Duh savjeta

30Darovi Duha Svetoga esto razmatranje - savjet

27Darovi Duha Svetoga esto razmatranje - savjet

Duh savjeta

Trebam posebnu milost Duha Svetoga jer je vrlo teko govoriti o daru savjeta, premda ga tako jako trebamo. To je ujedno i dar od kojega se esto branimo, ini mi se, te stoga molimo Duha Svetoga po Marijinom zagovoru, da mi pomogne neto rei mudro i ispravno to e poruiti linije naih obrana.

Sveto Pismo koje jako inzistira na mudrosti, pobonosti i strahu Bojem, vrlo malo, bar eksplicitno, usmjerava na duh savjeta. Nalazimo jedan citat u Psalmu 73: vodit e me po naumu svojem da me zatim uzme u slavu svoju (r. 24). Radi se o daru kojim nas Gospodin vodi i ima veze s vjenom slavom; to je kao anticipacija konane spoznaje projicirana na kontingentne stvarnosti.

Svi mi uviamo pomanjkanje toga dara i identificiramo se sa Salomonom koji u svojoj molitvi uzvikuje: Boe moj, ti si uinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam jo sasvim mlad te jo ne znam vladati (1 Kr 3,7).

U sloenosti modernoga ivota i u pastoralnom ivotu ne znamo kako se vladati. A savjet je upravo onaj dar po kojem Duh Sveti odgovara na krik due koja moli po Pavlovom izrazu u Dj 22,10 to mi je initi, Gospodine?.

Dar savjeta nas spaava od svake naglosti, od svake povrnosti, ali iznad svega od svake preuzetnosti koja je tako opasna na duhovnim putovima (C. Marmion, nav. dj., str. 155). Ponekad savjet mijeamo s preuzetnou odluujem na temelju svojega gledita i dosta! kao da smo nepogreivi. Ova je preuzetnost vrlo opasna. Dua koja eli ovisiti samo o samoj sebi, koja ima kult vlastite osobnosti, djeluje bez savjetovanja s Bogom putem molitve; djeluje praktiki kao da Bog nije za nju Otac nebeski od kojega svaka svjetlost dolazi. Gledajte Isusa, Sin ini samo ono to vidi da ini i Otac (Iv 5,19). Isusova je dua motrila Oca da bi u njem vidjela uzor svojih djela i bio je to duh savjeta koji joj je pokazivao Oeve elje. Stoga se sve to je na Gospodin inio, svialo Ocu: Ja vrim uvijek ono to se Njemu svia (usp. Iv 8,29) (Ibidem).

Nastojat emo uzeti u razmatranje dar savjeta kod Isusa; pitat emo se kako on utjee na svakodnevni ivot; a u treem momentu: kako on utjee na duhovni put.

Dar savjeta kod Isusa

Brojne su evaneoske epizode u kojima, premda se ne spominje izriito duh savjeta, Isus koristi taj dar, u smislu da pred pitanjem: to sad napraviti?, uvijek zna to je potrebno napraviti. Donosim dva primjera:

1) Lk 6,1-5: Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Uenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoe: "Zato inite to subotom nije doputeno?" Drugim rijeima: moe li se ili se ne moe? Je li potrebno drati se uskoga tumaenja Zakona ili dopustiti da prevlada neposredna i urna potreba tijela, fizikoga stanja? To je sukob interpretacija koji se esto dogaa u ivotu.

Odgovori im Isus: "Zar niste itali to uini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako ue u Dom Boji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo sveenici?" I govorae im: "Sin ovjeji gospodar je subote!". I Isus mirno izlazi iz ovoga sukoba.

U njemu motrim, vie od rjeenja koje daje utjeui se jednoj stranici Svetoga pisma, mir, smirenost i vedrinu kojom nalazi izlaz.

2) Lk 6,6-11: Druge subote ue u sinagogu i stane nauavati. Bio je ondje ovjek kome desnica bijae usahla. Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom lijei kako bi nali u emu da ga optue. Ponovno sukob interpretacija: moe li se ili se ne moe? to je ispravno napraviti u dotinoj situaciji?

