajoš živa. Razabrao sam da se oporavila.Kad sam nakon nekoliko tjedana ponovno došao da je vidim - netragom je nestala.- Glavno daje živa. Oèito se krije u mojoj zemlji. Sigurnou Beèu.- Lik te žene èvrsto mi se utisnuo u pamæenje i daje gdjeprimijetim, odmah bih je prepoznao.- Izvrsno! Recite kako izgleda. To æe nam poslužiti u istrazi.- Njezina pojava nikoga ne bi mogla uvjeriti da se u njojkrije urotnica: mala je, nježna stasa, svijetloplave kose, oèi sujoj plave, èovjek bi mislio - èista nevinost.

- Dakle, malena, plavuša sa svijetlomodrim oèima. Nimalo markantna vanjština. Bit æe je teško opaziti. Javite togrofu Kochu. Molim vas pomozite mu u potrazi. Zadužit æeteme.- S najveæom požrtvovnošæu pomoæi æu grofu da potražiJagušinsku. Ne zaslužuje daje vaše velièanstvo zaštiæuje. Izdajica je svoje vladarice. Makar bila i krivovjerka, ipak je vla-darica.- Da, da! Tražim veze s Rusijom - sa zemljom krive vjere.Potrebna mi je veza da uzdržim bedem katolièke crkve i svoju dinastiju. Zato želim pronaæi Jagušinsku i predati je ruskojcarici.

- Bog æe vam pomoæi, vaše velièanstvo.- Sasvim je suvišno da ponavljam svoje priznanje vašemredu. Znam koliko dugujem isusovcima. Oni su oèuvali vjernost mojih podanika za èitavog mog vladanja. Po vašem nauèavanju narodi su upoznali sreæu koju im donosi slijepa i- MARIJA JURIC ZAGORKA


pokorna poslušnost mojoj dinastiji. Vaša su nauèavanja moja druga državna vojska.- A ipak je žele razjuriti!- Mislite na pokušaj da jezuite odstrane s uèenjaèkih stolica? To su buntovne misli nekih mladih luðaka kojima jeVoltaire zapalio mozak. Tim bolesnicima potrebna je lijeènièka pomoæ. Pas je vjeran dok je zdrav. Kad pobijesni, grize. Izato ga valja ustrijeliti èim isplazi jezik. U svojoj državi ne trpim bijesnih pasa. Zabranila sam Voltaireova djela.- A ipak se njegova djela kriomice èitaju èak i na dvoru.- Na mom dvoru? - zapanji se kraljica i porumeni. - Recite mi radilo se o bilo kom.- Molim vaše velièanstvo toga me odriješite.- Recite ime onoga koji èita Voltairea. Zapovijedam vam!- Kad velièanstvo zapovijeda, dužan sam izvijestiti. Ispovjednik njegova velièanstva mladog cara i prestolonasljednika Josipa veli da je na carevu stolu vidio Voltairea.- Moj sin Josip? To bi bila strašna ironija, oèe. Ne, nemogu vjerovati. Moj sin, prestolonasljednik, da je uskoèio udruštvo modernih fantasta? To bi znaèilo slom èitavog mogživota, svih žrtava što sam ih pridonijela dinastiji.- Vaše velièanstvo, to bi znaèilo da æe se jednog dana srušiti sve što ste sagradili.- To su katastrofalna proroèanstva, oèe Grande. Veæ medugo zabrinjuje Josipova povuèena æud. Krije se od mene,od svoje žene, od svojih sestara i braæe - od èitavog dvora.Prolazi kraj nas poput tudinca. Mnogo me zabrinjava i muèi,oèe Grande, vrlo mnogo. Ipak, da je sljedbenik tih vratolomnih novotarija - to bi bila krajnja bjesomuènost sudbine!Gdje bi on pokupio takva uèila? Gdje?- Možda na njega loše djeluje barun Rosenberg èiji supreði bili Zidovi. Dao Bog da se njegov ispovjednik prevario.Kad bi buduæi vladar padao u ruke onih koji ruše sve što je

vaše velièanstvo Božjom pomoæi sagradilo, to bi znaèilo propast u koju upada i Portugal. Tamo se sve drma baš zbog toga što su narušili vjeru u Boga. Odanle se spremaju protiv nas. Èak u najkršæanskijoj Španjolskoj dižu se protiv našeg svetog reda, tako i u Parmi, pa i samoj Francuskoj.- Sve mije to poznato, i ja to ne razumijem.- Sam ðavo pogoduje bjesomuènim luðacima kad dinastije tih zemalja ne vide da progonstvo našeg reda prouzrokujelomljavu njihovih prijestolja.- Muški vladari skloniji su zavodnicima i filozofima Voltaireova kova nego Marija Terezija, i zato sam odluèila timjadnim vladarima priteæi u pomoæ. Oženit æu njihove prestolonasljednike svojim kæerima. Na taj naèin sve æu ih povuæi u frontu protiv protestanta Friedricha Pruskog. U njihovim vlastitim zemljama spasit æu s pomoæu svojih kæeri

unutrašnji mir i postaviti sve države na èvrste temelje svetevjere.Otac Grande podigne ruke k nebu i usklikne s patosom:- O, Veliki, Svemoguæi, samo si ti mogao stvoriti ovu velièinu vladalaèkih mudrosti...Tada spusti ruke i prekriži ih na prsima:- Molit æu Boga da pomogne vašem velièanstvu meðu kreposnim princezama izabrati one koje æe ostvariti velike idejevašeg velièanstva.- Mislim da su sve moje kæeri odgojene u tom duhu.- Velièanstvo, jedino se princeza Elizabeta otuðila pobož-nosti u kojoj je nekad bila uzor.- To je samo u prvim danima njezine nesreæe. Bila je takolijepa, a sirotoj su crne kozice razorile svaku nadu u buduænost. Samo je oèajna i zato oponira. Kad se smiri, vratit æenam se. A sada, do viðenja na molitvi!Kraljica pozvoni i naredi grofici Fuchs da odmah pozove prestolonasljednika.



Grande je izašao u predsoblje gdje je stajao duhovnik pro-sijede kose, obuèen u crnu mantiju. Dugi crni ogrtaè vukao se po sagu. U sobi su bili samo njih dvojica. Grande priðe pro-sijedom jezuitu i šapne mu:- Pelegrini, ne možemo pomoæi kneginji Vilmi. Kraljicaneæe otpustiti groficu.- Vilma bjesni.- Kraljica se grèevito drži te grofice - svakako ima s njomneku posebnu namjeru. Što - to nisam nikako mogao izmamiti iz kraljièinih rijeèi. Uporno taji.- Velika je opasnost da se car Franjo Stjepan zaljubi ugroficu i otkine od Vilme. Time bismo mi vrlo mnogo izgubili.- Pelegrini, uzalud je svaki juriš na kraljicu. Vi znate -ima stvari u kojima ona ne popušta. Ipak sam lukavo izvojštionadzor nad groficom. Carica mi je naredila da budem dušobrižnik grofice Nere.- 0, vrlo dobro, vrlo spretno. Valja držati barem jedneuzde. A stoje carica rekla o Voltaireu kod cara Josipa?- Zbog toga je izvan sebe. Josipu je lako iskopati vuèjujamu. Tiho. Dolazi.Mladi car Josip ude u predsoblje. Jezuiti se sagnuše na duboki poklon.Josipov pogled preleti po njima i smrkne se.Jezuiti izaðu iz predsoblja.Car Josip uðe k majci i poljubi joj ruku. Ona ga bez uvoda oslovi ne skinuvši oèi sa svojeg posla:- Nisam zadovoljna s tobom. U èetvrtak opet nisi bio naispovijedi.- Neka mi vaše velièanstvo oprosti, boljela me glava.- Uvijek te boli glava kad treba da prednjaèiš dvoru dobrim primjerom. Veæ o tome govorkaju i dvorani.- Neèim moraju zabaviti svoje mudre glave.

- Opet cinizam. Ili šutiš, ili sipaš ugrize. Tako neæeš steæiprijatelja!- Vladar nema prijatelja, veæ samo udvaraèa i puzavaca

koji njegovom milošæu lihvare državu.- Takvi se grupiraju oko tebe - ljutito æe kraljica.- Još nisam vladar.- A, èini se, teško èekaš da se maknem...- Vaše mi velièanstvo èini krivo. Ništa me u životu ne ispunjava takvim strahom kao jedina pomisao da bih moraoživotom vuæi težinu od mnogo funti - što važu kruna i žezlo.Volio bih dati svoj život - da produžim vaš.- Zašto se toliko otuðuješ meni i dvoru?- Nisam kriv što mi Bog nije poklonio temperament vašegvelièanstva.- Ne, Josipe, nije to temperament. Okružuješ se ljudima kojitvoju dušu truju fantastiènim novotarijama. Ruše u tebi dobranaèela. Tvoja povuèenost samo je protest protiv duha moje vladavine. Uvlaèiš se u sebe, filozofiraš, buniš se - da! Buniš sejer su te inficirale knjige krivih nauka. Ti èitaš Voltairea!- Uèinio sam krivo našim dvoranima kad sam mislio dasamo govorkaju. Oni ipak i nešto rade: špijuniraju i prisluškuju...- Odgovor nedostojan mog nasljednika.- Veæ sam rekao: bio bih sretan kad bi me vaše velièanstvooslobodilo te zagonetne buduænosti.- Josipe, tvoja je duša otrovana. Moraš se obratiti. Odstrani iz tvoje blizine one koji te inficiraju. Prvi je Voltaire, drugiRosenberg. Ovaj se uvukao k tebi u vuèjoj koži. On je Židov.- Njegov je otac austrijski barun.- Pradjedovi su mu bili Židovi. O tom šapæu i na univerzi.- Ne znam tko je prije mene bio u audijenciji kod vašegvelièanstva. Svakako je imao sreæu. Moja majka priklonila jeuho njegovim klevetama i denuncijacijama.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Znaš tko je bio kod mene. Vidio si tko je izašao.- Da ga i nisam vidio, po nepovjerenju vašeg velièanstvaprepoznao bih ðavole koji pod svetom mantijom kopaju jazizmeðu mene i vas.- Josipe! - vikne kraljica. - Zabranjujem ti da ovako govoriš. Ti si bolestan, opsjednut razornom magijom. Èitav život žrtvovala sam dinastiji, a ti kaniš svoj život posvetiti njezinu pokapanju.- Èime?- Buntovnik si. Osvijesti se. Isusovci su stupovi našeg prijestolja.- Truli, crni...- To vele tvoji krivovjerni filozofi.- A Portugal? Najpobožnija država buni se protiv crnihmantija. Jezuiti gone prosvjetu koja se buni u mraku njihovelaži.- Dakle, dotle si dospio? Jao meni! Zar ne vidiš da su Vol-taire i sve njegove pristaše crvi koji su poèeli podgrizavatiprijestolja? Ako ih ne zgaziš, istoèit æe ti prijestolje. A onda?Što onda?- Postat æu poljodjelac. To je manje odgovoran zanat odkraljevanja...- Josipe, ti si izdajnik - moj i moje dinastije!

- Pala je velika rijeè, velièanstvo. Netko je ovdje uistinuizdajica: ja - ili crnomantijaši. Rijeèi koje je sada izreklakraljica nareðuju prestolonasljedniku da istupi iz defenzive.Velièanstvo! Dokazat æu vam da su crnomantijaši štakori kojiproždiru vašu uzvišenu vladalaèku mudrost, oni lihvare i vasi narod svojom lažnom privrženošæu. Od ovog èasa više neæusjediti skrštenih ruku.- Sto time hoæeš reæi?- Da æu tražiti dokaze i osloboditi vaše velièanstvo ovecrne izdaje.

- Ako dirneš u isusovce, uzdrmat æeš moje prijestolje. Toje veleizdaja!- Majko!- Nisi zavrijedio da me nazoveš tim imenom.- Velièanstvo, ja æu sa sebe zbrisati ljagu veleizdaje - za todajem svoju rijeè i glavu!Josip se lako pokloni i naglo izaðe iz kraljièina kabineta.Smuæenim pogledom gledala je Marija Terezija za njim, podboèila glavu, zamislila se naèas, a onda pozvoni i naredi grofici Fuchs da odmah pozove oca Grandea.Opet je ušao isusovac i èekao da ga kraljica oslovi.- Ja sam najnesretnija majka na svijetu, oèe Grande. Carje priznao da èita Voltairea i da se s njim slaže.- Teška pogibelj lebdi nad vašim velièanstvom.- Ali prestolonasljednika bismo mogli spasiti. Valja naæinekoga tko bi ga nadzirao. Takva bi osoba morala posjedovati njegovo i moje povjerenje. Ali takvoga neæemo naæi uèitavoj državi. Nijedan od mojih prijatelja ne uživa njegovopovjerenje.- Ipak, velièanstvo, ima takva osoba.- Onda ste otkrili kontinent na oceanu. Tko je ta osoba?

- Velièanstvo, èitavom je dvoru još danas na ustimaèuðenje da mladi car pokazuje neobièan interes i sklonostprema grofici Neri...- Grande! Ovo je zaista otkriæe. Grandiozna misao!Grofica je naša nada. Jest... Ona æe biti naš tajni eksponent.Svakog dana slat æu je Josipovoj ženi da tobože zabavlja nju.Izvrsno! Nera, žena, još æe lakše nadzirati njegove ideje, korake i èine.- Velièanstvo, zar bi se prestolonasljednik smio odvažiti natakve èine? To bi bilo tako strahovito da gotovo iskljuèujemsvaku moguænost takve pretpostavke - govorio je Grandedobro hinjenim uvjerenjem.



- Ipakje tako!- Velièanstvo, to je nemoguæe! Samo vladar ima pravopoduzimati neke èine. Kad bi prestolonasljednik štogod poduzeo protiv volje vašeg velièanstva, znaèilo bi to da prisvajavladarska prava još za života vladara. Ne, ne vjerujem da bimladi car pošao putem koji bi znaèio neku vrst urote. Ne, ne- nikako!

Rijeè urota još više porazi kraljicu. Raširila je oèi i uprla ih u isusovca. Vidljivo je se hvatala sumnja. Grande reèe pojaèanim glasom:- I opet velim - ne mogu vjerovati. Ako je mladi car i zagre-zao u kaljužu novih ideja, oèito ga još nisu toliko pokvarile da bivodio akciju protiv duha vašeg velièanstva, protiv svoje Bogomnadahnute majke. Ne, krv španjolske dinastije nije mogla unijeti toliko svoje podmuklosti u prestolonasljednikove žile.- Krv španjolske dinastije? - zapita kraljica. - Govoritejasnije. Jasnije.- Velièanstvo - smete se on - oprostite, u svojoj velikojbrizi govorio sam odviše - tek sam nabacio...- Zapovijedam vam da mi kažete što ste to nabacili. Ilisam se prevarila u svom uvjerenju da ste mi iskreni?- Kad vaše velièanstvo traži, reæi æu vam sve. Vašem velièanstvu sigurno je poznato da je Maksimilijan Habsburškioženio vojvotkinju španjolske dinastije Johannu. U toj španjolskoj dinastiji bilo je vrlo mnogo zloèinaèkih pokušaja.Tako je sin htio s prijestolja zbaciti oca, a zna se da su KarloII. i Filip II. htjeli otrovati svoju roðenu braæu.- Svemoguæi! To mi nikad nisu rekli. Kako su me uèili povijest?- Ovakve teške tajne ne predaju uèitelji kraljevskim uèenicima.Spustila je glavu:- Da se u Josipu ne javlja krv njegovih predaka?

- Usrdno molim vaše velièanstvo - ne mislite o tom.To nije moguæe. Nadam se da krv vašeg sina nije zaražena.Njegova duša još ipak nije propala.- Moj Bog me ostavlja...- Bog ne ostavlja vaše velièanstvo. On koji je prokušaosnagu vaše mudre slavne vladavine na bojnom polju hoæe tekda je iskuša i u unutrašnjoj vladavini."Bilo bi mi draže kad bih bila pošteðena tih kušnji", pomisli u sebi kraljica, a pritom pogleda isusovca. Bojeæi se da ne proèita njezinu opaku misao, reèe:- Neka, dakle, bude volja Božja! Pokoravam se toj kušnji.- Eto, Svevišnji vam šalje na prvom koraku borbe sa zalu-talim nasljednikom prijestolja sigurnu pomoæ. Nije li upravoèudo što je zalutali car Josip pokazao toliku sklonost premagrofici Neri koju ste odabrali svojom pouzdanicom? On kojiprezire žene! A nije li opet ruka Svevišnjeg upravljala voljomvašeg velièanstva kad se èas prije oduprla mom savjetu dagroficu odstrani iz dvora? Nije li sam Bog vašem velièanstvuposlao zamisao da svojom dvorskom gospodom uèini ženukoja je na prvi mah tako osvojila mladog cara? Velièanstvozna da car Josip ne pokazuje nikakav interes ni prema komena dvoru, pa ni prema èlanovima previšnje obitelji - a kažumi daje s groficom živo raspravljao i s njom šetao, prekršivšisve dvorske propise.- Da, to je istina.- Sve to pokazuje da Svevišnji èini èuda. U èasu kad seprestolonasljednik sprema na neke èine koji su mi, doduše,nepoznati, ali ih vaše velièanstvo spominje, grofica æe bitianðeo èuvar prestolonasljednikove duše. Ona æe pronaæikljuè tajni cara Josipa i otvoriti ih vašem velièanstvu."Bože, ti si uistinu sve tako uèinio!" uzdahne ona. "Možda se Vilma samo zato pojavila u mojem životu da groficu Neru uzmem na dvor?"

i



Ona glasno reèe:- Oèe Grande, opet sam hrabra. Sad mi pada na um: Josip je veæ tada kad su optužili groficu bio njome opèaran.Saznala sam koliko je Josip nastojao da groficu spasi s lomaèe. Božji su putovi nedokuèivi. Uistinu, Bog mije poslao tuženu. Primam Božji dar i koristit æu se njime. A sad na posao.Vi æete s groficom svaki dan održavati pobožnosti, a pritomje oprezno odgajati i upuæivati kako æe nam odavati svaki korak, svaki èin i naèela Josipova. Ali nikako ne treba naslutiti pravu istinu. To bi mi bilo najdraže. Barem zasad ne smijeznati - daje naš špijun.- Velièanstvo, savjesno æu izvršiti vašu zapovijed.Carica mu pruži ruku na cjelov i reèe:- Mi smo, dakle, sklopili savez.- Božjom voljom i po mudrosti vašeg velièanstva - zaoèuvanje najveæe dinastije svijeta.LJUBAV PRINCA LEOPOLDADrugog dana Nera je nastupila u svoju službu. Odmah poslijepodne kraljica je pozove u svoj kabinet.- Dijete moje, pouzdajem se u vašu èistu i poštenu dušu. Smatram vas svojom najvjernijom pouzdanicom. Što èujete i vidite u mojim odajama, što god se dogaða oko mene, smatrajte svetom tajnom. Ne trpim špijune i doušnike. Ako bi se u mojoj okolini dogaðalo nešto protiv mene, a ne biste me obavijestili, smatrala bih takav postupak nezahvalnim neprijateljstvom. Istina je, carica Marija Terezija ima na dvoru samo prijatelje i vjerne pouzdanike. Ipak moglo bi se dogoditi da se nade i koji izdajica, ali on ne bi mogao naæi sudionika u vašoj šutnji. Dijete moje, nadam se da æu u

vama i u vašem mužu naæi najvjernije podanike. Zar ne, lijepo moje dijete?- Moj muž i ja spremni smo za vaše velièanstvo dati i život- reèe Nera ganuta toplinom kojom je kraljica govorila i pritom gladila po bujnoj lijepoj kosi.- Vaš je muž nastupio svoju službu u gardi?- Jutros.- Sad je, dakle, sve u redu. Budite veseli, vedri, zabavljajte mi princeze, cara Franju Stjepana, cara Josipa i njegovusirotu ženu. Svi su oni željni topline iskrene i vjerne duše.Po vama æe moja obitelj opet odahnuti od spletkarskih na-miguša, a ja æu vas smatrati više svojom kæeri nego dvorskomdamom. I - ne bojte se. Pobrinut æu se i za to da vam uza svuslužbu ne uzmanjka užitak vaše braène sreæe. O tom æu i tekako voditi raèuna.Nera usrdno poljubi kraljici ruku. Osjeæala je da se neæe lako osloboditi dvorske službe. Ipak, posve je smiri sklonost što su je u ovom trenu odavale kraljièine rijeèi i njeno obeæanje.- Sad æemo izjahati daleko, inkognito, u plemiækim odijelima. Osim Kocha i njegovih ljudi pratit æete me samo vi.Ekspedicija je tajna. Ne želim da mi smetaju dosadni prolazni

ci.- Smatram svetom tajnom sve što mi vaše velièanstvonaredi.Cestom od Schonbrunna prema Beèu jahala je povorka plemiæa sa dvije dame.Marija Terezija gusto se zastrla koprenom. Uz nju jaše Nera, a s druge strane grof Koch. S obje strane okružili su ih ostali konjanici.Za pola sata stigli su k maloj krèmi "Divlja patka".



Na cesti je stajao mladiæ u graðanskom odijelu i kao daje oèekivao povorku. - Evo ga, to je barun Nemy! - reèe Koch i da mladiæu znak da se približi.- Leopold je u krèmi? - upita kraljica.- Da, velièanstvo.- Što ste saznali o toj pustolovini?- Vaše velièanstvo, njegovo visoèanstvo stiglo je prije polasata. Ona je došla nešto poslije. Princ je odjeven u šumarskoodijelo, predstavlja se krèmaru i djevojci kao nadšumar Leopold Scholler. Tu se sastaju jedanput tjedno.- Odakle je ta djevojka?- Beèankaje.- Dobrog staleža?- Graðanka.- Recite krèmaru neka svog mladog gosta zovne iz krème.Dotle je kraljica sišla s konja, prešla mostiæ i zaustavila se izastabla.Nera je po vladarièinoj želji pošla s njom, samo joj je vla-darica naredila da bude podalje.Iz krème izaðe mladiæ. Njegovo lice pokazuje da je zaprepašten. Debele habzburške usne otvorile se, a sive oèi gledaju kraljicu s neugodnim iznenaðenjem.- Bon jour, gospodine nadšumaru! Ne biste li došli malobliže? - ironièno æe carica.Prišao je posve blizu.- Nisam se nadala da æu biti prisiljena tražiti svog sina pokrèmama gdje se sastaje s djevojèurama.- Velièanstvo, oprostite - šapne on ponizno - ona nijedjevojèura...- Stidi se! Takve nedostojne pustolovine!- Velièanstvo, majko - nemam žene, slobodan sam, ipaksam prestar da živim kao djeèak u seminaru.

- I zato treba da se kriješ po krèmama? Tko ti je dopustioda imaš ljubavnicu?- Ona mi nije ljubavnica.- Nije? A što ti je? Leopolde, što to znaèi?- Razumijem èega se boji moja uzvišena majka. Ne, nisamzaboravio što dugujem svom visokom položaju. Nikad mi nijepala na um misao da se možda vežem graðankom. Oženit æuprincezu koju æe mi dodijeliti mudrost moje majke. Ali Mimi- ona æe biti moja ljubavnica jer mi je draga. Moram je tekposve osvojiti.Marija Terezija trgne obrvama:- Mimi? Tko je to?- Kæi kovaèa lijesova Tome Wolfa.

Nera je èula kraljièine preglasne rijeèi i opazila da se njezino visoko èelo naboralo. Carica žvigne jahaæim bièem i odluèi:- Hoæu daje vidim.- Majko, pozvat æu je, ali molim vas, ne èinite ništa zla. Nerecite joj ništa, ona i ne zna tko sam.- Gle, moj je sin lukav kavalir! Dakle, ne zna? To bolje...Neæu daje zovem ovamo, idem sama, tako èuje bar zateæi ne-pripravljenu. Grofice, slijedite me.Kraljica poðe prema krèmi. Nera joj otvori vrata.Na klupi pod policom punom tanjura i vrèiæa sjedila je mlada djevojka u graðanskoj haljini od modre tkanine. Smeða bujna kosa pokrivena je modrom kapom. Bjeloputo lice odaje plemenitost. Usne, nešto ispupèane, rumene su poput trešnje. Neobièno crne oèi sjaje južnjaèkom vatrom.Djevojka plaho pogleda otmjenu stranu gospodu stoje unišla i promatrala je èudnim prodornim pogledom.Nera je ušla za vladaricom i ostala na pragu krème.- Ti si Mimi Wolf? - zapita kraljica.Mlada se djevojka prepala.



- Ako ti je savjest èista, odgovori: ti si Mirni Wolf?- Jesam.- Ne stidiš li se sastajati ovdje s tim mladiæem?Stidljivo je oborila oèi i odvratila:- On æe mi biti muž.Marija Terezija porumeni do èela, nervozno trgne bièem, a mlada se djevojka stisnu u kut.Nera je promatrala djevojku. Njezine crne oèi i plemenito lice na nekog su je podsjeæale, ali nije bila naèisto na koga.- Zna li za ove sastanke tvoja majka? - upita carica.- Nikad je nisam poznavala.Nastala je šutnja. Marija Terezija promatrala je djevojku oštrim pogledom.- Znaš li tko je mladiæ s kojim se sastaješ?- Sinje plemenita roda, ali on me neæe ostaviti ni ako muroditelji ne dopuste da me uzme.- Možda sve to laže?- Ne laže.- Poznam ga bolje od tebe.- Vaša milost pozna?- Da, on mije neæak...Djevojka protrne i ponovno sva problijedi:- Vaša milosti, molim vas, ne ljutite se - ja nesretna djevojka ljubim ga u poštenju...- Nikad te neæe uzeti.- Vjerujem mu jer mije prisegao i od mene zatražio da neuzmem drugoga.Kraljica se okrene k prozorèiæu. Nera razabere da je njezinim licem preletjela sjenka zlovolje i nekog zaprepaštenja. Dugo je ostala ovako. Napokon se ponovno okrenula djevojci:- Ostavi ga ako ti je draga tvoja èast. Uèinit æe te ljubavni

com, nikad ženom. Upamti što sam ti rekla: Èuvaj svoju djevojaèku èast! Ostavi ga, on te prevario. Grdno prevario. To

neka ti je opomena. Ona se okrene, izaðe iz krème i približi se svom sinu:- Napustit æeš ovu djevojku!- Zašto majko?- Ja to zapovijedam.- Zašto mi kradete ljubavnicu? Poznam kraljeviæe, kraljeve - i careve koji imaju svoje ljubavnice... Osjeæala je danišani na vlastitog oca i odgovori ljutito:- Stidi se zbog te isprike. Lagao si djevojci da æeš je uzeti.- Drukèije je ne bih mogao pridobiti da bude moja.- Ona ne smije biti tvoja!- Ali, majko, ta neznatna djevojka ne može nikome smetati!- Meni smeta.- Ne razumijem to, majko. Uzet æu koga mi odredite.Èemu, dakle sve to?- Drski derane! Zar da ti ja još dajem razjašnjenja?- Ali, majko...- Basta! Rekoh. Uzmi konja. Èekamo te na cesti.Dalje nije protuslovio. Otišao je iza krème da uzme konja. Kraljica se obrati Neri.- Vidite, grofice, kakve me brige taru. Mladi princ hoæe dazavede sirotu djevojku. Možda æe ona poslušati moj savjet isama se od njega odvratiti. Lijepa je, sirotica mala. Nešto jeneobièno u nje, zar ne?- Opazila sam.- Što ste opazili?- Kao daje neki južnjaèki tip, nimalo njemaèki.- Jest, to sam i ja primijetila. Oèi su joj sasvim južnjaèke iput lica, èitav izražaj uopæe. Sve mi se èini kao da nalikuje nanekoga koga poznajem, ali se ne mogu dosjetiti.- Ni ja se ne bih mogla dosjetiti na koga nalikuje - odgovori Nera.-



- I vi ste pronašli daje nekom slièna?- Jest, velièanstvo. Kao da sam u svom kraju vidjela sliènolice.- Možda - reèe kraljica, okrene joj leda i prijeðe prekomosta.Koch primijeti da je carica neobièno uzbuðena, ali da to nastoji prikriti. Grof pode za njom. Pošto je dugo šutjela gledajuæi preda se, okrene se Kochu:- Grofe, vi æete iz Beèa odmah pozvati oca Pelegrinija.Popeli su se na konje.Dotle je Leopold krèmaru izdao nalog da mu odriješi konja i straga se ponovno ušuljao u gostionicu. Našao je djevojku u suzama.- Što ti je rekla dama?- Da me nikad neæeš oženiti, da me varaš. Ona je tvoja tet

ka. Sve je svršeno. Neæu više doæi!- Mimi, ona to veli samo da te odvrati od mene. Iduæenedjelje opet te èekam.- Ja sam poštena djevojka. Reci mi što je s nama?- Èuj, mala Mimi, ti æeš biti moja. Ja to hoæu.- Samo pred oltarom!- Ne boj se. Naæi æu put do oltara - reèe mladiæ smeten iprilièno otegnutim glasom pazeæi na prozor. Vani se na cestirazabirala pratnja Marije Terezije.- Kad æeš naæi taj put?- Možda za koji dan, možda za mjesec ili - godinu. Hoæešli me èekati?- Rekla sam ti: otac želi da se udam za njegovog neæaka Marka. Došao je iz Hrvatske. Otac me kani poslati s njimtamo, u nepoznatu zemlju.- Budi pametna i odgaðaj udaju kao i dosad.- Ako ocu dodija, udat æe me i poslati u Hrvatsku.

- Sad moram poæi, tako želi tetka. Znaj, draga Mimi, mislit æu samo o tom kako da se što prije vjenèamo. A onda æu tisve reæi. Opet æemo se sastati - samo ne ovdje. Još ne znamgdje, mislit æu i poslati ti poruku. Uèinit æu sve što god želiš.Mimi, ne udaj se, bit æeš moja.- Pred oltarom?- Nikako drukèije - usklikne on kao da se neèemu dosjetio. - Èekaj poruku! Reci hoæeš li?- U poštenju hoæu.I on je zagrli, makar se ona otimala, poljubi je u lice i otrèi iz krème. Sjedne na konja i u kraljièinoj se pratnji vrati u Schonbrunn.Mirnije s prozorèiæa gledala otmjenu gospodu koja su pratila damu. Ni u snu nije slutila da su to dvorski ljudi. Nikad nije vidjela kraljicu iz blizine i ne bi je nikad prepoznala u obiènom plemiækom odijelu s gustom koprenom na licu."Kakvu strašnu tetku ima Leopold!" šaptala je u sebi. "Govori kao pandur. A on je tako blag... Rekao mi je da æe nešto smisliti i poslati mi poruku. Možda ipak snuje da se kriomice vjenèamo!"U toj nadi pošla je cestom prema gradu.Poslijepodne dovezao se u kraljevski dvor ravnatelj odga-jališta djece u Terazijanumu.Lakaji su se štrcali oko njegove snažne pojave. Iz crne mantije uzdigla se prosijeda glava produženog suhog lica i snažnog nosa. Ispod širokog šešira vire svijetle male zlobne oèi.S izražajem dubokog poèitanja ude u kraljièin kabinet. Ona ga doèeka s intimnom prijaznošæu - pruži mu ruku na cjelov i ponudi mu da sjedne u modri naslonjaè posve blizu stola.- Oèe Pelegrini - poène ona nakon formalnog pitanja o njegovu zdravlju i o plemiækom odgajalištu - moj sinLeopold zagledao se u kæer dvorskog kovaèa lijesova VVolfa.



Prijeti opasnost da se ludi mladiæ kriomice oženi s djevojkom.- Svemoguæi ga oèuvao od takve zablude.- Svemoguæi nas opominje da ne èekamo skrštenih rukusamo na njegovu pomoæ veæ da i sami pomognemo. Pelegrini,u interesu je dinastije da se djevojka odstrani iz njegove

blizine. Ovu zadaæu želim povjeriti vama.- Vaše velièanstvo svojom željom pruža mi moguænost damu se odužim za tolika iskazana dobroèinstva. Èekam zapovijedi.- Treba je pod nekom izlikom otpremiti u samostan. Vipoznate mnoge nadstojnice. Povjerite im djevojku neka je zarede i nikad ne puste iz samostana. Ali stvar je hitna. Djevojka se više ne smije sastati s Leopoldom. Njihov je odnos sadajoš nevin, ali za koji dan ona æe postati njegova ljubavnica.- Vaše velièanstvo, ako mu i postane ljubavnica, neæe se snjom vjenèati...- Neæu da mu bude ljubavnica. Ona je èista, dobra duša- moja je dužnost da od nje otklonim propast. Leopold joj sepredstavio kao nadšumar Scholler i obeæao joj ženidbu. Mimimora u samostan. Njezin otac ne smije saznati gdje mu je kæijer bi mi zanovijetao. Sve to valja izvesti spretno i diskretno.- Izvršit æu kako želi vaše velièanstvo.- Recite mi kako da vam zahvalim na usluzi.- Za sebe ne tražim ništa. Moja je nagrada u tome što smijem služiti vašem velièanstvu. Molim samo zaštitu za mojeprogonjene drugove koje tjeraju iz Portugala.- Evo vam doznaènice. Neka vam isplate 20.000 forinti zapripomoæ vašoj braæi. Kad izvedete ono što od vas tražim, isplatit æu vam još dvostruku svotu.- Velikoj milosti vašeg velièanstva dugujemo zahvalnostdo smrti. Sestra mi je nadstojnica u samostanu Wurzendorf.Sve æu s njom urediti. Djevojka neæe nikad više izaæi u svijet.

- I nitko ne smije za nju saznati bar dotle dok je Leopoldposve ne zaboravi. Imate li veæ plan?- Još ga nemam.- Onda poslušajte moj...Pojavi se grofica Fuchs. Kraljica primi njezin izvještaj, a onda povede oca Pelegrinija u svoj privatni kabinet da ondje s njim razgovara nesmetano od dvorskih dužnosti.Iza beèkog dvorskog perivoja, na samotnoj cesti što ga je odvajala od šumice, stoji zatvorena koèija. U njoj sjedi Pelegrini. Velike tanke usne, nabrane su. Male oèi gledaju mrko. Uza nj sjedi mladiæ u šumarskom odijelu.- Prevarila te. Valjda si glupo govorio pa je posumnjala -srdi se on.- Toèno sam odigrao svoju ulogu. Poèekao sam je kad jeizašla iz kuæe u dvorište. Èim je opazila moju šumarsku odoru, odmah je pozorno gledala u mene. Sama je prišla k ogradi i zapitala me što hoæu. Rekao sam bez okolišanja: "Šaljeme Leopold Scholler." Krv joj je poletjela u lice. Oprezno seobazrela na kuæu i poslala me iza ograde prema šumici da jetamo èekam. Za kratko je vrijeme dobrzala i uzbuðeno mepitala: "Leopold mi šalje poruku?" "Da", odgovorio sam,"odluèio je da se kriomice vjenèate." "Gdje i kada", pitalaje tako hitro da sam jedva dospio odgovoriti: "Još danas -noæu!" Malo se zamislila i upitala: "Kako da se izvuèem izkuæe?" Savjetovao sam da kaže ocu kako je njezina prijateljica smrtno oboljela i poruèila da doðe k njoj. "Kamo?" upitalaje, a ja hitro nadovežem: "Leopold vas èeka u svom dvorcuna Dunavu. Tamo je veæ sve spremno za vjenèanje. Ako imateodvažnosti, još ove noæi bit æete mu žena." Usplahirila se poput glupe guske. Kako su sve zaljubljene djevojke glupe!- Ni ti nisi ništa pametniji. Morao sije èekati.-



- Htio sam, ali me ona od toga odvraæala jer bi me mogliprimijetiti njezin otac i bratiæ. Stari je veæ jednom èuo da suje vidjeli s nekakvim mladiæem u šumarskoj odori pa je zabranio da govori bilo s kakvim muškarcem.Pelegrini pogleda na prozor koèije.- Ipak je nema. Moraš opet k njoj.- Èemu? Upozorila me da æe možda nešto zakasniti. Obeæala je da æe sigurno doæi. Ne znate vi stoje zaljubljena djevojka. Prièekajmo.Èekali su još pola sata, a onda se mladiæ digne:- Eto, gledajte tamo preèacem kroz šumu. Vidite li? Dolazižensko biæe. Ona je. Jest, ona!Pelegrini pogleda. Uvjerivši se da puteljkom kroz šumu dolazi žena, povuèe se u dubinu koèije.Mimi se približavala hitrim koracima. Obukla je sveèanu haljinicu, najsveèaniju što je imala u svojoj garderobi. U ruci je nosila svežnjiæ.Kad se približila koèiji, mladi šumar skoèi iz kola:- Izvolite, gospoðice. U koèiji èeka veleèasni, Leopoldovprijatelj, koji æe vas vjenèati.Još je jaèe porumenjela, ušla i smjerno poljubila Pelegri-nijevu ruku.- Sjednite - pokaže joj mjesto nasuprot sebe. - Ne bihvas smio vjenèati bez dozvole vaših i njegovih roditelja, aliLeopold Scholler je moje kumèe. Volim ga poput sina. Ljubivas i misli pošteno, pa neka mu bude.- Hvala vam, preèasni? - šapne ona i obori oèi.Mladi nadšumar sjedne pokraj Pelegrinija.Koèija krene.Mimi se stisla u svom sjedalu u kutu koèije i šuteæi upirala oèi u prozor.Zaljubljena mašta doèaravala je pred njezinim oèima sliku nekog dvorca visoko na peæinama. Dolje šumi Dunav jureæi

u nepoznate krajeve. Gore u dvorcu stoji on - njezin idol. U mislima je gledala sebe pokraj njega. On je vodi držeæi svoju ruku oko njezinog struka. Ona je gospodarica dvorca i živi sretno poput male kraljice. I trne od sreæe...Oslikala je tu predodžbu naivnim fantazijama što su u njoj budile prièe raznih žena koje su pripovijedale mladim djevojkama za nedjeljnih poslijepodneva.Proživljavajuæi u svojoj mašti veliku sreæu u dvorcu Leo-polda Schollera, nije gledala ni Pelegrinija ni mladog šumara. Sasvim se zanijela i zaboravila na sve oko sebe.A Pelegrini je promatrao njene ljepušne crte lica, gledao je rumenilo kojim su joj gorjele jabuèice, zagledavao joj se u crne, zamamne, vruæe oèi. Indiskretnim je pogledom otkrivao jedre, zdrave oblike mlade djevojke, bijeli vrat i netaknute izazovne grudi. U žilama mu poène strujiti krv. Sve je uzbuðeniji njegov pogled prodirao u djevojaèke nježne i plamene oèi."Takav plamen pa da ugasne pod opatièkom haljinom?" mislio je on. "Nije li to smrtni grijeh? Tako toplu lijepu ptièicu baciti u ledeni željezni kavez - samu?!..."Pod krovom koèije bivalo je mraèno. Svi su troje šutjeli.Najednom Pelegrini pokuca o staklo. Koèija stane. On side, malo pritvori vrata koèije i vrlo tiho naredi koèijašu.- Vozi lijevo uz Dunav, u Neuhof. Ako bi te mladiæ pitaozašto skreæemo onamo, ti reci da znaš put. Vrativši se u koèiju, Pelegrini ponovno sjedne.Za malo vremena šapne mladiæu:

- Konjske mrcine, idu polagano kao da su krepane.U mraku brisao je znoj sa èela i prislonio lice na hladno staklo prozora. Za sat koèija stane.- Stigli smo - najavi Pelegrini i naredi mladom šumaru:- Idi s koèijom neka dobro nahrani konje. Gospoðicu æu povesti u kuæu k Leopoldu. Nakon vjenèanja odmah se vraæamou Beè.



Mimi su klecala koljena. U gustoj noæi èula je šum Dunava, a iznad njega na uzvisini svijetlila su dva prozora.- Tamo on èeka - reèe Pelegrini.Ništa nije vidjela do dva prozora u mraku...Koèija krenu, a Pelegrini uhvati djevojèinu ruku i povede je uz brdašce.Koraèala je uza nj kao zaèarana. Pred sobom je vidjela neku visoku zgradu. Na veži Pelegrini pozvoni.Neka tamna pojava otvori vrata i povuèe se u pozadinu.- Hvaljen Isus i Marija! - èuo se ponizni glas.Mimi je jedva uzvratila i brzo ušla za svojim pratiocem. Nitko nije rekao ništa. Uspeli se stubama u prvi kat.- Prièekaj èasak - reèe Pelegrini - da obavijestim Leo-polda.Ostala je, a on u dnu hodnika otvori vrata kroz koja u hodnik prodre svjetlo. Djevojci je srce burno kucalo.U udobnoj sobi, ureðenoj na svjetski naèin, sjedio je mlad, visok, snažan jezuit rumena lica. Zdravlje i svježina odražavala se u èitavoj pojavi. Skoèi spazivši Pelegrinija. Ovaj mu zapovjedi:- Siði i ne vraæaj se dok te ne zovnem. Ne ovuda na hodnik- izaði kroz druga vrata.Mladiæ je izašao kroz vrata koja mu je pokazao njegov gospodar.Pelegrini se vrati u hodnik i uvede u sobu Mimi. Radoznalo je gledala oko sebe.- Nije ovdje, u drugom je krilu dvorca. Poslao sam k njemu glas da si stigla. Sjedni.Pelegrini priðe k vratima. Èitavim tijelom zaklonio je polovicu vrata, pa Mimi nije primijetila kako je rinuo zasun. Ona je samo groznièavo oèekivala svog vjerenika.- Neæete dugo èekati, gospoðice - reèe Pelegrini i iz ormara iza njezinih leða izvadi bijeli ubrus. Dok se Mimi izgu-

bila u èekanju svoje sreæe, Pelegrini nije ni trena èekao. Priðe joj iza leða i velikim ubrusom pritisne joj usta.Prestravljena djevojka skoèi, digne ruke da se oslobodi, ali joj u istom èasu èvrsto sveže usta. Mimi pokuša bježati no zahvate je njegove ruke.Iz djevojèinih oèiju vapio je užas. Pelegrini joj svine ruke i stade ih vezati konopom svoje halje. Mirnije ostala bez daha, smutila joj se svijest, klone.Probudila se iz nesvijesti i pogledala oko sebe. Pelegrini je sjedio u naslonjaèu. Ona pokuša sabrati svoje misli. Promotri sve oko sebe i onda vikne:- Što je to bilo? Svezali ste me, a ja sam izgubila svijest.- Možda.- Gdje je Leopold? - vikne ona dršæuæi.- Tu - pokaže on na sebe i zadovoljno se nasmije.Ustremila se, zanijemila. Dršæu joj svezane ruke.- On te neæe. Prepustio te meni. Sto me tako gledaš, takoglupavo, graðanska kæeri. Bit æe ti dobro - neæeš raditi.Svega æeš imati, èekat æeš samo dok ja doðem koji put...

U plahoj djevojci kao da se probudila lavica. Potrèala je k njemu i zabola mu u lice nokte. On je odgurne.- Ako se makneš, šibat æu te poput pseta i zatvoriti u podrum. Nikad neæeš vidjeti sunca.Nekoliko trenutaka zurila je preda se, a onda stane udarati glavom o pod kao da je obezumila.- Jao! Što sam uèinila?! Zašto sam povjerovala? Što suuradili sa mnom?On je bešæutno stajao kraj nje. Prigušeno se okosi:- Biraj: šutnju i ovu sobu, ili viku i podrum? No?Zajecala je. Oèi pune suza i oèaja pokrila je još svezanimrukama.- Govori: hoæeš li? Podrum ili ovu sobu?- Šutjet æu - šapne ona i stisne blijede usne.

1



Pelegrini joj odveže ruke:- Samo malo pameti, curo. Bit æe ti dobro. U nedjelju pod-veèer evo me opet. Budeš li se lijepo vladala dobit æeš svilenihhaljina, dobro æeš jesti i gospodski stanovati. Mojoj curi bit æekao u raju!Smiješeæi se, Pelegrini je izašao iz sobe.- Euzebije, tamo je djevojka. Pazi: ako uteèe, dobit æeš uruke prosjaèki štap. Ako je pak dirneš, smjestit æu te u podrum da se polako pripremaš za pakao. Nagradit æu te budešli je pošteno èuvao. Pazi, ona je sada moja i zaboraviš li to,jao tebi.- Razumijem - reèe Euzebije.- Prisegni.- Tako mi Bog pomogao!- Tako. Vraæam se u Beè, a ti joj donesi veèeru. Sigurno jeogladnjela. Ne puštaj je iz gornjeg kata ni koraka.Sve je tiho. Ne èuje ni glasa. Euzebije se sagne i pogleda kroz kljuèanicu. Krikne, gurne vrata i uleti u sobu.Obješena o rešetke, Mirnije visjela na prozoru. Jednom ju je rukom podigao i podupro, a drugom odvezivao uzicu.- Još je živa - reèe. Položi je na divan i poèe je trljati vodom.Brzo se osvijestila. Prepadne se spazivši nepoznatog mladiæa.- Ne boj se - reèe on samilosno.- Tko ste vi?- Èovjek koji ti želi pomoæi.- Meni da pomognete? Lažete. Pustite me da umrem.- Zbog onog lupeža? Nije vrijedan.- Gdje je Leopold? - zapita ona.- Kakav Leopold?

- Leopold Scholler, moj vjerenik koji me ovdje èeka da sevjenèamo.- Dobro te Pelegrini prevario.- Nije li to dvorac Leopolda Schollera?- To je stari dvorac što gaje kraljica poklonila Pelegriniju inašem redu. Tu smo samo nas petorica: èetiri stara bjeguncaiz Portugala i ja. Upravljam ovom starom gradinom i èuvamje.- Jao meni! - krikne ona. Dakle, nema Leopolda?- To je Pelegrini izmislio, uistinu nema Leopolda.- Leopolda Schollera nije mogao izmisliti, on ga je poslaopo mene.Mladi jezuit stao je ispitivati djevojku, a ona mu je u oèajanju isprièala sve kako je bilo i kako je dospjela u Neuhof. Slušao je pozorno, s nekim ushiæenjem u kojem se skrivala osveta.- Djevojko, ova je zvijer znala za tvoju ljubav.- Leopold ga je poslao po mene da se vjenèamo, dakle jeznao.- Ako ga je poslala njegova tetka za koju veliš da je protiv braka?- Zašto bi me smjestili ovamo?- Ni vrag ne može na kraj ovoj licemjernoj gospodi plemiæima. Ipak, èini se, nagaðam spletku - tek ne znam je lisve bilo dogovoreno, ili...Mirni ništa nije shvaæala, a Euzebije je govorio o skrivenoj spletki. Zdvojna je djevojka trèala po sobi gore-dolje, èupala kosu i udarala se rukama po glavi vièuæi:- Ubit æu se! Ubit æu se!- Da sam na tvome mjestu, ja bih živio.- Ima li meni još života kad sam za sve vjekove osramoæena? Zašto da još živim?- Da se osvetiš.-



- Da se osvetim? Kako da se osvetim, jadna sirota?- Ima ih koji ne trpe lupeža Pelegrinija. Znam ja to. Svehoæe da sam poždere. Postoji èovjek koji æe danas-sutra bitiveliki gospodin. On veæ dugo èeka da se osveti Pelegriniju -a ti æeš mu pomoæi.- Tko je taj èovjek?- Ja. Jest, ja! I još ima netko u Beèu tko bi ga utopio u žlici vode. To je beèki nadbiskup. Nije to nikakva tajna. Ako mudonesem dokaze protiv Pelegrinija, pomoæi æe mi i ovaj æe ljuto ispaštati. Zaèuðeno je gledala mladiæa a onda viknula:- Lažete! Varate me kao i ona zvijer.- Ne lažem, djevojko. Pala si mi kao s neba. Mrzim Pelegrinija. I ti imaš zašto da ga mrziš. Ako se nas dvoje udružimo, osvetit æemo se oboje. Pelegrini se boji da bih mogao doæido velike èasti i zatvorio me u ovu kuæu. Ne pusti me blizuTerezijanuma da ne bih pobudio carièinu pozornost. Pogledaj

me. Ona voli oko sebe tako mlade lijepe ljude kakav sam ja.Da me vidi, sigurno bih postao tajnik Terezijanuma. Pelegrinizaviða svakome - i meni i ocu Grandeu - svakome, velim ti,zavidan je i Bogu na nebesima. Slušaj, dokazat æu ti da mislim pošteno. Ako te prevarim, èini što hoæeš. Odaj me Pelegriniju. Nudim ti pomoæ - brzu i sigurnu.Ovo je ohrabri i ona upita:- Ako me ne varate, recite mi što hoæete od mene.- Da budeš povjerljiva prema meni. Saznat æu gdje je tvojLeopold. Tražit æu ga i priopæiti mu sve, a onda æe on biti treæiu našem kolu osvete.- Leopold me odbacio. Malo prije reèe mi ona zvijer da mepredao njemu. Mislim da je to istina. Kako bi inaèe Pelegriniznao za našu ljubav? Kako bi me doveo ovamo? Oh, ja nesretnica!- Onda je tvoj Leopold hulja. Ali neka. Kad postanemtajnik Terezijanuma, govorit æu s caricom i otkriti joj tvoju

nesreæu. Upamti: pribavit æu ti mjesto na dvoru ili u kakvoj bogatoj kuæi. Živjet æeš kao fina gospoda.- Što æe mi sve na svijetu kad sam izgubila ljubav i svojuèast? - zaplaèe Mimi oèajno.- Ne boj se. Naæi æe se muškarac koji bi te i takvu mogaozavoljeti.- Ne zbijajte šale. Neæu da èujem o ièem drugom, veæ osmrti i osveti.- Umiri se i pouzdaj se u mene. Mi æemo svrgnuti lupežaPelegrinija.- Svrgnuti?- Ravnatelj je Terezijanuma, gospodar našeg reda u Beèui carièin pouzdanik.- Carièin pouzdanik? Tada ne možete ništa protiv njega -zajeca opet Mimi.- Imam ga u šakama.- Ako ga uistinu carica odlikuje?- Ne vjeruješ mi? Dobro. Pokazat æu ti stvari zbog kojihæeš zinuti od èuda. Znam velike tajne, ali hoæu da mi vjeruješzato što trebam tvoju pomoæ da svrgnem Pelegrinija. I zatoæu ti sve otkriti.Lijepi mladiæ priðe joj. Trgnula se.- Ne boj se. Nisam ja kao ona životinja. Ni vlas ti neæu dirnuti. Samo sam te htio povesti u drugu sobu. Doði da vidiš.Evo ti noža. Probodi me ako te dirnem, reèe on teatralno.Mirnije primila oružje i slijedila ga.Ušli su u sobu punu ormara. U sredini je stajao stol.- Ovdje održavamo tajne konferencije. Ovaj crni ormariæsa zlatnom bravom skriva nešto veliko. Ima tajni pretinac kojiosim Pelegrinija nitko ne zna otvoriti. U tom pretincu on èuvaneke spise. Èuo sam kako je rekao svojim pouzdanicima: "Zaove spise carica bi mi dala lisnicu kancelara države! Znaš li daje kancelar prvi èovjek iza carice?"



- Da, znam, ali sve mije to novo i neèuveno.- Èekaj, uputit æu te. Nisi glupa, a nas dvoje uèinit æemo

èuda. Prisluškivao sam kad su ovdje razgovarali. Pronaðemli kako se taj pretinac otvara i ukradem li te spise, prekonoæi æu postati tajnik Terezijanuma i možda još veæi gospodin. Ucijenio bih kraljicu - kao što æe to jednog dana uèinitii Pelegrini.Mirni se prièinjalo kao da je ušla u neku spilju èudnih tajni. Mladiæevo prièanje poèe je sve više zanimati jer je to otkrivalo moguænost da stvori neki savez koji bi je oslobodio Pelegrinija.- Najviše bi mi mogla pomoæi ti.- Kako da vam pomognem?- Najprije moraš vjerovati daje istina sve što ti ja govorim.Èuj dalje. Ima još jedna tajna: dolje u podrumu èuva Pelegrinimnogo oružja. On priprema neku urotu, a sve to mogu iskoristiti protiv njega. Trebam tvoju pomoæ. Onda æu zapovijedati kao što sada zapovijeda Pelegrini. I nitko se neæe za tebebrinuti kao ja.Osjeæala je da je mladiæ umišljen i da nije mnogo više nadaren od nje. U njoj se probudila prirodna lukavost pa je poèela razmišljati. "Uèinit æu se kao da mu sve vjerujem. Slušat æu ga naoko - neka mi govori - a kad budem sve znala, prevarit æu ga!"Najednom se sjeti Pelegrinijevih rijeèi da æe ponovno doæi u nedjelju. S užasom priopæi to Euzebiju.- Ne boj se. Prevarit æemo ga. Treba da legneš u postelju,aja æu mu kazati da imaš crne kozice. Stara kukavica neæe tini blizu.- Pa kad ste mi tako dobri i želite me zaštititi, zašto me nebiste pustili da odem?- To nikako. Rekao sam ti: valja otkriti njegove tajne, aonda æemo zajedno pobjeæi.

- Obeæajte mi da mi neæe na oèi.- Za to mi jamèe crne kozice. Boji ih se više od vraga.Vratila se s njim u sobu koju joj je odredio Pelegrini.Euzebije joj pokaže u ormaru jela i piæa - a onda joj poželi laku noæ.Zakljuèala je vrata, bacila se odjevena na divan i poèela grèevito plakati. Sjeæala se svojeg doma."Oèe moj, što sam uèinila? Zašto te nisam slušala? Da bar nikad nisam vjerovala Leopoldu. Ili me možda ipak nije prevario?!"U svojoj sobi mladi Euzebije dugo je razmišljao: "Ovu je djevojku poslao Bog! Lupežu Pelegrini, veæ mi dolaziš u šake. Bolesna od crnih kozica, Mirni æe ležati u sobi s crnim ormariæem zlatne brave. On se neæe usuditi da ulazi. Aja æu ormar rastaviti, otvoriti pretince, naæi spise, provaliti u njegov pisaæi stol. Razbojnik ima tamo sigurno dosta pisanih dokaza. A onda idem beèkom nadbiskupu. Cviljet æeš lupežu! Samo da steèem povjerenje ove ljepotice. Lopov i ne sluti kakvo mi je oružje dao u ruke kad mije povjerio lijepu Mirni."U KRALJIÈINOJ SLUŽBINera je prolazila dvorskim perivojem. Mjesec obasjava raskošne nasade oko okruglog paviljona urešenog freskama. Tu svake veèeri èeka kraljicu koja se ovdje odmara uz partiju hazardne igre.Još nije bilo nikoga. Nera se spusti u naslonjaè pred paviljonom iza ograde zelenila.Prvih osam dana proživjela je na dvoru u neprestanom obavljanju dvorske službe, bez odmora i predaha. Sinišu je vidjela samo izdaleka - kad je bio u službi. Zlovoljno je mis-



lila na caricu i njezino obeæanje da æe voditi raèuna o njenoj braènoj sreæi."Kako æe to dugo potrajati?" upitala se ona gledajuæi preda se u guste aleje. Najednom opazi kako je uskim puteljkom palminih nasada bljesnula svijetla ženska haljina.Tim putem ne bi se usudila poæi dvoranka. Bit æe da je tko od kraljevske obitelji. U mjeseèini je razabirala damu pod ruku s nekim kavalirom. Dolazili su u sjeni visoke, ravno pod-rezane živice koja je s obje strane puta stvarala aleju.Nera je mislila da æe proæi iza njenih leda i neæe je opaziti. Meðutim, s one su strane sjeli na klupu.Dijelio ih je samo zid od lišæa.Dama je nastavila da govori tiho i uzbuðeno. Nera prepozna glas princeze Amalije, mlade kæeri Marije Terezije.- To je sablazan! Zgraža se èitav dvor. Majka za nju odabire toalete, odreðuje mjesto pokraj sebe, brine se za nju kakose nikad nije brinula za nas, svoje kæeri...- Zašto tako postupa? - pitao je muškarac.Nera prepozna glas mladog princa Ernesta od Zweibiir-gena koji je bio gost na dvoru.- Ne znam zašto to radi. Ne shvaæaju to ni drugi. Majkanije nikad podnosila kraj sebe lijepe žene. Ali kneginja Vilmakaže da ova grofica umije èarati. Bila je veæ suðena na lomaèu.Carica je njezin proces poništila, a sad je, eto, uzela i na dvor.Princezine rijeèi zadirale su Neri u dušu. Ipak ostane ne maknuvši se.- Što na to kaže otac Grande? - upita princ Ernest.- Obeæao je meni i sestrama da æe upotrijebiti sav svojutjecaj na caricu i odstraniti groficu.- A ipak to nije uèinio?- Isprièao se danas da majka nikome ne dopušta dirati ugroficu. Vidim, Grande je lukavac, laže i previja se, sad se i onulaguje toj pastirici. Tako ju je nazvala Vilma.

- Amalijo, mnogo sam te puta uvjeravao daje Grande ulizica, nekarakterna ništica, a ti si ga branila.- Da, zato što ga se bojim.- Ti, princeza, pa da se bojiš dvorskog namještenika?- Da je on samo namještenik! Zar ne znaš koliko one crnemantije gospodare majkom? Zato se tim mantijama klanjajui ulaguju svi i natjeèu se u pobožnosti - samo da ih mantijašiprotežiraju.- I tebi je potrebna protekcija u carice?- Veæ si sedmicu dana naš gost, a još uvijek ništa ne vidiš.Zar nisi opazio da je moja sestra Elizabeta u nemilosti kodkraljice, moje majke? I to su krivi mantijaši. Kad je oboljelaod crnih kozica, hvatao ju je oèaj, pa je stala vikati daje Bognepravedan. Grande joj je govorio: "Bog vam je oduzeo ljepotu da zaštiti vašu krepost, zahvaljujte mu za to!" Elizabetaje planula i dobacila mu: "Bog je bezdušan zajedno s vama!"Grande je to naravno priopæio majci i otad je Liza izgubljenakæi. Nitko se za nju ne brine, vjeruj mi - svršit æe sirota u samostanu. Eto, moram se pretvarati i ulagivati mantijašima idanomice gutati svece i svetice Božje. Baš se zato èudim štomajka i sam Grande protežiraju novu dvorsku gospodu kojaje bila veæ na lomaèi, dakle, bila je vještica.- Možda su je krivo optužili. Ne izgleda nimalo kao da bise bavila èarolijama.- Dobro si je promotrio? Vidjela sam kod dinea - èesto jegledaš.

- Sjedi mi nasuprot.- Izaziva te svojim misterioznim oèima. Ako još jednomopazim daje toliko gledaš, povuæi æu zadanu rijeè.- Amalijo! Nije lijepo što si rekla.- A tvoje oèijukanje, dakako, posve je na mjestu.- Dakle, to je uzrok mrzovolji koju veæ nekoliko dana pokazuješ prema meni?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Jest, ljutita sam. Svi buljite u tu vješticu kao u èudo.- Možda se ipak radi o neèem drugom, a grofica ti služikao izlika.- O èemu drugom?- Govori se da kraljica kani ženidbom svojih kæeri uèvrstitineke politièke alijanse. Nije li te pozvala da podeš za kakvogsaveznika?- S mojom sreæom nitko neæe peèatiti nikakve politièkeugovore.- Amalijo, ako su tvoje rijeèi istinite, dopusti da te isprosim u carice.- Još nisi posve stekao njezine simpatije. U kapeli nepokazuješ osobito mnogo pobožnosti. Kad bi trèao u crkvuizvan reda, kad bi neprestano nosio u ruci Sveto pismo iobilazio oca Grandea i Pelegrinija - da ti drže propovijedi -onda bi stekao njihovu milost i moju ruku.- Amalijo, da si mi to prije rekla, dosaðivao bih gospodinuBogu od jutra do mraka.- Tebe više privlaèi da promatraš novu dvorsku gospodunegoli razmatranje o evanðelju...- Kunem ti se, Amalijo, ne mislim ni na koju drugu osimna tebe. Nijedna me ne zanima.- Bit æe onda da se grofica zanima za tebe. Dvorskim damama mirišu prinèevi kao psima lovina. Njihov je jedini idealpostati ljubavnica kakvog kraljeviæa.- Ne vjerujem daje ova grofica æudi grofice Vilme.- Gle, ti je braniš?- Nemoj, dušo, da razgovaramo o grofici. Ionako nam setako rijetko pruža prilika da budemo sami. Kad bi ti znala koliko èeznem da te odvedem u svoju domovinu? Amalijo, budidobra. Ne vidiš li kako te ljubim? Ne èezneš li za tim da štoprije budeš moja?

- Da, èeznem, ali ljutita sam, bijesna i nezadovoljna.Najradije bih porazbijala sve oko sebe. Kakav je to strašan život, Erneste, što ga provodimo mi carièine kæeri. Moraš ustatikad bi htio spavati, moraš jesti kad nisi gladan, treba da moliškad želiš kleti, moraš slušati propovijedi kad bi htio slušatiljubavne rijeèi... Živimo poput satova koje neprestano navijaju. Nemaš ni slobode ni prijatelja, ni ljubav!- Sve to imaš u mene, Amalijo. Sve! Samo daj - uèininešto da te mogu odvesti s toga dvora.Ušutjeli su. Neraje naslutila daje s one strane pao cjelov.- Idemo - šapne princeza. - Kad bi nas majka našla ovako same, otjerala bi te s dvora. Požurimo k drugima.

- Još jedan cjelov, Amalijo, divna moja!Iz drvoreda je dopirao kraljièin glas.- Bože! - klikne ona zaprepašteno. - Majka! Sami smo.Otjerat æe te!S druge strane ude u aleju kraljica u pratnji cara Franje Stjepana, dvorskog nadmeštra kneza Khevenhillera, dvorske dame grofice Fuchs, a s njima su bili i gosti knez Auersperg i njegova žena Vilma.Slijedilo ih je nekoliko dvorana.Nera ustane.Za nekoliko trenutaka èula je kraljièin povišeni prijekor:- Moja kæi s princom koji ne pripada obitelji, i to bez pratnje dvorske dame?Još nisu dospjeli da odgovore, kad Nera obiðe grmlje i stupi iza njih dvoje:- Vaše velièanstvo, ja sam pratila princezu.- Tako? To je nešto drugo. Nisam vas opazila - odgovorikraljica i krene prema paviljonu.Amalija i princ jedva su se snašli od èuda. Dok je dvor odlazio u paviljon, mladi princ šapne princezi:



- Idi, zahvali grofici!Pošla je prema Neri, pogledala je izazovno i rekla:- Vi ste zacijelo bili blizu nas?- Jesam visoèanstvo.- I èuli ste naš razgovor?- Ako sam èula, nitko me ne bi mogao podsjetiti na sadržaj vašeg razgovora.- Za koga ste se izložili: za mene ili za princa? - tiho æeAmalija. Èarobna ljepota Nere podjarivala je njezinu ljubomoru.- Izložila sam se za kraljicu daje poštedim uzbudivanja."Laže", pomisli Amalija "èula je naš razgovor i htjela jespasiti princa da ga ne otjeraju."Vratila se k Ernestu prikrivajuæi ljubomoru što ju je u njoj svakog dana izazivala Nerina prisutnost.Meðutim je kraljica išla u paviljon i prišapnula svom prijatelju knezu Bathyanyju:- Ova je grofica moj amulet. Posljednjih dana cara nisu nijednom zaboljeli bubrezi.- To znaèi da nijednog dana nije izašao iz dvora.- Nijednom nije posjetio svoju sestru Šarlotu, naime kne-ginju Vilmu. Svaki dan botanizira u svom vrtu, odgaja zvijeriu zvjerinjaku. Grofica Nera besprijekorna je pasta koja æe smog imena sjajno oèistiti mrlju Vilme Auersperg.- Zašto ste danas kneginju ipak pozvali na karte?- To je moja politika. Vidjet æete...U paviljonu je kraljica s carem, kneginjom Vilmom i Bathy-anvjem sjela uz karte, a dvorski nadmeštar i grofica Fuchs stajali su s princezom i princem Ernestom u pozadini.Nera stane iza kraljice. Princeza Amalija sjela je postrance i bacila pogled u zrcalo. Promatrala je svoje velike lijepe modre oèi, otmjeni profil, rumene ispupèene usne i sjajnu smeðu kosu. Zatim je istraživala svoj struk u bijeloj ljetnoj haljini.

Uvjeravala se da je Ernest morao smatrati najljepšom medu svima - da nema ove dvorske dame.Kad se stala usporeðivati s njom, razabere daje Nerina ljepota u jednostavnoj ružièastoj haljini i odviše napadna. Sto se manje kiti, to se njezina ljepota više istièe. Pritom je u zrcalu promatrala Nerine poglede. Makar je ona, stojeæi iza grofice Fuchs, gledala baš u oèi princezi, ova je bila uvjerena da gleda princa Ernesta koji je stajao iza nadmeštrovih leda.Kraljica zapovjedi Neri da pode u vrt s princezama. Princ Ernest, Amalija i Nera izaðu u perivoj.U okrugu sjedile su ostale kraljièine kæeri. Nera je promatrala svaku pojedinu. Visoku i tananu Josipu priroda je tako pognula kao da se time htjela ispraviti što je dopustila da izraste previsoko. Njezine smeðe oèi odavale su nešto grubo. Okruglo lice niti je lijepo niti ružno. Da nije princeza, nitko ne bi osjetio potrebu da se zaustavi kraj nje.Zatim je promatrala Elizabetu. Kao uvijek, osjeti prema njoj suæut. Sjedila je na svom mjestu pod vodoskokom kao pustinjak u dalekoj gori. Èinilo se kao da za nju nitko ne postoji, nikoga ne èuje, ništa ne osjeæa. Kozice su uništile lijepe crte lica. Iz modrih oèiju virio je oèaj. Stisnula bi usne, ruke složila u krilo i buljila preda se. Èitavo je njezino biæe davalo dojam da neprestano u sebi psuje.I princeza Marijana pobuðivala je Nerinu samilost. Njezino tijelo iznakazila je grba što je dosta indiskretno stršila ispod steznika. Bolest, bljedoæa i mrtav pogled èinili su je rugobom, gotovo bogaljem.Amalijina svježina i ljepota daleko je natkrilila sve princeze oko vodoskoka.U krugu su nedostajale dvije princeze. Marija Karolina bila je veæ udana za princa Alberta i živjela je u Požunu, a Marija Kristina nosila je krunu napuljske kraljice.



Nekoliko puta bacila je Nera pogled na Amaliju. Opažala je neku èudnu razliku izmeðu one koju je slušala u aleji u razgovoru s princom Ernestom i one koju je vidjela na dineima - i sada ovdje medu sestrama.Tu je ona sjedila plaho i ponizno, pokazivala janjeæu æud i nièim nije odavala da joj se glavom vrte buntovne misli.Pojavi se najmlaða princeza. Èetrnaestogodišnja Marija Antonija kao da nije raèunala ni sa èim i ni s kim. Smiješila se vragolasto, trgala cvijeæe s nasada, žmirkala okolo u dvo-ranke svih rangova, èak i oèijukala sa slugama ne brineæi se da li je tko vidi. Dok je okolo trèkarala, pojavi se dvorska gospoda grofica Colorado. Dostojanstveno se pokloni i reèe Mariji Antoniji:- Vaše visoèanstvo, vrijeme je za poèinak.- Vrijeme? Meni još nije vrijeme. Ne idem.- Oprostite, visoèanstvo, ali takav je propis.- Vi èitate samo propise. Zar nema druge literature na svijetu? - reèe ona ljupko, zgrabi pregršt cvijeæa, istrgne ga s korijenjem i odbaci. Tada se okrene i ljubaznim èarobnim pogledom zirne u dvorane, pa ode mrmljajuæi svojoj dvorskoj dami:- Da ste vi, madame, dobri, najprije biste obavili svojuveèernju pobožnost i prije mene poslužili dragog Boga. Oh,kad æu se jednom naužiti svježeg zraka i mjeseèine!Oko vodoskoka dvorani su zabavljali princeze. Mladi knez Liechtenstein, otmjen visok mladiæ, predloži da se igraju "slijepog miša".Princeze su to veselo prihvatile i prvog odabrale Khe-venhillera.Nera je promatrala kako sinu dvorskog nadmeštra vežu oèi, kako ga okružuju u kolo, a on nezgrapno pruža ruke da koga ulovi.

Iz paviljona kraljica je katkad pogledavala razigranu mladež. Onda dade znak princu Ernestu da doðe k njoj u pavilj-

on. Mladiæ smjesta pohita kraljici. Ona mu nešto reèe. Mladi princ se pokloni, poðe iz paviljona ravno k Neri i reèe uz laki naklon:- Njezino velièanstvo naredilo mi je da vas povedem uigru.Prihvativši njezinu ruku, izvrši kraljièin nalog i povede je princezama.Amalija ih je pratila izazovnim pogledom."Slijepi miševi" mijenjali se dok nije ušla u krug kæi grofa Bathyanyja kontesa Elvira, èesti gost princeza, i uhvatila princa Ernesta.Sad je on bio na redu da igra "slijepog miša". Htio je da povez rukom malo pomakne s oèiju.- On gleda! On gleda! - viknuše princeze. - To ne ide! -I one jaèe svezaše crni rubac.Želeæi uhvatiti Amaliju, Emest je pokušao prijevaru. Ponovno su mu poravnali rubac na oèima. Lov ponovno poène. Uvjeren daje dostigao Amaliju, uhvati za ruku - Neru.Amalija porumeni do vrha èela."Zato je namještao povez da može dotaæi nju!"Dok su Neri povezivali oèi da zamijeni princa, društvo se opet skupilo u krug. Nera je neodluèno kroèila naprijed. Bila je nesigurna.Osjeæala se kao u osinjaku. Sasvim je smutilo ono što je slušala sjedeæi na klupi iza Amalije i Ernesta. Odluèi da uhvati bilo koju damu, samo da joj kojim sluèajem ne bi došao pod ruke princ Ernest. Veæ je gotovo držala èipke kontese Elvire, ali ova se izmakla. Nerina se ruka oklizne o princa Ernesta koji je stajao uz kontesu Elviru.- Bravo! - viknuše gospoda u smijehu i skinu joj povez.Njezin se pogled sukobi s bijesnim princezinim oèima.- Dosta! - vikne Amalija. - Vruæe je, sjedimo na travu.Sluge donesu sag iz paviljona, a dame i gospoda posjedaše.



- Grofe Julien - obrati se Amalija dvorskom meštrusvog oca koji je uvijek sudjelovao u takvim igrama - vi steu izmišljanju zabava nenatkrivljivi. Zabavite nas, izmislitenešto originalno.Predlagao je svakovrsne igre, ali je Amalija sve odbijala.- Dakle, ne znate ništa novo - reèe ona. - Hoæete li davam dam jednu novu ideju za igru?- Molim vaše visoèanstvo da me poèasti.- Igrajmo se - vještica!...- Oho! - kliknuše svi.- To je zaista originalno. U takvoj igri trebalo bi mnogometli - reèe Julien.- Tako? - upadne Amalija. Zašto bi trebalo mnogo metli?- Vještice jašu na metlama.- Famozno! - smijala se kontesa Elvira. - To još nikadnisam èula.- Veæ sam izmislio - udari grof Julien ruku o ruku. - Vrlodobro. Mi æemo se igrati vještica. One imaju i svoju kraljicu idvorane i sluge.- Dakako, i dvorske gospode - reèe Amalija dobacivši pogled Neri koja je nastojala prikriti svoje uzbuðenje. - Zato seone tako spretno i lukavo kreæu na zemaljskim dvorovima.

Nije èudo kad su se izvježbale u paklenom dvoru - završiAmalija.- Ne bih volio da nam takva doðe iznenada. Oèarala bi nassve - naivno æe knez Liechtenstein ništa ne sluteæi.- Kažu - nastavi Amalija uživajuæi u Nerinoj muci - datakve vještice mogu svojom magiènom moæi obuzeti srcamuških i ženskih, a sve to èine uz pomoæ ðavola kome su prodale dušu.- To je odviše strašno - uskliknu princeze.- Prema tome, nitko od vas, gospodo, nije siguran u svojuvolju - reèe Amalija.

Mladi sin nadmeštra upita blesavo:- Kako to vještice èaraju?- Možda biste vi znali, grofe Julien? - okreni se Amalijagrofu.- Na žalost, još me ni jedna nije poèastila svojim povjerenjem - odvrati on.- Dakle, nitko od nas ne zna ništa o vješticama - reèe Amalija,a onda hitro doda. - Ah, da! Grofice, ne biste li nam vi što objasnili? - okrene se Amalija k Neri drzovitom naivnošæu.Sve se glave okrenu prema mladoj ženi.- Što da razjasnim vašem visoèanstvu? - upita Nera.- Kako vještice izvode svoje zlobne èarolije.- Poznato mije samo kako ih izvode zlobni ljudi.Odgovor razljuti Amaliju.- Èudim se da vi o tom ne znate ništa. Ta bili ste u to vrlodobro upuæeni u svom procesu. Recite nam, dakle, kako ðavouèi svoje vještice?- Tako da im ulije u dušu svu svoju zlobu i nuka vrijeðatinevinu i poštenu ženu koja zlobnoj suparnici smeta u ljepoti...Èitavo se društvo obazrelo. Iza njihovih leda stajao je mladi car Josip. Dvorani se digoše na poklon. Princeze su skoèile neugodno dirnute.Nerine oèi su sjale suzama. Ona se udalji alejom.- Pardon - nakloni se Josip. - Oprostite što sam ovakobanuo i nepozvan dao odgovor na ovo pitanje. Ali, sudeæi pokonverzaciji, èini se da sam zalutao na tržište povræa.Ne pogledavši više nikoga, poðe ravno prema paviljonu. Princeze se okupile u krug i uzbuðeno raspravljale:- To je nedostojno. Idemo k carici. Neka nas zaštiti protivJosipovih vrijeðanja.- Vrijeða nas pred èitavim dvoranstvom.- Zbog te grofice - primijeti Amalija. - Neka majka odluèi: mi ili ona.



Princ Ernest povuèe Amaliju i šapne joj:- Sto je to s tobom? Baštinila si ljubomoru svoje majke.Kad bi znala kako te volim, nikad ne bi pripremila grofici tajneugodni prizor.- Ne bi li možda slijedio primjer mog brata pa me ovdjevrijeðao zbog nje?- Neka tome bude kraj! - odluèno æe princ. - Još danasæu te zaprositi.- Prosidba nije dokaz ljubavi. Kæi Marije Terezije prosili

su i kraljevi...- Amalijo!Josip ude u paviljon. Carica je upravo završila partiju i pogledala u perivoj.- Gdje je grofica Nera? Neka pokuša s nama jednu partiju.Grofica Fuchs izaðe potražiti Neru, a car Josip odgovori:- Grofica plaèe u aleji.- Plaèe? - osupne se kraljica. - Zašto?- Nemam pravo da se miješam u dvoranstvo vašeg velièanstva, ali kao pošten i pravedan èovjek moram ipak primijetiti da se služba ove nesretne grofice pretvara u muèilište.Veæ osam dana promatram kako je princeze vrijeðaju svojimponašanjem. Ovog trena bio sam svjedokom netaktiènog prizora u vrtu. Moja sestra Amalija pred èitavim je dvoranstvomgrofici spoèitala veze s vješticama.- Amalija? - zaèudi se kraljica. - Ne varaš li se? Ona jetako dobra, krotka i pobožna.- Ipak je uèinila ono što sam rekao. Možda bi vaše velièanstvo uèinilo dobro djelo kad bi groficu oslobodilo službe i poslalo je s mužem kuæi.Kraljica izaðe iz paviljona ne odgovorivši ni rijeèi. Bio je to znak daje vrlo ljutita.

Car Franjo Stjepan priðe sinu i zapita ga tiho:- Zašto grofica smeta princezama?- Što je pametnija od njih to princeze ne smeta, ali što jeod njih mnogo ljepša - to joj nikako ne mogu oprostiti.- Josipe, ti se nešto odviše brineš za tu groficu? Što toznaèi?- Nikako ne ono što znaèe pogledi mog oca kad promatragroficu.- Sine, ti si ljubomoran na mene.- Kažu da od ljubomore pate zamo zaljubljeni i tašti ljudi.U mene nema nijednog ni drugog èuvstva.- Hm, dosad naveèer nisi dolazio u naše društvo. Štoviše,izbjegavaš sve žene na dvoru.- Može li pametan èovjek izdržati pola sata u društvužena? Od njihovih razgovora prevræe mi se želudac.-As groficom razgovaraš sate i sate.- Grofica je èovjek èije me duševne sposobnosti osvježuju.Mog oca, naprotiv, ne privlaèi k njoj ono što se krije u njezinom mozgu.- A moga sina taj lijepi mozak odviše privlaèi.- Želim podsjetiti svog oca da æe izazvati kraljièinu mržnjuprema grofici ne pripazi li na svoje oèi...- Pravo veliš. Zaludjet æe me ta ljepotica, a onda teško njoj.Josip izaðe da prošeta perivojem.Kraljica je našla Neru kako sjedi na klupi i briše oèi.- Stoje s vama? - upita Marija Terezija.- Velièanstvo - odgovori Nera u suzama - dat æu svojživot za vas, umrijet æu, uèinit æu što god želite, samo me otpustite s dvora.Kraljica se ljutito trgne. Sjedne na klupu pokraj Nere i odluèno reèe:- Što mislite o vojniku koji pobjegne kad kralj zahtijeva damu služi? Je li izdajica? Što mogu misliti o vama kad želite



pobjeæi u trenutku kad vas trebam? Poklonila sam vam život, vratila vam muža, a vi želite pobjeæi jer su vas nešto uvrijedili.- Rekli su mi da nisam dostojna ove službe.- Tko vam je to rekao? Princeze? Što one znaèe? Nitkou ovoj državi nema pravo da govori niti da što znaèi - osimmene. Ni moje kæeri. Sve što vam tko kaže, osim mene - sveje to prašina.- Velièanstvo, na koljenima vas molim otpust za sebe isvoga muža.Carica plane kao da je zaprijetila opasnost da æe izgubiti bitku:- Vašu æu želju smatrati nezahvalnim izdajstvom i primjerno je kazniti. Upamtite: uzet æu natrag sve što sam vamdala.Nera problijedi. Osjetila je opasnost koja se shrvala na nju. Pred strahotama koje su joj se prikazale u kraljièinoj prijetnji stisnula se, zgurila i suspregavši suze, reèe:- Oprostite, velièanstvo, svoj otpust zamolila sam u trenutku uzbudenosti. Nitko na svijetu nije osjetio toliku zahvalnost prema vašem velièanstvu kao moj muž i ja. Ako vaševelièanstvo želi moju službu...- Jest, želim je.- Onda æu vam služiti kao što vam nitko nikad nije služio- èitavim svojim srcem.- To sam htjela èuti. A ja æu se pobrinuti da vam svatkoiskaže dužno štovanje. Upamtite što sam vam rekla. Dogodilose što mu drago, treba da za mene pridonesete žrtvu. Ja samse borila i žrtvovala da preko svojih savjetnika poništim vašproces.Kraljica joj pruži ruku na cjelov, a onda pode prema društvu gdje su na travi okupljene razgovarale uzbuðene princeze. Opazivši kraljicu, naslutile su da ih èeka kraljièin prijekor.

- Amalijo, vrlo sam iznenaðena - reèe carica - ti uvijek najskromnija, najkorektnija, danas si uvrijedila dvorskugospodu koja uživa moje povjerenje i moju milost.- Velièanstvo, najmilija moja majko - reèe Amalija namještenim glasom - ja se grofice bojim. Odgojili ste me uèistoj pobožnosti, a ja sam èula daje grofica vještica...- Tko ti je to rekao? Odmah da kažeš istinu.- Rekla mije kneginja Vilma Auersperg.- Dakle, nju si odabrala svojom savjetnicom?! Idi u dvor.Osam dana ostat æeš u svojim odajama. Marija Terezija pogleda svoje kæeri odluèno i neumoljivo:- Zapovijedam svojim kæerima da štuju dvorsku damu kojaje bila lažno i zlobno optužena i da se prema njoj ubuduæe vladaju dostojno kako dolikuje princezama. Za veèeras je dosta.Poðimo u odaje.Kraljicu nije nimalo smetalo što su okolo stajali dvorani. Bili su vièni da vladarica kori svoje kæeri u njihovoj nazoènosti. Ipak su se zaèudili što je ovaj put to uèinila - zbog dvorske dame.- Gospoda neka zabavljaju kontesu Elviru i ostale dame -reèe kraljica dvoranima.Princ Ernest tužnim je pogledom pratio Amaliju. Osjeæao je da ovaj dogaðaj onemoguæuje da sutra zaprosi Amaliju, što je želio svom dušom.Meðutim, Elizabeta se okrenula i zamolila kraljicu da smije kazati nekoliko rijeèi.- Uzvišena moja majko - reèe Elizabeta sagnuvši glavu.

