Geologija (i hidrogeologija) krša

Krš Dinarida

Mladen Juračić, Geološki odsjek PMF-a, Sveučilište u Zagrebu, 2006/07

Krš DinaridaJedan je od krševa u alpskom orogenu Europe:

a) Pirinejib) Iberski lanac (leži na starijoj osnovi. To je tip boranog orogenskog krša).c) Betijski kordiljerid) Alpski prostori: sjeverne i južne vapnenačke alpe (disecirani orogenski krš)e) Karpati (disecirani orogenski ali i zajaženi krš)f) Balkansko gorje (orogenski borani krš)g) Apeninsko gorje (krš Apulijske ploče)h) Dinaridi (Dinarski krš) (Slovenija >> Albanija)i) Helenidi (nemaju dolomite, a strukture se pružaju prema moru pa prevladava uzdužno dreniranje suprotno Dinaridima)

Europski krš1.Orogenski

krševi2.Epiorogenski

krševi

Krš Dinarida

• Već je napomenuto da hrvatski krš većim dijelom pripada Dinaridima.

• U Dinaridima je krš razvijen u punoj mjeri i predstavlja locus typicus krša. U Dinaridima razlikujemo (sl.16):

• Jadranski pojas (predgorje Dinarida)• Visoki krš (Dinarska zona sensu stricto)• Unutrašnji pojas

Krš Dinarida (Hrvatska i susjedna područja)

• Približno trećinu Hrvatske zauzimaju krška područja koja pripadaju Dinaridskom kršu.

• Pružaju se od Slovenije (Istre) na sjeverozapadu do Crne Gore (Prevlake) na jugoistoku, dok im sjeverna granica ide južno od Karlovca prema istoku gdje prelazi u Bosnu i Hercegovinu.

Litostratigrafski aspekt• Shematizirani geološki stup(sl. 15) Dinarskog

područja Hrvatske pokazuje da najstarije stijene u kojima je moguć razvitak krša pripadaju -

• karbonu u kojem prevladavaju klastiti(pješčenjaci, konglomerati i šejlovi) dok vapnenci i djelomično dolomiti dolaze kao ulošci i leće unutar njih.

• u permu, npr. u Lici ima mnogo dolomita s ulošcima vapnenaca. Mjestimično se javljaju i evaporiti.

Litostratigrafski aspekt• Donji trijas predstavljen je pretežno klastitima (sajske

i kampilske naslage), • srednji trijas ima facijes vapnenaca s dolomitima i

facijes klastita ponegdje s piroklastitima. • Donji dio gornjeg trijasa (karnik) karakteriziran je

klastitima, te mjestimično s boksitima koji označavaju emerziju, ali koji nisu kontinuirani u pružanju. Gornji dio gornjeg trijasa (norik, ret) sastoji se pretežno od dolomita koji mjestimično bočno alterniraju s vapnencima.

Litostratigrafski aspekt• Jura je uglavnom u karbonatnom razvoju u kojem se

izmjenjuju masivni i uslojeni vapnenci i dolomiti.• “Mrljasti” vapnenci u lijasu s laporovitom

komponentom i “Lemeš-naslage” u malmu s pojavama rožnjaka, te pojave klastita u sjevernoj Hrvatskoj izuzeci su u inače debelom karbonatnom slijedu.

• Kreda je izrazito razvijena u vapnencima i dolomitima (posebno gornja kreda s tzv. rudistnim vapnencima). Samo u sjevernim dijelovima ima pojava klastičnegornje krede.

Litostratigrafski aspekt

• Donji paleogen sastoji se od vapnenaca, ponekad s ugljenima u bazi (Liburnijski slojevi), dok u gornjem paleogenu prevladavaju uglavnom fliš, zatim Promina-naslage i Jelar-naslage.

• Neogen je sastavljen od lapora, glina, pješčenjaka, pijesaka i litotamnijskih vapnenaca.

• Najmlađi neogen (pleistocen i holocen -nekadašnji kvartar) uključuje šljunke, pijeske, les i glacijalne sedimente.

Litostratigrafski aspekt

• Pretežno karbonatni razvoj omogućio je dakako, izvanredno povoljne okolnosti za razvitak krša.

• Velika čistoća vapnenaca s 85-95% kalcita u karbonu i permu i čak do 95-100% kalcita u juri i kredi, pogodovala je potpunom razvitku krških fenomena.

• U Dinaridima imamo do 8000 m naslaga u karbonatnom razvoju na tzv "mezozojskoj karbonatnoj platformi" taloženih od donjeg trijasa do srednjeg eocena.

Tektonske predispozicije

• Da bi došlo do stvaranja krša, karbonati moraju biti izdignuti iznad erozijske baze .

• Otapanje, korozija i razaranje karbonatnih stijena do stanja kakvo je danas, ne bi bilo moguće da tektonskim pokretima (boranje, rasjedanje i/ili navlačenje) nisu izdignute i razlomljene karbonatne stijene (stvorene mnogobrojne pukotine duž kojih padaline mogu ponirati u podzemlje i podzemljem otjecati do erozijske baze.