A on je znao njihove namjere [imao je dar znanja, kako emo vidjeti], pa ree ovjeku s usahlom rukom: "Ustani i stani na sredinu!" On usta i stade. A Isus im ree: "Pitam ja vas: je li subotom doputeno initi dobro ili initi zlo? ivot spasiti ili upropastiti?" Sve ih oinu pogledom pa ree ovjeku: "Isprui ruku!" On uini tako - i ruka mu zdrava. A oni se, izbezumljeni, ponu dogovarati to da poduzmu protiv Isusa. Isus razrjeuje sumnju putem viega prosvijetljenja, odnosei se na vii princip. I ovdje nismo toliko iznenaeni rjeenjem kontingentne situacije koje daje nego njegovom sposobnou da je izrazi. Sve ih oinu pogledom pa ree ovjeku: "Isprui ruku!" On uini tako - i ruka mu zdrava. A oni se, izbezumljeni, ponu dogovarati to da poduzmu protiv Isusa.

Sloboda tumaenja je smrtonosna za Isusa; stoga, dar savjeta moe biti opasan jer vodi tome da smo slobodni, rastereeni, bez straha od ljudskoga suda.

Dar savjeta u naem svakodnevnom ivotu

Promatrali smo Isusa kako spontano i slobodno koristi dar savjeta, kako se dobro snalazi u sukobu interpretacija, od ega je satkana i naa svakodnevnica.

1. Mi imamo, naime, sigurnosti koje ispovijedamo u Vjerovanju, imamo neke temeljne sigurnosti a ipak smo esto nesigurni kako djelovati sada i ovdje, to jest konkretno, budui da imamo razloge za i protiv. I tkanje pastoralnoga ivota je takvo. Sloeno drutvo, k tome, pojaava sukob interpretacija pokazujui mnogo strana, mnoge razliite mogunosti. Nije sluajno to ima toliko zbunjenih osoba i pomalo izgubljenih u dananjoj modernosti. ak smo i mi sveenici pomalo izgubljeni pred tisuama hipoteza, miljenja ili moguih puteva: to uiniti? Kad bi bar postojao netko tko bi nam jasno pokazao put! Moda biskup ima rjeenje, moda egzeget ili teolog, moda pastoralac ili sociolog? Uvijek se nadamo da emo nai nekoga koji e nas osloboditi od tjeskobe tumaenja sadanjice, nekoga tko ima spoznaju sadanjosti.

Zbog toga bismo eljeli dar savjeta kao neku vrstu prorotva i branimo se od onoga koji je vlastit Duhu Svetom. Radije bismo proroanstvo koje nam dolazi iznutra, apui nam da budemo mirni, da idemo naprijed, da se organiziramo na odreeni nain; ili da nam ba doe strunjak teolog, sociolog, psiholog... No to je u svakom sluaju jedan bijeg od konkretnoga izbora kojega smo pozvani ostvariti. Druga je stvar posavjetovati se, imati dobre savjete. Pa ipak, na kraju sam ja onaj koji odluuje pred Bogom, prema svojim odgovornostima, kompetencijama i ne mogu nikoga delegirati na svoje mjesto.

E sad, dar savjeta mi omoguuje da mirno ivim ovu vieznanu situaciju sukoba i da je ivim bez tjeskobe, bez unutarnjih lomova, ponizno i strpljivo, da se vedro stavim pred izbore za koje nemam apsolutnu jasnou.

Dar se savjeta ne sastoji u prejasnoj svjetlosti; u tom sluaju ne bismo vie imali problema jer je lako djelovati kad se jasno vidi sve. Savjet nam dolazi u pomo kad je situacija nesigurna da nam omogui da idemo naprijed s pouzdanjem, poniznou, birajui razumno nakon to smo molili, mislili, promiljali i savjetovali se put koji nam se u danom trenutku ini najboljim, spremni ga ispraviti. Ovo je i ponavljam to jer je vrlo bitno dar koji i kakav ne bismo htjeli.

Ako pogledamo oko sebe, uoit emo s uenjem da je potraga za proroanstvima sve jaa: kolumnisti po novinama nam svaki dan nude proroanstva, svaki svoje, itatelji glasuju za jedno ili drugo; i politike stranke nam daju svoja prorotva a simpatije naroda idu od jednoga voe k drugom. Nikad nema osobnoga izbora; ide se za nosom, za ljudskim njuhom, izbjegavajui suoenje sa sloenou ivota onakvom kakva ona jest, predajui se konfuznoj situaciji.