- Sto sam skrivila da me tako kažnjavate? Zar nije dovoljnošto se lomim pod udarom nesreæe, što mije bolest uništila ljepotu, a vi još dovodite i ljepotice da se moja rugoba još višeistakne.- Nisam kriva ako ti je Bog poslao tu nesreæu - reèe beš-æutno kraljica.-



- Ako je to poslao Bog, onda nije Bog, onda je zlobnik?- Elizabeto! - prigušeno æe kraljica - huliš na Svevišnjegai na mene.- Da, ja hulim, ja kunem sve oko sebe. Nikad nijedna princeza nije imala strasniju sudbinu od moje. Sjaj, bogatstvo, kraljevske haljine, kraljevski dijadem, a pod njom rugoba!Djevojka oèajnièki zaplaèe.- Elizabeto, ti si mahnita, radije se moli.- Mogu samo psovati.- Tiše, tiše! Ako te èuju?- Neka me èuju. Nizašto više ne marim. Sve ih mrzim.Mrzim dvorsku gospodu i vrijedat æu je dokle god bude ovdje. Ona je lijepa, a vi ste je doveli da uz njezinu ljepotu mojarugoba bude još strasnija.- Nervozna si, prenapetih živaca. Pogledaj prestolonasljed-nicu, princezu bavarsku. Njezino lice nije kozièavo, pa ipak,nisi li ti sto puta ljepša? Tvoje je tijelo skladno i lijepo, a njezino je nakaza. Ipak æe ona jednom biti austrijska kraljica.- Zato stoje našla muža.- I ti æeš ga naæi.- Tko æe uzeti ovo lice? Umrijet æu kao usidjelica. A kadveæ moram da umrem, neæu da kraj sebe gledam ljepoticu.Dok je ona na dvoru, neæu se maknuti iz svojih odaja. Ili ona,ili ja!- Drske li alternative! Idi!Princeza hitrim korakom poðe prema dvoru. Smrknuta èela kraljica je gledala za njom."Njezina sudbina doista nije ugodna. Ipak - uèinit æu je kraljicom, makar bila i kozièava..."Knez Bathyany i knez Auersperg zabavljali su u paviljonu groficu Fuchs. A ona se trudila da prisluškuje razgovor kneginje Vilme i cara Franje koji su se povukli podalje od njih.

Kad se Marija Terezija u Nerinoj pratnji vratila u paviljon, veæ je površnim pogledom s Vilminog lica proèitala da se izmeðu cara i kneginje odigrala ljubomorna scena.Prièini se kao da ništa nije zamijetila i povede Neru ravno k caru Franji.- Vidiš, Franci, princeze su groficu vrijeðale pred dvoranima. Tvoja je dužnost da grofici pružiš zadovoljštinu zbogneugodnosti koje su poèinile tvoje kæeri. Prošetaj s njom poperivoju naoèigled svih. Neka to bude opomena da nitko nedira u osobe koje su meni vjerne i drage.

Sve je iznenadila strpljivost kojom se kraljica brinula o tom incidentu, a još su se više zaèudili što caru povjerava ljepoticu koja je uz to i dvorska dama.Vilma je bijesno odvratila lice i prišla k vratima u nadi da æe car na zajednièku šetnju pozvati i nju. Shvativši to, kraljica zahvati Vilmu kliještima svoje ljubaznosti:- Mila kneginjo, doðite da nastavimo. Želim da u ovoj igrinadoknadite svoj posljednji gubitak.- Gubitak? Velièanstvo, ta ja sam na vrtnoj sveèanostisamo dobivala.- Na kartama. A ja bih vam od srca željela dobitak naljubavnoj vjernosti. Zar ne, kneže? - i pritom pogleda Vil-mina muža kao da i ne misli ni na kakvu drugu ljubav donjegove.- Dosad sam uživao neokrnjen glas, velièanstvo - reèeVilmin muž.Zamalo opet æe kraljica:- Vaša žena opet dobiva. Kneže, da ne sjedite pokraj mene, bila bih uvjerena da u tom trenu negdje šetate po perivoju s drugom ljepoticom i da se našoj lijepoj kneginji ovaj trensprema grdna prijevara.Da kneginji onemoguæi odgovor, kraljica se obrati grofici Fuchs:



Gdje je supruga prestolonasljednika? Zašto ne dolazi? Njezino visoèanstvo isprièalo se glavoboljom. Glavobolja je naša dvorska bolest.LJUBAV NA STRAŽIIzmeðu zidova zelena grmlja koraèala je Nera uz cara Franju Stjepana. Gusta stabla probija pun mjesec. U njegovim zrakama blistaju kapljice vodoskoka poput prašine smrvljenih dijamanata.Car je poveo groficu mimo dvorana i dvoranki. Svi su ih pratili zaèuðenim pogledom.Car skrene u gustu i neprozirnu aleju. Za èitave šetnje prièao je svojoj pratilici vesele anegdote. Kad su se udaljili tuðim pogledima, car stane i pogleda u Nerine oèi:- Zagonetnih li zvijezda!Nije htjela da to shvati pa obori oèi.- Ne privlaèe me nebeske zvijezde. Ali one u vašim oèima- zagonetne su i zovu me da ih odgonetnem.- Vaše se velièanstvo izvolijeva varati.- Nikad se ne varam. Zvjezdoznanac sam. Otkrivam zvijezde. Vaše mi zvijezde otkrivaju da ste pozvani ukrasiti životkraljevskom zatoèeniku koji samuje...- Ne bi li vaše velièanstvo izvoljelo uzeti nešto bolji dalekozor?- Nije potrebno. Vaša mije sudbina potpuno jasna.- Moja je sudbina da uljepšam život mužu kojega ljubim.- Ah, kapetan garde! Odakle njemu pravo na toliku ljepotu? Bog ju je stvorio da se njome okite kraljevske glave.- Neka mi vaše velièanstvo oprosti, ali ipak je to odvišereæi dvorskoj dami.

- Još uvijek premalo da objasnim ono što me privlaèi kvama.- Velièanstvo izvolijeva praviti novu pošalicu na moj raèun.

- Dajem vam rijeè da je smisao onoga što sam rekao najdublja istina.- Ni u snu ne bih mogla pomisliti da bi muž najveæe i najdivnije kraljice i carice mogao makar samo naèas ovako govoriti drugoj ženi.- Drugo je kraljica, a drugo žena...Nera se zaustavi.- Velièanstvo, svejedno mi je šalite li se ili ne. U svakomsluèaju spremna sam da neprijateljstvu njihovih visoèanstavaprinceza pribrojim i vaše. Molim da me ne izvolijevate takokruto podcjenjivati.- Podcjenjivati? - iznenadi se car. - Ja vas uzvisujem, pretpostavljam vas svim ženama u državi.- Onda velièanstvo izvolijeva brkati pojmove. Po mom shvaæanju, vaše me velièanstvo ponizuje do posljednje kurtizane.Car je stao i zapanjeno gledao groficu.- Ovako mi nije odgovorila još nijedna ljepotica. Svaka meobjeruèke prihvatila...- Onda od srca žalim vaše velièanstvo...- Žalite? Zašto?- Zato stoje svaka od tih žena uzimala cara, a ne vas!Zagledao se u nju i naèas zašutio. Malo zatim odgovorio jenekako neobièno zamišljeno:- Vidite, tome se ne bih nikad dosjetio. Možda ste pogodili.- Sasvim je sigurno da sam pogodila.Opet se zagledao u njezin klasièni profil, prožet èistoæom i plemenitošæu.- Poštenja mi, vi ste neobièna žena. Sasvim neobièna!- Zato što ne osjeæam potrebu da lažem - ni caru.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- I opet velim: poštenja mi, vi ste divni, predivni - opasni.U gustom nasadu nešto se ljeskalo. Zraka mjeseèine zaustavila se na nekoj svijetloj toèki i otkrila carevu oku da u grmu netko stoji. On skrene s puteljka pod stablo. Za njim je šuštalo grmlje. Nera je èula carevo pitanje:- Što radite ovdje? Iziðite!Iz grmlja izaðe visoki muškarac u odori gardista. Mjeseèina se upiljila u svijetla puceta njegove odore i odala ga.- Siniša - šapne Nera prestrašeno.- Ah, nasmiješi se car. - To je vaš muž? Nemate loš ukus,nipošto! Ali vaš je ukus, gospodine kapetane, veoma loš kadse poput lopova uvlaèite u perivoj da uhodite svoju ženu.- Neka mi velièanstvo oprosti. Nemam razloga da svoju ženu uhodim, ali imam mnogo razloga daje zaželim vidjeti...- Vjerujem, samo niste izabrali najshodniji put...- Neka mi vaše velièanstvo izvoli vjerovati da bih najradijeodabrao put koji bi me zajedno s njom odveo iz ovog dvora.- I to vjerujem - nasmiješi se veselo car Franjo.- Velièanstvo, smjerno molim da me u tom nastojanju poduprete - reèe Siniša.- Mnogo tražite, dragi kapetane, makar imate pravo. Iskazana usluga traži revanš, no vi znate da na dvoru zapovijedacarica, a mi ostali dvorani nemamo rijeèi.- Vaše velièanstvo! - upadne Siniša zapanjen.- Da, ja tek nosim taj naslov. Sve èu vam uèiniti što želite,

jedino ne mogu ni o èemu odluèiti ni bilo koga protežirati. Viste u službi, pazite da carica ne opazi kako lutate perivojem.To je sve što mogu uèiniti za vas.- Velièanstvo - obrati se Nera caru - smijem li zamolitisamo mali otpust da s mužem progovorim koju rijeè?- Dobro, ja èu biti vaš gardist, madame. Gardist koji stra-žari i šuti...

Okrenuo se i pošao alejom natrag ostavljajuæi braèni par nasamo. Oni se povuku u sjenu i uhvate za ruke.- Siniša, dragi moj, pogibeljno je što radiš.- Danas sam u službi, mogu prolaziti zgradom i perivojem. Èekao sam na tebe u blizini paviljona a onda, vidjevšikako ideš sa carem, slijedio sam vas guštarom. Htio sam tinešto predložiti.- Što?- Osam dana nisam mogao nijednom poljubiti tvoje usne.Kad èitav dvor legne, ja sam gospodar - bdim i obilazim dvor.Tvoji prozori otvaraju se u vrt.- Da, u vrt - šapne ona.- Doæi æu, èekaj me. Kad uðeš u svoje sobe, stavi na prozorsvjetlo, a onda ga opet ukloni. Èeznem za tobom, draga...- Dobro, èekat æu te, ali budi oprezan.- Do viðenja.Stisnuo joj je ruku i povukao se opet u nasade, a Nera se udaljila.Car ju je èekao sjedeæi na klupi.- Kapetan je neoprezan. Sad vas je prisilio da me smatratebarem svojim saveznikom, a ja sam mu toliko zahvalan da ganeæu prijaviti.Car uhvati Nerinu ruku, ali je ona ustegne.- Ne bojte se. Htio sam je poljubiti u znak odanosti u tomnašem novom savezu...- Velièanstvo, naša je šetnja trajala predugo.- Njezino velièanstvo ne bi nikako u vas posumnjalo, èakni kad bi imalo povoda... Uostalom, oprez je uvijek odlika.Sa suprotne strane na uskom puteljku pojavio se car Josip.- Idemo - reèe car Franjo da izbjegne susret sa sinom.- Hoæu da vam još nešto razjasnim. Ono što sam vam prijerekao nije bilo ni po èemu nepristojno. Tek sam priznao da

J



me nešto vuèe k vama. Možda moje rijeèi nisu bile sasvim u skladu s mojim istinskim osjeæajima...- Ne bi li mi vaše velièanstvo prepustilo groficu? - èuo seJosipov glas."Opet on!" naljuti se u sebi car Franjo.- Mislim, oèe, da vas je njezino velièanstvo dalo tražiti jerigra novu partiju - primijeti Josip.- Moram se pokoriti želji njezinog velièanstva - odvraticar Franjo ironièno i uputi se alejom prema paviljonu.Nera je osjeæala da je car Josip izlikom poslao oca u paviljon.- Grofice - reèe mladi car - moja sestra Amalija nije lijepo postupila s vama i moli vas za oproštenje.

- Predobri ste, velièanstvo!- Opet vidite pred sobom samo cara. Želim da govorite samnom onako kako ste govorili kad smo se prvi put sreli. Nismoli sklopili prijateljstvo?- Istina je i osjeæam da mi je vaša sklonost velika utjeha.- Grofice, oteo sam vas caru da vas uputim u tajnu koja vamjoš nije poznata. Car Franjo Stjepan još ni jednoj ljepotici nijepropustio da ne priseže iskrenu ljubav. A to baš ne oduševljavanjezino velièanstvo i ne bih želio da se sklonost moje majkeprema vama pretvori u neprijateljstvo. Razumijete li me?- Na šetnju sa carem poslalo me njezino velièanstvo -odvrati ona. Nikad ne bih pošla sama.- U tom sluèaju klanjam se pronicavosti moje majke. Doistaje potpuno progledala èistoæu vaše duše. Jedino vi odoljet æeteudvaranju kojim vas obasipa moj otac.- Odakle znate da mi udvara?- Poznam oca. Nastojte ga izbjegavati. Kad bi kraljica toopazila...- Sama æu joj to priopæiti.

- To ne bi odgovaralo principima mudrosti koje u vasnazrijevam.- Veže me zadana rijeè.- Zadana rijeè? Kome?- Kraljici. Obeæala sam da æu joj priopæiti sve što mi budugovorili muški èlanovi dvora, pa bio to i sam car.- I vi ste dosad održali rijeè?- Jesam.- Priopæili ste joj moju izjavu o jezuitima.

- Ona je željela daje izvijestim samo - ako mi tko udvara.Josip je malo razmišljao. Opazila je da ga nešto zaokuplja.- Nije vas ništa pitala o meni?

- Danas me njezino velièanstvo pitalo o èemu razgovarams prestolonasljednikom.- A vi ste odgovorili? - upita on malo uzbuðeno.- Da raspravljamo o znanosti, literaturi i uopæe o ljudskom životu. Nije li to istina?Ponovno se nekoliko trenutaka zamisli a onda zamoli:- Grofice, hoæete li danas doæi k bavarskoj princezi?- Kraljica me šalje svake veèeri da upitam za njezino zdravlje. Po svoj prilici bit æe to i danas.- Molim vas, grofice, uèinite mi uslugu. Kad doðete kprincezi, svratite u modri salon. Želim vam reæi nešto štonitko ne smije èuti.- A njezino visoèanstvo princeza bavarska?- Ni moja žena. Nitko. Hoæete li doæi?- Hoæu - odvrati ona s nekim pritajenim strahom. - Asad treba da se vratim u paviljon.Josip je isprati. Kad su stigli u paviljon, car Franjo je veæ igrao drugu partiju.- Niste se vratili sa carem - ukori je kraljica. Bila je, oèitonezadovoljna što Vilmu nije mogla i dalje ljutiti šetnjom svogmuža s Nerom.



- To sam ja skrivio, velièanstvo, i molim da mi oprostite- reèe Josip.Otkako je prestolonasljednik onako u ljutnji ostavio kabinet svoje majke, ona s njim nije razgovarala nasamo. I on je pomno izbjegavao majku. Dolazio bi jedino uveèer k paviljonu gdje je kraljica boravila u krugu dvoranika i dvorskih dama, kneza Bathyanyja i drugih svojih prijatelja. Tu se, meðutim, u saobraæaju izmeðu njih dvoje nije ništa promijenilo. Nitko od prisutnih nije slutio da je pukao jaz izmeðu vladarice i njezina nasljednika. Susretala ga je ljubazno kao uvijek, pitala za zdravlje i brinula se za njegovu ženu koja se potpuno povlaèila u samoæu.- Prestolonasljednici opet nije dobro - obratila se kraljicaJosipu. - Trebalo bi joj zabave i razonode. Da odeš k njoj?- Velièanstvo, prestolonasljednica smatra daje najbolje zabavljam kad nisam kod nje.Mrkim pogledom carica osine sina i naredi Neri:- Grofice, poðite k supruzi prestolonasljednika. Jedino viumijete razvedriti njezinu melankoliju.Neraje izašla.Josip se nasloni na prozor paviljona. Promatrao je groficu kako odlazi perivojem. Konaèno se izgubi u aleji.Nenadano pred nju stupi 16-godišnji mladiæ. Vitak, nasmijan, u svijetlocrvenom odijelu, sa sivim klobukom u ruci. Od glave do pete drsko su je mjerile vesele lakoumne oèi, a njegova debela, svježa rumena usta lupeški se smiješila. Ona pobrza.- Pred mojim bratom Josipom ne bježite - reèe mladiæzakrèivši joj put.- Oprostite, visoèanstvo, žurim se da izvršim želju njezinog velièanstva.- Princ Karlo takoðer ima svojih želja, madame, i to danas posebno prema vama. Znate li gdje su moje odaje? Doðitedanas k meni da mi prikratite noæ.

- Visoèanstvo - plane Nera. - Takve rijeèi ne dolikujukraljevskom sinu.- Oh, madame, odviše se oslanjate na Josipovo prijateljstvo. Drski ste. Upozoravam vas da se milost moje majke stjeèe po meni, a nipošto po Josipu...- Ne tražim nièije posredovanje. Maknite mi se s puta.- Madame, vi vjerojatno ne znate da sam ja ljubimac svojemajke carice, ja - ne Josip.

- To nikako nije u vezi s mojom službom!Ona ga obiðe i poðe prema dvoru.Mladi Karlo promrmlja:- Èekaj gizdava gospoðo. Veæ æeš biti poniznija!Mladi princ Karlo bio je navikao da mu se sve pokorava i da se nitko ne usudi protiviti njegovoj volji. Svi su podnosili njegove grube mušice i nepristojne rijeèi.Nerino ponašanje razbjesni ga, ali se ipak predomisli i ne pode za njom. Mladiæ nikad nije osjetio nezadovoljstvo osim kad ga ne bi poslušali.Princ Karlo bio je potpuno prožet samosviješæu o tom što znaèi roditi se kao sin vladara i taj je položaj iskoristio prema svakome. Od majke je baštinio tvrdoglavost, samovolju i svijest, a vlast - koju nije imao - doèaravao je zapovijedajuæi slugama i dvorankama. Od oèaje opet naslijedio lakoumnost i prevelik interes za žene.

Neraje bila prvi dvoranin koji se usudio da mu prkosi. Lju-tito krene prema paviljonu i naðe na klupi brata Leopolda. Sjedio je sam. Njegovo izboèeno èelo, debela habzburška usta i nepravilne crte lica mnogo su podsjeæale na grbavu sestru Marijanu. Samo što je njegovo tijelo bilo vitko i stasito. Kraljica je iz paviljona vidjela svojeg ljubimca Karla i mahnu-la mu. A Josipu, koji je još uvijek nepomièno stajao uz prozor paviljona, dobacila je mrki pogled:



- Josipe, tvoja braæa su vani. Ne bi li ih bar jedanput tjedno podsjetio da imaju starijeg brata?Te je rijeèi izrekla napola u šali i s dobro namještenim smiješkom. Josip je razumio i poklonio se majci onako kako je to propisano samo za lakaje. Takav poklon bio je nijemi znak protesta.Nadmeštar Khevenhiller zaprepasti se nad takvim kršenjem etikete, a kraljica stisne zube i pomisli:"I šuteæi protestira. U tom je mladiæu roðeni buntovnik. Grande je imao pravo! On je velika opasnost za prijestolje!"Josip izaðe iz paviljona i ironièno reèe svojoj braæi:- Danas je lijepa noæ.- Stvorena za sanjarenje s kakvom dvorskom ljepoticom- odbrusi Karlo i upre u Josipa drski pogled.- Je li ta primjedba u duhu naèela duhovnog pastira ocaGrandea? - upita.- Grande je svetac! - klikne Karlo uzbuðeno.- Ako mu je i uèenik - pokaže rukom na Karla - vjernisljedbenik, onda su sveci nastrojeni odviše svjetovno.- Nikada toliko da bi šetali s dvorskim služavkama.

- Još nisam bio u tvojim odajama da se s njima upoznam.Karlo skoèi:- Ovu æu uvredu priopæiti majci.- Bilo bi vrlo korisno za tvoje moralno zdravlje kad bi priopæio majci i ono što se dogaða u tvojim odajama.Rekavši to, Josip ostavi brata.Karlo sjedne pa æe Leopoldu koji se nije upletao u razgovor s Josipom:- Zaljubljen je u onu dvorsku kreaturu.- Oho! Lijepa je.- I ti je hvališ? Zar je veæ bila u tvojim odajama?- Ne trebam je. Meni se druga vrze po glavi.- Uistinu? Dobro da si mi to rekao, ne bih ti htio preotetigroficu. Danas sam je naruèio k sebi. A koja je tvoja ljepotica?

- Mirni, kæerka kovaèa lijesova.- Kakva ideja: ljubiti kæerku kovaèa lijesova!- Oh, to je gotovo! Majka me zatekla s njom. Taj prokletiKoch sve zna i vidi. Mirnije nestala, oèito su je sakrili. Žao mije. Šteta! Volio sam Mirni. Sad moram potražiti drugu.- Tu hrvatsku groficu ne diraj! Potraži drugu!Kraljica je pogledala kroz otvorena vrata u perivoj i opazila Josipa kako odlazi alejom."I opet se tuði. Nosi li uistinu u sebi urotnièke misli? Nešto u njemu kipi i vri. Zar zaista hlepi za vlašæu? Da mi uzme žezlo iz ruku?..."Ta je misao nadvladala i njezinu strast za hazardnom igrom. Naglo ustane i oštro reèe:

- Za danas dosta!Svi su ostavili karte i ustali. U tom trenutku zaboravila je Vilmu i njezina muža i naglo izašla u perivoj. Istražujuæim pogledom slijedila je Josipovu vitku pojavu.- Smijem li se oprostiti s vama, najmilija majko? - upitaKarlo. Dužnost me zove na veèernju pobožnost.- Da, da - odgovori rastreseno carica - moj najmiliji sine.Ti si moje jedino, moje najbolje dijete...Poljubila gaje u èelo i pogladila. Leopolda kao da i nije opazila. Pošla je alejom zadubivši se u misli. Društvo je šuteæi krenulo za njom.Nitko nije slutio stoje tjera u dvor.- Zovnite mi sutra Kaunitza - naredi nadmeštru koji ju jeslijedio na tri propisana koraka. Kraljièinu zamišljenost iskoristila je Vilma i šapnula caru Franji:- Sutra polazim na ladanje.- Ostani. Sutra æu leæi, tužiti se na bolove u bubrezima idoæi æu k tebi.- Ako ti grofica Nera podijeli dopust...- Nije mi ni na kraj pameti da joj za to pružim prigodu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


U predvorju kojim je prolazila kraljica uspinjuæi se u svoje odaje u prvom katu stajale su èetiri princeze: Marijana, Elizabeta, Josipa i Amalija. O neèemu su živo i uzbuðeno razgovarale.Tada kraj njih proðe Siniša u potpunoj opremi službujuèeg gardijskog kapetana sa zlatnim pojasom.Službeni klobuk pokrivao mu je rusu glavu. Propisnim pozdravom pozdravi princeze i poðe dalje da doèeka kraljicu kad se bude vraæala iz perivoja.U osam dana veæ je treæi put imao službu i uvijek je u predvorju našao princeze kako kriomice razgovaraju.- Ah, nisam slutila - šaptala je Josipa - da je novi lijepikapetan njezin muž.- To sam danas doznala od grofa Juliena - reèe Amalija.- Taj krasnik njezin muž? - èudila se Elizabeta.- Zar to nije najbolji dokaz daje vještica? Tako lijep èovjekmogao bi dobiti namještenje ljubavnika kakve princeze, a onuzima neku glupu provincijsku groficu.- Nije ni tako lijepa, samo je naduvena - šapne opet Josipa.- Siromah, oèarala ga.Princeza Marijana šutjela je i gubila oèi za lijepim kapetanom.Princeze su uzele na nišan Sinišin snažni muževni stas i njegovo garavo lice iz kojeg su gledale crne oèi, pune vatre i nekog vrelog otpora.- Još nismo imale tako lijepog gardijskog èasnika - upozori Josipa.- Sve mi se èini da je majka uzela groficu na dvor samoradi njega - primijeti Elizabeta zlobno.- Zašto radi njega - upita Marijana.- Zato, mislim, što ona traži da su gardisti muževni - lijepi - reprezentativni.

- Kako je drzak - šapne Amalija. - Ni da bi nas pogledao.- Takav je propis - pouèi Elizabeta.

"Da ne volim Ernesta, poštenja mi, iz puke osvete otela bih grofici kapetana", pomisli Amalija.Na stubištu prvog kata zaèuo se sušanj ženskih sukanja. U bijelom ogrtaèu od èipaka stubištem se uspinjala Marija Antonija. Spazivši sestre, promatrala je iz skrovišta Sinišu. Amalija je opazi i priskoèi joj:- Što je to? Vuèeš se po stubama poput kakve sobarice.Zašto si došla?- Zašto?Iz èipkastog ogrtaèa uspravi se bijeli djeèji vrat. Gledajuæi drsko svoju sestru, Marija Antonija odgovori:- Došla sam zbog onog zbog èega ste došle i vi!- Ovdje èekamo majku daje zamolimo za oproštenje.- Oh, strašno! Mora da ste veoma zloèeste kad veæ treæiput ovog tjedna molite majku za oproštenje. I baš onda kad jeu službi lijepi kapetan!- Drsko derište! Smjesta da si pošla gore - razljuti seAmalija.Izvana kroz veliki portal dolazili su dvorani. Bio je to znak da stiže i kraljica.Ne misleæi više da mole za oproštenje, princeze su hitro pobjegle. Samo se Marija Antonija sakrila pod stepenice.Pred caricom Siniša se isprsi na poèasni pozdrav.Kad je dvor prošao pokraj njega, kraljica odmjeri Sinišinu pojavu i prišapne grofici Fuchs:- Da nam je takvih èitava kompanija!- Cvilio bi Friedrich Pruski - doda grofica Fuchs."Gle, gle", pomisli skrivena Marija Antonija "moja uzvišena majka ima jednaki ukus!"Kad su se udaljili, Siniša je nastojao da seta koridorom.



Marija Antonija oprezno se obazre na sve strane, izvuèe se ispod stuba i dotrèi do Siniše. On se prene.- Što ste se usplahirili? - Nisam valjda nosorog - ljutitoæe djevojèica.- Ali, visoèanstvo, opet ste ovdje u ovo doba?- Što onda? Ja sam princeza. Valjda smijem iæi svojim dvorom kad je mene volja. Uostalom, hoæu nešto da vam kažem:sve su one - i pokaže prstom na stepenice kojima su otišleprinceze, kraljica i dame - sve su one zatelebane u vas! Sve,samo ja ne! Nemojte sebi umišljati. Dolazim samo zato dase nasmijem kad vas one gledaju. Laku noæ, gospodine kapetane!I odleti poput leptiriæe.PRESTOLONASLJEDNIKUz zatvoreni prozor sjedila je žena mladog cara Josipa II. Njezino maleno tijelo izgubilo se u velikom naslonjaèu. Iz pognutih leda viri okrugla glava pa se èini kao daje nasaðena u ramena i nema vrata. Naprašeni uvojci ne mogu prikriti rijetku kosu. Iz velikih modrih oèiju rune se suze..."Suze u kraljevskoj palaèi" pomisli Nera kad je tiho ušla u sobu. "Zašto plaèe žena cara Josipa?"- Vi ste grofice? - reèe turobno prestolonasljednica.- Njezino velièanstvo pita za vaše zdravlje.- Èitavu veèer èekam taj upit. Mislila sam daje i ona zaboravila da još živim.

- Kraljevsko velièanstvo, svi misle na vas, ali vaše oèi svuda vide samo pustoš...- Kad je uvijek sve pusto.Ona odmjeri Nerinu pojavu žalosnim pogledom.

- Vi ste sretni?- Po èemu to vaše visoèanstvo sudi?- Zato što ste vi lijepi.- Ljepota je èesto teret, a uvijek je prolazna. Može je odnijeti svaki vjetriæ. Srce i duh - to je jedino što nas može trajno usreæiti.- Ako je dekorirano ljepotom! Ružnu ženu nitko i ne pitakakvo joj je srce i ima li duha. Svi posežu za knjigom koja imalijep uvez. Ako je uvez ružan, ostavljaju netaknutu, makarbila lijepa sadržaja.- Samo površni ljudi. Ali oni koji traže sadržaj, otvaraju inajskromnije korice.- Onda ne valja moja prispodoba.- Valja. Samo treba da knjigu podmetnete onomu tko bije mogao uzeti, otvoriti i možda se naslaðivati njenim sadržajem. Ali kad mu ne otkrivate dušu, kad se krijete...- Da ste princeza, gurnuli bi vas pred oltar i vjenèali s nekim koga nikad prije niste ni vidjeli ni željeli, jedino ste znalida ni on nije želio vas. A kad ste se našli s njim nasamo, onvam veli: "Madame, mi smo samo dvije kopèe koje morajujednim pojasom opasati dvije države!" Kopèe doista spajajupojasove i uniforme - ali nikada same sebe! Recite mi, grofice, što biste uèinili da ste bavarska princeza?- Pokušala bih da život svog muža ukopèam uza svoj.- Da sam grofica Nera Vojkffy, i ja bih tako govorila, aliovako nemam sredstava ni da to zapoènem.Tužno su zvuèile njene rijeèi. Nera je pokušala da princezu razvedri iskrenom suæuti, ali danas nije uspijevala.Komorkinja donese princezi èokoladu koju je uzimala umjesto veèere, pa se Nera udalji.Prošavši sobama, uðe u modri salon.Mladi car naslonio se na svilene modre tapete i zurio kroz prozor. Opazivši Neru, pozdravi je i zamoli da sjedne.



- Grofice - reèe on - hvala vam za tu žrtvu. Priopæili stemi da vas je kraljica pitala o èemu razgovaramo. To me je ozbiljno zabrinulo. Moja majka nikad ne kaže i ne èini nešto štone bi imalo važnog temelja. Odluèio sam, dakle, da vas zapitam zanima li se još tko za naše razgovore.- Da, otac Grande. Otkako sam nastupila službu, svakidan od dva do tri sata poslije podne obavlja sa mnom pobožna razmatranja.- S vama? Ne osjeæate li kakav je to nesmisao?Ona se zbuni.- Gledate me zaèuðeno? Odmah æe vam biti jasno. Dakle, Grande se na tim pobožnim razmatranjima živo brineza mene?- Možda ne sasvim izravno. Spomenuo mi je da uživam

vašu sklonost, a tko - veli on - uživa milost okrunjenih glava, tome Bog nareðuje da tu milost iskoristi da prouèava iprobuðuje u svom visokom prijatelju vjeru u Boga i one kojije nauèavaju...Prestolonasljednik hitro uleti u rijeè:- Nisam se prevario. Grofice, vas su izabrali da budete mojšpijun.- Mene? Velièanstvo, pa to je apsurdno.- Ne poznate dvor i njegove spletke. Eto, prisiljen sam govoriti nešto jasnije. Sigurno ste èuli da me èitav dvor smatraèudakom, nepovjerljivim pustinjakom koji samuje i nikomne odaje svoje misli. Možda nemaju krivo. Jer kad bih komepovjerio što mislim, proglasili bi me luðakom ili zloèincem. Viste prvi èovjek na dvoru moje majke kojega se - ne bojim...Štoviše, vjerujem u vas. Zato èujte dalje. Od carice me dijelenaèela i nazori. Ona je na èvrstom kopnu, a ja na strmomsamotnom otoku. Spajala nas je krhka brv šutnje. Prije osamdana i tu su brv srušili crnomantijaši, njezini savjetnici jezuiti. Rekao sam i kraljici da æu raskrinkati njezine prijatelje.

Otvoreno smo se razišli u dva tabora. U prvom, jakom, jesu carica - okružena jezuitima - šef dvorske kancelarije Koch, nadmeštar knez Khevenhiller, knez Bathyany, Breitenstein: rijeèju, svi dvorani i ministri - sve plemstvo. S druge strane stojim ja - ja sam, sa svoja dva istomišljenika - tajnikom i mojim meštrom Rosenbergom. Kancelar Kaunitz stoji po sredini. Nije uza me, a protiv mene je samo utoliko ukoliko to traži njegova bezuvjetna odanost carici. Van Swieten je potpuno neutralan u tom sporu. Makar se približuje mom mišljenju, šuti i štuje ca-rièine nazore. Mudri Nizozemac posreduje samo u pojedinim stvarima, kao što je bila vaša parnica. Dakle, smijem raèunati da me u carièinoj stranci ne bi maknula sa svijeta dva umom najjaèa muškarca: Van Swieten, mozak dvora, i Kaunitz, umna snaga države. Ako uspijem ubaciti u kraljièinu stranku dokaze da su jezuiti razbijaèi države i prijestolja, onda æe ova dva èovjeka dobiti snagu i mi æemo kraljicu i državu istrgnuti iz njihovih ruku. Sve je to dobro poznato jezuitima i zato me mrze kao što i ja mrzim njih. Carica ih je sigurno izvijestila o našem sukobu..Do mene ne mogu jer nemaju nikoga svoga tko bi uživao moje povjerenje. Ali vaš dolazak na dvor nenadano im je olakšao situaciju. Tako bar misle. Moje štovanje prema vama, koje ne sakrivam, podjaruje u njima ðavolsku misao da vas iskoriste u svoje svrhe protiv mene. Pobožne seanse s ocem Grandeom imaju jedino svrhu da vas odgoje kao špijuna.- Razumijem. Strašno je to što mi otkrivate!- Zalutali ste u zmijsku špilju. Htio bih vas povuæi natrag.Bježite iz dvora, grofice...- Prekasno! Obvezala sam se kraljici.Nera obori oèi. Osjeæala je da mu ne može i ne smije priopæiti kraljièinu prijetnju koju je izrekla danas u perivoju ako ostavi dvor.- Ne možete mi priopæiti kakve su vaše obveze - dakleneæu ni pitati.



- Recite, jesam li dužna kraljici zahvalnost što mije spasila život?- Jeste, ali ta se zahvalnost ne smije izvrgnuti u opasnostiza vaš život.- Moj položaj doista nije zavidan. Ipak, ne smijem uzmaknuti.

- Prema tome, vi ste, grofice, dužni biti njihovim špijunom...To je vaša sudbina.- Jedino je vašim trudom ugašena lomaèa na kojoj su mekanili spaliti.- Pustimo to. Vi ste dužni - velim - da radite.- Protiv kraljice ne smijem - reèe ona - protiv vas - nemogu.- Onda ste propali! Ali to neæu dopustiti. Nikada!Mladi car uhvati njezinu bijelu ruku i poljubi je neobièno dugim i toplim cjelovom. To je smete i ona povuèe ruku.- Nije vam ruku poljubio car, nego prijatelj. Vjerujte, od prvog susreta s vama kad ste sjedili u predsoblju beèkog dvoraèekajuæi svoju sudbinu, kad sam slušao vaše razborite umne rijeèi, osjetio sam: ovo je duša koju uzalud tražim na svom pustom sumornom životnom putu. Nikad nisam slutio da æu jednom ovako sjediti s vama i otkrivati vam svoje skrovite misli.Pouzdajem se u vas i molim da se pouzdate u pustinjaka štoluta dvorom poput sablasti.- Vjerujem svakoj vašoj rijeèi i molim vas savjetujte me.- Slušajte me: izlazim iz svoje pustinjaèke špilje na otvorenomore - sam u svojem krhkom èamcu. Nasuprot mene stoji jakocarièino brodovlje. Moj je pokušaj vratoloman. Rekao sam vamsve to vas radi - zato što vidim da su u tu strašnu borbu povukli i vas, a vi ne možete ostaviti dvor. Primite moj savjet: ne uèinite ništa èime biste mogli ozlovoljiti caricu. Dužnost poštenaèovjeka nuka me da vam kažem sve. Grofice, i ne slutite strahovitu sudbinu onoga koji izgubi carièinu milost. Jao vama ako se

njezina sklonost pretvori u mržnju! Èinite sve što od vas traže - i èuvajte se...Nera uzdahne sjetivši se današnje kraljièine prijetnje.- Dok carica u vas vjeruje, nema povoda za strah. A vi morate podržavati njezino povjerenje budete li mudro postupali.Ne zaboravite: na dvoru vlada pravilo - ne reci nikada štomisliš: ne èini nikada što osjeæaš. Ja sam, dakako, griješioprotiv tog pravila, ali takva mije priroda. Odsad æu biti u tomtrokutu. Hoæu da istrgnem caricu jezuitima i daje zaštitim odnje same. To je vratoloman pokušaj. Ipak ne uzmièem makarme smatraju veleizdajnikom. Vi, naprotiv, morate saèuvatikraljièinu milost.Sve je to Neru zaplašilo. Otkrila je da mladi car ima neku veliku i opasnu namjeru. Sada je još ozbiljnije shvaæala carièinu prijetnju i poèela vjerovati da ju je ona postavila da uhodi njezina sina. Razabrala je da se nešto dogaða izmeðu majke i sina - carice i prestolonasljednika - a u tom sukobu ona bi morala žrtvovati svoj život, svoju ljubav prema Siniši i svoju braènu sreæu."Sto mi se to sprema?" pitala se zabrinuto. "Jesam li dorasla toj strašnoj bojnoj situaciji u kojoj sam, ni kriva ni dužna, posred unakrsne vatre?""Kraljica me danas svojom prijetnjom uvukla u kreševo. Uzmaknem li, Siniša i ja smo u pogibelji. Ta ja sam opet dospjela u toranj s muèilima oko kojega miriše na lomaèu. Zar je naša kraljica - Krajaèiæ na prijestolju?"Strelovito proletješe te misli Nerinom glavom. Mladi car promatrao ju je šuteæi. Oèito je s njezina lica proèitao kakvim se mislima bavi, pa je rekao neobièno tiho i toplo:- Grofice, vi morate biti moj špijun.- To je nemoguæe! Vi ste me spasili...- Ne! Ja sam samo vaš prijatelj koji ima prema vama velikih obveza.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Njegov inaèe tako hladan i miran pogled izražavao je to-plotu i odanost. Ona ustane i reèe odvažno:- Ne, ne smije stradati ideja za koju se borite! Nikako!- Neæu žrtvovati ideju - ali ni prijateljsku dužnost.- Ni ja! Znam što dugujem vama i sebi. Trudit æu se da nepovrijedim ni carici zadanu rijeè ni svoju prijateljsku dužnostprema vama. Sve je drugo sporedno.- Grofice, nema u vas diplomacije!- Vidjet æemo. A sad idem k njezinom visoèanstvu princezi bavarskoj. Danas je veoma tužna. Kad biste se više bavilinjome, ne bi bila tako mraèna. Smijem li vas zamoliti da jojpoklonite više pažnje.Podigao je glavu. Pogledao je Neru tako potištenim pogledom da je požalila svoje rijeèi. Njegov je glas zvuèio tiho, melankolièno:- Dobri ste, grofice. Predobri. Oboje - i moja žena i ja -sužnji smo zatvoreni u istu tamnicu i najbolje nam je kad sesvojom prisutnošæu ne prisjeæamo jadne sudbine.Oborio je pogled. Nera je ustala.Ude komorkinja i najavi da prestolonasljednica moli groficu da se vrati.Nera se oprosti i ostavi Josipa.Dok je izlazila, gledao je za njom. A kad je ostao sam, spusti glavu i u duši usklikne. "O, prirodo, preglupa prirodo! Zašto ovu ženu nisi uèinila bavarskom princezom?!..."Kao da ga je nekoliko trenutaka potopio val potištenosti. Ali se digne, naglo i oštro, pa se izgubi u koridoru.Nera je ponovno bila u princezinom budoaru.- Niste se dosaðivali? - upita je ona.- Nisam. Njegovo velièanstvo car i prestolonasljednik bioje u modrom salonu.- Prestolonasljednik, vele, iskazuje vam mnogo pažnje.Nije li to nešto više od prijateljstva?

- Vaše visoèanstvo, kad bih to opazila, ne bih s njim nikadprogovorila.- Vjerujem vam, grofice. Nisam ljubomorna. Ljubav pobuðuje ljubomoru. A ja ne ljubim ni sebe... Možda sam ga ljubila, da, no sada neæu da o tom mislim.Nera je uzela knjigu i èitala evanðelje. Za pola sata pruži joj bavarska princeza debelu nezgrapnu ruku i reèe:- Neæu vas dalje muèiti. Laku noæ!Nera je izašla u koridor i stepenicama silazila u prizemlje. U polumraku hodnika bude joj tjeskobno. Obuze je èudni osjeæaj neke slutnje - kao da je to glas instinkta. Kao da se nešto skriva u mraènom hodniku.Nikoga nije vidjela, ali je èula sušanj. Morala je proæi onuda pa prikupi odvažnost.Kad je otvorila vrata svog prizemnog stana, bila je uvjerena daje sve to samo izmišljotina njezinih prenapetih i izmorenih živaca.Ponoæ je minula kad se našla u svom stanu. Sastojao se od dvije sobe: lijepe, ukusne spavaonice i dražesnog salona. Doèekala ju je sobarica.- Legni! - reèe Nera - ne trebam te.- Vaša milosti, strah me izaæi u hodnik.- Èega se plašiš?- Kad sam malo prije izašla, pred vašim vratima netko sešuljao u polumraku. Èini mi se bio je muškarac. Pitala samtko je, ali je nestao u koridoru.

- Tko bi se usudio da obilazi koridorom? Uzmi svijeæu iidi.Sobarica izaðe. Nera zatvori vrata i zaboravi i sobarièin strah i sve što je èula od cara Josipa.Napokon je bila sama u svojoj sobi. Sve brige poništi jedna misao: hoæe li doæi Siniša?



Prozor njezine spavaæe sobe bio je širom otvoren. Uzme svijeæu i stavi je na prozor, a onda je opet utrne.U tmini je èekala i prislonila uho na prozor.U vrtu se zaèu šum lišæa. Za nekoliko trenutaka na prozor se uspne gardist. Skoèi u sobu i pohlepno zagrli svoju ženu.Žednim cjelovima ispijao je njezine rumene usne.- Nero, neæu moæi podnijeti taj život. Ne mogu ovako. Mismo sužnji - opet su mi te oteli.Ona pažljivo zatvori prozor, povuèe svog muža na divan, pomiluje mu crne kose i odvrati smiješkom:- Jedina je naša nada strpljivost.- Zašto moram da te kradem kao da si tuda, a ne moja žena?Od onog èasa kad te kraljica na tako èudan naèin otela, nigdjenemam mira. Osjeæam da te gubim, Nero - gubim te...- Siniša, to su utvare.- Nisu, Nero. Ta ja, eto, zavidim svakom lakaju ovog dvora. On te može gledati svakoga dana. Mrzim svakog tko s tobom govori i sve koji su oko tebe. Kad sam te danas vidio scarem, osjetio sam da bih mogao zaboraviti da je on car, aja podanik. Okrali su me carica i carevi, dvor i dvoranici -svi...- Siniša, vjeruješ li u moju ljubav?- Kad bih našao povoda da prestanem vjerovati u tvojuljubav, poèinio bih stvari zbog kojih bi me kraljica dala strijeljati bez ikakva suda.- Siniša, što to govoriš? - uplašeno æe Nera.- Ne porièem što sam rekao. Svake noæi kad sam u službi,u mojoj ruci leže životi svih onih koji mi oduzimaju tebe...Prenerazila se. Da, to je Vojkffy. To je njihova vrela krv, njihova neustrašivost, njihova bezgranièna strast. To nisu rijeèi èasovita uzbuðenja. Jasno je vidjela da ga obuzima ljubomora. Ono stoje rekao samo je izljev osjeæaja pojaèanog vrelom æudi grofa Vojkffyja.

"On se nije ustruèavao da prkosi masi, ni sudu, ni zakonu. Ustat æe i protiv kraljice!"Zadršæe od tih misli.Osjeæala je da je izmeðu dvije vatre. S jedne je strane kraljièina moæna, strašna prijetnja, a s druge Sinišin otpor i vratolomna neustrašivost. Odluèi da Siniši zataji sve stoje danas èula od kraljice i mladog cara. Ona ne smije podjarivati Sini-šinu strast, ne smije u njegovu srcu posijati mržnju prema vladarici. To bi ga survalo u propast. Osjeæala je potrebu da ga umiri.- Siniša, danas sam od kraljice tražila da me otpusti.- Pa stoje rekla?- Spoèitnula mije nezahvalnost i zatražila od mene dajene ostavim još neko vrijeme...

Pokušala je da laže ne bi li ga umirila.- Vidiš, kraljica me smatra vojnikom koji ne smije ostaviti kralja kad tako traži služba. Ona osjeæa daje opkoljena neiskrenim, nevjernim ljudima koji joj zagorèavaju život spletkama i zato hoæe da ostanem. Najbolje je da mirnoprièekamo dok se iz Napulja vrati Van Swieten. On æe nampomoæi.- Rekla si da æeš pokušati zamoliti cara Josipa...- Nisam slutila daje nastao razdor izmeðu njega i kraljice.On nam ne može pomoæi. Mi smo kraljièini sužnji i treba dastrpljivo èekamo dok nas ona oslobodi.- To sužanjstvo spominješ odviše pomirljivo! Èini mi se dati na dvoru i nije tako neugodno...U grlu ga stislo. Mraèno pitanje preleti njegovim mislima: "Sviða li se njoj dvorski sjaj, obožavanje ili..." Prekinuo je svoju misao i trgnuo glavom:- Ne, ne. Ti nisi sretna na dvoru, zar ne, draga Nero?- Stoje postalo od tebe Siniša?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Zašto se ne boriš protiv kraljièine želje? Povjeri joj se.Reci joj - ta žena je - da mi ne možemo živjeti ovako razdvojeno. Nije li kraljica žena?- Ne. Ona je samo carica i kraljica i ništa drugo. Strašnaje u svojoj okrutnosti. Dakle, saèuvajmo njezinu milost -reèe ona osjeæajuæi da æe odsad èitav teret svoje službe nadvoru snositi sama. Siniši ne smije ništa povjeriti, bio bi kadarpoèiniti ono èime je tren prije zaprijetio.- Dragi, zašto tratimo vrijeme crnim slutnjama i strahotama kojih možda i nema i neæe, ne smije biti? Zašto ne uživamo ovo malo sreæe koju smo ukrali?Kad mu je oko vrata ovila ruke i svoje usne približila njegovim, raspršile su se njegove mraène misli. Zaboravio je dvor, kraljicu, svoju dužnost - sve.Mjesec se spuštao na zapad. Tama je ispunila sobu. On je povuèe u krilo šapæuæi:- Ni svjetlo ne smijem upaliti da vidim kako me ljupkogledaju tvoje drage oèi. Nero, kao da sam ponovno u tamnici.- I jesi, ali sa mnom...- Kad barem ne bi nikad svanuo dan - šapne i strasno jeprivuèe na grudi.Sat kasnije Siniša se opraštao s Nerom.- Opet æu doæi kad budem u noænoj službi, Nero, ženo moja - oteta - ukradena.- Èekat æu te, dragi...Mladi suprug neèujno se spusti kroz prozor.Pod gustim grmljem u perivoju nešto je zašuštalo. Neko stvorenje provlaèilo se nasadima prema stražnjem dvorištu i neviðeno nestalo iza malih vrata dvora.

ZAKRINKANA DAMASiniša se šuljao uz zidine dvora obraštene grmljem, dospio do malih vrata, otkljuèao i tiho ušao. Tu su bile sobe za gardijsku noænu stražu. Iz malog hodnika vrata su vodila na uzane stepenice - u prvi kat dvora. To je bilo za sluèaj da službujuæi èasnik ima javiti u kraljevske odaje kakvu važnu vijest.U èitavom je dvoru tiho. Siniša je ušao u svoju službenu sobu. Doèeka ga podreðeni poruènik.- Ležite - reèe mu Siniša - ja æu bdjeti.Mladi poruènik ode u drugu sobu.

Sjedeæi u kožnom naslonjaèu, Siniša sklopi oèi.Još je uvijek osjeæao toplinu zagrljaja mirisnih Nerinih ruku, još ju je svu nosio u žilama i mislima.Prepustio se opojnom snatrenju.Vrata se naglo otvore. Preda nj stane crnac u livreji. Približi mu se i iskrivljenom njemštinom posve tiho reèe:- Gospodin brzo doæi u prvog kat.- Što se dogodilo.- Svjetla opala na zastor i sve izgorjeti. Gospodin brzo doæi- ali tiho - ne prestrašiti dvor...Siniša skoèi i poðe za crncem. Ovaj poleti kroz vrata što su služila kao veza s odajama kraljevske obitelji u prvom katu. Crnac je nosio kljuè što je odavalo da uživa potpuno povjerenje svojih gospodara. Mladi kapetan uputio se za njim uza stepenice i našao se u širokom hodniku.Hiteæi, skrene crnac u polutamni hodnik i otvori Siniši jedna vrata. Ušli su u crveni budoar. Crnac pokaže druga vrata:- Samo brzo unutra.Iznenada se našao u tami. Nije vidio ništa - tek je osjeæao miris parfema.



Što je to? Crnac je ostao vani. Ogledavao se iza nekih zastora i spazio crveno svjetlo. Poleti onamo i razdvoji zastor.Pred oèima mu se ukazala neoèekivana slika. Pred baldahinom postelja, na njoj žena s krinkom na licu.Stade zapanjen i nijemo pogleda u krinku. Ispod nje je osjetio pogled koji je blistao. Žena je bila pokrivena velikim pokrivaèem presvuèenim svilom. Vidio je samo krinku.- Madame, oprostite što sam ušao. Netko me je zvao i crnacme doveo ovamo. Oprostite.Siniša htjede otiæi.- Èekajte - šapne posve tiho.- Oprostite, rekli su mi da se zapalio zastor.- Još nije. Doðite bliže...- Oprostite, kapetan dvorske garde nije budala s kojim semogu zbijati šale.Èasak je šutjela, a onda tiho reèe:- Tko ste vi da se usuðujete koriti damu?- Èuvar sam carice i dvora i ni za èiju volju neæu se iznevjeriti toj dužnosti.Okrene se i tapkajuæi potraži vrata.Nije èuo da bi se ona micala ili još što rekla.Tišinom sobe štropotali su samo njegovi koraci.Kad je naišao na vrata, otvori ih pa opet izaðe u isti crveni budoar u koji ga je uveo crnac. Tu uhvati svijeæu da bolje razgleda sobu, ali se na vratima pojavi crnac.- Gospodin morati odmah otiæi.- Tko stanuje u ovim odajama?- Jedno žensko - madame.- Koga poslužuješ?- Kraljevsku obitelj i njihove prijatelje i prijateljice.- Èiji si sluga?- Svaèiji. Molim - gospodin morala odmah otiæi.

Siniša je uvidio da crnac ima pravo pa ostavi budoar, siðe niz stepenice i uðe u svoju službenu sobu.

"Tko je ta žena?"Nije mogao vidjeti njezino lice jer je stavila krinku. Nije mogao promotriti ni njezinu pojavu jer ju je pokrivaè potpuno sakrio. Vidio je samo krinku.Uzbuðeno stane koraèati po sobi. Bjesnio je zbog te šale, a nikako da nasluti tko bi mogla biti žena što ga je pozvala na tako neobièan sastanak."Što mije to govorila Marija Antonija? Zar koja od princeza ili koja njihova gošæa? Ova dama nema baš odviše otmjene manire - pomisli on - ali mora daje vrlo hrabra kad se u to doba noæi usuðuje pozivati službujuæeg gardijskog èasnika."Opet je prošao sobom i zamislio se."Zašto ti je sve to trebalo? Stojiš na straži kao obièan vojnik i brineš se za kraljicu i princeze, a tamo s druge strane dvora, tvoja kraljica, carica, tvoja princeza - sve tvoje - sama -posve sama!...""ŽUTI GRAD"Malom uskom beèkom ulicom vrve graðani. Žure za poslom. Kadgod se obazru i radoznalo pogledavaju za crnom mantijom oca Grandea. Hoda polagano, oborenih oèiju, s izražajem šušte pobožnosti. Uza nj koraèa pleæati gospodin u plemiækoj odori beèke mode.- Ne vjerujem da æemo je pronaæi šetajuæi ulicama. Jagu-šinska nije tako luda da prolazi gradskim ulicama. Buditeuvjereni: državna policija prije bi pronašla njezino skrovištenego nas dvojica u ovakvoj šetnji.- Varate se, gospodine Rastuèev. Ona stanuje u ovom dijelu grada. Tu sam je ispovjedio i tu se krije.



- Dobro, poslušat æu vas. Ipak, moj boravak u Beèu veomaje ogranièen. Desna sam ruka ruske carice i ona me poslalasamo na kratko vrijeme. Ruska carica uvijek je u opasnosti,vazda joj prijete urotnici.- Zašto nije mjesto vas poslala nekoga tko joj je manjepotreban?- Možda zato što Jagušinsku ne može nitko prepoznatikao ja. Preda mnom se ne može sakriti ni u kakvu odijelu.Dok se nije odmetnula od carice, bio sam njezin ljubavnik.- Zacijelo vam je njezin lik ostao živo u pameti?- Sve æe prevariti i zaslijepiti svojom lukavošæu - osimmene.- Ako vas prepozna prije nego što je opazite?- Tako preodjevenog u vašu modu, u vlasulji i našminkanog? Pogledajte me: zar je to onaj koji vam se juèer predstavio?- Zaista nije.- Kad ste je ono ispovijedali, nije li oko ruke imala narukvicu u obliku zlatne zmije?- Ne sjeæam se. Zar je to važno?- Da. U toj zmiji krije otrov. Daje uhvate, otrovala bi se dane doðe živa u ruke carici.- Dobro je što ste me na to upozorili. Èudim se da je nepozna nitko u ruskom poslanstvu.- Nitko je nikad nije vidio. Bila je uvijek uz caricu, bila jenjezina pouzdanica.- Gadna nezahvalnica.- Vaša milosti, vaša milosti! - èuo se za njima glas.

Obojica se obazru. Na uglu ulice pod malim šatorom sjedila je na niskoj stolici žena, umotana u staru istrošenu pelerinu. Njezinu glavu pokrivala je kapa sa širokim volanom. Ispod njega je virilo nešto plave kose. Oko nje na stolici bilo

je oko dvadesetak okrpanih èarapa. Neki kavalir držao je na njezinim koljenima nogu, a ona mu je krpala èarapu.- Vaša milosti - dovikuje plemiæu koji je stajao uz jezuita.- Ulièna èaraparica - reèe Grande svom pratitelju. - Težene krpaju èarape kavalirima èitavog Beèa.- To je kod vas dobro ureðeno. Èovjeku se lako dogodi damu na ulici pukne èarapa.- Takav kavalir ne bi smio hodati poderane èarape - govorila je èaraparica Rusu završavajuæi popravak na èarapamadrugog kavalira.- Što veli - upita Rastuèev Grandea.Ovaj mu na francuskom protumaèi njezine rijeèi. Rastuèev ogleda svoje èarape:- Gdje su poderane? Ja ne vidim. Opazivši njegovu zbunjenost, èaraparica primijeti živo:- Straga gospodine, straga. Vire vam kroz rupice rutavenoge, a to ne dolikuje gospodinu. Dajte, zakrpat æu vam vrlojeftino i dobro radim.Grande rastumaèi njezine rijeèi.- Uistinu mi je èarapa straga poderana, ili ona tek hoæeda zaradi?- Doista, pukla vam je èarapa - potvrdi Grande. - Ovežene imaju izoštrene oèi.Rus se nasmiješi:- Vièan sam gardijskim èizmama. Nije èudo ako ne umijem hodati u èarapama. Neka mi okrpi.I priðe èaraparici. Kad je dovršila posao predašnjem kavaliru, Rus digne nogu i položi je èaraparici na krilo. Ona uvede nit u iglu i nastavi brbljati rijeèi kojima je zabavljala i svoju prijašnju mušteriju.

II



- Eto, vidite, svilom æu vam zakrpati. Nije lijepo prolaziti ulicama s tako poderanom èarapom. U Beèu ima ljepoticakoje mnogo paze na kavalirske èarape.Dok je govorila i zabadala u èarapu, Grande je s Rusom raspravljao o neznatnim stvarima što su ih vidjeli na trgu.- Recite ovoj ženi neka sa èarapama ne krpa i moje meso- upozori Rastuèev oca Grandea.Dotle je ona poluzatvorenim oèima radila i smješkala se prièajuæi besmislene stvari. Onda otkine nit:- Svršeno je, gospodine. Posao sam obavila èestito. Nitkone bi primijetio da su pokrpane.Rastuèev plati i krene s Grandeom dalje. Okrenuli su u malu ulicu s niskim drvenjarama. Tu su kružile mrke pojave u tamnim dugim masnim kutama. Na prsima su im bile žute kokarde.- Nisu li to Židovi? - upita Rus.- Jest, Zidovi su.- Zašto nose žute kokarde?- Kao znak da su izvan naše vjere i države, naime izvan

zakonskih i graðanskih prava. Zato se ovo naselje zove "Žutigrad".- Ovdje mije vrlo neugodno. Tu neæemo pronaæi otmjenuljepoticu Jagušinsku.- Naprotiv. Smatram da se krije baš kod Židova. Oni primaju sve one koji imaju razloga da se kriju. Doðite, ovdje nekiŽidov prodaje slatko piæe. Zna sve što se dogaða u "Žutomgradu". Uzet æemo nešto, tek onako da možemo s njime razgovarati.- Nisam slutio da bi takva krasotica mogla zatražiti zaštituu ovom ružnom kraju grada.- Pokušat æemo. A vi dobro pogledajte svaku ženu kojusretnemo.Ušli su u mali, prljavi duæan, zbijen od dasaka.

- Dva vrèa osvježujuæeg - naruèi Grande.Hladno bradato lice, sa dva uvojka kraj uha, zaèuðeno pogleda obojicu i ništa ne reèe. Njegove suhe ruke latile su se boca, natoèile dva vrèa. Stavio ih je pred strance.Najprije su obojica poèeli ispitivati o smjeru ulica kojima žele proæi. Starac ih je suhoparno upuæivao. Onda su se raspitivali o nekom kovaèu. Tada otac Grande digne k ustima vrè. To uèini i Rastuèev, a onda obojica opet spuste vrèeve i nastave razgovor.Najednom Rastuèev problijedi:- Stoje to? Smuèilo mi se. Vrti mi se u glavi. Idemo odavle.Platili su i izašli na ulicu.Rastuèev stane i prisloni se na drveni zid kuæe.- Vrti mi se - reèe on uhvativši se rukom za èelo. - Zaudarali tu, ili što je to?- Pozlilo vam je? - uplašeno æe Grande.- Nikad me još nije snašla takva muka...Rastuèev zapne. Lice mu problijedi. Grande ga pridrži i stade dozivati u pomoæ. Rus zatetura i sruši se.Oko njih se štrcala djeca, a zatim je pridošlo nekoliko muškaraca.Grande potrèi ulicom u pravcu kojim su došli. Naðe se na uglu gdje je sjedila èaraparica i poène vikati:- U pomoæ! Židovi su otrovali kršæanina!Poklik zaori trgom poput bojne trube.U tren oka štrcali se kupci i prodavaèi, kavaliri i èaraparice i nagrnuli za jezuitom u prvu ulicu "Žutoga grada".Tu je ležao èovjek u plemiækom odijelu - mrtav.Bijesno vièuæi, prijetili su graðani crnim haljinama sa žutim kokardama. Preplašeni Židovi potrèali su u svoje kuæe i pozatvarali vrata.Svjetinu to razdraži i udari na drvenjare.



Ulicom su prolazila neka teretna kola vozeæi baève. Muškarci ih zaustave, iskopèaju vagire, pa onda rudo i njime stanu razbijati vrata drvenih kuæa. Orila se vika:- Udrite Židove! Otrovali su kršæanina!- Udrite žutake! Van s njima!- Žuti vragovi! Zatucite ih!Odnekle su dotrèala dva redara. Ne znajuæi zašto se ljudi tuku i koga tuku, viknu:

- Natrag! Natrag! Pucat æemo!- Panduri brane Židove - zavièe Grande.- Jeste li èuli? Panduri brane nekrštene duše - ponovi on,a ljudi udarili po pandurima. Ovi se prepadnu, upere pištoljei opale u mnoštvo. Divlje navali svjetina na redare, baci ih nazemlju i stade po njima udarati i mrcvariti ih. Žene su se gurale k njima, pljuvale i vikale:- Židovski plaæenici!- Proklete židovske psine!- Prodane mrcine! Neka crknu bez popa i sakramenta!- Neka im Bog oprosti! - èuo se svetaèki glas oca Gran-dea.- Neæe im oprostiti.Sad su se ponovo bacili na male drvenjare "Žutoga grada", tukli i razbijali.- Gdje su žuti vragovi?- Pobjegli su, kukavice!I nasta razaranje. Ulica je nalikovala na kanal kojim se valja bijesna bujica i nosi sa sobom sve èega se dotakne.Kraj mrtvog Rastuèeva stisla se èaraparica. Sagnula se, raskopèala njegov svileni haljetak, posegnula u džep. Izvukla je lisnicu i neopaženo se izgubila medu svjetinom poput kapi u valu nabujale rijeke.Grande je pošao. Putem je susretao uzbuðene ljude koji su prenosili vijest o umorstvu kršæanina u "Žutom gradu".

Nije ih slušao, nego se hitro sklanjao s puta hiteæi prema unutrašnjem dijelu grada. Tu se još nije znalo što se dogaða. Sve je bilo mirno i on je mogao prolaziti nesmetano.Najednom se zaustavi. Povuèe se u vežu neke jednokatnice. Pomljivo je gledao u palaèu okruženu visokom ogradom. Pred vratima stoji vratar, duboko se klanja gospodinu srednjeg stasa, malih pronicavih oèiju u smedem plemiækom odijelu.Grande prepozna baruna Rosenberga, dvorskog meštra cara Josipa. Razabere da prati graðanina preodjevenog u ple-miæko odijelo. Kad je Rosenberg okrenuo iza ugla, jezuit izaðe i okrene drugim smjerom. Sjedne u neku koèiju koja je upravo prolazila.Kola su jurila beèkim ulicama.Koèija se zaustavi pred jezuitskim samostanom.Grande pozvoni na vratima samostana. Vratar mu se duboko pokloni.- Je li me tko tražio? - upita Grande.- Nije.- Oèekujem oca Johanna. Èim doðe uputite ga gore.Mladi se jezuit uspne i uðe u malu sobu.Po zidovima svete slike. Pred raspelom tinja kandilo.Sjeo je u naslonjaè od tamne kože i duboko se zamislio. Tako proboravi gotovo pol sata. Tada netko zakuca. Prene se iz sna i oštro reèe:- Slobodno.U sobu uðe èovjek u lakajskoj odori.- Otac Johann? Što je to? Zašto ulazite u samostan u ovomodijelu? To je neoprezno.- Ušao sam najprije u crkvu, a odanle u zgradu.- Svejedno, u toj odori ne smijete dolaziti. Èitav Beè pozna tu uniformu.- Ali beèki nadbiskup nikad neæe doznati tko se krije uodori njegova lakaja. Lukav sam, oèe Grande.

i,- i i



- Brzo, što je novo?- Mnogo više nego što biste se smjeli nadati.- Veæ slutim. Malo prije vidio sam kako iz biskupove palaèe izlazi Rosenberg.- Dobro ste vidjeli. Zbog toga i nisam dospio uæi u svoj standa se preodjenem u graðansko ruho, veæ sam dojurio ovako -ali vrlo oprezno - doda on.- Dobro, dobro. Kad je Rosenberg došao k nadbiskupu?- Izjutra, veoma rano. Èim sam ga vidio preodjevena uplemiæko ruho, naslutio sam: taj nije došao u poštenju. Neštokuha, mislio sam u sebi i najavio ga. Zavukao sam se u svojeskrovište, nadbiskupovu garderobu. Dakako, zaboravio samzatvoriti vrata...- O èemu su razgovarali?- Mnogo je toga. Ne znam gdje da poènem. Nadbiskup jedao donijeti Rosenbergu doruèak, a onda su raspleli razgovor.- O èemu?- Radije pitajte: o kome. A tada ne treba ni da vam odgovorim. O kome bi naš zakleti nadbiskupski neprijatelj govorionego o jezuitima?- Ponovite sve onako kako su oni razgovarali. Menije važna svaka rijeè.- Pokušat æu ponoviti rijeè po rijeè. Glava mije bistra. Rosenberg je poèeo jesti. Dok je mljackao jezikom, reèe nadbiskupu: "Eminencijo, država je u velikoj opasnosti. U samojdržavi vreba neprijatelj s kojim ne možemo nikad sklapatimira. Tu ima samo jedan put: - ili æe on proždrijeti nas, ilimi njega." "Znam na koga nišanite - reèe nadbiskup - to sunaša braæa jezuiti koji me poèašæuju svojom prevelikom ljubavi. Veæ sam prije godinu dana rekao, dragi moj Rosenberg,da su oni veæa pogibelj od Friedricha Pruskog. Portugal ihje otjerao, a naša predobra carica u svojoj nježnosti i žen-

skoj suæuti prima ih pod svoje okrilje!" "Da - rekao je na to Rosenberg - dok jednog dana državom ne zavlada crna mantija kao što danas vlada carica. Treba to sprijeèiti, eminencijo. Jezuiti su razapeli svoje mantije da u njih pohvataju dinastiju i vladajuæe plemstvo, ali..." "Recite to carici, dragi moj Rosenberg", prekinuo ga je cinièkim smiješkom nadbiskup i lomio kolaè tankim gospodskim prstima."Još sam premlad da dajem glavu u nemilost carici. Ipak, kazat æe joj jedna druga liènost", važno æe na to Rosenberg, prisloni glavu bliže k nadbiskupu, "liènost koja je za to pozvana. Samo trebamo da skupimo dokaze protiv jezuita i njihovih zlodjela. Dokaza trebamo - da ih ta liènost prikaže carici", tako je po prilici govorio Rosenberg.- Taje liènost sam car Josip - upadne Grande. - Ne trošite toliko rijeèi, oèe Johanne, i recite što su dalje razgovarali."Liènost o kojoj govorim doznala je od mene - nastavio je Rosenberg žmigati malim oèima - daje vaša eminencija naš istomišljenik. Ta liènost zna i to da ste mi prije godinu dana nekom zgodom izvoljeli reæi nekoliko veoma važnih podataka protiv jezuita. Sjeæate li se?" Biskup je na to živo odvratio: "Vrlo se dobro sjeæam da sam vam rekao kako su jezuiti pronevjerili velike svote koje im je carica dala za gradnju nekih crkava i samostana..."- Lupež - promrmlja Grande. Uzbuðeno gledajuæi ocaJohanna u lakajskoj odori, ponuka ga da govori brže.- Rosenberg je tada nastavio: "Da, to mije rekla vaša pre-uzvišenost, a ja sam bio tako smion i vašu izjavu priopæio tojliènosti. Ta liènost želi da danas obnovite ovu izjavu."

Grande skoèi.- Dakle, car Josip sprema urotu.Otac Johann udahne zraka i nastavi:- Biskup je farizejski odgovorio: "Dragi moj barune, ja bihto vrlo rado uèinio kad takve izjave ne bi bile veoma opasne



i za mene. Ja sam u velikoj nemilosti kod jezuita - oni su poput pasa i njuše svoje neprijatelje nadaleko - i kad bi saznali što sam rekao, ne bi se ustruèavali da svoje ruke operu u mojoj krvi." Na to reèe Rosenberg: "Zaboravljate, eminencijo, da vam ova izjava pribavlja milost osobe u èije sam ime došao k vama. U znak garancije nosim vam od te liènosti nekoliko redaka. Izvolite proèitati i uvjeriti se da vaša izjava ima poslužiti državnom interesu..."- A nadbiskup? - upita Grande.- Èitao je neko pismo što mu gaje dao Rosenberg.- Od cara Josipa? - upita Grande uzbuðeno.- Ne znam, ali nadbiskup je proèitao, dakako za sebe, ionda rekao: "Ovo me umiruje. Vidim da se jezuitska pošastkani ozbiljno ugušiti. Reæi æu vam sve što znam, a to nije malo. Znam posve sigurno da su jezuiti novac, koji im je dalacarica u crkvene svrhe, položili u englesku banku. Zatim sudarovanim novcem za siroèad i prosjake kupili od FriedrichaPruskog oružja i sakrili ga negdje u ovoj državi. To najboljedokazuje njihov pokušaj što su u Južnu Ameriku poslali tobožnje misionare da ondje stvaraju jezuitske državne kolonije. U tu svrhu kane upotrijebiti pohranjeni novac u engleskojbanci. U Evropi se uvlaèe na kraljevske dvorove da uhvate dinastije u svoje mreže. Carica vlastitim novcem plaæa i uzdržava svoje urotnike." Tako je rekao nadbiskup.- Hulja, lopov! - vikne Grande. - Platit æe to, ali dalje...Jezuit u lakajskoj uniformi obriše znoj sa èela i nastavi:- Tada Rosenberg raširi svoje male zmijske oèi i upita:"Zaboga, odakle znate za taj novac u engleskoj banci?" Nadbiskup je zagrizao jarebièin batak kao da jede kakvog jezuita i poèeo prièati neke vrlo èudne stvari.- Kakve? Zašto sustajete? - nestrpljivo æe Grande.- Zato što je gadno optužio našeg poglavara Pelegrinija.

- Pelegrinija? - upadne pohlepno Grande, ali se brzo su-stegne i nastavi mirno prekriživši ruke na prsima: - Svevišnjizna daje Pelegrini nedužan i zato trebam doznati sve i obranitipreuzvišenog poglavara. Govorite, oèe Johanne, ništa ne zatajite.- Evo što je pripovijedao nadbiskup: "Kad sam jednog dana izlazio iz sakristije, bane preda me neka mladai lijepa djevojka, odjevena graðanski i stane me moliti daje saslušam. Odveo sam je u sakristiju. Kad smo bili nasamo, rekla je da se zove Mirni. Imala je vjerenika LeopoldaSchollera. Obeæao joj ženidbu i poslao k njoj nekog prijatelja s porukom da odmah poðe s njim jer æe je iste noæivjenèati. Pobjegla je od kuæe. Na cesti ju je èekala koèija, a unjoj pop. Odveo ju je u neku osamljenu kuæu, gdje navodnoèeka Leopold. Vjerovala je i pošla. Kad su bili u sobi, on ju jeobešèastio i rekao da Leopolda nema, da ga neæe ni biti jer da

ju je poklonio njemu, jezuitu. Onda je otišao. Poslije je u sobudošao neki mladi jezuit i taj je djevojci isprièao da se zavodnik zove - Pelegrini."- Oh! - usklikne Grande. Lice mu porumeni, a oèi zas-jaju, ali odmah obori glavu i nastavi: - Taje djevojka lagala.Ali moram sve saznati, oèe Johanne, da spasim Pelegrinija odklevete.- Dakle, èujte. Tada je nadbiskup nastavio prièati da setaj mladi jezuit zove Euzebije, da je djevojci govorio kako ion mrzi Pelegrinija, jer mu ne da da stekne mjesto tajnika uTerezijanumu, pa je pozvao Mirni da se s njim udruži protivPelegrinija. Kad je Pelegrini opet došao k djevojci, rekao muje Euzebije da ona leži bolesna od crnih kozica u sobi za vijeæanje. To je bila varka, izmislio ju je Euzebije da preplašiPelegrinija. Pelegrini se nije usudio uæi u sobu. Dotle je tamoEuzebije nastojao pronaæi neki tajni pretinac u crnom ormarusa zlatnom bravom gdje Pelegrini pohranjuje spise. Euzebije- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


je rekao Mimi da bi carica otkupila te spise od jezuita imenovanjem Pelegrinija za kancelara.- I - našao je pretinac? - krikne Grande.- Nadbiskup je nastavio daje odmah upitao Mirnije li tajni pretinac pronaðen, ali mu ona nije znala odgovoriti jer jejednog dana iskoristila povjerenje mladog Euzebija i pobjeglau Beè. Ponijela je i neki važan spis.- Spis? - usklikne Grande i upilji oèi u jezuita.- Nadbiskup je dalje prièao Rosenbergu da je Euzebijedjevojku uputio u sve i pokazao joj spremljeno oružje u podrumu, a onda joj povjerio kako je ušao u trag tajni oca Pelegrinija koji novac poklonjen od carice za gradnju crkava šaljeu englesku banku u London. Euzebije ima i dvostruki kljuèod pisaæeg stola u koji Pelegrini sprema svoje listove i spise.Tako je Mimi pokazao i pisma engleske banke kojima ovapotvrðuje primitak novog uloga. Ovo je pismo Mimi ukrala iponijela sa sobom.Grande zalomi rukama i krikne poput pobješnjele zvijeri:- Lupež! Prokleti lupež Euzebije. Brzo! Ima li još što? Govorite, brzo, brzo! Gdje je to pismo?- Nadbiskup je rekao da mu je Mimi dala to pismo. Slušajuæi sve to, Rosenberg je isplazio jezik poput žedna psa kadmu ponude hladne vode, a nadbiskup je, žvaèuæi finu jarebicu,odgovorio: "Dragi moj barune, tog dana kad je Mimi bila kodmene, bio sam još osamljen sa svojim mišljenjem o jezuitima.Nisam imao èovjeka kome bih sve to mogao povjeriti. Tada samse toga klonio kao vrag tamjana i djevojku uputio neka ide carici, ali je ona odgovorila da bije carica dala zatvoriti jer su jezuiti bogovi! Naravno, pred tim se nije moglo ništa..." "Znateli tko je Mimi?" upitao je Rosenberg. Nadbiskup je odgovorioda je ona kæi dvorskog kovaèa lijesova. Ne zna gdje boravi.Priopæila mu je da se mora skrivati, jer kad bi jezuiti saznali zanju, sigurno bije uhvatili i odvukli. Od toga dana Mimi se nije

više pojavljivala. Rosenberg je tada uskliknuo: "Ta bi djevojka bila za nas neprocjenjivo blago. Ipak, èudno je tko ju je uputio na nas? Tko to tako pozna

vaše mišljenje?" "I ja sam je pitao - rekao je nadbiskup - a ona je odgovorila da sve to zna Euzebije. Njemu je poznato da me jezuiti mrze i zna moju lošu navadu da im se èesto rugam."- A pismo? - upita nestrpljivo Grande preodjevenog jezuita.- Pismo je u nadbiskupovim rukama.- U nadbiskupovim rukama? - krikne Grande.- Da, u njegovim rukama. I nije Rosenberg badava uskliknuo - udarivši se po svojim suhim koljenima: "Eminencijo,sam je Bog protiv crnih mantija. Ovo æe pismo biti važan dokaz!" Nadbiskup je dalje rekao: "Kad sam vam ono natuknuoda su jezuiti pronevjerili carièin novac, to mi je rekao jedanEnglez. Ali danas imam dokaza koje mi je donijela djevojkašto ju je zaveo Pelegrini. Pelegrinijev zloèin strahovito je os-veæen. Oskvrnuo je nevinu djevojku, a ona je, eto, stala navrat zmiji zavodnici." "Liènost èije ste pismo primili ne kanidalje stajati skrštenih ruku i gledati jezuitsko gospodarstvonad caricom, pa vas molim da mi izruèite taj dragocjeni spis",rekao je Rosenberg. Nadbiskup je odvratio da je spis pohranio izvan kuæe. "U rukama sumnjiva èovjeka kakav sam ja -rekao je - mogao bi doæi u nepozvane ruke. Imat æu ga u nedjelju podveèer. U ponedjeljak u jutro potrudite se do mene,tada æu vam predati to pismo", tako je rekao nadbiskup.Grande se lecne:- Predat æe pismo. Veæ nam sjeda za vrat!Otac Johann otkopèa svoj prsluk i nastavi:- Rosenberg se veoma radovao. Svoje je veselje izrazio udarivši rukom u ruku: "To je golema usluga, eminencijo! Ovo jepismo baza za naš rad. Ugurat æemo naše uhode u stari dvorac na Dunavu i naæi put do mladog Euzebija. Naivna povjer-



ljivost mladog jezuita ravan je put do èitavog spremišta jezuitskih namjera. Možda pronaðemo i taj crni ormariæ sa zlatnom bravom i spisima o kojima je on govorio djevojci, ako taj ormar nije puka fantazija mladog hvalisavca da bi imponirao mladoj ljepotici." - Nadbiskup je takoðer ustao. Veselo je trljao ruke i još veselije prišao barunu: "Mirnije rekla daje vidjela takav ormar sa zlatnom bravom. Nije, dakle, nevjerojatno da su se jezuiti doèepali nekakvih državnih pisama koja su tako važna da ih èuvaju kao poseban adut jer je, navodno, Pelegrini rekao da bi za taj spis kraljica dala jezuitima ministarsku lisnicu. To bi zaista morala biti veoma važna stvar. Kad jezuiti misle da bi kraljica nesavladivog kancelara Kaunitza žrtvovala Pelegriniju - onda ta pisma sadrže golemu tajnu..." Rosenberg se približi nadbiskupu i reèe: "Kako vidite, èeka nas velik posao. Treba da nam pomognete, vaša eminencijo. Nagrada neæe biti neznatna!" Nadbiskup je uskliknuo: "Bio bih i odviše nagraðen da doživim konac jezuitskog gospodarstva..."- Tako dugo neæeš živjeti, gospodine nadbiskupe! - vikneGrande prekinuvši pripovjedaèa. - Ne, ne. Tako dugo neæešživjeti. U to se kunem! Dalje? Je li još što rekao?- Nadbiskup je stao šetati po sobi i rekao svom gotu:"Ako vam pomažem, radim samo u korist sveæenstva. Vjerujte, u našem krugu naæi æete najbolje saveznike. Izvolite topriopæiti kao moju službenu izjavu previšnjoj liènosti u èijeime ste došli. Svjetovno sveæenstvo veæim je dijelom protivjezuita i osuðuje njihovo licemjerstvo i zloèine. Osjeæam da

se obnavlja Biblija: èekamo Mesiju da bièem rastjera trgovce,licemjere i farizeje koji trguju Kristovom naukom."Ovo raspali oca Grandea:- Tako je govorio taj lupež na nadbiskupskoj stolici?- Jest, tako! - reèe otac Johann. - Meðutim, jedva stojeto dorekao, vani je zazveèalo zvonce. Hitro sam se izvukao izsvoga skloništa i otišao u hodnik. Tamo je èekao španjolski

poslanik. Ušao sam u sobu potpuno mirna lica i najavio poslanika pa opet izašao. Ponovno sam se uvukao u svoje skrovište. Èuo sam samo svršetak razgovora sa španjolskim poslanikom. Ne mogu citirati rijeèi, ali sam razabrao da je i španjolski poslanik s njima razgovarao o jezuitima. Obeæao je Rosenbergu i nadbiskupu da æe od španjolske vlade pribaviti dokumente o nedjelima zbog kojih odanle tjeraju naš sveti red. Španjolski je poslanik èak rekao da æe poæi caru Josipu i s njim o tom razgovarati.- Dakle, urota! Oèito, urota protiv nas - reèe otac Grandei udari po stolu. - Vidjet æemo tko je jaèi - Josip, ili mi. Urotnik protiv carice - ili mi, njezini vjerni podanici koji uživamonjezino povjerenje.Ipak, lice oca Grandea bilo je mraèno poput jesenskog oblaka. Ušutio je, buljio preda se, a onda æe svom uhodi:- Oèe Johanne, vratite se opet u svoju službu k nadbiskupu. Do veèeri potražite toène upute što vam je dalje raditi. Asada, do viðenja!Jezuit u lakajskoj odori siðe stubama u crkvu. Na vratima se oprezno ogleda, prekriži i izaðe.CRNI KABINETU refektoriju5 Terezijanuma sjedio je otac Pelegrini pri doruèku. Mladi crvenoputi novak servirao mu je butinu, peèenu jarebicu s razlièitim prilogom i bocu vina.Široke usne oca Pelegrinija žvakale su - ali njegove misli kao da nisu bile uz jelo. Košèato lice, pokriveno blijedo žutom kožom, izražava smisao za užitak. U sivim oèima razabire se5 Refektorij (lat.) - blagovaonica u (katolièkim) samostanima.



snažan, odluèan pogled. Dvije kose crte u kutu usana urezale su u njegovo lice silovitu, gotovo cinièku energiju. Vrata blagovaonice snažno se otvore. U sobu uðe Grande.Pelegrini ga pogleda i poravna prosijedu kosu. Uputi mladog novaka da izaðe.Kad je ostao nasamo s Pelegrinijem, Grande mu priðe s izražajem duboke poniznosti:- Oèe Pelegrini, sjeæate li se onog dogaðaja prije tri godine.- Ne znam na što nišanite?- Naš red poslao me u jedan hrvatski samostan da uðemmeðu fratre i da ih zajedno s vjernicima privedem u našekrilo.- Ali vi, brate, niste djelo izveli, veæ ste podivljali strašæuza jednom ženom, poèinili zloèin i morali ste bježati iz onogkraja.- Sto puta sam vam prisegao da su mi to podmetnuli neprijatelji našeg reda da onemoguæe moj rad.- Vjerovao sam vam i poslao vas na dvor da tamo svojimvrlim sposobnostima služite našim svetim ciljevima.