Emerzije• Važan element za razvitak krša su

emerzije, tj. kopnene faze (Sl. 15), u kojima su egzogeni faktori mogli utjecaji na karbonatne stijene:

• perm/trijas• srednji/gornji trijas (paleoreljef u

srednjotrijaskim vapnencima s boksitom)

• kreda/tercijar (laramijska orogenetskafaza) dugotrajna i početak formiranja tektonskih struktura

• (srednji eocen – lutet, jača tektonika fliš)

• eocen/oligocen (pirinejska orogenetska faza) strukturno oblikovanje prostora

Emerzije• Manje se zna o procesima u neogenu (miocen i

pliocen 22 Ma!) u Dinaridima samo mjestimično nalazimo limničke sedimente.

• Krajem miocena ~ 6,5 ma važna je mesinijska faza.• Nakon toga mjestimično taloženje klastita u odvojenim

neogenskim bazenima, okršavanje u nepokrivenim predjelima traje sve do danas.

• Pleistocen i holocen -karakteristični neotektonskipokreti i velike klimatske promjene, koje znatno pospješuju okršavanje.

Krš Dinarida

• Na temelju morfoloških i hidrogeoloških osobitosti, područje Dinarskog krša dijelimo na: – jadransko područje (otoci i obalni pojas)– područje visokog krša– unutarnje područje

• tektonske predispozicije tj. intenzitet tektonike različiti su u ove tri zone.

• Detaljnije o svakom od tih područja:

Jadransko područje• Obuhvaća sve otoke i jadranski priobalni kopneni

pojas (Istra, Vinodol, Ravni kotari, Zabiokovlje). Granicu prema Visokom kršu teško je postaviti, no obično se smatra da jadransko područje prestaje u zoni izrazito strmijeg morfološkog izdizanja.

• Danas u tom području vladaju sredozemne klimatske prilike s relativno malo padalina (600-1200 mm/god) koje su nepravilno raspoređene (maksimumi su u jesen i zimi), zatim s velikom evaporacijom i blizinom mora (dodir i interakcija s morskom vodom).

• Prevladavaju mezozojski i paleogenski vapnenci te paleogenski fliš.

Jadransko područje• Borani tereni, reversni rasjedi, ljuske, pa i navlake

zbog podvlačenja Adriatika pod Dinarik. Karakteristično da gotovo duž čitave obale kredne ili starije karbonatne naslage reversno leže na flišu, ili su na njega navučene.

• Morfologija je zacrtana tektonikom (grebeni i doline pružaju se uglavnom u smjeru pružanja geoloških struktura).

• U (neogenu) razina mora bila je i znatno ispod današnje morske razine, tako da je okršavanje bilo moguća znatno dublje te se moralo odraziti i na površinskoj i na podzemnoj morfologiji.

Jadransko područje (Adrijatik) i Zona visokog krša (Dinarik)

Zona visokog krša

• Dinarski pojas (sensu stricto) - Dinarik holotipsko je područje (locus tipicus) za krš.

• Obuhvaća visoko uzdignute terene, debelog i dubokog krša. Ovo područje obiluje padalinama (u prosjeku oko 1 500 mm/god) s tim da ponegdje dosižu i ekstremne količine (Krivošije u Crnoj Gori npr. 5 000 mm/god).

• Padaline su kroz godinu pravilnije raspoređene, a dio ih je u obliku snijega, pa stvara privremenu akumulaciju na kopnu

Zona visokog krša

• Proteže se od Italije do Albanije. To je pojas s najvećom nadmorskom visinom. Pojas je vergentan prema jugozapadu i postoje izraziti alohtoni kontakti

• Izdužene gorske trupine s nizovima gora: Trnovskigozd, Snežnik, Snježnik, Risnjak, Velika kapela, Velebit, Mosor, Biokovo, Orjen, Lovćen, Rumija; ili Lička Plješivica, Dinara, Cincar, Čvrsnica, Prenj, Durmitor, Prokletije.

Unutrašnji Dinaridi• Unutrašnji pojas nastavak je južnih Alpa• U svojoj građi ima više nekarbonatnih

komponenti te se naziva i fluviokrškimpojasom.

• Krške pojave pripadaju diseciranomorogenskom kršu, u kojem su i nekad homogeni karbonatni kompleksi tektonski dezintegrirani. Krške su pojave relativno plitke.

Unutarnje područje (Unutrašnji Dinaridi)

Unutrašnji Dinaridi• U Sloveniji tom prostoru su ekvivalentne

južne Alpe i predgorje. • U Hrvatskoj unutrašnjim Dinaridima pripada

Žumberak, niži dijelovi južno od Karlovca (Plitvice, Petrova gora).

• Rasprostranjen u Bosni (Kozara, Motajica, Borja, Konjuh, Jahorina, Bjelašnica)

• Izbrazdano dolinama rijeka Crnomorskog sliva: Korana, Una, Vrbas, Bosna, Drina).