Padaju mi na pamet rijei koje Salomon moli u Knjizi mudrosti: Jer tko moe spoznati Boju namisao i tko e se domisliti to hoe Gospod? Plaljive su misli smrtnika i nestalne su nae namisli. Jer propadljivo tijelo tlai duu i ovaj zemljani ator pritiskuje um bremenit mislima. Mi jedva nagaamo to je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono to je u naim rukama: a to je na nebu, tko e istraiti? Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga (Mudr 9,13-17).

Dakle, od nas se trai priznati u svakodnevnom ivotu svoju krhkost i slabost, moliti Boga da nam dade Duha Svetoga, da od njega prihvatimo sigurnosti vjere i milosti te da, to se drugoga tie, hodimo u tmini polusjene, povjeravajui se Onome koji nee izdati.

Dar savjeta nam se daje kako uporno nauava sveti Toma koji nadugo govori o ovom daru da se ublai tjeskoba koja obino prethodi tekim odlukama (sedatur anxietas dubitationis in eis precedens). Kad se razmiljalo, molilo i promiljalo, u jednom asu Gospodin daje da se smiri tjeskoba od neisigurnosti izmeu za i protiv i da se ostvare izbori znajui da nismo nepogreivi i da e nam On, budui da smo odluili pred Bogom najbolje to smo mogli, biti blizu.

Dar savjeta je onaj dar koji nam omoguuje da kroza sloene ljudske situacije proemo nekim temeljnim mirom, pozornim odvagivanjem i u pogodnom asu, mirno birajui jedan izbor.

Jedan od biografa svetoga Vinka Paulskoga veli da je ovaj bio prilino spor u odlukama jer je bio vrlo inteligentan i uvijek je vidio razloge za i protiv. No malo po malo, nakon molitve, pronalazio je pravi put. Tako Duh Sveti vodi svoje.

Htio bih i primjetiti da se govori o daru savjeta u svakodnevnom ivotu kad god je potrebno donijeti velike i vane odluke ili se opredijeliti za odreene linije djelovanja; jo preciznije, kad se mora uti neka osoba, odgovoriti joj, dati joj savjet, ili kad je potrebno shvatiti to je najbolje za adolescente, djecu, mlade, odrasle, to se moe savjetovati kojoj obitelji.

U drugim prigodama svakodnevnoga ivota, naprotiv, dovoljni su navika i iskustvo da bismo ostvarili kakav izbor.

Dar je savjeta rijetko istaknut. Sami su sveci iskusili jedan put a onda moda krenuli drugim. Prihvatiti potrebu pokuaja, pretpostavka je dara savjeta. Naprotiv, esto vidim da se u Crkvi osjea odreeno trpljenje, nemir i strah: pred sloenou svijeta bi se eljeli precizni recepti, sigurno valjani, napravljeni unaprijed. I to je teka napast jer znai da praktiki odbacujemo ponizni put moralnosti, polutame ivota, ne htijui se povjeriti milosru, dobroti i strpljivosti Bojoj.

2. Moe biti korisno dati koji primjer. Uzmimo jednu banalnu temu koja se posebno tie posveenih zajednica, ali i obitelji s kranskim usmjerenjem: uporaba televizije. Televizija je jedan instrument o kojem se moe rei toliko dobra i toliko zla. Konkretno, to su se dobro i zlo pomijeali i tako televiziju moemo i koristiti na razliite naine. Svjesni smo da se u obiteljima to dobro moe vrlo loe koristiti, riskirajui da blokira svaku domau komunikaciju, svaki razgovor, umeui u dom ekstravagantne i smuujue slike. Ne bi bilo toliko ekonomski motiviranih odlazaka na Zapad da nije bilo televizijske iluzije da se na Zapadu ivi kao u raju zemaljskom, da je na Zapadu sve doputeno, da je sve mogue i da se sve moe lako ostvariti bez puno rada.