- Oèe Pelegrini - nastavi Grande povišenim glasom pre-križivši ruke na prsima. - Èistoæa našeg reda svima je uzor- pa ipak, eto, digla se ruka klevete da poprska blatom našobožavani visoki uzor.- Klevete? Protiv mene?- Isto tako kao što se nekoæ nabacila na mene. Znam damije duša èista, a uvjeren sam da ni vi niste krivi. Naš neprijatelj opet je na poslu. Sad pljaèka vašu èast, vašu èistu dušui vaše èisto tijelo.- Što vele? Što?- Da ste obešèastili nevinu djevojku.Male nemirne Pelegrinijeve oèi naèas se ukoèiše:- Tko to veli?

- Namještenik pakla na beèkoj nabdiskupskoj stolici.- Laže, sluga neèastivog!- Znam, njegova laž obešèašæuje, eto, naš uzor, ali ipakvam to moram priopæiti. Nadbiskup je to pripovijedao Rosen-bergu da ovaj tu prièu prenese Josipu.- A dokazi? - Pelegrini se nasmije.- Nadbiskup je prièao da ste vi na prijevaru doveli u našdvorac na Dunavu neku djevojku i tamo je obešèastili, a ondaprepustili na èuvanje Euzebiju. On se njome poslužio da vassruši s vašeg visokog položaja.Grande je govorio polagano prekriženih ruku na grudima. Lice i glas odavali su daje ogorèen zbog klevete na svog glavara. Samo su se oèi upiljile u Pelegrinija kao da u svojoj duši spremaju neku zamku.Pelegrini je nastojao da se smiješi, ali je u taj smiješak pala kap trpkosti. Grande je nastavio:- Euzebije vam je prikazao da djevojka boluje od crnih kozica. Tu izliku ona je upotrijebila da umakne i jednog je danapobjegla ravno k nadbiskupu u Beè da svjedoèi protiv vas!- Mirni... živa... živa?... - krikne Pelegrini blijed, preneražen. Zaboravi tko stoji pred njim i nastavi dršæuæim glasom:- Euzebije mi se zakleo daje u vruæici skoèila u Dunav!- Dakle, ta je prièa živa istina? - prošapæe Grande s namještenim zaprepaštenjem i spusti glavu na prsa.Pelegrini tek sada uvidi da se razotkrio pred Grandeom, ali su njegove misli bile zabavljene mnogo veæom opasnošæu: sazna li carica što je s Mirni, upita li za nju, zatraži li je - što æe se dogoditi? Pribravši se, obrati se svom pouzdaniku:- Nismo li svi ljudi?- Razumijem vas. Put k èistoæi vodi kliskim stazama. I anðeli su posrnuli.- Strašno! Djevojka je kod nadbiskupa, a Euzebije se kleodaje skoèila na dno Dunava!- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Lupež! Htio je djevojku iskoristiti da pokopa vas. Pokazaojoj je pismo engleske banke...- Ono što se izgubilo?- Da, ono. Ukrao ga je iz naše ladice. A Mirni ga je opetukrala njemu i ponijela sobom, a s tim pismom i tajnu našegormara.

- Zar se davao urotio protiv nas? Ili nas iskušava Bog?- Mirnije spis dala nadbiskupu...Pelegrini uspravi svoje snažno tijelo i izmrmlja nekoliko kletvi. Grèio je prste i škripao zubima. Onda najednom upita:- Odakle sve to znate?- Otac Johann slušao je razgovor nadbiskupa i Rosenber-ga kojega je Josip poslao k njemu da sakupi dokaze protivnas. Josip sprema urotu.I Grande isprièa Pelegriniju sve što mu je kazivao Johann. Pelegrini je blijedio, režao poput pseta. Napokon stisne pesti:- To bi znaèilo da se gospodin Bog zasitio naše službe nazemlji. Pa dobro. Borit æemo se i protiv njegove providnosti. Crni ormar treba da premjestimo u neki drugi samostan,daleko od Beèa.- Ako im je poznato da se u ormaru èuvaju neki spisi, ondaje zgodnije da spise spremite negdje drugdje.- Nipošto. Oni ih mogu izvuæi i ispod zemlje, ali ih se nikad ne mogu domoæi ako su u ormaru. Ne mogu ga razbiti,veæ samo istopiti, a spisi su pohranjeni u kutiji koja se pri svakoj vruæini topi i uništava ih.- Pronaðu li tajnu kako se otvara ormar?- Nitko je ne zna do mene jedinoga niti je može otkriti.- U mirnim danima potrebno je da takve važne dokumente ima na brizi tek jedan jedini naš èovjek, ali u ovoj opasnostimorali biste tajnu povjeriti još nekome... Naime, jednom gla-

varu samostana. Svi smo ljudi - smrt više puta stiže, a da ne šalje glasnike.Pelegrinijev pogled upilji se u oca Grandea. Kao daje nešto tražio u njegovoj duši. Meðutim crte lica oca Grandea bile su pune topline i odanosti.- Ako ova tajna propadne s vama, èitav red izgubit æe možda svoj život. Jeste li ikad mislili o tome?- Još ne, ali sad moram sve povjeriti - vama.- Oèe Pelegrini, nisam vrijedan tolike milosti makar...- Kad doðe vrijeme, sve æete saznati. Kad našem redu is-kažete veliku uslugu, predložit æu vas za svog nasljednika.- Ne želim za sebe ništa više nego služiti i opet služiti ibraniti od kleveta - vas.Ova rijeè podsjeti Pelegrinija da Grande zna za njegov èin koji je htio sakriti pred caricom. Potapša Grandea po ramenu i tiho mu reèe:- Vi ste moj najvjerniji pouzdanik. Vama æu otkriti i ovutajnu. A sada je najvažnija - Mirni. Moramo je pronaæi makarpremetnuli èitav Beè.- Wolf mora znati gdje je.- Kod sebe je ne sakriva, ali od stare lude lako æemo izmamiti njezino boravište.- Treba da dobijemo pismo što gaje Rosenberg danas predao nadbiskupu. Dobije li ga u ruke Marija Terezija, mogla biJosipu zajamèiti nasljedstvo prijestolja.- Josipa valja što prije maknuti - reèe Pelegrini. - Kad biprinc Karlo možda ipak htio s nama...- On je naš. Mrzi Josipa i uvjerenje da bi on morao naslijediti prijestolje. Ostalo je moja briga.- Èini se da je naš èas sve bliže - reèe Pelegrini. - Samo,treba nam novaca. Vi ne jurišate dovoljno, a Vilma nam višene daje. Zar je i Franci zaboravio svoju kesu?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Zar ne znate? Car Franjo Stjepan prekinuo je s Vilmom izaljubio se u novu dvorsku gospodu groficu Neru.- Vilmine usne bile su naš kapital. Ali kakva je nova grofica Nera? Ne bi li ona bila dovoljno pouzdana da nam zamijeni Vilmu?- Ako njezine anðeoske oèi govore istinu onda je uzor po-božnosti. Uvjerava me da je sretna što je na dvoru upoznala velièinu i uzvišenost našeg reda. Uostalom, ne brinite zato. Groficu æu voditi kako hoæu. Sasvim je u mojim rukama.Njezina sudbina ovisi o mojoj volji - ali ona je odviše èista, ada bi nam u ovoj stvari mogla poslužiti kod cara. Prièekat æuda vidim. Zasad je odgajam za špijuna Josipu.- Prepuštam to vama. A Euzebija æu uhvatiti ja, staviti gana muke i strpati u zatvor. Što je s Rusom koji je došao datraži Jagušinsku?- S njim je svršeno prije dva sata, on nam više ne možesmetati.- Hvala Bogu! Toga smo se riješili.Otac Pelegrini priðe k vratima i povuèe zvonce. Za nekoliko trenutaka èetiri muškarca u dugim crnim mantijama polagano i tiho uðu u refektorij.- Braæo - reèe Pelegrini - u opasnosti su Božja svemoæi Božja slava. Pakao se diže. Ako odmah ne potrèite na obranu, izdajice smo Boga. Nadbiskup ima u svojoj ruci potvrduna ulog našeg reda u engleskoj banci. Nadbiskup zna da jeBog našem redu izruèio spis za koji vam veæ rekoh da bi gakraljica i carica iskupila podjeljivanjem kancelarske èastijednom èlanu našeg reda. Tajna nije otkrivena - i neæe jeotkriti. Ipak, mogu je tražiti, i njihova potraga veæ znaèipoèetak urote koju snuje protiv nas buduæi car ove države,sada rimski car Josip. On je živa pošast, kugu nosi u svommozgu i duši. Od rasadnika kuge moramo spasiti Boga,njegove vjernike, nebo i zemlju. Otac æe vam Grande sve

pripovijedati a onda treba da stvorimo odluku i - poðemo na djelo.Crne sjene okupile su svoje glave. Tiho su šaptali...AUSTRIJSKA POMPADURKAKneginja Vilma nemirno šeæe svojim salonom. Trakovi crvenkaste tunike lepršaju za njom poput krila. Mladi knez Fritz uhvatio se objema rukama o naslonjaè i s izrazom nezadovoljstva prati Vilmine korake.- Što ti je? Kakvo ti je lice? Kao da grizeš dunje.- Da se smiješim? Ne hraniš me bombonima. Što ti nijepravo? - okosi se ona.- Uzrujavaš se što te car Franjo zapušta? Nije li dovoljnoda ga ti ljubiš?- Tele! Potpuno tele! Vilma da ljubi salo cara Franje?Vilma kojoj pred noge polažu svoja srca najljepši kavaliridruštva?- Zašto se onda uzbuðuješ? Što on više ne dolazi?- I opet ti velim: tele! Doði amo. Klekni i slušaj.Ona sjedne, a mladi se knez spusti do njenih nogu.- Slijep nisi, gluh nisi, a valjda nisi ni sasvim glup. Ako meta nada nije prevarila, onda si morao opaziti da sam od onogadana kad je Marija Terezija dovela na dvor groficu Neru - detronizirana. Od dana kad se poèelo govorkati da je car Franjozaljubljen u mene, društvo me postavilo uz caricu.- Neæeš me zavarati. Imati muža carice Marije Terezijenije u Austriji nikakva važna stvar. On nije u državi drugo doobièni lakaj.

- U državi da, ali u društvu - ne. Žena koja je careva ljubavnica uživa u društvu èast i odlikovanje, makar taj car bio i- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


naš Franci. Carica me veæ pokušala odstraniti, ali su joj savjetovali da to ne èini zato što æe se svi rugati. Osim toga, plemstvo se bunilo protiv tog pokušaja. Carica je tašta, ne trpi uza se nikoga tko bi je mogao zasjeniti, a ja sam dokazala da mi ne treba krune, a da mogu sjesti kraj nje. Sada je ta rafinirana žena dovela na dvor groficu Neru, ženu grofa Vojkffyja, da mene raskralji! Snebivaš se? Vidiš li kako carica odijeva groficu, kako je podmeæe caru. Ona pritom igra ulogu svodilje. A car? Iz puke lijenosti da svoju slaninu odviše ne umori, pruža ruke za ženom koju mu je podmetnula njegova zakonita supruga. Kao pravi purgar, Franci sada ima kod kuæe sve: hranu i ljubav. A ja? Ja gubim svoj nimbus. Velikašice mi se ljubazno podruguju, gospoda me zlobno bockaju jer sam njima pretpostavila carevo udvaranje. Èim je Franci okrenuo oèi prema grofici, nestalo je bengalske vatre koja me dotad osvjetljavala.- Pa što sada? Što hoæeš? - upita Fritz ponizno.- Sto hoæu? Hoæu svoje prijašnje mjesto. Ne oponiraj!Zar da dopustim da me gurne u kut provincijska ljepotica?Mene, s mojom ljepotom? Hoæu da opet budem austrijskaPompadurka! Hoæu naslov "La belle princesse"! Potkraljice!Je li ti sada jasno zašto se uzbuðujem.- Da, jasno mije - reèe Fritz žalosno.- Drago mi je da si smogao toliko svjetla u svojoj glavi.Ako ti je, dakle, stalo do moje ljubavi, onda ne prigovaraj ièekaj dok me spopadne volja da ti skinem vlasulju i rašèupamtvoje uvojke. Sad ustani. Imam goste.- Vrlo dosadne goste. Tvoja roðakinja grofica Auerspergsigurno je došla da nešto izmami od tebe.- Htjela bi da joj pomognem do carièine milosti. Ne znamje li me time samo bocka ili još ne zna da me Franci napustio.- Tko je ona druga?- Neka grofica Èikulini. Mislim da ovdje traži barunaSkerleca. Ali taj se zahvalio na dvorskoj èasti tobože zbog

bolesti, a pravi je razlog što je nekad bio zaruèen s groficom Nerom. Kako je ona sada na dvoru, Skerlec se povlaèi. A sad mi dozovi kuænog patrona oca Alojzija.- I ovog bih najradije izbacio iz svoje palaèe. Uvijek njuškaza mnom. Zatekne li me s tobom, lopov æe nas iznuðivati.Trebalo je da se okaniš jezuita.- Protiv njega ne mogu ništa. Ljubimac je moga muža.Znaš da svi velikaši primaju jezuite i svaki je odabrao po jednog odgojitelja djeci i sebi. S njima se savjetuju i raspravljaju ne samo o duhovnim pobožnostima nego i o obiteljskimnamjerama, odgoju i osobnim planovima. Osobito to èine onikoji žele imati zagovornika kod carice. Ja opet trebam svojeuhode i pomagaèe u svom odnosu sa carem.- Podupiru li ga jezuiti?- Tako je! Dovedi ga.Mladiæ posluša poput pseta. Vilma je uredila kosu. Alojzije uðe i pokloni se. Okruglo lice bilo je spokojno, a pogled miran i bešæutan.- Ima li kakvih vijesti s dvora? - upita kneginja.- Carica se ljuti što plemstvo posjeæuje francuskog nadbiskupa koji je sada gost beèke nadbiskupije. Carica je izjavi

la da je taj francuski nadbiskup kicoš, a ne sveæenik. I vi stese juèer odazvali pozivu francuskog biskupa. To nije društvoza vas. I caru Franji bit æe žao što ste pošli na Francuzovuslavu.- Što me se tièe car? Njegovu protekciju uživa vaša zagrebaèka vještica. Ni otac Grande ne može je odstraniti s dvora.- Kneginjo, zasad je u interesu našeg pothvata da je pustimo u miru.- Kome je to u interesu? Jezuitima? Sad vam ide u raèuni ona! A prije vam je išlo u raèun daje car udvarao kneginjiVilmi!- Kako možete ovako obijediti naš red?- ¦*¦ "*¦

¦J4 V



- Ne kreveljite se ovdje kao da ne znate kako sam postala careva ljubavnica. Tko mi je utuvio u glavu da æe moje imepovijest zabilježiti uz Mariju Tereziju? Vaša braæa. Jest, Grandei Pelegrini. Uèinili su to da preko mene za svoj red osvoje carevdžep. Da nije bilo mene, car bi još èitao knjige kojima se daviJosip. Danas bi on stajao uz svoga sina. Priznajete li to ili ne?- Priznajem, ali...- Nema tu nikakvo "ali". Vi ste u meni raspirili taštinuda se dignem nad sve žene u državi. I zbog vas sam postala careva ljubavnica. Svojim sam poljupcima otvarala vašimdžepovima njegovu nagruvanu carsku kesu, zabravljenu lihvarstvom i škrtošæu. Prodavala sam svoju ljepotu za vaše oltare. Onda ste moj odnos nazivali hodoèašæem u slavu Božju- a sad vam to hodoèašæe više nije potrebno. Sad ste našlivješticu pa mislite da æe preko noæi oplijeniti carstvo i bogatstvo za vas.- Kneginjo! Za ime Božje - šaputao je otac Alojzije ogledavajuæi se - samo ne tako glasno...- Naprotiv! Vikat æu iz svega grla. Vikat æu da me èuju doBeèa!- Prelijepa kneginjo! Dopustite mi rijeè. Nismo vas zapustili, ali carica je nevjerojatnom odluènošæu odbila ocu Grandeuda otpusti groficu. Još nikad mu ništa nije odbila. A sad, eto...- Vi, svemoæni, koji vladate nad kraljicom, stojite skršte-nih ruku!- Nismo se pokorili, samo smo se pritajili! Èekamo zgodanèas. I molim vas, strpite se...- Skinuta sa svog prijestolja? Omalovažavana, izvrgnutaruglu? A car da sjedi kod vaše ljepotice? Prije ste tražili moje sastanke s njim - a sad asistirate njegovim sastancima svješticom. Vi, crne svodilje!- Kneginjo! Molim tiše, tiše! Grofica neæe dugo biti u kraljièinoj milosti. Èekajte...

- Ne èekam ni jednog jedinog dana. Razumijete li? Nijed

nog dana. Ne trebam vas. Pomoæi æu sebi sama. Imam u rucioružje.Stala je u prozoru i pogledala perivoj.- Kakvo oružje?- Kakvo? - okrene se opet k njemu. - Ne bih li vam tovaljda objesila na nos? Dovoljno je da znate: jezuiti su izgubili Vilmu Auersperg!- Nemojte, kneginjo! Opet æemo vas uzdiæi kao pobjednicu na vaše staro prijestolje.- Ne trebam vas. Uèinit æu to sama.Kneginja Vilma pode u svoj spavaæi budoar.- "Hulje - mrmljala je - ja æu vašu vješticu poslati na lomaèu s koje je nitko živ više neæe moæi spasiti!"Zapovjedi sobarici neka se upregne koèija. Kad se odjenula, pošla je k svome mužu i poljubila ga rekavši:- Idem u posjet grofici Thurn na Waldburg. Hoæu das njom malko razgovaram, osjeæam potrebu za njezinompobožnošæu.Otac Alojzije uputio se pješke u Schonbrunn.Ljetnikovac kneza Auersperga bio je u Trautmansdorfu, pola sata udaljen od èuvenog dvorca kneza Bathyanyja. Trokrilna ljetna zgrada služila je obitelji samo u vrijeme dok je dvor boravio u Schonbrunnu, jer je knez svakog tjedna nekoliko puta posjeæivao cara Franju i s njim izjahao ili kartao.Drugi dan nakon sukoba kneginje Vilme s ocem Alojzijem sjedio je kneževski par na terasi. Knez je kartao s nekoliko svojih gostiju, a u kutu terase kneginja Vilma živo je razgovarala s gospoðama groficom Auersperg i groficom Èikulini.



- Ne boj se, draga - tješila je Vilma svoju roðakinju. -Ti æeš opet doèi na dvor. Samo budi strpljiva. Nije tako lakoodstraniti Neru.- To veliš ti? Valjda Nera nije pogasila žar kojim te obožava car Franjo? - primijeti grofica.Vilma digne glavu i nasmije se:- Car je u mene tako zaljubljen da mi ni sto grofica Nerane bi moglo ukrasti samo jedan pogled. On je moj slijepi rob.Oko Nere se vrze netko mnogo moæniji nego stoje Franci... -reèe ona naglašavajuæi intimni naziv cara Franje.- A tko je taj moæniji?- Prestolonasljednik Josip. Svojim coprnjaèkim sredstvima mlada gaje grofica sasvim zaèarala. Kažu da svake veèerizalazi u prestolonasljednikove odaje.Grofica Auersperg radosno klikne:- Siniša je prevaren!- Pa naravno - doda bivša careva ljubavnica.- Uzela gaje zbog taštine, da ga otme nama, a nešto i zbogzahvalnosti što ju je spasio.- Vrlo dobro - smješka se Vilma.- Netko dolazi - upozori grofica Èikulini.Dame pogledaju u perivoj. Alejom se približavao jahaè, visok èasnik garava lica u odori gardijskog kapetana.- Zaboga! To je Siniša! - klikne grofica Auersperg.Radoznalim su pogledom pratile Sinišu kako je sjahao,predao konja sluzi i uputio se prema terasi.- Bilo bi zgodno da se udaljite - reèe Vilma. - Htjela bih

s kapetanom govoriti nasamo. Imam važnu osnovu.I protiv svoje volje, grofica Auersperg i Èikulini uputile su se u dvorac.Gardijski kapetan popeo se na terasu i ne opazivši Vilmu, poðe ravno knezu Auerspergu.

- Njegovo velièanstvo car Franjo Stjepan moli vašu kne-ževsku milost da biste izvoljeli veèeras doæi u njegove odajena partiju karata. Moli pismeni odgovor.- Ne biste li sjeli k nama dok napišem pismo? - reèe knez.- Dopustite, kneže, da se poklonim njezinoj kneževskojmilosti - reèe Siniša.Knez ustane i prikaže Sinišu svojoj ženi, a onda mu ponudi da sjedne.Kad se knez udaljio da napiše caru odgovor, kneginja upre u Sinišu svoje crne oèi. Meðutim, on izvadi iz džepa pismo pa æe tiho:- Vaša kneževska milosti, car Franjo naredio mi je da vamovo predam. To je bio povod da zamolim kneza pismeni odgovor - da bih stekao prigodu predati vam ovo pismo.Vilma se nasmiješi. Preleti sadržaj pisma napisan u hitrini."Još uvijek uzalud èekam da uzmognem posjetiti moju sestru Sar-lotu i tamo naæi najljepšu vilu svoga života. Možda u ponedjeljak.Franci.""To je samo isprika - pomisli Vilma - sigurno je Alojzije intervenirao pa me ovako povlaèe za nos. Èekajte! Sve æu vas preteæi."Pogleda Sinišu i upita:- Vi ste carev pouzdanik pa vam je sigurno poznato što micar javlja tako tajanstveno?- Vaša kneževska milost, njegovo velièanstvo povjerilo mije da odnesem pismo. Ne povjerava mi svoje tajne.- Nije nikakva tajna. O tom govori èitav dvor. Vi, oèito, nisteiznimka.- Èini se da jesam jer mi ništa nije poznato.- Oh, kako ste naivni, grofe! Èitav dvor zna ono o èemumi piše car. Moli me da pokušam mladog cara odvratiti odpogibelji koja prijeti njegovom braènom miru. Ali to je pre--



velika zadaæa. Njegova je žena odviše ružna, a nova dvorska gospoða odviše lijepa, a da bih mogla odvratiti Josipovo zanimanje za lijepu groficu. Siniši zakuca srce.- O kome to govori vaša kneževska milost?- Gdje vi živite? Još niste vidjeli novu dvorsku damu kojojcar Josip posveæuje napadno mnogo pažnje? To je grofica...Ime joj nisam upamtila...Krv poleti Siniši u lice. Ustane:- Vaša milost, to su sigurno brbljarije nevrijednih dvorana.- Možda, ali ipak je sve to vjerojatno. Car je mlad, željanljubavi... Nešto ste se uzrujali?- Grofica o kojoj ste izvoljeli govoriti - moja je žena!- Oh, pardon, grofe! Oprostite, nisam ni slutila. Ako je vaša žena, onda nema pogibelji da bi mladog cara mogla zamijeniti s vama! Njegova je glava okrunjena krunom, vaša lje

potom. Ne bojte se!- Hvala vašoj kneževskoj milosti na utjesi. Moja je žena visoko nad svim sumnjama.- Uvjerena sam u to. Ipak, primite savjet iskusne žene kojapozna dvor. Ne izlazite svoju ženu opasnostima. Nigdje nijenapast bliža nego na dvoru.- Moja je žena prošla teška iskušenja.- Uistinu? Onda æu mladom caru priopæiti daje njegov truduzaludan.- Njegov trud? Ne vjerujem da bi mladi car svoj karakterzablatio takvim nakanama. Sve su to samo zlonamjerne fantazije spletkarica.- Dopuštam. Ima ih na dvoru. Ali sad sam gotovo uvjerena da lažu. Takvog muža grofica nije uzimala radi bogatstva, èasti ili imena - a sigurno vas nije uzimala ni zbog zahvalnosti što ste je spasili s lomaèe. Sigurno vas je ljubila od

prvog susreta. Ljubavi koje nastaju na prvi pogled jedino su prave, jedino trajne - jer takva ljubav proizlazi iz èitavog našeg biæa. Takva ljubav nije samo odraz vanjskih okolnosti, ne može izvirati iz zahvalnosti ili èega drugog. Tome se radujem, pa æu mladog cara upozoriti da se okani grofice - veæ s obzirom na govorkanje u dvoru.Siniša ne odgovori jer se vratio knez i donio mu pismo za cara.Kapetan poljubi kneginji ruku, oprosti se i pojuri niz terasu.Kneginja Vilma slavodobitno objavi svojim gošæama carevo pismo i priopæi daje car žarko zaklinje da mu bude vjerna i uvjerava je o svojoj nježnoj ljubavi.- Nisi li Sinišu malo bocnula sa carem Josipom? - upitagrofica Auersperg svoju kneževsku roðakinju.- Smatraš li me zaboravljivom? - nasmije se Vilma. - Savje gorio i odjurio poput furije.Gospode su se zlurado smijale. Pritom je bivša dvorska dama neprestano pogledavala na drugu stranu terase.- Promatraš grofa Balzana? - upita Vilma.- Nije li on roðak grofice Thurn s VValdburga? - upita grofica Èikulini.- Njezin zaštitnik, makar nešto premlad, ali ljubavnik jojnije. Grofica živi svetim životom. Èini se da boluje od vjerskog ludila. Grof Balzano upoznao me s njom pa je katkadposjeæujem. Balzano redovito zalazi k nama i ostane u dvorcunekoliko dana. Bavi se kemijskim i medicinskim znanostima.Evo, veæ je opazio da govorimo o njemu.Vilma rukom da znak grofu. Ustao je i približio se damama. Njegov stas i lice nisu odavali ništa kavalirsko, ništa plemiæ-ko. Okruglo lice s krupnim nosom i još krupnijim usnicama pokazivalo je lagodnu nehajnost.- Kako napreduju vaša istraživanja? - upita ga Vilma postoje s grofom upoznala obje svoje gošæe.



- Napredovala bi hitrije kad me mojoj znanosti ne bi oduzimala vaša ljepota - reèe grof obiènim glasom udvornosti.- Naprotiv, vi biste morali požuriti sa studijama da što prije pronaðete glavnu svrhu svog istraživanja. Crne kozice mogle bi vas preteèi.Kneginja se obrati svojim gošæama i objasni im:- U najnovije doba grof istražuje neki lijek, siguran lijek

protiv zaraze crnih kozica koje ove godine uništavaju tolikoljepotica. U tu svrhu grof ima na VValdburgu laboratorij.- Tako? Dakle, vi se bavite tako ogavnim stvarima? - reèegrofica Auersperg i nehotice joj pogled padne na njegove ruke.- Da, da, moje dame, èuvajte se! Njegove se ruke dotièuzaraznih bacila crnih kozica.Vilmina primjedba nasmiješi grofa. Èinilo se daje u neprilici kad je odgovorio:- Bio sam izvan sebe kad sam vam to pripovijedao. Uništitæete mi u žena i ono malo ugleda što ga sam nisam upropastio.Ali Vilma ga nije htjela braniti, još ga dublje zakopa:- Da, da, sad æe žene i vaš zagrljaj smatrati cjelovom zaraze.On se požuri opravdati:- Ne, ne nosim zarazu u svojim rukama ni na svojim usnama, nego u boèicama.- Slaba obrana. A da vam kapljica padne na odijelo? Mislim, to bi imalo posljedica. Ili ne?- O, i te kakvih. Moje lice nikad nije bilo poželjno damama, ali u tom sluèaju postao bih rugoba.- Uhvatile bi vas se crne kozice?- Više nego sigurno.- Eto, vidite. Nije li sasvim neprilièno kad se kavalir baviznanostima?Vilma se nasmije, Balzano se pokloni:- Ljubomoran sam na crne kozice. Oduzimaju mi moguænost da èavrljam o vašoj ljepoti.

I grof skrene razgovor na drugu temu.Nakon pola sata on se stepenicama uspeo u svoje dvije sobe koje je nastavao svaki put kad je boravio u kneževskom dvorcu.Ušavši u salon, pozvoni. Zamalo ude lakaj. Grof zapovjedi da mu dozove oca Alojzija. Smireno lice jezuita brzo se pojavilo u grofovu salonu.Zatvori pomno vrata i tiho zapita:- Zar se što dogodilo, grofe? Balzano pogleda na vrata išapne:- Kneginja je juèer bila na VValdburgu.- Odmah poslije onog sukoba sa mnom?- I neprestano je molila groficu Thum da joj pokaže mojlaboratorij. Grofica ju je uvela onamo, a Vilma je ostala nekoliko trenutaka sama.- Zar je to kakva neprilika?- Jest, velika! Opazio sam da mi nedostaje jedna boèica sazarazom crnih kozica.- Sumnjate li na nju?- U prvi sam mah pomislio da se boèica negdje zametnula.Sad poslije razgovora s Vilmom i njenih èudnih upita o zarazinešto mije sumnjivo. Ona se, doduše, šalila, a ipak kao dajeu tim rijeèima bilo nešto skrovito.- Ne vjerujem da bi imala odvažnosti uzeti u ruke takvuboèicu...- Na VValdburgu se toèno interesirala kako s tim valja postupati. U laboratoriju je èak ispitivala mog laboranta. Boèicaje bila u limenoj kutiji, kapljice su posve izolirane. Ipak...- Možda se varate kad mislite da je Vilma odnijela boèicu?- Onoj na VValdburgu treba zapovjediti da se ne paèa umoje stvari. Kako je uopæe smjela povesti kneginju u laboratorij? S njom æu govoriti malo odluènije.- MARIJA JURIC ZAGORKA


SIVA DVORSKA HALJINAKasno uveèer razodijevala je komorkinja Tilda svoju gospodaricu kneginju Auersperg. Vilma je promatrala smedokosu oblu djevojku. Da joj kosti na licu nisu odviše izboèene, bila bi ljepušna. Ovako je priroda s nekoliko poteza lišila djevojku poželjnosti, te važne putnice u brak. Vilma je oslovi intimno:- Stoje s tobom? Zar te Filip još nije zaprosio?Djevojka uzdahne:- Vaša milost, nisam dosta lijepa da bi me uzeo bez novaca.Ne govori o ženidbi, ali uzdiše o duæanu koji bi htio otvoriti u Beèu, blizu sajmišta. Ne mogu mu odgovoriti: kupit æu tiduæan. Zato šuti. Kad djevojka nije lijepa, mora imati novaca.Zadovoljno promotri Vilma suzama orošeno lice svoje sobarice.- Voliš li ga?- Uzme li drugu, umrijet æu - i gorko zaplaèe.- Bi li htjela zaslužiti toliko novaca da možeš kupiti lijepuopremu, pokuæstvo i èitav mali duæan?Kao ukopana zagleda se sobarica u svoju gospodaricu.- Da, ti bi to mogla zaslužiti. Treba samo da izvršiš jednuvrlo malu stvar, recimo spletku, i da o tome ne reèeš nikomeni rijeèi.- Vaša milost - klikne ona i spusti se na koljena. - Uèinilabih sto puta gore stvari. Oh, uèinila bih strahote...- O strahoti ni govora, posrijedi je tek mala šala. Prijate-ljuješ li još uvijek sa sobaricom grofice Auersperg, moje roðakinje, one što je prije bila dvorska dama?

- S Pepicom Lacher? Jest, kako ne! Svake se nedjelje uSchonbrunnu sastajemo u maloj gostionici kod "Divlje patke".- Vrlo dobro. Nego, nije li Pepi sada sobarica nove dvorske gospode.

- Da, prièala mije o njoj.- Pepi je voli?- Kaže daje vrlo prijazna prema njoj, daje mlada groficažena kapetana dvorske garde i da je prekrasna i veoma ljupka.- Kako vidim, gotovo je zaljubljena u nju.- To baš ne znam...- Svejedno. Zakuni se da neæeš nikome povjeriti ono štoæu ti reæi. Zakuni se na ono što ti je najmilije. Prekršiš li zakletvu, ona æe se izvršiti. To da znaš.- Progovorim li neka budem kažnjena - neka me Filip nikada ne oženi. Ostala gola i bosa i usidjelica.- Pazi, prekršiš li zakletvu, kazna te neæe minuti. Sad poðisa mnom u garderobu.Drugi dan popodne uputila se Tilda u šenbrunski dvor i u sobi u prizemlju potražila svoju prijateljicu Pepicu Lacher.Pošto su èavrljale o dvorskim damama i zgodicama što su dopirale do služinèadi Tilda reèe:- Slušaj me, Pepi, ti si roðena i odgojena na dvoru pa teovdje uvažavaju. Ne bi li me preporuèila vrhovnoj komorkinjida me uzme na dvor?- Zar ostavljaš kneginju Vilmu?- Htjela bih biti promaknuta s kneževske na dvorsku sobaricu.

Mogu te preporuèiti - no zbog prijateljstva opominjem te: kod kneginje ti je ljepše. Vjeruj mi, nije na dvoru služba laka.- Dvorske su gospode vrlo neugodne, zar ne?- Kako koja. Moja gospodarica nema vremena da zanovijeta.- Je li to mlada grofica kojoj je muž kapetan dvorskegarde?- MARIJA JURIC ZAGORKA


-Da.- Ljudi govore da je veoma lijepa i bogata.- Da, lijepa je, je li bogata, ne znam.- Zar nema lijepih haljina i dragocjenih nakita?- I previše. Zbog toga je grofice Colorado i Palfv ne moguvidjeti. Neprestano prigovaraju da je odviše kite.- Dakle, ona se lijepo odijeva?- Kažu da tako želi kraljica. Danas su joj opet donijeli nekoliko novih haljina.- Pepi, pokaži mi ih! Znaš kako si mi pokazivala haljinegrofice Auersperg. Mene to veoma zanima.- I mene. Cijelo prijepodne razgledavala sam nove haljinesvoje grofice. Sad je nema u sobi. Popodne boravi kod kraljice.- Hajdemo u njezinu garderobu.- Pa - idemo.Djevojke su ušle u Nerinu sobu.Iz spavaæe sobe vodila su vrata u mali kabinet koji je saèinjavao Nerinu garderobu. Tu su stajali ormari, a u svakom visjele haljine složene kao na lutkama.- Isuse! - klikne Tilda - sklapajuæi ruke. - Krasnih lihaljina!A ponosna dvorska sobarica tumaèila je prijateljici koja je za koju priliku. Ogledavale su jednu po jednu.Priðu k stalku na kojem je visjela siva haljina od svilenog brokata s dugom povlakom.- Ova je haljina za dvorske sveèanosti - objasni PepicaTildi.- Još je posve nova?- Da, grofica Nera odjenut æe je prvi put tek u srijedu kadje na dvoru veliko primanje. Danas su je donijeli.- Takvu je haljinu imala i grofica Auersperg - uzdahnesobarica kneginje Vilme.

- Sve kraljièine dame moraju imati takvu haljinu. Tako jepropisao dvorski nadmeštar.- A dragocjenosti? - upita Tilda. - Ima li što lijepo?- Ovdje su u kaseti. Pokazat æu ti. Carica joj je dala nekoliko prekrasnih dragulja.Dvorska sobarica priðe toaletnom stoliæu. Tilda je ostala kod stalka sa sivom haljinom. Dok je Pepi otvarala kasetu i vadila dragocjenosti, Tilda hitro izvuèe iz džepa malu limenu kutiju. Prateæi pogledom svoju drugaricu, spretno podigne rukav sive haljine i nagne u rukav kutiju iz koje je virila glavica boèice. Brzo ga spusti, povuèe kutiju natrag, zatvori poklopac i gurne kutiju u džep.Sve je potrajalo nekoliko trenutaka.

- Pogledaj - zovne je Pepi - ove dragocjenosti.- Kako te dame ne bi bile lijepe u svemu ovome - uzdahne Tilda.Kad su se nagledale, vrati se Tilda sivoj haljini. Pepi je nastavila.- Ovaj nakit pripada grofici. Pogledaj ovu kopèu od brilja-nata i zelenog dragog kamenja. Kopèa je prišivena u naprsnicudaje ne bi izgubila. Sama sam je prisila. Grofica mije rekla daje to obiteljski nakit koji je dobila od bake. Za nj bi mogla kupiti kuæu.Tilda je uzbuðeno promatrala dragocjenosti, kimala i uz-disala:- U takvoj opremi i rugoba mora zasjati.Pola sata nakon toga Tilda se oprosti s prijateljicom. Kad se vratila kuæi, kneginja Vilma doèeka je u sobi za odijevanje.- Jesi li izvršila?- Jesam. Toèno kako ste rekli. Našla sam tamo mnogo krasnih haljina. I modru, i žutu, i ružièastu - ijednu bijelu.Vilma je prekine uzbuðenim glasom:- Rekla sam sivu, onu koja je propisana za dvorske dame.



- Znam, vaša milosti. Sve sam ih pregledala, a kapi samusula u onu sivu.- Sigurno u sivu?- Jest, vaša milosti. Tu haljinu pokazala mije Pepi i rekladaje to propisana haljina dvorskih dama za sveèanosti, pa æeje grofica prvi put obuæi u srijedu.- Dobro. Menije bilo do toga da onaj miris saspeš u rukavupravo te oprave. One druge neæe tako skoro oblaèiti, a sivumora odjenuti za sveèanost u srijedu. Bit æe to vesela šala -baš stoga ne smije nitko saznati za nju. One su kapi sasvimneobièan miris - i ništa drugo.- Da su i otrov, sasula bih ga za duæan mojem dragom.- Nisi li se dotakla boèice ili onih mirisnih kapi?- Ni malim prstom. Uèinila sam tako kako mi je naredilavaša milost.- Tvoj duæan je, evo, ovdje.Kneginja joj preda kesu. Djevojka zaplaèe od radosti.Vilma je otišla u sobu i našla oca Alojzija gdje joj pouèava sina."Tako je, vi carske svodilje", pomisli gledajuæi jezuita. "Vaša æe vještica gorjeti na lomaèi s koje je ne može spasiti nitko, pa ni vaš prevareni Bog. Sad sam ja vaš gospodar!..."U kraljièinim odajama užurbala se sva posluga. Dvor se vratio s procesije i spremao se za veliko primanje.Svake godine taj se dan slavio velikim sveèanostima, procesijom i primanjem u spomen osloboðenja Beèa od Turaka.Marija Terezija odredila je Neru da toga dana na dvoru obavlja službu njenog osobnog tajnika kurira.Dvorska dama u toj službi imala je bdjeti nad svim što se dogaða u carièinim odajama, prenositi kraljièine odredbe, kontrolirati jesu li izvršene i poput adutanta održavati vezu izmeðu kraljice i ostalih èlanova kraljevske obitelji i dvorane.

U dane kad je taj posao bio osobito važan voljela je kraljica takvu službu podijeliti Neri jer je sve odredbe izvršavala najotmjenije i najhitrije. A

carica je uvijek bila nestrpljiva. Njezine zapovijedi nitko nije mogao izvršavati tako kao što je to radila Nera.Mlada grofica u plavoj haljini za službu s kraljevskim grbom na ramenima, jednostavno poèešljana, bila je veæ u šest sati u jutro pripremljena za službu. Prije nego što je otišla carici, naredi sobarici:- Pepi, pripremi mi novu sivu gala-haljinu za primanje.Neka me sve èeka spremno u deset sati da se mogu vrlo hitroodjenuti za primanje.- Bit æe sve u redu, vaša milosti.Nera pode u odaje Marije Terezije.Zaèas je sjedila uz pisaæi stol. Carica joj dade pero.Èitavo jutro Nera je žurila dvoranama prenoseæi kraljièine zapovijedi. Kad je u devet sati ušla u kraljièino predsoblje, ko-morkinja je upravo zapovjedila slugama da zatvore prozore.Nera se zaustavi:- Zašto ste dali zatvoriti prozore, madame Gutenberg?Sparina je, a njezino velièanstvo uvijek želi svježeg zraka.- Da, vaša milosti - ali danas dolazi kancelar Kaunitz.Kad on dolazi sve se zatvara. Dosta ste dugo kod nas ali još neznate naše tajne grofovska milosti. Gospodin kancelar pravaje dvorska gospoðica koja svagdje osjeti propuh. Kad on dolazi u dvor, mora biti sve onako kako on hoæe.Komorkinja zažmiri jednim okom:- Vaša milost sigurno zna što mislim...- Madame, ne znam ništa - strogo æe Nera.- Ne znate ono što zna èitav Beè? Kraljica nikome ne popušta, sve mora biti onako kako ona hoæe. Kancelar je jedinièovjek za èiju se volju odrièe svih svojih navika.- Carica mu daje prednost jer je najumnija glava države.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Bogme jest. Kad je mogao tako dugo ostati u carièinojmilosti, to bogme nije tek šuplja glava.- Njezino velièanstvo uvijek odlikuje umne sposobnosti.- Hm, možda kancelar ima i kakvih drugih prednosti? -ponovno žmirne komorkinja.- Kancelar je najjaèi oslon prijestolja - pridometne Nerane hoteæi opaziti njezino žmirkanje. Pogledavši uzduž sobe,naglasi: - Eno, dolazi grofica Fuchs.- S njom ide i èitava menažerija.- Kakva menažerija?- Vaša se milost malo brine za dvor - kad ni to ne zna.Groficu Fuchs obdario je Bog dugim nosom i zato je zovu no-sorogom. Sad je zovu i - lisicom. Vidite onu drugu, to je grofica Palfy. Ima sprijeda dva šiljasta zuba pa je zovu dvorskiris. Treæa je grofica Colorado. Pogledajte onu èeljust pa širokoizboèeno èelo, a pod njim male skakutave oèi. Ne izgleda lipoput orangutana? Zato su je tako i nazvali dvorani - a svetri dame zajedno nazivaju "kraljièina menažerija". Tako im sesvi izrugujemo. - To nije lijep obièaj - ukori je Nera.- Oh, draga grofice, kod nas na dvoru zloba je desert. I vibiste veæ imali nadimak kakve životinje - da niste tako lijepi.Gospoda su vama nadjenula ime "dvorski anðeo". Kako vaszovu naše dvorske dame, to još ne znam - valjda još nisu mogle naæi kakav prikladan nadimak, iako to jako žele.

Nera se nije dalje obazirala na pripovijedanje komorki-nje, veæ se ponovno uputi u kraljièin kabinet. Nekoje vrijeme èekala dok je carica ne oslovi s novim nalogom:- Obavijestite princeze da želim s njima razgovarati prije primanja. Javite nadmeštru neka što više skrati èestitkeza primanje da mi nitko ne dosaðuje govorancijama. Paradase još dade podnijeti, ali dugi govori nikako. Za vrijeme primanja valja u velikoj dvorani zatvoriti sve prozore. KancelaruKaunitzu škodi zrak. Doduše, vruæe je, ali on je takav. Ne mo-

gu ga prekrojiti. Neka pripreme svježeg piæa, kancelar èesto dobiva vrtoglavicu. Ali menije milija njegova glava nego stotine drugih koje nemaju od èega da se zavrte. U deset sati treba da ste u potpunoj gala-opremi i da stojite iza mene, i to uz kneza nadmeštra.- Slušam, vaše velièanstvo.- A propos, ništa novo? Što radi car Josip? Ne vidim ga.Èime se bavi?- Koliko mije poznato - èita.- Da, da. Uvijek èita. Zato ga i boli glava. Ja nisam imalavremena za literaturu, ali sam državu izvukla iz svih ratova ifinancijskih neprilika. A car Franjo Stjepan? Udvara li vam?- Nakon one šetnje u perivoju, o èemu sam isprièala vašem velièanstvu, nije mi se više približio.- Nije?Carica uèini zlovoljnu grimasu i okrene lice k Neri:- Bili ste s njim nešto preoštri. Trebate to ispraviti.Nalog zaèudi Neru što se odrazilo i na njezinom glatkom ibijelom licu.- Èudite se grofice? Slušajte, dijete moje - reèe caricapovjerljivo. - Vi biste jedini cara mogli izlijeèiti od njegovebolesti da udvara svakoj ženi. Vi biste ga mogli uvjeriti da ses lijepom ženom može i prijateljevati, a da mu ona ne dajeništa drugo nego dobre savjete. Razumijete li me?U prvi èas Neru je smela carièina primjedba, ali ovako tumaèenje rasprši u njoj svaku zabunu pa je prihvatila te rijeèi onako kako ih je izrekla carica. Vjerujuæi njenom razjašnjenju, odgovori:- Razumijem, vaše velièanstvo. Ipak, nikako ne shvaæamda bi muškarac kojega je zapala sreæa da bude vaš drug mogao udvarati drugima...- Ah, pustite to. Muškarac uvijek traži ljepotu i mladost.- Onda je nemoguæe da skine oèi s vašeg velièanstva.

.-**-.^ li



- Ja sam bila lijepa i mlada...- Vaše velièanstvo još je uvijek lijepo i svježe - i kad bi vaševelièanstvo znalo cijeniti, naglasiti svoju ljepotu i svježinu...- Naglasiti? Kako to mislite?- Ako mi vaše velièanstvo neæe zamjeriti - reæi æu: vaševelièanstvo svoju ljepotu i svježinu zasjenjuje svojom toaletom i nemarom za sebe.Carica se nasloni na naslonjaè i sa zanimanjem pogleda Neru:- To mi je jednom rekao Taruka. Bit æe, dakle, da to nijeisprazno. Dakle, recite kako biste, na primjer, odjenuli svoju

caricu?- Neka mi vaše velièanstvo dopusti da izaberem toaletu zadanašnje primanje. Ova nije najprikladnija. Tamna je, mrtva.- Da se preodjenem kraj tolikih poslova?- Velièanstvo, i carevi i kraljevi muškog roda kitili su svojetijelo da pobude pozornost podanika. Državni poslovi nisu ihspreèavali da se urese. Zašto bi se vaše velièanstvo zapuštalo?Samo pola sata, i vaša æe ljepota dobiti dostojan okvir.Carica pogleda u zrcalo smeðu toaletu u kojoj je htjela da pode na primanje. Sama je morala priznati daje èini starijom i nekako mrkom.Brzo je odluèila:- Dobro! Neka bude!Ustala je i pošla s Nerom u svoju dvoranu za odijevanje.Madame Gutenberg sva se zarumenjela od uzbuðenja vidjevši da carica prelazi preko njenog ukusa i podvrgava se odredbama ove dvorske dame. Osjetila se uvrijeðenom.Nera je odabrala modru haljinu od svilenog brokata s utkanim zlatnim vjenèiæima. Duboki dekolte otkrivao je kraljièina izvanredno bijela ramena. Oko vrata stavila je Nera ogrlicu od dragocjenih bijelih èipaka, spletenu od svijetlomodre bar-

šunaste vrpce opšivenu biserom. Taj nakit namjestila je preko prsiju do struka.Èipkasta ogrlica okružila je kraljièino lice i prikrila njezin podbradak, stoje toliko prijetio njezinoj ljepoti i èinio je znatno starijom.Na ogrlicu objesila je Nera zlatni nakit s modrim kamenjem, obrubljen dijamantima. Odredila je i takve naušnice.Madame Gutenberg morala je kraljièine kose uèešljati tako da im istakne neobiènu bujnost. Na frizuru je Nera prièvrstila zlatni dijadem s briljantima i smaragdima. Onda je carièino lice temeljito oprašila bijelim praškom, èime je bilo znatno ublaženo prejako rumenilo carièinih obraza.Kraljica je zadovoljno promatrala svoju visoku snažnu pojavu u modrilu haljine koju je odabrala Nera. Oèi su joj blistale i živo se isticale.- Sto ste uèinili od mene? - smješkala se carica. - Ta viste sa mnom nešto èarali. To nije ona ista Marija Terezija odprije pola sata.- Nisam uèinila ništa više, velièanstvo, nego ono što èinisvaka ljepotica - traži samo ono što joj pristaje. A velièanstvoèesto èini obratno.- Da vidimo uèinak te promjene kod drugih - nasmije seMarija Terezija. - Da budem naèas i ja - žena. Doðite.Dvije žene vratile su se u kabinet.Kroz otvorene prozore sjalo je sunce i obasjalo carièinu pojavu. U ovoj toaleti Neri se prièinjala veoma lijepom i svježom, unatoè njezinim godinama koje su bile iznad pedesete."Bože, i ova je žena izrekla tako strašnu prijetnju", pomisli Nera. "Daje ostavim, ona bi povukla pomilovanje, što gaje dala Siniši. Zar se s tog visokog glatkog èela ne može doæi do srca?"- Èini se da ste zadovoljni mojim izgledom - primijeticarica.

., L



- Veoma sam sretna što izgledate tako divno.Koliko god je Nera koji put bila ozlojeðena na caricu jer ju je rastavila od muža, toliko ju je privlaèila svojim dostojanstvom, energijom i nekom èudnom snagom koja je ljude vezala uz nju.- Vaše me ganuæe dira i ja æu ga nagraditi, grofice. Od sutrapodijelit æu vam svaki tjedan dopust - da vidite svog muža.Ta vijest razvedri Nerino lice kao da gaje obasjala iznenadna svjetlost."Zacijelo veoma ljubi svoga muža", pomisli carica. "Èekaj, moja draga, lijepa grofice! Tvoja ljubav moj je adut. Za volju te ljubavi uèinit æeš sve što zatražim!"Dok je ovako razmišljala, padne joj pogled kroz prozor u perivoj gdje je pred dvorom stala osmoroprežna koèija.Iz nje je izlazila Vilma. Oko njene vitke pojave raširila se krinolina s raskošnom haljinom od zelene svile. U bijeloj sveèanoj Vilminoj vlasulji zelenio se smaragdni dijadem u obliku krune. Ponosno je digla glavu. Oèi su joj drhtale neobiènim sjajem. Licem je provijavala neka tajnovita radost.Carica se zaèudi."Zaista izgleda prekrasno. I kako je slavodobitno, pobjednièki zadovoljna? Da - tu se nešto krije! Smaragdi u obliku krune. Zastoje toliko sretna?..."- Smijem li otiæi vaše velièanstvo? Vrijeme je da se odje-nem za sveèanost - oglasi se Nera.Carica je pogleda.- Da, da. Žurite se, èekam vas.Mlada se grofica pokloni i izaðe iz kabineta. Pohiti u svoju garderobu da odjene sivu gala-haljinu.Dotle je carica promatrala Vilmu kako silazi s koèije. Dva kneževska paža nose impozantnu povlaku."Danas je prekrasna. Htjela je da bude najljepša. Hoæe da bude ljepša od svoje suparnice Nere koju sam joj nametnula.

Tako je: Vilma je raèunala na propise. Danas njezina suparnica mora odjenuti sivu haljinu. Siva boja potamnjuje sjaj i najveæe ljepotice. Danasæe Vilma biti najljepša. Zato je ona tako vesela, tako trijumfira!..."S takvim mislima carica prati bajoslovnu toaletu kneginje Vilme. Silovito strese srebrno zvonce. Ude grofica Fuchs i nešto plaho pogleda caricu.- Odmah zovnite groficu Neru. Hitno!- Ona se upravo odijeva za primanje.- Svejedno. Odmah daje ovdje!Stara grofica pošalje slugu da potrèi u prizemlje. Zatekao je Neru kad je sobarica veæ poèela otkopèavati modru haljinu. Siva propisana haljina visjela je na stalku.- Carica želi da se grofica odmah vrati. Odmah!Nera pobrza do carice.- Grofice, vi æete odjenuti novu bijelu haljinu s pupoljcima. Na glavu stavite bijeli vijenèiæ od pupoljaka evo, taj smaragdni nakit...- Velièanstvo, njegova preuzvišenost knez nadmeštar poslao mije sivu gala-haljinu i odredio...- Ne marim ja za to. Propis je siva gala-haljina, meni jesiva boja dojadila i neæu daje odjenete.- Velièanstvo, knez nadmeštar naroèito mije poruèio da sene usudim odjenuti što drugo.- Vi æete se ipak to usuditi jer ima netko tko je moæniji odnadmeštra. Stare dvorske dame neka obuku sivo. Vama zapovijedam bijelo - i basta! Štaviše, ne uzimajte vlasulju. Hoæuda uðete sa svojom kosom. To æe biti senzacija. Carica imapravo da sebi priušti senzaciju.Nera se pokloni i izaðe.

"Èekaj, austrijska Pompadurko! Uzalud si danas sjedila pred zrcalom pet sati. Bijela haljina frapantno istièe Nerinu ljepotu, bjeloæu puti i baršunastu crninu njezinih oèiju. U ovome sam



uspjela!" nasmiješi se carica zadovoljno, prihvati pero i nastavi da rješava službene spise.Pola sata prije deset vratila se Nera u predsoblje. Bila je odjevena u bijelu krinolinu od lagane pahuljaste tkanine, posutu sitnim ružièastim vjenèiæima. Njezina osebujno pepeljasta kosa spuštala se u punim uvojcima po ramenima. Glavu je okruživao vjenèiæ od pupoljaka sa smaragdnim dijademom nalik na krunu.Svilena pahuljasta tkanina, ukras i put njezinog vrata stapali su se u svježu bjelinu. Samo su joj jabuèice nadahnute ružièasto. Velike crne baršunaste oèi produhovljene su, a probuðene sreæom što æe opet vidjeti Sinišu, blistaju zagonetno.Kad je ušla u predsoblje, dvorske dame se zaprepastiše. Pritrèi grofica Fuchs:- Zaboga, ogriješili ste se o propise. Odmah se preodje-nite! Siva haljina je propis. Sivo!- Njezino velièanstvo naredilo mije - bijelo!Dvorske dame pogledaju se zapanjeno. Grofica Fuchs ušu-ti. Ona jedina shvaæa kraljièine namjere i primijeti:- Njezino velièanstvo ima pravo da korigira dvorske propise.Kad je ona otišla, grofica Colorado prišapne grofici Palfy:- Dosad je samo kancelar Kaunitz uživao toliko ugleda dasu zbog njega kršeni stari propisi. Èak zatvaraju prozore kodprimanja što je gotovo uvreda za plemstvo - a sad dolazi taprovincijalka. Stoje caricu moglo skloniti da krši propise?U predsoblje stupi drugi dvorski ceremonijar. Spazivši Ne-ru, toliko se prenerazi da se èinilo kako æe pasti u nesvijest.- Što je to? Kakva je to strahota? - reèe oštro Neri.Ona se isprièala caricom, ali æe ceremonijar uzrujano:- To je nemoguæe! Njezino velièanstvo nikad nije kršilopropise. Smjesta se preodjenite u propisnu sivu gala-haljinu.Ovakvu vas neæu pustiti u dvoranu za primanje. Nikako!

- Carica oèekuje da budem uz nju.- Neæete moæi k njoj dok sam ja živ!Naèas smetena, promišljala je, a onda odluèi da side i da se preodjene. Meðutim su gospoðe Colorado i Palfy vijeæale sa ceremonijarom.- U rangu je iza nas, a odijeva se poput princeze. To jesramotna povreda etikete. Poðimo k dvorskom nadmeštru.Sve troje ušlo je u ured dvorskog nadmeštra kneza Kheven-hillera koji je stajao pred zrcalom u potpunoj sveèanoj paradi, u zlatom izvezenoj odori sa širokom vezanom vrpcom preko grudi. U ruci mu štap sa zlatnom jabukom.Ispripovijedali su mu dogaðaj s Nerinom toaletom.- Užasno! - klikne nadmeštar. - Utrošio sam tri tjedna daizradim plan za inscenaciju proslave tog velikog historijskogdana i da mi sada pokvare ovu moju sliku? Ne, idem njezinom velièanstvu!Odmah se najavio carici i ušao u kabinet sav crven u licu.- Što je tako strašno važno, dragi kneže, da ste se èak zarumenili? - upita carica.- Vaše velièanstvo, dvadeset i pet godina imam sreæu uprav

ljati slavom, ljepotom i ugledom najodliènijeg dvora u Evropi.Uvijek je slika dvora bila precizna, odlièna carska i kraljevska.Na tu sliku nikad nije pala nijedna mrlja da joj pokvari makarnajsitniji red, tradiciju, umjetnièku ljepotu.

- Zaboga, kneže, ne pravim toliki uvod ni u parlamentukad molim velikaše da opet daju novaca. Kratko brzo i bezuvoda.- Vaše velièanstvo, nova dvorska gospoða odjenula je bijeluhaljinu. - Nadmeštar sklopi ruke pred caricom. Gotovo da nijezaplakao: - Velièanstvo! Tri tjedna slagao sam predivnu slikuvelikog historijskog dana. I sad da mi tu sliku slavnih tradicionalnih boja pokvari - bijela mrlja? To bi bilo strašno. Èak iprinceze moraju odjenuti zagasitu boju, a grofica da ulazi u- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


tu dostojanstvenu sliku - bijela, strahovito bijela! Velièanstvo, naš dvor ne smije se ovako blamirati. Bijela mrlja... - ne - ne!- Zaboga, kneže, ne plaèite.- Velièanstvo, promislite, bijela mrlja...- Nadmeštre, pomislite da ja nemani nijednog veselogdana. Zažmirite na tu bijelu mrlju - kad mi ona donosi tolikoveselja. Obojit æemo je drugi put kako god hoæete. Recimo,preksutra, kod sveèanog dinea. Neka tamo grofica bude siva- posve siva poput jesenske magle, ali danas mi dopustite tumrlju - tu koncesiju.Govorila mu je tonom za koji nije mogao otkriti je li ironija ili molba.- Kako sam dugo slagao sliku za sveèano primanje...- Svršimo brzo taj strahovito važan državni posao. Groficaneka smjesta doðe u bijeloj haljini - reèe carica nervozno.Knez se pokloni i izaðe izvršiti nalog. Meðutim su dame u predsoblju èekale na uspjeh nadmeš-trove intervencije i zabavljale se:- Što je to bilo ove noæi? - upita grofica Colorado poka-zujuši svoje šiljaste zube koji su joj pribavili naziv "dvorskogrisa".- Pripovijedala mi je Pepi. Kad se grofica Fuchs vraæalaod carice na poèinak, opazi blizu vrata mlade grofice nekogmuškarca... Grofica Fuchs upita: "Tko je?" Ali muškarac pobjegne...- I nije se saznalo tko je bio?- Nije. Grofica Fuchs nije ga mogla prepoznati jer se prekrio plaštem. Nestao je u tmini hodnika.- Dakle, mlada grofica prima noæne posjete. Treba da saznamo tko je i, vjerujte, njezino gospodstvo na dvoru neæedugo trajati.Meðutim je nadmeštrov dvoranin potrèao niza stepenice u Nerin stan i bez daha donio kraljièinu zapovijed:

- Grofica neka ostane u bijeloj haljini i odmah doðe gore.- Vaša milosti - reèe Pepi. - Carica nikako ne da da uzmete sivu haljinu. Evo, hoæe da doðete u bijeloj - govorilaje sobarica držeæi u ruci Nerin struk što ga je upravo svuklas grofice.

Nera je hitro ponovno uzela struk da ga odjene, zatim stavi nakit i potrèa u carièine odaje. Carica je doèekala s primjedbom:- Ljudi na mom dvoru nisu bili toliko uzbuðeni za èitavuŠlesku koliko zbog ove jedne protupropisne haljine!Dvorske gospoðe Colorado i Palfy nastavile su svoje prièanje o noænom posjetniku pred Nerinim vratima i stale nagaðati:- Da nije car Josip? Zamislite, sad svake veèeri dolazi upaviljon, a prije ga nikad nije bilo ni blizu. Mrzio je èak i kartanje, a sada s užitkom gleda igru - jer karta grofica...- Da nije car Franjo?- Otkako je na dvoru grofica, neprestano botanizira usvom vrtu i ne tuži se na bol u bubrezima, a kiti se poput kancelara Kaunitza.Zašutjele su, jer je Nera izašla u predsoblje i dala naloge dvojici dvorana koji su èekali na zapovijedi.Iz pokrajnje sobe zaèuli se koraci. Trka lakaja i posluge.- Kancelar Kaunitz - reèe glasno grofica Palfy i obje sedame spreme na pozdrav.U sobu uðe visok i okretan gospodin. Dugoljastu glavu s visokim èelom pokrivala je pedantno zaèešljana vlasulja. Nad ušima, od sljepooèica do tjemena, savili se dugoljasti uvojci. Usko, šiljasto lice i jake èeljusti pomno su našminkane. Dugi šiljasti nos spušta se do širokih tankih usnica. Tamne oèi pokrivaju krupne vjeðe, izgledaju kao da su otekle pa èine dojam da kancelar Kaunitz gleda ljude s visoka.Vitko tijelo odjeveno je u tamnomodri haljetak sa zlatnim pucetima i obrubima od bijele svile. Èitavo poprsje unutraš-



njeg i vanjskog haljetka bogato je izvezeno zlatom. Kratke modre hlaèe podvezao je bijelim vezenim svilenim vrpcama. Tanke noge u bijelim svilenim èarapama obuvene su u crne, šiljaste izrezane cipele s briljantnim kopèama.Finom rukom neprestano dotjeruje èipkastu ogrlicu prikopèanu dijamantima. Rukavi su opšiveni svilenim èipkama i pokrivaju prozirne bijele, nevjerojatno njegovane ruke."Bože moj", pomisli Nera "kako je dugo taj èovjek bio pred zrcalom dok se ovako spremio!"Kancelar poravna svoju ogrlicu na kojoj nema što da popravlja. U zrcalu opazi Neru i hitro se okrene. Tamne oèi izvirile su ispod vjeda kao ispod debelog bijelog zastora. Priðe joj i tiho primijeti:- Nisam vas ni opazio, grofice. Uvijek se povlaèite u pozadinu, a najljepši ste cvijetak šenbrunskog perivoja.- Moje je mjesto u pozadini, ekscelencijo. U službi sam.- Sinoæ sam vas promatrao. Bili ste snuždeni. Priroda jerazasula pred vaše noge sve svoje èarobnosti. Prava je grehota kad svojoj ljepoti uskraæujete vedrinu.Kancelar prinese oèima lornjon pa je èitavu omjeri nasmijanim pogledom. Onda afektirano podboèi desnom rukom bok i htjede nastaviti, ali ga prekine grofica Fuchs izašavši iz carièinog kabineta:- Njezino velièanstvo oèekuje vašu ekscelenciju.Kancelar se Neri lako pokloni, onda se još jednom pogledau zrcalo, još jednom poravna ogrlicu, pa se izgubi iza vrata kabineta.Dvorska dama Colorado priðe grofici Palfy, pa æe joj njemaèki, misleæi da Nera neæe razumjeti:- Ako Kaunitz baci oko na groficu, past æe na nju ljubomora carice poput sjekire.

Nera se obazre:

- Oprostite, moje dame. Nije dostojno stavljati takve primjedbe o svojoj carici.Dame je promjeriše neprijateljski.- Prisluškivati - to je vaše zanimanje?- Oèito je vaše ogovarati. A da se možete orijentirati, primite do znanja da ne govorim samo jezikom dvorske konverzacije francuskim nego i njemaèkim.Povuku se u kutu, a grofica Palfy primijeti:- Kaunitz je ove noæi spavao u dvoru. Da nije možda zamijenio vrata koja vode u kraljièine odaje s vratima njezinedvorske dame?Meðutim je Kaunitz ušao u carièin kabinet i širokom se gestom poklonio po propisima tri puta uèinivši u zraku kava-lirski krug svojom bijelom tankom rukom. Onda je neobièno toplo poljubio pruženu carièinu ruku.- Samo ne tako ceremonijalno! Nema ovdje nadmeštrovogštapa. Sjednite, dragi VVenzel.On ne primi ponudu, nego se zagleda u caricu istinski zaèuðen.- Što me tako gledate?- Što se to dogodilo s mojom divnom caricom? - reèe ons patosom. - Kao da je preko noæi vila pomilovala vaše lice iskinula s vašeg oblièja ono što gaje zastiralo da bismo ga vidjeli u svoj njegovoj sunèanoj ljepoti. Velièanstvo, vi ste prekrasni! Vaše je oko tamnije od noæi, vaše èelo bjelje od snijega,a vaše lice ružièastije...- Basta! Basta! - zaustavi ga ona i zamahne glavom, a izarumenih usana pojave se bijeli zubi koji su njezinu licu podavali svježinu. - Dakle, izgledam drukèije nego inaèe?- Juèer sve to nije bilo vidljivo našim oèima..."Mlada grofica prava je èarobnica", pomisli carica i prekine temu:



- Pustimo to, dragi Wenzel! Juèer vam nisam htjela govoriti o državnim poslovima, ali danas - sada - treba da selatimo posla. Ja sam najnesretnija vladarka na svijetu!- Da sam ja carica Marija Terezija, rekao bih: Carujem nadcarevima svih kraljevstava. I još bih rekao: Sva sreæa, sva ljepota, sva slava svih vladara samo je kaplja u moru što poniznooplakuje peæinu moje slave i moga prijestolja...Govorio je mirno, poluglasno, uživajuæi u svojim rijeèima.- Kad æete jednom prestati da laskate?- Laskanje je pokrivalo neiskrenosti, iznudivaè nezasitnosti, lihvar pohlepe. A moje srce kuca u sretnom uvjerenju da æei posljednjim kucajem poslužiti najveæoj kraljici koja je milostivo primila moj život i svu moju dušu da joj služe.- To je jedina moja utjeha - odgovori ona. - Zato se iutjeèem k vama. Èujte, Wenzel, car Josip nije zadovoljan snaslovom rimskog cara. Želi mi iz ruku istrgnuti žezlo i zavladati mojom državom.Kancelar je malo zabacio unatrag svoje šiljasto lice i pogledao caricu ispod krupnih vjeda.- Takva misao u vašoj umnoj glavi?- Josip mi je otvoreno predbacio prijateljstvo s jezuitima.Obeæao mije neke postupke protiv njih. Nije govorio previše,

ali je to više mislio. Oduvijek osjeæam da Josip oponira meni,svima nama. Osjeæam da je jezuite uzeo samo kao povod dami dokaže svoje nezadovoljstvo. Zamislite, on hoæe da mi protiv jezuita donese neke svoje dokaze. To pokazuje da neštosnuje iza mojih leda.- Prestolonasljednik možda ne dijeli mišljenje vašeg velièanstva o jezuitima. A i kakvih bi dokaza bilo da on oponiravašem velièanstvu?- Nisam li rekla da mije obeæao da æe nešto poduzeti? Toznaèi da stupa u ofenzivu protiv smjera moje politike...

L

- To je prevelika rijeè - zamišljeno æe Kaunitz, spustivjede i zagleda se u šiljak carièine cipelice koji je virio ispodsuknje. - Za ofenzivu treba i vojska. A gdje bi prestolonasljednik našao sljedbenike?- U njegove odaje od neko doba dolaze razlièiti èasnici.Plemstvo Josip sve više izbjegava, a druži se s vojskom. To jesumnjivo...- Vojska je vašem velièanstvu vjerna do posljednjegèovjeka.- Ne smijete zaboraviti daje on nasljednik prijestolja.- Kad bi Josip samo pokušao izvesti kakav državni prevrat,zamislite kako bi to okrnjilo moj ugled? Gospodin Bog poslaoje mojoj carici ðavolski san, kao što ga je poslao Kristu. CarJosip neæe uèiniti što takvo. Molim velièanstvo da vjeruje.- Tu molbu ne bih vam mogla ispuniti danas. Vidjet æemo.Svakako, Josip mi zadaje brige. Razmahuje se gdje nije potrebno, a gdje bi trebalo akcija - tu miruje. Godinu danaoženjen je s bavarskom princezom, a još nikakva izgleda nasina. I tu bi bila potrebna vaša intervencija...- Velièanstvo, kancelar još nikad nije dobio teže zadaæe. Usluèaju da car namjerava kakav prevrat, moja bi intervencijauspjela - ali u sluèaju nasljedstva, uza svoju najbolju volju, jasam nemoæan...- Da, princeza bavarska doista je ružna, priznajem. Što daradim? Da molim svetog oca da razriješi brak, pa da ga oženimo kojom drugom princezom?- To bi možda bio najbolji lijek za njega. Dakako, novaprinceza morala bi biti vrlo lijepa. U tom bi sluèaju prestolonasljednika minuli osjeæaji nezadovoljstva koje vaše velièanstvo tumaèi sasvim krivo... Uz takvu ženu i ja bih se revoltirao.- I protiv mene?- I protiv najdivnije carice...- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Vi ste muškarci svuda potpuno subjektivni. Svakako govorite s Josipom pa mi priopæite dojam. Hoæu da znam štomisli pod tim "èinima". Diplomatski ga ispitajte.- Još danas poslije dinea.- Još nešto. Primili smo vijest da Friedrich Pruski, unatoèsklopljenom miru, još uvijek drži vojsku na okupu. Èvrsto sam

odluèila da sve svoje namjeravane veze s drugim državamazapeèatim ženidbama svojih kæeri i sinova.- A Francuska, velièanstvo?- Mrzim je. Ali protiv Friedricha mobilizirat æu i svoj samoprijegor i sreæu svoje djece. Uvjerena sam da mi je Bog daokæeri samo zato da uèvrstim alijanse protiv Friedricha zasnagu moga prijestolja. Èujte me: odluèila sam Elizabetu datiudovcu Luju Petnaestom.- Nije li prestar?- Star je za ljepoticu, za Elizabetu æe biti upravo zgodan.Stari ženskar i pustolov može biti sretan dobije li moju kæer pabila ona i kozièava.- Ne znam, velièanstvo, hoæe li na tu ženidbu pristatikraljeva ljubavnica madame Dubarrv. Ne biste li joj iskazalipoèast pa joj pisali, kao što ste nekad pisali madame Pom-padour?Carica se namršti i odvrati pogled od kancelara.- Marija Terezija nikad neæe moliti kraljevske milosnice!Nikad nisam pisala madame Pompadour. To valja da naglasite pred èitavim svijetom. A ovo je - pismo za madameDubarrv. Proèitajte ne bi li se što dometnulo ili ispustilo.Proèitavši, kancelar odgovori:- Velièanstvo, ni slovca više ni manje.- Ni ovo pismo nisam ja pisala.- Ne, vi niste pisali!- A sad slušajte moj ženidbeni plan. Evo, piše mi VanSwieten da je sretno riješio pitanje udaje moje kæeri Josipe s

princom od Parme. Prosci su veæ na putu u Beè. Time bi ovo bilo u redu. Leopolda bih vezala sa španjolskom infantkinjom, a moju Amaliju za španjolskog infanta. Šteta što je Marijana bijednica pa joj ne mogu dati muža. Još mije u rezervi Marija Antonija. Princu Karlu potražila bih princezu na engleskom dvoru. Ali Engleska se priklanja Friedrichu i zato neæu da znam za nju. Karlo može još èekati. Tako sam odluèila da po-vedete pregovore o udaji mojih kæeri Elizabete i Amalije. Dakako, odobravate li ovaj plan.- Potpuno.- Tada požurite s pregovorima.- Kad bi se koja princeza protivila, moje bi nastojanje biloblamirano.- Marija Terezija u svom rjeèniku ne pozna rijeè "protiviti".- Znam, velièanstvo. Smatrao sam da bi majèino srce moglo popustiti.- U mojoj državi ne vlada majèino srce, veæ carica kojahoæe da obnovi habsburšku dinastiju. Što sam rekla, to je per-fektuirano i nema protivljenja ni od koga. Dakle, poduzmitepregovore posve mirno.- Nastojat æu uèiniti djelom veliku mudrost svoje uzvišenecarice.- Još jednom vas podsjeæam na Josipa. Kažem vam potpuno iskreno: snalaze me sumnje, zato sam ga stavila podpasku...- Smijem li upitati tko pazi?- Moja nova dvorska gospoda grofica Nera jedina na dvoruuživa njegovu sklonost. Pritom je vrlo važno što ona ni izdaleka ne shvaæa svoju misiju.- Vaša je mudrost beskrajna. Ova je ljepotica doista genijalna akvizicija.- To ste izrekli veoma oduševljeno.-



- Èitav zanos mog srca, uma i duše pripada najveæoj nadsvim ženama svijeta - reèe on mirno gledajuæi u caricu.Grofica Nera mirno najavi grofa Kocha u hitan posjet. Kraljica ga primi u kancelarovoj nazoènosti.- Što se dogodilo? - upita.Šef dvorske kancelarije obavijesti:- Židovi su htjeli otrovati oca Grandea.Rumenilo obaspe Mariju Tereziju. Plane i da dozvati jezuita.Veæ je èekao u predsoblju. Grof Koch pozove ga u kabinet. Zamalo se Grande duboko pokloni vladarki.- Doðite bliže - ponuka ga ona. - Htjeli su vas otrovati?- Znaju me i mrze, velièanstvo, ali Previšnji, koji bdi nadvašim velièanstvom, odluèio je da sluga svoje vladarice živi zanju i njezinu dinastiju. Na žalost, mjesto mene pao je žrtvomposlanik ruske carice.Ova vijest razljuti Mariju Tereziju i stane ispitivati pojedinosti.- Kad smo htjeli da od njega nešto saznamo o Jagušinskoj,Židov nam je dao napitak. Ruski poslanik je gucnuo, a ja samse tek prièinjao kao da pijem. Odmah je pao mrtav.Tada isprièa strku na ulicama "Žutoga grada".- Sretna sam što je ispalo tako. Smjesta bacite u tamnicuona dva redara koji su branili Židove.Ali Grande prihvati rijeè i priopæi:- U svom velikom gnjevu pobožni kršæanski puk kaznio jeodmetnike i linèovao ih.Carica usklikne:- Još ima dobrih kršæana!Kaunitz je šutio i promatrao carièinu svilenu cipelicu.- Treba objesiti onoga koji je htio otrovati oca Grandea -zapovjedi kraljica.Kaunitz uèini efektnu gestu:

- Da velièanstvo, zaslužio je vješala. Ali kazna bi mu bilastrasnija da ga pustimo još na životu i povedemo proces. To æeviše djelovati na Židove, a i krivcu æe dati priliku da razmišljao užetu. To djeluje jaèe nego da ga smjesta smaknemo.- Dobro - potvrdi kraljica. - Jeste li zadovoljni, oèeGrande?- Krivcu opraštam, samo se bojim da se pobožni puk nepobuni zbog odgode kazne i pomisli da njegova preuzvišenostkancelar Kaunitz kani poštedjeti krivce.- Naprotiv - mirno æe Kaunitz. - Mi æemo narodu datiprilike da prisustvuje procesu i da sam na svoje uši sluša i gleda kako se oko vrata krivca savija konop... Ne bojte se, oèeGrande. Razumijem se i ja nešto u inkviziciju. Moja odmazdabit æe u duhu Božje volje i u duhu njezinog velièanstva.- Povjeravam to vama, kancelaru - odluèi carica. - A pritom vas upozoravam daje ovaj dogaðaj najbolji dokaz kako jeprešna i opravdana moja želja da se izagnaju Židovi.- Neizmjerno prešna - potvrdi Kaunitz. - Èim naðem udržavnoj blagajni deset milijuna forinti, upotrijebit æu ih daprotjeramo Židove.- Deset milijuna za to? - vikne carica ljutito.

- Da, velièanstvo. Otjeramo li siromašne Židove, valjaotjerati i bogate, a onda æe stradati naši katolièki trgovci kojisu s njima vezani trgovinom. Protjeramo li Židove, propast æekatolièki zanatlije i trgovci.Poèela je kuckati prstima po stolu. Kaunitz je znao daje to znak njezine neodluènosti pa odmah nastavi:- Vaše velièanstvo neka ne misli o tom. Zato je tu kancelarKaunitz da se brine kako æe što prije i što bolje izvršiti voljuvašeg velièanstva.Kao daje èekala na to, carica vedro zakljuèi:- Hvala vam.



Pruži ruku kancelaru. On je poljubi i zajedno s Kochom ostavi kraljièin kabinet.Po njezinoj želji, Grande je ostao. Carica primijeti:- Sretna sam što ste ostali živi.- Otac Pelegrini odluèio je sagraditi sirotište Marije Te-rezije u koje bi sakupio svu katolièku beèku siromašnu mladežda ih uèini najvjernijim podanicima prijestolja vašeg velièanstva.- Vrlo dobra ideja! Pridonijet æu toj svrsi sto tisuæa forinti.- To bi bilo odviše, velièanstvo. Otac Pelegrini odluèio jetroškove podmiriti iz svote koju je vaše velièanstvo odrediloza samostan.- Nikako, to ne dopuštam. Izvršit æu što sam rekla.I ona ga otpusti ljubaznim rijeèima.U kabinet je ušla carièina kæi Elizabeta. Mlada princeza odjenula je zagasito crvenu svilenu haljinu koja je samo još više istaknula kontrast izmeðu lijepih crta i brazgotina od crnih kozica.Stajala je spuštene glave. Poslije svoje tragiène bolesti, uvijek je dvorom hodala spuštene glave da ne vidi nièiji pogled.- Elizabeta, spoèitnula si mi da se ne brinem za tebe. Da sinesretna. Evo, dokazat æu da sam u prvom redu majka, a ondacarica. Udat æeš se.Princeza pogleda majku kao da ne vjeruje.- Tvoj buduæi muž nije mlad, ali æeš uz njega biti kraljica.Nosit æeš francusku krunu.- Velièanstvo! - klikne Elizabeta. Presretna padne nakoljena i poljubi carièinu ruku.- Vidiš, koliko te volim. Ali mi moraš iskazati zahvalnost ipromijeniti svoje držanje prema jezuitima koji su oslon našedinastije. Tvoja je dužnost da u Francuskoj naš dvor uèinišpopularnim... Treba da si prema svima dobra. Makar ti okoli-

na bila i te kako odvratna. Pokazuj ljubav - ako ih i mrziš. Stjeèi njihovo povjerenje, iako bi opazila da ga nisu dostojni. Mužu iskazuj najnježniju ljubav, iako ga ne bi mogla ljubiti. Prikazuj se kao da se ne upleæeš u državne poslove, ali uvijek budno pazi da kralj slijedi intencije moje politike. Neka izgleda kao da ništa neæeš - a sve neka je po tvom, naime na moje. Izvještavat æeš me o svemu. Pravi se kao da ništa ne razumiješ, a budno pazi na sve. Razmišljaj o tom i spremaj se za veliku zadaæu - da budeš dostojna kæi svoje majke. Princezino liceje zasjalo. Veselje ga poljepša.- Velièanstvo, ni na što neæu više misliti nego samo na svoju zadaæu. Dugujem vam vjeènu zahvalnost.

Princeza Elizabeta izašla je iz kraljièinog kabineta promijenjena.Glava koja je godinu dana bila spuštena na grudi uspravila se. U njoj se probudi život kæeri Marije Terezije. Bit æe vlada-rica. A tu je želju Elizabeta nosila u duši od djetinjstva.Ponosna držanja i gizdava hoda, prešla je preko praga kabineta u predsoblje. Carièina ženska dvorska garda što je èekala u predsoblju iznenaðeno se ogledala za princezom stoje prolazila kraj njih u pozi kakve kraljice.Sa suprotne strane dolazila joj je u susret Nera.Princeza još više podigne glavu i prezirno prošapta za sebe."Služavka! Zbog tebe carica me ukorila one veèeri. Kad me vjenèaju s kraljem, morat æeš pokleknuti preda mnom i poljubiti mi ruku. Što je, napokon, ljepota?" nastavi Elizabeta filozofski. "Da sam lijepa, ne bih htjela poæi za starog kralja i ne bih bila kraljicom!"Kad je ušla u kineski budoar gdje su èekale ostale princeze odjevene za primanje, ona ih ponosno pogleda i navijesti:- Smatrajte me buduæom kraljicom Francuske!Sestre su se radoznalo okupile oko nje i obasule je pitanjima. Bile su na okupu sve osim Marijane koju su skrivali da na



javnim sveèanostima svojim bolesnim grbavim tijelom ne kvari dobar glas dinastije Habsburg.0 svojoj sreæi Elizabeta je prièala sestrama nekim neprirodnim razvuèenim rijeèima, punim patosa i èudnim gestama. Josipa i Amalija èudno su se pogledavale. Mlaðahna Marija Antonija buljila je u sestru kao u èudo.Za èetvrt sata ude u budoar Nera. Princeze su joj okrenule leda. Ne obaziruæi se na to, ona im javi da carica želi primiti princezu Josipu.Pokraj Nere proðe visoka tanana kraljevska kæi.Kad je Nera krenula prema carskom predsoblju, sretne u koridoru cara Josipa. Bio je u sveèanoj odori rimskog cara. Crveni haljetak od brokata vezen zlatom i dragim kamenjem osvježio je njegovo melankolièno lice. Na grudima su blistala odlikovanja, a oko èitavog gornjeg dijela tijela obavijala se široka carska vrpca. Mlaðahno lice i visoko èelo obrubila je na tjemenu glatko unatrag oèešljana vlasulja, savijena nad ušima u dva uvojka."Kako je lijep u ovoj odori", pomisli Nera. Svakodnevna mrka, smeða njegova odijela brisala su njegove spoljašnje prednosti.Iako je na sebi imala kokardu službe, car je zaustavi, pokloni joj se kao dvorskoj gošæi i reèe tiho:- Grofice, kad uveèer izaðete od bavarske princeze, èekamvas u modrom salonu. Iskažite mi tu uslugu. Dogodilo se neštovažno.- Doæi æu, velièanstvo - reèe tiho. Pritom joj oèi zalutajuna stepenice gdje je stajao gardist u sveèanoj odori sa zlatnimpojasom oko struka.Spazila je Sinišu. Bijela sveèana gardijska uniforma strogo se priljubila uz njegov snažan i skladan stas. Klobuk ispod kojeg je virila bijela vlasulja isticao je garavu ljepotu lica. Si-nišine vrele oèi otimale su se za Nerom.

"Kako je lijep u toj vlasulji", Nera æe u sebi. U službi se nisu smjeli ni pozdraviti. Mladi se car obazre kao da ga zanima koga to Nera gleda. Spazivši gardista, upita:- Je li to vaš muž?- Da, velièanstvo...- Vrlo lijep èovjek. Ali, u službi ste, neæu vas zadržavati.Car se lako pokloni. Nera pode prema Siniši. Stajao je na

èelu špalira gardijske momèadi. Nera i Siniša nisu ni maknuli glavama, samo su njihove oèi izmijenile pozdrav.Instinktivno Siniša okrene glavu. Oèi mu se zaustave na mladom caru koji je stajao na galeriji i još uvijek gledao za Nerom. Onda car upravi pogled u Sinišu. Mladom se kapetanu uèini da se u carevim melankoliènim oèima odražava neki skriven ljubomor.Stojeæi uspravno, isprsen po vojnièki na poèasni pozdrav caru, dušom su mu kružile nemirne slutnje i budile ljubomoru."Car ju je zaustavio. To je protiv propisa", mislio je Siniša. "Kneginja Vilma ima pravo. Car joj iskazuje neobiènu sklonost, a to znaèi..."Sad se Josip pomakne i polaganim korakom krene prema Siniši. Po njegovoj komandi gardisti se isprse na pozdrav. Josip odzdravi i upre upitni pogled u Sinišu. Onda se opet vrati koraèajuæi galerijom. Glavom mu sine misao:"Zašto nisam tako lijep?"Odmah se ispravi:"Kako je to glupo! I u mislima lažemo sami sebi. Da sam iskren, pitao bih se: >Zašto ona ne ljubi mene?<"Zaustavi se. Rekne opet sam sebi: "Dragi moj Josipe, zar æeš gubiti zdravu pamet? Grofica je samo tvoj saveznik i ne smiješ osjetiti ništa i



Protiv svoje volje opet se zaustavi i ponovno obazre na Si-nišu. U to se pojavi Nera i proðe kraj gardista. Josip ju je pratio pogledom. Sinišine oèi uhodile su careve poglede i Nerine kretnje. Oko nje leprša bjelina njezine haljine posute pupoljcima. Obojici - mužu i caru - uèinila se poput proljetne svjetlosti."Sto se to dogaða oko nje?" obnovilo se u Sinišinoj duši kobno pitanje i budilo u njemu nemir.Unatoè svojoj energiènoj zapovijedi samom sebi, Josip s nje nije mogao skinuti pogleda. Povukavši se iza jednog stupa, ostao je u koridoru.Za kratko vrijeme Nera se vratila prateæi princezu Josipu. Opet dobaci Siniši pogled koji je u njemu budio mraène sumnje."Zastoje tako sretna? Zašto se smiješi?" pitao se. Oèi su mu zalutale prema mjestu gdje je stajao mladi car. Obuzelo ga takvo uzbuðenje daje osjetio želju odbaciti sa sebe zlatni pojas i pojuriti k Josipu. A ostao je poput stupa u vojnièkoj službenoj pozi. Garavo lice u bijeloj vlasulji bilo je ukoèeno.Nera s princezom Josipom ude u kraljièino predsoblje, a mladi se car izgubi u koridoru.Kad se princeza vratila sestrama, navijestila im je da æe se udati za vojvodu od Parme.- A što æe biti s Amalijom? - upita Elizabeta.- I za nju majka ima stranog kraljeviæa - reèe Josipa.- A ja? - oglasi se Marija Antonija i gurne svoju ljepušnuglavicu meðu svoje radoznale sestre. - Za kojeg æu seja kralja udati?- Nisi baš pristojna - okosi se Elizabeta. Tako mlada djevojka ne smije govoriti o udaji.- A smije li o tom misliti? Hoæu da budem kraljica. Za-povijedat æu poput svoje majke.Princeze su je korile zbog njezina ponašanja. Odjednom se Amalija trgne i upita Josipu:

- Kakvog je kraljeviæa odredila majka za mene?- Svejedno je za koga se udaješ. Glavno je da nosi krunu.Te rijeèi pobudiše u Amaliji bijes prema sestri. A kako ga

nije smjela iskaliti nad njom, dobaci izazovni pogled Neri:- Istina je, muža ne treba ljubiti, on æe na dvoru lako naæikakvu dvorsku damu i uzeti je za milosnicu.Ne sluteæi da nišani na nju, Nera se poklonila i ostavila princeze. Pratili su je njihovi prezirni pogledi."Da me one veèeri nije tužila kraljici, Ernest bi me veæ bio zaprosio!..." pomisli Amalija i ljutito zatrese glavom. U njoj je raslo neprijateljstvo prema carièinoj dvorskoj gospoði i miljenici.UROTA PRINCA KARLA PROTIV CARA JOSIPAPrinc Karlo stajao je u salonu svojih odaja opremljen u sveèanu svijetlomodru odoru. Šesnaestogodišnji mladiæ sa zadovoljstvom je u velikom zrcalu promatrao svoje rumeno lice, oèi što su plamtjele, jaka ispupèena, nasmijana usta. Ponavljao je èestitku majci koju gaje nauèio njegov duhovni odgojitelj otac Grande. Poput kakvog glumca uvježbavao je stanovite geste i prouèavao izražaj svoga lica.U sobu tiho uðe otac Grande i slušajuæi svojeg uèenika, pljesne rukama:- Vrlo dobro. Bilo bi prekrasno kad biste smjeli govoriti nasveèanosti. Svratili biste na sebe svaèiju pozornost.- Zašto velite: "Kad biste smjeli"?- Dvorski nadmeštar kaže da vam je prigodom èestitanjadopušteno samo poljubiti ruku kraljici, a nipošto govoriti.- Ipak æu govoriti!- Visoèanstvo, tiše - mirnije.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Ne mogu mirovati. Zašto mi nije dopušteno govoriti?- Po dvorskom redu na dvorskim sveèanostima dolaziteposljednji. - Mislim - posljednji od kraljevskih sinova - reèeGrande naglašujuèi rijeè "posljednji". - Treba da se pokorite.Karlove oèi gnjevno usplamte. Otac Grande požuri se nastaviti:- Iako ste posljednji, po duhu i po èitavoj vašoj pojavi vi steprvi medu kraljevskim sinovima, premda vam po etiketi pripada baš nimalo èasno mjesto. Šteta, visoèanstvo, gotovo nepravedno.Karlo podigne glavu. Pogled mu plamti, glas mu je oštar:- Posljednji - zašto posljednji?- Zato što se niste rodili prvi od kraljevskih sinova.- Prvi? Ja sam prvi - jest ja. - Poleti k vratima, zakljuèaih i vrati se ocu Grandeu: - Ovih godinu dana što ste vi mojduhovni voda stekao sam prema vama povjerenje. Vi jedini samnom postupate kao s pravim kraljeviæem. Osjeæam da vijedini znate kako su me nepravedno bacili na posljednje mjesto. To mi se uvijek motalo po glavi, a vi ste mi sada nehoticepriznali da je tako. Varam li se?- Vaše kraljevsko visoèanstvo, možda nisam smio priznati...- Ne, vi ste to morali priznati. To ste mi priznavali svakidan, samo mi nikad niste izrekli tako jasno kao danas. Višeputa htio sam o tome s vama razgovarati, ali se nisam usudio.Vaša rijeè da sam posljednji, a ipak prvi - otvara mi usta. Viste na mojoj strani, zar ne?- Visoèanstvo, možda nije dobro da tako govorite. Pogriješio sam, iako sam svjestan da zagovaram pravednu stvar.- Moramo se izjasniti. Slušajte me. Bio sam još mali djeèak,

a veæ sam osjetio da me svagdje zapostavljaju, a Josipa svagdje istièu. Kad su Josipa krunili za rimskog cara, promatrao

sam sveèanost, povorku i krunidbu sasvim sakriven u pratnji ljudi, poput obiènog plemiæa. Dok su Josipa slavili, morao sam stajati u kutu - ja, kraljièin sin, morao sam stajati medu dvoranima. Josip je stajao na visokom podiju, sjedio je na prijestolju, njemu su stavljali na glavu krunu, gruvali su mu u èast topovi, zvonila su zvona, èitava je crkva bila puna raznih knezova i plemstva, sve mu se klanjalo. Mene nisu ni vidjeli. Osjetio sam u sebi bijes. Zašto krune njega, a ne mene? Kad majka umre, opet æe ga ovako slavno kruniti. A ja æu opet gledati poput kakvog obiènog dvoranina. To nije pravedno. Ja sam prvorodeni carev sin. Ja i nitko drugi.- Kako to mislite, Visoèanstvo?- Kad se rodio Josip, moj je otac bio samo vojvoda odToskane i muž moje majke. A što je vojvoda? Ništa. Oca tadanisu htjeli priznati carem Maðari ni Austrijanci. Majka mu jekasnije teškom mukom ishodila naslov cara. Rodio sam segodinu dana nakon toga. Tek kad sam se ja rodio, bio je mojotac car. Nisam li samo ja pravi kraljevski i carski sin? Nisamlija prvorodeni pravi kraljeviæ, a ne Josip koji je roðen kad jeotac bio samo vojvoda od Toskane?- Visoèanstvo, odat æu vam veliku tajnu - odgovori Grande i obori glavu. - Dobro ste mislili. Tako misli i veliki dionaroda, a i plemstvo je uvjereno u to.Karlo je bio uzbuðen.- Dakle i oni? Zašto sam onda posljednji, a morao bih bitiprvi? Zastoje prestolonasljednik Josip, a ne ja? Zašto velikašio tom ne govore majci?- Takav je, na žalost, poredak nasljedstva. Ipak, ne misliteodviše o toj nepravdi.- Mislim o tome dan i noæ. Kad god Josip sjedne uz majku,spopadne me srdžba.- Utješite se. Tko zna neæe li se to jednom promijeniti?Karlo skoèi i uhvati jezuita za ruku:



- Promijeniti? Kako?- Možda æe pravedni Bog svojom mudrošæu ispraviti zemaljsku nepravdu...- Kad bi Josip umro! Ali on je mlad i zdrav poput ribe. Kadbi on umro, onda...- Oh, Bože saèuvaj da mislite o tom, visoèanstvo. Istina,sve se može dogoditi, svi smo u Božjim rukama, pa ipak imai drugih putova kojima se može ispraviti greška.- Drugih putova?- Prestolonasljednik Josip je filozof, on je sljedbenik Vol-tairea i njegovih pristaša. Jednog bi dana mogao otklonitinasljedstvo prijestolja.- Tko bi mogao otkloniti tolike èasti i slave? Tko bi se htioodreæi da bude gospodar u državi i na dvoru? Pa kad bi to iuèinio, dvorski red postavio bi na njegovo mjesto Leopolda,zato stoje on drugi sin, stariji je od mene. Ali i on nije sin cara,i on je sin vojvode od Toskane. Ni on nije pravi princ.- Da, na žalost, tako je - uzdahne otac Grande.- Èujte, oèe Grande. Veæ sam htio o tome razgovarati s maj

kom. Vi znate kako me ona voli - samo mene. Josipa ne trpi,a Leopolda smatra glupim.- Visoèanstvo, ne smijete kraljici govoriti o tom. To bi bilonespretno. Duboko osjeæam daje pravda na vašoj strani. Vi stejedini pravi kraljevski princ. Vaša uzvišena majka drži se zakona koji za prijestolje odreðuje Josipa. Josip sam osjeæa davam nepravedno otima prijestolje, zato je tako šutljiv i povuèen.Karlo je pošao po sobi hitrim koracima, a njegovo se lice još više rumenilo. Otac Grande zadovoljno gaje promatrao ispod oka.- Kad biste vi htjeli... opet æe Karlo zaustavivši se pred jezuitom. - Kad biste vi htjeli...- Sve je u Božjim rukama - reèe on.

- Valja pomoæi gospodinu Bogu. Sami ste me nauèili Božjuželju: pomozi sebi sam, pa æu ti i ja pomoæi. Bog vas je poslaoda mi pomognete povratiti oteto prijestolje.- Visoèanstvo - pokloni se Grande.- Uvijek ste mi dali naslutiti da shvaæate moja poniženja.Sad vas ne puštam. Morate mi pomoæi.- Nisam zvan da se miješam u državne poslove.- Vi ste moja jedina nada.

- Teško je to, visoèanstvo, i opasno... Sazna li za to carica?- Evo vam moje kraljevske rijeèi: nitko neæe saznati.Nastojte da se car Josip zahvali na prijestolju i da Leopolda nepostave za prestolonasljednika. Oèe Grande, uèinite li to, kadja budem prestolonasljednik, vi æete postati kancelar.- Visoèanstvo, na to nikad ne bi pristali drugi.- 0, svima æu dokazati da mora biti onako kako ja hoæu.Tako postupa i moja majka. Provest æu svoju volju kako jeprovodi i ona.- Kad bi to sve bilo tako kao što vi sada kažete, visoèanstvo, premlad sam za kancelara. To bi mjesto moralo pripadati poglavici našeg reda.- Pa dobro, neka on bude kancelar, a vi æete biti šef mogdvorskog tajnog kabineta - ono isto što je sada Koch. Netrpim ga. I on se prema meni ponaša kao da nisam kraljeviæ.- Visoèanstvo, osjeæam opasnost. Mladi ste, mogli biste uuzbuðenju sve to odati prije reda i zato se ne bih usudio pokušati uèiniti što za vas.- Oèe Grande, šutjet æu!- Golema je stvar što ste mi sada rekli, a da bih smio uæi uborbu za vas samo ovako.- Kako bih vas uvjerio da æu šutjeti? Dajem sve garancije.Sto hoæete? Posve æu se pokoravati vama i raditi s vama. Štotreba da radim?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Da se èinite nevješt, a sve prepustite samo meni.- Sve vam prepuštam. Vodite me i zapovijedajte mi.- Recimo, kad bi uspjelo postaviti vaše visoèanstvo namjesto prestolonasljednika, ne biste li onda zaboravili naš red

- svoje prijatelje koji su vam vratili vaše pravo?Karlo uhvati jezuitine ruke:- Hoæete li da vam se zakunem na raspelo?- Pristajem ako je vaša odluka èvrsta.- Dajte mi raspelo.Grande pode s Karlom u drugu sobu gdje je pred malim oltarom za veèernju molitvu visio križ. Karlo klekne, digne dva prsta i stane za Grandeom izgovarati zakletvu:- Kunem se Bogom, svojom dušom i životom da æu šutjeti0 svemu što sam ugovorio s ocem Grandeom, da æu slijeposlušati njegove odredbe, da æu uèiniti sve što od mene tražiotac Grande. Kunem se da æu kad stupim na prijestolje, imenovati kancelarom èovjeka kojega mi predloži jezuitski red,da æu oca Grandea postaviti za šefa tajnog dvorskog kabineta1 da æu služiti Bogu kako mi budu savjetovali njegovi sljedbenici isusovci. Uèinit æu svoju državu svetom, katolièkom uduhu jezuitskog reda. Tako mi Bog pomogao! Amen!- A ja vam se kunem - nastavi Grande stavivši na križ triprsta - da se neæu ustruèavati ni od èega da vas, Bogom odabranog kraljeviæa, uèinim prestolonasljednikom. Tako mi Bogpomogao! Amen!Karlo mu oduševljeno poljubi ruku.- Danas je veliki dan. Prvi korak k našoj zamisli. Danastreba da osvojite prvu stepenicu do stolice prestolonasljednika. Iziðite iznenada, odluèno, snažna izražaja pred dvor ikraljicu, milo se nasmiješite - da bude što veæa razlika izmeðu vas i mrkog Josipova lica. Usprkos zabrani izrecite svoju èestitku kraljici, i to povišenim tonom, sa zanosom kao štoste èesto èuli glumce u kazalištu.

1

- Mislite li daje èestitka dovoljna da postignem dojam?- Baš zato stoje puna patosa.- Bojim se.- Sjetite se kancelara Kaunitza. Postigao je to da gospodauvažavaju njegovu državnièku mudrost samo zato što im znagovoriti afektiranim, biranim frazama i potrebnim patosom.Plemstvu je glavno fraza i forma. Iznesete li kakvu umnu misao jednostavnim rijeèima, kao što èini Josip, propali ste.Gospodi treba fraze i deklamacije, izreèene simpatièno i nasmijano. Nadalje, budite ljubazni s plemstvom - a premadamama - osobito prema njima - pažljivi... Kaunitza sviobožavaju zato što se umije ulagivati ženama. Car Josip neuživa simpatije plemstva jer je povuèen, mrk i ne zna udvarati damama.- Uèinit æu sve kako ste mi zapovjedili - reèe Karlo. -Danas sam presretan!Grande još nešto poravna na odori mladog princa i obojica se upute u hodnik.SVEÈANO PRIMANJEDvorana pokraj visokih stepenica, visoka stropa i zlatom urešenih zidova, krcata je. Plemiæi su odjenuli sveèane svilene i baršunaste odore zagasitih boja, opasali dragim kamenjem okovane plemiæke sablje i pažljivo zaèešljali bijele vlasulje.Dame su preko krinolina obukle seriozne tunike i ogrnule ramena kratkim dvorskim povlakama. Glave su poèešljale u guste pramenove i uresile ih blistavim nakitom.Dva sata èekalo je plemstvo da poène primanje. U 11 sati pojavio se meðu dvorane mali Portugalac. Šutljiv i miran, nikad ni s kim nije razgovarao. Njegovo je lice bilo vazda oz-



biljno i važno. Medu dvoranima ostavljao je dojam nijemog statista.- Dvorska je ura tu - dolazi i dvor.Malo zatim ude dvorski nadmeštar knez Khevenhiller.- Napokon! - šaptala je Vilma svojem prijatelju Fritzu. -Bezobzirno je od kraljice što nas pušta da tako dugo èekamo.Nekoliko lakaja poèelo je zatvarati prozore.- Dakle, i Kaunitz je u kraljièinoj pratnji - ironièno šapæeVilma knezu Fritzu sakrivši usta lepezom. - Oduvijek se primanje obavlja kod otvorenih prozora. To je u neku ruku simbol sveèanosti. Nepristojno je zatvarati ih, i to - zbog jednogèovjeka.- Zaboravljate daje taj èovjek kancelar Kaunitz - odgovori knez. - Sam je vrag združio toliko luckastih manira stako velikom državnièkom mudrosti.- Nije li tu mudrost stekao samo kao nadimak?- Varate se, Vilma. Veliki je um. To priznaju i u svijetu.Èitavo ga inozemstvo naziva koèijašem Evrope kojom on upravlja uzdama.- U životu on je prava afektirana lutka...- Ali on je zapravo - car...- A stoje onda car Franjo?- Lakaj na prijestolju. Pardon, to nije moja primjedba, tajepitet podijelila mu je Evropa.- A izmislio ga je Friedrich Pruski.Na vratima su se pojavili gardisti - na èelu je kapetan Siniša - i stali u poèasni dvored pred prijestoljem.Najzad, evo i dvora. Prvi uðoše paževi u španjolskoj nošnji. Iza njih dvorske dame grofica Fuchs, Palfv i Colorado u sivim gala-haljinama.Tada zablista bjelina Nerine odjeæe s pupoljastim vjenèiæem na pepeljastoj kosi samo neznatno obijeljenoj praškom.Vilma se trgne:

- Kakva je to nakarada? Zar smo na sajmištu? Ova krava-rica odjenula je bijelu haljinu - carica gubi svijest.- Ne razumijem što je postalo od ovog dvora - odvratiFritz.- Ni princeze nisu u bjelini. Carica je nanijela strahovituuvredu dvorskoj èasti.Vilma je pod šminkom blijedila od ljutine.Oko prijestolja smještali su se dostojanstvenici. Iza njih povukli su se u pozadinu otac Grande, Pelegrini i drugi.Svita se redala propisno.Najposlije izaðu poslanici, za njima prinèevi i princeze, a onda kraljica.Njoj zdesna sjeo je car Stjepan, a slijeva car Josip.Do njih kancelar Kaunitz. Zadovoljno i samodopadno promatrao je ispod spuštenih vjeda sveèano dotjerane poklonike. Oèito je bio zadovoljan simpatijama za caricu što ih je osjeæao na licu plemstva.U modroj haljini s krunom na glavi danas je vladarica odluènije isticala svoje dostojanstvo.Ramena je ogrnula crnim španjolskim ogrtaèem podstavljenim hermelinom. Plemstvo je zadivljeno usmjeravalo k njoj svoje poglede."U toj dobi, pa kakva je! Danas je zapravo lijepa", šaptala su gospoda.

Marija Terezija razabrala je zadivljene poglede podanika i osjetila je svoju snagu.Redom su prilazili svi oni koji su imali zadaæu da i rijeèima naglase sreæu što Marija Terezija opet može slaviti jednu novu godišnjicu osloboðenja Beèa od Turaka.Prestolonasljednik rimski car Josip izrekao je svojoj majci kratak pozdrav:- Velièanstvo, pred vaše noge polažem izraz iskrene sreæenad osloboðenjem od neprijatelja.



Izrekao je to tiho i obièno, bez ikakva osobita naglaska. Nitko nije ništa razumio - i svi su šutjeli.Carica je znala da Josip ne uživa sklonost plemstva i razabirala daje nije poveæao današnjim nastupom.Onda su slijedile èestitke poslanika, èlanova vlade. Kancelar Kaunitz je stao pred kraljicu i izrekao govor pun njegovih èuvenih poznatih fraza. Afektiranim kretnjama dodao je plameni patos uresivši ga pravom teatralnom modulacijom glasa.U dvorani se primjeæivalo suzdržljivo gibanje.- Divno govori - šaputali su velikaši i njihove gospode.Knez nadmeštar Khevenhiller promatrao je i slušao kancelara s pritajenom zavišæu. Nikome nije ni na èemu zavidio, jedino kancelaru Kaunitzu na njegovom govornièkom daru. Zato je nakon svake dvorske sveèanosti zapisao u svoj dnevnik: "Kancelar Kaunitz govorio je divno, tako divno da se jasno zapažalo kako se sam divi svom govoru i kako je sam u sebe zaljubljen."Kad su se svi obredali u èestitkama, nenadano izaðe princ Karlo i napadno uspravi svoju mlaðahnu pojavu. Na licu dvorskog nadmeštra nastala je velika zabuna. Karlo nije bio u programu. Oèajnièki je gledao princa. No on se nije obazirao. Rumenilom osvježena lica okrene se carici i poène govoriti tako zvuènim glasom daje zanijemila èitava dvorana.- Velièanstvo! Dopustite da ja, preneznatni crv, položimpred vaše noge svoje srce, da zamolim Svevišnjega neka slavui sreæu vašeg žezla uvijek oèuva od svakog neprijatelja, i stranog, i domaæeg. Da zamolim Boga - neka i meni da prevelikusreæu i èast da za vaše prijestolje i za vašu državu, spašenu iuzvelièanu vašom mudrošæu, dam svoj mali neznatni, nevri- _jedni život i svoju krv.Sve se zapanjilo. Sve su glave ispružene i okrenute k princu Karlu. Na svaèijem licu smiješak ushita, iznenaðenja i zanosa.

U tom trenutku sve je prožela jedna jedina misao: "Zašto ovaj nije prestolonasljednik?"Carica je smeteno promatrala sina i još više sveèano poklonstvo. Iz svijetlih u Karla uperenih oèiju proèitala je misao koja je u tom trenutku sugestivno prešla i u njezinu dušu i ispunila je uzdahom: "Zašto on nije Josip?"Pogledom je preletjela dvoranu. Još se uvijek osjeæa ko-mešanje velikaškog društva. Još uvijek na svaèijim usnama titra smiješak - a u oèima stoji pitanje...U dnu duše carica je osjetila da se sada nešto dogodilo. Kao da su svi ovi ljudi koji su saèinjavali njezin parlament u svojim osjeæajima i mislima detronizirali cara Josipa i Karla uzdignuli na prestolonasljedstvo.To je zaplaši. Njezino srce našlo se medu Josipovim izdajicama i bilo sasvim ispunjeno ljubavlju prema Karlu.Upitno je pogledala Kaunitza. Ali on je ostao potpuno ravnodušan ni najmanje ne odajuæi da ga zanima taj dogaðaj.

Samo su èetiri crne pojave u pozadini prijestolja znale što se dogodilo i zašto. Raèunajuæi s neraspoloženjem plemstva prema Josipu, oni su u tom èasu htjeli iskušati Karlovu snagu. Sad su se uvjerili da su svojim nastupom proveli duhovnu de-tronizaciju prestolonasljednika Josipa.Mirno i nepomièno gledali su preda se pritajivši radost što se Karlo gurnuo pred Josipa i osvojio srce plemstva. Na toj sklonosti prema mladom princu odluèili su da grade svoju osnovu, a da to nitko i ne nasluti.Primanje je završilo.U pokrajnjoj sobi nadmeštar je odluèno govorio Mariji Te-reziji:- Vaše velièanstvo, princ Karlo prekršio je dvorski red i u program sveèanosti upleo svoju toèku. Kršenje programa pred èitavom svitom znaèi krajnji contra decorum, ruši slavu i èast



uzornog dvorskog ceremonijala koji je najjaèi dio ugleda države.Carica je odmah pozvala oca Grandea, duhovnog pastira mladog princa.Kaunitz je sve to smatrao djetinjarijom, nadmeštar Kheven-hiller ljagom na dvorski red pred Evropom, a Grande je naglašavao da je to princ uèinio u svom mladenaèkom zanosu.- Vaše velièanstvo - primijeti car Franjo - mislim da Karlov nastup nije u redu. Pravo govora pripada samo prestolonasljedniku. Karlo je morao samo poljubiti vam ruku. Mislimdaje zaslužio ukor - vrlo strogi ukor.Ali carica nije mogla podnijeti da joj muž napada ljubimca sina. Razljuti se i odgovori:- Ne miješaj se u stvari koje te se ne tièu.Car se nakloni:- Neka mi vaše velièanstvo oprosti, ali kad ste me izvoljelipozvati na vijeæanje, mislio sam da želite èuti moje mišljenje.Kaunitz je posredovao:- Velièanstvo, èitav taj incident samo je sitnarija, tek mladenaèka želja princa da i on jednom izaðe na pozornicu. Tamalenkost nije vrijedna da pomraèi vedrinu i veselje vašimvelièanstvima.Nadmeštar Khevenhiller oèajavao je nad padom ugleda dvorskog reda i poretka i pošao da se izjada u svom dnevniku.Kancelar je prešao preko èitave stvari gestom èovjeka koji je vièan intrigama samo u širokim politièkim koncepcijama. Na tako sitnom dogaðaju nije se zaustavljao. Nije, naravno, mogao ni naslutiti što se krije iza toga.Naprotiv, carica je uvijek imala dva oka - jedno za velike, a drugo za male dimenzije. Pozvala je Karla i upitala ga:- Zašto si to uèinio? Da ti to nije tko savjetovao?

- Nije. Bog mije svjedokom, uzvišena majko. Kad sam ugledao svoju predivnu majku tako lijepu, obasutu slavom, neštome gurnulo naprijed. Sam ne znam što ni kako.Te su je rijeèi obradovale i ona ga poljubi u èelo:- Neka ti bude oprošteno jer je poteklo iz toplog i pobožnog srca. Ali drugi put ne narušavaj dvorski red.Bez ikakva ukora, otpustila ga je iz svog kabineta.

U šest sati dvor se spremao na sveèani dine kojem je imala prisustvovati samo svita velikaša najstarijih loza.Svi su uzvanici veæ bili na svojim mjestima i èekali caricu.Dvorski nadmeštar ponovno se prenerazio. Na mjestu što ga je odredio za Neru stajala je kneginja Vilma. Nije je zvao na dine zato što je Auersperg postao knezom tek po milosti Marije Terezije, dakle nije pripadala staroj lozi. Nadmeštar je bio zbunjen. Uzbuðen pode k carici i zamoli je za savjet.- Velika je njezina drskost, ali kad bismo je uputili da ode,izbio bi skandal. Ta žena vodi protiv mene kontraborbu. To æeplatiti. Neka ostane, ali zovite ovamo groficu Neru.Za nekoliko èasaka carica povjerljivo reèe Neri:- Rekla sam vam prijepodne da za dine odjenete propisanusivu haljinu. Tu odredbu opozivam. Uzmite modru i stupite umoju pratnju u posljednjem trenutku, tako da knez nadmeštarneæe moæi prosvjedovati.- Vaše velièanstvo, prekršim li opet propise, knez æe mesmrtno zamrziti.- Velike li nesreæe ako vas stari gospodin zamrzi! Dvorskipropisi su moja volja.Carica zatim pozove princezu Amaliju. Mlada princeza, pristala, svježa, bjeloputa, smeðih opra-šenih kosa pogleda majci u oèi.- Odabrala sam te da nosiš španjolsku krunu - reèe jojMarija Terezija bez uvoda. - Danas æe poslanik sve utanaèitisa mnom.



- Uzvišena majko, nisam sposobna da izdržim toliki teret- odgovori ona ne odavajuæi svoje osjeæaje.- Teret æe nositi kralj, a ti samo slavu i èast. Tvoja æe bitidužnost da budeš kraljeva savjetnica, a sve æeš upute primatiod mene.- Velièanstvo, najmilija moja majko, Španjolska nije idealmojih katolièkih nazora. Tamo se bune èak i protiv svetih redovnika - pokuša Amalija licemjerno prevrtati oèi.- A tvoja æe dužnost biti da ljude umiriš i širiš medu svojimpodanicima moje nazore. Tako sam odluèila. Nastoj da se koddinea što više svidiš španjolskom poslaniku. Što on poslijeovog dinea referira Madridu, odluèno je da li æe infant zamoliti tvoju ruku ili ne. Danas si osobito lijepa. Nastoj da se i tvojduh svidi španjolskom poslaniku. Glavno je da ga oduševiš.Budi oprezna.- Najuzvišenijoj majci i kraljici dajem rijeè da æu prikupitisvu snagu da steknem njegove simpatije.Kod dinea se još jaèe zapazilo kako je nekoliko Karlovih fraza izreèenih s jadnim patosom pobudilo u plemstvu nezaboravan dojam. Èitave veèeri govorilo se o njegovom nastupu kao najvažnijem dogaðaju sveèanosti. I na koncertu, koji je slijedio nakon toga, sve oèi i misli bile su uprte u mladog kraljeviæa.On je vjerno slijedio pouke oca Grandea. Živo se miješao medu velikaše, ljubazno s njima razgovarao i prostodušno oèijukao s njihovim gospoðama ili bi im prišapnuo po koji kompliment. Time ih je potpuno pridobio.Èitavo vrijeme carica je iskoristila da u razgovoru s francuskim poslanikom pripremi ženidbu Elizabete za udovca Luja XV. Ipak joj nije izbjeglo neobièno zanimanje velikaša za mladog Karla i potpuni nehaj prema caru Josipu.Te veèeri kao da Josipa nije bilo u dvorani. Nitko ga rlije primijetio. Nitko se nije brinuo za njega. Povuèen u pozadinu,

Josip je šutljivo promatrao ljude i kao obièno zadubljivao se u misli koje su svima bile nepristupaène.Promatrajuæi ga takvog, caricu je još više uzbuðivala njegova povuèenost. Još joj je više upadalo u oèi da se oko njega vrzu samo generali i njegov dvorski meštar barun Rosenberg. To u njoj pobudi sumnju.Ipak nije propustila da promatra kneginju Vilmu koja je ovaj put svom snagom nastojala da pobudi pozornost gospode i svojom toaletom i svojim vrelim pogledima.S veseljem je carica razabrala daje sav trud njezine suparnice uzaludan. Svojom plemenitom ljepotom Nera ju je potpuno natkrilila i zarobila poglede gospode. Osjeæala je zlobnu radost spazivši da njezin muž car Franjo neprestano obraæa poglede k Neri.U svojim državnièkim razgovorima dospjela je Marija Te-rezija da kontrolira sve što se zbiva oko nje, Vilme i Nere. I kad bi opazila Vilmine poglede ispunjene ljubomornim bijesom, klicala je u duši od radosti i ushiæenja.Samo kad je kancelar Kaunitz prošao pokraj Nere i rekao joj nekoliko uvodnih rijeèi, carièino se lice uozbilji. Ali kancelar je brzo ostavio groficu Neru i upravio svoje korake k Josipu pa se s njim povukao u kut dvorane.- Vaše velièanstvo - kancelar æe Josipu - htio bih vamnešto reæi.- Opet? - upadne u rijeè Josip. - Carica se opet potužilana mene? I vi biste nas htjeli izmiriti? To je sada nemoguæe.Dva svijeta - dva nazora. Ja ne mogu natrag, a majka nemože naprijed. Meðu nama su crne mantije. Danas na sveèanosti gledao sam te ljude i prièinili su mi se poput štakorakoji se skupljaju oko prijestolja kao oko slanine i griskaju ga...Carièini stupovi prijestolja su truli.- Velièanstvo, ako je jabuka trula, sama æe pasti. Zašto daje tresete? Uzalud gubite vrijeme i uzbuðujete caricu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Pardon, ja sam samo u defenzivi.- Njezino velièanstvo misli da se vi spremate na ozbiljniofenzivni korak.- Prevratni?! Nije mi ni na kraj pameti. Hoæu joj samodokazati kako su moje tvrdnje o jezuitskom utjecaju na mojumajku pogubne za državu.Kaunitz je odviše dobro progledao Josipa i njegovu majku. Znao je za Josipovo mišljenje. Odobravao ga u svojoj duši i nije se bojao prevrata s njegove strane. Posve je mirno primio i novi sukob izmeðu majke i sina. Zamoli ga da nastoji tolerirati njezine nazore i onda ga vedrim smiješkom pozvao da pode s njim.Prošli su pokraj carice. Pri tom je Kaunitz dobacio Mariji Tereziji znaèajan pogled i uskoro ostavio Josipa.Nakon razgovora s Josipom, pode on carici i upotrijebi sav svoj dar govora i sve argumente da iz njene duše istisne sumnje o prevratnim planovima njezina sina.Kancelara su ove dvorske situacije zamarale pa je bio sretan da mu dadu mira. Donekle je uspio da kraljicu konaèno smiri.Car Franjo Stjepan našao je Neru okruženu kavalirima i prišao joj. Gospoda su se povukla u pozadinu. Car šapne Neri:- Priroda vam je dala sve ljepote i sva svoja blaga i pozivanekoga da njezino savršeno djelo okruni zemaljskom krunom.Da sam car, tu bi prekrasnu glavicu resila kruna - u duhu...- Ne biste ni zamolili dopuštenje da je okrunite?- Gle, umijete vragolanèiti. Ako vas predveèer naðem pred

paviljonom, odgrist æu vam ustašca.- Sutra je post, velièanstvo - odgovori ona nasmiješeno.- Oprostite, vidim da njezino velièanstvo želi govoriti samnom.Otišla je k carici. Ona je tiho upita:- Što vam je rekao car?Doslovce je priopæila dijalog.

- Vidite - nasmiješila se carica sva sretna - tako je pravo.Želim da nastavite. Nagradit æu vas dopustima. Nastavite takogovoriti sa carem. Time iskazujete velike usluge mojoj kuænojdiplomaciji. Dopusti æe zaredati...Ali Neru u tom trenutku dopusti nisu mogli razveseliti. Iako joj je kraljica razjasnila kako je njena zadaæa da cara lijeèi od pustolovina, nikako nije shvaæala zašto bi njezina koketerija imala biti lijek carevoj bolesti."Osjeæam se poput ptice u kavezu", pomisli ona "kojoj su zapovjedili da pjeva glasom što joj ga priroda nije dala."Dotle je carica promatrala drsko Vilmino lice i šaptala Neri:- Vaša korektura moje toalete poluèila je neoèekivani rezultat. Vi ste, grofice, zaista èarobnica. Što mi Kaunitz vrijediu državi, to mi vi vrijedite na dvoru. A propos,6 moram vamsaopæiti senzacionalni dogaðaj: moj dragi knez nadmeštarstrašno se uzrujao što smo ga opet prevarili. Zbog toga mi jepredao ostavku. Ali ga ja nikako nisam htjela otpustiti, veæsam mu dala kraljevsku rijeè da æu to popraviti. U subotu jedine u èast roðendana princeze Josipe. Odjenite tada tu nesretnu propisanu sivu gala-haljinu. Vi æete i u sivoj toaleti bitilijepi. Kod vas se mijenja ustaljeno pravilo: toaleta ne po-ljepšava vas, nego vi nju.- Ah, odviše je to velièanstvo! Ali zaista sam sretna da jednom mogu udovoljiti knezu nadmeštru.- Sutra je petak, dan vašeg dopusta. Oèekujem vas u subotu ujutro.- Bit æu toèna.Princeza Amalija zavidno je promatrala kako carica ljubazno razgovara sa svojom dvorskom damom i šaptala princu Ernestu:- Carica se nikad tako milo nije smiješila svojim kæerima.6 A propos (fr.) - Što se tièe, u vezi s tim.



- Tiho, carica nas promatra - upozori je Ernest.- Moram govoriti sa španjolskim poslanikom. Taj me èovjek promatra cijelu veèer. Oèito skuplja o meni dojmove...- Zašto? - upita Ernest s nekim strahom.- O tom kasnije. Španjolca moram odvesti u pokrajnji salon. Ostani blizu vrata, a ako èuješ neobiène glasove, naglouði...- Zašto to, Amalijo?- Ne pitaj - i slušaj.Tada se obazre otmjenom, suhonjavom Španjolcu što se znatno isticao u svojoj španjolskoj odori, okružen gospodom u odijelima austrijskih plemiæa. Princezin pogled ga ohrabri. On priðe bliže i oslovi je.- Vašu ruku - reèe ona.Amalija ga povede u salon.- Presretan sam što me poèašæuje najljepša princeza ovog

dvora - govorio je poslanik klanjajuæi se.- Odviše ste dobrostivi - reèe Amalija - ali zaista nisamtako lijepa.- Kad bi španjolski infant mogao sa mnom zamijeniti sreæui gledati vas okom u oko, vašu bi lijepu glavu odmah okitiokrunom.- Ah - uzdahne ona - ne znam bi li moja glava moglapodnijeti kraljevsku krunu.- Neka se ovdje odmori sjaj ljepote vašeg velièanstva -reèe poslanik nastojeæi da bar nekako oponaša naèin govorana beèkom dvoru.- Ah, nije to, nisam umorna. Ušla sam u salon zato što sebojim...- Èega?- Da mi opet ne pozli.- Kako? Zar vam je veæ pozlilo?Princeza podigne glavu i reèe turobno:

L

- Gospodine poslanice, malo prije govorili ste o španjolskom infantu. Držim vas kavalirom.- U to vas uvjeravam.- Dakle, tražim vašu rijeè da æete šutjeti o onom što æusada kazati.- Tako mi èasnog imena koje nosim u ime sebe i svoje dinastije.- Znam o èemu snujete s austrijskim državnicima, ali moja savjest protivi se osnovi koja bi unesreæila vašeg infanta ivašu dinastiju.- Ne shvaæam - iznenadi se poslanik.- Moja sestra Marijana nosi grbu na tijelu, a ja je nosim naduši. Bolujem od padavice... To vam, oèito, na dvoru nitkonije htio priznati, ali na žalost - tako je...Španjolski poslanik osjeti kao da su ga kvrcnuli po glavi. Nije znao što da kaže. Neprestano je rukom cupkao široke španjolske rukave.- Shvaæam vašu nepriliku, gospodine poslanice. To samvam priopæila pod peèatom šutnje. Vi ste diplomat i znat æetenaæi izliku da nekako onemoguæite ovu ženidbu. Priopcit æetemojoj majci da se španjolski infant veæ zaruèio s nekom drugom ili što slièno - sigurno vas u takvim stvarima ne morampoduèavati. Promislite kako bih bila nesretna kad bi mešpanjolski infant kao svoju ženu - zatekao u takvim grèevima. Danas mije od uzbuðenja veæ jednom pozlilo... Bojim seda æe ponovno...Spustivši glavu na oslon naslonjaèa, ona stade trzati rukama.Zatim se baci na stolac, pusti iz usta nešto pjene i lako krikne...Španjolac skoèi. Zaprepašæen, gledao je u Amaliju.U sobu uleti princ Ernest.A poslanik je razmišljao:



"Da ta princeza nije tako poštena pa mije to sama priznala, španjolski prestolonasljednik imao bi padavièavo pokoljenje!"

Žurno pode u susret mladom princu.- Trebalo bi hitno dozvati pomoæ. Idem po lijeènika.Odahne kao da je utekao kakvoj nesreæi i vrati se u velikudvoranu. Princ Ernest priskoèi Amaliji. Ona otvori oèi.- Što ti je zaboga? - upita je.- Dobila sam padavicu pred španjolskim poslanikom.- Kakvu padavicu? Što to govoriš?- Tako, dobila sam padavicu, zato što me majka htjelazaruèiti s infantom. Vidiš, nadmudrujem diplomaciju MarijeTerezije u vanjskoj politici. Tko bi mi to povjerovao?!Princ klikne i oèi mu se orose. Kad god bi èuo da bi mu Amaliju mogli oteti, uvijek bi mu se zasuzile oèi. Ova je u njemu razabirala neku žensku osjetljivost koju je smatrala prevelikom ljubavi. Ali upravo ta njegova ženska osjeæajnost pribavila je princu Ernestu tolike simpatije i sklonosti njezine majke koja gaje veæ mnogo mjeseci držala na dvoru kao svoga gosta.Amalija mu pruži ruku.- Hvala na priznanju.- Kada da te zaprosim?- Prièekaj dok se majka oporavi od košarice - koju æe dobiti od španjolskog poslanika. Kako vidiš, nisam baš posljednja meðu diplomatima. Znat æu udesiti najbolji èas...Pogledao ju je zaljubljenim pogledom u kojem se odražavala prevelika nježnost.- A sad moram u svoje odaje. Kad bih se vratila, mogao biŠpanjolac posumnjati - reèe Amalija. - Za padavièare nisamdovoljno blijeda.

Kneginja Vilma sjedila je sa svojim obožavateljem knezom Fritzom i kutu dvorane i oštro kritizirala groficu Neru. Bila je uvjerena da carica krši dvorske propise samo radi toga ne bi li zasjenila Vilminu ljepotu.- Znam - reèe kneginja - stara carska svodilja hoæe daistakne svoju groficu - ali to neæe uvijek trajati. Jednom æeipak odjenuti propisanu sivu gala-haljinu, a onda...- Što onda?- Onda Vilmi ne može nitko nauditi!Dok je ovako sjedila u zakutku i promatrala Neru u svoj njezinoj ljepoti, reèe:- Kako bi izgledalo to lice izgrizeno brazgotinama crnihkozica? Što misliš o tome?- Od nekog doba neprestano su ti na ustima crne kozice.To me ispunjava užasom. Prestani, Vilma!- Uskoro æemo vidjeti tko æe biti najljepši u ovoj dvorani.- Ne razumijem te...- Uspet æu se opet na svoje prijestolje, a ona neæe sjediti niu ovom kutu u koji je mene ugurala. Evo - to govorim èitavuveèer.NOÆNA DVORSKA SABLASTU dvoru je sve utihnulo.U 11 sati noæu pošla je Nera s prestolonasljednicom bavarskom princezom u njezine odaje. Princeza je bila izmuèena sveèanostima i zamolila je caricu da je oslobodi bar kasno uveèe.Htjela je leæi i povela je Neru da je prije razvedri svojim èavrljanjem. Dok je komorkinja razodijevala princezu, Nera je èekala u knjižnici. Brzo i živo ušao je car Josip.

MARIJA JUR1Æ ZAGORKA


- Vidio sam da odlazite - reèe on - i odmah sam se upu

tio za vama. Oprostite mi što sam vas zamolio za taj sastanak.Možda nije u stilu dvorske etikete, ali je u stilu našeg prijateljstva. Dogodilo se nešto vrlo važno i htio bih vas zamolitiza pomoæ.- Izvolite, velièanstvo.- U blizini dvora živi dvorski kovaè lijesova. Imao je kæerMirni. Vrlo mije važno da saznam gdje je sada.- Mirni tražite? - zaèudi se Nera i sa zanimanjem pogledaJosipa.- Vije poznajete?- Jest, poznam je.Josipovo iznenaðenje bilo je golemo.- Molim vas, recite mi gdje ste se s njom sastali?- Dala sam carici rijeè da æu šutjeti o tom.- Ali radi se o vrlo važnoj stvari. Priopæit æu vam sve što jenadbiskup o njoj prièao barunu Rosenbergu pa æete razabratikoliko mije potrebno da znam gdje je.Josip ukratko isprièa što je Rosenberg doznao od beèkog nadbiskupa.S velikim interesom pratila je svaku rijeè i usporeðivala dogaðaje s kraljièinim postupcima u gostionici "Divlja patka". Ona, doduše, nije mogla slutiti da je carica predala Mirni Pelegriniju, ali je osjeæala da je nesreæa te djevojke u blizini dvorske obitelji.- Velièanstvo, vi ste jednom šakom udarili u dva vuka - iPelegrinija i Grandea - reèe Nera.- Tek sam im u tragu. Ako bih našao Mirni, mogao bih vukove uhvatiti...- A možda bi onaj crni ormar sa zlatnom bravom znao višeod nje.- Veæ smo poslali èovjeka odjevenog u crnu mantiju datraži Euzebija. Otvorit æu mu usta, makar u njih stavio svu

baštinu svog oca. Ali Mirni bi svakako trebalo naæi. Otac sigurno zna gdje mu je kæi...- Kod njega se ne krije jer bije tamo odmah pronašli.- Ali on zna gdje se krije.- To je vjerojatno.- Èujte me, grofice. Svaki muškarac koji bi došao k starcui pitao za njegovu kæer pobudio bi sumnju. Naprotiv, vi bistemogli spretno povesti rijeè o djevojci i polako naæi put dostarèeva povjerenja. Kad bi on bio naš saveznik, izgurao bihjezuite iz majèina srca.- Razumijem. Prepustite to meni. Nastojat æu nešto smisliti.Ustala je.- Žuri vam se? - žalosno æe on. Oprostite, u svom egoizmuzaboravljam da vam dosaðujem...Sažaliojoj se stoje tako tužno oborio glavu.- Još nekoliko èasaka, a onda moram princezi. Èitave veèeri htjela sam vas upitati kakav je dojam ostavio na vas nastup princa Karla.- Da, to je bilo dražesne Vidite grofice, on bi bio zgodanprestolonasljednik. Za ove ljude, naime, za one glave što smoih gledali u dvorani... Oh, to su bundeve pokrivene vlasulja-ma.- Imate pravo - za ove glave, ali za narod, za puk? Njimaje potreban èitav èovjek koji æe ih osloboditi nepravednogrobovanja.- Nepravednog robovanja? Kako to mislite?- Tako: u svemu taj narod robuje. Uvjerila sam se u to zaèitavo vrijeme mojeg progonstva kad su me okrivljavali kao

vješticu, a vidjela sam to na svoje vlastite oèi i na imanjimanaših plemiæa. Vjerujte, izmeðu kmeta i stoke nema nikakverazlike. Ovi ljudi vuku jaram za gospodara, a njihova duša- MARIJA JURIC ZAGORKA


vuèe jaram onih koji žive od njezine neukosti. Zar to nije robovanje? Dvostruko robovanje.Zadivljen car priðe bliže Neri. Glas mu je bio tih, obavijen melankolijom:- Koliko ste blizu mojim mislima, grofice! Priroda je u vama posijala iste misli. Mnogo me puta progone kao nekogkrivca, spoèitavam sebi da svi mi živimo poput trutova naraèun onih koji izvlaèe iz zemlje sve od èega ljudi žive. A mito uzimamo od njih podlo, bez raèuna i odštete. Više me putahvata želja da provalim iz svojih odaja, da pograbim žezlo i darušim sve što je sagraðeno, da dozovem sav narod na okup iviknem: "Koliko tko zaradi, toliko æe imati! A tko ne radi,nema ništa!..."Njegovo se lice zarumenjelo, oèi oživjele, razbudilo se nešto u njemu i tjeralo mu krv u žilama. Nera se obazrela po salonu. Taje kretnja bila nijema opomena na oprez.- Da, grofice, mislim odviše glasno. Zaboravio sam se. Jamoram šutjeti i sve gušiti, moram slušati bezglave dvorskerazgovore i tratiti dane u borbi sa spletkama dvorskih deva inašminkanih glupana. A život kraj mene teèe naprijed, raðajuse proroci koji svojim idejama proèišæuju ljudske umove, kojivjetre gnjili zrak i pridižu gažene - a ja moram nijem, goloruk gledati kako moja mlada duša leži poput mrtvog jezera ukoritu moje snage i gine. Evo, sjedim u kaljuži sa žabama islušam kako regeæu. To je od mene uèinilo da se osjeæampustinjakom na ovom dvoru, mrtvacem u svojem mladom tijelu. Letio bih krièuæi, vitlajuæi zastavama novih misli što umeni bude novog èovjeka... èovjeka...- Slutila sam! Potpuno sam progledala. Vi ne samo daèitate nova djela i pratite nove ideje - vi o tom razmišljate istvarate u sebi novog èovjeka.- Svi to slute. Kad bih im to rekao - zar me ne bi proglasili zloèincem? Žigosali bi me kao veleizdajnika koji krši ustav

i razara državu. U njihovim oèima bio bih prosti urotnik i razbijaè njihovih privilegija. A što su to privilegije? Ništa drugo nego razbojnièki oteta sloboda èovjeku.- Potpuno vas razumijem.- Vidite, grofice, zato se moja duša otvorila vama. Takoiznenada, bez uvoda, bez uvertire u rijeèima i vremenu. Kadste mi ono u predsoblju Burgajoš kao kontesa, optužena dajevještica, govorili o nepravdi koja vam je poèinjena - vaša optužba disala je istim tim mislima. I tada sam pomislio u sebi:"Eto Josipe, ova je duša izgraðena na istom temelju, ona je isteboje. Kolika šteta da vi, grofice..."Najednom zašuti i obori glavu. U svom zanosu gotovo da nije pred njom obnovio usklik: "Kolika šteta što priroda nije od nje uèinila bavarsku princezu!"Ne znajuæi stoje htio reæi, Nera dovrši prekinutu reèenicu:- Kolika šteta što nisam šef vašeg dvorskog kabineta. Toste htjeli reæi?- Nešto slièno - prihvati on. - Brzo bih vas promaknuo

za svoga kancelara.- Malo prevelika èast za moje premale sposobnosti. Ostanimo radije kod dvorskog kabineta. Tu bih barem imala prigodu da se uhvatim u borbu sa crnomantijašima. Veæ sevježbam u tom. Grande je uvjeren da sam njegovo slijepooružje. Dolazi mi svako poslijepodne na pobožnost i uvijek jemiran i hladan, a njegove èudne neprozirne oèi gledaju me spotpunim uvjerenjem - da je istina sve što mu govorim.Doskora æu se potpuno usavršiti u dvorskoj diplomaciji... Ali,sad treba da idem.Poklonio se.Kao uvijek kad su bili nasamu, s poèitanjem poljubi njezinu ruku i oprosti se.Nera sjedne u naslonjaè. Zamisli se. Èudna je sudbina prestolonasljednika. Razmišljajuæi o njemu, sama u sebi stvori za-



kljuèak: "Duša ga goni svjetlu, a dvor ga zarobljuje u mrak. Ovo je odviše velika patnja. Kako æe se to svršiti?"Pojavi se komorkinja i pozove je k prestolonasljednici.Oko pola sata èitala joj je vesele prièe iz neke francuske knjige. Princeza se brzo umorila i zahvalila joj.Nera izaðe u rasvijetljeni koridor. Tišinu je ispunio šum njezine haljine.Spustila se u prizemlje.Tu je zateèe tama."Što je to? Zar je svjetlo dogorjelo?" Poznavajuæi hodnik, požuri prema svojim sobama.Nešto je zaustavi. Kao da netko pred njom, stisnut o zid, naglo diše...Povukla se natrag prema stepenicama odakle je dopiralo svjetlo odozgo. Srce joj je nemirno kucalo.Što to znaèi? Veæ èetvrtu veèer tihi noæni susret u hodniku s nekim koga ne vidi - samo nasluæuje u tami da je živi stvor.Juèer joj je sobarica priopæila daje grofica Fuchs èak vidjela nekog muškarca zamotanog u tamni plašt, ali mu nije mogla vidjeti lice.Sad se u ovoj tišini i mraènom hodniku i njoj prièinilo da uza zid stoji muškarac i da u toj tami nekog prisluškuje. Tamo doista netko diše. Èuje kratki, nagli, pritajen dah - osjeæa tijelo koje se stislo zajedno sa zidom. Koga èeka? Zar nju?Da se vrati gore komorkinji i daje zamoli daje prati do vrata? Bilo je dovoljno govorkanja zbog onog stoje vidjela grofica Fuchs."Radije æu poæi sama, pa bilo što mu drago, nego da dvorskoj menažeriji dadem priliku da se opet oglasi svojim životinjskim glasovima."Odluèivši to, Nera hrabro pode tik protivne stijene i hitro proðe kraj neprijatnog, nevidljivog; ništa se nije maknulo za

njom. Tako nezaustavljena uðe u svoje sobe gdje je doèeka sobarica.Nera se svuèe, a sobarica udalji.Èim je zatvorila vrata, Nera rine zasun, ali ostane kod vra-tiju prisluškujuæi.Koraci sobarice doskora su se izgubili u hodniku. Nastala je tišina. Stala se uvjeravati da je to bila samo njezina utvara. Veæ je htjela da poðe u spavaæu sobu, kad zaèuje oprezne korake po sagu.Prisluhnula je i ostala nepomièna.Netko se zaustavio pred njezinim vratima. Osjetila je da vani netko stoji. Pritaji dah i napne sluh.Oko brave nešto šuška...

"Kao da netko proviruje kroz kljuèanicu", pomisli ona i prikrije kljuèanicu rukavom svoje noæne haljine.Prošlo je nekoliko èasaka i ona opet osjeti kratko i naglo disanje...Naslonjena na vrata, zaustavi dah."Tko je? Što kani? Dokle æe tu stajati?"Vani tišina i mir. Uvjerena da osoba još uvijek stoji pred vratima, ona se ne usudi maknuti. Najednom razabere da se mjedena kvaka lagano i neèujno svija prema dolje.Zavor što gaje ona rinula spreèava neznancu da otvori vrata.Napeto je uperila pogled u svijetlu mjedenu kvaku.Ova se opet polagano i tiho digne.Znaèi, vani se ruka s kvake spustila. Potpuni mir. Kao da se nepoznati rasplinuo.Što æe sad?Ipak, osjeæa daje on vani i da stoji pred vratima. Ostala je mirna, potpuno pritajena.Nije potrajalo dugo. Za nekoliko èasaka šuljali su se kratki i oprezni koraci duž hodnika da se konaèno posve izgube.



Mladu ženu obuze želja da otvori vrata i iznese svijeæu. Ali veæ u istom trenutku odustane. Sjeti se da bi svaki i najmanji dogaðaj na dvoru mogao uzbuniti sobarice i sutradan bi se razlila bujica govorkanja.Polako je ušla u sobu i sjela na postelju pitajuæi se nemirno: "Tko se to šulja oko mojih vrata? I zašto?"Bojala se nagaðati. Bila je uvjerena da joj ne može doæi blizu, a da ga ne bi u svakom èasu doèekala pištoljem. Ali lutanje neznanca oko njenih vrata nosilo je u sebi opasnost da bude kompromitirana.KOVAÈ LIJE SOVABio je dan nakon sveèanosti u Schonbrunnu. U svom beèkom stanu Siniša je èekao ženu. Primivši pismo da æe doæi rano ujutro, mladi je suprug trèao iznajmljenim sobama, kitio vaze cvijeæem, ureðivao zastore ispravljajuæi Filipa koji se veæ davno oporavio od zadobivene rane, prigovarao kako je prostrt stol. Gotovo je izgubio glavu pripremajuæi se kako da što ljepše doèeka svoju ženu.Samo katkad bi sustao u svom oduševljenju i zamislio se. Otkako je bio u dvoru kneginje Vilme, ušuljao mu se u dušu novi nemir i pomucivao mu radost sastanka. A pomutio mu je i sreæu juèerašnjeg dana. Nije bio veseo gledajuæi je kako seta dvorom, kako je svi gledaju i dive joj se. Osjeæao je da se nešto dogaðalo u èasu kad je car Josip prolazio kraj njega. Još nije zaboravio pogled što gaje car Josip bacio na nj.Juèerašnji je dan još više rasplamsao sumnju koju mu je Vilma ubacila u srce."Zar je moguæe? Mladi car nastoji da mije preotme? Zar bi njoj moglo laskati da joj on udvara?"

Pred kuæom stane èetveroprežna dvorska koèija. Spazivši Neru, zaboravi na sve i potrèi joj u susret. Ušla je svježa, vedra i zagrlila ga.- Svakog petka dobit æu dopust! - rekla mu je još na vratima.- A možda još i više. Vidim da je jedini put do naše sreæe akougaðam kraljici. Konaèno æe me uslišati i pustiti sasvim k tebi.Sjeli su k stolu, èavrljali o dvoru, kraljici i o sveèanostima, a zatim otišli u salon.Sjela je na divan. Siniša se prignuo k njoj i zagledao joj se u oèi.- Zašto si juèer bila tako vesela?- Vesela? Baš nisam imala vremena za preveliku radost.- Znaš li, onda, nakon razgovora sa carem Josipom?

- Ah, da, istina je, to je bilo èas nakon toga što mije kraljica priopæila da æu te danas moæi posjetiti. - I èitavo vrijemeprimanja bila si vedra...- Zar nisi vidio? Èitavo sam vrijeme u dvorani gledalatebe. Bio si tako lijep, Siniša! Ponosila sam se tobom, mislila:eto, tu stoji on i ne sluti što ga sutra èeka.- Uistinu me ljubiš, Nero?

- Nevaljalèe! Kako su prokšena ova tvoja pitanja!Obasula ga nježnim draškanjem, kad on odjednom upita:- Reci, Nero, može li zahvalnost roditi ljubav?- Zahvalnost? Kako to?

- Recimo: èovjek, muškarac, spasi djevojci život. Kad onato sazna, iz zahvalnosti ga zavoli...- Zahvalnost nije ljubav. Ljubav je ono što nikne samo odsebe.- Tako? Samo od sebe?U njegovoj se duši opet smrkavalo...- Da - reèe ona. - Ljubav je ono što ja osjeæam.- Prièaj mi nešto o dvoru, Nero - zamoli on i prisloni glavu k njenom licu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Dragi, život na dvoru nije lijep. Svi se tamo sumnjièe,ogovaraju, nitko nikoga ne voli - nitko nikome nije iskren.Jedini èovjek koji ima dušu i osjeæaj je car Josip.- Jesi li u to uvjerena?- Potpuno, imam dokaze.- Kakve dokaze?- Njegova naèela.- Otkud ih poznaješ?

- O, dragi moj, mi smo dobri prijatelji - èak saveznici.Njegovo je srce burno zakucalo.- Ti i mladi car?

- Zašto ne? On je izvanredno prosvijeæen i više cijeni pametnu glavu od svih okrunjenih - a ja nisam baš sasvim prazna glava, je li Siniša?- Odviše pametna, ali i odviše lijepa, a da na dvoru ne bigovorili o tom prijateljstvu.- Što bi mogli govorkati? - zaèudi se ona.- Sama veliš da su ljudi na dvoru zlobni.- Istina je. Ali gdje bi mogli smoæi tako glupavih intriga?Svi znaju da car Josip prezire žene i bježi od njih.- Od tebe ne bježi!- On u meni i ne vidi ženu, nego samo sebi srodnu dušu.Naprosto me smatra èovjekom.- Vi ste dvoje, dakle, srodne duše? - reèe Siniša. U dnuduše nešto mu je zadrhtalo, nešto mu je šapnulo? "Pazi, to jepogibeljno!"- Da, mi smo tri srodne duše.- Tko? Tko je treæi - zaèuðeno æe on.- Tko? Ti.

- Nisam s vama dvoma raspravljao...- Danas slijediš moja prièanja nekako polagano, Siniša.- Možda nisi dovoljno jasna, mila moja...

- Onda slušaj: car mrzi sve one koje mrzimo i mi. One koji su mene doveli na lomaèu, mraène pokvarene duše kojezaluduju narod i žive od njegove neukosti. Sve te mrzimo i tii ja. Vidiš li, dakle, kako smo mi troje srodne duše? Car Josipsmatra uzrokom mnogih zala u carièinom vladanju samo jezuite. I sada se vodi borba izmeðu njega i carice i protiv crnihmantija. Ne znam tko æe pobijediti, ali car je izvanrednopametan. On umije sve progledati. U njemu se sakriva izvanredan èovjek. Kad doðe na prijestolje, iznenadit æe svijet.- Ti se oduševljavaš njime?- Kad bi ga ti poznavao i èuo, ti bi prvi podigao njegovuzastavu, premda bi to danas znaèilo izdajstvo. Siniša, njegovojumnoj glavi dugujemo svoj život i sreæu. Da on nije sklonuoVan Svvietena da djeluje na kraljicu - mi bismo bili propali.Zato mu treba da mu i pomognemo.- Kako vidim, moja se Nera odšetala na politièko polje -u opasnu borbu...- Kad sam bila na Grièu, vodila sam borbu mladeži protivpraznovjerja.- I gotovo platila glavom.- Da, ali ovdje vode borbe nisu studenti, nego glavom -prestolonasljednik. A onda, na dvoru sada nema grofice Auer-sperg koja me progonila spletkama - zbog tebe!..."Opet Auerspergova", pomisli Siniša sjetivši se kako je Vilma bacila u njegovu dušu sumnju o Nerinom odnosu prema caru Josipu. A Nera je nastavila:- Sad smo tu mi i naša ljubav koju nitko ne može darazruši. Ni sama kraljica. Mi æemo, dakle, zajedno pomoæiJosipu.Iako nije mogao podnijeti Nerine hvalospjeve o caru Josipu, nastojao je da sakrije svoju nevoljkost i upre svoje crne oèi u Neru.- Kako da mu služimo? I èime?

J



- Treba da saznamo za neku djevojku, kæerku dvorskog kovaèa lijesova. To je èitav roman. Ako te zanima, prièat æu ti -ali ne sada. Danas moraš sa mnom k tom kovaèu lijesova!- Ni taj jedini dan nisi sasvim moja?!U njegovu je glasu bilo spoèitavanja.- Baš naprotiv. Što god èinim za Josipove planove, èinimza našu sreæu. Uspije li car otkriti i dokazati kraljici jezuitskanedjela, tada æe car stupiti na njihovo mjesto i postati prvimkraljièinim savjetnikom. A onda æe Nera od cara zatražiti nagradu.- Nagradu?- Da me otpusti s dvora. Razumiješ li sada? Dakle, brzo.Naša je sreæa na pragu.

Kad su se spremali da iziðu na ulicu, bio je on mirniji i odbijao od sebe zlokobne sumnje koje su mu nastojale prodrijeti u dušu. Na polasku uhvati Nerinu ruku pa je izljubi:- Nigdje nije lijepo - samo s tobom, ništa nije lijepo - samo ti!Najednom se ona zaustavi. Smiješak nestane s njezinih usana. Pogleda ga dugim zamišljenim pogledom.- A da nisam lijepa? Da nestane ljepote s mojeg lica?- Uvijek bih te ljubio jednako. To sam ti veæ jednom dokazao. Nisam znao da si svoju ljepotu samo umjetno nagrdila.Znaš li, ondje, u Mokricama? Ipak sam te i dalje ljubio. Aliodakle tebi ta misao? Tvoja ljepota ne može nestati.

- Kad si mi govorio o ljepoti, iznenada sam ugledala slikuprinceze Elizabete. Na dvoru sam je više puta promatrala. Bilaje nekad vrlo lijepa. To se vidi još i danas. A jednog je danaoboljela i ustala iz kreveta s brazgotinama crnih kozica. Kadgod je gledam, uvijek me spopada neki strah. Nisam tašta nasvoju ljepotu, a ipak me hvata neka groza od pomisli da bi seto moglo dogoditi i meni.- Kakve su to luðaèke misli?

- Te me misli neprestano salijeæu. Zastoje sudbini smetalanjezina ljepota? Zašto ju je nagrdila? I kad sebi postavljam tapitanja, uvijek osjeæam neki èudan strah...- Što god bi se dogodilo, uvijek bih te ljubio. No zašto se titoliko žalostiš zbog nesreæe princeze Elizabete?- Sama ne znam. Mnogo mislim o njoj. A sad kad si mirekao - ništa nije lijepo samo ti - trglo me nešto i strah mijenajednom poplavio dušu. Što bi bilo kad bih izgubila svoju ljepotu?- Onda bi barem bila sasvim moja.Tek sad je razabrala da se u njegovoj duši sve više razvija probuðen ljubomor. Uhvati ga za ruku i povuèe za sobom.- Siniša, ja sam samo i potpuno tvoja. Sve su drugo gluposti. Neæu da mislimo na što drugo. Budimo danas veseli i sretni.To je naš dan!Danje sparan. Bijeli oblaci zaklonili su sunce. U maglovitom svjetlu dana na visokim muškim pojavama crne se pustom cestom dvije mantije. Glave su im sprijeda pokrite širokim a straga šiljastim klobucima.Idu cestom skrštenih ruku. Katkad nešto prošapæu. Sjedne strane ceste redaju se same male kuæe, a s druge drveæe.Pred njima u daljini pružio se stari kraljevski dvorac, nekoæ omiljelo boravište Karla VI., oca Marije Terezije.- Sad idi. Pazi, budi mudar! Ako mi doneseš pametnuvijest, Pelegrini æe bogato nagraditi tvoju spremnost.- Dopodne æu se vratiti u samostan.- Èekam te, žuri se.Stariji okrene u grad, a mlaði jezuit proslijedi ravnom cestom.Kuæe su bivale sve rjeðe i manje priproste.



Približio se zidanici. S obiju strana kuæe diže se visoki zid i ograðuje prolaznicima uvid u široko dvorište. Iza dvorišta zeleni se šuma. Prozori kuæe zatvoreni su i zaklonjeni zastorima.U proèelju velika željezna vrata. Sirom su otvorena. Nad njima na crnoj ploèi veliki bijeli natpis daje tu kovaè lijesova Johann Wolf.Nitko ne prolazi cestom. U daljini od više stotina metara tek po koja kuæica beèkih graðana. Jezuit skrene prema željeznim vratima i ude u duæan.U dugoljastoj prostoriji naslagano je mnogo lijesova.U kutu pokraj stola sjedi visok èovjek, jakih i širokih pleæa. Sa crnom kosom pomiješani su bijeli uvojci. Jake i pune obrve crne su poput nabreklih pijavica. Duboko u oènicama leže neobièno crne oèi. Lice mu je široko, kosti izboèene, snažne, nos dug i ravan. Ispod njega gusti brk. Još se razabire daje nekad bio crn poput ugljena - a sada su ga protkale bijele niti. Usne ni sada nisu izgubile svoje rumenilo. Èvrsto su stisnute - kao da èuvaju neku tešku tajnu.Jake velike ruke drže pero i polagano crtaju brojke u neku knjigu. Èovjek ostavlja dojam da mu je blizu pedeseta, ali kao da u njegovim mišicama još uvijek živi nekadašnja mlada snaga.- Hvaljen Isus! - pozdravi jezuit.Stari èovjek podigne oèi. Nekoliko trenutaka gleda u došljaka. Onda polagano, bez ikakva izražaja na licu, pusti pero iz ruke i obori pogled. Tada polagano ustane.Tako uspravljen izgledao je kao èovjek goleme snage. Gotovo da je glavom dosegao strop.Na pozdrav nije odgovorio, samo je nijemo gledao jezuita.- Vi ste to, gospodine Wolf? - zapita ovaj.Snažan, lijep èovjek potvrdi kretnjom glave.- Trebam lijes - reèe jezuit.- Za sebe? - zapita ga monotonim glasom.

Èudno pitanje baèeno je u jezuitske sljepooèice poput praæke.- Zasad još ne - odvrati redovnik naoko nešto osupnut -ali za nekog odliènika koji leži u posljednjim èasovima.- Dobro, možete ga kupiti.- Samo neka je lijes dobar i jak.- Iz mojeg lijesa još nikad nije nitko utekao u život...• - Mislim, naime, da lijes mora biti otporan i prostran.- Tko je legao u moj lijes nikad se nije potužio da mu jeneudobno. Onaj kome ja iskujem posljednji stan ostaje u njemu do sudnjega dana. To vam mogu priseæi.Govorio je monotono, ali plemenitim muškim glasom, a oèi mu se usjekle u jezuita poput dvaju èeliènih svrdla.Ni da bi trepnuo. Njegovo lice s odrazom neobiène južnjaèke ljepote hladno je poput lijesova.- Biste li mi pokazali lijesove? - zamoli jezuit.- Nije li vas strah?- Mene? Zašto?Ispod gustih brkova maknule se VVolfove usne u jedva primjetnu grimasu:- Ima ljudi koji cvokoæu zubima kad ture nos u ove æelije ipokaže na lijesove. - Nije ni èudo. Tu treba odležati pokorudo sudnjeg dana, a kad je neèija savjest debela, utovljena,teško je s njom u ovom prostoru.Jezuita su se te rijeèi oèito neugodno dojmile kao što mu je i sam kovaè bio neprijatan.Uza sve to, morao je izvršiti zapovijed. Gledajuæi lijesove, upita:- Priznajem, vrlo su lijepi, a jesu li skupi?- Stoje mnogo novaca.- Mnogo? Svejedno. Odliènik ih može kupiti. Èini se da viprodajete samo bogatim ljudima. Siromah ne može nabavitikovni lijes.



- Siromah ne.- Oèito imate mnogo novaca. Kamo æete s tim blagom, gospodine VVolfe?- Naæi æe se netko tko æe potrošiti.- Nemate djece? /Starac je ostao miran, sa/no su mu vjede nenadano pale na oèi. Ali ih opet podigne i niirno pogleda jezuita:- Nemam.- Ako nemate djece, posvetite svoj imetak dobrim djelimada zahvalite Bogu što vam je pružio udoban život. To bi bilobolje za vašu dušu nego da vaš novac raznesu možda kakviroðaci - ako ih imate.- Nemam.- Nemate nikog svoga?- Imao sam kæerku.- Ah, umrla je?- Možda...- Kako? Vi to ne znate.- Nestala je kao da su je živu zakopali.- Zar je niste tražili?- Tražite kaplju u moru ili crva na zemlji.- Gospodin Bog je rekao: tražite i naæi æete.- Imate pravo, tražio bih, samo da znam gdje je. No vi stedošli kupiti lijes?-Da.- Odmah æu vas poslužiti.Prosijedi snažni èovjek okrene se od kupca i pode u dubinu duæana pa nestane iza vratašca.Jezuit osta sam. Sjeo je za stol i poput lopova zaokružio pogledom malim duæanom. Onda ga zaustavi na knjizi u koju je tren prije gospodar bilježio brojke.Mladi jezuit oprezno skrene pogled na mala vrata. Hitro izvuèe iz stola ladicu i ruka mu posegne medu papire.

Napeto pazi na ulaz u duæan, a ujedno istražuje papire.Spazi pismo napisano nepismenom ženskom rukom. Zgrabi ga kao tat zlatni plijen. Pogleda na vrata i naæuli uši. U kuæi je tiho kao u grobnici.Pred oèima su mu zaplesala slova."Mili moj nesretni oèe,Ponajprije te lijepo pozdravljam i ljubim tvoje ruke. Javljam da sam zdrava, ali nesretna. Uvijek plaèem jer se ne smijem pokazati svijetu - ali ovdje u toj samoæi..."U dubini sobe zaèuo se VVolfov glas.Razabravši da neæe moæi doèitati pismo jezuit ga spusti u džep, hitro gurne ladicu u stol i složi ruke na krilu.U duæan ude mladiæ.Kao da i ne vidi, jezuita, pode ravno prema željeznim vratima, nasloni se na vratnicu i zagleda na ulicu. Iz džepa izvadi jabuku i stane bezbrižno griskati neprestano radoznalo promatrajuæi prolaznike.

- Vi ste, sigurno, pomoænik gospodina Wolfa? - upita gajezuit.Kao da je tek sada ugledao kupca, mladiæ okrene glavu, stavi jabuku u džep i odgovori:- Da, pomoænik.- Veoma ste mu slièni.- Ne znam.- Èini se da niste odavle?- Nisam.- Izgovor vam je loš.- Glavno da su ruke dobre.- Veoma ste slièni gospodaru. Da mu niste rod?- Tako vele.- Dugo ste kod njega?- Tako, dvije godine.- Siromašni èovjek, rekao mije da mu je nestala kæerka.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Da, nestala je.- Jadni otac - reèe jezuit suæutno. - Bog nam èesto šaljeiskušenje, ali onda se ipak njegovom milošæu sve dobro svrši.- Ne znam to - reèe mladiæ dok su mu oèi lutale cestom.- Onda je njegova kæerka i vaša roðakinja?Pomoænik samo slegne ramenima poput kakvog slabo nadarenog momka.- Majstora Wolfa dugo nema, doæi æu kasnije.- Majstor Wolf samo hoæe da vam pokaže jedan posve novilijes - odvrati mladiæ. - Samo prièekajte.Širokim leðima mladiæ zastre ulaz i jezuit se vrati na svoje mjesto.Straga se otvore mala vrata, a gorostasni èovjek prosijede kose opet se pojavi u duæanu.U ruci mu svijeæa.- Pokazat æu vam najprije ove ovdje - reèe on - a ondaonaj lijes koji imam u radionici. Posvijetlit æu vam jer je tamno.Pokaže rukom na uski prostor. Kraj zida su ležali lijes na lijesu i saèinjavali èitav zid do stropa.- Izvolite - reèe kovaè, ude prvi i digne svijeæu. Jezuit uðeu uski dugi prostor poput grobne izbe.Svojom golemom snažnom rukom Wolf mu je pokazivao svaki pojedini lijes.S druge strane VVolfov je pomoænik neèujno zatvorio željezna vrata i oprezno ih zakljuèao.- Moram znati dužinu tijela mrtvaca, zar ne? - reèe jezuit.To ne znam. Trebalo bi da odem i upitam.- Nije potrebno - reèe VVolf i postavi svijeæu na rub jednoglijesa.Zatim pogleda jezuita i reèe:- Sam æu izmjeriti.- Poæi æete k umiruæem?

- Nije potrebno da idem k njemu...Izvadi iz džepa konop; razvije ga, jedan ugao postavi jezuiti na vrh glave i spusti ga do njegovih nogu.- Ali, gospodine, onaj za koga trebam lijes mnogo je nižiod mene.- Ni manji ni viši - odgovori VVolf èudnim glasom.

- Tko vam je rekao koliko je visok?- Dragi gospodin Bog koji ne plaæa svake subote. Ali kadplati, onda je vrlo darežljiv...Dok je to govorio mjereæi konopom jezuitovo tijelo, iza VVolfovih leða pojavila se glava njegova pomoænika.Mladog jezuita zahvati neprijatan ledeni osjeæaj. Htio je pobjeæi, ali ga uhvate dvije snažne ruke i pritisnu uz lijesove.- Što hoæete - što? - zadršæe.- Plaæu - vikne starac - za moju bol.- Isuse, Bože moj! Pomozi mi! - zahropæe jezuit.VVolf odgovori sablasnim smijehom.Prestravljeni èovjek pogleda oko sebe kamo da uteèe. Ali njegova nada klonu. Razabrao je da se nalazi u uskom prostoru izmeðu dviju visokih hrpa lijesova.Gusta tama pala je po duæanu. Kao da su se spustili u kakvo podzemlje. Samo jedna lojanica na rubu lijesa zlurado otkriva jezuitu sablasnu sliku njegova položaja.Nad njim reži èudnom osvetom iscereno lice gorostasnog VVolfa. Iza njega stoji mladiæ koji mu je ruke povukao straga pa ih sapinje.- U pomoæ! - vièe jezuit.VVolf odgovori smijehom koji je nalikovao na luðaèki.- Vièi, crni vraže, samo vièi. I ona je vikala kad joj je tvojgospodar uzimao èast. Jesi lije, vraže, slušao kako je vikala?- Ne znam, nisam kriv - ja...- A zašto si došao? Reci - i popusti jezuitin vrat da èujeodgovor.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Poslali su me da saznam gdje je.- Gdje je Mirni?- Da - ona...- Da njušiš gdje je i da je onda zadave, da zakopaju svojcrni grijeh?- Da - zato su me poslali. Smilujte se, služit æu vam...- Meni služiti? Zar sam ja davao da primam tvoju službu?- Pomoæi æu vam da krivce namamite u svoje ruke.- Ti, lupežu, sine ðavolskog izroda, ti æeš mi pomoæi? Nitkomi ne može pomoæi, ni meni ni njoj - jadnoj mojoj kæeri. Nikraljica! Ni Bog!- Ja æu vam pomoæi.- A znaš li kako sam ja, njezin otac, obijao pragove danaðem bar osvetnièku pravicu? Da kaznim tu zvijer koja gospodari nad vama živinama? Ni nadbiskup se nije usudio da mipomogne. Ni on, sveæenik, najviši sveæenik, i on se boji vas,crnih vragova na kori zemaljskoj. I kraljicu ste zaslijepili da nevidi. I put do pravde zasmradili - da nitko ne može do nje.- Milost, milost, nisam ništa kriv.- Nisi kriv što služiš svoga gospodara? Nisi kriv što si došaou njegovo ime? Nikad nisi èuo da sam ja, otac djeteta, pošaopred sud da tražim tvoga gospodara - Lucifera na Luciferima- Pelegrinija? Zatvorili su me kao klevetnika. Nitko mi nijemogao pomoæi. Èamio sam u tamnici... Jesti li to znao?- Nisam vas ja zatvorio.- Ali si znao da me zatvorio tvoj gospodar. Zašto mi nisipomogao? Zašto me onda nisu ubili, nego su mi rekli: "Ili æeš

šutjeti, ili sudnji dan doèekati u tamnici! Biraj!" A ja samodabrao život i šutnju da mogu sam sebi krojiti pravdu!- Nisam kriv...- Svi ste krivi. Sve je prokleto, ðavolu je prodano sve štonosi vašu mantiju. Crkni, prokleta životinjo, što služiš namje-

šteniku ðavola na zemlji! Sad plati jedan djeliæ moje nesreæe!- Dajte ga meni, oèe! - klikne mladiæ. - Dajte ga meni!Starac pusti jezuita. Ovaj skoèi i udahne zraka, ali ga veæistog trena zgrabiše dvije željezne ruke i saviše mu oko vrata uže.Jezuit padne na koljena i sklopi ruke.- Ne ubij me. Ako se još danas ne vratim, oni æe posumnjati da si me ubio i obojica æete platiti glavom.Snažni èovjek pljesne rukom o ruku.- Ne plaši se za naše glave! Nema pravde, nema kraljice -ali ima suda! Ima ga! Gledaj, to je sud - i udari se po svojimprsima. - To je sud zemaljski, tu u srcu po kojem se prolilažuè. Tu je sud!- Nevin sam - mene su poslali, morao sam slušati...- A ti slušaj dalje!- Milost! Milost!- I pozdravi gore svete oce s moje strane - vikne sad pomoænik - i reci im: Nijedno ljudsko stvorenje koje doðe i upita za Mirni neæe više izaæi iz ovih prostorija. Ostat æe u ovojæeliji, tri stope širokoj i deset stopa dugoj. Ostat æe na vjeènuslavu...- Smilujte se...- Uprljat æu ruke tvojom krvlju - reèe mladiæ - kao stojeon obešèastio djevojku koju sam ljubio.Jezuit hoæe da vikne, ali mu krik prekine uže. Prislonio se na lijes i srušio udarivši glavom o zemlju.- Što je Marko? - upita gospodar.- Pseto je krepalo.Oba muškarca uhvate veliki jednostavni lijes, bez nakita, iznesu ga s onu stranu duæana i ubace u nj ugušena èovjeka. Onda na nj polože pokrov.Marko ode u radionicu i doskora donese vrelog olova.