Posebno su redovnike zajednice na udaru pogrenoga koritenja televizije. Potrebno je pravilo. Uostalom, televizija rijetko oputa, ona vie podrauje i stoga je bolje oputanje traiti u utnji, u etnji na otvorenom. Po mom sudu, u zajednicama bi se televizija trebala gledati kad je to korisno, kad se uveavaju spoznaje na nekom odreenom podruju, a ne radi njene prividne forme zabave.

Temeljno pravilo je naravno i uvijek molitva: ako je sabrana, mirna i tona, to znai da dobro koristim televiziju; u suprotnom sluaju znai da je koristim loe. Dar savjeta nam pomae nai, i u ovom sluaju, pravi put. Ako se ozbiljno zapitamo: ovo to inimo je uistinu po Bogu, po evanelju, je li to doista moja svetost i svetost mojih blinjih? U tom se sluaju ovaj dar iri u nama.

Dar savjeta na duhovnom putu

Na duhovnom putu ili u duhovnom ivotu dar savjeta ima jedan povijesni vrlo znaajni izriaj: zove se razlikovanje duhova. Razlikovanje duhova koji nas pokreu (dobar i zao duh, prijatelj i neprijatelj ovjeka i njegovoga srca), igra na kartu dvaju stavova due: oaj (neutjenost, pusto) i utjeha. Sveti Ignacije Lojolski, u knjiici Duhovne vjebe, napisao je tzv. Pravila za razlikovanje, a to je vrlo djelatna i snana primjena dara savjeta.

Vrijedi ih prizvati pet jer se i meni koji ih poznajem, svaki put ine nove i bogate.

1. U asu u kojem nastojim izai iz zla i traiti dobro vlastito je zloduhu blokirati me grinjama, alostima, preprekama i nemotiviranim uznemiravanjima koja se ine vrlo motivirana na taj nain da ne idem naprijed (br. 315). To je jasni znak da je neprijatelj na djelu, a dar nam savjeta omoguuje da ga prepoznamo.

2. Vlastito je dobrom duhu dati nam hrabrost, snagu, utjehu, suze, nadahnua i mir, inei nam lakim stvari i otklanjajui svaku prepreku kako bismo ili naprijed (br. 315c). Ovo je velika rije Duha Svetoga: moe uspjeti s milou Bojom, premda se ini da stvar nadilazi tvoje snage; lake je nego to misli, hrabro samo! Prvi glas ulijeva uznemirenost i alost, dok drugi donosi radost i mir.

3. Tree se pravilo izrie na iri nain. Bog nam govori duhovnom utjehom koja je trostruka. Prvi tip je kad osjeti neki intimni pokret po kojem se uee ljubavlju prema Gospodinu i ljubi u njemu i po njemu svako stvorenje, ili lijeva suze koje te potiu ljubiti Gospodina, sluiti brai i mrziti grijeh. Drugi tip je kad poraste u tebi nada, vjera i ljubav. Trei tip je kad u sebi osjeti svaku vrstu prisne radosti koja potie i privlai prema duhovnim stvarima, prema ljubavi Bojoj i slubi blinjemu, vedro i s mirom u srcu (br. 316).

Dakle, temeljno je pravilo razlikovanja da je Duh Sveti duh mira, radosti, ohrabrenja i pozitivnosti. Ovo slui i u pastoralnom razlikovanju; ako je zakljuak tolikih govora i zakljuivanja o pastoralu ogorenost, blokada, zatvorenost, znai da na djelu nije Duh Sveti; moda emo imati bogatstvo sociolokih podataka, bogatstvo razmiljanja ali ne i djelovanja Duha Svetoga. Kad se, naprotiv, iz diskusije izae s voljom za raditi, zasukati rukave, uzeti ponovno problem u razmatranje da bi ga se bolje rijeilo, znai da je na djelu Duh Sveti. To je vrlo jednostavno pravilo za razluivanje u sloenosti pastoralnoga ivota. Htio bih podvui kao vano prvo pravilo gdje se veli da nemotivirano uznemiravanje izgleda jako motivirano; neprijatelj se jako trudi u tome da nam stavi pod nos kako stvari ne idu, kako nita ne funkcionira i to ini preko razmiljanja koja nas uvjeravaju. Na kraju ostaje jedna gorina, obeshrabrenost i osjeaj crnila, neka vrsta frustracije.