Za pol sata lijes je bio potpuno zaliven olovom.Tada su lijes podigli i smjestili uza zid, a na nj naslagali druge lijesove do stropa.Izašli su iz uskog prostora i obrisali znoj.U mraènom duæanu zavlada potpuna tišina, isprekidana samo teškim disanjem gospodara i njegova pomoænika. Tada æe starac:- Operimo se. Držali smo ga svojim poštenim rukama -da nam na prstima ne ostane njegov gnusni trag.Pošli su u dvorište, oprali ruke i vratili se u duæan. Pod niskim stropom je tamno. Samo lojanica sablasno rasvjetljava lijesove.- Tako je, sveti oèe, poèivaj i èekaj dok i drugi doðu u tvoje društvo. Marko, tko god doðe i zapita za Mimi, taj je došaou njihovo ime. Slat æe oni sada jednog za drugim. Boje se, nadbiskup ima pisma. Èim tko doðe i pita za nju, ti zatvaraj željezna vrata.- Ne bojte se, ujaèe.- Sad ugasi svijeæu i otvori duæan.

Mladiæ uèini kako mu je starac zapovjedio.U tmurnu prostoriju opet ude danje svjetlo.Wolf sjedne za stol miran kao da nema drugih briga do raèuna.Mladiæ spusti glavu i zarine prste u kuštravu kosu. Šutjeli su. Onda æe mladiæ gledajuæi ga ispod oka:- Oh, ujaèe, zlo je bilo samo u tom što se nismo vjeriliodmah kad sam zaprosio njezinu ruku.- Znam, ali ti si sin moga brata, trebalo bi dispenzije izRima. I Mirnije kriva. Kad sam joj rekao daje ti voliš, neæka-la se, rekla je da si dobar - a opet da ne zna da li bi ti moglabiti ženom. Sve je odgaðala. Pomamila se za nekim drugim,ali nije htjela da mi kaže tko je taj. Sakrivala je preda mnom.

Eh, pusti to - ne želim više govoriti o staroj rani. Jadnica, dosta joj je pokore. Izgubila je život, a još je živa i mlada...Prošao je èitav sat, a da se u duæanu nitko nije pojavio.Onda je negdje iz daljine zaštropotala koèija pa ponovno nastane mir.- Ujaèe, cestom dolazi plemkinja - baš je fina. Bit æe dobramušterija.- Nije mi do novaca. Ni do èega.U duæan uðe Nera.Wolf ustane i dubokim poklonom pozdravi otmjenu gospodu.- Molim vas, majstore, ovdje sam strana. Rekli su mi dajenegdje u blizini na ovoj cesti neki tokar imenom Hans.- Onaj što izraðuje zipke? - osmjehne se vlasnik duæana.- Zipke? Zašto zipke?- Mladi ste i lijepi, valjda æe vam trebati zipka kad tražiteHansa.- Zasad još ne. Nego, vi ga sigurno poznajete?- Poznam ga. Nismo neprijatelji, a nismo ni konkurenti.On izraðuje zipke, a ja lijesove. On se brine za èovjeka kaddolazi, a ja kad seli odavle. Svatko mora jednom k njemu ijednom k meni. Za mene vaša milost ima još vremena.- To nije u našim rukama - odgovori Nera ljubaznimsmiješkom promatrajuæi snažnog starca. Otkako je stigla uBeè, nije srela tako neobièno lijepa èovjeka.- Svakako, dok sam u Beèu, ne kanim k vama, majstore -doda Nera da ostane u stilu njegovih šaljivih primjedbi. -Nisam Beèanka.- To se odmah vidi po govoru.- Ali i vi ne govorite sasvim beèki - naglasi ona.- Da, možda ne. Molim, vašu milost, ako želite povest æuvas Hansu.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Bilo bi mi vrlo drago kad biste bili tako ljubazni. Odlazimveæ ovih dana u Prusiju pa bih htjela naæi sobaricu. Rekli sumi da tokar Hans ima èetiri kæerke.- Dobro su vam rekli.- I još su mi naglasili da Hansu ne bi bilo krivo kad bi kojuod njih mogao dobro opskrbiti. Èetiri kæerke - to nije malabriga.

- Da, to je istina. A gdje bi mogao opskrbiti tu jednukæerku?

- Kod mene.- Kod vas?- Da, moja se sobarica nedavno udala i kad bih našla dobru djevojku koja bi htjela sa mnom u Prusiju, uzela bih jesobom. Samo, dakako, morala bi se odluèiti da zauvijek ostaviove krajeve i da ostane kod mene u tuðini.- U tuðini? U Prusiji? - zamišljeno æe starac.- Zar je to tako strašno, gospodine? Kod mene bi bila kaokod kuæe. Brinula bih se za nju i ako se uda - opremila bihje-- Da, to ne bi bilo loše, svakako. Ako je kod vas, to je kaoda se i dobro udala.- No vidite, gospodine. Uvjeravam vas da bi djevojkanašla kod mene svoj novi dom. Samo bi trebalo nagovorititoga Hansa da mi povjeri koju od svojih kæeri. Ili možda viznate koju dobru djevojku koja bi vam bila zahvalna da jeusreæite.Wolf upitno pogleda svog neæaka, ali mladiæ naglo odgovori:- Mi ne poznamo takve djevojke.Ujak je osjetio što znaèi taj odgovor pa reèe:- Da, ne poznamo nikoga osim Hansovih kæeri.- A ne biste li me htjeli tamo preporuèiti? Bit æu vam zahvalna.

- Vaša milosti, meni ljudi èine zlo, pa zašto da ja drugimaèinim dobro?- Ne izgledate tako kao da ne biste bili dobri svojim bližnjima koje cijenite.- Vaša milosti, ljude cijenim samo po stopama. Za mene jeglavno koliko je stopa visok i širok. Koliki mu je potreban lijes.To je ono što za mene vrijedi kod svih ljudi. Sve drugo nemavrijednosti.- Uistinu?- Da vaša milosti. Što me drugo briga. Što je èovjek višeizrastao, to je za mene bolje. Trebat æe veæi lijes i platit æe višenovaca. Oni maleni - oni nisu ništa. Takav mali lijes ne možeš skupo prodati, a izgubiš s njim èudo vremena. Nije li jasnoda za mene nešto vrijedi samo èovjek koji je izrastao ovakoširok i jak poput mene?Nera je zaèuðeno promatrala neobiènog èovjeka. Imaju li njegove misli kakav skriveni smisao ili govori samo onako, bez ikakve osobite namjene?Ipak joj se prièini da neæe tako lako s njim nakraj. A nadala se: prihvatit æe zgodu i ponuditi joj svoju vlastitu kæerku daje povede sobom i sakrije tamo, u tuðini.Njegovi ustezljivi odgovori pomrsili su joj raèune.Što da uèini? Ona odluèi udariti drugim putem.- Gospodine, doista bih vas nagradila kad biste mi pomogli naæi djevojku koju tražim.- Djevojku koju tražite?On je ušutio i èudno upiljio oèi u Neru. S druge strane buljio je mladi Marko u svog ujaka. Njihovim glavama salijetale su sumnje.Vidjevši da joj ne odgovaraju, Nera ih stade pažljivo promatrati. Starac upita:- A koju vi djevojku tražite?- Pa rekla sam vam da tražim...- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Zastala je. U oèima gorostasnog èovjeka stalo je tako opasno sijevati da nije mogla izreæi ime njegove kæeri. Ali veæ je on prišao korak bliže i rekao hladno:- Znam, vi tražite onu istu djevojku koju je tražio netkodrugi. Onaj stoje bio ovdje prije vas.- Kako? Prije mene je netko tražio sobaricu?- Kako ste lijepi, tako ste i lukavi. U mene ima još više lukavosti. Gospodin nije pitao za sobaricu, veæ za nekog drugog,lijepa gospodo, ali on je veæ otišao... Otišao je ništa ne opra-vivši. I vi æete isto tako otiæi...- Tko je taj gospodin? - napeto æe ona. - Tko je od vastražio Mirni?- Dakle, ipak ste nju tražili, a ne Hansove kæerke!Misleæi da æe odmah pridobiti èovjeka bude li mu iskrena,Nera mu reèe prijazno:- Da, gospodine. Uvjeravam vas - ako mi priopæite onošto od vas tražim, uvjerit æete se da je to u vašu korist.- Vaša milosti - upadne on u rijeè i sav porumeni od bijesa - gospodina koji je tražio Mimi poslao je onaj isti koji æeposlati još mnoge druge...- Varate se, gospodine, on neæe poslati nikoga više, osimmene...- Onda molim, prièekajte tren...Nera primijeti daje starac pogledom dao znak Marku. Ovaj je pošao k vratima i uhvatio željezno krilo da ih zatvori.Neru obuze neka tajnovita jeza. Preplašeno se okrene i razabere da mladiæ zatvara duæan.U tom trenu netko izvana povuèe vrata, tako da je mladiæ ispao na ulicu. Pred njim je stajao visok, jak èasnik.- Stoje to? Hoæete da zatvarate vrata dok je dama u duæanu? - rekao je Siniša ljutito Wolfovu pomoæniku.Wolf priðe bliže i opazi gardijskog èasnika.

- Vaša milosti, zatvaram vrata u svojoj kuæi kad je menevolja.Siniša plane i prijeteæi stupi na prag, ali Nera hitro preteèe Sinišin odgovor:- Da, to imate pravo, gospodine, vi možete zatvarati vratakad vas je volja, samo dopustite da prije izaðem.Kao da se Wolf nešto predomislio. Nakloni se Neri i reèe:- Oprostite, vaša milosti. Mi zatvaramo mnogo prije podneva, zato što odlazimo u radionicu, a kako vi niste kupac,mislio sam da æete ionako izaæi.- Gospodine - tiho æe Nera Wolfu - èinite krivo što miuskraæujete povjerenje. Ne znate koliko biste se radovali kadbih mogla da govorim o Mimi...- Govorit æete s njom onda kad legnete onamo u lijes. Snjom se može govoriti samo na drugom svijetu.- Zar je mrtva?- Da, i ne tražite je. Nije dobro buditi mrtvace.- Vi ste njezin otac?- Bio sam, sada nisam ništa drugo nego kladivo koje kujelijesove. Dolaze mi oni kojima je u kuæi smrt... Možete doæikad vam ona pokuca na vrata ili kad je zaželite.I on se okrene i iziðe kroz mala vrata u dubini prostorije. Nera izaðe, a za njom i Siniša.- Nema u mene povjerenja - reèe ona. - Trebalo je da sepotpuno preodjenem i prikazem kao prijateljica njegove kæerke. Nisam slutila daje taj kovaè tako nepristupaèan. Ali èini mise daje povjerenje razrovao netko tko je došao prije mene...

- Mene samo zanima zastoje htio zatvoriti vrata? - reèeSiniša.- I ja ne znam što je to bilo. Ako se ne varam, stari je daomladiæu oèima neki znak.Siniša se zaustavi, promotri prizemnu kuæicu, pogleda Neru i neizvjesna neprijatna slutnja preleti mu dušom.



- Nero, ti više neæeš ovamo.- Mirnije ionako mrtva, dakle je izlišno. Ali mogla sam odnjega ipak nešto saznati daje bio povjerljiviji.- Neka car Josip pošalje drugoga. U tom duæanu tako jenešto neprijatno, nešto neugodno...- To sam osjetila tek kad je poèeo razgovarati sa mnom. Unjegovim rijeèima kao da ima neka zagonetka...- Uèinila si po volji mladom caru, a sad èini po volji i meni:- obeæaj da neæeš nikada ovamo.- Obeæajem - reèe ona. - Tebe kao da obuzima neka sumnja?- Ne bih rekao sumnja, ali neka jeza. Obeæala si mi da višeneæeš poæi k VVolfu. Hoæeš li održati obeæanje?- Hoæu, Siniša.Sjedoše u koèiju koja je èekala na cet-ti podalje VVolfove kuæe.Iz duæana je kroz pritvorena vrata gledao za njima mladi Marko, a onda potrèao u kuæu. Našao je ujaka u radionici kako sjedi zadubljen u misli.- Vani je koèija - šapne on. - Na boku sjedi dvorski lakaj.Ona dolazi iz dvora!Wolf skoèi i pogleda svojeg neæaka široko rastvorenim oèima.- Iz dvora! Iz carskog dvora?- Zašto vas to toliko plaši?- Plaši? Ne. - I stari opet sjedne pa nasloni glavu na objeruke. - Da nije došao onaj gardist - reèe starac - ne bi ni onaviše izašla na sunce. Ona je iz dvora, nema sumnje, i nju je poslao Pelegrini koji je na dvoru veæi od kancelara.- Mislim - primijeti Marko - da bismo ipak morali bitioprezniji. Možda ta dama i nije mislila tako zlo?VVolfovim se licem prelije bijes.- Ti bi joj oprostio zato stoje lijepa?

- Ali, ujaèe, zar sam ja takav? Samo mislim daje potrebanoprez. Ništa drugo ne želim i ne èekam u svom životu veæ samo to da dobijemo u ruke pravoga krivca.- A nije li ona došla iz dvora? Što to znaèi? Tko gospodarina dvoru? Jezuiti! Poslali su ženu. Lupeži misle da æe se zmijalakše provuæi u tajne. Eh, i njoj æemo zdrobiti glavu, neka sesamo pojavi.- Vi se u to bolje razumijete. Dugo ste bili na dvoru gardist- sve ih poznajete.- Kad bi ti znao što ja znam, od oèaja i bijede kotrljao bi ses jednog kraja svijeta na drugi. Bolje je da ne znaš.- A što znate, ujaèe? Recite mi jednom. Kad bih znao, osvetio bih se dvostruko - trostruko...Gledao ga je mraènim crnim oèima, a onda mahnuo rukom:- Znaš li stoje grob? Kad se zakopa, gotovo je. Tako je i to.

Zakopana je i ne smije da se iskapa - jer bih mogao pomah-nitati i sve ljude na svijetu žive zavuæi u lijesove. A nije èitavsvijet kriv što su zgazili mene. Bolje je da me ne pitaš. Kad bihpoèeo pripovijedati, pretvorilo bi se u zvijer i ono maloèovjeèje spodobe što imam. Pusti me i ne pitaj.Nera i Siniša provezli su se ulicama Beèa. Pred jednim duæanom nagomilalo se toliko svijeta da nisu mogli dalje. Koèijaš je zaustavio kola. Oboje su sišli i progurali se medu svjetinu da vide stoje to zakrèilo promet.Pred duæanom je stajala dvorska osmeroprežna koèija, a oko nje se skupili ljudi i èekali.- U duæanu je netko iz dvora - šaptali su ljudi Siniši kadih je upitao koga èekaju.Ne mogavši dalje, odluèe prièekati. Za pola sata izaðu iz duæana dvije dame: krupna u smedem odijelu, a druga visoka i vitka, odjevena u sivu haljinu.



¦ \

- Bit æe dvorska dama - reèe Nera, ali odmah zaèuðenoprišapne: - Da sve dvorske dame nemaju jednake haljine,prisegla bih da je ova moja...Dame su sjele u koèiju. S druge strane Siniša opazi druge dvije gospode s visokim šeširima kako šapuæu i gledaju Neru. Siniša prihvati ruku svoje žene i privuèe je k sebi.- Ne gledaj preko koèije - šapne joj. - Grofica Èikulini iAuersperg sikæu na tebe. Svojim pogledom mogle bi te otrovati.- One su u Beèu? - zabrine se Nera. - To sluti na zlo.- Ne boj se. Sad si moja i znat æu te zaštititi od njihova otrova. Ali pustimo ih. Idemo.Pošli su ravno k svojoj koèiji.Kad je osmeroprežna dvorska koèija odjurila, njih su dvoje ponovno sjeli u kola i uputili se laici.Grofica Èikulini i njezina prijateljica, bivša dvorska dama grofica Auersperg, vratile su se u dvorac svoje kuæedomaæice kneginje Vilme. Doèekala ih je na terasi u društvu kneza Fritza i oca Alojzija.Uspele su se stepenicama. Iza njih je dolazila Vilmina sobarica s punim rukama razlièitih omota i stavila ih na stol.- Imam mali dar za tebe, Vilma, èak i za oca Alojzija - reèebivša dvorska dama s nešto malo èudne zlobe.On se nasmiješio i poklonio, a grofica uz pomoæ sobarice otvarala omot.- Dakle, što je novo u Beèu? - zapita Vilma.- Vidjele smo Neru s njezinim mladim suprugom - odgovori grofica Èikulini. - Izgleda vrlo dobro, oèito joj prija životna dvoru.Vilma se zagonetno nasmiješi:

- Samo, tko zna kako æe joj dugo prijati. Drugo ništa nistesaznale?- O, da - ponovno æe grofica Auersperg svojoj roðakinji -upravo smo susreli princezu Josipu. U jednom duæanu kupovala je po svoj prilici opremu - ali inkognito.- Misliš li - reèe grofica Èikulini - da je to uistinu bilaprinceza?

- Valjda poznam princezu! Bila je sigurno Josipa.- A zašto u odijelu dvorske dame?- Da je ne prepoznaju. To je carièin trik kojim uvijek izigrava trgovce. Carica više puta i štedi. Naravno, kad se ne radi o njezinim prijateljima. Kad princeze žele da kupuju, odjeneih u haljine odliène dvorske dame. Princezama trgovac raèuna dvostruko, a dvorskoj dami ipak raèuna umjerenije.- Samo što je princezina haljina bila odviše duga pa su jeprikopèali, a to je uistinu bilo vrlo neukusno - primijeti grofica Èikulini.- Carica premalo pazi na toalete svojih kæeri - doda Vilma, a njezina roðakinja nastavi:- Carica zaboravlja da su njezine kæeri mlade i da ih moradrukèije odijevati nego što odijeva sebe. Da su Josipi baremdali haljinu koja pristaje njenom struku, a ne onako. Obuklisu joj odijelo dvorske dame koje je za nju preširoko i predugo-Vilma se zgrozi:- Strašno. Kako može princeza obuæi haljinu koju je na sebi imala dvorska dama?- Tvoja sobarica tvrdi da je haljina koju je imala Josipasašivena za groficu Neru.Te su rijeèi tako trgnule kneginju Vilmu da ju je otac Aloj-zije zaèuðeno pogledao.- Sivu dvorsku haljinu grofice Nere? - ponovila je Vilmauprijevši pogled u svoju sobaricu. - Odakle to znaš? Dvorske



gospoðe koje su u službi u novije doba imaju jednake sive haljine sasvim jednako sašivene i urešene. Ne bi mogla ras-poznati jednu od druge. Prevarila si se.- Nisam, vaša kneževska milosti. Ogrlica na haljini prièvršæena je starinskom iglom od velikog dragog kamena, aPepi, sobarica grofice Nere, reèe daje to grofièina uspomenana njezinu baku.- Princeza je ogrlicu zakopèala istom iglom? - napeto æeVilma.- Jeste, onom istom - odgovori sobarica.- Odakle sve to znaš? - umiješa se otac Alojzije.Sobarica porumeni i smete se.- Pa tako, znate, mi sobarice obièavamo pokazivati odijelasvojih gospodarica. I kad sam bila kod Pepice, ona mije pokazala haljinu nove dvcrske dame.Alojzije je pomno pratio svaku Vilminu kretnju i razabrao daje od njega odvratila lice. Ustane i tobože pode prema perivoju. Opazio je daje Vilma veoma blijeda.Njena je glava klonula. Vilmi je pozlilo. Priskoèi knez Fritz i obje gospode.- Sparina je, sparina - poluglasno æe Vilma sakupivši svusnagu da svlada omaglicu.Polako je ustala. Fritz je uhvati pod ruku.- Dobro je, nije potrebno da me vodite. Veæ mi je bolje.Tilda neka doðe sa mnom...Sobarica je prihvatila svoju gospodaricu da se o nju osloni i pošla s njom u dvorac.Povuèen u zelenilo terase, sve je to promatrao otac Alojzije.Nije više èuo razgovor pa izaðe iz svog zakloništa i uputi se u dvorac.

Uspinjao se stepenicama do svoje sobe. Tu je stao i èekao. Znao je da Tilda mora proæi ovuda da se preodjene. Otprilike

za èetvrt sata pojavi se sobarica. Prièinio se kao daje tek sada izašao i upita:- Kako je kneginji?- Hvala, veæ je dobro.- Èini se da mi tvoj vjerenik ne sprema sobu kako treba -spoèitne Alojzije. - Doði da vidiš.Tilda odmah ude u njegovu sobu i upita se èime nije zadovoljan.Otac Alojzije upre u nju sugestivan pogled:- Što si radila na dvoru?- Nisam bila tamo - šapne ona prestrašeno.- Kako si onda vidjela haljinu nove dvorske dame? Znamsve... Govori.Smeteno pogleda duhovnika i isprekidano reèe:- Ne mogu - zaklela sam se. - Nikad neæu prekršiti zakletvu, nikad me ne bi vjenèao.Te rijeèi ponukaše oca Alojzija da se uhvati pravog sredstva. Uzme sa stola raspelo i stavi ga pred nju.- U ime Boga raspetoga rješavam te zakletve. Skidam stebe sve ono na što si se zaklela i pozivam te da mi kažeš štosi radila na dvoru. Zatajiš li što, bit æeš prokleta.Njegov sugestivni pogled i s patosom izreèene rijeèi prolazile su joj kostima. Drhtala je i noge joj klecnuše. Klonula je. Debele suze klizile su po izboèenim kostima ružnog lica.- Tko te poslao? Zašto? - pitao je Alojzije.Drhtavim usnama stala je isprekidano prièati što joj je gospodarica naložila i što je sve uèinila.- I tako sam usula mirisne kapljice u podstavu haljine. Zarje to takvo zlo?- Gdje je kutija u kojoj su bile mirisne kapljice?- Vratila sam je kneginji.- Dobro - sad znam...- Oh, izgubit æu milost gospodarice i službu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

SUPARNICA MARIJE TEREZ1JE

- Neæeš. Nitko ne smije saznati što si mi rekla. Bog mije usnu poslao objavu o svemu što si radila.- Ali što sam uradila? Samo sam usula mirisne kapljice!- Da, da, znam. Ali i ti moraš šutjeti i priseæi mi da knegi-nji neæeš priznati što si meni rekla.Drhtavu hladnu ruku prisloni na raspelo i upre u njega ukoèen pogled ponavljajuæi rijeèi zakletve.Svaka joj se rijeè ledila na usnama. Djevojka je nalikovala na mrtvaca.- Kad te budem trebao, ti æeš mi služiti. Tako hoæe Bog.Teturajuæi, izaðe Tilda i potrèi u svoju sobu. Sva slomljenapadne na postelju.Dvije prisege, dva gospodara. Dvije opasnosti za nju, jadnu, ružnu, sudbinom progonjenu.Alojzije sjedne za stol, uzme pero i napiše brzim potezima:"Grof Balzano - VValdburg,Vaše sumnje obistinile su se. V. je uzela boèicu. Prijeti velika nesreæa -as njom i otkriæe. Uništite sve. Obavijestite oca Gr. Na veèer èekam na starom mjestu. A."S pismom pohita u kneževe staje.

Mladi konjušar poðe mu u susret i tiho primijeti:- Vi ste blijedi, oèe Alojzije.- Treba smjesta da odneseš pismo. U opasnosti smo.- Sto da kažem zašto opet odlazim?- Reci da moraš u Beè po orme.- Dobro, na popravku su. Ako me konjušnik ipak ne pus-ti?- Idi, makar te otpustio.Mladiæ potrèi u staju, a otac Alojzije uputi se u dvorac.

Drugog dana bila je subota. Nera je osvanula u kraljièinu predsoblju svježa i zarumenjenih obraza i prijavila se grofici Fuchs.- Danas je sveèani obiteljski dine u èast roðendana princeze Amalije. Kraljica želi da budete u službi.- Ima li vaša milost još kakav nalog njezinog velièanstva.- Da odjenete propisnu sivu gala-haljinu.- Znam, njezino velièanstvo mi je to naredilo veæ prekjuèer.- Jeste li, grofice, veæ pripremili kostim za vrtnu maskiranu zabavu kod grofa Bathyanyja?- Sve je u redu. Njezino velièanstvo samo je odabralo kakoda se odjenem.- Velièanstvo vam poklanja svu svoju carsku milost. A sadpoðite prestolonasljednici. Veæ je pitala za vas.Ostavivši kraljièine odaje, uputila se Nera u drugo krilo dvora.U malom salonu našla je bavarsku princezu kako moli iz velikog molitvenika.- Juèer niste bili kod mene - primijeti turobno prestolo-nasljednica.- Njezino velièanstvo podijelilo mi dopust.- I proveli ste ga s mužem?- Da, visoèanstvo.- Izgledate vrlo sretni, veseli. Bit æe da ljubav poljepšava...- To ne znam, ali osjeæam daje izvor svake sreæe.- Sreæe? Što je, zapravo sreæa?- Ne znam to izreæi - ali možda je sreæa onaj èas kad namje tako lijepo da bismo željeli da se taj trenutak produži uvjeènost.- Vi ste veæ nešto tako jednom osjetili?- Jesam.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Naziva li se i to sreæom ako u svakom èasu svoga životaželimo smrt?- Visoèanstvo, vani je sunce, miriše cvijeæe, sve je nasmijano, a vi izgovarate tako mraène rijeèi. Poðite u šetnju. Sigurno æete osjetiti nešto ugodno i voljko.- Idem, ali me morate pratiti.Bavarska princeza se digne. Malo zdepasto tijelo okruglih leda njihalo se po ulaštenom podu. Okruglo lice, osuto crvenim pjegama, okrenulo se k Neri i nasmiješilo. Izmeðu crvenih usana pokazali se rijetki, pocrnjeli zubi."Zašto je priroda bila prema njoj tako okrutna", pomisli Nera kad je princeza izašla da se odjene za šetnju.Malo zatim pojavi se car Josip.- Rekli su mi da ste kod princeze - reèe on.- Njezino visoèanstvo pošlo je da se spremi za šetnju.

- Sigurno ste je ponukali na to. Vi ste doista duševna sa-maritanka.- Uvjerena sam da èinim dobro. Meðutim, imam vijesti.Juèer sam bila kod Wolfa. Mirnije mrtva.- Mrtva? Je li to istina?- Tako mije rekao njezin otac.Mladi car se zabrine.- I Bog je na strani crnih mantija. Ova je vjerojatna vijest,ali može biti i neistinita. Vidjet æu. Kako ste, grofice?- Dobro, ali èula sam da ste vi bolesni.- Moja obièna bolest kad treba da s ostalim dvorom igramteatar na paradnoj ispovijedi.- Vi se ne ispovijedate?- Kako bi se Josip usudio protiviti dvorskim propisima?Nisam takav gospodin! Ipak sam ishodio veliku prednost dakapelan dolazi u moju sobu. Slijedio sam primjer kancelaraKaunitza. On šalje carici samo ceduljicu s potvrdom o svojoj

pobožnosti. Oprostite što me opet zanima Mimi. Otac kaže da je mrtva, to je zanimljivo. Ne opažate li to?- Možda. Ima još nešto èudnije. Prije mene bio je kodWolfa neki gospodin i pitao za Mimi. Ne biste li se mogli dosjetiti tko je to?- Tko? Možda je nadbiskupov izaslanik?- Na to nisam ni pomislila. Ta moguæe je. Ali Wolf je, èinise, nepovjerljiv prema svakome tko pita za Mimi. Èudan je izagonetan. Ali to me nimalo ne zabrinjava. Vaše velièanstvodobit æe u ponedjeljak od nadbiskupa pisma Engleske bankekoje njezinom velièanstvu mora dokazati kamo jezuiti ulažunovac što ga ona daruje za crkvu.- Pravo velite. Pismo banke moralo bi postiæi pun dojam,ako ne kod kraljice, a ono kod kancelara Kaunitza. Takavdokaz neæe nikako zabaciti. Možda èak uspije da tim pismomuzdrma kraljièino povjerenje prema jezuitima.- Tko zna neæe li kancelar pokušati da dalje traga. Prièekajte, dakle, ponedjeljak.- Strpit æu se, iako me ozlovoljila navodna smrt Mimi. Odnje sam mnogo oèekivao. Hoæete li u nedjelju na maskiranuvrtnu zabavu kod grofa Bathvanvja?- Carica mije naredila da poðem i uzmem masku. A vaševelièanstvo?- Navikao sam da se pokoravam nalozima, a takvo kome-dijaštvo pruža mi priliku da opravdam svoje rugalice na raèundvora. No, hoæete li me prepoznati?- Sasvim sigurno - odvrati ona.- Nije baš tako sigurno, grofice.Razgovor je prekinula bavarska princeza. Ušla je u salon odjevena u svijetlu haljinu sa šeširom punim cvijeæa.Car Josip pokloni se s poèitanjem. Princeza nije pokazivala ni izražaj veselja ni zanimanja. Apatièno upita:- Nešto ste pobolijevali?



- Ništa važno. Glavobolja. Želim vam prijatnu šetnju.Sagne se i poljubi joj ruku pa izaðe iz salona.

Kad se Nera vratila sa šetnje s prestolonasljednicom, sišla je u prizemlje u svoje sobe.Sobarica najavi da je èeka otac Grande. Sjedio je u naslonjaèu, miran i hladan.- Kako je danas popodne dine, održat æemo predavanjesada - reèe on i doda: - Naravno, ako nemate kakve drugezapovijedi.- Ne, oèe Grande, spremna sam da èitamo.Sama je otvorila Bibliju.- Èuo sam da vas je zvalo njezino visoèanstvo prestolo-nasljednica.- Upravo se vraæam od nje.- Zar je bolesna?- Ona nije, ali prestolonasljednik trpi od glavobolje.- Odviše èita Voltairea.- Tako?- Zar vam još nije govorio o Voltaireu?- Oèito me ne smatra vrijednom jer ja ne èitam literaturutakvih naèela. Nisam moderna.- Loše èinite ako te svoje misli priopæavate mladom caru.- Zašto? - upita ona vedro gledajuæi u njegove tamne oèi.- To nije lukavo. Car ne smije opaziti da se ne slažete snjegovim obožavanim uzorom.- To dokazuje da nemam diplomatskih sposobnosti. Šteta.Kad bih to posjedovala, ni èasa ne bih oklijevala da ih iskoristim. Bio bi mi potreban uèitelj za tu vrst znanosti.Gledao je nekoliko trenutaka u njezine oèi. U njegovu pogledu nije mogla razabrati što misli i osjeæa.- Èudno podcjenjivanje, a svi vas hvale da ste duhoviti.- Kad bih tu hvalu i zaslužila, ni tada to ne bi znaèilo dasam diplomat. Duhovitost je samo okretnost misli, a diplo-

macija je okretnost zamki. Tome nisam dorasla. Kad bi me tko upuæivao, možda bih shvatila tu znanost.- Pokušat æu vam objasniti diplomatski naèin kojim semožete poslužiti kod prestolonasljednika. On boluje od idejareformacije svoje države, a to vodi u propast habsburšku dinastiju i carièino prijestolje.- To je strašno. Ipak, prestolonasljednik je još mlad. Ozdravit æe dok zasjedne na prijestolje.- Za to nema nade. Okružuju ga zli prijatelji koji povlaðujunjegovim zabludama. Vidite, grofice, vi biste mogli koještaèuti od prestolonasljednika, ali samo onda ako se prièinite daste njegov istomišljenik. I on i svi njegovi govorit æe pred vama, a najviše njegov prisni prijatelj Rosenberg koji ionako rado govori. A kad biste vi to priopæili meni i njezinom velièanstvu, ona bi vas i vašeg muža promaknula do velike èasti.- Shvaæam, oèe Grande, i hvala vam na uputi.Opet ju je gledao oèima koje nisu odavale ništa o njegovim mislima.- Uèinila bih sve što biste mi naredili, samo me u sve uputite.- Vidite, sestro moja u Isusu - reèe on - mi smo dužni dauzvišenoj vladarici budemo vjerni. Ako ste joj vjerni, vaša jedužnost da pomno pripazite s kim prestolonasljednik saobraæa izvan dvora. Sigurno ima korespondencije iz koje bi sedalo razabrati kako se ta bolest duboko ukorijenila u njegovudušu.- Korespondenciju sigurno dobro zakljuèava.- Pripazite u kojoj ladici pisaæeg stola èuva svoja pisma.- Dobro, istina je, to se nisam dosjetila.- Tako bismo ga mogli vratiti k naèelima njegove uzvišene

majke, a vi biste stekli najveæu nagradu.- Oèe Grande, vi ste moj dobrotvor.Podigao je oèi s izrazom anðeoske svetosti:



- Bog upravlja vašom sreæom!U istom je trenutku ona šapnula u svojim mislima: "Oprosti mi Bože, što lažju pomažem Josipu koji hoæe daraskrinka laž!"Nakon toga poène Grande Neri tumaèiti Bibliju. Za polasata se digne.- Èeka me princ Karlo za popodnevnu pobožnost - reèeon i lako se nakloni.Polaganim koracima izaðe iz njezinog salona. Kad je došlo vrijeme sveèanom dineu, Nera pozove sobaricu daje odjene.- Brzo moju sivu gala-haljinu.- Vašu sivu haljinu? - klikne ona.- Što si se zagledala u mene? Donesi mi haljinu.- Vaša milosti, odnijeli su je.- Tko, kamo?- Zar vaša milost ne zna? Princeza Josipa pošla je u Beè izatražila da joj donesu jednu haljinu dvorske dame. Komor-kinja je odredila da joj donesu vašu haljinu zato stoje nova, abolje æe joj pristajati od svih drugih.- Zar se princeza još nije vratila u Schonbrunn? Danas jedine.- Ne, ona ostaje u Burgu do sutra u podne. Mora mnogokupovati za svoju opremu.- Što da sada radim? - zabrine se Nera i ode u stan groficeFuchs koja je raspolagala sa èetiri sobe u prizemlju. Kad joj jepriopæila što se dogodilo, grofica poprimi važno lice i razjasni:- Nisam znala daje princeza Josipa posudila vašu haljinu.Obièaj je da princeze kad hoæe da jeftinije kupuju, odjenuhaljine dvorske dame.- Ah, da - sjeæam se - juèer sam vidjela u gradu dvijedvorske dame, ali kroz gustu koprenu nisam prepoznalaprincezu. Nisam ni slutila da bi ona izlazila u takvoj haljini.

- Èim se princeza vrati, dobit æete svoju gala-toaletu.- A što æu sada obuæi, vaša preuzvišenosti?- Moram javiti dvorskom nadmeštru, on æe odrediti.U uredu dvorskog nadmeštra održala se opet važna konferencija o Nerinoj garderobi. Nisu se mogli složiti i na posljetku su odluku prepustili kraljici.- Iz te strašne situacije - reèe kraljica s podsmijehom -ima samo jedan izlaz: da grofica ne prisustvuje dineu. A ja tonipošto neæu! Dakle, neka obuèe bijelu haljinu.- Zaboga, velièanstvo - sklopi ruke nadmeštar - u bjelinibi mogla doæi samo princeza Amalija kao sveèarica. Velièanstvo, pode li dvorska etiketa revolucionarnim putem, janeæu moæi vršiti svoju dužnost.Carica se namršti.- Ni oprema jedne èitave ratne regimente nije mi zadalatolike brige koliko jedna haljina dvorske dame.- Zašto velièanstvo to ne prepustite svom vjernom nad

meštru?- Toèno! Prepuštam vam sve. Neka grofica obuèe crnuhaljinu s bijelim nizom bisera oko vrata i u pepeljastoj kosi.Kad se Nera pojavila tako odjevena, kraljica je iznenaðeno pogledala i prišapne grofici Fuchs:- Mislila sam da æu je u crnoj haljini, po nadmeštrovoj željipotpuno gurnuti u pozadinu, a crna haljina zapravo dvostrukoistièe njezinu ljepotu - bjelinu njezine puti i tu èudnu pepeljastu kosu. Nikad još nisam vidjela takvu boju kose. A vi, grofice?- Ni ja, velièanstvo. Veæ su mnogi primijetili kako je njezina kosa neobièna.- Kad god pogledam tu ženu, osjeæam u njoj nešto neobièno. Ali ne mogu to razjasniti. Moj me instinkt dobro vodio- ona je jedina žena u državi koja iz careva srca i historijeMarije Terezije zauvijek može izbrisati ime kneginje Vilme.Mislite li i vi tako?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Jest, velièanstvo.- Opažam da u srcu cara Franje Stjepana sve više raste želja za groficom. Ali ona nije dovoljno koketna.- Tko zna nije li upravo njezina suzdržljivost ono što pod-jaruje carevu strast.- Bilo što, vi, draga moja Ajo, imate prilike promatrati kako Marija Terezija uništava i kako æe uništiti svoju suparnicu.MASKIRANA DVORSKA ZABAVANa ljetnom nebu dršæu zvijezde i radoznalo zaviruju u golemi visokim zidom opasani perivoj grofa Bathyanyja.Kroz prozore dvorca blistaju se zlatni lusteri. Na velikoj terasi plamte baklje. U alejama krošnjatih nasada nanizala se modra svjetla boje tirkiza. U modrikastim refleksima ljeska se rosno lišæe.Veliko jezero usred perivoja zaokruženo je derdanima zelenih svjetiljaka u obliku zvijezda. Odrazi zelenila dršæu u valovima u zmijolikim trakovima.Posred jezera diže se otoèiæ. Na njemu, sav od cvijeæa, paviljon s tornjiæem.Vanjski su zidovi paviljona prekriveni žutim cvijeæem sve do vrha tornjiæa. Na vršcima plamte okrugle zelene svjetiljke.Na otvorenim širokim gotskim prozorima paviljona vise žute staklene svjetiljke u obliku tulipana.Unutrašnjost se žari u crvenilu. Zidovi paviljona iznutra su presvuèeni žutim ružama, a po njima se ljeskaju veliki stakleni kukci šarolikih boja.Sa stropa visi luster u obliku kraljevske krune.U dubini jezera odrazuje se èitav paviljon kao bajoslovna èarobna prikaza starih prièa. Oko otoèiæa se roje èamci,

ovjenèani vijencima, s krovovima od cvijeæa i sjedalima od crvena baršuna.Bogatstvo i fantazija išarali su perivojem èarobnjaèke slike.Maske grnu u potpunom neredu, bez ikakve etikete, nesmetano i buèno. Vitezovi iz najstarijih stoljeæa vode dražesne Holandanke. Mrki holandski ribari vrte se oko dama s dugim povlakama i strahovito širokim krinolinama XVI. vijeka.Lijepe Rimljanke, Grkinje, Španjolke izmiješale se sa svojim partnerima. Mlaðahni parovi tirolskih i beèkih seljaka èudno strše medu gospodskim i kraljevskim maskama. Okolo se šepire paunice, a s njima se izmiješali leptiri.

Najednom uz veliku buku dojuri u perivoj skupina maski u odijelima cirkuskih komedijaša. Njihova je buka zaglušna, jaèa i raspojasanija od vike pravih komedijaša.Iz njihove sredine pojavi se èudan duet. Visoka komedijaška, odjevena u sicilijansku haljinu, nosi u ruci èinele. Na lancu vodi medvjeda.Komedijašica zanosno udara u èinele, a debeli visoki medvjed zaplesao po njezinoj buènoj muzici, klanja se, reži na maske, skaèe preko batine i preskaèe male krijesove što ih sluge pale kraj jezera. Od èasa do èasa napadno i nedelikatno hvata šapama lijepe maske.Otmjeni se svijet okuplja i smije.Mlade ga dame draškaju, a on im za odgovor zaglušno tuli i nezgrapnom šapom miluje njihova ramena. One vrište - on se ceri.Sicilijanka ga neprestano vitla na lancu i vuèe k sebi, a on hoæe da se sakrije pod tuniku drugoj lijepoj dami. Hihot se ori perivojem.- Tko je taj medonja? - pitaju se dvorani i gosti.Medvjed se privine k svojoj Sicilijanki i šapne:



- Kakve su to dvorske budale kad se ne mogu dosjetiti tkoje na dvoru medvjed! Ne znaju, glupani, koga vode na lancu itko mora da pleše po komandi?- Tiše, tiše - odgovori Sicilijanka i opet lancem povuèemedvjeda da zapleše.U modroj aleji, rasvijetljenoj modrikastim svjetlom, pojavila se slika koja svaèiji interes odvrati od medvjeda i njegove krotiteljice.Dolazila je visoka dama, snažna, u sjajnoj srebrnoj odori s povlakom koju su za njom nosili paževi u zlatnim oklopima. Na glavi joj je kruna od briljanata, a niz leda se spušta plašt od zlatno-crnih èipaka. Haljina je zapremila širinu èitave aleje-Sve je zadivljeno promatralo šarene boje i sjaj srebra.- Carica Marija Terezija - šapne Sicilijanka medvjedu.- Šuti. Ona uživa kad misli da je ne prepoznajemo.Povorka je prošla drvoredom.U aleji se pojavi nova maska.Visoka, u zlatnoj odori što se spušta prema zemlji u obliku sunèanih zraka. Glavu joj prikriva zlatna kapa, a oko nje uokrug strše traci sunca. Na njihovim šiljcima blistaju briljan-ti. U ruci joj lepeza opet naèinjena poput sunèanih zraka.- Sunce - klikne netko od maska. - Kakva ideja!- Pogaðaš li tko je? - šapne medvjed svojoj krotiteljici. -Samo jedna žena na dvoru ima tako gipku vitku pojavu i takobijela ramena.- Znam, anðeo dvora prosiplje sunèane zrake..."Sunce" se zaustavi tik uz medvjeda, a ovaj poène plesati iskakati kao da je pomahnitao.Kroz gužvu se gura dama, vrlo visoka i jaka. Haljinu je pokrila crnim dominom. Èini se da nekoga traži ili da prisluškuje.Konaèno se progurala do malog humka perivoja na kojem je gorio kriješ, a veseli su Tirolci preskakivali preko vatre.

Nasuprot crnom dominu uspinjala se vitka pojava u bjelini. Haljina joj je posuta pahuljicama i opšivena resama od kristalnih iglica.- O, jadna zimo - reèe joj dama u crnom dominu. - Tvojase ljepota otaplja na zrakama sunca poput lanjskog snijega...Sunce te sasvim rastopilo.

I domino side s humka.Dama u kostimu zime potrèi za njim i šapne:- Sjeæaš li se što je jednom rekao Portugalac: kad po gorama pada snijeg, krave silaze...Dama u crnom dominu odgovori:- Da, krave, ali s punim vimenom od kojeg žive kravaricepo umu i djevojèure po moralu...- I ljubomorne babe - odgovori "zima".- I ostavljene koze koje brste suho granje po gori i uzaludtraže pastira koji ih je ostavio.Obje žene gledale su se kroz krinke. Èini se da jedna drugu probadaju pogledom.U to se pojavi medvjed i svojom šapom zahvati domino:- O, crna gospodo, uzmi medvjeda u svoje okrilje.- Ne podnosim medvjede koji nisu pravi.- Alija sam pravi pravcati medvjed.- A ipak dopuštaš da te vode na lancu?- Zato što me moja krotiteljica ukrotila - pa plešem kakoona svira.- A ti vuci svoju sudbinu! Drugo i nisi zavrijedio.I ona pode, a medvjed šapne svojoj krotiteljici:- Zaboga, Julien - ovaj domino je carica. Ali tko je ondau odori španjolske kraljice? Moja nas je carica, dakle, zavarala?- I uspjela je.- A tko je "zima"?- Vilmin stas, poznam ga.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Vruæe ljeto uzima kostim zime! To je simbol njenog ohla-ðenja prema vama.- Gore na humku nešto su razgovarale. Sve mi se èini dasu meðusobno oèitale simpatije.U to se približi maska sunca. Medvjed pode k njoj:- Sunce žarko, ljubim te. Budiš me iz zimskog sna. Pretvorime u lava - bit æu car tvoga srca.- Veæ imam cara koji nije medvjed na lancu.- Kad bi ti bila moja krotiteljica?!...Masku sunca zaèas opkole muške krinke. Medvjed æe žalosno:- Oblaci su zastrli moje sunce.Stao se udarati šapom po glavi. Gledatelji su se smijali. Jedan vikne:- Tko si ti, medvjede?- Da nisam lav, to znam. Lav je kralj šume, a ja sam samomedvjed. Meni je lijepo. Hip, hop, alaj je lijepo biti medvjed iplesati na lancu.Svi su se glasno nasmijali i nešto šaputali. Najednom medvjeda uhvati za šapu maska "zime".- Zima je tvoje carstvo, medvjede. Uvuci se u zimsku spilju. To je tvoja sudbina.Ali on se okrene prema "suncu" i zavapi:- Sunca! Za suncem žudim.Njegove rijeèi poprati buran smijeh.Sve više i više gurali su se oko medvjeda.- Bravo! Bravo! Izvrsna ideja.- Tko si ti?- Da znate tko sam, ne biste rekli: izvrsna ideja, nego

klasièna istina...Njegove rijeèi ponovno poprati buran smijeh. Dvorani su šaputali. Znali su daje "medvjed" car Franjo.

Uz crni domino stvorila se "španjolska kraljica". Izgubila se prema dvorcu.Obje maske ušle su u sobu. Crni domino skine svoju odoru. Bila je to Marija Terezija. "Španjolska kraljica" skine krinku ispod koje proviri krupno lice grofice Colorado.- Ovo je zamjena.Kraljica je izmijenila masku sa svojom dvorskom gospodom. Obukla je staru historijsku haljinu španjolske kraljice, a grofica Colorado domino.Onda su se vratile u perivoj.Tu se sve skupilo oko medvjeda. Zabavljao je èitavo društvo.K njima se zalete cirkuski komedijaši vodeæi sa sobom tri maske. Predstavljale su: risa, nosoroga i lisicu.- Menažerija! - klikne netko, a svi prasnu u smijeh. Svi suznali da ta skupina izruguje kraljièinu menažeriju - tri prvedvorske dame. "Lisici" je rep bio odrezan i obješen usred gubice.To sve grohotom nasmija.S izrazom zluradog veselja promatrali su "lisicu" što je predstavljala groficu Fuchs, prvu carièinu dvorsku gospodu.Marija Terezija približi se kroz gužvu i zaboravivši svoj inkognito, reèe "lisici":- Vi æete se poslije prijaviti carici i odgovarati zbog te drskosti!- Èinim to odmah - reèe "lisica". - Ja sam Rosenberg.- Tako neukusnom šalom izrugivati se...- Smatram da tom maskom nisam uvrijedio nijednu lisicuna svijetu. Naprotiv, vrlo poštujem lisièje krzno i od èitava svijeta priznatu joj lukavost.Nestane u gužvi. Sve je bilo raspojasano. Osloboðeni dvorske etikete, osjeæali su se poput pasa puštenih s lanca.



Knez nadmeštar bio je ovaj put nepoznata liènost. Kao da se sasvim izgubio. Nije imao ni posla ni dužnosti. Nitko i nije pitao gdje je i pod kakvom se maskom krije.Samo je jedan èovjek u toj vrevi raskalašenih i jogunastih ljudi bio miran i tih. Nije sudjelovao u zabavi.U samotnoj aleji stajao je zavijen u crno. Od glave do nogu crni baršunasti plašt. Na glavi kapuca koja se prema tjemenu širila u neku vrstu lepeze. S oba kraja spuštala se po njemu crna koprena i otvorila neka tajanstvena krila. Posut modri-kastim svjetlom, prièinjao se kao sablast na mjeseèini. Pokraj njega zalepršaše zlatne zrake "sunca".Zakrèio je put maski.- Kamo si krenulo, proljetno sunce? - upita potpuno izmijenjenim glasom.- Gotovo sam se preplašila. Što stojiš tu kao crna avet? Štopredstavljaš?- Ja sam noæ.- Baš mraèna i mrka.- Ali kroz moj vjeèni mrak prodrla je jedna zraka sunca.- Uhvati je i posvijetli njome svojoj duši.- Da mogu, uhvatio bih je gvozdenom snagom i zadržao

do vjeènog suda - ali...-Ali!- Zvijezde su daleko gore... Tko da ih dosegne?- Misao stoje hitrija od misli!- Da, um veli: misao. I to je istina. Sto i sto puta obuhvatiosam te njome.- Mene?- Da, tebe, jedino tebe. I doæi æe èas proljetne noæi kad sebudi život i doziva ljubav. Raspast æe se peæina na dvoje i bujica æe razvaliti ograde, a moja drhtava ruka obujmit æe mojuljubav - tebe...- To je odviše smjelo, crna noæi.

- Crna noæ smije sve jer je zaštiæuje tama. Noæ je velikasnaga i beskrajna smjelost.- Tako dugo dok je ne raspline sunce.- I sunce æe je rasplinuti. Ti æeš me ljubiti jer te moja ljubavslijedi na svakom koraku, u svakom drhtaju srca.Govorio je tiho, drhtavo, teško dišuæi. To je zaplaši pa ko-rakne natrag.- Bježiš preda mnom? Neæeš pobjeæi. Pogledaj one bakljenad jezerom. Plamen se odražava u dnu vode, tako seja vidimu dnu tvoje duše... Ti i ne slutiš, ne znaš što ti je u dnu duše.- Odabrali ste krivu adresu - reèe ona zaboravljajuæi dagovori s maskom. - Nisam ona kojoj ste namijenili te rijeèi.Prevarili ste se.- Nisam se prevario. Poznam te i kroz krinku, prepoznatæu tvoje oèi meðu tisuæama žena, prepoznat æu tebe i tvoj hod,tvoje vitko tijelo - grofice Nero...- Tko ste vi?- Noæ i ljubav.- Èovjeèe, vi ludujete.- Ludujem, ludujem. Danju šutim i nosim mrak u duši. Alinoæ je moja! Onda obijam pragove tvojih odaja, skrivam se ugustim hodnicima dvora da èujem šum tvoje haljine. Danju tegledam, razgovaram s tobom, a noæu me zove odjek tvojih koraka. - Vi? Vi ste taj koji ste me slijedili?-Ja.- Tko ste?- Danas još nitko.Uhvatio je njenu ruku.Nera osjeti kako dršæe, pa mu se istrgne:- Pustite me.- Bojiš me se? Bojiš se jer ti ulazim u kosti, ulazim u tebe,hvatam te poput sipe.- Nikoga se ne bojim.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Bojiš se mene, a strah je znak opasnosti.- Vi da ste mi opasni? To je smiješno.- Rekla si to samo zato da prikriješ svoju tjeskobu. Osjeæašda sam na pragu tvog života.- Ljubim svoga muža.- Zašto to tako naglašavaš?- Zato što je istina.

- Ne! Naglašavaš to zato da se obraniš sama pred sobom,da silom zadržiš ono što izmièe iz tvog srca - a na mjestonjegovo dolazim ja...- Pustite me da idem svojim putem, vi - budalo!- Tvoj put nije više tvoj put. Ne ideš kamo hoæeš. Putuješ kmeni - sve polako, ne znajuæi. A ja stojim postrance i èekam.Strepim i dršæem. Srsi mi prolaze kroz tijelo kad gledam utvoje oèi i u meni se budi slatka jeza kad onkraj tvojih vrataosjeæam sušanj tvoje haljine. U meni se budi davao... Ti dolaziš, moraš doæi, jer ja to hoæu.Drhtavi šapat struji noænim zrakom i ledi joj živce. Kao ukopana stoji pred njim.Htjela bi otiæi, otrèati, ali ne može. Èudni zagonetni pogled ispod krinke i sugestivni šapat prikovao je na mjestu.- Gledaj me i upamti me.- Što da upamtim? Crni baršun, crno odijelo i krinku?- To je samo zaklon iza kojega se krijem. Ali sutra - kadse opet naðem s tobom, neæeš prepoznati ove oèi što plamtepod krinkom. Neæeš prepoznati moj dah - zapaljen tvojomblizinom. Ni moj glas. Sav sam pod krinkom, sav sam skriven- ali ti æeš me osjetiti.- Kakve to zbijate lude šale?- Izgubila si snagu da se braniš, ljepotice. Èekaj, pod okriljem dvorske etikete opet æemo se sastati i razgovarati. Doèekat æu tada dan svoje slave u tvom zagrljaju.- Zabranjujem vam da mi tako govorite.

- Zabrani mi da te ljubim, zabrani ako možeš. Zabrani sebida misliš o meni kad moraš misliti.- Varate se. Samo sam ozlojeðena što me slijedite. Ako sejoš jednom usudite da me èekate u hodniku, znajte da æu vikati.- Neæeš, ljepotice moja, time bi na sebe svratila sablazan.Znaš da na dvoru sa svih strana sikæu jezici žedni tvoje èasti izavidni tvojoj milosti u carice.Približio joj se posve i stao joj šaputati:- Slijedit æu i cjelivati put koji posveæuješ dodirom svojehaljine i opet æu napustiti svoje odaje - jer lutam za tobompoput mjeseèara.- Ponovno vam velim: zabranjujem vam da me slijedite.- I opet ti velim: doæi æu.Iz njegovih rijeèi sukljala je vatra. Odluka puna snage i volje.Nera se preplašeno ogleda po aleji. Sve maske skupljaše se oko jezera, a ona je tu sama s tom èudnom tajanstvenom crnom krinkom što se u modrikastoj polutami sablasno naslonila na drvo. Bespomoæno okrene glavu prema jezeru kao da traži neèiju pomoæ.Korakne, ali joj crna maska ponovno zakrèi put.- Danas je noæ. Dugo sam je èekao.Nera primijeti da se od jezera približava maska viteza. Kao daje ugledala svoj spas.- Moæ tvojih oèiju vuèe ovamo. Evo jednog viteza. Odlazim- ali se opet vraæam k njima. Zaronit æu ponovno u valove ovogludog svijeta što tamo hihoæe i ne zna stoje strah srca. Idem dase združim sa svim živima što brste uz ogradu kraljevske vlasti. Ali doæi æu da te iskrcam i uzmem tebe, kraljice.- Ja kraljica? Što to znaèi? Prevarili ste se.- Da, ti si kraljica jer samo je ljubav kraljevstvo. I kaddoðem po tebe, okrunit æu te krunom.-



- Idite mi s puta. Takve ludorije ne pristaju pod masku.- Idem i ostavljam ti plamen svojih èežnja, ostavljam tisjene svoje razgaljene duše. I pazi, èuj: do viðenja do onog trenutka kad sve u dvoru zaspi i zanijemi.Maska ode protivnim smjerom duž aleje i izgubi se meðu stablima. Po crnini njezina plašta padale su mraène modri-kaste sjene.Poklonio joj se vitez koji je došao od jezera:- Sunce, ti samuješ, a tamo te zovu na jezero da ih osvijetliš svojim zrakama.- Nema u njima svjetla. To je samo jednostavna tkanina,pozlaæena tkanina i ništa drugo. Sve je to samo maska, krinka, laž...- Zar je noæ s kojom si se srela pomraèila tvoje sjajno lice?- Misliš onu masku? Smiješno. Naprotiv, ona je izmaklapred suncem, èestiti viteže.On je uhvati oko pojasa i povuèe k sebi, ali ga ona odgurne:- Pardon, suspenzija dvorske etikete još ne znaèi da jeuvedeno prostaštvo.- A znaš li s kim govoriš?- Govorim s okrinkanim vitezom, s maskom, a drugo mese ne tièe. Zovu me k jezeru, nepristojni viteže.Hitro se okrene i pode k jezeru.Tu su plovili èamci ovjenèani i rasvijetljeni svjetiljkama.U prvim èamcima sjede djevojke odjevene u bijelo. Njihova bjelina doèarava labudove. Iza nih su u èamcima paževi, predstavljaju tulipane i drugo cvijeæe.U posljednjem èamcu na baršunastom prijestolju sjedi mlaðahna princeza. Prikazuje kraljicu, ogrnula se plaštem od crvena grimiza i ima na glavi krunu.Nera je promatrala povorku što je kružila po jezeru, ali je katkad meðu maskama potražila "crnu noæ". Nigdje je nije mogla opaziti.

Gledajuæi okolo, omakne joj se noga i gotovo padne u vodu. Podigne je nekoliko ruku. Pohrlio je k njoj i neki vitez iz nepoznatog stoljeæa, ali je opasnost veæ minula.- Hvala - reèe ona - trebalo je da doðete prije, gospodineviteže.- Svagdje dolazim prekasno.- Možda ipak nije sasvim prekasno; molim vas povediteme gore na nasip.On je povede.- Da bar nije sasvim prekasno - reèe tiho.- Što bi bilo onda?- Mnogo, vrlo mnogo i vrlo lijepo. Ali...- I vi imate u svom rjeèniku "ali". Sto znaèi taj "ali"?- Znaèi da su zvijezde visoko. Tko bi mogao da ih dosegne?"Èudnovato", pomisli ona "i ovaj govori o zvijezdama. Zar je to uobièajena reèenica na dvoru, citat kakvog pisca -ili?..."Bolje je omjerila viteza."Da nije to onaj isti što se ondje sakrivao pod crnim plaštem noæi, a sad je obukao crnu odoru? Tu je obièaj da se i maske maskiraju."Dok gaje promatrala, on je šuteæi gledao u njezinu krinku.- Ne tražite zvijezde po nebu - reèe ona glasno da povederazgovor. - U ovom vrtu nema mjesta zvjezdoznancima.Danas je noæ ludovanja.

- Noæ koja je zamijenila dane ludovanja.- Zašto dane?- Ljudi uvijek luduju, samo što svoje ludovanje uvijek neprikrivaju krinkom. Ja nisam došao da ludujem...- Zašto onda nosite krinku?- Da se ogrijem na suncu, ali ono, eto, ne prodire kroz moju krinku.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Vidite, buduæi da ne vidim kroz vašu krinku, nisam sunce- bar ne vaše.- Da ste moje, ne bismo mi oboje tratili svoj život medu timluðacima. Bio bih kralj svih kraljeva.- Pod krinkom možete lagati koliko hoæete - reèe ona. -Vi ste taj položaj dobrano iskoristili, gospodine.- Naprotiv, samo pod krinkom smijem kazati istinu - i vama, svom suncu.- To ste mi veæ jednom rekli, gospodine viteže. U vašem jemozgu mrak.- U mozgu ne, ali ovdje - reèe on i pokaže na grudi. -Samo sam to ponovio - da ne zaboravite moje rijeèi, kraljicemoja."Èudnovato. I taj mi kaže >kraljice<. Zar se tko dogovorio da æe zbijati šale - ili je to onaj isti? Naizgled, doista bi mogao biti."Nera se glasno nasmijala:- Da, imate pravo, ja sam kraljica jer vladam srcem onogakoga ljubim - a to niste vi. Vama, dakle, ne pristoji da me nazivate tim imenom.- Naprotiv, imam pravo da vas nazivam tako jer ste zavladali èitavim mojim unutrašnjim dvoranstvom - i ponovnostavi ruku na svoje grudi.- Ne znam kakvo je to vaše unutrašnje dvoranstvo, alipoznam ovo ovdje dvoranstvo - i ona pokaže na maske - iznam da me oèito isto tako ljube kao i vi...- Naprotiv, obratno. Oni vas mrze.- Lijepo je što ste mi rekli istinu koju i sama osjeæam.- Da, mrze vas, ali samo onaj može izazvati našu mržnjukoji je veæi od nas. A ti si, lijepa masko, nad svima i zato temrze oni kojima si na putu, a ljube te oni kojima si potrebna.- Vi doista ne znate s kim govorite, moj viteže.

- Osjeæam to, ja to i znam.Sav uznojem, usplahiren, dotrèi k njoj dvorski intendant grof Kegleviæ i ne brinuæi se za njezinu konverzaciju, uzbuðeno reèe:- Zaboga, zašto ne dolaziš u èamac? - I on je uhvati zaruku, povuèe je k jezeru i ukrca u èamac.Netko od gospode vikne:- Sunce više ne plovi nebom, nego jezerom.Svi se obazriješe k jezeru.Meðutim se èamac približavao otoèiæu.Tu je intendant iskrca. Povorka èamaca s "kraljicom" približavala se otoèiæu na kojem je stajalo "sunce" da doèeka mladu kraljicu u grimiznom plastu.- Nero, krinku dolje! - zapovjedi Kegleviæ "suncu".I skinuše joj krinku. Poklik udivljenja, oduševljenja.Podražavajuæi životinjske glasove, "menažerija" je dala

oduška svom oduševljenju što je ogranulo sunce. "Lisica" je mahala repom, "orangutan" je skakao, "ris" je isplazio svoja dva zuba, a "medvjed" je tulio.- Strašno, ovaj medvjed rièe poput vola - ljutio se dvorskiintendant. - To je izvan programa.Povorka "labudova", "paževa" i "cvijeæa" približavala se s "kraljicom" paviljonu. Pred njima su svirali glazbenici u maskaradnim odorama. Neri je povjereno da vodi "kraljicu" i daje obavije svojom koprenastom povlakom. Šareno gledalište maski svaki bi se èas uzbuðivalo, vikalo i dobacivalo primjedbe.Intendant dvorskog kazališta digne u zrak ruku i najavi:- Poèinje predstava!Pred publiku izaðu princeze bez krinke. Amalija je predstavljala labuda, princeza Josipa vodeni cvijet, mlaðahna Marija Antonija paža, a princeza Elizabeta kraljicu.



Izvodila se neka fantastièna prièa. Princeze su dobro glumile. Predstavljajuæi kraljicu, Elizabeta je zapovijedala patetièno i govorila s namještenim dostojanstvom podražavajuæi majku pa su se u gledalištu pritajeno podsmjehivali.Mali paž - Marija Antonija vrtjela se poput zvrka, govorila koketno i dražesno da što više istakne svoje vitko tijelo i svoja prelijepa prpošna ustašca. Vragolaste oèi neprestano bi upi-rala u gledaoce da prouèava kakav dojam ostavlja njezina igra, a još više pojava.Na kraju igre paž izda svoju kraljicu i ona ga osudi na smrt. Dovukli su ga na stratište da mu odsijeku glavu. Krvnik je u ruci veæ držao papirnatu sjekiru. Kad je Marija Antonija ugledala sjekiru, zaboravi se i vikne:- Ne, ja dalje ne igram.Intendant se zaprepastio. Iza zastora stane šaptati:- Zaboga, visoèanstvo, pokvarit æete predstavu.- Neæu da vidim krvnika.- Ovo je samo igra.- Alija neæu dalje igrati. - I ona se istrgne krvniku i skoèis postolja gdje je trebala biti pogubljena.Da spase situaciju, nekoliko obližnjih kavalira stane pljeskati:- Bravo, bravo!- Ne damo malog paža! Tražimo milost!Na svom prijestolju Elizabeta se silno razbjesni što se ne izvršava njezina zapovijed.Dok su kavaliri buèili, ona dovikne Mariji Antoniji:- Antonija, ti moraš...- Što moram?- Moraš pustiti da ti odsijeku glavu.- Ludost! Nisi još kraljica Francuske - odgovori ona drsko- a tko zna, hoæeš li i biti...

- Da me ne bi htjela zamijeniti? - bijesno æe ElizabetaAntoniji. - Derište.Buka se u gledalištu stišavala. Oni koji su stajali bliže èuli su prepirku princeza koja je bivala sve glasnija. Princeze su posve zaboravile na svoje uloge.Marija Antonija razljuæeno se okrene k svojoj sestri:- Pa zašto ne bih mogla biti kraljica? Kakva je to mudrost- nataknuti na glavu krunu i zapovijedati?Ovo se èulo dalje od pozornice. Gledalištem preleti tiho zaprepaštenje. Intendant je izišao na pozornicu i dao znak Mariji Antoniji da doðe bliže.- Zar sam ja vaša glumica? - okosi se ona. - Ne dam sebi

odsjeæi glavu.- Ali, visoèanstvo, to je samo šala.- Dajte vi sebi odsjeæi glavu od šale.- Bravo! - èuo se povik popraæen smijehom. Nastala jeèitava uzbuna i predstava se završila bez posljednjeg prizora.Elizabeta ljutito ode iza zastora.- Èekaj, francuska æe kraljica upamtiti kad si joj pokvarilatako sjajni efekt - reèe ona Mariji Antoniji.- Što se toliko nadmeæeš? Neæu i neæu, pa sada neka majkauèini sa mnom što god je volja.Gledalište se uskomešalo, pljeskalo i klicalo. Marija Antonija stade se smijati i konaèno dobaci gledalištu nekoliko cjelova.Iza pozornice izvuèe se duguljasto strogo lice kneza Khe-venhillera.- Visoèanstvo! - reèe on Mariji Antoniji. - Nisam danasu službi, ali oprostite, cjelov s usta princeze i na takvoj zabavizaista je contra decorum.- Recite mije li contra decorum odsjeæi moju glavu!- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Ako je to samo igra, onda nije.- I cjelovi su samo u igri - reèe ona i ponovno izaðe na pozornicu pa stane bacati cjelove u publiku bez kraja i konca.Èitav skup maska burno je pljeskao i povlaðivao. Njihovo klicanje orilo se èitavim perivojem.Najednom se u gledalište uvukla skupina "menažerije" i stala skakati i smijati se.Nešto je pljusnulo u vodu. Voda je poprskala maske, dame su vrisnule, a svi se pogledi uprli u "medvjeda" koji je plivao u jezeru, tonuo i opet se digao na površinu.- "Medvjed"! "Medvjed" se kupa! - vièu maske.Nitko više nije gledao princezu. Gledali su prizor u jezeru. Krotiteljica povuèe lanac, a "medvjed" ispliva na obalu praæen burnim smijehom. S njega je curila voda.- Dolje kožu! - viknu neki odvažniji znatiželjnici. - Tkose s nama tako šali?Dvojica priskoèe k njemu i htjedoše mu skinuti medvjedu glavu, ali se on otkine i spretno uspne na stablo pa stade tako mumljati da su dame zaèepile uši.Onda se spusti, otrèi perivojem, a njegova krotiteljica za njim. Trèali su bez daha prema dvoru, ušli sa dvorišne strane u prizemlje, zakljuèali se i stali se svlaèiti.Iz medvjede kože izaðe car Franjo Stjepan i nasmije se:- Kupelj me dobro osvježila.- Ne toliko da biste mogli mirno primiti ukor koji vas èeka- reèe grof Julien skidajuæi svoje krotiteljske suknje. - Akovas je carica prepoznala, bit æe zla...- Oèito sam uspio prevariti njezino velièanstvo, pa i èitavštovani dvor.- Ipak vas je Vilma prepoznala. To su vam svjedoèile njezine rijeèi.- Na žalost, neæe biti tako lako osloboditi se njezinihšapa.

- Otac Alojzije pismom me zamolio neka vaše velièanstvo

privolim na sastanak s Vilmom.- Zašto? - zaèudi se car.- Velièanstvo, Vilma æe izazvati skandal. To mi je rekao igrof Balzano.- Tko je taj Balzano?- Prisni prijatelj kneza Auersperga. Vidio sam ga samojedanput na veèeri kod Liechtensteina. Kažu da stanuje naVValdburgu.- Ah, bavarska svetica ima i svog sveca.- Varate se. Balzano se ne bavi bavarskom sveticom, negoznanošæu. Vele da želi pronaæi sigurni lijek protiv crnih kozica.- Bilo bi bolje da pronaðe lijek protiv ljubavi.- Što da mu javim?- Ništa. Posve ništa. Dopisivanje je opasno. Radije prišapniVilmi da æu svakako održati rijeè, i sutra, u ponedjeljak, doæik Šarloti. Obeæanje æe je umiriti. Oh, Julien, kad bi ti znao kako sam izvan sebe od žudnje otkako sam svojom medvjeðomšapom dotaknuo njezina bijela ramena.- Vilmina?- Vilmina? Govorim o ramenima grofice Nere. Skoèio samu jezero samo da se malo ohladim. Poštenja mi, ova mije ženaprodrla u kosti.- Prava je sreæa što se ljubavi vašeg velièanstva uvijek naðelijeka.- Nikad nisam bio tako bolestan kao sada. Što je Vilma?Rub Nerine cipelice. Sjena njezine sjene. Samo jedno ne mogunikako shvatiti: zašto njezino velièanstvo nije ljubomorno nagroficu?- Carica zna da grofica ljubi svoga muža.- Znaš, Juliene, zašto sam tog njezinog gardista poslao spismom kneginji Vilmi? Zato da ga uplete u svoje mreže.- MARIJA JURIC ZAGORKA


Prokleto je lijep. A Vilma je žeravica koja usplamti kad ugleda kakvog krasnika.- Htjeli biste se riješiti kneginje?- Ona baš nije bila jeftina. Mojim novcem sagradila je trijezuitske crkve. Prokleti ðavoli, posve su je obmanuli, i ja samu svojoj strasti plaæao jezuitima porez na njezinu ljubav.- Bilo bi bolje da štedite novac za miraz svojih kæeri.- Ne sjeæaj me na to. Njezino mije velièanstvo juèer govorilo o udajama princeza. Kad je potreban miraz, onda sam car,inaèe sam medvjed na lancu...- Otac ste princezama...- Bar sam nastojao da budem. Zato su me i angažirali, aline znam jesam li baš uvijek bio pravi otac. Tako ti je to, mojdragi Julien. U brak nisam donio krunu, veæ svoja velika imanja. I sad treba da ih dijelim kæerima. Karlo šesti dobro jeraèunao kad me namijenio za muža svojoj kæeri Mariji Te-reziji.- Danas je uistinu prekasno tužiti se.- To znam i sam. Plakao bih nad tom èinjenicom kad mene bi spašavala moja vesela æud. Ali zbog miraza princezamamogao bih se ipak tužiti.- Vjerujem, no princeze su ipak dražesne, i vi...

- Dražesne i nešto bizarne. Pogledaj samo Elizabetu.Potpuno je šenula umom otkako su joj rekli da æe biti francuska kraljica. Neprestano glumi kraljicu. Èudna priroda. Dok jebila lijepa, èitav je dvor terorizirala svojom ljepotom. Kad suje nagrdile kozice, terorizirala nas je svojom rugobom. U tojkrvi nešto nije èisto.- Marija Antonija je prirodna.- Da, ona je prirodna. Koketira sa svakim lakajem. Èini seda je najbliže ocu.- Ali ona nikad neæe biti medvjed na lancu svog muža -po svoj prilici bit æe obratno.

- A Josip? Tko bi ga progledao? Èas je vedar, èas opet lutadvorom poput Hamleta. Meðu maskama nigdje nisam zamijetio Josipa - reèe car.- Ni ja. Oèito se krije da bi neopaženo pod maskom mogaootkriti svoju tajnu ljubav grofici Neri.- I ti to opažaš?- Nisam slijep...- Meni se èini da to nije duševni flert kako ga naziva carica. Josip ne vidi nikoga i ništa osim nje. Poèinjem sumnjati daje i Josipova žena poziva k sebi samo zato kako bi tako dovabila u svoje odaje prestolonasljednika. Pazi, Juliene, ova grofica unijela je u naš dvor nešto od èega æemo svi stradati.- I ja poèinjem vjerovati da je nisu uzalud optužili kaovješticu.Razgovarajuæi, odijevali su se u odore srednjovjekovnih vitezova s velikim plaštevima i gustim vlasuljama. Prijašnje kostime zakljuèali su u kovèege.Izašli su u perivoj i pošli alejom. Najednom se car zaustavi i povuèe Juliena k sebi.- Gle, tamo iza onog grma "bijelog labuda" i uza nj mladog"Španjolca".- "Bijeli labud"? Ta to je princeza Amalija.- Da to vidi carica! Èekaj, Juliene, pritajit æemo se da maloprisluhnemo. Nije odviše otmjeno, ali je shvatljivo.Tiho i oprezno poðoše nekoliko koraka iz aleje po travi. Sakrili su se iza visokoga gustog stabla koje je grane spuštalo do zemlje.Izdaleka je dopirao odjek buènih maska, a ovdje iza grmlja èuo se razgovor dvoje mladih uvjerenih da ih nitko ne sluša.- Dvije godine èekam na tebe, Amalijo. Odakle tebi tolikostrpljivosti? Zašto me tako dugo muèiš?- Pod zaptom carice, moje majke, svatko se mora brzonauèiti muèenièkoj strpljivosti.



- Alija nisam roðen na tvom dvoru. Ne mogu više to podnositi. Amalijo, ako me ljubiš...Dalje se ništa nije èulo. Car je vidio kako je mladiæ zagrlio princezu, a malo zatim opet se èuo razgovor.- Bojiš li se da se u mom skromnom dvorcu ne bi moglapriviknuti?Ona je nešto odgovorila, a on je ponovno zagrli.

Car Stjepan primijeti iza leða mladog para pojavu u odori španjolske kraljice. Neko ih je vrijeme promatrala i slušala, a onda je izašla iz zakloništa i uhvatila mladog princa za ramena.Mladi se par prenerazio.Julien i car vidjeli su da "španjolska kraljica" skida masku. Ispod nje se pojavilo strogo lice Marije Terezije.- To æe biti dramolet! - šapne car grofu Julienu.Mladi princ Ernest se sagne na poklon i progovori glasno i mirno:- Vaše velièanstvo, dobro mi došli. Dopustite da nakon dvije godine i vama otkrijem svoju vjernu ljubav prema princeziAmaliji.- Je li to poanta današnje maskerade? - pitala je carica.- Velièanstvo, ljubav ne pozna etikete. Ja ne vidim maskerade, ja vidim plavo nebo, zvijezde, cvijeæe i zelenilo i nasdvoje koji se ljubimo...- Amalijo, je li to istina? - upita carica.- Istina je, najmilija moja majko. Bila bih se ipak žrtvovala ipošla za španjolskog infanta - reèe Amalija smjerno sagnuvšiglavu - ali kao što sami znate infant se veæ zaruèio s drugom.To me ponukalo da slušam ljubavno oèitovanje princa Ernesta.Car Franjo Stjepan uhvati za ruku svoga dvorskog meštra i šapne mu:- Gle, meni nisu rekli da se izjalovila carièina odluka.Htjela je Amaliju udati u Španjolsku. Napokon, zašto da mi toi kažu. Ionako ne spadam na dvor...

- Danas sam odviše dobre volje - èuo se carièin odgovor- neæu se baviti sklapanjem ženidbenih ugovora.- Velièanstvo - upadne u rijeè princ Ernest. - Svaki je ugovor izlišan. Otklanjam svaki raèun, svaki miraz. Princeza je zadovoljna s onim što joj može pružiti princ od Zweibiirgena.Car Franjo radosno trgne rukom, uhvati maè pa reèe Julienu:- Taj ne traži miraz. Ovaj mije momak simpatièan. Èekaj,sad æu ja uæi u igru ovog dramoleta.On se uspravi i polako poðe prema carici. Kad ga opazi, obrati mu se:- Gle, Franci, sasvim neobièan upros pod vedrim nebom,u grmlju, za vrijeme maskerade...- Vaše velièanstvo danas je suspendiralo etiketu - primijeti princeza Amalija, pa se okrene k caru i ponizno reèe: -Oèe i care, zagovarajte moju sudbinu.Ali car Franjo je znao što treba da radi. Izreèe li samo jednu rijeè u prilog ljubavnicima, carica æe bezuvjetno odluèiti protivno. Tako je radila i onda kad je Josip nešto želio od nje. Stjepan se galantno pokloni Mariji Tereziji i odgovori svojoj kæeri:- O tome ima da odluèuje samo njezino velièanstvo u èijojje ruci sreæa države i tvoja sreæa. Ja ne znam da li bi te princod Zvveibiirgena mogao usreæiti. Povjeri to dobroti i umnostisvoje majke. Odluèi li ona da podeš za princa, bit æe to doistatvoja sreæa.- Najmilija moja majko, pokoravam se svakoj vašoj želji.Ako je moguæe, dopustite mi da pružim ruku princu koga ljubim.- Èini se da nemam ništa protiv princa Ernesta i njegovauprosa - odgovori Marija Terezija. - Jedino želim da dvorani ne saznaju kako je mladi "Španjolac" u "španjolske kraljice"isprosio njezinog "labuda"...- MARIJA JURIC ZAGORKA


Ushiæen, mladi princ klekne na travu i poljubi carici rub njezine haljine, a princeza je smjerno poljubila njezinu bijelu ruku.- A sad, djeco, idite u društvo, neka nitko ništa ne primijeti. Prosci vojvode od Parme veæ su blizu Beèa. Josipa æe seza koji dan vjenèati s vojvodom, a dotle neka sve ovo ostanenaša tajna. Princ od Zweiburgena vrlo mi je simpatièan, aliipak ne bih htjela da vojvoda od Parme sazna kako svoju kæerudajem za princa koji nema izgleda za kakav vladarski položaj.- Šutjet æemo, vaše velièanstvo - reèe princ - i nitko ništaneæe opaziti.- A kad stvar mine, onda doði, mladiæu, opet k meni daureèemo vjenèanje.Carica i car ostave mladi par i izaðu u aleju.- Zar ne, Franci, bit æe daje silno ljubi kad ne traži miraza?- primijeti ona pogledavši muža.- Pa neka im bude sretno - odgovori on naoko tronuto.- A gdje si ti èitave veèeri? - upita ona cara. - Nisi gledaopredstavu?- Jesam.- Jesi li vidio ono èudo od medvjeda?- Vidio sam.- Neæe me nitko prevariti - reèe ona - taj medvjed nalancu bila je neka prostaèka aluzija, kao i ona menažerija.- Aluzija? Na koga? - upita on tobože iznenaðen.- Ne možeš se dosjetiti?- Poštenja mi, nikako se ne bih mogao dosjetiti kome bipristajala.- Netko mije rekao da si ti bio taj "medvjed"...- Nadam se - nakloni se on galantno - da carica, mojauzvišena supruga, nikad ne bi mogla povjerovati da sam dorastao takvoj grdnoj neukusnosti.

- Moj carski suprug poèinio je veæ mnoge neukusnosti, èaki skandale... Ali basta. Maskerada je, neka bude sve u stilu.Alejom su grnule maske od jezera. Vodio ih je grof Bathva-ny u odori dvorskog meštra iz XV. stoljeæa.Odora mu je baršunasta. Široki tvrdo uglaèeni ovratnik stršio mu sve do ušiju, a glava pokrivena plavom uskom vlasuljom izgledala je okrugla poput bundeve. Širokom gestom poklonio se carici koja gaje doèekala bez krinke.To je bio znak da svi moraju skinuti krinku.Tada su gosti pošli u dvor i okupili se u blagovaonici.Duga dvorana, èiji su zidovi od poda do stropa bili obloženi ogledalima i slikama, uskoro se ispunila maskama.Na prostrtim stolovima blistalo se srebrno posude i bogati zlatni pribor. Tisuæe svjetiljaka gorjelo je u kristalnim lusterima. Zrak je bio topao, ispunjen zadahom voštanica.- Tu nešto miriše na odar - šapne carica grofici Fuchs.Grof Bathyany poveo je kraljicu na proèelje stola. Njezinasrebrna haljina bajoslovno se ljeskala. Briljantni dijadem davao je njezinu licu vedrinu i sjaj. Bila je zadovoljna i vesela.- Neka me vrag nosi ako carica danas nije lijepa, pristaladama - šapne car Franjo svome meštru. - Èuo sam da jojhaljine odabire mlada grofica. Pa da nije vještica? I kraljicu jeuèinila lijepom.Julien se smiješio promatrajuæi carevu podrugljivu grimasu.

U smještavanju oko stolova nastala je mala zabuna. Princeza Elizabeta u svom kraljevskom kostimu nije htjela sjesti iza princeze Josipe.- Ona æe biti vojvotkinja od Parme - reèe ogorèeno Elizabeta Khevenhilleru. - Stoje to? Ja æu biti francuska kraljica.Pripada mi prvo mjesto medu sestrama.



- Slažem se s vašim velièanstvom - šapne on - ali danasje maskerada, sajmište, moja je vlast suspendirana i moramšutjeti.Elizabeta se progura u blizinu carice ispred Josipe. Ova demonstrativno ustane. Meðutim je carica izgladila spor tako da je jednu princezu smjestila sjedne, a drugu s druge strane.Marija Antonija sjedila je nasuprot princu Ernestu i neprestano mu dobacivala koketne poglede. Ali princ je nije ni pogledao. Razgovarao je s Amalijom. To je Mariju Antoniju tako razljutilo da se okrenula k Neri, koja je sjedila pokraj nje, pa joj glasno reèe:- Vi ste grofice, danas najljepši. Svi vele da se ni jednadama na dvoru ne može usporediti s vama...Mlaðahna princeza pritom slavodobitno pogleda Amaliju uvjerena daje ljute njezini komplimenti grofici Neri.- Visoèanstvo se izvolijeva šaliti - odgovori Nera.- Ne šalim se, veæ samo ponavljam ono što su danas svi ustanovili: da ste vi najljepša dama na dvoru.Amalija osine Antoniju ljutitim pogledom. Princ Ernest nije ništa primijetio. Njega je opajala sreæa što Amaliju može smatrati svojom vjerenicom.Marija Terezija bila je neobièno vesela, upravo razdragana, a to ju je pomladilo i poljepšalo.Carièina veselost potekla je od zadovoljstva stoje kneginja Vilma sa svim svojim blistavim kamenjem u crnim uvojcima i uobièajenom zamamnošæu posve išèezavala pred sunèanom ljepotom stoje obavijala Neru u kostimu koji je isticao svu ljepotu njezina stasa. Zlatna kapa s okruglim kolutom i zlatnim zrakama obrubila je njezino klasièno lice iz kojeg su mudro gledala dva tamna oka.Carica pokaže Neru engleskom poslaniku:- Ona je pravo sunce našeg dvora. Sve nas razvedruje ioživljava svojom sunèanom dušom.

Neobiènu glasnu kraljièinu pohvalu popratila je Vilma prezirnim smiješkom.Nera je meðutim medu maskiranima tražila pogledom svoja dva udvaraèa: "noæ" i "viteza iz XVI. stoljeæa", ali ih nije mogla nigdje opaziti. Bila je uvjerena da su se oni preodjenu-li prema obièaju dvorske maskerade koju je uvela Marija Terezija. To je razabrala i kod mnogih drugih maska.Promatrajuæi muškarce, vidjela je i kancelara Kaunitza i cara Josipa i Franju Stjepana i princa Karla i sve redom dvorane, uzvanike i velikaše. Medu njima je bilo mnogo njezinih poklonika. Ali ni u jednom nije mogla naslutiti sliènost s onom dvojicom koji su u perivoju s njom tako èudno razgovarali.Obojica su bili visoki i vitki i èinili joj se posve jednaki.Dok je posluživala caricu, mogla je pogledom obuhvatiti sve stolove i sve goste. Ali nigdje nije našla èovjeka kojega bi postavila na mjesto one dvojice u perivoju.Kad je dine veæ bio gotovo završen, carica se zabrinuto zagleda u princezu Josipu.- Što ti je? - upita je. - Veoma si blijeda.- Osjeæam se loše kao da me hvata vrtoglavica.- Zrak je odviše ispunjen mirisom cvijeæa i lojanica - reèe

carica. - Odmah mi je zavonjalo na odar. Izdrži do kraja,uskoro æe biti završeno.Za èetvrt sata carica je ustala, a za njom svi ostali. Glazba se povukla u vrt, a zakrabuljeni gosti odlazili su na ples.Car Josip je ostao na terasi. Oslonio se na stup, odjeven u svoju obiènu odoru.Nera iziðe na terasu da bi se vratila u vrt. Car joj pode u susret.- Ah, velièanstvo - zaèudi se ona. - Nemate kostima?- Kako vidite - nemam.- Odložili ste ga zajedno s krinkom?- Za mene je maskerada dovršena.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Bili ste maskirani?- Ali sunce nije otkrilo pustinjaka u njegovoj samoæi.Neri se prièini da je Josipovo lice danas turobnije negoinaèe.- Nitko vas nije prepoznao? - upita ona.- Tko bi me prepoznao? Tko se i brine da me prepozna?Tim rijeèima kao daje provijavao neki ukor, ali ga Nera nije shvatila. U prvom èasu preleti joj glavom misao:"Da nije bio jedan od one dvojice? "Noæ"? Ili onaj "vitez"? Kakva glupost! To ne bi mogao biti on - nijedan ni drugi!"- Zašto me tako èudno promatrate? - upita on.- Smijem li vas upitati jesmo li razgovarali pod maskama.- Jesmo.- Èudno. Nisam vas prepoznala. Molim još jedno pitanje:razgovarala sam s mnogima, ali s dvojicom nešto duže. Je linaš razgovor bio duži ili kraæi?- To prepuštam vama, pogodite.- Priznajem, ne mogu pogoditi.- To je znak da sam vam tuð i pod maskom...- Bit æe da tome nisam ja kriva.- Možda.Njegov kratak odgovor još je više zbuni.- Ne biste li sa mnom u šetnju, "sunce dvora"? - pozoveje on ponavljajuæi carièine rijeèi.- Vrlo rado ako me njezino velièanstvo ne treba. Alije prije moram upitati.Nera poðe u dvoranu gdje je kraljica u krugu princeza razgovarala s grofom Bathyanyjem i njegovom porodicom.Kroz visoke prozore vidjela je èitavu grupu kako veselo razgovara. Jedva je pošla, kad se na terasu uspne Siniša sa znakom da je u službi.

Stao je ukoèeno i propisno pozdravio cara. Neri dobaci samo letimièan pogled.- Predstavite mi svog muža - reèe car Neri. - U službi je,ali danas je etiketa suspendirana.Zbunjena, Nera priðe Siniši i povede ga prema caru.- Velièanstvo, moj muž grof Siniša Vojkffy, milošæu njezinog velièanstva kapetan garde.Siniša se ponovno propisno pokloni, a car mu pruži ruku.- Veselim se, gospodine grofe, što smo pod zaštitom takohrabrog muškarca kao što su mi vas opisali.- Moj je život posveæen pravednosti i plemenitosti njihovihvelièanstava.

Nera je primijetila da je Siniša neobièno naglasio rijeèi "pravednost" i "plemenitost" i pažljivo èekala što æe na to mladi car. Èitavim njezinim biæem prolazila je neka zabuna i neka bojazan koju sama nije shvaæala.Car je promatrao gardijskog kapetana. Prije nego stoje dospio odgovoriti, dopre do njega krik iz dvorane, a zatim ko-mešanje i strka.Car Josip, Nera i Siniša požure u dvoranu.Na sagu je bez svijesti ležala princeza Josipa. Dok su se svi uzbuðeno komešali oko nje, carica æe mirno grofu Bathy-anyju:- Rekla mije veæ kod dinea da se ne osjeæa dobro.- Hitro po lijeènika - obrati se grof Bathyany Neri.Dok je Nera pošla u perivoj pronaæi dvorskog lijeènika, u dvorani su nastojali da princezu osvijeste polijevajuæi je hladnom vodom.Uskoro se ona probudi i zaokruži oko sebe mutnim pogledom.- Bilo bi najbolje da legne - savjetovao je grof Bathyany.Ipak su prièekali lijeènika. Ubrzo je stigao, opipao princezi-no bilo i obavijestio caricu:



- Princeza ima visoku temperaturu.Marija Terezija se smrkne:- Kakve li neprilike! Sutra ili preksutra stižu iz Parme njezini prosci. Dotle æe se jamaèno oporaviti.- Velièanstvo, još se ne zna stoje uzrok toj temperaturi -reèe lijeènik.- Bit æe pokvaren želudac, ništa drugo.- Bilo bi najbolje da se iz Beèa pozove profesor Bartoš.- Èemu takva uzbuna? Princeza neka legne, a vi je pregledajte i javite mi što ste ustanovili - odredi carica.Odnijeli su je iz dvorane u odaje kæerke grofa Bathyanyja. Lijeènik je princezu pomno pregledao, a onda pošao u salon gdje gaje èekala Marija Terezija.- Velièanstvo, smatram da bi bilo najbolje princezu otpremiti u beèki Burg.- Zašto u Burg? - strogo upita carica kao da je lijeèniknešto skrivio.- Beè nam je mnogo bliže nego Schonbrunn. Još uvijek neznam stoje princezi. Uzroci vruæice ne mogu se ustanoviti tako brzo. Odvezemo li je u Burg, profesor Bartoš je spremnijiod mene i pronaæi æe uzrok vruæice.- Menije do toga da princezu prosci naðu zdravu.- To je moguæe samo ako princezu odmah otpremimo uBurg. Poslat æu profesoru Bartošu tekliæa da nas doèeka nadvoru.Carica se obrati princezama, Neri i caru Josipu koji su stajali šuteæi.- O princezinoj bolesti nitko ne smije ništa kazati gostima,neæu da se o tome pripovijeda. Kad stigne vojvoda iz Parme,nevjesta æe ionako biti posve zdrava. Zar ne, gospodine doktore?- I ja sam tog mnijenja, velièanstvo.

- Neka se zabava nastavi. Ako tko upita za princezu, kažitedaje umorna pa se povukla u odaje grofice Bathyany.Poklonili su se carièinoj zapovijedi i razišli.Lijeènik je odmah poduzeo sve da princezu brzo spremi za put u Beè.Odjenuli su je, umotali i smjestili u najudobniju koèiju. Sve je obavljeno brzo i spretno. Nitko u perivoju ništa nije slutio.

Carica je s prozora gledala kako princezu vode u koèiju.Prije odlaska grof Bathyany je povukao lijeènika pod balkon i tiho upitao:- Èini mi se da je nešto opasno. Inaèe ne biste princezuvodili u Burg.Lijeènik pogleda oko sebe i tiho reèe:- Carici nisam rekao istinu. Simptomi pokazuju daje princeza, u najboljem sluèaju, oboljela od ospica - a moglo bi bitii gore...- Što, zaboga?- Svakako uklonite princezine haljine iz sobe. Skinite skreveta sve na èemu je ležala.- Vi me plašite.

- Na princezinu tijelu primijetio sam sumnjive crvenePJege.- To je katastrofa.- Još ne znam...Iz perivoja su dopirali zvuèi glazbe i buèni veseli smijeh dvorana.Koèija je krenula.Carica side s balkona i potraži cara Franju. Priopæi mu što se dogodilo. Pritom je promatrala plesaèe i smiješila se kao da je ne muèe baš nikakve brige.Car Franjo nije pridavao važnosti iznenadnoj bolesti svoje kæerke, dok ga grof Bathyany nije kriomice izvijestio o lijeènikovim rijeèima. Odmah zovne grofa Juliena i priopæi mu:



- Želim da se danas u perivoju sastanem s kneginjomVilmom.- Velièanstvu je "sunce" zastrlo svoje lice?- Nisam govorio s groficom Nerom, ali želim govoriti sVilmom. Pruža mi se dobra prilika da se s njom rastanem naduže vrijeme. Josipa je bolesna, neæu dugo moæi k Sarloti. ToVilma mora prihvatiti i ne može mi spoèitavati ili prireditiskandal kojim se prijeti.- Dobro je to - reèe Julien. - Sastanite se s njom, Vilmaæe se smiriti.Malo zatim potražio je grof Julien kneginju Vilmu u vrevi plesaèa i poveo je alejom u tamni dio perivoja. Na klupi je sjedio car Franjo. Grof se povuèe da stražari.- Što želi vaše velièanstvo? - upita Vilma poklonivši seceremonijalno poput kakve strane osobe.- Vilma - reèe car - ne znaš kakav je moj život otkako tenisam zagrlio.- Velièanstvu je pod suncem nove ljubavi oèito vrlo ružièasto.- Ne podnosim takav ton.- Dopustite li, govorit æu prijateljski.- Zašto, Vilma?- Potpuno vas rješavam obveza...- Ali, Vilma...- Ostajem tvoja vjerna i dobra prijateljica.Te su rijeèi cara zapanjile, podrazile njegovu taštinu. Osjeti ljubomor, a da sam nije znao kako:- Našla si zamjenu?- Našla ili ne našla, svakako se radujem što si sretan u

sunèanom sjaju svoje nove ljubavi.- Varaš se, ljubim samo tebe.

- Franci, kako si smiješan! Zašto me uvjeravaš u to? Plaèem li? Ljutim li se? Nisam li posve zadovoljna?- Kako? Zadovoljna si?- Ne vidiš li?- Ne, ti se pretvaraš. Snuješ osvetu, ali sve æu ti isprièati.Htio sam sutra, u ponedjeljak, kako sam ti obeæao...- Ali - smiješeæi se upadne kneginja u rijeè - oprosti, jasam za sutra obeæala...- Ne šali se. Doæi æu sutra ako Josipa ozdravi...Ona se nasmije:- Zar je možda kod dinea odviše pojela? Ili je oboljela potvojoj želji?- Šuti i poslušaj me. Molim te, ne reci nikome: ovoga èasaodvezli su Josipu u Burg daje pregleda profesor Bartoš.Vilma naèas ušuti, a onda uznemireno upita:- Zašto? Što se dogodilo?- Nakon dinea Josipa se onesvijestila. Kraljici su zatajili,ali menije grof Bathyany povjerio ono stoje rekao lijeènik.- Zar je opasno?- Lijeènik je na princezinu tijelu ustanovio sumnjive crvene pjege.Kneginja Vilma zatetura. Car je prihvati za ruku.- Što ti je, zaboga?- Ništa. Kosnulo me se. Znaš da crvene pjege ne znaèe dobro. .. Sirota Josipa. Nevjesta uoèi vjenèanja...- Da, bilo bi strašno snaðe lije ta nesmiljena bolest.Kao da se bori s vrtoglavicom, Vilma se uhvati za glavu.- Želiš mi dokazati kako si ravnodušna prema meni, a eto,koliko te kosnula vijest o bolesti moje kæeri.- Voljela sam Josipu.- Ne, Vilma, ti voliš mene. Zato te molim: prièekaj još tridana. Možda nije opasno. Doæi æu, ne obistine li se lijeènikove sumnje.



Kneginja Vilma nije odgovorila, veæ ga je ostavila zaèuðenog i potrèala alejom prema jezeru.Grof Julien ostavio je svoje mjesto na straži i prišao caru. Upitno ga pogleda.- Ona me ljubi, ne samo mene nego i moje kæeri - reèe car.Gotovo je pala u nesvijest kad je èula za Josipinu bolest.- Možda vas uistinu ljubi?- Zašto sam tako nezahvalan prema takvoj Vilminoj ljubavi? - uzdahne car.- Zastoje morala doæi na dvor ðavolska grofica Nera u obliku anðela?Smijeh, povici, glazba - sve se to miješalo u pokladnu buku. Šarolikim perivojem ta se buka pronosila poput razuzdane krike.Marija Terezija pozove pouzdanika grofa Kocha. Reèe mu:- Društvo je odviše raskalašeno.- Velièanstvo, tako je to svake godine na Bathyanyjevojvrtnoj maskeradi.- Danas mi je ta buka neugodna. Ima li što novo o špa

njolskoj infantkinji?- Crvenokosa je i ružna.- Onda æu za Leopolda zatražiti mlaðu.- Nju èuvaju za nekog drugog princa.- Karla bih oženila s talijanskom princezom Jolandom.- I ona je vrlo ružna.- Naš je dvor azil za ružne strane princeze. Da imam jošdeset sinova, našlo bi se još deset princeza grdoba koje bi evropske dinastije poslale na moj dvor.- Poslanici dolaze, velièanstvo - upozori je Koch.Španjolski poslanik i poslanik Parme stizali su prema MarijiTereziji.- Poðite im u susret. Ne bih htjela veèeras razgovarati snjima da me ne pitaju o Josipi.

Uskoro se Koch vrati:- Velièanstvo, nose vijesti o princu od Parme.Poslanici priðu kraljici. Ona im se ljubazno smiješila.- Princ od Parme šalje kurira i izruèuje vašem velièanstvuizraz svoje prevelike sreæe što æe se u srijedu ujutro moæi pokloniti najslavnijoj vladarki i svoje srce staviti pred nogeuzvišenoj zaruènici princezi Josipi.Na licu Marije Terezije nije se opazila ni sjena zabrinutosti. Uz smiješak odgovori:- Moje je srce vrlo radosno što princ od Parme u njemutraži mjesto moga zeta. Ova srijeda bit æe jedna od najradosnijih dana u mom životu. Dolazi li s princom i Van Svvieten?- Da, velièanstvo - odgovori poslanik. - Dopušta livelièanstvo da vijest o dolasku vjerenika objavim uzvišenojprincezi?- Danas je to nemoguæe. Princeza Josipa povukla se i odve-zla u Schonbrunn. Vjerenica sam princa od Parme - reèe moja draga Josipa - i ne želim èitavu noæ provesti u takopustopašnoj zabavi. Ona je, eto, veæ nastupila svoje buduæedužnosti...- Princ od Parme bit æe najsretniji suprug - reèe parmskiposlanik i pokloni se.Kad se poslanici udaljiše, kraljica æe nestrpljivo:- Javite, Koch, u Burg dvorskom lijeèniku: moja je zapovijed da Josipa u srijedu bude zdrava i da pred podne bude nazoèna primanju prosaca. Recite daje to moja neopoziva zapovijed.Kraljici se približi Bathyany i èuvši njezine rijeèi, umiješa se:- Lijeènici æe bezuvjetno nastojati, velièanstvo. Ako ipakne bi bilo moguæe...- Onda nisu lijeènici. Hoæu daje u srijedu postave na noge.- Kneže - doda ona naglasivši tu titulu - sutra æete u- MARIJA JURIl! ZAGORKA


sveèanoj audijenciji primiti ovaj naslov, a danas, prijatelju i kneže, hoæu da vam se zahvalim. Vaše su vrtne maskerade historijski dogaðaj moje dvorske biografije. Današnja je, meðutim, natkrilila sve dosadašnje. Utrošili ste mnogo novaca i truda - to je kneževski - a i ja sam uložila da Vilmu pod krinkom kraljevski isprašim. Uvjerena sam da su se svi sudionici dobro zabavljali kao i

ja, pa æe vaša slavna sveèanost sigurno i ove godine svršiti jednakim veseljem za sve - osim za Vilmu. A to mi znaèi - dvostruku radost.Carica nije podnosila vruæinu pa izaðe na terasu. Tu je stajao kapetan Siniša koji se upravo vratio s ponovne inspekcije carske tjelesne straže.Vladarica se zaustavi i pogleda mladog èasnika:- Vi ste jedini èovjek na ovoj zabavi koji nije zadovoljan.Vas vuèe onamo dolje - gdje je "sunce"...- Velièanstvo, uvijek sam zadovoljan kad obavljam svojudužnost.- Dobro. Posve dobro reèeno - doda carica.Osmjehnula se odgovoru mladog èasnika i u pratnji novogkneza Bathyanyja spustila se niz stepenice.Dolje spazi Mariju Antoniju koja je još uvijek bila u odori paža. Skakutala je u društvu dvojice kavalira i pogledavala mladog lakaja što joj je pružio pelerinu da se ogrne.- Pogledajte je, kneže - primijeti kraljica. - Kakva se unjoj krije koketa! Njoj je glavno da se nekome svidi - bio toprinc ili lakaj. Takva je bila Elizabeta dok je nisu nagrdile kozice. Htjela se dopasti svakome, bio to i vratar.Prekine razgovor, jer je opazila cara Josipa i Neru.Nera je sa carem šetala perivojem i promatrala maske. Naèas bi okom potražila mistiènu pojavu "noæi", a onda bi opet u svojim mislima slijedila princezu Josipu u Burg. Tajanstveno šaputanje dvorskog lijeènika s Bathyanyjem prièinilo

joj se sumnjivim. Iako ništa nije slutila, obuzimalo ju je nešto ledeno kad se sjetila Josipe.- Niste dobre volje, grofice - primijeti car Josip. - Nije lioko vas sve veselo?- Ta mi se veselost naèas prièinja kao da tko zapomaže.- Plašite se - neèega ili nekoga?U tom trenutku htjela mu je govoriti o neprijatnom èovjeku što joj je pod maskom otkrio da je u noæno doba slijedi hodnicima kraljevskog dvora. Htjela mu je reæi kako predosjeæa neku pogibelj što li, ali se, ne znajuæi zašto, suspregne i reèe namješteno vedro:- Niti ima "netko" niti "nešto" što bi me moglo zaplašiti.Ionako sudbina gazi po nama, ljepše je daje doèekamo odvažno,nego kukavno. Ali to nisu problemi za dvorsku maskeradu.- Današnja maskerada mnogo je manje maskerada negoliona stoje dvor glumi u svojim serioznim èasovima. Meðutim,dolazi nam u susret moja uzvišena majka. Prije nego što jesretnemo, molim vas ne zaboravite da æu sutra prijepodneprimiti od nadbiskupa pisma što ih je Mirni ukrala Euzebiju.Bude li potrebno, sakrit æe ih Rosenberg kod vas. Kod mene bimogli provesti premetaèinu. Naravno, ako dopuštate.- Radujem se što mi iskazujete svoje povjerenje.ÈARAPARICATe nedjelje popodne u pratnji svog tajnika beèki nadbiskup stigao je koèijom iz ljetnikovca u svoju palaèu.Ušao je ravno u knjižnicu i otvorio tajni pretinac u pisaæem stolu. Zatim je iz džepa izvadio pomno složeno pismo.Lakaj je pošao za njim. Ovisok, mirna i hladna izražaja, ostavljao je dojam da ga ništa na svijetu ne zanima osim da služi



svom gospodaru. Njegovi su koraci bili jedva èujni, a glas tih i pokoran.

Lakaj rastvori zastore da u sobu ude svjetlo. Kriomice je iza nadbiskupovih leda bacio pogled na to pismo i držao na oku nadbiskupove ruke, a dotle je mirno i ravnodušno išao od prozora do prozora i onda se izgubio u drugoj sobi ostavivši vrata otvorena.U drugoj je sobi stao spremati razbacane knjige, ali su njegove oèi kroz otvorena vrata bile uprte u nadbiskupa. Nadbiskupove tanke, bijele ruke spremale su neka pisma.Lakaj spusti glavu duboko nad knjigu i podmuklim pogledom obuhvati svoga gospodara. Vidio je kako pismo sprema u pretinac, zakljuèava pisaæi stol i kljuèeve sprema u džep.U tren oka okrene lakaj nadbiskupu leda, a lice upravi prema protivnoj strani. Èuli su se koraci. Nadbiskup ude u sobu i reèe lakaju:- Je li tko bio ovdje za moje odsutnosti?- Prijepodne pitala je za vas njegova eminencija francuskinadbiskup.- Neka mu tajnik javi da æu sutra doæi k njemu. Još tko?Lakaj priopæi nadbiskupu èitav niz posjetnika.- Dobro. Sad naredi kuharu da spremi veèeru za osam sati. Želim danas rano leæi. Sutra u jutro doæi æe k meni jedangospodin. Probudi me ako još budem spavao.- Slušam, vaša preuzvišenosti.Lakaj krene prema vratima, ali se naglo vrati.- Neka mi eminencija oprosti što smetam, ali bio je jošjedan posjet.- Zašto se isprièavaš?- Bojim se vašeg ukora jer se oèito radi o nekoj ludoj osobi.- Tko je bio?- Neka žena.

- Žena? Kakva?- Mlada, ljepušna, smeðe kose i crnih oèiju. - Plemkinjaili graðanka?- Odijelo je pokazivalo graðanku.- Stoje htjela?- Ne znam.- Nisi je pitao?- Kako bih smio to uèiniti?- Stoje onda bilo s njom?- Odluèno je tražila daje primite. Jedva sam je uvjerio daniste u Beèu i da se vraæate tek predveèe.- Oèito je tražila kakvu intervenciju.- Možda jer nije htjela dugo otiæi, dugo je promišljala i konaèno mi reèe neka isporuèim vašoj eminenciji daje ovdje bila Mimi.- Mimi? - iznenaðeno æe nadbiskup.- Mislim daje malo luda.- Je li ostavila kakvu poruku? Hoæe li opet doæi?- Rekla mi je da se više ne usuðuje dolaziti u vašu palaèu.- Zašto?- Veli da je slijede. Onda je poèela buncati kojekakvegluposti. Opet velim: luckasta je.- Sto ti je govorila?- Pa tako, ludorije.- Neka su ludorije, sve mi kazuj.- Kad želite, vaša milosti, ona je tražila da se s vama potajno sastane.- Isprièaj mi sve.

- Tražila je da vam poruèim da æe u sedam sati podveèeèekati kod zdenca u Gresnerovoj ulici i moli vas da doðete pre-odjeveni u civilno odijelo jer vam ima predati nešto vrlovažno. Odgovorio sam joj daje to nemoguæe i neka doðe ova-- MARIJA JURIC ZAGORKA


mo. Ali nije htjela jer da se ne smije približiti palaèi. Budala umišlja sebi da æe ju tu uhvatiti. Pitao sam tko, ali nije htjela kazati. Sirota, luda je.- Dakle, ne usuðuje se doæi ovamo?- O tom sam je ispitivao, ali mije ona neprestano govorilada netko vreba na nju. Ne, nije sasvim pri zdravoj pameti.- Ili je, ipak, nesretnica u kakvoj opasnosti. Pripremi mimoju plemiæku odoru.- Vaša æe eminencija ipak poæi?- Idem vidjeti.- Ako je luðakinja?- Svejedno, spremi mi odoru.- Modru ili smeðu?- Smeðu. A gdje je taj zdenac i Gresnerova ulica?- U predgraðu.- Nisam èuo za tu ulicu.- To zapravo nije pravo ime ulice, veæ je samo tako nazivaju - poput nadimka.- Poznaš li tu ulicu?- Poznam, eminencijo. Morate proæi kroz staro predgraðe,okrenuti Beèkom ulicom, pa Trgom Karla VI. i onda na tržnicupovræa. Taj je zdenac odmah iza ugla. Ako mi vaša eminencija zapovjedi, odvest æu vas do predgraða i pokazati vam put.- Svakako. Sam ne bih našao.U sedam sati izašao je nadbiskup - kao stoje èesto obièavao - u plemiækom odijelu s bijelom vlasuljom, našminkan i dotjeran. Njegovoj vitkoj otmjenoj pojavi izvanredno je pristajalo plemiæko odijelo s kratkim hlaèama i svilenim èarapama. Izašao je na ulicu s dvorišne strane svoje palaèe.Sunce se veæ nagnulo na zapad kad je prošao beèkim ulicama kao svjetovni kavalir, a da nitko nije slutio tko se skriva pod tom odorom. To su znali samo njegovi lakaji i najbliži prijatelji.

Lakaj je išao u dovoljnoj udaljenosti s njegove lijeve strane, tako da ga je nadbiskup vidio i mogao slijediti. Praznim ulicama prolazili su prema predgraðu.Oko osam i po stigli su na neki trg. Pod šatorima su sjedili prodavaèi i nudili robu.Prošavši kraj njih, krenuli su za ugao.Pod tipiènim šatorom beèke èaraparice tu je na malom stoèiæu sjedila žena. Njezino je lice obrubila modra kapa. Krpala je veliku crvenu èarapu. Pri svakom ubodu igle ogledavala bi se trgom i promatrala prolaznike.- Vaša milosti - vikne ona gospodinu u plemiækoj odori zakojim je mirno išao lakaj.Kako nadbiskup nije èuo, ona æe jaèe:- Gdje ste našli ovog slugu, vaša milosti? Ilije kraljeviæ, ililakaj?Nadbiskup nije obièavao šutjeti kad bi ga oslovila neka žena. Zaustavi se i pokuša joj zaviriti u lice.- Zašto ti se ne sviða moj sluga?- Jer je slijep poput noæi a lijen poput puha.- Slušajte vi - okosi se na nju sluga - da vam ne bih zakr

pao rupu na vašoj jezièini...- Radije zakrpaj svom gospodaru èarapu. Pogledaj: smijeli tako otmjeni kavalir prolaziti ulicom poderane èarape.Lakaj pogleda nogu svog gospodara. Nadbiskup podigne nogu i pogleda èarapu pa se naljuti:- Da, pukla je straga, baš pod podvezicom, kao da ju jenetko prerezao.- Prerezao ili ne, nije li sramota ovako izaæi na ulicu?- Imaš pravo - reèe nadbiskup èaraparici smiješeæi se.Lakaj se isprièavao:- Oprostite, kad sam vam oblaèio èarape nisam opazio...A èaraparica je brbljala:



- Vaša milost neæe požaliti mali trošak za tako veliku uslugu. Zato sam tu da pazim na ljepotu kavalirskih nogu. Štomislite kakva bi to bila sramota da vam se narugaju dražesnaustašca kakve ljepotice.- Istina je. Krpaj - reèe nadbiskup. - Samo požuri, èekajume.Priðe joj i položi svoju nogu na njezino krilo, kako su to radili kavaliri po beèkim ulicama.- Shvatila sam da vas èekaju - smijala se ona. - Malarupa na èarapi kavaliru može donijeti nesreæu. Mnoga je ljepotica odgovorila na ljubavno oèitovanje grohotnim smijehom kad je opazila rupu na èarapi svog obožavatelja.Dok je èaraparica govorila, bijelom je niti šila svilenu èarapu. Lakaj je stao iza svoga gospodara. Upiljio je oèi u iglu kojom je èaraparica vješto baratala.Nadbiskup je šalu uzvraæao šalom.- Vaša milosti, ne budete li nogu držali mirno, neæe vambiti potreban brijaè da vam pušta krv.- Miran sam poput kipa.- Ali od vrbe. Evo, opet... No, odmah æu biti gotova.Kad je dovršila posao, pruži ruku.Nadbiskup plati i krene dalje. Lakaj gaje slijedio. Ušli su u neku ulicu s drvenim kuæama. U sredini, na malom trgu, bio je zdenac s ogradom.- To je taj zdenac - uputi lakaj svoga gospodara.- Dobro, sada idi i èekaj me na uglu.Lakaj je poslušao. Povuèe se i stade šetati iza ugla gore--dolje.- Ne mogu je doèekati - najednom æe nadbiskup.- Rekao sam vam daje Mirni neka luda...- Ne, nije to, ali hvata me neka vrtoglavica, ne moguèekati.- Zaboga, eminencijo, što vam je?

- Ne mogu hodati. Oèito mije naškodila današnja vruæina.Podupri me.- Što da radim? - upita lakaj držeæi ga ispod pazuha.- Samo me èvrsto prihvati, možda æemo sresti kakvu koèiju.Vodio gaje niz ulicu. Prema njima skrene prazna koèija. Lakaj je zaustavi.- Možeš li povesti moga gospodara?- Mogu - odgovori koèijaš. Lakaj pomogne nadbiskupu daude u koèiju, žmirne jednim okom na koèijaša i oni krenuše.

Za pola sata ležao je nadbiskup u svojoj sobi. Lakaj naredi sluzi da pozove lijeènika i od bolesnikove postelje odstrani svu služinèad.- Neka se nitko ne pokaže. Gospodar želi mir.Tada se vrati u nadbiskupovu sobu i sjedne kraj njega. Nekoliko puta nadbiskup je otvorio oèi, podigao glavu i htio nešto reæi. Ali bi opet klonuo.Lakaj je budno pratio svaki njegov pokret.Nadbiskup se opet pokuša diæi, ali klone na uzglavlje i ostane nepomièan.Lakaj skoèi k njemu, prisloni glavu na srce i opipa bilo. Pažljivo gaje promatrao. Nadbiskupovo je lice obasulo smrtno bljedilo.Lakaj skoèi k vratima i zakljuèa ih.Brzo dohvati nadbiskupov smeði plemiæki haljetak i potraži kljuèeve. Uzme svijeæu i ude u knjižnicu. Tu otvori pretinac pisaæeg stola i poène oprezno tražiti.Izvadi jedno pismo, pa drugo i složi ga opet natrag - u najveæem redu. Otvori drugi pretinac. Tu su bila naslagana razlièita privatna pisma. Pregleda ih sva redom.Našavši pismo sa zlatnom krunom, stavi ga na stranu, a ostala složi u potpunom redu, zatvori pretinac i zakljuèa pisaæi stol. Spis što gaje stavio na stranu spusti u svoja njedra.



Hitro se vrati u spavaæu sobu. Otkljuèa vrata i izaðe na hodnik. Tu je stao vikati:- U pomoæ? U pomoæ?Služinèad se ustrèala.- Umire naš mili gospodar - plakao je lakaj.Kad je stigao lijeènik, lakaj pode s njim u spavaæu sobu i nešto mu šapne. Lijeènik kimne glavom. Lakaj istrèi iz palaèe i izgubi se u uliènoj vrevi.Lijeènik je objavio okupljenoj služinèadi:- Njegovu eminenciju udarila je kap.NADA DINASTIJEUnatoè probdjevenoj noæi, drugog se jutra svi prozori dvora zarana otvoriše. Dvorski red Marije Terezije sve je potjerao na jutarnju misu protiv njihove volje.Veæ u sedam sati izašla je Nera iz svojih soba. Umorna zbog probdjevene noæi, još pod tolikim dojmovima juèerašnje zabave, prolazila je koridorom pokraj stupa iza kojeg je uvijek noæu osjeæala neprijatnog posjetnika koji ju je progonio. A juèer na plesu objavio joj je svoju ljubav tako sablasnim rijeèima da se još danas ne može pribrati.Uspomena na to probudi u njoj strah, iako je bilo jutro. Ubrza korake i uspne se na prvi kat do vladarièinih odaja.Putem sretne baruna Rosenberga, dvorskog meštra cara Josipa. Bilo je oèito da dolazi s neke zadaæe.Pozdravio ju je i prošao u drugo krilo dvora - prema pres-tolonasljednikovim odajama."Nosi mu znamenito pismo", pomisli Nera. "Moram biti spremna da sakrijem taj dokument. Što æe carica ako sazna?"

Mariju Tereziju našla je uz pisaæi stol. Rješavala je prijedloge kancelara Kaunitza.Svršivši posao, carica zovne dvorsku švelju što je stajala kraj vrata sa èitavim omotima svile. Zapovjedi joj:- Prinesite svaku pojedinu svilu grofièinom licu da vidimokoja joj najbolje pristaje.

Pritom švelji pokaže Neru. Mlada se žena malo zbunila. Švelja izvrši nalog, a carica je odabirala boje.- Odsad æete dvorske gala-haljine siti od ove zelene svile,nipošto od sive - zapovjedi carica."Od boja koje odgovaraju dekorumu dvorskih dama grofici najbolje pristaje ova zelena", mislila je Marija Terezija odreðujuæi novu modu.Tada na predloženi arak napiše dnevnu zapovijed:"Odsad za dvorsku službenu gala-toaletu dvorskim damama propisujem zelenu boju."Onda se obrati Neri:- Grofice, želim odmah govoriti s prestolonasljednikomJosipom.Neru iznenadi ova zapovijed jer je carica nije izdala grofici Fuchs, veæ njoj.Poklonivši se, izašla je izvršiti neobièan carièin nalog.Toga jutra Josip nije spavao. Ležeæi nauznak, razmišljao je dok mu nisu najavili dvorskog meštra Rosenberga.Gotovo je skoèio s divana i ušao u svoju knjižnicu gdje je èekao Rosenberg.- Je li vam nadbiskup izruèio obeæani spis?- Nije velièanstvo.- Zašto? - zaèudi se car.- Gospodin Bog je stupio na stranu crnih mantija.- Zar je pismo netko ukrao?- Ne samo pismo nego i samog nadbiskupa.- Kako to? Govorite jasnije.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Kad sam danas u ureèeni sat došao u palaèu, našao sambiskupa mrtva.Josip se zaprepastio:- Mrtav? Nije bio bolestan...- Protiv svake etikete smrt je stigla nenadano.- I upravo u èasu kad nam je imao izruèiti tako važnestvari koje bi mi poslužile kao svjedoèanstvo?

- Kao daje tu ðavo rinuo svoje rogove.Josip je razoèarano gledao svoga meštra:- Pakleni ili zemaljski ðavo?- Zemaljski su brži i podliji.- Sto znate o toj smrti?

- Razgovarao sam s lakajem koji je u nadbiskupovoj službi. Reèe da se nadbiskup imao podveèer sastati s jednomženom...- To su jezuiti oklevetali nadbiskupa.- Bit æe daje lakaj u jezuitskoj službi.- Daje nadbiskup bio u stanu te žene, ali ne zna gdje, i dase vratio malo pripit i legao. Pola sata kasnije bio je mrtav.Lijeènik mije rekao daje nastupila kap, a on je bio prekasnopozvan da mu pusti krv.- Fatalan sluèaj - mrko æe Josip.- Nadbiskup je navodno bio u plemiækoj odori.- To je istina, ali to nije nikakvo èudo. Francuski nadbiskup što se nalazi u Beèu prima u sjajnoj plemiækoj odori.- Zašto gaje gospoda smrt posjetila baš te veèeri?Mladi se car zagleda u Rosenberga:- Dragi Rosenberg, naša fronta jaèa na drugom svijetu:

Mimi i nadbiskup. Oboje umiru. Zašto? Naša je fronta oslabljena.- Što sad?- Sto? Idemo dalje sami.- Bez i jednog jedinog vojnika?

- Svejedno. Obilazni su nam putovi zakrèeni. Valja daidemo k neprijatelju potpuno ravnim putem.- Ravni putovi, velièanstvo? Kao da niste strateg.- Idem u glavu; nije lukavo, ali hrabro. Dakle, ravan put!- Koji je taj ravan put, velièanstvo?- Kovaè lijesova Wolf.- Grofica Nera priopæila vam je daje vrlo nepovjerljiv.- Sasvim razumljivo! Ja æu prijeæi sve zapreke do njega izatražiti da nam kaže što zna. Ako je Mimi mrtva, otac je odnje mogao doznati možda više nego što i slutimo.- Dobro, poslušat æu vaše velièanstvo. Poæi æu k njemu.- Ne vi. Sam æu poæi kovaèu lijesova.- Velièanstvo, ako vas je veæ vidio? Onda vas pozna i šu-tjet æe.- Neæu ovakav na tako opasnu izvidnicu. Preobrazit æusvoju vanjštinu i pokušati steæi njegovo povjerenje milom -ili silom.- Dobro, velièanstvo. Pokoravam se - to je jedino što namjoš preostaje.- Danas podveèer idemo u Beè, a dotle æu smisliti kako dase prikazem kovaèu lijesova.Na vratima se pojavi dvoranin:- Njezino velièanstvo želi govoriti s vašim velièanstvom.- Kada?- Odmah.Mladi car naredi barunu da ga prièeka i pode se odjenuti za polazak k carici.Za pol sata ušao je car Josip u kabinet svoje majke.Kao uvijek, sjedila je uz pisaæi stol i nešto pisala.Josip se nakloni i ostane stajati.Lice mu je hladno i mirno, nièim ne odaje što osjeæa. Oèi su mu melankoliène kao uvijek. Èini se da èitavo Josipovo biæe odiše mirnim neuvažavanjem.



Carica digne k njemu svoje bistre oèi.Od onog dana kad je ostavio ovaj kabinet zavadivši se s majkom, nije Josip bio pozvan k carici niti su razgovarali nasamo. Ipak, carica se primirila kad je kancelar Kaunitz pokušao raspršiti njezine sumnje da Josip prema njoj gaji buntovne osjeæaje."Možda mu ipak èinim krivo. On je pristao mladiæ. Ali ne - on mora slušati", razmišljala je carica gledajuæi mlaðahnu Josipovu pojavu.Gledala gaje tako nekoliko èasaka, a onda zapoène kao da medu njima nikad nije bilo razdora.- Josipe, Maðari mi opet zanovijetaju. Traže da uspostavim krunu sv. Stjepana, da nekim gradovima potvrdim novepovlastice, a prosvjeduju i protiv novih poreza. Trebam vojnika i novaca. Situacija u Evropi veoma je sumnjiva. Moj zetprinc Albert piše mi iz Požuna mnogo toga. Htjela bih dapouzdano saznam što misle Maðari. Što traže u zamjenu.

Nikad nisu siti. Kad im nešto pružiš, to im samo otvara noveapetite. U ovom sluèaju njihov æe želudac ostati prazan jer meni zasad treba jaka zaštita granica. Poljaci i pruski razbojnikpripremaju sebi put kojim bi provalili. Ja to osjeæam i svi tovide. Prije sastanka parlamenta u Požunu hoæu znati svepotankosti èime me kani iznenaditi taj "strašno važan forumpožunskog parlamenta". - Te su rijeèi zvuèile ironièno, a onda je carica nastavila mirnim glasom: - Odluèila sam da tejoš danas pošaljem u Požun da se o svemu informiraš.- Slušam, vaše velièanstvo - reèe Josip poklonivši se ceremonijalno.- Reci mojoj kæeri u Požunu neka priredi veliku sveèanost.Neka pozove glavne velikaše i glavne vikaèe. Kad im šampanjac utiša žeð, moæi æeš od njih izmamiti njihove intencije.Budi s njima ljubazan. Maðarima to vrlo laska. Tašti su.Pokušaj smoæi toliko snage da im se bar malo nasmiješiš.

Pohvali njihovu glazbu - na nju su veoma ponosni, hvali njihovu hranu - jer su u nju uvjereni, reci im sve èega nemaju - pa æe se rastopiti. Ako te ne progutaju od radosti, onda se vrati iduæe nedjelje.- Želim da vaše velièanstvo bude zadovoljno s mojim poslanstvom - reèe on ne pokazujuæi je li mu taj nalog ugodanili nije i odmah krene k vratima.- Još ti nešto imam reæi, Josipe.- Slušam, velièanstvo.- Jednom treba da uredimo stvar koja mi zadaje mnogobriga. Što kaniš uèiniti u pogledu dinastije, u pogledu nasljednika prijestolja?- Ispunio sam - iako s odvratnošæu - želju vašeg velièanstva da se vjenèam s princezom koju mije odredila vaša politièka mudrost - reèe Josip oštro pogledavši majku.- Ne ide li ta želja dalje od oltara?- To nije bilo fiksirano u ugovoru.- Razumije se samo po sebi da te nisam oženila s princezom da bi s njom na dvoru osnovao samostan.- Mislim da bi to bilo u intencijama pobožnog duha štovlada na dvoru.- Ali ne u intencijama vezanim uz nade dinastije. Ovogaèasa sve su nade naše dinastije u tebi.- Nesretan sam što ih ne mogu ispuniti s oduševljenjem.- Moraš...- Jeste li ikad dobro pogledali nesretnicu koju ste svezalisa svojim sinom?- Razumijem. Ona nije lijepa - ona je ružna, mnogo višenego ružna...- Nada dinastije ništa nije tražila od one koju mije dala uto ime. Nisam u stanju ispuniti nade...- Voljela bih da mi spoèitavaš ogorèeno, nego ujedljivo, ali,budi uvjeren, nisam ni slutila da je bavarska princeza takva.- MARIJA JURIC ZAGORKA


Rekli su mi da nije baš odviše poželjna, ali nisam mogla ni u snu pomisliti da je takva. Kad su ti je doveli kao nevjestu, gotovo sam prekoraèila dvije stepenice kojima sam joj išla u susret. Moje zaprepaštenje bilo je i odviše vidljivo.

- Ako se ono ima tražiti u tadašnjem vašem ljubaznomsmiješku...- Smiješak je mjesto lepeze - da prikriješ istinu. Ali, pustimo tu gorku uspomenu. Bilo bi prekasno ispravljati je. Onaje došla u Beè kao tvoja vjerenica i nije bilo pomoæi. Nasiljepruskog kralja tražilo je da se s njom vjenèaš, da se utvrdimprema svim stranama Prusije.- To je velièanstvo i postiglo.- Da, ali sad dolazi dužnost. Ne zaboravi da si našoj dinastiji dužan žrtvovati sam sebe.- Èini mi se da dinastija na mene mnogo ne reflektira."Zajedljivac", pomisli ona "umjesto srca ima mošnju žuèi!"Misleæi ovako, nastavi neobièno povjerljivo i blago:- Od osnivaèa naše dinastije Rudolfa I. do mene poživjeloje petnaest habsburških generacija. U posljednjoj generacijinije bilo nasljednika muškog roda. Tada je Bog odredio da jaobnovim umiruæu dinastiju. Primila sam žezlo da svojoj dinastiji uzdržim državu i obnovim pleme... Ispunila sam ijedno i drugo. Pradjed Rudolf bio je prvi osnivaè habsburškeobitelji. Drugi sam ja. Dala sam habsburgovcima muško potomstvo. Nije li tako?- Vašem velièanstvu pripada potpuno priznanje za svavremena.- Znaj, žrtvovala sam sebe, svoju mladost, ljepotu i sve životne užitke. Tebe sam dobila u èasu kad su mi htjeli raznijetikraljevstvo, kad su navalili da mi otmu krunu. Neprijatelj mije bio pred vratima. Nisam znala hoæu li naæi kakvu sobicu ukojoj bih te rodila. Ipak, nisam klonula. U najveæoj brizi, u ratovima, u vjeènoj borbi i obavljanju kraljevskih dužnosti ne-

prestano sam ispunjavala i tu dužnost da raðam djecu. Šesnaest puta postala sam majka.- Uz tako pristalog muža ta žrtva nije bila tako neprijatna...Obrazi joj se zarumene poput grimiza. Takva rumen uvijek je bila nagovještaj bure. Ipak se uzdržavala nastavljajuæi:- Raðala sam te s najveæim nadama, a sada ih razarašledenim srcem.- Žalim stoje tako. Promislite i sudite.Pronicavim oèima gledala je u njega i poslije nekoliko trenutaka upita promijenjenim glasom:- Nije li tvojoj odvratnosti prema bavarskoj princezi uzrokljubav prema drugoj ženi?-Ne.- Odviše te vidim u društvu moje dvorske gospode groficeNere.- Velièanstvo najbolje zna da je moje vladanje prema bavarskoj princezi bilo takvo od poèetka braka - kad još nisampoznavao groficu."Prije bih vidjela morsko dno nego prodrla u njegovu dušu", pomisli ona gledajuæi u mirne i turobne oèi svog sina. Onda podigne glas:- Govorim kao carica i kraljica prestolonasljedniku: interesi dinastije zapovijedaju ti da joj dadeš prestolonasljednika.- Priroda ne respektira carske zapovijedi.Planula je i ustala:- Tako veli tvoj Voltaire.- Mislim svojom glavom.- Ne - taje misao njegova, samo njegova. Ne možeš biti uduši drukèiji nego što sam te dala odgojiti. Ne možeš mislitidrukèije nego što mislim ja. Truje te Voltaire, on je tvoj savjet-



nik. Ali upamti: s Voltaireom se ne može vladati - s njim se može samo revoltirati.Tamna rumen oblije joj èelo. Josip æe blagim glasom:- Dajem vam rijeè, Voltaire je posve nevin u pogledu mojenemoæi da nastavim vaše veliko djelo obnove dinastije. Ne želim vašem velièanstvu prouzroèiti suvišan jad pa neæu daljetajiti: vaše velièanstvo moralo bi zahvaljivati Bogu što prestolonasljednik nema potomka.- To je apsurdna doskoèica.

- Živa je zbilja, velièanstvo.Gledala gaje zaèuðeno i zapovjedila:- Razjasni to.

- Pogledajte siromašnu princezu: èudna uska uvijena glava, nezgrapno tijelo, pjegavo lice, sve to odaje neèistu krv.Njezina melankolija, skrivanje od svijeta, vjeèna šutnja - nepokazuje li to bolesnu dušu.- Nije iskljuèeno, ali što time hoæeš reæi?- Molim velièanstvo da pogleda mene. Tjelesno sam zdrav.Ali moja duša boluje, to i prejako osjeæam. Da se nisam udubiou knjige, život bi mi bio težak teret.- Ali zašto?- Bit æe daje to baština naših španjolskih djedova.- Španjolskih djedova?- Da, velièanstvo.- Tko ti je to rekao?- Naša prošlost...- Prošlost?- Da. Vije sigurno znate.- O tome su mi veæ govorili.Carica se sjeti onoga dana kad joj je otac Grande spomenuo španjolsku krv i naglasio da je ona zarazila Josipovu dušu. Htjela je da o tome ne govori.- Pusti te prièe.

- Vi znate da to nisu prièe...- Što hoæeš u ovom èasu?- Velièanstvo, da budemo nacistu. Znate da je djed Mak-similijan habsburški uzeo za ženu kæerku Karla od Bur-gundije.- Pa onda?- On je bio umobolan.- To još nije dokaz daje naša krv zaražena.- Još nisam svršio. Sin ove Karlove kæeri uzeo je za ženuprincezu španjolske krvi Johannu koja je poludjela i lutala svijetom poput obiène luðakinje i tako umrla.- Alije ostavila sina Filipa koji je bio napola genij.- A napola luðak. Drugi sin lude Johanne Karlo bolovao jeod manije bratoumorstva. Pravom strašæu progonio je svogabrata otrovom. I treæi sin Johanne bolovao je od iste bolesti ipokušao otrovati svoju vlastitu sestru. To su znaci teške bolesti koja se nastavlja.

Preneraženo je buljila u sina koji je nemilosrdno nastavljao:- Filip V. bio je slabouman, izrièiti idiot. Ferdinand VI. bolovao je od vjerskog ludila. Njegova sestra pokušala je da otruje majku. Ali vidim - vas to uzbuðuje. Neæu da dalje nabrajamduševne bolesnike koji su ženidbama i raðanjem djece izmiješali krv Rudolfa habsburškog s bolesnom španjolskomkrvlju. Tko zna gdje je i kada ova bolest izbila i u nama i ukakvom obliku? Recite: zar da toj nesreæi pridružim bolesnukrv nesretne princeze bavarske? Kunem vam se, majko, duboko žalim što joj je priroda dala tako nepravednu baštinu.Ali žaleæi je, ne mogu postati otac. Bit æu još iskreniji: kad bihi mogao biti otac njezinog sina, ja to ne bih smio.- Što to veliš? Ne bi smio?- To bi bio zloèin prema dinastiji.- Zloèin?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- U njezinim žilama teèe bolesna krv i pritišæe je teškiduševni mrak, a mene melankolija. Naša bi djeca bili idioti.Vladarka je smuæena gledala preda se. Kao da je vidjela èitav roj bolesne i slaboumne djece. Nastala je šutnja - kao poslije izreèene smrtne presude. Carica je tiho ponovila:- Idioti!...Slomljena, spustila je glavu na ruke i pokrila lice.Josip nije vidio svoju majku tako oèajnu ni onda kad je morala odstupiti Šlesku Friedrichu Pruskom.Šuteæi je slušao kako teško diše.Nekoliko èasaka prošlo je u potpunoj šutnji.Tada ona podigne glavu. Uvijek rumeno lice bilo je blijedo. Tiho upita Josipa:- To bi, dakle, znaèilo slom dinastije?- Potpuni slom.- Tu nema pomoæi?- Ne, nikakve.- Da te rastavim od nje?- Rekao sam vam sve, a sada, carice majko, razmislite. Bitæe dobro sve što vi odredite - ako ne zaboravite da svoju dinastiju želite uèvrstiti, a ne dovesti je u kuæu umobolnih.Zaprepašteni carièin pogled zaustavio se na blijedom melankoliènom Josipovu licu.- A ako razrješenje braka ne da nikakvih rezultata?- Ne razumijem vas, velièanstvo.- Josipe, je li istina da si izgubio smisao za žene?- Nema muškarca u vašoj državi koji bi pokraj bavarskeprinceze mario za žene.- Ali ni druge žene ne primaš u svoju spavaæu sobu.- Dvorska policija funkcionira izvrsno.- Dakle, istina je. Ti si postao asket, trapiš se samostanskim naèinom života.

- Na takav naèin života osudilo me je vaše velièanstvo.- Ipak, priznaj - od nekog si doba neobièno tužan. Tvojipogledi turobno se zaustavljaju na grofici Neri Vojkffy. Velišda su ti žene odvratne, a nastojiš da budeš u njezinu društvu.Svi jasno razabiremo: otkako je ona tu, dolaziš k nama, a pri

je si od nas bježao.- Istina je.- Pogledaj mi u oèi: grofica ti nije ravnodušna?- Stoje èaša svježe vode u sparini - to je ona mojoj duši.- Ljubiš je?- Štovanje i prijateljstvo nije ljubav.- Alije dio ljubavi.- Ne znam, velièanstvo. Grofica je uzvišena nad sve kombinacije. Ona ljubi svog muža.- A da nije tako?Josip ustane.- Vaše velièanstvo, o tome nisam razmišljao. A da jesam,ne bih vam to povjerio.- Znam, ti mi ništa ne bi povjerio...- Ne govorimo o tome, vaše velièanstvo, sve to nije u vezis vašim brigama o nasljedstvu. Grofièina je osoba odviše sveta, a da bismo je smjeli upletati u ovu prozaiènu stvar."Opasao se nerazrušivim zidom", pomisli carica. "Prije bih natrag osvojila Šlesku nego njegovo povjerenje. Ipak se nehotice odaje - on ljubi groficu."Vladarka ustane. Bio je to znak da prekida razgovor.- Odmah putuj u Požun, a kad se vratiš, govorit æemodalje. Oèekujem te u nedjelju na svadbi tvoje sestre Josipe svojvodom od Par me.Pružila mu je ruku. On je ceremonijalno poljubi i ode.Kad je Marija Terezija ostala sama, naredi da je nitko ne smeta. Spustila je glavu na ruku i zavezla se u misli. Najednom spusti ruku i lako udari po zlatnoj baroknoj stolici.

11 31



"Ne, on ne smije imati sina s bavarskom princezom.Istodobno se u velebnoj dvorani u krajnjoj uzbudenosti komešalo èitavo kraljièino dvoranstvo.Princeze, dvorske dame, dostojanstvenici, paževi, stje-gonoše - sve stoje pripadalo u pratnju sveèanog primanja -okupljalo se u pojedinim skupinama.Kineskim drvom obložene stijene oslikane su zlatom i bojama. Slike prikazuju prizore iz historije. Po ulaštenim podovima rasprostrti su teški sagovi. Na proèelju se uspinju stepenice s pozlaæenom rezbarijom i brokatom. S jedne i s druge strane prijestolja redaju se stolice.U kutovima šapæu dvorani.Oko prijestolja stoje princeze i prinèevi.Odliènici se okupili njima nasuprot. Dvorske dame smjestile se po stepenicama, a dolje do visokih prozora stoje stje-gonoše, dvorani i paževi.Duž dvorane stoje èasnici garde. Na èelu im je Siniša.Dvorski nadmeštar knez Khevenhiller elegantno koraèa sagovima i upravlja ceremonijalom. Na njegovu hladnom mrkom licu javile se dvije crvene mrlje - pokazuju uzbuðenje.U ovoj dvorani carica ima sutra sveèano primiti prosca -vojvodu od Parme sa èitavom njegovom pratnjom. Nadmeštar je uložio sve svoje snage da gostima iz Parme pokaže sjaj etikete austrijskog dvora Marije Terezije.Veæ po treæi put obnavljao je pokus tog primanja, redao kraljevsku povorku, smještao njezine sudionike, uvježbavao ih u paradnom hodanju.

Svaki bi èas zvao iz pojedine grupe ovoga ili onoga, vodio ga da stupa, pokazivao mu kretnje i brojio korake.

- Dva naprijed, dva u stranu, onda zaokružena gesta rukom i duboki poklon.- Jedan, dva, tri koraka - prvi poklon, šest koraka - drugi poklon. Molim gospodu da paze: treæi poklon desna ruka opojasu lijeva niz bok. Molim da upamtite.- Upamtili smo - odgovaraju gospoda.- Molim još jedanput, pokušajte sami.- Zaboga - klikne nadmeštar uzrujano - dva koraka koraèali ste poput Davida, a treæi poput Golijata. Molim jednakekorake. Molim dame da broje. Nije lako brojiti: jedan, dva, tri- i on se okrene prema jednoj dvorskoj dami.- Zar ne znate brojiti? Tri, tri koraka, pa šest, pa èetiri.Brojenje nije mala stvar. Molim pazite!Svima je sa èela curio znoj. I onima koji su sudjelovali u pokusu i onima koji su gledali. Svi su bili izmuèeni. Na princezama se vidjelo da su umorne.Nadmeštar uredi povorku i ponovi nalog:- Molim generalni pokus. Sada kao da je uistinu primanje.Ispod vlasulje curio mu je niz naprašeno lice mlaz znoja.- Strahovito, grozno - oèajavao je. - To je zbrka. Dvoranivojvode od Parme mislit æe da su zalutali na seosku procesiju-Nadmeštar se okrene prema dvoranima:- Eto, njihova visoèanstva princeze i prinèevi umiju takotalentirano brojiti.U pozadini je stajao otac Grande i šuteæi gledao pokus. U dubini dvorane otvore se vrata. U pratnji Nere i grofice Fuchs ude carica. Cara Franju pratio je grof Julien.- Dakle, je li u redu? - upita carica dvorskog nadmeštrakoji hitro obriše znoj.



- Zlo je, velièanstvo. Za dvorsku etiketu potreban je talent.Kao da su svi zaboravili stoje na svakom dvoru najsjajniji de-korum.- Da pokušamo zajedno - reèe carica.Pokus je poèeo ponovno.Mjesto bolesne princeze Josipe na mjestu odreðenom za vjerenicu sjedila je bavarska princeza. Njezina nezgrapna pojava melankolièna lica punog pjega djelovala je neprijatno kao daje slikar na platno nabacao mrlje."Da", pomisli carica gledajuæi je "Josip ima pravo. Ova žena može roditi samo kljastog bogalja ili idiota. Ona je poput blatne mrlje na bijeloj haljini. Ne, ona ne smije biti majka nasljednika prijestolja. Samo, što da uradim? Rastava braka uvrijedila bi Bavarsku. To bi znaèilo novo neprijateljstvo.""Ne, rastavu ne. Ali što? To treba riješiti mudra carica", naredi ona sama sebi kao da govori nekoj drugoj osobi.Pokus se nastavio. Carica je bila zabavljena mislima, a nadmeštar je drhtao od bojazni neæe li opet tko pokvariti. Vjerovao je da vladarica pazi na poklone pa mu se èinilo da svi dvorani koraèaju po njegovim sljepooèicama. Srce mu je kucalo, svi su mu živci igrali. Promatrajuæi ceremoniju, svaki bi èas zadrhtao od straha da tko ne uèini što krivo. Ali sve je teklo u redu.

Najednom se nadmeštar zaprepasti. Mali debeli kratkovidni Petraš, omiljeni dvorski kraljièin pjesnik, tako se smeo da se umjesto nevjesti naklonio slici na zidu.Nadmeštru padoše ruke. Obamrle su. Povorka se smete. Dvorani su prigušivali smijeh koji je prijetio da æe provaliti u grohot.Carica se prva glasno nasmije, a poslije nje ostali.- Grof Petraš je sigurno gladan - reèe carica - pa je dobiovrtoglavicu. Zašto mu niste dopustili da prije pokusa do-ruèkuje?

I Franjo Stjepan shvatio je nezgodu veselo i jedva je svladao grohotan smijeh.Jedini je nadmeštar smatrao epizodu strahovitom tragedijom. Priskoèio je grofu i šapnuo mu:- Katastrofa! Vi ste polip dvorske etikete. S vama se ne može. Neæete biti u sviti. Nemate ni trunka talenta, gospodine.Carica je samilosno gledala kako je strogi nadmeštar izluèio Petraša iz redova dvorana. Pozove nadmeštra k sebi:- Dragi kneže, molim vas pardon za Petraša. Pogledajteoèajnièko lice mladog debelog poeta. Ako ne prisustvujesveèanosti, nastat æe pogibelj za njegovo historijsko salo. Asad moram ostaviti pokuse, veoma sam zaposlena. Sto je sprogramom sveèanog koncerta?- Veæ sam ga sastavio, samo molim odobrenje vašeg velièanstva.Iz dubokog džepa crnog baršunastog kaputa nadmeštar izvuèe program koncerta. Razmotrivši ga, preda ga carici. Ona preleti toèku po toèku.- Stoje to? Pozdravit æe Metastasio?- Sastavio je prekrasnu epopeju u dvjesta stihova - u slavu najveæe vladarke koja je Parmu uresila ružom sa svogastabla mudrosti i ljepote.- Menije to posve jasno pa o tome ne treba nazdravljati -meni. Neka pjesmu štampaju i dijele po ulicama. Dvjesta stihova! Strašno! Vidite, zato mije sto puta miliji debeli Petraš.On ne pjeva, veæ jede i brblja gluposti koje nikome ne škode.Naša dvorska literatura ne bi mi mnogo smetala da nemaMetastasijevih proloma oblaka u stihovima. Èujte kneže, kaddoðe na red da deklamira, mene æe od vruæine zaboljeti glava.Njegova toèka mora otpasti i tako smo se riješili torture.- Slušam, velièanstvo - odgovori nadmeštar, a lice murazvedri osjeæaj zadovoljstva. Nije trpio nijednog od trojice



dvorskih poeta, uvjeren da im ne pripada naslov "nobles" kojim su nazivali gospodu s pravom "pristupa" na dvor. Misleæi daje to zgodna prigoda, reèe carici:- Ako vaše velièanstvo želi Metastasio neæe više sudjelovati.- To opet ne. Taj je èovjek prije èetrdeset godina ostavioItaliju da svojim perom slavi mene. Volim i cijenim njegovuvjernost, mnogo manje njegove stihove. Ne cijenim nièijepjeme. Uopæe, dragi kneže, upamtite: suvišni su svi ljudi kojipišu...Khevenhiller je, doduše, tu izjavu Marije Terezije istoga dana zabilježio u svoj dnevnik i tako je ovjekovjeèio, ali u tom trenutku nije shvatio da carica

raspravlja o tako neznatnim ljudima kakvim je smatrala literate samo zato da na podiju prijestolja može promatrati Josipovu ženu.Još nikad nije s toliko pozornosti promatrala njezin neugledni, debeli stas, ružnu glavu i èitavu pojavu. Mislila je pritom: "Ove kretnje pokazuju nespretno, idiotsko stvorenje. Kakvi su joj zubi! Kako neugledno govori. Izgleda poput drvene lutke na stalku seoskog sajmara. Što da s njom uradim? Ona ne može biti majka mog nasljednika. Rastava? Da se zbog nje iznova posvadim s Bavarskom? Kakav problem! Sto bilo da bilo - s bavarskom sam princezom - svršila. Basta!"Okrene se i pode k vratima.Knez Khevenhiller s užitkom je postavio u posljednje redove tri dvorska pjesnika: malog debelog Petraša, suhog Metastasija i pleæatog Esterhazvja."Dozreli su za štafažu", mislio je gospodin nadmeštar. Elegantno je udario štapom o pod i izrekao dvoranstvu svoje mišljenje:- Molim da bi sva pratnja izvoljevala pred gostima èuvatiugled i renome dvora njihovih velièanstava. Svatko mora dau tom èasu osjeti veliku dužnost, da osvjetla lice ovom dvoru.

Sutrašnja sveèanost otvara vrata oèima èitave Evrope koja æe zagledati u previšnji dom. Dvor Parme hvali svaki stranac, vele daje tamo uzoran red. Želim da sutra natkrilimo sve dvorove ovoga svijeta. Molim sve dvoranstvo neka tu zadaæu smatra svetom dužnošæu za èast i slavu previšnjeg habsburškog dvora i najveæe i najslavnije vladarice.Oznojio se pritom govoru tako kao kad je uèio dame kako treba da se klanjaju.Carica je stigla u predsoblje i opazila oca Grandea.- Imate li mi što priopæiti? - upita ga.- Nešto veoma važno.Ona mahne rukom da drugi odstupe. Grande je razabrao da se kraljica žuri i da svoju želju mora izraziti hitro i kratko.- Vaše velièanstvo - tiho æe on - danas su nadbiskupanašli mrtva u njegovoj spavaæoj sobi. Bio je u svjetovnom odijelu.- U svjetovnom odijelu? - upita ona kao daje to najvažnije.- Da, on je èesto ovako izlazio na pustolovine. Sinoæ jedošao s ljubavnog sastanka s nekom ženom. Mnogo je pio iudarila ga kap.- Kako je živio, tako je i umro.- Možda vaše velièanstvo zanima tko æe mu biti nasljednik?- Nasljednik? Može li se nasljednik odrediti bez mene?Grande je znao daje sada najzgodniji èas da progura svogakandidata. Nabaci ime biskupa Bratuša kojega je carica podnosila još manje nego bivšeg nadbiskupa.- Kako? On da bude nasljednik? Taj cinièni kicoš? Gospoda su loše kombinirala. Molim vas, oèe Grande, priopæite ocuLechneru da na to mjesto želim postaviti njegova brata. Timeje stvar svršena.Grande pokorno sagne glavu. Unaprijed je znao da je pobjeda na njegovoj strani.



- Volju vašeg velièanstva smatrat æe on svetom zapovijedi.Ali neka mi velièanstvo dopusti još jednu važnu stvar. Unadibskupovu pisaæem stolu pronaðeno je neko pismo s krunom. Navodno gaje pisao neki èlan dvora.Carici poleti u lice krv.- Tko bi se usudio korespondirati s mojim neprijateljem?

- Ne znam velièanstvo, ali pismo postoji.- Dobavite mi ga.- Veæ sam pokušao, ali je èovjek koji ga ima hulja pa ucjenjuje.- Dajte mu što god traži. Pismo moram dobiti. Neka vamTaruka isplati potrebnu svotu. Od razbojnika možeš život ièast kupiti samo novcem.- Pokušat æu sve da udovoljim želji vašeg velièanstva.Dvorski kurir iz Burga donio je vijest da princeza Josipa ležiu groznici. To caricu razljuti:- Recite lijeènicima da ne želim èuti vijesti o groznicama,nego o tom kad æe bolesti minuti. Sutra princeza mora biti naprimanju.Pode u svoj kabinet. Tu joj najave Van Swietena koji je stigao iz Italije zajedno sa svitom vojvode od Parme. On je bio glavni mešetar pri Josipinoj udaji s vojvodom, pa ga carica odmah primi.Kako je ušao, vladarica je radosno kliknula i pošla mu u susret pružajuæi mu obje ruke. Mnogo gaje voljela jer gaje mnogo trebala.- Dragi moj prijatelju, hvala Bogu da ste tu! Vi mi donositeveselje, a ja vam uzvraæam žalost.- Velièanstvo me plaši.- S potpunim pravom. Josipa je iznenada oboljela. Tješimse da ste vi ovdje. Samo vaša znanost brzo æe je pridiæi - dosutra mora ozdraviti.- Princeza je bolesna? - iznenadi se stari lijeènik.

- Beèki lijeènici ništa ne znaju. Svi pate od manije da buduveliki lijeènici, a ne osjeæaju odgovornost pred Bogom i ljudima da bdiju nad životom dinastije. Lijeènik treba da najprijebude dobar kršæanin da bi uzmogao shvatiti svoj poziv a, èinise, beèki su profesori zaplovili modernim smjerom. Njihov jerad šarlatanstvo. Samo u vas imam povjerenja. Izvijestite mestoje bilo u Parmi, a onda odmah krenite u Burg. Daje baremu Schonbrunnu, mogla bih je vidjeti. Ovdje sam silno zaokupljena pripremama i ne mogu u Beè.- Umirite se, velièanstvo, toèno æu vas izvijestiti.- Samo mi recite još nekoliko glavnih osobina mog buduæeg zeta da se mogu orijentirati kad mi doðe u privatnu audijenciju. Kakav je to èovjek?Stari lijeènik spusti glavu:- U Parmi su službeno najavili daje vojvoda pristao èovjek,inteligentan, pobožan, miran i ozbiljan.- Zanimalo bi me vaše privatno mišljenje.- Posve iskreno?- Znate da ne volim okolišanja.- Dakle, vojvoda Albert veoma je mlad, veoma siromašanduhom, nemirne æudi, neozbiljan, lakomislen, bahat, egzaltiran i nemoralan.Carica je mirno gledala svog pouzdanika i odvratila:- Dakle, moja je Josipa dobila groznicu u lošoj slutnji. Toje sudbina. Moramo osigurati svoje zalede u državi. Svoju æukæerku uputiti - mogla bi mladog vojvodu obratiti i uèiniti odnjega najboljeg èovjeka.- Mnogo oèekujete od nje...- Možda. A sad, molim vas, dragi prijatelju, pohitajte uBurg. O bolesti ne recite nikome ništa. Još se uvijek nadam daæe Josipa ozdraviti i sutra prisustvovati primanju. Rezultatvašeg pregleda javite izravno samo meni i nikome drugome.Glavno je da Josipa doðe na primanje.

- MARIJA JURIC ZAGORKA


Van Svvieten se odvezao u Beè.Sat zatim carica je primila u privatnu audijenciju mladog vojvodu od Parme.S velikim interesom oèekivala je svog novog zeta. Prvi njezin zet bio je saksonski princ koji se oženio njezinom najstarijom kæerkom Marijom Karolinom, carièinom mezimicom. Postavila ga je za palatina u Požunu. Druga kæerka, Marija Kristina, nosila je krunu napuljske kraljice.Radoznalo je èekala treæeg zeta koji æe se oženiti Josipom. Taj brak imao je srediti stratešku situaciju u vanjskoj politici Marije Terezije.U salon za primanje princa je uveo nadmeštar knez Khe-venhiller. On je u audijenciju uvodio samo najodliènije posjetioce.Princ Albert od Parme poklonio se. Marija Terezija uprla je u njega oèi kao što bi na pozornici gledala glumca.Pred njom je stajao mladiæ, gotovo djeèak, srednjeg stasa, odjeven po šarolikoj talijanskoj modi: dva prsluka i jedan haljetak, svaki druge boje. Hlaèe su mu usko stisle tanke noge. Dugu, usku glavu pokriva gusta vlasulja. Ispod nje blesasto lice. Crne oèi bacaju djetinjasto radoznale poglede po salonu amo-tamo. Samo bi se naèas zaustavile na carici. Slaba nadarenost virila mu je iz oèiju i usta, a nije je prikrivalo ni njegovo ponašanje.Njegova pojava nije oèarala caricu. Ipak ga oslovi veoma srdaèno:- Moje majèinsko srce veoma je ganuto, mladi prinèe...- Ja sam - ja sam veoma sretan što æu vaše velièanstvonazivati svojom majkom - izreèe on nauèenu reèenicu.- Rese vas sve odlike potrebne princu kojega èeka vladavina ako i malom, a ono važnom kneževinom Parmom. Rekli sumi da vas odlikuju i sve kreposti èovjeka i muža pa æu vammirne duše predati svoju lijepu kæerku.

- I ja sam èuo o princezi da je kæerka svoje velièanstvenemajke - da posjeduje sve što treba - što treba mužu princuda bude sretan."Slaba memorija. Ni te rijeèi nije znao nauèiti", pomisli carica.Promatrajuæi njegovo ponašanje, doda u sebi: "Taj nije dorastao ni mom lakaju."- Ja æu njoj... ja æu vašem velièanstvu biti zahvalan -poslušan zet."To jedino isprièava tvoju glupost", pomisli carica, a glasno reèe:- Nastojat æu da vas u vladanju poslužim svojim savjetom.Žalim što vam ne mogu odmah predstaviti vašu vjerenicu. Uvelikom uzbuðenju oboljela je od groznice, no to nije nièudo...Princ je gledao caricu posve hladno.- Takav korak mora da joj potrese živce za èitav život.Sutra, do primanja, bit æe sasvim zdrava - reèe ona.- Vaše velièanstvo, meni je vrlo žao, ali ja æu - ja æu sestrpjeti.Ponudila mu je da sjedne u naslonjaè i stala ga ispitivati o putu.- Lijep put - reèe on. - Gradovi su lijepi. Mnogo je biloljudi na ulicama i mnogo djevojaka, a osobito lijepih mladiæa.Bilo je vrlo dobro i veselo."I to je sve što zna o svom putu!"Na svako pitanje princ je odgovarao ponavljajuæi rijeèi dva tri puta i zapinjuci. Konaèno je carici dosadilo, pa ga ljubazno otpusti:- Veoma sam zadovoljna i veoma sretna. Oprostit æete mi,ali oèekuju me ministri na konferenciju. Nadam se da ste za

dovoljni rezidencijom koju sam vam dodijelila u Beèu.- Hvala, velièanstvo, palaèa je vrlo lijepa i dobro ureðena.- MARIJA JURIC ZAGORKA


Princ se pokloni, a carica mu pruži ruku na poljubac.Kad je izašao, gledala je carica za vojvodom od Parme."Kakvo pravo ima ovaj blesan da bude lakomislen, bahat i nemoralan? Josipa æe mu veæ podrezati krila."Zatim je uzela pero i napisala španjolskom kralju, pokrovitelju kneževine Parme:"Ushiæena sam umnim sposobnostima i moralnim krepostima štiæenika vašeg velièanstva i mirne duše polažem sudbinu svoje kæeri u njegove ruke."Naglo, nenajavljeno u kabinet ude Van Svvieten.Carica ga promotri:- Vaše lice nije utješan glasnik, dragi doktore.- Velièanstvo je u svom životu podnijelo mnogo toga.Ona podupre glavu o naslonjaè i ispitujuæi pogleda VanSwietena.- Princeza je teško bolesna.- Neka se pribere samo toliko da jedan sat odsjedi na primanju.- Velièanstvo, to nije moguæe.- Mora biti.- Ovaj put je rijeè "mora" prekrižio gospodin Bog.-Što?- Princeza je oboljela od - crnih kozica!Marija Terezija naglo ustane.Šutnja je zavladala u kabinetu.Carica se zagleda u neodreðenu toèku...Polako zašušti njezina haljina. Pošla je k prozoru i nekoliko sekundi gledala u perivoj. Onda se okrene k svom ljubimcu lijeèniku.- Princ od Parme neæe je uzeti kozièavu.- Ne bi ni mogao. Zaraza je strahovito tvrdokorna.- Što to znaèi?- Smrtonosna.

- Jadna Josipa. Ne sluti kakvom je mužu utekla.Njezin glas zvuèio je sumorno, ali muški sabrano.- Vidite, Van Swieten, kad god sam izgubila koje dijete,uvijek sam se tješila: tko zna kakvoj se nesreæi ugnulo s puta.Njima se ne može dogoditi ništa zla. I Josipa je odabrala tajput...- Hrabrost je jedina potpora vašem velièanstvu u velikomnizu udaraca.- A ipak znam da me mnogi objeduju zbog bešæutnosti. Neznam kako je sa èuvstvima. Imam li vremena o njima voditibrigu? Sada me èitavu zaokuplja izgraðivanje zaštitnih zidovaprijestolja i države prema Evropi. Preuzela sam zadaæu da izgradim novu dinastiju i ostavim joj jaku državu. Graditeljnema vremena da misli o sebi. On mora paziti samo na to dakuæa bude èvrsta. Ako njegovi radnici i popadaju sa skele iskrhaju život na ploèniku, graditelj koraèa preko njihovih života i uzima druge. Zgrada se mora dovršiti. Opet je, eto,jedan zidar pao sa skela. Moram ga nadomjestiti drugim.Polagano je pošla po debelom sagu. Bila je zamišljena. Doskora reèe:- Dakle, Josipu mora zamijeniti druga. A vi, dragi doktore,

uèinite sve da siromašnoj Josipi olakšate patnje...- To sam veæ poduzeo. Ujedno je potrebno odrediti strogemjere opreza. Za moje odsutnosti nisu mnogo pazili na higijenske odredbe koje sam uvijek smatrao uvjetom zdravlja.- Kako to mislite?- Rekli su mi daje princeza Josipa bila inkognito u Beèu iodjenula na sebe iz dvorske garderobe haljinu neke dvorskegospoðe. Možda haljina nije bila èista...- Haljina je pripadala mojoj dvorskoj gospoði grofici Nerikoja je zdrava poput breskve, a još je nikad nije ni odjenula.- Možda je ipak haljina ležala negdje u garderobi. Poznatomi je da dvorske komorkinje èesto uzimaju haljine iz gar-- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


derobe dvorskih dama i posuðuju ih ženama za novac za noæne zabave po kojekakvim lokalima gdje se haljina lako doèepa zaraze...- Ovaj put je to nemoguæe. Haljina je posve nova. Ni grofica je još nijedanput nije odjenula, a komorkinje nisu imalevremena da se posluže njome.- Savjetovao bih vašem velièanstvu da ubuduæe dade princezama posebno sašiti haljine za njihove inkognito izlaske ugrad. Neka mi još velièanstvo dopusti da opravdam lijeènikakoji je princezu odveo u Burg. Još iste veèeri opazio je na njezinu tijelu sumnjive pjege i zato ju je pod izlikom daje Burgbliži od Schonbrunna prevezao onamo, uvjeren da æe timeposlužiti cijeloj obitelji vašeg velièanstva.- A zašto mi je to zatajio?- Nije imao odvažnosti da vam kaže. Molim vaše velièanstvo da obustavi svaki saobraæaj Burga sa Schonbrunnom jerbi se zaraza mogla prenijeti. Svaki saobraæaj s odajama princeze Josipe mogao bi imati za posljedicu novu infekciju.- Ni ja je ne smijem vidjeti?- Nikako. Tko joj doðe u blizinu, više je nego sigurno da æepostati žrtva strašne bolesti.- Možda, ipak, daje pogledam izdaleka?- Velièanstvo, tome æu se protiviti, makar i silom. To jebeznadan sluèaj. Nitko ne smije blizu - osim onoga koji bihtio da se ubije. I bolnièarke su u velikoj opasnosti. Hoæe li sevaše velièanstvo pokoriti mojoj zapovijedi?- Hoæu, Van Svvietenu. Samo vas molim ne kazujte nikomeod èega boluje Josipa. Uplašili bi se svi koji su one veèeri bilis njom na zabavi pa bi nastala panika. Htjela bih da za to nesazna ni princ od Parme. Znate - mogao bi osjetiti neku averziju prema ženidbi s mojom drugom kæerkom.- Dobro - svima æu reæi da boluje od upale pluæa.

L

- To je svakako ukusnije i dekorativnije nego crne kozice.Josipine èuvarice odmah poslije njezine smrti otpremite izBeèa da nitko ništa ne sazna.Lijeènik se zadivljeno pitao: "Kakvi su živci u te žene? U takvoj tragediji ona može misliti na sve sitnice, i to potpuno suhih oèiju..."Marija Terezija nije viša razmišljala. Èim je lijeènik ostavio njezin kabinet, ona uhvati srebrno zvonce sa zlatnim vrškom i èvrsto ga potrese.