Duh Sveti je realist, gleda zlo i gleda u srce, nije negativac, cinik ili zajedljivac, nikad nikoga ne ismijava.

4. etvrto pravilo je jako interesantno jer objanjava duhovnu pusto (nautjenost, dezolaciju) koju u nama proizvodi zloduh: Oaj je sve ono to se protivi utjesi, to je tama, uznemirenost, sklonost niskim i zemaljskim stvarima, nemir koji dugujemo raznim tipovima poticanja i napasti, pomanjkanje nade i ljubavi, lijenost, bezvoljnost, alost i osjeaj udaljenosti Gospodina. Naime, kako je utjeha suprotna oaju, tako su i misli koje proizlaze iz utjehe suprotne mislima koje nastaju iz oaja (br. 317).

Dok smo na zemlji, uvijek emo se kolebati, poticat e nas utjeha ili, ee, oaj u kunji. Pa ipak, upravo u kunji, kad se osjeamo obeshrabreni, beznadni i bez ljubavi, napastovani, moramo rei: dobro, pravo je da ide tako, neprijatelj me kua jer hodim putem Bojim; to se vie pribliavam Bogu, vie se neprijatelj okomljuje protiv mene da skrenem.

5. Potrebno je onda peto pravilo: U vrijme oaja nemoj initi nikakve promjene, ostani vrst u nakanama koje si imao dan ranije ili ostani pri odluci koju si donio u asu kad si bio u utjesi. Naime, dok te u utjesi vodi i savjetuje dobar duh, u oaju te vodi zloduh s ijim savjetima nee prispjeti na pravi put (br. 318).

Mislim tu na tolika naputena zvanja, na tolike pogrene odluke, na tolike krize koje su plod, naalost, naglosti, pomanjkanja pozornosti na peto pravilo! Umjesto da se strpe, da prihvate teinu kunje i da se sjete godina kad su ivjele u utjesi, mnoge osobe radije odluuju odmah, izai na brzinu iz tjeskobe i kad se ve pogrijei, kasno je i shvaa se koliko se zla poinilo.

Upravo je suprotno daru savjeta djelovati u velikoj urbi, ne odvagnuti stvari, ne traiti pomo od Gospodina u molitvi.

Pitanja za vas

Predlaem vam, u zakljuku, da si postavite etiri pitanja.

- Imam li duhovnoga savjetnika? Dar savjeta nas ne izuzima od traenja dobroga voe, tovie, poziva nas da to uinimo. Ne previe duhovnih voa, jer sto babica kilavo dijete.

- Traim li savjet od onoga tko bi mi savjet mogao dati kompetentno, mudro i razborito? Moemo biti napastovani, naime, da savjet traimo od onoga kod kojega nam je to komotno, znajui unaprijed da misli kao i mi.

- Molim li da bih dobio dar savjeta, iznad svega kad ne znam kako bih se ponio na svom duhovnom i Crkvenom putu?

- Plaim li se sloenosti sadanjega svijta? Dogaa se da u vremenu mladosti uspijevamo suoiti se s nekom vrstom lukavosti i sloenosti, dok kroz godine u nas ulazi sumnja. Odatle tradicionalizmi, integralizmi, volja da se pojednostavi svijet, da ga se svede na nekoliko apsolutnih sigurnosti, ne uzimjui u obzir nita drugo. Ali svijet u kojem nam je Gospodin dao ivjeti nije razliit od svijeta u kojem je on ivio: meu Palestincima i Rimljanima, meu farizejima i pismoznancima, herodovcima i kumrancima. I njegov je bio svijet pun mranosti, zavoenja i zamki, a Isus je izmeu njih proao smireno; trpio je i ne izuzima nas od trpljenja, no daje nam ivjeti u istini, potenju i estitosti te u sigurnosti da nas Bog ne naputa.

To je dar savjeta kojega uporno elimo moliti jedni za druge, za Crkvu, za one koji u njoj imaju odgovornost i za sve one koji, izgubljeni pred sloenou suvremenoga drutva, riskiraju nemati povjerenja u prisutnost Duha Svetoga koji nas uvijek prati.