Na vratima kabineta pojavi se tragièan, dugi nos grofice Fuchs.- Neka ude grofica Nera, ali odmah.Kraljica je sjela, uzela neka pisma i stala pisati. Doskora ude Nera.- Dijete moje, trebam od vas veliku posve povjerljivu uslugu. Od svih dvoranka vi ste prestolonasljednici najsimpatièniji. Treba, dakle, izvesti diplomatsku misiju. Znate kako jenepokretna, mrtva za svaki posao i - nesposobna. Meni ovihdana treba pomoæ snahe. Trebam nekoga tko æe primiti u rukedio domaæinskih dužnosti u dvoru. Pokušajte podsjetiti bavarsku princezu daje njezina dužnost da mi ponudi svoju pomoæi zauzme mjesto kuæedomaæice. Toliki gosti iz Parme, tolikiposlovi u državi - ne mogu sve sama.- Razumijem, velièanstvo - spremno æe Nera.- Mudro i oprezno. Neka o tom nitko ne èuje i ne sazna.- Slušam velièanstvo.Grofica se odmah uputi u odaje prestolonasljednice.Kao obièno, sjedila je pokraj prozora, pognutih leda i mutna pogleda. Nera je princezu oslovila tri puta dok je ova primijetila njezinu prisutnost.Bavarska princeza polagano okrene glavu i upita:- Došli ste da idemo u šetnju?



- Naprotiv, htjela sam zamoliti za oproštenje što danas nemogu pratiti vaše visoèanstvo. Njezino velièanstvo je u velikom poslu i ne mogu je napustiti ni trenutak.- U velikom poslu?- Princ od Parme prispio je sa èitavom svojom sveèanomsvitom prosaca. Svi su gosti našeg dvora. Sutra je sveèano primanje, a njezino velièanstvo tuži se da nema nikog tko bi snjom podijelio dvorske kuæne brige.- Oèito se tuži na mene?- Nikako. Ona veoma voli vaše velièanstvo. Dakle, bilo bijoj drago kad biste je rasteretili.- Ja ništa ne umijem.- Možda ipak...- Da joj ponudim svoju pomoæ? Zar bi ona to željela?- U to sam uvjerena.- Zar vam je to rekla?- Da, rekla mije.- Ja sam prestolonasljednica, a èitav svoj život provodimu ovom naslonjaèu. To je sramota. Svi su na tom dvoru u poslu. Prestolonasljednik i rimski car otputovao je malo prije uPožun.- Znam - odgovori Nera.- Zastoje bio tako zlovoljan? Je li vam rekao?- Barun Rosenberg donio mu je vijest o nagloj smrti nadbiskupa. Oèito žali za njim.- Tako? Osam dana ostat æe prestolonasljednik u Požunu.Tome sam se veselila - bar ne moram izlaziti na sveèanosti.A sad velite da kraljica i carica nije zadovoljna što nema pomoæi. Idem da joj se bar isprièam što nisam sposobna da jojbudem na pomoæi. Prijavite me carici.Mlada žena pokupi skute svilene haljine i uputi se u pratnji Nere Mariji Tereziji.Carica je doèeka najljubaznije.

- Koliko se radujem što ste me posjetili, mila moja - reèeona. - Oprostite, najmilija moja kæerko, što sam vam za èitavih osam dana otela muža, ali na to su me prisilili državniposlovi. On takoðer mora raditi - to su državni poslovi.- Da, to mije rekao.- Nisam kadra da obavljam sve sama. U Maðarskoj metrebaju, u mojoj državi me trebaju, ministri me traže, kancelar konferira sa mnom, a sada još, eto, i gosti iz Parme. Neutješna sam.- Ako velièanstvo može naæi posla za mene, izvolite zapovijedati.- Oh, draga, mila moja kæerko!Ona je pomiluje i poljubi u èelo.- Time biste me veoma zadužili. To, vama, uostalom ipristaje. Vi æete biti carica. Trebate da se veæ sada privikavatena svoje dužnosti. Vidite, sutra se održava veliki gala-dine uèast gostiju iz Parme. Primit æete ih kao moja osobna zastupnica i održati serkl umjesto mene.- A vaše velièanstvo?- Poslije ministarske konferencije moram otiæi u Burg.Tamo od upale pluæa leži sirota Josipa, a ne mogu tražiti odmladih princeza da je njeguju. Moram, dakle, sama preuzetinjegu, a to æe mi biti vrlo lako kad vi budete zastupali caricui kraljicu.Žalosnim i plahim pogledom zurila je bavarska princeza u neku sliku na stijeni, bespomoæno spustila ruke niz svilenu haljinu i jedva èujno odgovorila.- Primati goste, održati serkl? Velièanstvo, ne ljutite se, toja ne mogu, nisam kadra.- Ali, drago dijete, ako danas umrem, sutra vi nastupatena dvoru kao careva žena. Bit æete dužni da to radite.- Živim u presretnoj nadi da nikad neæu morati stupiti navaše mjesto.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Kakve su to bolesne misli? Morate se vježbati veæ danas- sutra. Vidite, u kuæu dolaze svatovi, budite veseli, vedri, zastupajte me. To æe biti senzacija.Bavarska princeza sklopi ruke i prošapæe gotovo oèajnièki:- Vaše velièanstvo, molim vas: ne šaljite me na dine. Zastupajte sami sebe.- Ne, ja moram k Josipi. Van Svvieten mi ne dopušta, ja æuipak otiæi kriomice. Preodjenut æu se, jedino vi to znate. Za tovrijeme zastupat æete me na dvoru.Princeza skupi obrve, oèi joj se malo zasvijetle i radosno priðe korak bliže.- Velièanstvo, dopustite mi da vas zamijenim kod bolesneJosipe. To mogu, to æu uèiniti - to je posao za mene.- Ne, ne, nikako! Vi ste mladi, treba da pokušate reprezentirati, osobito pred stranim gostima - neka vas vide ièuju.- Velièanstvo je tako umno i pronicavo. Velièanstvo vidi daje to mojoj prirodi posve strano. Molim vas, zaklinjem vas: dopustite mi da vas zamijenim kod princeze. Poæi æu umjesto vas,bit æu dobra samaritanka, ali nikad zastupnica vladarice.

- Vjerujem da biste je dobro njegovali, ali želim da baš viovaj put izaðete pred dvor.- Velièanstvo, skinite s mene dužnosti reprezentacije. Želim vam pomoæi, ali dopustite da poðem k bolesnici. Volimleæi u postelju nego poæi na dine. Ne mogu. Nikako.- Ako ja to želim?- Zaželite od mene sve, samo ne to jer ne mogu. Radije bihpošla k princezi makar bolovala i od najstrašnije bolesti negoda vas moram zastupati na dvoru.- Opominjem vas - princezino je stanje sumnjivo.- Bilo što, idem k njoj umjesto vašeg velièanstva!Carica je gledala u princezine oèi što su melankolièno bileuprte u nju. Ružno lice izgledalo je još ružnije.

- Još imate vremena da se predomislite, princezo.- Ne mogu se predomisliti - nikada!- Onda - primam vašu ponudu.Bavarska princeza priðe kraljici i poljubi joj ruku.- Hvala vašem velièanstvu što mi je dalo prilike da vamslužim.- Imenujem vas svojim tajnim konfidentom. Ne recite nikome kamo polazite i odjenite se iz dvorske garderobe. Najbolje u haljinu opatice da vas nitko ne prepozna. Tako seodvezite u Burg pa me toèno izvijestite o stanju njezine bolesti. Opatici æe reæi istinu i bolnièari, i bolnièarke, i beèki profesor. Ništa mi ne zatajite.- Neka se vaše velièanstvo pouzda u mene. Do veèeri æeteznati istinu.- Mila moja kæerko, vi ste sigurno osjeæali koliko vas ljubim.- Moj bi život bio pust da nisam svaki dan po grofici Neriprimala vaše tople poruke. Sada mije lakše jer osjeæam da seodužujem vašoj plemenitoj dobroti.Carica je poljubi u èelo. Princeza je ustala.- Odnesite Josipi ovaj poljubac i recite joj kako nestrpljivooèekujem da ozdravi. Ako Bog da, slavit æemo njezin pir i moju zahvalnost prema vama.Princeza uzvrati poljubac rukoljubom i polako izaðe iz kabineta.Kad je ušla u svoje odaje, naredi sobarici da joj donese haljinu duvne iz dvorske kazališne garderobe. Takav nalog sobaricu je zaèudio, ali ga ona odmah izvrši. Ujedno je princeza odredila da joj u koèiju upregnu samo èetiri konja.Tada se odjene u opatièko ruho i lice pokrije crnim opatièkim velom.Onda pogleda dolje u perivoj.



Sunce je obasjavalo zelene nasade Schonbrunna. U pratnji oca Grandea alejama su šetale princeze. Princeza bavarska gledala je mlaðahne kraljevne i osjetila u duši tešku bol. Kao da joj je žao ostaviti ovaj dvor što ga je dnevno promatrala turobnim pogledom.I ovaj salon u kojem se uvijek osjeæala stranom sad joj je nekako žao ostaviti. Tu je prosjedila godinu dana svoga braka. Tu je mislila na svoju daleku domovinu za kojom je toliko plakala.Sve stoje u Beèu gledala oko sebe èinilo joj se uvijek strano i neprijatno, tuðe, a sada kao da najednom žali za svim tim.

Nikad se tu nije osjeæala kao kod kuæe pa se èudila sama sebi zašto joj je tako teško ostaviti ove puste sobe.Nešto je vuèe da ostane, da ne odlazi. Ipak se otkine od prozora.Navikla na njezino snatrenje, komorkinja je probudi iz tih misli.- Kraljevsko visoèanstvo, kola su spremna.- Da, idem. Nikome ne reci da sam otišla u haljini opatice.Idem u samostan na pobožnost. Povedi me na dvorišna vrata.- Neæe li s vašim kraljevskim visoèanstvom dvorska gospoda?- Neæe. Tvoja je dužnost da o tome nikome ne govoriš.Prošla je svojim kraljevskim sobama i sišla niz stepeniceprema dvorištu. Tu sjedne u koèiju i krene put Beèa. Stigavši u Burg, najavi se dvorskom èinovniku.- Ja sam nova bolnièarka, poslali su me da njegujem princezu.Spuštena koprena sasvim ju je pokrivala.Odmah su je pustili gore i pokazali joj odaje u kojima je ležala bolesna princeza.U predsoblju je sjedio mladi lijeènik koji je svaki sat imao da izvještava dvorskog lijeènika o stanju princeze.

- Poslana sam da popunim broj njegovateljica - reèe onalijeèniku.- Izvolite u bolnièku sobu.Umjesto da se prijavi tamo, ude k bolesnici. Spušteni zastori zaklonili su bolesnicu tamom. Jedva je razabrala konture kreveta.Prestolonasljednica priðe krevetu i upita bolnièarku koja je tamo sjedila.- Kako je?Ova je povede od postelje i šapne:- Jedva æe doèekati sutrašnji dan."Sirota carica", pomisli prestolonasljednica i pošalje dvorkinju da otpoèine, a ona æe preuzeti službu do pola noæi. "Tako je naredio lijeènik", doda princeza.Bolnièarka je uputi što ima raditi i ode.Bavarska princeza sjedne uz postelju. Bolesnica kao da je spavala. Najednom se stane bacati po postelji i buncati.Princeza uhvati ruke princeze Josipe kojima je udarala po postelji i šapne joj:- Mir, strpljivosti, draga moja!Ali Josipa ništa nije èula.Tako je prošao èitav sat.Kad se bolesnica nešto primirila, izaðe bavarska princeza u mali pokrajnji salon za odmor njegovateljica. Odluèi da kriomice napiše kraljici pismo i pripremi je na najgore. Carica je zatražila istinu. Ona je neæe zatajiti.Na vratima se pojavi dvorski lijeènik i priðe bliže.- Što pišete?- Pismo predstojnici samostana.- Ne možete ga poslati odavle.- Zašto?- Mogli biste prenijeti zarazu.- Kakvu zarazu?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Kakvo je to pitanje, èasna sestro? - zaèudi se lijeènik.- Kakvu zarazu? - upitala je princeza tjeskobno.- Od crnih kozica...

- Što? Ona boluje od...- Ne znate da princeza boluje od crnih kozica, a njegujete je?Zastrepila je, potrèala u drugu sobu k postelji, ali joj je mrak zastirao oèi.- Svjetla - dahne ona.- Nije moguæe - reèe lijeènik - princeza ne podnosi svjetlo, zato treba daje u sobi mrak. Bavarska princeza otrèi u drugu sobu i klone na divan. Koprena kojom je zastrla lice pala jena pod. Iznenaðen njezinim ponašanjem, lijeènik ju je slijedio.Spazivši njeno lice bez koprene, zaprepasti se:- Visoèanstvo, kako ste smjeli doæi?- Zašto ste carici zatajili istinu?- To je lako razumljivo. Van Swieten æe joj priopæiti kad zato bude èas. A vi niste smjeli doæi.

- 0 Bože, Bože! - prošapæe ona oèajno i spusti glavu.Onda se digne:- Idem:- Sad se više ne smijete udaljiti iz Burga.Prestrašeno je gledala lijeènika.

- Da, sada ne možete izaæi jer biste raznijeli zarazu, ali vimožete ostati posve netaknuti.- Sad je sve svršeno.- Visoèanstvo se samo zasad ne može vratiti u Schon-brunn.- Nikad se više neæu vratiti - odgovori ona tiho.- Sve æemo uèiniti, vaše visoèanstvo, da vas se bolest nedotakne. Ali morate ostati ovdje, i to daleko od princezinihodaja.

Prvi je strah napusti. Sluèajno joj pogled padne u veliko zrcalo. Princeza se umiri. S gorkim naglaskom reèe lijeèniku:- Konaèno, èega se bojim?- Sasvim je nepotrebno - pokušaje lijeènik uvjeravati, aliona odvrati:- Da me kozice nagrde? Pa to je nemoguæe. Umrijeti? To biionako bilo najbolje.- Visoèanstvo, ne klonite duhom, nema uvijek zaraze.- Recite mi, doktore, je li teška smrt od kozica?- Visoèanstvo, to je odviše pesimizma. Èovjek se možezaraziti, ali ne mora...- Uhvatila sam je za ruke...- Nadam se, visoèanstvo, da æete ostati zdravi, samo molim da se pokoravate svim mojim nalozima.- Gledat æu neprestano u zrcalo i - mirno æu podnijetisve...Otpremio ju je u posebne odaje.Bavarska princeza skinula je svoju opatièku haljinu i zurila u pusto dvorište.Službujuæi gardisti koraèali su gore-dolje monotonim, jednoliènim koracima.SAMRTNE SJENEIstog poslijepodneva pozvala je Marija Terezija u radnu sobu svog pouzdanika i šefa dvorskog tajnog kabineta grofa Kocha.- Ono što æu vas sada pitati ne govori carica, nego ženamuškarcu. Recite mi, grofe, može li i normalnog muškarcaobuzeti potpuna fizièka nezainteresiranost prema ženama?- Vele da se to dogaða kod melankolika.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Vi znate da nišanim na prestolonasljednika?- Priznajem.- Kako biste od takvog mrtvila lijeèili svog sina ili brata?- Podmetnuo bih mu drsku ljepoticu u ljubavi.- Nipošto takvu koja ga osvaja duševno?- Od duševnog flerta do poljupca samo je mali korak.- Ne treba preskakivati preduboke zapreke?- Nipošto, osobito ako zapreke smanjuju drugi.- Razumijem. Otkako je Josip otputovao, samo sam o tomerazmišljala. Znate da ima stvari o kojima govorim samo s vama. Vi niste samo moj pouzdanik nego i svevidnost ovog dvora. Nešto smišljam.Grof se nakloni, a njegove raširene nosnice podrhtavale su od zadovoljstva zbog carièina priznanja.- Znate li posve pouzdano da Josip nema nikakva odnosa- baš nikakva?- Meni ne bi mogao izbjeæi. Otkako mije velièanstvo izdalo nalog da pazim na svaki njegov korak, mogu reæi da se mladi car apsolutno odao asketskom životu. Èak gladuje - samoda u sebi ubije strast.- Kad je to poèelo?- Bilo je ovako. Pošto je odreðeno vjenèanje s bavarskomprincezom, on se poèeo zabavljati s razlièitim ženama. Ondaje najednom postao pravi asket. Nije više pogledao ženskobiæe, bacio se u trapljenje poput svetog Alojzija, samo što sejoš ne bièuje. Hoæe da se imunizira od žena - kako sam cinièki veli.- Da, èula sam. I uspio je?- Znam da se prestolonasljednik nije sastao ni s jednomženom osim - grofice Nere.- Kako se s njom sastao?- Ne mislim ništa zla. Kad grofica polazi k prestolonasljednici, on sjedi u modrom salonu. Èeka nju i s njom razgovara.

- Vi vidite i kroz zidove?- Ne mogu èuti što razgovaraju, samo znam daje tako.- Voljela bih da nije. Zato želim toèan izvještaj.- To mi je priopæila komorkinja prestolonasljednice. Onaje moj dobro plaæeni konfident.

- Prièekajte èasak u salonu dok vas pozovem.Vladarica je pozvonila i dala pozvati groficu Neru.Kad je Nera ušla, kraljica joj se ljubazno nasmiješi.- Vidjeli ste princa od Parme?- Jesam, vaše velièanstvo.

- Žena ste, a imate rijetku mušku krepost: iskreni ste.Recite mi, biste li pošli za njega?- Velièanstvo - nikad.- Nije dovoljno lijep?- Više mu nedostaje uma nego ljepote.- Pogodili ste. Kao neutralna osoba recite mi da li ga carJosip natkriljuje?Nera zaèuðeno pogleda caricu. Odgovori:

- Prestolonasljednik se s njim ne može ni usporediti.- Zar ne? I ja tako mislim.Promatrajuæi ispod oka Nerino lice, nastavi:- Drago dijete, vladarica nikad ne može saznati što ljudimisle o njoj ili o èlanovima njezine obitelji. Uvijek nam laskaju i lažu. Vi mi jedini kažete istinu. Odgovorite mi još ovo: kako to da bavarska princeza ne ljubi Josipa? Da sam ja princeza,sigurno bih ga ljubila.Carica ušuti, ali Nera ne odgovori. Zato Marija Terezija nastavi:- Možda je to tašti osjeæaj majke koja misli daje njezin sinnajvredniji. Recite mi sasvim nepristrano: da ste se, na primjer, vi rodili kao bavarska princeza, ali s vašim mislima i nazorima, biste li ga mogli ljubiti?



- Da, velièanstvo - odgovori Nera iskreno. - Ali kad mevaše velièanstvo poèašæuje tolikim povjerenjem, neka mi dopusti da kažem još nešto: možda nije krivnja samo na princezi nego obratno...- Da, to je toèno. Njegova ljubaznost prema njoj ne pobuðuje ljubav. Ipak, princeza nije lijepa.- Ima u nje plemenitih osjeæaja i sakrivenih umnih sposobnosti. Mladom caru najviše imponira duh. Samo, on ne nastoji upoznati njezin duh...- Baš je odlièno zagovarate.- Upoznala sam je i mnogo je cijenim.- Ipak, meni se èini da Josip ima drugi ideal žene. Nije litako?- Ne znam, velièanstvo. O tom nikad nisam razgovarala snjim.Carica je oèito bila nacistu s onim stoje namjeravala. Zato je okrenula temu:- Htjela sam dati naloge za sutrašnje primanje. Vi æetepreuzeti službu. Nije li vam po volji?- Upravo sam htjela zamoliti vaše velièanstvo da me razriješi toga. Dogodila se nezgoda: iz moje sobe nestala je sivagala-haljina.- Nestala? - zaèudi se kraljica. - Kako je to moguæe?- Nitko se ne može dosjetiti kako se to dogodilo. Iz Burgaje haljina poslana natrag i spremljena u garderobu, ali je sobarica do danas nije pronašla. Sve je pretraženo. Uzalud.- To je ona ista haljina koju je imala Josipa kad je u Beèukupovala svoju opremu?- Da, velièanstvo.- Èudno. Vrlo èudno. Zastoje sad nestala? I kamo?"Van Swieten je govorio o toj haljini", prisjeti se carica "kaoda je infekcija nastala zbog neèiste haljine koju je netko veæ prije odjenuo." Zato upita Neru:

- Vi nijedanput niste obukli haljinu?- Samo pri šivanju.- A poslije?- Nije bilo prilike jer je vaše velièanstvo odredilo da zasveèano primanje odjenem bijelu haljinu.- Èudo od haljine! Koliko je veæ zadala neprilika. Pre

puštam je historiji. Odredila sam ubuduæe gala-haljinu zeleneboje, dakle lako æete preuzeti službu kod primanja.- Zelene nisu još dovršene, a dvorski meštar reèe da ih nemogu dovršiti do sutra.- Moraju. Do sutra imaju još èitav dan i noæ.Mlada se dvorska gospoda poklonila èekajuæi daljnje odredbe.- Sad možete izaæi, dijete moje, i odnesite moju zapovijedpredstojnici garderobe.Tek što je Nera izašla, pozove carica grofa Kocha.- Išèeznula je neka dvorska haljina.- Znam, velièanstvo.- Ne sjeæam se kraða dvorskih haljina.- Ni ja i upravo sam zato poduzeo sve da uðem u trag tomsluèaju.- Nije vrijedno na to tratiti vrijeme, a ipak me sve to nukada o tome mislim. Mora da se nešto krije oko te sive gala--haljine, njezino išèeznuæe obavija je nekom mistikom. Znateli sigurno daje Josipa obukla grofièinu haljinu?- U to nema sumnje.- U kakve sitnice zapadamo. Eto, opet konferencija o tojhaljini. Ako se pronaðe, neka se smjesta preda vama. Nipoštone smije zalutati u grofièinu garderobu. Razlog zašto to želimje važan. Znate li?- Ne znam, velièanstvo.- Josipa je oboljela od crnih kozica, a ne želim da se to dogodi s groficom. Ona je ne smije obuæi.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Razumijem, velièanstvo.- Pazite, dakle, da se pronaðe.- Ne vjerujem, velièanstvo, da æemo je naæi. Ako se ipakpronaðe, izvršit æu želju vašeg velièanstva!- Kakvo je vladanje princa od Parme?- Ogledava se za svakom sobaricom na dvoru.- Držite ga na oku da ne poèini skandal prije zaruka.- Velièanstvo, princ od Parme gleda sobarice samo naoko.- Zašto samo naoko?- Više ga zanimaju paževi!- Ušutite, neæu da išta znam o tom. Dosta. Pazite na nj dane bude skandala prije vjenèanja.- Hoæe li princeza brzo ozdraviti?- Ako ne ozdravi, objavit æemo zaruke s drugom princezom. Dakle, neka je sve spremno da se zaruke obave na vrijeme.- Do najmanje sitnice.- Osam dana nakon zaruka obavit æemo vjenèanje, a ondamladi par odmah polazi na put u Parmu. Valja sastaviti odliènu sjajnu pratnju.- Želi li velièanstvo odabrati liènosti za pratnju?- Da. U prvom redu moje pouzdanike. Za kontrolu æemoposlati samo vašu desnu ruku baruna Nemvja s nekoliko naših konfidenata. Sastavite listu èlanova pratnje. Onda æuodabrati one koji su mi po volji.- Slušam, velièanstvo.- U pratnju svakako dodijelite muža moje dvorske gospode

grofa Vojkffyja.- Kapetana Sinišu?- Jest, njega.- Ako grofica za njega izmoli u vašeg velièanstva par-don?- Nema pardona. Iæi æe u Parmu i - basta!

i

- Razumijem, velièanstvo.Carica pogleda grofa:- Ako zaista razumijete, ne moram vam dalje objašnjavati.Mlada grofica i ne sluti kako joj sudbina povjerava veliku zadaæu. Do viðenja, grofe.U šenbrunskoj dvorskoj kapelici služi se žalobna misa. Zidovi su pokriveni crnim suknom, a dvorska klecala crnim baršunom.Na uzvisini crni naslonjaè, nad njim blista zlatom urešena kruna. Na podnošku kleèi Marija Terezija. Sagnula je glavu s koje niz ramena pada crni veo.Pred oltarom istièe se u crnom ornatu polusijeda glava oca Pelegrinija. Na propovjedaonici govori otac Grande.Iz blijeda lica svetaèkog izražaja gledaju dolje po dvoranima njegove tamne oèi u kojima se danas zrcali nijemo zaprepaštenje.Sonorni glas razliježe se kapelom. Samo, danas kao da je obavijen maglom..."Mladi plemeniti život ugasila je ruka svemoguænoga Boga, ugasila ga je u èasu kad je imao da ovjenèan mirtovim vijencem procvate novim životom..."U dubokoj crnini stoji Nera iza carice i promatra sablasnu sliku dvora.Nasuprot kraljici kleèe princeze. Potpuno su se ukopale u crna vela. Zamišljeno zure u propovjednika.Princeza Amalija katkad bi ispod oka pogledala princa Ernesta. Pogledom mu govori: eto, smrt je odgodila naše vjenèanje.On bi joj uzvraæao pogledom punim boli...Oèi Marije Terezije bile su bez suza. Lice joj je pokazivalo nijemu tugu koja se Neri u tom èasu prièinjala vrlo dubokom. Oèi cara Franje Stjepana bile su vlažne i crvene.



Mladi car Josip boravio je u Požunu. Prinèevi Leopold, Karlo i princ Ernest od Zweibiirgena kleèali su iza princeza.Dok je otac Grande propovijedao, Nera je nastavila promatrati tamnu, èudnu sliku.Marija Antonija kao daje nestrpljiva, èini se da joj ceremonija silno dosaðuje.Princ Leopold gledao je preda se u potpuno propisnoj etiketi - ozbiljno i turobno.Karlo je slušao oca Grandea pomno, sklopljenih ruku kao da èitavom dušom slijedi njegove rijeèi.Nera se sjeti Karlova nastupa prema njoj u perivoju pa joj se ta svetost uèini drskom komedijom. Što gaje više promatrala, to se više uvjeravala u to.Žalobna je propovijed svršila. Grande podigne oèi prema stropu kapele. Raširi ruke i njegov lijepi, maglom obavijeni glas, koji je odzvanjao teatralnom tugom gubio se u dvorskoj kapelici.Misa je svršila. Kraljica ustane.Za vladarkom ustaju svi ostali.Poput zmije provlaèi se crna povorka kroz vrata kapelice i ulazi u bijeli koridor dvora.

Marija Terezija pošla je ravno u kineski salon. Bila je u pratnji nadmeštra, Van Swietena, cara Franje, princeza i prinèeva. Tu je sjela u naslonjaè. Oko nje se poredala povorka èlanova obitelji, dvorskih dama i dvorana.- Opet jedan èlan manje - uzdahne ona prema caru. -Nije li to strašno, Franci?- Smiri se, Božja je volja - reèe on sveèano, iako se opažalo da mu oèi bivaju vlažne.

- Da, to me jedino tješi. Tko zna od kakve ju je nesreæezaštitila smrt? A kako je prestolonasljednici? - upita kraljicaVan Swietena.- Velièanstvo, nije propušteno ništa što zemaljska znanostumije. A što nju nadilazi - to je u Božjim rukama.

Carica nasloni glavu malo unatrag:- Sirota bavarska princeza. Zašto je tako lakoumno izložila svoj mladi život tolikoj opasnosti? Zašto ste je pustili kbolesnici? To je teški propust. Odvraæala sam je od tog nauma,Bog mije svjedok.- Lijeènik koji je bio u službi vjerovao je daje opatica došlada njeguje princezu. Princeza je došla u Burg odjevena uopatièko ruho. Lijeènik nije mogao ni slutiti daje to prestolo-nasljednica. Možda je ni ja ne bih prepoznao, a kamoli on koji je još nikad nije vidio.- Samo da ozdravi! Da bar ona ostane. Siromašni Josip!Nera se divila promjeni carièina naèina govora. Njena od-rešita, kratka, odsjeèna rijeè i hladni oštri glas prometnuše se u uzdisaje obiène žene. Na mahove Neri se uèini kao da sluša dobru glumicu na pozornici.Ubrzo bi raspršila takve misli i nastavila da promatra ostale èlanove dvora.Uveèer je po alejama šenbrunskog perivoja pala mjeseèina. Bijelim puteljkom prolaze crne siluete èlanova dvora u koroti.Princeze u crnini sjele su oko vodoskoka pred paviljonom.- Kakva nesreæa! - šapne Elizabeta svojoj sestri Amaliji.- To æe na dulje vrijeme odgoditi i moje vjenèanje.- I moje - odgovori Amalija. - Tko zna kako æe dugo trajati korota? Ernest je veæ nestrpljiv.- To je, dakle, uistinu ljubav? - upita Elizabeta.- Što drugo? Previše bogat nije, a moj miraz ne traži.- Požalit æeš jednom što nisi èekala kakvog princa koji æevladati. Možda i tebe negdje èeka kruna.- Bilo bi mi veoma drago da je Ernestu dosuðena kruna,ali kad nije, ta bi se kraljevska kruna uz drugoga brzo skotr-ljala s moje glave. Bila bih strahovita u zapovijedanju.Marija Antonija trèkarala je i nožicama gazila cvijeæe. Oèito joj je bilo veoma dosadno. Èitava nesreæa nje se baš nije ko-



snula. Sjedeæi, zamotala je svoje lice velom i svoju dosadu nastojala raspršiti oèijukajuæi s prisutnim duboko rastuženim dvoranima.Iz aleje se èuo glas. Grofica Nera navijesti princezi Amaliji:- Njezino velièanstvo želi razgovarati s vašim visoèan-stvom.- To nešto znaèi - šapne Elizabeta.- Valjda radi mojeg vjenèanja s Ernestom.

Amalija polagano ude u paviljon. Kad je primijetila da su svi izašli, bila je uvjerena da æe se ispuniti njezino oèekivanje - da carica želi s njom nasamu razgovarati o udaji za princa Ernesta.- Sjedni, drago dijete - ponudi carica svoju kæerku, odgurne sa èela šal od crnog vela i okrene svoje svježe i rumenolice k Amaliji:- Bog nam je uzeo Josipu. S tim je svršeno. Mi koji smo ostali treba da dalje snosimo svoju tešku dužnost...Amalija pogleda majku s napetom pozornošæu i uzdahne:- Ah, da, uzvišena majko.- Kad tako dobro shvaæaš, lako æu ti razjasniti dužnostimoje i svih nas.- Slušam, velièanstvo.- Brak moje kæerke s princom od Parme osigurava mi potpuno prijateljstvo Španjolske i zaštiæuje me prema neprijateljima u Italiji. Zato se taj brak mora sklopiti!Zapanjena, upre Amalija svoje oèi u majku:"Sto joj je? Kako æe sklopiti brak kad je Josipa umrla?"- Elizabeta ne može raèunati na princa od Parme. On je lijep i mlad, a ona je kozièava i mora biti sretna što æe postatifrancuska kraljica. Marija Antonija još je dijete. Dvije starijekæeri veæ su se udale. Dakle?- Ne znam što misli moja najmilija majka.- Mislim da na mjesto Josipe treba da stupiš ti, Amalijo.

Gotovo da nije viknula, ali se svlada i prošapæe:- Velièanstvo, vi ste me obeæali princu Ernestu od Zwei-burgena.- Obeæanje nije ugovor.- Dali ste mu rijeè...- Sada tu rijeè povlaèim.- Majko, najmilija majko, to ne može biti...- Zašto ne bi moglo biti? Tvoj mali princ nema države, dakle ni vojske - ne može mi navijestiti rat. Dakle, nema razlogada mu održim rijeè.- Majko, kraljice, ali - ja - ja...- Ti slušaš svoju majku i izvršavaš dužnost koju ti ona povjerava.- Dužnost!- Da, dužnost prema državi.- Volim Ernesta...- To je u èitavoj stvari najmanje. Dijete moje, ljubav jeèasovita iluzija ili èasovita ugodnost. To se vrlo lako zaboravlja. Osobito na prijestolju. Uz princa od Parme ti æeš biti vla-darica. On je, doduše, vazal španjolskog kralja, ali je kæeriMarije Terezije ipak dostojnije u Parmi nego živjeti u dvorcunekakvog princa od Zweibiirgena.- Majko - upadne Amalija boreæi se sa suzama - ne pitamstoje dostojnije kæeri Marije Terezije, ali je moje srce priraslouz Ernesta.- Kad je kraljevna mala, igra se s lutkom. Kad odraste, igrase s ljubavlju. Ali kad dozre za udaju, valja odbaciti i jednu idrugu igru. Onda dolazi samo dužnost prema dinastiji. I jasam prošla sve tri faze života: sad je vrijeme da ti udes u treæufazu: - dužnost...- Ali, zaboga, majko, ja ne mogu zaboraviti ljubav.- Ljubav se odlaže onkraj praga prijestolja - kao što si odložila lutku kad si stupila u svoje djevojaèko doba. O ljubavi u- MARIJA JURIC ZAGORKA


ozbiljnoj dobi govore samo kojekakvi besposlièari kao što su pisci i pjesnici koji svijetu dosaðuju bujicom luckastih rijeèi i fantazijama nad kojima djevojke plaèu, a pjesnici hodaju okolo s pokrpanim èarapama. Došao je èas da uðeš u život.- Ne mogu - ne mogu - šaptala je Amalija gušeæi se u suzama. Carica se na to nije obazirala, veæ nastavi:- Tvoja je sreæa u mojoj ruci i u ruci svemoænoga Boga.Pobrinut æemo se da ti odredimo cilj koji odgovara slavi i interesima dinastije. Bog je odabrao naš rod da bude vjeènomoæan i zato nas je gusto posijao i umnožio za svoje ciljeve.Tome se ni ti ne možeš oteti.Amalija je briznula u grèevit plaè. Carica je gledala mirno, bešæutno.- Plaèi, plaèi, to je dobro, to olakšava. Suze donose smirenje. Isplaèi se i onda pruži ruku vojvodi od Parme. Za šesttjedana suspendirat æu korotu i obaviti vjenèanje.Amalija podigne glavu i pogleda majku.- Vi biste bili zadovoljni ako ja uz vojvodu budem nesretna?- Da, bit æu zadovoljna. Moje æe srce tada osjetiti daje moja kæerka izvršila dužnost za sreæu i velièinu našeg prijestolja.Rodili smo se da izvršimo dužnosti prema dinastiji i ništa drugo. To neka ti bude lozinka i putokaz u novom cilju. Ernestuæu poruèiti neka za osam dana ostavi dvor.Amalija spusti glavu. Smrknuto je zurila u pod.Žile su joj na èelu nabrekle. Èini se da njezinim mozgom struje neke èudne, snažne misli.Dugo su šutjele.Carica je èekala da Amalija odgovori.Najednom Amalija digne glavu, ispruži svoj bijeli vrat i reèe:- Ako hoæete da me vidite vedra lica, dopustite mi da Ernestu sama priopæim svoju udaju s vojvodom od Parme.

- Svejedno je tko mu to kaže. Možeš mu kazati i ti. Zapamti: nikad jedna kæerka nije imala bolje majke nego što samja tebi. Bila si uvijek dobra i poslušna, pa sam to oèekivala odtebe i u ovom èasu.Poljubi je u èelo, a onda izaðe iz paviljona...Marija Terezija bila je zadovoljna.Princeza se ogledala za njom, a oèi su joj plamtjele. Èinilo joj se kao da je iz paviljona izašla neka posve strana žena kojoj je uvijek lagala, a sad je i mrzi...Priðe k prozoru.Dugo je gledala u perivoj obasjan mjeseèinom.Tada izaðe i naredi sluzi da meðu dvoranstvom potraži princa Ernesta.Kad je princ ušao u paviljon, Amalija ga pogleda suznim oèima.Princ je šutio i blijedeæi slušao njene jecaje, praæene rijeèima.- Ti se ne usuðuješ protusloviti, Erneste?Princ je šutio.- Vidim. Nemaš mi što predložiti?- Amalijo, kad bi ti imala snage...- Ni ti ni svi vi ovdje - ne poznajete me.- Kad bi mogla uèiniti ono što ja osjeæam, Amalijo?

- Na sve sam spremna. Ovu državu neæu spašavati ja. Meninije potrebna. Da sam carica, veæ bih znala što moram uèiniti,

ali ja sam samo princeza.- Ljubim te, i ako se usprotiviš i doðeš sa mnom...- Ti me, kako vidim, doista ljubiš?- Ne znam kiæeno govoriti kao stoje obièaj na vašem dvoru. Samo znam da bih bez tebe umro.- Onda æu bježati, makar se na mene srušio sav gnjev moje majke.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Daješ mi rijeè?- Kunem se.Iz paviljona iziðoše smirena srca.Mutni, turobni dan vjesnik je jeseni. Siva magla pala je nad beèki kraljevski Burg. Mokrim dvorištem stupa straža sa znakom korote. Svi su prozori zastrti. Kraljevski dvor je pust. Nigdje ni lakaja. Magla je sve gušæa. Gardisti stoje u dvoredu i èekaju. Lica su im sumorna. Èasnik seta pred frontom i katkad pogledava u drugo dvorište Burga. Najednom digne sablju i vikne:- Pozor!Gardisti odaju poèast.Iz unutrašnjeg dvora izlazi povorka. Èudna, tiha, malena. Dva mladiæa u dugoj suknji i bijeloj crkvenoj košulji nose križ. S njega visi dugi crni veo.Iza križa šest mladiæa odjevenih u crnu mantiju. U rukama im goruæe voštanice. Turobno treperi plamièak kroz gustu maglu. Tri sveæenika u crnim ornatima pojave se iza malih vrata dvora i hitaju naprijed za onima koji nose svijeæe.Pjevaju tugaljivo opijelo. Tiho, mutno, monotono. Nesigurno, gotovo plašljivo. Za njima sluge u crnom suknu nose lijes.Nitko ne ide za lijesom. Kao da onaj koji je u njemu nema nikoga svog u èitavom dvoru, na èitavom svijetu...Kao da je umro pustinjak kojega na posljednji poèinak ne prate ni dvorske sluge.Lijes je pokriven crnim baršunom. Na uzglavlju mala kruna. Oko nje vijenci od svježeg cvijeæa. Ispod uzglavlja spušta se niz lijes bijela vrpca.Na bijelom polju sja zlatom izvezeni bavarski grb. Na širokoj vrpci što pada s uzglavlja lijesa do zemlje natpis:

iLii^

"Preminuloj princezi bavarskoj, udanoj za Josipa Habsbur-ga - Marija Terezija."S obiju strana lijesa stupaju po dva mladiæa u crnim suknjama i bijelim košuljama. Nose debele duplire na kojima drhti plamièak.Povorka krene prema grobnici. Ne susreæu ni žive duše. Carica je sve odstranila s puta da nitko ne vidi kako je pust princezin pogreb.Tiho i muklo zvuèi pogrebno opijelo kroz maglovitu polutamu. Vjetriæ se poigrava blijedim žiškom svijeæa u rukama o-nih koji po zapovijedi moraju iæi kraj lijesa.Princezin put u vjeèni mir isto je tako pust kao i njezin život.Iz svih lica i oèiju zuri potajni strah. Svatko se ugiblje lijesu i nastoji da bude što dalje od njega.Na vratima grobnice stoji jezuit.Samotni sprovod ulazi.Jezuit se makne podalje. Svi udu u grobnicu.Položili su lijes. Opijelo zamukne. Miris tamjana rasprši se pod zidinama grobnice.Èas-dva i svi su nestali.Vrata grobnice su se zatvorila.Bavarska princeza ostala je sama - kao stoje bila sama i u životu.

KOMEDIJA U KOROTIU odajama prestolonasljednice Nera je predavala komor-kinjama carièine odredbe. Iznenada se otvore vrata modrog salona.U putnoj odori ude mladi car.



Zaèuðeno stane.- Što je to, grofice? - upita. - Zašto zidove pokrivate sivim suknom?Nera je smeteno gledala cara ne znajuæi što da mu odgovori.- Na povratku iz Požuna susreo sam kurira koji mije nosiovijest daje moja sestra Josipa umrla od kozica. Zar je bavarska princeza odredila korotu u svojim odajama?- Velièanstvo, zar još niste saznali i ostalo?Car se obazre salonom, da rukom znak komorkinjama da izaðu, pa onda priðe Neri.- Grofice, molim vas, recite mi sve. Radije to èujem iz vašihusta koja govore jednostavno, prirodno i pošteno.- Teško mi je, velièanstvo.Nerine se oèi orosile iskrenim suzama. Car se uznemiri:- Vidim, nešto se dogodilo u mojoj odsutnosti. Molim vasgovorite...- Prestolonasljednica je otišla u Burg da njeguje princezui - nije se više vratila...- Dakle, leži u Burgu?- U grobnici...Mladi car spusti ruke niz tijelo. Melankolièni pogled padne mu na prozor uz koji je princeza sjedila svakog dana zureæi u perivoj.Dugo nije ništa rekao. Nera ga je promatrala pogledom u kojem se zrcalila suæut.Nakon duge šutnje, Josip reèe muklim glasom:- Kako je sve to glupo i besmisleno. Ne znam je li glupljiživot ili mi koji mu se slijepo podajemo i dopuštamo da se snama tako poigrava.Ušutio je. Uskoro je gotovo uskliknuo:- Zašto je ova jadna princeza morala proæi križni put ubraku sa mnom? Zastoje morala postati moja žena? I zastoju

je priroda tako besramno i nepravedno lišila svega onoga što daje i posljednjoj èuvarici stada? Imate li na to odgovor?- Nemam...- Ljudi koji ne misle i lagodno idu kroz život licemjerno biupravili svoje oèi k nebu i rekli bi: volja Božja. Razumijem vas- vi ne znate odgovor, ali ni ja. Od prvog dana kad sam vidiobavarsku princezu, duboko sam je žalio. Neæu da vam lažem,grofice, nisam je mogao voljeti, a ipak - vjerujte mi - osjeæam u svojoj duši prijekor. Nisam bio s njom ni toliko ljubazan koliko smo ljubazni prema obiènom znancu. To me boli,ovaj put dvostruko. Korio sam sebe i za njezina života, ali imau nama nešto jaèe od nas.- I nije uvijek lijepo...Pogleda je i potvrdi glavom.- Jest, nije lijepo, bilo je èak ružno. Ona, jadnica, nije bilakriva što su nas natovarili jedno drugome.Nekoliko je èasaka šutio pa je opet nastavio:- Volio bih daje ostala ovdje u tom naslonjaèu nego tamo- u onoj grobnici. Vjerujte mi...

Te su rijeèi bile pretopljene iskrenom žalošæu. Nera nije odgovorila. Skrivajuæi pred njim otirala je suze. Najednom je car upita:- A kako je pala u tu bolest?- Ne pitajuæi nikoga, pošla je nenadano u Burg da njegujeprincezu.Car se približio Neri.- Pošla je da je njeguje? Nevjerojatno. Bavarska princezanikada nije osjeæala simpatije prema mojim sestrama. To je irazumljivo, bila je tako apatièna. Èudim se kako se mogla dosjetiti da njeguje Josipu.- Ipak je bilo tako.Josip se zadubio u misli. Opet polagano digne glavu:

U



- Nije lije u Burg tko poslao? Zar joj je carica dopustila daposjeti princezu?- Znam samo to daje carica zaželjela kako bije princezazamijenila kod primanja gostiju iz Parme, ali je ona odabralada njeguje princezu. Po svoj prilici nije znala od èega boluje.- Pošla je u Burg poslije razgovora sa caricom?Tako je èudno naglasio to pitanje da se Nera lecnula:- Vi se nešto skanjivate. Pitam samo zato što se èudim kako se prestolonasljednica najednom dosjetila neèem takvom.Zastoje uopæe pošla carici? To nije bio njezin obièaj."Što sve to znaèi? Zašto me tako ispituje?" pitala se Nera preplašeno.- Grofice - reèe car ozbiljno - vjerujete li da sam poštenèovjek?- Vjerujem - odgovori ona zaèuðena njegovim pitanjem.- Ako, dakle, vjerujete, recite mi sve toèno kako se dogodilo. Dajem vam rijeè: osim nas dvoje nitko ništa neæe znati ni slutiti što ste mi rekli.- Kao da vam je nešto sumnjivo?- Nipošto. Hoæu samo da znam što je to bilo.- Ništa osobito. Carica je imala pune ruke posla pa mezamolila da posjetim prestolonasljednicu i podsjetim je na tokako bi morala da joj pomogne i preuzme dio dužnosti. Njezino visoèanstvo se odmah uputilo carici. Pratila sam je dokabineta i otišla. Ne znam što su razgovarale.Lice mladog cara poprimilo je ledeni izražaj.Mrko je gledao kroz prozor. Nera nije mogla dokuèiti kakve misli kruže njegovom glavom.Gledajuæi po pustom salonu, uzbuðena još više njegovim èudnim pitanjima, osjetila je žalost i suze su joj navrle na oèi.Car je htio otiæi, ali pogleda Neru, priðe k njoj i uhvati je za ruku.

- Vi dobra, predobra dušo! Sigurno ste jedini stvor naovom dvoru koji za tom jadnicom istinski plaèe...- Velièanstvo, i carica je veoma tužna.Na te rijeèi on ne odgovori. Neri se uèini da mu se na licu nešto trznulo.- Ona je tužna?- Neutješiva - više zbog smrti princeze bavarske nego svoje kæerke.

Josip je otišao bez rijeèi.Za pola sata vratio se u istu sobu. Nera je sreðivala knjige.- Sad æe ovdje nastupiti potpun mrak. Neæete više dolazitik njoj - reèe on. - Izgubio sam i tu jedinu svijetlu zraku umojem životu koji je isto tako pust kao stoje bio pust život nesretne bavarske princeze.Pogledala gaje s izrazom nezadovoljstva i prijekora.- Da, nije lijepo što tako govorim.- To me boli - reèe ona.- Što mogu? Iskren sam, govorim onako kao što mislim, ato na dvoru nije obièaj. Moje rijeèi odaju egoizam. Nisam dobar. Ali ja se i ne prikazujem boljim. Nisam licemjeran, pamakar me vi i osudili. Jedini ste mi vi ove sobe uèinili prijatnijim. Sad je tome kraj. To teško osjeæam i, eto, iskreno priznajem. Opet odlazim. Vidim da sam opet pobudio vaše negodovanje.Josip izaðe.Težina se slegla na Nerinu dušu. Uèinilo joj se da ne može disati. Osjetila je kao da se èitav dvor pretvorio u olovnu kuglu koja se skotrljala i zaustavila na njezinim grudima.Prestolonasljednikova ispitivanja budila su u njoj sumnje i strah.Odjeven u crninu, Josip je ušao u knjižnicu.Njegov dvorski meštar barun Rosenberg naglo ustane, pokloni se i upre u careve melankoliène oèi prodoran pogled.



- Velièanstvo, dvorski mi propisi nareðuju da izreèemsuæut...- Alija vam to zabranjujem. Nije mi do komedije...Naglo se zaustavi. Složi ruke u krilo i zagleda se u perzijskisag. Tiho promrmlja:- Život je pokladna ludorija. Zašto se zaraza nije uhvatilamene, nego upravo odabrala moju sestru i sirotu bavarskuprincezu? Barem ne bih morao da se ovdje kinjim.- Dobro je što vas nije poslušala.- Šutite. Radije mi razjasnite kako se to zbilo.- Na dvoru vele da je princeza Josipa bila neoprezna iodjenula neku haljinu iz garderobe dvorskih dama i zbog togaoboljela.- Ludost - mahne car rukom.

- Haljina je pripadala grofici Neri...Car pozorno digne glavu:- Grofici Neri? Što to znaèi?

- Velièanstvo, na dvoru se šapæe da je Van Svvieten zabranio da se iz garderobe dvorskih dama izdaju haljine princezama ili bilo kome od kraljevske obitelji za njihove inkog-nito-izlete. Taje odredba zagrijala mozgove i porodila famuda Van Svvieten smatra tu haljinu uzroènicom zaraze...- To je apsurd - reèe Josip oštro.- Zaista preglupo. Grofica upravo odiše zdravljem.- To bi mogla biti intriga namještena grofici.- Tu famu obavija i èudna nerazjašnjena kraða te haljine.- Kraða haljine? To zvuèi kao izmišljotina - razljuti se

Josip.- Ovaj put je dogaðaj sluèajno istinit. Haljina je misteriozno išèeznula.- Išèeznula? Pa što to znaèi? Ni Van Svvieten ne može posumnjati daje zaraza potekla od haljine. Zašto od haljine? Baš

od one koja pripada grofici? Ne èini li vam se, Rosenbergu, da se tu plete otrovna spletka protiv grofice?- Ta me sumnja i ponukala da velièanstvu prièam o tojhaljini.- Prisluhnite pomno. A sada, Rosenbergu, da nastavimogdje smo stali prije osam dana. Èim minu dani korote, miæemo kovaèu lijesova. Našao sam zgodnu ideju...Sluga najavi groficu Neru.Iznenaðen, Josip se digne.Rosenberg se nije èudio toj povredi dvorske etikete: što car prima dvorsku damu stojeæi. Josipovi osjeæaji prema Neri nisu izmakli oštrom pogledu Rosenberga koji nije uzalud uživao glas dvorske svevidjelice.Kad je Nera ušla, Josip joj poðe u susret.Ona se pokloni po svim propisima.- Njezino me velièanstvo šalje s porukom da vas želi vidjetiu kineskom salonu.- Doæi æu. Hvala, grofice. Ne biste li ostali samo èasak?- Zahvaljujem. Njezino velièanstvo dalo mi je još naloga.Poklonivši se ponovno, Nera izaðe.- Kako je lijepa u crnini - reèe Josip gledajuæi za njom. -Ona je jedina nosi iskreno, svi mi drugi igramo komediju!Rosenberg je šutio nad carevom iskrenošæu.- Rosenbergu, èekajte me - reèe Josip i ode.Kineska dvorana obložena je od poda do stropa sivim satenom. Pokuæstvo presvuèeno sivom tkaninom.Èlanovi dvora odjeveni su u crno. Žene su pokrile glave žalobnim koprenama.Marija Terezija sjedi u sivom naslonjaèu. Do nje stoji car Franjo Stjepan. Iza carice viri dugo blijedo lice kneza nad-meštra. S modrih baršunastih mondura vise vrpce od crnog



vela. Iza leda cara Stjepana povukao se grof Julien. Ozbiljan je kao stoje propisano.U okrug se poredale princeze po starosti, a zatim prinèevi Leopold i Karlo.U dubini dvorane stoje otac Grande i Pelegrini. Sagnuli su glave.Nera je ušla u dvoranu posve neèujno i smjestila se propisno iza grofica Fuchs, Colorado i Palfy.Ceremonijar najavi prestolonasljednika i rimskog cara Josipa. Svi gledaju prema vratima.Ušao je odjeven u crninu.U njegovu mlaðahnom, melankoliènom licu leži nešto tvrdo i ukoèeno. Naklonio se carici, caru i ostao šuteæi na lijevoj strani svoje majke.- Josipe - oslovi ga carica. - Mjesto pira u pogrebe. Budijak! Snašla nas je teška nesreæa...Nije odgovorio, veæ upre pogled k zemlji osjeæajuæi neprijatnost što ga svi gledaju.U dvoranu ude mladi grof Fuchs i navijesti:- Toèno u pet sati i deset èasaka lijes njezinog visoèanstvabavarske princeze položen je u kraljevsku dvorsku grobnicu.

Kao na dani znak, Pelegrini i otac Grande sklope ruke:- Pokoj vjeèni daruj joj Gospodine!Princeze, prinèevi i èitav dvor ponoviše te rijeèi.Josip je šutio.- O, Bože moj - uzdahne kraljica - zašto me toliko iskušavaš? Zašto moram gledati smrt ove plemenite duše? Ni ovame gorka èaša nije mogla mimoiæi...I sklopi ruke kao na molitvu.- Da sam je barem mogla sprovesti na vjeèni poèinak! Zarje, Van Svvietenu, uistinu moralo biti tako da nitko ne pode zanjom do groba?

- Velièanstvo, moja je odredba dužnost.Carica nasloni glavu na grudi...U dvorani nastane tišina. Kraljica se obrati knezu nad-meštru:- Odreðujem šest tjedana strogu korotu, dva tjedna polu-korotu, Veliku korotu moram suspendirati zbog vjenèanja.Sirota Amalija, neæe imati veseli pir, ali mi smo svi oruðe uBožjim rukama za njegove svete ciljeve. Oèe Grande, na vašausta govori Božja rijeè. Možda nam Svemoguæi neæe uskratitiutjehu u našoj boli. Održite nam propovijed.Svi sjednu.Otac Grande ostane stojeæi i poène govor utjehe.Govorio je o tajnim božanskim odredbama prema kojim je Josipa morala poæi u nebo a onda je nastavio o bavarskoj princezi.- Velika dobrota, neizmjerna plemenitost zauvijek je sklopila oèi. Mladi cvijet otkinut je sa stabla na kojem gaje grijalosunce sreæe: prevelika ljubav njezinoga braènog druga...Grijalo ju je sunce najplemenitijeg i najdivnijeg srca - caricei kraljice..."Nisam li ja beskrajna kukavica kad sve to slušam mirno i pokorno?" mislio je car Josip dok je Grande i dalje govorio."Magarac, govori o Josipovoj prevelikoj ljubavi", mislio je car Franjo."Kad budem kraljica u Francuskoj", razmišljala je Elizabeta gledajuæi svoju majku "bit æu i ja središte, a svi oko mene morat æe me slušati i klanjati mi se.""Imam grbu", mislila je Marijana "za mnom ne bi pravili tolike parade.""Bog zna je li moja Mirni umrla, ili je možda samo pobjegla", mislio je Leopold.Karlo je promatrao Josipa i zadovoljno šaptao sam sebi:



"On nema sina. Nema bavarske princeze. Pravo veli otac Grande daje to ovako uredio Bog - da mene postave na mjesto prestolonasljednika.""Da taj Grande nema tako divan glas, ne bih podnijela duljinu njegovih epskih izreka", mislila je carica Marija Te-rezija. Bacivši pogled prema Josipu, nastavi razmišljati: "Tko bi ga shvatio? Zar žali za princezom? Kako izgleda èudno i neobièno - kao da mu se lice skamenilo.""Pripovijedajte vi koliko vas volja, ja æu nestati sa svojim Ernestom", mislila je Amalija prateæi u duhu Ernestove osnove za bijeg."Kamo je samo mogla nestati ta siva haljina grofice Nere?" muèilo je pitanje Van Swietena. - "Zastoje nestala?""Ipak, kraljica mnogo žali za bavarskom princezom", razmišljala je Nera. "No zašto me Josip toliko ispitivao?...""Zašto princ Karlo neprestano spušta vjede?" ljutio se dvorski nadmeštar. "Što æe biti poène li zijevati?..."

"Oh, kad bi taj pop bar dobio na jeziku crne kozice", uzdi-sala je Marija Antonija i gledala u vrata kao da bi htjela uteæi.Propovijed nije nitko slušao. Svatko se bavio svojim mislima.Otac Grande govorio je dugo i rjeèito i konaèno dovršio oslovivši caricu patetièno:- Bog traži od vašeg velièanstva da prednjaèite svima hrabrošæu svojeg duha i snagom svoje vjere da sve što se dogaða nije drugo nego mudra zamisao premudrog Boga.Marija Terezija da znak nadmeštru da mogu uæi najavljeni èlanovi plemstva i dostojanstvenika da iskažu suæut kraljevskoj obitelji.Slijedili su žalobni nakloni kancelara Kaunitza sa èitavom vladom, dostojanstvenika, sveæenstva i plemstva.Povorke su ulazile i izlazile.

Za svakog je carica našla novi izraz zahvalnosti. Govorila je glasom obavljenim tugom.Josip je tvrdokorno šutio. Osjeæao je da svaèiji pogled istražuje koliko žalosti pokazuje za ženom prema kojoj nije u javnosti pokazivao ništa više od kavalirske udvornosti.U jednoj grupi ude kneginja Vilma.Prišla je k carici i jedva izrekla nekoliko rijeèi sažaljenja.Premda je bila jako našminkana, nije mogla izbjeæi blje-doæu. Poklonivši se carici i caru, gledala je u pod i povukla se na odreðeno mjesto.Kad je prišao španjolski poslanik da izreèe svoju suæut zbog smrti nevjeste princa od Parme, carica uzdahne:- Zašto se to moralo dogoditi? Zašto?Vilma zadršæe i osloni se na ruku kneza Fritza da ne padne.Ona je znala zašto...Vilmin pogled padne na lice grofice Nere. Ona to nije opazila, ali je primijetio Josip..."Zašto gleda Neru?" U tom èasu sjeti se dvorske fame o Nerinoj haljini."Moja je dužnost da groficu oslobodim dvora..." Te su misli kružile njegovom glavom dok je primao izraze suæuti.Žalobna audijencija je završila.Carica se primakne sinu:- Èudno si se vladao, Josipe. Pokazuješ vrlo malo žalostiza preminulom ženom. Svi su to primijetili.Upro je svoje oèi u nju tako neobièno da se malo lecnula, ali - tek u svojoj duši.Izvana je pogled izdržala potpuno mirno. Carica zapoène posve sabrano:- Žalost je velika, ali mi se moramo žrtvovati za državu.Zato skupi svu snagu i podnesi izvještaj o svom boravku uPožunu. Što traže Maðari?



- Da brišete nove poreze što su raspisani na glavu svakeosobe.- Iskljuèeno! Drugo nisi ništa opazio?- Kad su Maðari sjedili kraj mene na dineu, opazio sam dasu im usta bila vodoskok lojalnosti. Drugog dana poruèili su

da traže ukidanje poreza, dakako samo za plemstvo. Seljaèkei graðanske poreze smatraju pravednima.- Tako? Dobro. Porez po glavi plemiæima æu smanjiti agraðanima i kmetovima povisiti. I ti bi uèinio isto, zar ne?

- Ne, ja bih uèinio obratno.Zapanjila se, uskliknula:- I slomio bi državu i prijestolje?- Nisam, dakle, nikako dorastao za vladara.Njegove su je rijeèi neugodno zatekle. Car je naglo prekinuo temu:- Velièanstvo, imam jednu molbu.- Mogu lije ispuniti?- Veoma lako.- Reci.- Otpustite s dvora groficu Neru.Promjeri ga prodornim pogledom.- Što te ponukalo da me to zamoliš?- Ozbiljni razlozi koji prijete grofici.- Ah, ona ti je opasna?On pogleda carièinu crnu haljinu pa se ironièno pokloni:- Ovakav razgovor ne bi bio u stilu vaše velike žalosti,velièanstvo. Opazio sam da su oko grofice mnogo zaposlenidvorski jezici.- Ona je pod mojom osobnom zaštitom i zato je ne moženitko doseæi. Drago mije što se brineš za nju. Htjela bih samoznati je li ona zamolila za intervenciju?- Nipošto. Njezina poštena duša i ne sluti što ja opažam nadvoru i što joj može donijeti nesreæu.

- Ne želim daje na to upozoriš i pomutiš njezin mir. Menije na dvoru neophodno potrebna.- Zar je ipak rie biste mogli otpustiti?- Ne. Trebam bar jednog èovjeka na dvoru koji mije iskren.Car se nijemo pokloni i udalji.Josip je još prolazio carièinim predsobljem kad je grofica Fuchs izašla iz njezinog kabineta i naredila mladoj barunici Knebl - "dvorskoj dami za sve" - da pohita grofu Kochu.Ovaj požuri u kabinet.Spremno je stao pred Manjom Terezijom. Ona je u razlièitim poslovima imala razlièite pouzdanike.Koch je vršio službu pouzdanika u onim njezinim tajnim odredbama i namjerama za koje nije smio nitko znati. Pred njim jedinim nije se skanjivala da izvrne plašt svojih postupaka. Znala je da grofu ni kliještima ne bi mogli otvoriti usta.- Dakle, Josip je intervenirao da groficu Vojkffy otpustims dvora. Vi tvrdite daje ozbiljno ljubi? - poène ona.- To potvrðuje njegova intervencija. Prestolonasljednik jesada slobodan pa bi mogao, kad biste vi groficu otpustili, daje povuèe u mir samo za sebe.- Na to nisam ni pomislila.- Kako je njegovo velièanstvo opravdalo intervenciju?- Time što grofici prijete dvorski jezici.- Dakle, zabrinut je za njezin mir. Možda je htio isprovocirati mnijenje vašeg velièanstva o grofici. - Uvjerila sam ga dagroficu osobno zaštiæujem i otišao je posve miran.- Prema tome, htio se informirati mogu li joj dvorani spletkama naškoditi ili ne. Nesumnjivo, car ljubi groficu. Moje iskusne oèi uhode njegove poglede i njegovo ponašanje prema

njoj.- Imam za groficu novu dužnost.- A što æe na to dvorani?- Jezik za zube i sagnuti šiju. Pazite: ako koji otvori usta...- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Velièanstvo to misli ozbiljno?- Imam li vremena i raspoloženja za šalu?- Vjerujem, samo ne znam što æe biti nova grofièina služba.- Da nakon prestolonasljednikove žene preuzme sve njezine stvari, da ih uredi i pošalje na bavarski dvor itd.- To je njezin službeni posao?- Tako je. Službeni za dvor, a zapravo službeni posao pomojem nalogu je drugo... A vi æete budno paziti da grofica tudužnost i vrši.- Smijem li zamoliti informacije?- Odmah. Grofica ima indirektnih dužnosti, obavljat æe ihnesvjesno. Ona se mora kretati prestolonasljednikovim odajama, da bude što više u njegovoj blizini - i doskora æe Josipprestati da se trapi, da gladuje kako bi u sebi ugušio strasnumladost...- Mislim da æe ubrzo jesti fazane. A ljubav? Dokle æe gadovesti?- Smije da pode samo dotle dok zaboravi odvratnost kojuje u njemu pobudila pokojna žena. A onda æu mu - za trimjeseca - dovesti na dvor novu ženu. To je, dakako, samomoja i vaša tajna.Koch se duboko nakloni i upre u caricu svoje velike oèi.- Nevjesta je ovaj put - ljepša.- Veæ je odabrana?- Nemam vremena dugo razmišljati. Odabrala sam talijansku princezu Jolandu. Vaš smiješak pokazuje mi da samdobro pogodila. Ona uživa glas energiène svojeglave djevojkes nadimkom "Ksantipa". Upravo zato što æu lijepoj, tridesetogodišnjoj ženi dati mladog muža, ona æe mi iz zahvalnosti utjecati na Josipa po mojem receptu. Što velite?- Predobra osnova, velièanstvo.- Vaša je zadaæa da groficu - nipošto silom, veæ lukavo -udomite u Josipovim odajama u vrijeme sutona... Podveèer,

makar i kasnije... Ljubav æe u njemu probuditi želju za njom. Onda neæe biti teško za nasljedstvo - kad ga oženim. U tu svrhu valja groficu uèiniti udovicom.- Udovicom?- Da. Što buljite u mene?- Nema rata da grofa nekamo pošaljemo.- Ne mislim vjeènom udovicom, ali svakako neko vrijeme.- To je vrlo lako. Zdrava žena zaboravi muža ako ga i ljubi.To je iskušano.Carica naglo porumeni, ustane i priðe k prozoru da sakrije lice.- Dakle, naš je plan dovršen. Nakon Amalijina vjenèanja snjom polazi kapetan Siniša. Njegova je dužnost da ostane uParmi èetiri mjeseca i da tamošnju dvorsku gardu uputi u naševojnièke propise.- Da, velièanstvo.

- A što radi princ od Parme?- Uznemiruje sav beèki ženski svijet, a èitave se noæi zabavlja s mladiæima.- Pišite knezu Bathyanyju da ga uzme u svoj dvorac kaogosta i neka pazi na njega. Troškove æu ja platiti.Nakon svršenih ceremonija, kad se svi povukoše u svoje odaje, ušao je u carièin kabinet otac Grande.- Konaèno sam našla vremena za obiteljske poslove - reèeona jezuitu. - Prije deset dana govorili ste mi o nekom pismuèlana moje obitelji koje je naðeno kod pokojnog nadbiskupa.- Neka hulja, biskupov lakaj, uzeo ga je u nadbiskupovojsobi. Videæi daje važno, ucijenio gaje. Po želji vašeg velièanstva grof Koch mi je isplatio tisuæu forinti, i ja sam ga uz tucijenu kupio. Odmah nakon toga hulja je nestala.- Je li se posao isplatio?- Neka vaše velièanstvo samo izvoli prosuditi.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


On pruži pismo koje je glasilo:"Eminencijo,Izvolite mojem odaslaniku barunu Rosenbergu pokloniti potpuno povjerenje i dati mu sve informacije. Moja je najjaèa odluka da srušim kamarilu. Milom ili silom trebam uèiniti kraj stanju u kojem se nalazimo.Josip."Bijelu put Marije Terezije probije tamno rumenilo. Prsti su joj nervozno tapkali po stolu. To je bio predznak oluje.Velike bistre oèi po deseti su put hvatale na papiru s kraljevskom krunom napisane rijeèi: "Moja je najjaèa odluka... da uèinim kraj stanju u kojem se nalazimo."Svaka rijeè pretvarala se u baklju i potpirivala njezine sumnje da joj Josip kani oteti vlast.- Urota! Urota! - govorila je carica. - Španjolska krv. Krvubojica i otimaèa... Filip je otrovom otimao prijestolje bratu.Josip otimlje prijestolje svojoj majci - urotom...Ona žestoko udari po stolu, ustane i pode po sobi. Oko nje se njihala krinolina i šuštila svilena povlaka. Zaustavi se pred ocem Grandeom.- Ovo pismo utisnuo vam je u ruke sam Bog.- Hvala mu i slava! - odgovori jezuit prekriživši ruke.- Oh, mon dieu, mon dieu! Moj prvorodeni sin okužen jeubilaèkom španjolskom krvlju.Grande upadne u rijeè:- Smiluj se, Bože! Iskušenje je preveliko. Zašto Božja providnost nije prestolonasljedniku dala dušu kao drugoj djecivašeg velièanstva?- Kao drugoj - ponovila je carica. - Svi su oni dobri iposlušni.- Kolika bi sreæa bila da je Bog dao prestolonasljednikudušu princa Karla...

- Karla! - šapne kraljica i zamisli se. - Da, zašto nije poput mog Karla, mog dobrog poslušnog Karla?- Daje Karlo Josip, prijestolje vašeg velièanstva bilo bi jaèeod Friedrichove Prusije. Izgubljena Šleska brzo bi postala vlasništvo vašeg velièanstva.

Rijeè Šleska uzdrma joj dušu."Šleska! Zbog nje sam prolila toliko krvi, zbog nje nisam marila žrtvovati ni novac ni ljude. Bila bih dala poubijati sve do zadnjeg èovjeka da zadržim Šlesku. Uzalud... Silili su me na mir."- Karlo ne bi održao mir - reèe nakon dulje stanke sjeæajuæi se onoga dana kad je na sveèanom primanju mlaðahniKarlo, zdrav, crven, vedra lica i blistavih oèiju glasno i patetièno izgovorio svoju èestitku i uskliknuo: - "Posljednju kapsvoje krvi dao bih za poveæanje i sreæu prijestolja i države."U sjeæanju je gledala kako lica plemstva blistaju, a u oèima jedna jedina misao: "Zašto Karlo nije prestolonasljednik?""Da uèinim prevrat u tradicionalnom ustavnom poretku nasljedstva? Valja razgovarati s Kaunitzom. Bože, kako je Kaunitz površan. Komotan je i samo zato sve rješava na brzu ruku.""Sad imam u ruci dokaze da su moje sumnje opravdane..."Ta misao kao da ju je ispunila veseljem.Okrene se k jezuitu.- Hvala vam. Valja raditi. Korota ne može sprijeèiti državneposlove. U pogibelji su prijestolje i država. Oèe Grande, uèinili ste mi uslugu koja zaslužuje kraljevsku nagradu. Reæi æu vam"hvala" tek onda kad razmislim èime da vam zahvalim...- Bog mi je svjedok da sam samo slijedio glas svoga srcada najuzvišenijem posveæenom velièanstvu iskažem najponi-zniju službu.- Pozvat æu vas kad ustrebam vaš savjet i utjehu. Imammnogo, veoma mnogo razmišljati i Bog neka mi bude u pomoæi.- MARIJA JURIC ZAGORKA


Grande se povuèe.Marija Terezija prišla je k prozoru kao uvijek kad je bila zabrinuta i zagleda se u vrške šenbrunskih stabala.NOÆNA SABLASTOko bijelog prostrtog stola poredalo se crno èislo èlanova kraljevske obitelji. K stolu su pozvani knez Khevenhiller, grof Koch, grofice Fuchs i Nera.Nitko ne govori.Svi su glave sagnuli nad bijele tanjure.Lakaji sa crnim kokardama neèujno hodaju oko stola i poslužuju.Carica pogleda kraj sebe cara Franju Stjepana koji uzima na tanjur obilniji obrok pa mu šapæe:- Bar bi se danas morao suzdržati da toliko ne jedeš. U prvom smo danu korote...Ipak se car nije suzdržao.Carica je okusila samo juhe i malo ribe i onda promatrala Josipa koji je mrko gledao preda se.Kad je car Franjo Stjepan pojeo, stane kriomice promatrati Neru.Njezina plemenita ljepota u crnoj haljini dvostruko se isticala i budila careve želje.Oèi su mu zasjale, a lice se zarumenjelo. Zamijetio je Jo-sipove poglede kojima je obuhvatio Neru. Uozbilji se. Èinilo se: izmeðu oca i sina odigrava se nijema igra suparništva.Marija Terezija je razabere.Poslije veèere ona ustane i htjede otiæi, ali joj priðe Josip.- Velièanstvo, smijem li vas nešto upitati?- Pitaj - odgovori ona hladno.

- Je li bavarska princeza od svoje volje pošla da njegujeJosipu?Pitanje je palo iznenadno i neoèekivano, ali je djelovalo kao jaki udarac. Carica je ipak ostala posve mirna i odgovorila:- Nametnula sam ti je, a Bog te je oslobodio tog tereta.Zašto, dakle, pitaš?- Smrt je svakako manje zlo nego brak sa mnom. Ipak, volio bih da se princeza te veze oslobodila na drugi naèin...Molim još jednom: je li sama pošla k mojoj sestri?- Da, otišla je k Josipi, a da nikoga nije pitala.- Nije znala da Josipa boluje od kozica?- Dvorski lijeènik zatajio nam je pravu bolest. Ipak je VanSwieten upozorio na krajnji oprez. Naglasila sam joj dva putadaje bolest sumnjiva, ali ona jednostavno nije slušala.- Nitko je nije poslao k Josipi?- Èini se da nekoga okrivljuješ...- Ne vjerujem da bi bavarska princeza uèinila taj korakzbog svog dobrog srca. Znate da nije voljela moje sestre.- Nikad nisi poznavao njezino plemenito srce.Razgovor se vodio tiho, postrance, nitko nije znao o èemugovore.Da prekine razgovor, carica se okrene knezu Khevenhilleru koji je stajao iza nje:- Siromašni prestolonasljednik ostao je samac. Želim da seod sad sama brinem za kuæanstvo njegova dvora. Moja dvorska gospoda Nera vodit æe tamo nadzor po mojim uputama.Kneže, dvorsku meštricu pokojne princeze dodijelite mojojpratnji.Nenadana odredba zaèudi kneza i svu obitelj što je stajala u pozadini. Josip nije pokazao kakav je dojam na njega ostavila ta zapovijed jer je odmah ostavio dvoranu.Prije odlaska na poèinak, kraljica je šapnula grofu Kochu:



- Kad grofica preuzme vlast u Josipovu dvoranstvu, poduzet æete u sobama premetaèinu. Ušla sam u trag urotnièkojkorespondenciji. Grofica Nera dat æe vam prilike da nesmetano uðete u careve odaje.- Ako je dovoljno pouzdana?- To je moja stvar. Sloboda njezinog muža i njezin životovise samo o jednom potezu mog pera.Malo zatim kraljica u pratnji Nere i grofice Fuchs ostavi blagovaonicu.Kraljevska obitelj povukla se u svoje odaje.Uli sati noæu Marija Terezija otpustila je Neru.Zamišljena, spuštala se niz stepenice u prizemlje. Bila je umorna od žalobnih ceremonija i uzbuðena neprestanim novim dojmovima što ih je tog dana primila na dvoru.Prolazila je polumraènim hodnikom i ušla u svoj stan. U budoaru gorjele su u svijeænjaku dvije voštanice. Sjela je na divan i poduprla glavu rukama.Za nekoliko èasaka polagano se i neèujno otvoriše vrata.Na pragu, rasvijetljen svijeæama, stajao je visok èovjek od vrha do poda zaogrnut crnim plaštem. Ne vide mu se oèi, usta ni vrat. Izgleda kao stup zavijen u crno. Samo teško disanje i kretnje odaju muškarca.Nera skoèi s divana.

Nijemim preneraženjem upre oèi u crnu sablast. U duši joj iskrsne sjeæanje na masku s Bathyanyjeve vrtne sveèanosti.- Tko ste? - upita ona poluglasno i preplašeno.- Noæ sam - šapne èovjek jedva èujno stojeæi od nje udaljen samo tri koraèaja. - Noæ koju poznate...- Iziðite, vikat æu u pomoæ.- Ne, grofice, neæete vikati. Probudili biste otrovne jezikena dvoru...- Ne marim.- Marite. Treba da marite.

Neznanac priðe korak bliže.- Ne prilazite mi!- Ne bojte me se.Nije govorio, nego šaptao. Taj šapat zadršæe nekom toplom prošnjom i pritajenim osjeæajem.- Molim vas, saslušajte me, grofice. U vašu je korist...- Što sam vam uèinila da me ovako progonite? - oslobodise ona stekavši odvažnost.- Ne progonim vas, nego vas èuvam...- Od koga? Od èega?- Da ne kliznete u mrežu dvorskih spletaka.- Ako je vaš cilj tako plemenit, zašto se onda krijete?- Moram.- Zašto?- Ima više razloga. Još nije došao èas da vam se otkrijem.Uèinit æu to kad u vašim oèima ne budem vidio tjeskobu negoželju, otkrit æu se kad me ne budete tjerali, nego zvali...- Nikad to neæete doèekati.- Nikad? Odviše ste rekli. Dozivat æete me, tražiti...- Rekoh vam: nikada!- Velim: doskora!- Iziðite.- Samo još èas. Nisam došao da vas uznemirujem, veæ upozorim na pogibelj.

- Kakvu pogibelj?- U svim uglovima dvora èekaju na vas otrovnice. Èuvajtese i slijedite moj savjet: vjerno služite carici. Ona vas ne puštaiz dvora i treba joj iskazivati najveæe štovanje. Dok vas onaštiti, nijedan vam otrov ne može naškoditi.- Sve je to himba. Ne poznajem pogibelji. Kome sam uèinila kakvo zlo?- Svima.- Èime?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Èitavim svojim biæem.Neznanac joj se opet približi a njegov šapat ispod crnog sukna neprijatno je uzbuðivao njezinu dušu:- Vaša tjelesna ljepota samo je zlatna posuda mirisavojèaroliji kojom omamljujete muška srca, ucviljujete ljubomorne žene i razbudujete njihovu mržnju. Niste vi krivi.- Ne gledam nikoga i neæu da se za mene brinu muškarci.- Ne, vi niste krivi, neæete da ih gledate. Ali zato što neæete

vi - dvostruko vas traže oni. Zato pazite, pogodujte carici,izvršavajte njezine želje, iako su vam neprijatne. Divite senjezinoj mudrosti, iako je nije izrekla, pokazujte joj pokornost, makar biste htjeli da bježite, povladujte joj, iako imakrivo. Laskajte joj, laskajte i opet laskajte... Vladarima se laska - upamtite!- Ne treba da se pretvaram. Svojoj kraljici služim iz dnaduše.- Zadržite njezinu sklonost, ona vam je veoma potrebna -reèe, pohita k vratima i išèezne u hodniku.Nera brzo zakljuèa budoar, ponovno sjedne na divan zagledavši se u vrata kroz koja je izašao."Što hoæe taj èovjek? Da mi iskaže neko plemenito prijateljstvo? Onda u vrtu naglašavao je strast, danas je sadržaj njegova šaptanja zvuèio drukèije nego u Bathyanyjevom vrtu. Mijenja li taktiku? Èudno. Od one veèeri nije mu bilo traga punih osam dana. Da, punih osam dana - sve do danas kad najednom sam ulazi u moju sobu. Kome da se na dvoru potužim? Što da uradim? Ništa, sama æu sprijeèiti njegovo proganjanje. Odsad me noæu mora pratiti komorkinja."Ipak, njezine su se misli i dalje navraæale razgovoru s tim èovjekom."Ima li na dvoru od muškaraca koji mi pogledima iskazuje kakve ljubavne èežnje? Car Franjo Stjepan? Jedini on - ali on mi je to rekao. Zašto bi se, dakle, krio?

Ili možda uistinu mijenja taktiku pa me kani ovako osvojiti? Je li medvjed na Bathyanyjevoj zabavi bio u perivoju kad sam razgovarala s maskom "noæ"?Ili je to tko drugi od dvorana? Po šaptanju ne mogu prepoznati glas. Taj èovjek ne gaji odviše poštovanja prema vla-darici.Èudno, govori o njoj, a nije odviše uljudan; ne, on nije njezin prijatelj, ali tko je? Èudne li sablasti što se zalijetaju u moj život poput crnih noænih leptira u goruæu baklju. Tko bio, opržit æe se. Da bar mogu sve to reæi Siniši. Ali to bi samo pod-jarilo njegov bijes prema carici što me silom drži na dvoru. Da, on bi planuo."Sjetila se Sinišinih rijeèi kojima je zaprijetio: "Mogao bih zbog osvete poèiniti stvari zbog kojih bi me carica smjesta dala strijeljati...""Kako su mu oèi plamtjele kad je to rekao! Ne, njemu to moram zatajiti. Da se povjerim prestolonasljedniku? To bi bilo vrlo nedelikatno. On je muškarac. Premda mije sklon, ne bih mu smjela o tom govoriti.Možda bi to shvatio kao neku koketeriju. Nipošto. Moja je sudbina da šutim." Umorna od takvih misli, usnula je kasno.TEŠKA UCJENAOd dana kad je bila na dvorskom žalobnom primanju, kneginja Vilma nije nigdje nalazila mira. Mužu se žalila na groznicu i èesto bi se zadržavala u svojim odajama èitave dane.Peti dan poslije ceremonije na dvoru najavi joj sobarica Tilda oca Alojzija, odgajatelja njezinog sina. Jezuit ude u budoar. Kneginja ga nevoljko upita:



- Da moj sin opet nije poèinio kakvu drskost?- Vidim - nije bilo pametno što sam svojim posjetomuznemirio vašu kneževsku milost. Blijedi ste. Otkako je dvoru koroti, vaša milost veoma pati.- Mogu li ostati hladna? Najednom dvije smrti. Silno meto potreslo, žalim kraljevsku obitelj.- U to sam duboko uvjeren. Iskušenje je veliko.

- Gospodin Bog bio je nešto preokrutan. No sad...

Htjela je prekinuti temu, ali jezuit upadne u rijeè:- Nije Bog bio okrutan, nego ljudi.

- Ljudi? - ponovi ona. Naglasak njegovih rijeèi bio je neobièno znaèajan. - Vi propovijedate da se sve dogaða po Božjojodluci.- O ovoj smrti nije odluèio Bog...- Ne shvaæam što govorite.- Èesto Boga pretekne èin ðavola ili njegove desne ruke:žene.Kneginji je življe zakucalo srce. U nju se poèeo uvlaèiti strah.- Ne razumijem vas.- Razjasnit æu vam. Ove dvije smrti nije htio Bog, negovrag udružen s taštinom žene.- Sad razumijem još manje.- Ali razabirete na što nišanim...- Ni izdaleka, nikako.- Vaše blijedo lice pokazuje da ne govorite istinu. Vi znatetko je skrivio tragediju.- Ja? Odakle da znam? - upita kneginja drhtavim glasom.- Onda æu vam to priopæiti ja.Nastojala je da prikrije uzbuðenje i reèe poluglasno:- Uistinu me zanima, ali, molim vas, sutra - sad sam jošslomljena.- Sutra više ne bi imalo smisla. Danas je važno.Stupio je bliže i poèeo:

- Iz laboratorija grofa Balzana nestala je boèica sa zarazom crnih kozica s kojom je on pravio znanstvene pokuse.Boèicu je uzela neka dama.- Dama krade? Sramota!- Još æete se više zgražati kad završim. Dama je, dakle,ukrala boèicu. Vidio ju je laborant grofa Balzana, a namjerajoj je bila da razori ljepotu svoje suparnice.- Kakva zamisao! - klikne Vilma. Njezin glas bio je leden.- Ali kakve to ima veze sa smræu princeze?- Veza je upravo strahovito prirodna. Mjesto suparnicenaletjela je na zarazu princeza Josipa, onda i princeza bavarska. Želite li saznati ime dame koja je to skrivila?Blijedeæi i dršæuæi, Vilma slegne ramenima:- Što joj ja mogu?- Ali mogu ja! Bila je kneginja Vilma Auersperg.Jezuitove rijeèi pobudiše u njoj svu snagu samoodržanja isamoobrane. Krikne glasom punim ogorèenja:- Lažljivac! Van iz moje sobe! Van iz moje kuæe. Huljo!Jeste li èuli? Smjesta, ili æe vas moji sluge baciti van!Mlado, okruglo, rumenkasto lice oca Alojzija tek se blago smiješilo:- Dobro. Reæi æu ocu Grandeu. Neka on doðe da vam dokaže.- Otac Grande? - naglo æe Vilma jedva skrivajuæi svojezaprepaštenje.- Da. Sobarica Pepi koja poslužuje groficu Neru razabralaje kako vaša Tilda ulijeva nešto u sivu gala-haljinu groficeNere. Nakon nesreæe sve je priznala ocu Grandeu.Otac Alojzije hotimice zataji daje to saznao od njezine sobarice Tilde.Vilma se ukoèila tek naèas, a onda vikne:- Nije istina. To je ðavolska spletka kojom me kanite uništiti i maknuti s dvora.



Ali se jezuit okrutno smješkao nastavljajuæi svoje prièanje:- Svoju suparnicu groficu Neru niste htjeli ubiti, nego jojsamo razoriti ljepotu i tako opet zakraljevati srcem cara Franje. Ali niste znali kakvim æe posljedicama uroditi vaš èin.- Lažete! Podlo lažete! Hoæete me ucijeniti!- Ne. Govorim istinu.- Smrvit æu vas i sve vaše...- U svojoj taštini izvrgli ste pogibelji od zaraze svoju okolicu. Vi i ne slutite da bi veæ za koji dan zaraza mogla izbiti i u- vama.Te su rijeèi razorile njezinu tvrdokornu odluku da se brani. Blijeda, u polunesvijesti, sruši se na divan.- Èuvate kutiju u kojoj je bila boèica zaraze, a ne znatestrahovite posljedice koje vas èekaju - naglasi otac Alojzije.Potpuno je pobijedio.Vilmin užas bio je nijemo priznanje.To oslobodi Alojzija pa joj prišapne:- Vratite kutiju u kojoj se nalazila boèica. Njezina je unutrašnjost kužna i zaraza može prodrijeti i uništiti vašu ljepotui vašu obitelj.Neupuæenost i strah pred zarazom potpuno su predali Vil-mu jezuitu Alojziju.Prestravljena, povuèe ga u svoju spavaæu sobu. Potrèi k jednom ormariæu, otvori tajni pretinac i prošapæe odskoèivši daleko:- Uzmite, uzmite!Toliko se uplašila da se nije usudila dotaknuti kutiju. A on uzme kutiju iz pretinca, spremi je u džep i izaðe u budoar.Napola u nesvjestici, kneginja se vukla za njim.Strah pred zarazom nadvladao je svaku drugu pomisao. U tom je èasu smatrala mladog jezuita svojim spasiteljem.- Za ime Božje - šapne ona - zar nema nikakve obraneod zaraze? Zar bih doista mogla oboljeti?

- Ne bojte se, dat æu vam lijek.Slomljena, ona klone na stolac.- Eto, vidite kamo vas je natjerala taština i neposlušnostprema nama. Morali ste prièekati dok groficu Neru maknesama carica. Mogli smo to postiæi ravnim putem. Ovako stenepromišljeno poèinili ubojstvo.Lecnula se i uskliknula:- Strahovito trpim zbog toga. Strahovito! Pomozite mi!- Mrtve ne možemo uskrsnuti. Preostaje vam jedino dasvoje nepromišljeno djelo održite tajnom i steknete svoj mir.- Kako? Savjetujte me.- Najprije - za vaš èin znamo samo nas trojica: grof Bal-zano, otac Grande i ja, dakle ljudi koji vas neæe odati carici.Od tih rijeèi ona je zadrhtala. A on nastavi polagano:- Ali mir svojoj duši valja da sebi pribavite sami.- Kako?Malo je prièekao i tek za koju sekundu odgovorio:- Milijun forinti za novi samostan i crkvu gdje æe tisuæeljudi moliti da vam Bog oprosti strašan grijeh.Upiljivši u njega preneraženi pogled, usklikne:- Gdje da uzmem milijun, a da to ne sazna moj muž?- To je vaša briga.

- Ako me prije uništi bolest od zaraze? Prije svega, dajtemi lijek da se obranim.- On je u rijeèima: nema zaraze u kutiji! Boèica je biladvostruka. Htio sam samo da vas oslabim i navedem na priznanje. Sad je, eto, dokaz u našim rukama -as njim i vi.To je pogodi kao udarac èekiæem. Magla u njezinim mislima prorijedila se i ona je razabrala što se dogodilo. Uspravila se i rasplamæenim bijesom vikne:- Priznanje ste htjeli? Huljo! Da me možete ucjenjivati?Huljo! Huljo!

li



To ga nije smelo. Reèe posve mirno:- Ništa nije nepošteno što se uèini za plemeniti cilj. Graditæemo crkvu da se tisuæe mole za oprost vašoj duši!Onda joj se primakne poput zmije i reèe smijuæi se:- Milijun je mala cijena za golemu dragocjenost kao stojeotkup vaših grijeha.Osjetila je želju da ga udari. Ali umjesto toga vikne:- Taj æete milijun proždrijeti vi, nezasitni i pohlepni lihvari.- Preoštar izraz za ljude koji vas mogu upropastiti s nekoliko rijeèi carici. Hoæete li to? Zbogom!Jezuit mirno pode prema vratima.Vilma razabere da taj put vodi ravno k carici. Od te pomisli sva se naježi. Zaèas nestadoše bijes i ogorèenje. Zastrepila je, pohitala za njim, zadržala ga:- Èekajte, ne znam što govorim.Stao je u blizini vrata. Šuteæi je èekao. Navlas nije htio da govori.Ona je to shvatila i nagne se k njemu:- U kojem roku tražite novac? - upita jedva dišuæi.- Mjesec dana.- Barem dva mjeseca - molim.- Neka bude: dva mjeseca.- Održat æu rok. A vi - molim vas - zahvalite se knezu naslužbi odgajatelja našeg sina.- Zašto? Nemam nikakva razloga. U vašoj kuæi veoma samzadovoljan. Ako sam možda vama, kneginjo, neprijatan - izvolite me sami otpustiti.U oèaju stisnula je šake. Zaželjela je tuæi, udarati, razbijati.- Ne bih znala opravdati pred mužem zašto vas više ne želim vidjeti u kuæi.- Onda mi ne preostaje drugo nego da i nadalje odgajamvašeg jedinca. Pošto smo uredili glavne raèune, molim jošodgovor na jedno pitanje.

Kneginjin pogled odavao je da strepi od nove pogibelji. Alojzije priðe bliže. - Vi ste se oèito pobojali daljnjih posljedica i odredili da sobarica ukloni okuženu haljinu.- Nisam. Zar haljina nije u sobi grofice Nere?- Grofica Nera imala je odjenuti haljinu za sveèani dine uèast princeze Amalije, ali je haljina netragom nestala. Bit æeda ju je ukrao grofièin anðeo èuvar. Danas više ne bi slovilaza ljepoticu...- To je najbolji dokaz da nisam ja dala odstraniti haljinu.- Mogli ste je ukloniti da sprijeèite daljnje širenje zaraze

po dvoru. Kad se uzbuðenje slegne, mogla bi se haljina naæiponovno, i to u grofièinoj garderobi.- Uvjeravam vas da o haljini ne znam ništa.- Dakle, niste je dali ukrasti?- Nakon svega što znate, zašto ne bih i to priznala?- Vama se baš ne može vjerovati. Meðutim, groficu je Bogèuvao. Carica je umjesto sive odredila drugu boju za dvorskedame. Upamtite: siva gala-haljina nosi u sebi vjeènu rugobuili smrt za onoga kome se podmetne, ali i za onoga tko je podmeæe.- Ne bih je ni èasa držala u svojoj kuæi. Izgubila sam glavui nisam se brinula za haljinu.- Sad je siva haljina izgubila pristup na dvor - naglasi onjoš jednom."Ili još tko èetvrti zna za ovu tajnu, ili se kneginja vješto pretvara?" mislio je Alojzije opraštajuæi se poklonom.Vilma gaje u duši tri puta proklela. Ovila je ledene ruke oko vruæe glave jadikujuæi u svojoj duši: "Lebdim nad jazom o jednoj niti i ne znam kad æe se prekinuti da se strovalim."Razmišljala je o žalobnoj audijenciji.">Zašto se to moralo dogoditi?< tako se pitala carica. A odgovor je stajao uz nju, utjelovljen u toj prokletoj provincijskoj grofici. Da nije bilo nje, ne bi, eto, sada bila vezana jezuitskim



okovima i nemir~nom savješæu. Bože, zašto sam bila tako nepromišljena? Kad bi carica saznala sve to, morala bih poèiniti samoubojstvo. Drugo mi ne bi preostalo. Jednim milijunom moram zaèepiti gubicu crnom zmaju. Gdje da ga uzmem? Fritz je prosjak. Daje karneval, našla bih bogatog ljubavnika. Ne mogu prodati obiteljske dragocjenosti - to ne bih mogla sakriti pred mužem. Tko æe mi pomoæi? Tko..."Lutala je iz jednog kuta sobe u drugi i ponovno legla. Za pola sata smislila je:"Jest, ako s dvora nestane grofica Nera, car Franjo ostat æe usamljen. Zatvoreni su svi putovi da naðe novu ljubavnicu. Jedini put otvoren je k njegovoj sestri princezi Šarloti. A kod nje sam ja. Èim nestane grofica Nera, Franci æe se vratiti. I milijun æe biti isplaæen!"Opet je šetala budoarom, a onda pogledala na sat, pozvonila sobarici i naredila joj da upregnu koèiju.Obukla je crnu haljinu sa crnim velom.ŠURJAKINJA MARIJE TEREZIJEU svom beèkom stanu Siniša je opet ureðivao vaze sa cvijeæem, poravnavao naslonjaèe i zastore, svaki èas dozivao Filipa i davao mu naloge.- Misliš li, Filipe, da me ona zaista ljubi?Starac se okrene k njemu.- Podjetinjio si. Kako da te ne ljubi?- Ljubomoran sam stoje na dvoru.- Pa to je najlakše. Uzmi je s dvora. Èemu to njoj?- Carica je ne pušta.- Onda šuti i budi sretan što se rastapa u tvom naruèju.Mogla se rastopiti na lomaèi! Na to si veæ zaboravio.

- Treba da me na to èešæe podsjetiš.Vani su zadrndala kola. Zaèas uleti u sobu Nera sva ružièasta, nasmijana i baci se u raskriljene ruke svog muža.- Izmolila sam dopust, a ti se zbog toga ljutiš, zar ne? -

smijala se ona ljubeæi ga u crnomanjasto lice. - Gle, i Filip seljuti što sam došla. Daj, stari, svoju ruku da je stisnem i zamolim za oproštenje što sam tu.Siniša se opijao dahom sreæe što ju je donijela i sav se predao tom užitku.Filip se smješkao i prièao joj s užitkom:- Kad vas nema, trèi po ovim sobama kao zaljubljeni maèak po pustom krovu. Tako, tako, išèupajte mu kosu - bit æemožda pametniji. Pregusta kosa ždere mu pamet.Zajutrak proðe u smijehu i šali.Poslije jela Siniša poène ispitivati svoju ženu o njezinom životu u danima dvorske korote.- Živimo povuèeno. Kraljica se zatvorila u svoj kabinetpresvuèen sivim satenom. Èudno to izgleda - nekako kao uteatru. I princeze ne izlaze. Èitav dan dvoranama odjekujulitanije. Otac Grande propovijeda, moli i govori o smrti kaojedinom spasenju od bijede života. Osjeæam se poput èuvaricemrtvaca u dvorskoj grobnici. Ima i vrlo neugodnih prizora.Prilikom dinea kraljica uzdiše za bavarskom princezom, advoranke u njezinu predsoblju rugaju se i šapæu. Jedna je primijetila: "Kraljica plaèe da ne bi prasnula u smijeh od radostišto se riješila bavarske princeze." Na dvoru nitko ne boluje odprevelikih osjeæaja.- A kako živi car Josip? - upita Siniša.- Èudnovato. Nijem je. Car Josip koji je pokazivao najmanje ljubavi prema prestolonasljednici najiskrenije žali zanjom. Ne dolazi više na dine. Po kraljièinoj odredbi moramse brinuti za njegovo dvoranstvo, ali ga nisam vidjela punihpet dana.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Èudiš se tome?- Mislim da ga boli savjest što je bio tako hladan premasvojoj dobroj ženi. I drugi su èudni. Princeza Amalija neprestano ljubi carici ruku, prati je na svakom koraku kao daje zaboravila svoju ljubav prema princu Ernestu. Elizabetapobuðuje strah. Svaki dan odijeva se u kraljevske haljine, stoji pred zrcalom i razgovara sama sa sobom - dijeli zapovijedinevidljivim paževima. Van Swieten je zabrinut. Èini se da munije sasvim jasno njezino duševno stanje. Samo Marija An-tonija je vesela, naravno, kad je nitko ne vidi. Ta me mala neobièno voli. Dolazi kradomice u moju sobu pa me onda grli,cjeliva i šapæe mi: "Vi ste lijepi, ljepši od madone - najdražiste mi od svih na dvoru." Nestašna je. Kraljica ju je veæ triputkaznila zato što neæe da moli krunicu.- Pa što radiš u tom strahovitom krugu?- Posla ima napretek. Osobito u odajama preminule pres-tolonasljednice. Moram pregledati inventar svih njezinihstvari. Sve se to slaže u sanduke. Sirota bavarska princeza,iskreno sam je voljela.Dugo je prièala. Filip je tri puta spomenuo da je koèija spremna da ih odveze na šetnju.Na ruèak su se vratili puni sreæe i vedrine.U èavrljanju, cjelovima, radosti i smijehu proveli su vrijeme do sutradan.

Prijepodne odvezli su se na Waldburg da posjete Sandu i njenog muža. Malakoczv ih zamoli da svakako podu u posjet njegovoj gospodarici grofici Oktaviji Thurn - jer to iziskuju društveni obièaji. Tome su se pokorili i otišli.Visoka, uvijek u crno odjevena grofica gotovo je bila nalik na mrtvu sliku. Crne èudne oèi gledale su Neru ukoèeno, stakleno i ledeno.Naprotiv, glas joj je zvuèao mekano i toplo.

Duge bijele ruke složila je u krilo. Uzdahnula je gledajuæi Neru:- Vi ste sretni. To mi pokazuju vaše oèi. U vama vri život.Samo ne zaboravite, ljepotice moja - nastavi grofica i pokažejoj mrtvaèke glave na zidu - poslije smrti ovo èeka i mene ivas jednako.- Znam, tako je odredila priroda.- Ne, ne - volja Božja - ispravi je grofica - i blago onomtko živi u spoznaji da moramo umrijeti. Siniši je oèito dosaðivalo njezino èavrljanje pa je, protiv društvene etikete, ustaoprije dama.Nera je razumjela i slijedila ga.Grofica im pruži ruku oko koje se ljeskala narukvica u obliku zlatne zmije - jedino što je u toj grobnici podsjeæalo na život.Vratili su se Malakoczvju na ruèak. Dok su sjedili za stolom, provezla se iz dvorca cestom niz brdo èvrsto zatvorena koèija.- Grofica se izvezla? - upita Nera.- Ona nikad ne izlazi. To je po svoj prilici onaj njezin roðakšto ima laboratorij. Grof Balzano bio je od jutros ovdje.Poslijepodne vratili su se mladi supruzi u Beè.Koèijaš je krenuo ulicom pokraj "Žutog grada". Nera primijeti ljude odjevene u crne halje sa žutom kokardom na grudima.- To su Židovi - razjasnio je Siniša.- Ne bismo li malo prošli tom ulicom? Htjela bih vidjeti te”ljude. Nikad to još nisam vidjela.- Poði, pokazat æu ti.Siðoše iz koèije i poðoše u "Žuti grad". Nera je razgledala kuæice i ljude pa su se opet polagano vratili na trg.



Nerinu pozornost zaokupi èaraparica stoje sjedila pod svojim šatorom krpajuæi èarape. Dozivala je nekog kavalira u španjolskoj odori s naboranim crveno-modrim rukavima.Iza Španjolca stupao je lakaj s bijelom vlasuljom i tako bezbrižnim izražajem lica kao da prezire èitav svijet.- Gle - upozori Nera Sinišu - taj Španjolac je ovdje poslanik. On je veliki protivnik jezuita i nastojao je sprijeèiti dakraljica protjeranim jezuitima pruži zaklon u svojoj zemlji.Njegov protest kraljica nije uvažila pa je poslanik obeæao daæe od svoje vlade pribaviti tajne dokumente o zloèinima što suih poèinili jezuiti u Španjolskoj.- Dobro si u to upuæena.- Rekao mije car Josip.Dok su ovako prièali, dobacivala je èaraparica španjolskom poslaniku vesele nasmijane rijeèi.Oèi su joj žmirkale i samo su joj malo virile ispod spuštenih vjeda. Nabori njezine kape padali su joj na lice i samo gdjegdje otkrivali po koji plavi pramen kose. Nera se zaèudi:- Gle, našminkana èaraparica!

- Oèito ne krpa gospodi èarape samo po danu - primijetiSiniša.Kako je Nera stala daje gleda, stao je i Siniša. Èuli su Španjolca kako pita:- Što ti moj sluga nije po volji?Španjolski poslanik govorio je lošim njemaèkim jezikom. Ona mu odvrati:- Vi ste s njim zadovoljni?- Potpuno.- A zašto vas pušta ulicom poderanih èarapa?- Èini se da tvoja mošnja ima rupu, moje su èarape cijele.Zar ne, Johanne? - okrene se on svom lakaju.Ovaj spusti glavu i postiðeno odvrati:

- Oprostite, gospodaru, uistinu su poderane, ali straga upregibu. To uistinu nisam ja kriv, pukla je putem.- Gle, beèki momak pa èavrlja španjolski - smiješila seèaraparica. - Bit æe odlièni gospodski lakaj. Ne da se njemukrpati èarape. Doðite da vam zakrpam. Amo vašu lijepu vitešku nogu!Španjolac se nasmijao i podigao nogu u njezino krilo. Èaraparica uzme iglu i èavrljajuæi nastavi siti. Nera se prisloni k Siniši.- Još nikad nisam vidjela uliène èaraparice. Toga nema nanašem Grièu.Nera je sa zanimanjem promatrala taj prizor. Siniša je dotle pošao k obližnjoj prodavaèici cvijeæa da okiti Neru.Ona osjeti da joj se netko straga približio i kao da se prignuo k njoj. Još se nije dospjela obazrijeti, kad je èula šapat:- Ako vam je drag život vašeg kavalira, ne dajte da mu ovažena zakrpa èarape.Hitro se trgnula i okrenula.Iza nje je stajalo blijedo stvorenje u crnoj kuti s uvojcima kraj uha i žutim znakom na grudima.- Što ste rekli?- Nisam sve što mislim, ali i to je dovoljno. Vaša je ljepotaogledalo dobrote, za nju sam stavio na kocku svoj život - akome odate.Nera mu htjede dati novaca.On to odbije. Lice mu je bilo tužno:- Moje rijeèi nisu izlika da izmamim milostinju.- Vi ste oèito slijepi i ne vidite tko je to: sirota èaraparica.- Vidim bolje od jastreba. Upamtite: ako ta žena zakrpaèarape onom kavaliru što za vas kupuje cvijeæe, tim æete mucvijeæem kititi grob...Jedva stoje izgovorio, nestane u maloj tamnoj ulici "Žutoga grada".

MARIJA JURIÆ ZAGORKASiniša se vratio s ružama. Nera ga povuèe za sobom i povjeri mu stoje èula. - Ilije luðak, ili njegove rijeèi kriju neku tajnu. Potražio bih èovjeka... - Ne. Idemo odavle. Obilazi me neki ledeni osjeæaj...Uputili su se prema koèiji i odmah odvezli u svoj stan.Sunce je zapadalo. Svijet je prolazio beèkim ulicama i trgovima. Braèni parovi, drugovi, znanci i prijatelji skupljali se u male i veæe grupe da prièaju ili da èuju nešto èime bi razvedrili svoju znatiželjnu dušu.Siniša je jahao prema velikoj palaèi u blizini Burga na kojoj se vijao crni veo. Bio je u plemiækoj odori. S druge strane palaèe stajala je grupa ljudi i raspravljala promatrajuæi znak žalosti. Kad je Siniša prošao kraj njih, èuo je razgovor:- Talijanski vjerenik u Beèu, a ona u grobu.- To je znak Božji. Nešto tu nije pravo.- A zašto kraljici toliki doktori? Zašto im nije zapovjedila

da princezu izlijeèe? - pitao je èovjek u staroj vojnièkoj bluzi.- Upalila su joj se pluæa. Kad pluæa gore, ni doktori ih nemogu ugasiti.- Mjesto mirtovim vijencem okitila se mrtvaèkim.Mladi grof zaustavi konja da bolje èuje što svijet govori.- A ona druga nosila bi krunu, našu carsku krunu, pa juje ostavila.- Prestolonasljednica? Što bije ostavila?- Kako nije?- Velim vam: nije.- Ta umrla je.- Nije istina! Nije umrla!Nekoliko se ljudi tajanstveno smješkalo, a oni drugi radoznalo napeli uši.

SUPARNICA MARIJE TEREZIJERijeèima i pogledima pitali su èovjeka koji je nastavio:- Gdje je umrla? Jeste li vidjeli njezin sprovod? Gdje suparade? Kad je pokopana princeza Josipa, bio je to sveèani sprovod. Istina, carica i kæeri nisu bile zato što su ležalebolesne od žalosti, ali bilo je velike gospode i gospoda - bilaje parada kakva se pristoji princezi. Nije li nasljednica prijestolja više od princeze? Jest. A ipak nije bilo parade. Na njezinsprovod morali bi doæi prestolonasljednik i carica i svi - zbognje nitko ne bi ležao bolestan od žalosti...- Bogme ne bih ni ja - potvrdi glasno jedan mladiæ.- Tako je - dokazuje purgar - a i zbog prijateljstva s Bavarskom bilo bi više parade nego da umre car Franci.- Istina, istina - potvrðuju ljudi sve napetije èekajuæi daljnji tok razgovora.- Sirota, nitko je nije volio. Bila je uistinu ružna.- Istina je - šapæu drugi. - Josip nije bio u nju zaljubljen.- Bogme ne bih ni ja - potvrdi glasno jedan mladiæ.Najednom jedna žena zapita:- Èujte, prijatelju, što to buncate? Zar su prestolonasljed-nicu proglasili mrtvom i pokopanom, a ona živi?- Tako je.- Bože nas oèuvaj, a zašto?- Tko bi znao?- Èujte, recimo da, ona nije mrtva...- I nije. Kad je bio sprovod? Tko je vidio sprovod?- Dobro - recimo da nije mrtva, nego je živa - a gdje je?- Možda su je nekamo poslali daje se riješe.Sve se više okupljao svijet i pridruživao razgovoru.- Bila je strašna nakaza.- Možda je baš bila prekrasna.- Onda joj lice ne bi pokrivali koprenom kad se vozila scarskom obitelji po gradu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Nikad je nitko u gradu nije vidio.- Sve je moguæe. Ako je rugoba, onda su joj pokrivali liceda je ne vidimo. Ako je lijepa, onda joj je Rezika pokrila liceda ona kraj nje ne bi izgledala ružna i stara...

- To može biti. Jest, to je moguæe - carica bi to moglauèiniti.- Ljubomorna je na svaku ženu - prièa neki pleæati majstor. - Kad na dvor uzima kuharice i kravarice, najprije svemoraju doæi k njoj. Onda ide od jedne do druge i izabire najružnije. Kad lijepe velikaške doðu na ples, moraju lice pokriti poput Turkinja...- Jest, jest, to smo veæ èuli - potvrðivali su ljudi.- Što na to veli Franci?- Sto on može reæi? Ni ja nemam rijeèi, a žena mi nijekraljica - naglasi stariji èovjek.- Nema Franci ni prava da govori. Stranac je i mora bitisretan što uz našu caricu dobro živi. Kome je ljepše negonjemu?!Pridolazili su novi znatiželjnici i pitali o èemu se govori. Odvratili su im:- Èudo! Prestolonasljednica nije umrla!- Razumije se da nije. Daje umrla, morali bije pokopati.Sa zanimanjem slušao je Siniša razgovor graðana koji susve bujnije razvijali svoju fantaziju.U palaèi preko puta, u salonu goblena iz doba Ljudevita XI. sjedila je kneginja Vilma. Uz nju je bio njezin ljubavnik mladi knez Fritz.Od èasa do èasa ona bi pogledavala na visoka dvokrilna vrata zastrta brokatom.- Bojim se - šapne Fritz. - Možda si se prenaglila. Ona neæe da se plete u to, mogla bi te odati carici.

- Tele si bio, jesi i ostat æeš.- Volio bih da imaš pravo. Radije sam tele nego da te izdacarici. To bi za nju bio povod da te progna iz zemlje. Ne bih tenikad više vidio. Zato radije ostajem - tele.Malo je èekao, a onda opet primijeti:- Makar sam tele, princeze ipak još nema.Ta èinjenica Vilmu nešto zabrine.- Slušaj, Fritz, nemoguæe je da sam se prevarila - reèeVilma nesigurnim glasom u želji da uvjeri sama sebe. - Nitkone mrzi caricu tako kao princeza Šarlota. Tome ima više razloga. Oèekivala je da æe joj Marija Terezija naæi nekog princa,a nije se za to pobrinula. Šarlota je sada smatra jedinim krivcem što sa èetrdeset dvije godine sjedi u palaèi s nadimkomstare djevice. Drugo: carica je zapostavlja. Princeza Šarlotaèlan je lotarinške dinastije, sestra cara Franje Stjepana, daklena dvoru ima mjesto iza najmlaðe kæeri svoje carske šurjaki-nje. To, dragi moj, izjeda Šarlotin život.- Zato ona demonstrativno ne dolazi na carski dvor i uvijek se isprièava bolešæu, a zdrava je poput svoga brata. Svaradost Šarlotina života sastoji se u tom da pronalazi sve štoMariju Tereziju ljuti i uzrujava. I to je Šarlotu ponukalo da samnom sklopi prijateljstvo, da me prima i aranžira sastanke scarem Franjom. Otkako je Franci prestao dolaziti, uskraæen jeŠarloti užitak da se igra ljubomorom Marije Terezije. Dakle,vidiš: sve to opravdava moje uvjerenje da æe prijedlog što samjoj ga juèer podnijela prihvatiti jedino zato da uzmogne svojpusti život osvježiti izazivajuæi carièin bijes. Reci, nije li to najprirodnija stvar na svijetu? Objesio si glavu poput visibabe.Zašto ne odgovaraš.- Zato što me boli. Opet æeš uspostaviti vezu sa carem. Aja?Spuštene glave sjedio je Fritz i šutio.Ona ga ljutito gurne.



- Nisam li ti zabranila da govoriš o tome? Pazi, razjariš lime, odbacit æu te kao pretijesnu haljinu. Muèiš me više odsteznika.Na vratima se pojavi mali nasmijani Francuz, dvorski meštar princeze Šarlote, i zapjeva afektiranim nazalnim glasom:- Njezino kraljevsko visoèanstvo princeza Šarlota lota-rinška.Vilma i mladi knez dignu se na poklon.U salon ude visoka i veoma mršava dama u crnoj svilenoj krinolini.Dugo suho gornje tijelo sapinje crni svileni struk. Široki izrez obrubljuje bijela suha ramena i ispoljava dugi vrat na kojem se ukoèila duguljasta glava. Produljeno hladno lice i šiljasti nos nisu nimalo ljupki, ali su joj lijepe velike tamne oèi koje odaju razoèaranu želju za životom.Prišla je Vilmi oèito prijateljski, ali je njezino lice ostalo hladno i ukoèeno.Mrke crte tog lica nikako se nisu mogle prilagoditi onom stoje htjela izraziti: Ni žalost, ni ljutnju, ni veselje, ni mržnju, ni prijateljstvo.- Oprostite, draga prijateljice. Predugo ste èekali. Meðutim... - tu pogleda mladog kneza, prekine rijeè i pruži mumršavu bijelu ruku na poljubac.- Knez me dopratio u želji da se pokloni vašem kraljevskom visoèanstvu. Prièekat èe me dolje u perivoju.Nakon ove kratke audijencije, Fritz izaðe, a Šarlota sjedne i ponudi kneginji naslonjaè:- Dobra moja prijateljice, razmislila sam o stvari i konaènoodluèila da vam budem na pomoæi.Vilma oduševljeno priskoèi i poljubi joj ruku. Šarlota nastavi potpuno apatièno:- Ponukala me na to sklonost prema bratu. U vama je imaojedinu prijateljicu svoje duše. Bili ste mu sunèana zraka u

njegovu carskom sužanjstvu. Zato sam i ja potpuno uvjerena da æe se vratiti k vama èim nestane s dvora ona kravarica koja je na njega ostavila èasoviti dojam.- Visoèanstvo, vaše prijateljstvo božanska je utjeha mojimpatnjama što mi ih zadaje razoèaranje u njegovu ljubav.- Pouzdajte se u sebe i njegovo srce. Vratit æe se.- Vaše æe visoèanstvo pozvati muža dvorske gospode?- Veæ sam ga pozvala. Danas popodne slala sam svog tajnika u njegov beèki stan, ali se bojim da neæe doæi. Tko prekoraèi moj prag, izgubio je carièinu sklonost, a on to neæe stavljati na kocku.- Ne vjerujem da su mu poznati odnosi izmeðu carice i vas.- Poruèila sam mu neka ne doðe u uniformi carske garde.Možda gaje zbunio moj oprez. Veæ je davno prošao sat kad jetrebalo da se prijavi u mojoj palaèi.Vilma je nestrpljivo brojila èasove razgovora s princezom, kad je ponovno ušao mali nasmijani Francuz i najavio:- Grof Siniša Vojkffy.Vilma odahne, a Šarlotine se usne lako osmjehnu.Dame izmijeniše poglede. Vilma hitrim koracima išèezne u pokrajnju sobu. Šarlota da Francuzu znak da došljaka pusti u salon.Siniša je ušao u velikaškoj odori i duboko se poklonio:- Vaše kraljevsko visoèanstvo izvoljelo me pozvati. Nekami oprosti, poruka je stigla u mojoj odsutnosti pa sam zakasnio.- Pridite bliže - reèe Šarlota gledajuæi mladoga grofa lor-

njonom. Postoje èasak istraživala njegovu vanjštinu, upita ga:- Vi ste kapetan u carskoj gardi?- Na službu, visoèanstvo.- Svakako, velikaš vrijedan pouzdanja. Inaèe vas njezinovelièanstvo ne bi obdarilo tolikim odlikovanjem da èuvatecarsku i kraljevsku obitelj.

*m* Uli iM



- Za to povjerenje dajem svoju glavu.Šarlota je šutjela gledajuæi pomno u Sinišine oèi.- Vaše je lice zrcalo iskrenosti i poštenja. To je važno. Odredila sam da ne doðete u palaèu službeno, nego samo privatno, kao velikaš. Ta je odredba imala osobitu svrhu. Želim svama govoriti samo o privatnoj stvari.Siniša se pokloni i uzvrati:- Uvijek sam spreman poslužiti vašem visoèanstvu.- Nisam vas zvala da služite meni, nego da ja uèinim uslugu vama.U Sinišinim oèima odrazilo se iznenaðenje. Ruka mu se nervozno trgnula. Obiðe ga nemir.- Vaša radoznalost bit æe odmah zadovoljena. Ono o èemuželim razgovarati s vama odnosi se osobno na vas i na još nekoga tko mije u rodbinstvu vrlo bliz. Tako ste vi zapali u sretnu okolnost da se ja brinem za vašu osobnu sreæu, makar bezvaše sreæe ne može biti sretan ni onaj radi koga to èinim.Sve više osjeæao je Siniša neprijatan nemir. Jedva je èekao da princeza nastavi.- Ima jedan uvjet, gospodine grofe, koji trebate ispuniti.Možete li kao velikaš, muškarac i vojnik dati èasnu rijeè princezi lotarinškoj da nikad nikome, ni privatno ni službeno,neæete odati moje ime?- Dajem svoju plemiæku, vitešku i vojnièku rijeè. Nitkonikad neæe moæi od mene izmamiti vaše ime ni ognjenim željezom.- Dorasli ste mojem pouzdanju. A sad na stvar: vama jepoznato da sam ovdje u Austriji strana. Moj život je pust, nemam ovdje nikoga osim brata. On mi je jedina utjeha i svi moji osjeæaji pripadaju samo njemu. Zato sam teško uznemirena.Ona je namjerno zastala da uoèi njegovo uzbuðenje.- Bratu prijeti velika nesreæa u ljubavnoj boli. Vije možetesprijeèiti...

Trgnuo se i zamolio:- Molim jasnije, vaše visoèanstvo.Iznenaðene i uznemirene duše èekao je odgovor koji nije nasluæivao.- Vama nije poznato na što mislim?- Nikako, kraljevsko visoèanstvo. Potpuno sam neupuæenu privatne stvari carske obitelji.- Vaša je žena dvorska gospoda.- Ni ona ne pozna privatne odnose na dvoru.- Dopustite, dakle, da vas ja uputim.- Molim vas.- Mojem bratu caru Franji prijeti nesretna ljubav. Sam mije priznao kako silno pati zato što ga dama njegove ljubavi

neæe da usliša. Brat mi reèe da æe je silom oteti ili æe se ubiti.

- Car traži uslugu? - upita Siniša.- On ne, veæ ja.- Da ja otmem tu damu?- Da - vi!- Ne znam u kakvoj je to vezi s pravom jer...- Samo je vi smijete oteti. Ta je dama carièina dvorskagospoða - vaša žena.- Visoèanstvo - usklikne Siniša. - Moja je žena èista inedužna.Porumenio je do èela, a srce mu je udaralo.- Upravo je njezina èistoæa uzrok velikim patnjama mogbrata. Da ga spasim od kakvog nepromišljenog èina, odluèilasam da vam to priopæim. Vaša žena doista odbija carevo udvaranje, dakle ljubi vas, a ja, njegova sestra, molim vas: uzmite svoju ženu s dvora prije nego što se desi nesreæa ili sablazan...- Ništa na svijetu ne želim više nego da njezino velièanstvomoju ženu riješi službe na dvoru.- Onda zamolite caricu da vam podijeli tu milost.



- Zasad je odbila molbu moje žene.- To sam slutila. Carica vašu ženu ne pušta s dvora. A to je,gospodine grofe, velika nesreæa za mog brata i za vas.- Koliko je to u vezi sa mnom? - zapita Siniša s pritajenimnemirom.- Slušajte: njezino velièanstvo izvolijeva pokazivati ljubo-mor i ne dopušta mojem bratu nikakav razgovor s ljepoticama. Poznato je da carica ne trpi uza se ni jednu lijepu ženu.Što se, meðutim, dogodilo? Vladarica je ustrojila prekobrojnomjesto dvorske dame, nenadano je imenovala dvorskom gospodom vašu èuvenu ljepoticu. Zbog nje krši i propise, odijevaje protupropisno napadno, odreðuje joj mjesto okom u okomojem bratu, šalje je s njim u šetnju i pušta ih posve same.Neprekidno ga upozorava na njezinu ljepotu. Zašto pravi tolike iznimke s vašom ženom?Ne èekajuæi da on odgovori, princeza Šarlota nastavi:- Odmah æete doznati i ovu tajnu. Moj brat pokazivao jesklonost prema kneginji Vilmi Auersperg. Kao otmjenu kne-ginju carica je nije mogla odstraniti s dvora. Jednom je topokušala, ali se plemstvo usprotivilo poniženju jedne knegi-nje. Kako nije mogla sprijeèiti da se kneginja sastaje sa carem,dovela je na dvor vašu ženu.Šarlota se èas odmarala, dok je on dršæuæi èekao da nastavi:- Sada èitavo plemstvo i sav dvor podrugljivo prièaju dajecarica dovela vašu ženu da bude suparnica kneginji Vilmi nebi li cara otkinula od nje.Sinišu oblije znoj. Teško je disao.- Meðutim, iz te spletke rodila se tragedija - nastavi Šarlota. - Da, gospodine, prava tragedija. Moj brat zaljubio se uvašu ženu do ludila. Molim, gospodine, ne uzbuðujte se - toje istina. Car mi je sam izjavio kako su ga zanijele èari vaše

žene. Štoviše, sam mije pripovijedao još nešto gore... Radi se0 prestolonasljedniku.- Zašto o njemu, visoèanstvo?- Zašto? I Josip se zaljubio u vašu ženu i sad se izmeðu cara1 Josipa vodi borba za njezinu sklonost. Ova tajna poznata jeèitavom dvoru. Vaša je žena nevino oruðe u ruci carice.Princeza nije Siniši dala prilike da to porekne. Navikla je na to da govori, a da drugi odobravaju. Osim toga, htjela je postiæi dojam i èitavu je prièu ispripovijedala u odluènom, uvjerljivom tonu.- Vaša je žena nevina. To najbolje dokazuje priznanje moga brata da ga ona odbija. Odviše sam rekla, ali ljubim bratai strepim za njega. Lakomislen je i strastven u ljubavi, a znamda je spreman poèiniti ludosti koje bi ga mogle uništiti, amene onemoguæiti u Austriji. No, kakav bi bio u takvom sluèaju vaš položaj? Vaše èasno ime i èast vaše žene? Oblatili bi jezato što je ostala poštena. Konaèno, carica æe napustiti vas inju kao što je odbacila svakog prijatelja kad joj više nije biopotreban. Kad sve to razmislite, preostaje vam jedini zakljuèak da svoju ženu što prije odvedete s dvora i u svojoj domovini s njom uživate njezinu ljubav - daleko od dvorskihtrzavica.Spustivši glavu, Siniša je èekao da princeza završi. Pomislila je da on sumnja u istinitost onog što mu je rekla pa æe mu ponovno intimno i uvjerljivo:Ne dopuštajuæi Siniši da išta kaže ili pita, ulila je brzo i oštro u njegovu dušu sve što je smatrala potrebnim da ga slomi.Ustala je, pružila mu ruku na poljubac i polaganim koracima ostavila salon.Ušla je u pokrajnji budoar gdje ju je doèekala Vilma.- Jeste li sve dobro èuli? - upita princeza kneginju.- Izvrsno, visoèanstvo. Vaša je diplomacija natkrilila èuvenu diplomaciju Marije Terezije.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Ne kitite me svojim perjem, kneginjo. Govorila sam precizno nauèenu lekciju. Vi ste pravi genij! Pravo ste slutili.Kapetan je bio slomljen. Trebalo je da mu zavirite u lice.Svakako, o tom nije ništa znao ni slutio. Uèinila sam vrloopasan korak. Meðutim, kapetan izgleda pošten i sad samposve smirena. Zanima me hoæe li tražiti osloboðenje svoježene od dvorske službe.- Nakon onoga što ste mu rekli - potpuno sam uvjerena uto. Neæe dopustiti da mu žena dalje boravi na dvoru. Upravoje otrovan ljubavlju prema svojoj ženi. Jedan je od onih vitezova našeg doba koji nemaju drugog zanimanja nego da ljube,misle o ljubavi i dopuštaju da im ljubav ulazi u kosti. On plamti poput vlažnog drva. Kad ga jednom potpališ, izgara podmuklo, polagano, pritajeno i pisti, pisti kao da ga plamen boli.Tako su mi ljubav toga kapetana prikazale dvije dame iz Hrvatske koje poznaju njegov roman s groficom Nerom.- Onda æe naš pokušaj uroditi uspjehom. Odvest æe groficus dvora, a moj æe brat ostati u pustoši koja æe ga okruživati.Poželjet æe vas, kneginjo; bit æe opet sretan.U sebi je još dodala: "A moja draga šurjakinja Marija Te-rezija bjesnit æe od ljubomore. To æe joj ispiti život. A to i jest ono što želim iz dna duše."Omamljen, izašao je Siniša iz palaèe princeze Šarlote.

Sve što je èuo u sali goblena povezivao je s dogaðajima što ih je zamjeæivao oko Nere i sa svojim sumnjama, ljubomorom, strahom i strepnjom za njihovu sreæu i ljubav.Sve se podudaralo s neobiènim naèinom na koji je kraljica otela Neru na dvor prvih dana njihova braka.Sad je dozivao u pamæenje sve stoje onda slušao iz Nerinih usta. To je uzbuðivalo sve njegove misli i gonilo ga da što prije sazna istinu.

Stigavši u stan, našao je u spavaæoj sobi Neru. Bila je vedra i vesela. Sjeo je k njoj i milujuæi je poèeo govoriti:- Koliko sam sretan! I carevi mi zavide što mogu grliti tvojstruk.- Ah, carevi! Njima nije dana sreæa da upoznaju ljubav.- Ali to više imaju želju za ljepotom kao na primjer, carFranjo Stjepan.- Da, on ima dva zanimanja: voditi carici financijske knjige i udvarati ženama.- Udvara li i tebi?- Èini mi se.Nasmijala se podrugljivo, a on odvrati isto takvim smijehom:- Pazi, kraljica æe te zamrziti!- To se ne bojim. Priopæujem joj svaku rijeè kojom me po-èašæuje njegovo velièanstvo.Gotovo je uskliknuo:- Priopæuješ joj?- Nareðeno mije daje obavješæujem o svemu.- Onda æe još prije planuti ljubomorom na tebe.- Varaš se. Jednom me èak ukorila što sam sa carem suvišehladna i zapovjedila mi da budem prema njemu ljubazna.Prièala mu je to prostodušno, ali su rijeèi uskrsnule sumnju što ih je u njegovu dušu bacila princeza Šarlota navodeæi da carica Neru podmeæe kako bi ponizila i porazila Vilmu.- Kraljica te ukorila i naredila da budeš ljubazna? Nije li toodviše mistièna dvorska služba? Što misliš o tom?- Zaèudila sam se, ali mi je carica razjasnila kako je potrebno da car vidi da ima žena koje su ljubazne i poštene. Jošje naglasila da æe to cara izlijeèiti od toga da u svakoj ženi nazire objekt svoje zabave. Sve je to ponešto neobièno, ali su posvoj prilici vladarke drukèije žene nego mi ostale...- Nikad mi nisi pripovijedala o tom.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Zato što sam primijetila da se uzrujavaš zbog svega štose dogaða na dvoru. A zašto da se uznemiruješ zbog dvorskihbudalaština?- Ne. To su vrlo važni dogaðaji. Morala si mi to povjeriti.- Kako da ti povjerim kad ne slušaš s razborom nego smaèem u ruci? Prijetiš - samo se prisjeti kako si se grozio! Nemoram li se bojati da æeš zbog sitnica poèiniti velike nesmotrenosti?- Možda me s pravom koriš. Eto, obeæavam ti da æu bitipotpuno miran, ali, molim te, kaži mi sve što se dogaða okotebe. Sve. Reci mi što se to zbiva na dvoru.- Zapravo ništa, osim što mi je kraljièino ponašanje višeputa posve zagonetno.

- I drugi to opažaju. Prièa se kako te kraljica dovela nadvor da iz careve blizine istisneš kneginju Vilmu Auersperg.Zapanjila se i zamislila.- Da se riješi jedne suparnice, ona mužu dovodi drugu? Neuviðaš li daje to prevelika budalaština? Nije vrijedno da na totrošimo naše dragocjeno vrijeme.- Ne, hoæu da ti ovo objasnim. Prema tvojem razlaganjustvar je èudna. Ali sama veliš da ti je kraljica naredila da budeš ljubazna prema caru. Šalje te s njim na šetnju, odreðuje timjesto njemu nasuprot. Nije li tako?- Jest.Zaèudila se njegovoj upuæenosti. Njezine tanke obrve skupile se u nabore. Zahvatila je mislima prošle dogaðaje i nije se mogla oteti nekoj sumnji.Ako se kraljica na tako èudan naèin bori protiv Vilme? Ako ju je zaista odabrala za kneginjinu suparnicu?Sve to ispunilo ju je ogavnošæu. Sjeæala se svih pojedinosti. Èitav postupak vladarice prema njoj potvrðivao je te sumnje.Onda se trgne i pomiluje Sinišu:

- Zašto da trošimo divne èasove za razjašnjavanje dvorskihnaklapanja? Ne govorimo o tome.To nastojanje da promijeni razgovor još je više zabrinulo Sinišu. Èvrsto uhvati njezinu glavu i zagleda joj se u oèi:- Reci - ljubiš li me?- Veæ drugi put griješiš tim pitanjem.- Dobro. Ti me ljubiš, ali zato sutra bezuvjetno zatraži odkraljice da te otpusti iz službe.- Ali, dragi moj, to ne ide tako lako.- Ako odluèno zatražim da to uèiniš?Prestrašeno je gledala u njegove oèi. Razabravši u njima èudan sjaj, polagano ustane i priðe k prozoru.Ta gaje kretnja zaprepastila."Oklijeva? Nije li njoj boravak na dvoru ugodan?"I protiv volje pojavila se pred njegovim oèima slika mladog cara na koridoru za vrijeme sveèanosti kad je tako uporno gledao za Nerom.Ljubomor stoje od onog dana u njemu zadrijemao probudio se ponovno, pa mu je glas sada zvuèao oštro i uzbuðeno.- Ili dvor, ili - ja!Nera se preplašeno okrene:- Siniša!Taj ga usklik zaustavi.- Otkako sam na dvoru, izgubio si vjeru u mene, zar ne?- Veæ sam ti rekao: izgubim li vjeru, pružio bih prilike carici da me dade strijeljati. Bila bi samo njezina krivnja da izgubim vjeru u tebe. Ne zamjeri: boli me što oklijevaš ostavitidvor. Znam, lijepa si, najljepša od svih, godi ti što te careviobasiplju laskanjem i prijateljstvom...Na rijeèi "carevi" namršti se.- Ovo nije dostojno ni tebe ni mene! - odgovori Nerauvrijeðeno.U sobi je nastala šutnja.



Siniši se prièinilo da se njegova sreæa kotrlja po ulaštenom podu.Htio je potrèati k Neri, pasti na koljena i zamoliti je da mu oprosti.

Njezin pogled nije dopustio da se makne.Bio je tako hladan i leden kao pogled kojim ga je prvi put ošinula u salonu grofice Èikulini na Grièu kad se htio isprièati zbog svoje nasrtljivosti u šumi.Nera je krenula u salon...Sinišin mozak sjekle su misli: "Princeza Šarlota govorila je o caru Josipu. Koliko Nera hvali Josipa! Šarlota veli daje Josip stekao njezinu sklonost i zato je car Franjo nesretan. Zašto bi princeza tako govorila? Kakav bi razlog imala da ga preda mnom ocrni? Ona je rekla - istinu!..."Zakopao je ruke u bujnu crnu kosu lutajuæi mislima po prošlosti. Sjeæajuæi se Nerinih pohvala o caru Josipu, još je više raspirio svoje sumnje.U sobu u kojoj je uživao samo svoju sreæu pao je sumrak. Osjetio je daje osamljen, nesretan. Naglo ode u salon.Tu nade Neru kako sjedi kraj prozora i gleda na ulicu.Neko ju je vrijeme promatrao, a kad se ona nije obazrela, upita:- Što si odluèila?- Da ostanem na dvoru!Od tih je rijeèi protrnuo. Pale su mu na dušu poput utega. Upita prkosno:- Dakle odrièeš se mene?- I ti me to pitaš tako - mirno?...Naèin na koji je naglasila svoje pitanje slomio je svu njegovu snagu. Zarobljen ljubavlju i nadama u njezinu ljubav, pokorio se veæ u poèetku prvog braènog okršaja.- Samo znam da ne mogu živjeti bez tebe - šapne on i klekne joj do nogu.

Nije ni pokušao da se dalje bori. Nekoæ toliko prkosan i ponosan u prezrenoj ljubavi, danas kad ima tu ženu za kojom je ginuo, izgubio je svu snagu nekadašnje gordosti.- Eto, sudbina je moja kraj tvojih nogu, a sudbini se nitkone može oteti.- Samo sumnja mogla je da ti utisne u usta pitanje: "Ja, ilidvor."- Ne sumnja, nego želja da živim samo s tobom i za tebe,Nero.Šutjela je gledajuæi u mrak.- Hoæeš, dakle, da ostaneš na dvoru?- Ne pitaš me zašto?- Oprosti, vrele sam æudi. Evo, Nero, sada te pitam i tozašto hoæeš da budeš na dvoru.- Da ne izgubim tebe.- Èudne su tvoje rijeèi. Obeæao sam da æu te mirno slušati.Sve mi reci.- Dosad sam šutjela. Dalje više ne smijem. Eto, èuj me,Siniša. Kraljica mije zaprijetila: ako je ostavim, smatrat æe toizdajstvom. Traži od mene da joj služim - kao što traži od svakog vojnika. Rekla mi je: "Kad vojnik ostavi svoju dužnost,smatram ga izdajicom i kažnjavam. To vrijedi i za vas." I ondami je posve otvoreno priopæila: odem li i poèinim izdajstvo,opozvat æe tvoje pomilovanje i aboliciju mog procesa. Evo -sad znaš.- To je rekla? - usklikne Siniša.- Jest!- Kada? Kojeg dana?- U poèetku moje službe na dvoru. Jedne veèeri u perivoju.Princeze su me napale i spoèitavale mi moj proces, podmetalemi vješticu. Zatražila sam od carice da me otpusti s dvora.Odgovorila mije ovom strahovitom prijetnjom, i ja sam obeæala da æu ostati.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Nero, zašto si mi to zatajila?- Da ti priopæim te njene rijeèi kad si, i ne znajuæi za to,bijesnio i prijetio? Vidiš da to nisam mogla uèiniti. A nadalasam se da æe mi Josip svojim zagovorom pribaviti otpust sdvora. Meðutim, iznenada je izgubio kraljièinu milost.- A Van Svvieten? Naš prijatelj? Zar nije i on na dvoru?- Van Svvieten? Priopæila sam mu želju. Razgovarao je skraljicom, a onda mije povjerljivo šapnuo: "Strpite se, kraljicane popušta. Veli da vas - treba. Nezadovoljno me pitala jesteli me vi, grofice, zamolili za intervenciju. Ja sam to porekao."Eto, sad znaš sve.- Dakle tako, govorio je Siniša, a u sebi nadovezao: "Prijetnja kojom je kraljica zatvorila Neri sve putove s dvora i uzaludna intervencija Van Swietena opravdavaju tvrdnje princeze Šarlote."Nera nije znala o èemu razmišlja i napeto je oèekivala njegov odgovor.- Dakle, iza velike milosti kojom je kraljica obasula menei tebe skriva se zapravo njezina zasjeda. A tko zna nije li podkrovom te zasjede i ona tajanstvena dama s krinkom?- O kakvoj to dami govoriš? - upita ona.- O dami koja me poziva u svoje odaje na prvi kat.Široko raskolaèenim oèima slušala je Nera njegovo prièanjeo pozivu okrinkane dame.- Prvi put me zavarala i ja sam se našao u njezinoj odaji.Ležala je na postelji pod baldahinom. Liceje potpuno sakrilakrinkom. Drugi put je poslala crnca, ali sam joj ja poruèio kako mi propisi ne dopuštaju da se udaljim iz službenog ureda.Treæi put sam joj odgovorio istom porukom. Ako se iza tekrinke krije neka utjecajna žena, onda smo stekli novo progonstvo. Tko zna nije li sve to namješteno da me otme tebi?"Hoæe li to taknuti njezino srce ljubomorom?" pitao se Siniša, "i omraziti joj potpuno život na dvoru?"

Uzalud se nadao. Nera je odviše èvrsto vjerovala u velièinu njegove ljubavi.- To su grdne spletke - reèe ona. - Veliš da su odaje ovedame na prvom katu? Tamo stanuje samo carska obitelj saprincezama. Zar ta žena pripada njima?- Ne znaš gdje su spavaæe sobe?- U službi zalazim samo u dvorane i salone, spavaæe sobenisu mi poznate. Sve jasnije razabirem, Siniša, da postavljajustupicu našoj sreæi. I meni se dogodilo nešto slièno.Tek sad se usudila da mu prizna doživljaj s nepoznatim muškarcem koji je progoni hodnicima dvora kad se uveèer vraæa u svoje sobe.- Kamo smo to zalutali? - usplamti on. - Sad shvaæamzašto Beèani prièaju o dvoru toliko nepristojnih stvari. Nelažu. Ali, reci ne možeš li slutiti tko bi mogao biti taj noæni zavodnik?- Ne, nikako.- Nije li car Franjo?- On je ugojen, a pojava u plastu bila je visoka i vitka.- Možda - naglasi on gledajuæi èvrsto u Neru - car Josip?- Posve iskljuèeno! Prestolonasljednik mi ukazuje svakupoèast i iskreno prijateljstvo. Mrzi žene, a i kad ne bi bilo tako,mladi se car nikako ne bi odvažio na tako nedolièan èin.- Razabireš li, Nero, da smo zašli u zmijsku spilju? Iz nje

treba izaæi, a da nas ne ugrize nijedna zmija.- To sam veæ davno razabrala. Samo sam svoj jad nosilasama. Sad mi je lakše. Reci što da uèinim. Da zatražim odkraljice da me uza sve to otpusti?- Ne, nije potrebno.Prislonio je glavu na njezino krilo i pogledao joj u oèi:- Sjeæaš li se kako sam zatjerao konja u poludivlju masui oteo te sucima i zakonu? Ti si moja. Oslobodit æu te i kraljevske milosti.



- Sjeti se što mi je rekla: "Svaki pokušaj da me ostavitesmatrat æu veleizdajom."- Imat æe ona - veleizdaju!- Opet prijetiš!- Prijetnju æu izvršiti.- Siniša, što te opet snašlo?- Postat æu veleizdajnikom da oslobodim svoju ženu kraljevskog svodstva.- Sto namjeravaš?- Da bježim s tobom.- Bježati? Ne bismo se mogli sakriti njenom gnjevu. Uhvatit æe nas...- Tu joj radost neæu priuštiti. Razmislio sam u nekoliko trenutaka. Odvest æu te u inozemstvo, u Prusiju ili Rusiju, tamogdje je bolje ili sigurnije.- Zar je to moguæe?- Ako ti hoæeš, draga - nemoguænosti ne postoje.- Slijedit æu te kamo god želiš.Njezin odgovor usplamti u njemu èitavu dušu. Zagrli je tako èvrsto da je gotovo kriknula.- Nesreæa hoæe da progoni mene, ali æu ja progoniti nju.Ustrajno, do posljednjeg daha. Borio sam se s njom da te stek-nem, utuci æu je da te mogu zadržati.- Ako odemo, što æe biti s mojom starom bakom?- Javit æu joj da smo otišli u svijet, a dotle æe valjda prestati kraljevski hirovi, i mi æemo se vratiti. Filip je unio svjetlo inašao ih kako zagrljeni sjede na divanu.- Filipe - oslovi ga Siniša - ti si oduvijek živio za mene.Hoæeš li mi iskazati neprocjenjivu ljubav?- Veæ i u mene sumnja - odgovori Filip i nasmije se. - Štoti treba?- Mnogo novaca.- Da kujem cekine?

- Ni to nam ne bi bilo na štetu, ali kako to ne znaš, eto, pu-tuj u Zagreb. Pokupi svu gotovinu i založi moju palaèu što samje dobio od strica sa svim dragocjenostima koje tamo naðeš"- Bog budi s tobom, zar si poludio?- Ja ne - ali netko drugi kojega ipak drže najpametnijim.- Doista treba da putujem?- Siniša govori istinu - potvrdi Nera.- Ako je potrebno, idem.- I baku æeš zamoliti da i meni pošalje što više novaca -

reèe Nera.- Što vas je to snašlo?- Kad bude vrijeme, saznat æeš - odgovori Siniša. - UZagrebu prièaj da nam predstoji sjajna buduænost na dvoru izato æu ovdje kupiti prekrasnu palaèu pa mi treba novaca. Zadva dana spremi se na put.- Dobro, požurit æu - reèe Filip i izaðe da prostre veèeru.Siniša stane Neri razglabati svoju osnovu.- Kad Filip donese novac, pribavit æu putnice na ime svogastrica grofa Vojkoviæa. To mi ime pripada po njegovoj vlastitojželji. Filip æe potrošiti prilièno vremena, ali se može vratiti zamjesec dana. Kad novac bude u našim rukama, zatražit æeš odkraljice dopust od tri dana. To je dovoljno da stignemo do prvegranice. Zato budi kraljici dvostruko ljubazna i poslušna, probudi u njoj nepokolebljivo povjerenje i prièinjaj se kao da siveoma sretna na dvoru. U odreðeni èas mi æemo otputovati.Nitko neæe slutiti kamo smo nestali. Nitko neæe ni posumnjatida smo pobjegli i tako æe nam ostati vremena da se u inozemstvu dobro sklonimo.- Predivna zamisao - usklikne Nera i ushiæeno zagrli Si-nišu. - Divna ideja, sam Bog ti je poslao!"Taj Bog je lotarinška princeza, šurjakinja premilostive kraljice koja se tako bezdušno igra s mojom sreæom", reèe Siniša u svojim mislima.



Preostala su im dva dana užitka u sreæi i ljubavi. Onda su se rastali s vrelim cjelovima, odreðenom osnovom bijega i nadama u osloboðenje.LIJEK ZA BUNTOVNIKASenbrunski dvor pružao je sliku stroge korote prema propisima španjolske etikete. Lakaje su odjenuli u sive odore sa crnim pucetima, ovratnicima i narukvicama. Gardisti su stajali u bijeloj uniformi. Svijetla puceta virila su ispod crnog vela, a ogrlice i zlatne spone bile su povezane žalobnom trakom. Dvorani viših stupnjeva nosili su svoje zelene i modre uniforme opšivene velom, a s ramena visjele su im crne vrpce.Jedini knez nadmeštar, kao najviša dvorska liènost, smio je na sivi prsluk obuci crni kaput, a prve dvorske dame obukle su sive haljine sa crnom koprenom.U potpunoj crnini bila je samo kraljevska obitelj - da se time jaèe istakne razlika izmeðu nje i dvoranstva.U koridoru s bijelih galerija spuštale se crne draperije.U dvoranama su pokrili sivim satenom sve što god je bilo sjajno i blistavo.Bljesak kristalnih lustera zatomljivao je crni veo, a konture kipova i slika jedva se probijale kroz guste crne tkanine.Dugim koridorom i izvanjskom žalošæu obilježenim dvoranama vladao je mir.Dvorani su hodali na prstima, govorili u pola glasa, a njihova lica poprimila su izraz propisne tuge.Ipak su našli prigodu da zamijete kako je kraljica ne samo tužna nego i nešto mrzovoljasta i kako se prestolonasljednik udovac napadno povukao u svoje odaje.Neki su utvrdili daje nestao s dvora.

Za ljude na dvoru nije bila tajna da se izmeðu kraljice i prestolonasljednika vodila tiha borba kojoj nisu znali prava uzroka.Ipak su te dvije pojave pružale neobièno mnogo graðe za dvorska govorkanja.Svi su prolazili dvorom progonjeni znatiželjom što se dogaða iza zatvorenih vrata.

U stvar su bili upuæeni samo najbliži caru Josipu, pa grofica Fuchs i knez Bathyany, a Khevenhiller je sve doznao.Bio je èetvrtak. Kroz otvorene prozore puhao je vjetar, prvi glasnik skore jeseni.U dubokoj crnini kraljica je sjedila uz pisaæi stol.S podlaktice pada trak crnog vela po njezinoj lijepoj bijeloj ruci. Ponovno je držala u ruci bijeli papir sa zlatnom krunom.Grof Koch je stajao pognut, u pozi vjernog sluge.- Sjedim ovdje s Josipovim pismom poput generala koji jeizgubio vojsku i topove pa samo èuva barut u koji neprijateljmože svaki èas baciti iskru. Strašno stanje! Kaunitz me uvjerava da Josip nema nikakvih prevratnièkih namjera. Evo dokaza, crno na bijelom. A sada kad bi trebalo da o tome raspravims njim, on ne dolazi.Koch je nastojao ublažiti carièin bijes.- Možda æe doæi.- Možda je prevrtljiv pojam. Josip se buni! To i sami vidite.Otkako je umrla bavarska princeza, nije izašao iz svojih odaja.Njegova zatvorena vrata prijete...- Velièanstvo, oštro pozovite prestolonasljednika, pa snjim porazgovarajte...- Pozvala sam ga. A on? Odgovara mi da ne može doæi jerga bole jetra. Neèuveno. Car Franjo oponirao mije s bubrezima, sin s jetrima, Kaunitz sa želucem. Zamalo pa æe oni protivmene povesti opoziciju - èitavu svoju utrobu. Nemam po-- MARIJA JURIC ZAGORKA


moæi. Borit æu se sama. Slušajte Koch: prestolonasljednikova jetra izlijeèit æu istim lijekom koji je oporavio careve bubrege... Uzrok njegove bolesti bila je kneginja Vilma. Kod Josipa je posrijedi Voltaire. Ono prvo je prirodno, ali nije prirodno kad mladog èovjeka zarobljuje budala koja piše knjige. On otima Josipu da uživa mušku mladost i zato revoltira idejno. Grofica Nera pobijedila je Vilmu pa æe pobijediti i Voltairea. Zato sam odredila da njezina muža pošaljete u nevjestinoj pratnji u Parmu.- Velièanstvo, još su tri tjedna do vjenèanja princezeAmalije.- To je predugo. Zato sam groficu Neru zaposlila u odajama prestolonasljednika i još - uveèer! Vi æete nadzirati temperaturu Josipova ponašanja prema grofici.- Velièanstvo, to mi spreèava zakon korote.- Pokušat æu nešto izmisliti.- Èekam zapovijed.- Treba da uèinimo nešto dok se Kaunitzovu želucu prohtije da s njegovim gospodarom govorim nešto odluènije.Požurite. Izgubljeno je vrijeme realno zlo jer se nikad više neda nadoknaditi.Koch se poklonio. Oštro i koštunjavo lice odražavalo je da je iznenaðen. Carici to nije izmaklo.- Vaše su misli veoma drske. Usloboduju se kritizirati moje naredbe.- Velièanstvo, nikad nisam osjetio potrebu da kritiziram.Sve što odredi vaše velièanstvo bolje je od najboljega.- Ipak ste se zaèudili što ja sa svojim naèelima pružamJosipu ovaj lijek. Moj cilj je velik i plemenit: hoæu da spasimsina, da spasim dinastiju. Upamtite, Koch: imam svakovrsnih

sredstava - dobrih i zlih. Treba da upotrijebim dobro i zlo -njime se služimo po Božjoj volji. To je, naime, smisao božanskih rijeèi: pomozi sebi sam, pa æu ti i ja pomoæi.

Osmjehnula se mahnuvši rukom što je bio znak da ga otpušta u milosti.Tiho je i pusto u odajama cara Josipa. U modrom salonu bavarske princeze Nera sastavlja inventar njezinih dragocjenosti.Nakon jednog sata rada potraži dvorskog meštra Rosen-berga i zamoli ga daje najavi svom gospodaru.Za nekoliko èasaka veæ se Rosenberg vratio i uputio groficu u carevu knjižnicu.Našla gaje okruženog knjigama i bilježnicama.Znatiželjno je istraživala njegovo lice, ali nije opazila nikakve promjene.Bio je blijed i melankolièan - kao i uvijek.- Velièanstvo, oprostite što sam se usudila zamoliti za audijenciju.- Nikome ne dijelim audijenciju, a vas primam kao prijatelja.- To sam se i nadala, velièanstvo.- Opet: velièanstvo. Zovite me gospodinom. Uistinu, jasam gospodin. Ne radim ništa, a imam više nego što mi trebaza život. Država pošteno plaæa nevjerojatni kapric prirodekoja me izbacila u kraljevsku kolijevku. Država plaæa, a japrimam i, eto, živim na tuði raèun. To je komotno, ali nezdravo.- Smijem li upozoriti velièanstvo da bi vam trebalo zraka?- Da, da zraka! Zraka mi nedostaje da me razriješi mojihokova što ih država tako skupo plaæa pa da me pusti van, uživot, gdje ima zraka, posla, a valjda i sreæe. A kako vi živite,grofice?- Obavljam dužnosti.- Odviše vjerno - naglasi on i pogleda je znaèajno.- MARIJA JUR1Æ ZAGORKA


- Smijem li moliti jasniji izraziMalo je oklijevao, ali se ipak odluèi. Priðe korak bliže i reèe promijenjenim glasom:- Niste došli k meni prijateljskom pobudom - da viditepostojim li ili ne. Poslali su vas.- Da. Njezino velièanstvo ozbiljno je zabrinuto za vas.Zatvorili ste se i nikog ne primate. Naredila mi je da pokušavam prodrijeti do vas. Njezino velièanstvo želi se uvjeriti davam nije zlo. To je sve.- Nije sve. Sto bi ona dala da može imati - sve!- Žao mi je što sa mnom ne govorite jasnije.- Kad se vratite k njoj, pitat èe vas što èitam, s kim korespondiram, kakve ste knjige vidjeli na mom stolu...- Možda se ovaj tren varate. Njezino velièanstvo govoriloje tako iskreno.- Vaše lijepe oèi ne vide ili neæe da vide prikrivenostonoga...- Molim razjašnjenje - naglo èe ona.- Grofice, još nikad žena nije upravljala dvoranstvom princa koji nema žene. Ovaj put kraljica je prekršila propise i odabrala prestolonasljedniku ženskog dvorskog meštra - i bašvas. Shvaæate li? Jednom sam vam veæ rekao: želi vas postavi

ti za špijuna meni. Je li vam sada dovoljno razjašnjeno?- A ja sam vam veæ jednom odgovorila da uhodarenje neubrajam u svoje dužnosti.Izrekla je te rijeèi nešto oštrije, a u njezinu je glasu zatitrao ponos.On priðe k ormaru, izvadi dvije knjige i stavi ih na stol.- Priopæite njezinom velièanstvu da ste na mom stolu vidjeli Psalme i Bibliju. Evo, gledajte. Ne morate lagati!Oboje se nasmiju. Nera se oprosti.

- Molim vas, grofice, ostanite još èas. Ili ste tako mnogozaposleni u odajama pokojne princeze?- Njezino velièanstvo zapovijeda mi da izmeðu 8 i 10 uveèer sastavljam inventar dragocjenosti. Oprostite ako timesmetam vašem dvoranstvu.- Prekrasno organizirana policija. Daje na vašem mjestukoja druga, oni bi znali ne samo što èitam nego i što kanimsutra misliti. Ipak, doæi æe vrijeme kad æe od vas tražiti veæešpijunske izvještaje.Shvatila je svu rugobu svog položaja, ali se nije htjela tužiti na caricu. Pokušala je daje on razumije:- Ove odredbe njezinog velièanstva svakako mirišu našpijunažu. Nadala sam se da æe Van Swieten isposlovati mojotpust s dvora, ali bilo je uzalud.- Ima èasova kad vas i ja želim osloboditi ovog muèilišta.To su èasovi kad sam pošten. Ima opet èasova kad mije dragošto nisam uspio, a to su èasovi egoizma.- Zar je to moguæe? I vi me napuštate?- Napuštam?- Niste li mi obeæali prijateljstvo? Nije mi prijatelj tko mene želi osloboditi odavle.On sagne glavu.- Kad biste vi znali kako je u ovom kotlu - on pokaže nasvoje grudi - i što tu sve kipi i vri! Popovi vele: svatko imasvog anðela èuvara, a ja velim: svatko ima svog ðavola. I kadga on zahvati, vodi ga putem koji u trenu smirenosti zovemonepoštenim. I ja imam svog ðavola. Ali na rubu zla zadržavame ono malo dobra što je u meni i vraæam se pun pokajanja isamoprijekora. Ali ðavo ipak dolazi ponovno. Htio sam ga seosloboditi tako da vam priznam...Tu naglo ušuti.- Što ste mi htjeli priznati? - upita Nera.- Svoj grijeh prema vama.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Prema meni? - Nera æe zaèuðeno i sjeti se Sinišinog upozorenja da bi Josip mogao biti njezin noæni progonitelj.- Ako ste štogod zgriješili prema meni, smanjit æete, a možda i izbrisati krivnju ako mi iskreno priznate.Josip ponovno spusti glavu i obori pogled.- Ako mi to priznanje otme ono jedino što imam na ovomdvoru?- A što je to?- Vaše prijateljstvo.- Priznanje je znak pokajanja. Tko se kaje, veæ se po

pravio...Razmišljao je nekoliko sekunda i poèeo poluglasno:- Nisam dobar kakvim ste me smatrali, ali ni onako zaokakvim biste me smatrali da vam priznam svoj grijeh. Èovjek sam i plemenit i egoistièan, rekoh vam: imam svogðavola i èesto se borim s njim za - vas. Dopustite da tu borbu dokrajèim pa da vam onda pridem kao pobjednik - a nekao krivac.Dugo je promatrao njezine oèi. Nastavio je ne prekidajuæi:- Vaše mi oèi govore da sam smanjio vaše povjerenje prema sebi. Molim vas, zaboravite što sam rekao, zaboravite iizbrišite. Uèinite to, grofice.Zaèuðeno je promatrala njegovo blijedo lice. Nije ga nikad vidjela takvoga i uèini joj se da se u njegovoj duši dogaða mnogo toga stoje svima nepoznato.- Velièanstvo, svojim ste me rijeèima uistinu zbunili, ali jaæu, prema vašoj želji, zaboraviti da ste nešto rekli.- Hvala vam.Promijenio je svoje držanje i glas, pa onda pošao k pisaæem stolu i mirno poèeo:- Kad završi korota, mi æemo se preseliti u Burg. Tada æuizaæi iz svoje rupe tražiti Mirni. Sad mi je to nemoguæe. Kadna dvoru svuku svoju žalost, neæe toliko paziti na mene. No-

sim u sebi veliku odluku da se uhvatim u borbu s kamarilom njezinog velièanstva. Makar se opasali jakim zidom, jurišat æu i, ako bude trebalo, udariti glavom. Vidite, u neradu se raspadam, postajem spužva - zla... U poslu æu biti jak i otet æu se sam sebi.- Ipak ste bolji nego što se prikazujete - primijeti Nera.- Ili gori.- Uzalud se optužujete. Moje je uvjerenje èvrsto.- Rado bih da se niste prevarili...Poljubi joj ruku i isprati je do izlaza.Odlazeæi, Nera je razmišljala:"Ako je on taj noæni posjetnik i crna krinka na maskiranoj zabavi, onda je sigurno to taj >ðavo< koji ga navodi da griješi prema meni i sad se kaje.Da, kajanje nije znak zlobe. Ipak, snalazi me osjeæaj da nije on taj noæni posjetnik. A, opet, što bi tada bilo ono èime griješi prema meni?"Prispjela je u predsoblje i ušla k carici.Zaèudila se toènosti kojom je Josip predviðao vladarièina pitanja.Marija Terezija doista je ispitivala Neru sve stoje Josip pretpostavio.Mirno i uvjerljivo odgovarala je Nera kako na stolu nije vidjela ništa drugo osim Biblije i Psalme. Vladarica mahne rukom i mrko je pogleda:- To je komedija da zavara vas. Zar to niste opazili?- Velièanstvo, ja sam se zaèudila, ali opet, prestolonasljednik se tako duboko kaje zbog svog držanja prema pokojnojprestolonasljednici da možda èita Bibliju kako bi se utješio ismirio svoju savjest.- A što vam je govorio o prestolonasljednici?...- Da žali što s njom nije bio ljubazan i što se nije na druginaèin oslobodio braène veze.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Nemoguæe je da bi se on kajao.- To je moje opažanje: vjerno i nepobitno - usudi se protiviti Nera.- Prepuštam vas vašem uvjerenju i pitam: ako je vaše

opažanje ispravno, možda æete moæi odgovoriti i na ovo: neopažate li da prestolonasljednik mrzi žene, da za njih nemanikakva osjeæaja, èak ni prirodnih? Vi biste to morali lakšeopaziti nego ja, majka...- Velièanstvo - odgovori Nera oborivši oèi - nemam iskustva i ne mogu to prosuditi.- Zaboravila sam da ste udani tek nekoliko mjeseci. Vidite,on je moj prvorodeni sin i prestolonasljednik, a ja, majka i vla-darica, dršæem pri pomisli da æe ostati vjeèni pustinjak. Kadbih mogla saznati zašto se on tuði od nas i kako da mu pomognem - sve bih mu uèinila. Do vas je da mi pomognete...- Smatrala bih se presretnom da mogu vaše velièanstvoobavijestiti o svemu tome. Jedina je moja želja shvatiti i služiti vaše velièanstvo.Èini se da su te rijeèi u carice probudile neku sumnju jer je pozorno gledala Neru.- Dosad ste nastojali da se nekim intervencijama oslobodite dvorske službe.- Oprostite, velièanstvo. Moja mladost, prvi dani braka,osjetljivost - sve to uèinilo me nestrpljivom. Svega sam se bojala, nisam se znala snaæi, a sad, velièanstvo, razabirem kakvame zadesila sreæa što me velièanstvo poèastilo mojom službom. Smirila sam se i osjeæam se sretnom, sve mi je lijepo iugodno. Ništa mi nije teško, èak ni to kad me dvoranke zlobnopeckaju što me velièanstvo imenovalo nadzornicom prestolo-nasljednikova dvoranstva. Smiješim se na to zato što znam daje to samo zavist i rado obavljam svoju dužnost."To bi znaèilo da joj se Josip veæ sviða", mislila je kraljica gledajuæi u Nerine oèi, a glasno reèe:

- Dugo je trebalo da se uvjerite kakvu mi zahvalnost dugujete. - Da jaèe naglasi svrhu razgovora, carica reèe:- Za vjernost dajem neogranièenu milost - za nevjeru nemilosrdnu kaznu. Moje su vam obje ruke rastvorene, dragomoje dijete. Naša je veza savršena.- A moja sreæa potpuna.Iako je govorila mirno, Nera je osjeæala strah da carica ne primijeti uzbuðenje koje joj uznemiruje dušu pri svakoj neistinitoj rijeèi.- A sad, kæeri moja - zadovoljno æe kraljica - pomozite mida oslobodim sina iz pustinjaštva. Znam, nije vam neprijatan,dakle sve je u redu. On pokazuje prema vašem duhu prijateljsku sklonost, poštuje vas kao èovjeka, što mije i sam rekao.Pokušajte s njim razgovarati i nastojte pronaæi što ga muèi. Ilije nezadovoljan sa životom, ili sa èim drugim?Nakon tih rijeèi carica uzdahne i promijeni glas:- Èesto razmišljam: kad bi Josip našao ljubavi u žene, biobi spašen, vjerujte. Ovako je prepušten sam sebi, muèi i sebei mene. Kad bi zavolio i najjednostavniju barunicu, ja bihnjegovoj ljubavi pružila najjaèi oslon, samo da ga spasim odnjegove melankolije.Govoreæi, carica je pažljivo promatrala Neru i mislila u sebi:"Ako joj ovo nije jasno, onda je pastirica..."Meðutim, Nera je slušala poput podanika u službi i šutjela.- Pokušajte prodrijeti u dušu dvorskog pustinjaka. Ako bivas tko uznemiravao i najmanjom ironijom, odgovarat æepreda mnom. Molim vas, pazite tko dolazi k njemu i èime sebavi, to je vrlo važno jer æemo saznati što ga od nas otuðuje.Dakle?Pitanje podsjeti mladu ženu da mora odgovoriti carici. Na-smjehnula se i odvratila:

- Velièanstvo, uvijek sam spremna da izvršim vaše odredbe. Pazit æu na sve što ste mi naredili.



Carica je otpustila svoju dvorsku gospodu s najveæom lju-baznošæu i gledajuæi za njom mislila: "Lijepa grofice, tvoja se ljubav prema mužu veæ rasplinjuje! To je, uostalom, prirodno. Josip je mlad, bit æe car. Sve ide prema programu. Dogaðaji me predusreæu svojom blagonaklonošæu."Kasno na veèer, u društvu grofice Fuchs, kraljica je izmo-lila svoju veèernju molitvu.Kad su je dovršile, ona je tiho prošaptala:- Bože, znam da si groficu stvorio tako lijepom samo zato da služi meni. Primam je kao tvoj veliki dar...Nera ude u svoju sobu i upali svjetlo.Na dvoru je sve spavalo.Pod Nerinim prozorom opet se našao Siniša.Popne se i skoèi u sobu.Oni se zagrle.- Dugo je tvoja soba bila tamna.- Dolazim od carice - reèe ona tiho se smijuæi. - Zamisli:rastapale smo se u meðusobnom oèitovanju ljubavi. O svojojsreæi na dvoru govorila sam "velikim slovima".Fraze izreèene pred caricom Siniša je slušao sa zadovoljstvom.Najednom se malo iznenadi:- Nero, ti umiješ divno lagati. Kao da govoriš najuvjerljiviju istinu. Dvorska bolest, èini se, prelazi na tebe?- Gle, a tko me je uputio da joj lažem? Ti! Sad, evo, prigovaraš svojoj uèenici.- Ah ne, tek onako. Nisam dosad primjeæivao u tebe taj talent...- Laž nije izraz talenta, nego rezultat dobrog uèitelja, a mojuèitelj zapravo je kraljica. Nije me odabrala da budem ustuk

samo Vilmi nego i mladom caru. A mi smo se u tom putpuno sporazumjele. Tako spremamo naš bijeg...- Nije li te opet doèekao tvoj noæni progonitelj? - upitaSiniša.- Sad ne silazim sama, uvijek me prati komorkinja i takose više ne usuðuje pokazati.- Oh, kad bi mi poslužila sreæa da ga uhvatim! - usklikneon.- Neæeš imati prilike, dragi moj. Ali èemu da govorim oonom stoje prolazno? Treba da mislimo na ono što æe doæi, nanaše osloboðenje.- To je ono što želim i radi èega živim.- To je ono radi èega sam tako podatna carici, radi èegasam nauèila lagati.- Laži koliko ti snage dopuštaju, samo da ja u miru spremam bijeg.- Što si novo smislio?Dok je kraljica spokojno snivala, njih je dvoje raspravljalo o potankostima bijega iz dvora preko granice. A onda bi zagrljeni uzdisali za danom koji su èekali.

SABRANA DJELAMARIJEJURIÆ ZAGORKESLVARSSCA MARIJE TEREZUE, PRVI DIO, SVEZAK 4.Grafièka urednica Danijela KarikaKorektorice Paula Župan Mirjana ŠahGrafièka priprema Grafièko-likovna redakcija Školske knjigeŠKOLSKA KNJIGA, D.D. Zagreb, Masarykova 28NAKLADA MARUA JURIÆ ZAGORKA, D.O.O. Zagreb, Vlaška 72bZa izdavaèe Ante Žužul, prof. Željko Car Marino SmièiklasTisakGrafièki zavod Hrvatske, d.o.o.ZagrebTiskanje dovršeno u studenome 2004.1SBN 953-O-6O24"-0 Ccjeina)ISBN 953*60283-9 (qe:ma) (sv. 4-5)ISBN 953-0-60279-0 Csv 4. prvi dio)CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilišna knjižnica - ZagrebUDK 821.163.42-31JURIÆ-Zagorka, MarijaGricka vještica / Marija Juriæ Zagorka. - Zagreb : Školska knjiga, 2004. -(Sabrana djela Marije Juriæ Zagorke)ISBN 953-0-60248-0 [cjelina)Sv. 4-5: Suparnica Marije Terezije ISBN 953-0-60283-9 (cjelina)Sv. 4: Dio 1

ISBN 9S3-0-60279-0 ^ ""_

U

Documents

04. Grička Vještica - Suparnica Marije Terezije